(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 20. listopada 2017. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom bicikala i sličnih vozila na pogon pedalama s pomoćnim električnim motorom („električni bicikli”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) u Europsku uniju („Unija”) na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća („osnovna uredba”).

(2)

Komisija je objavila Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(3)

Komisija je ispitni postupak pokrenula nakon pritužbe koju je 8. rujna 2017. podnijelo Europsko udruženje proizvođača bicikala („podnositelj pritužbe” ili „EBMA”). Podnositelj pritužbe čini više od 25 % ukupne proizvodnje električnih bicikala u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(4)

Komisija je 21. prosinca 2017. pokrenula antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a te je započela zasebni ispitni postupak. Obavijest o pokretanju postupka objavila je u Službenom listu Europske unije (3).

(5)

Podnositelj pritužbe podnio je 31. siječnja 2018. zahtjev za evidentiranje uvoza električnih bicikala iz NRK-a na temelju članka 14. stavka 5. Osnovne uredbe. Komisija je 3. svibnja 2018. objavila Provedbenu uredbu (EU) 2018/671 („Uredba o evidentiranju”) (4) kojom je uvela obvezu evidentiranja uvoza električnih bicikala iz NRK-a od 4. svibnja 2018. nadalje.

(6)

Komisija je 18. srpnja 2018. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/1012 (5) („privremena uredba”) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a.

(7)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 7. privremene uredbe, ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2016. do 30. rujna 2017. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”), a ispitivanjem kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2014. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(8)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”), podnositelji pritužbe, Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”), Zajednica europskih uvoznika električnih bicikala („CEIEB”), pojedinačni nepovezani uvoznici te pojedinačni kineski proizvođači izvoznici dostavili su pisane podneske u kojima su iznijeli svoja stajališta o privremenim nalazima.

(9)

Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s podnositeljima pritužbe, CEIEB-om, nepovezanim uvoznicima i jednim kineskim proizvođačem izvoznikom. Pred službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima održano je jedno saslušanje s tim kineskim proizvođačem izvoznikom.

(10)

Komisija je razmotrila primjedbe zainteresiranih strana i na njih odgovorila kako je opisano u ovoj Uredbi.

(11)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Kako bi se provjerili odgovori na upitnike nepovezanih uvoznika, obavljeni su posjeti radi provjere u poslovnim prostorima sljedećih strana:

(12)

Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a u Uniju („konačna objava”).

(13)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(14)

Popis kineskih proizvođača izvoznika uvrštenih u Prilog 1. ovoj Uredbi izmijenjen je kako bi se uzela u obzir promjena naziva jednog kineskog proizvođača izvoznika u Easy Electricity Technology Co., Ltd. te je Prilogu 1. dodan još jedan proizvođač izvoznik – Wuxi Shengda Vehicle Technology Co., Ltd.

(15)

Šest proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak službeno je zatražilo pojedinačno ispitivanje na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe. Od tih proizvođača izvoznika tri su bili skupine društava s ukupno šest povezanih trgovaca. Nadalje, dva društva koja su službeno zatražila pojedinačno ispitivanje zatražila su i primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva. Nakon privremene objave četiri su društva ponovila svoj zahtjev za pojedinačno ispitivanje.

(16)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 47. privremene uredbe, ispitivanje tako velikog broja zahtjeva bilo bi preveliko opterećenje te ne bi omogućilo dovršenje ispitnog postupka u roku utvrđenom osnovnom uredbom. Nadalje, dodatno razdoblje od privremene do konačne faze nije bilo dovoljno dugo da bi Komisiji omogućilo razmatranje tako velikog broja zahtjeva. Komisija je stoga potvrdila svoju odluku da ne odobri nijedan zahtjev za pojedinačno ispitivanje.

(17)

CCCME, Bodo Vehicle, Suzhou Rununion i Jinhua Vision ponovili su svoju tvrdnju da bi postojanje dampinga trebalo utvrditi na temelju domaćih cijena i troškova kineskih proizvođača izvoznika budući da je točka (a) podtočka ii. odjeljka 15. Protokola o pristupanju NRK-a Svjetskoj trgovinskoj organizaciji („WTO”) istekao nakon 11. prosinca 2016. Komisija je na tu tvrdnju odgovorila kako je objašnjeno u odjeljku 3.1.1. privremene uredbe.

(18)

Komisija je primijenila zakonodavstvo koje je na snazi i primjenjivo na ovaj ispitni postupak, tj. članak 2. stavak 7. točke (a) i (b) osnovne uredbe.

(19)

Giant Electric Vehicle („Giant”) odgovorio je na privremenu objavu i ponovio svoje tvrdnje da je Komisija društvu Giant trebala odobriti primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva budući da je, prema njegovu mišljenju, ispunjavalo kriterije za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva iz članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe, točnije prvi i treći kriterij. Točnije, Giant je osporio Komisijino tumačenje uplitanja države tako što je tvrdio da mogućnost uplitanja države nije dovoljan razlog za odbijanje zahtjeva za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva. Osim toga, ponovio je svoje argumente da utjecaj poremećaja na cijenu aluminija nije bio značajan.

(20)

Kad je riječ o prvom kriteriju, Komisija je utvrdila značajno uplitanje države u odnosu na tržište aluminija, kako je podrobno opisano u dokumentu o objavi tretmana tržišnoga gospodarstva od 3. svibnja 2018., dopisu od 29. svibnja u kojem se odgovara na primjedbe društva Giant na objavu tretmana tržišnoga gospodarstva i u privremenoj uredbi, a posebno u uvodnim izjavama 88. i 89. Komisija je utvrdila da kineska vlada može imati potpunu kontrolu nad tržištem aluminija i da upravlja tržištem aluminija s ciljem sprečavanja arbitraže u gospodarskom smislu. Komisija je utvrdila da takvo stanje dovodi do narušavanja tržišta aluminija u NRK-u i čini značajno uplitanje države koje vrši kineska vlada. Poremećaj tržišta aluminija toliko je velik da nema nikakve arbitraže, što samo po sebi čini značajan poremećaj.

(21)

Giant nikada nije osporio Komisijine nalaze o značajnom uplitanju države u tržište aluminija NRK-a i o potpunoj kontroli kineske vlade nad tim tržištem. Samo je tvrdio da učinak uplitanja države tijekom razdoblja ispitnog postupka nije bio značajan u smislu vrijednosti. Komisija ne može prihvatiti predloženo tumačenje koje nije potkrijepljeno sudskom praksom koju je Giant naveo (6). Štoviše, prema sudskoj praksi, prvim se kriterijem onemogućuje odobravanje primjene tretmana tržišnoga gospodarstva ako se država znatno uplitala u djelovanje tržišnih mehanizama. Značajno uplitanje države u tom pogledu ne bi išlo u prilog zaključku da za proizvođača koji posluje na takvom tržištu prevladavaju uvjeti tržišnoga gospodarstva (7).

(22)

Stoga je potvrđen nalaz Komisije iz privremene uredbe u pogledu prvog kriterija.

(23)

Kad je riječ o trećem kriteriju, Giant je tvrdio da Komisija nije uzela u obzir njegove tvrdnje da financijski poticaji nisu bili značajni i da nisu preneseni iz prethodnog netržišnoga gospodarskog sustava, već su odraz legitimne industrijske politike. Osim toga, Giant je ponovno naveo da je Komisija trebala razmotriti značaj činjenice da su prava korištenja zemljištem dodijeljena praktično besplatno na razdoblje od 50 godina.

(24)

Komisija napominje da su tvrdnja o financijskim poticajima te metodologija primijenjena s obzirom na prava korištenja zemljištem već podrobno obrađene u dokumentu o objavi tretmana tržišnoga gospodarstva, ali i u dopisu od 29. svibnja 2018. u kojem se odgovara na primjedbe društva Giant. Osim toga, obrazloženje Komisije opisano je i u privremenoj uredbi, a osobito u uvodnim izjavama 91. i 92.

(25)

Na temelju obrazloženja opisanog u tim dokumentima Komisija je zaključila da je povlaštena stopa poreza bila financijski poticaj koji se može praktički stalno prilagođavati te je mogao služiti i za privlačenje kapitala po sniženim stopama, čime se tijekom duljeg razdoblja znatno narušava tržišno natjecanje. Komisija je zaključila i da je porezni odbitak za troškove istraživanja i razvoja bio periodičan i da nije bio vremenski ograničen te bi stoga imao sličan učinak. Naposljetku, Komisija podsjeća da Giant nije stvarno plaćao svoja prava korištenja zemljištem (vidjeti uvodnu izjavu 21.). Giant nije predočio nijedan novi argument.

(26)

Stoga treći kriterij, tj. zahtjev da ne postoje bitni poremećaji preneseni iz prethodnog netržišnoga gospodarskog sustava, i dalje nije ispunjen.

(27)

CEIEB je tvrdio da je odbijanje primjene tretmana tržišnoga gospodarstva na kineskog proizvođača izvoznika diskriminirajuće jer industrija Unije kupuje aluminijske okvire iz NRK-a te stoga i ona ostvaruje korist od narušavanja tržišta aluminija u NRK-u. CEIEB je isto tako postavio pitanje aluminijskih okvira koje industrija Unije uvozi iz NRK-a u okviru sustava odgode plaćanja trošarine. Te su tvrdnje odbačene. Kupnje koje obavlja industrija Unije nisu relevantne za analizu na temelju članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe čiji je cilj ispitati ima li proizvođač izvoznik pravo na primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti. Stoga Komisija to nije smatrala relevantnim za utvrđivanje tretmana tržišnoga gospodarstva.

(28)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu razdoblja ispitnog postupka i razmatranog razdoblja, potvrđena je uvodna izjava 7. privremene uredbe.

(29)

Nakon objave privremene uredbe tri kineska proizvođača izvoznika, jedan uvoznik i CCCME ponovili su svoju tvrdnju, iz uvodnih izjava od 57. do 63. privremene uredbe, da iz opsega proizvoda treba isključiti električne bicikle s pomoćnim pogonom za pedale brzine do 45 km/h („brzi električni bicikli”).

(30)

Te su strane tvrdile da brzi električni bicikli imaju znatno drukčija svojstva i namjene, da ne podliježu istim regulatornim zahtjevima, imaju znatno drukčije cijene i troškove te da se sa stajališta potrošača ne mogu zamijeniti drugim električnim biciklima s pomoćnim pogonom za pedale brzine do 25 km/h obuhvaćenima ovim ispitnim postupkom.

(31)

CCCME je tvrdio da Komisija nije uzela u obzir da potrošači koji mijenjaju softver radi izmjene maksimalne brzine, na što je upozorio podnositelj pritužbe, postupaju nezakonito te da se prema tome ne smije odnositi kao prema izglednoj mogućnosti.

(32)

Podnositelj pritužbe složio se s time da je nezakonito da potrošači povećavaju maksimalnu brzinu pomoćnog pogona za pedale izmjenom softvera. Međutim, podsjetio je da se njegova tvrdnja ne odnosi na tu mogućnost, već na izmjene koje poduzimaju gospodarski subjekti (uvoznici, trgovci) prije prodaje električnih bicikala na tržištu Unije. Zaista, ako te izmjene softvera uključuju smanjenje maksimalne brzine pomoćnog pogona za pedale, one bi sa stajališta homologacije proizvoda bile zakonite. Podnositelj pritužbe dodao je da takve izmjene softvera dovode do očitog rizika od izbjegavanja antidampinških i antisubvencijskih mjera.

(33)

Komisija ističe da se uvodna izjava 65. privremene uredbe ne odnosi samo na izmjene softvera koje poduzima potrošač, već općenito na programiranje softvera. Osim toga, u toj se uvodnoj izjavi jasno upućuje i na mogućnost povećanja i smanjenja maksimalne brzine. Iako napominje da bi povećanje maksimalne brzine pomoćnog pogona za pedale koje poduzimaju potrošači bilo nezakonito, CCCME ne dovodi u pitanje druge izmjene softvera, kao što je smanjenje maksimalne brzine pomoćnog pogona za pedale koje poduzimaju gospodarski subjekti, kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 32. ove Uredbe. Taj je argument stoga odbačen.

(34)

Nakon konačne objave CCCME je tvrdio da je Komisija tek u konačnoj objavi prvi put iznijela argument da ne samo potrošači već i gospodarski subjekti mogu mijenjati softver radi povećanja ili smanjenja brzine pomoćnog pogona. Ta tvrdnja nije točna. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, uvodna izjava 65. privremene uredbe odnosi se na sve vrste programiranja softvera, bez obzira na to tko provodi programiranje. Ništa ne upućuje na to da se uvodna izjava 65. privremene uredbe odnosi samo na programiranje softvera koje provodi potrošač te da ne uključuje programiranje softvera koje provode gospodarski subjekti. U svakom slučaju, Komisija smatra da je uključivanje u konačnu objavu dovoljno da se svim zainteresiranim stranama omogući da iznesu primjedbe.

(35)

CCCME je tvrdio da izjava podnositelja pritužbe o tome da svi električni bicikli podliježu istim ispitivanjima na temelju norme EN 15194 nije točna. CCCME je tvrdio da na temelju norme EN 15194 svi električni bicikli podliježu istim ispitnim postupcima. Međutim, ta norma ne utječe na razliku u brzini koja nalaže različite zahtjeve i zbog koje se brzi električni bicikli ne mogu zamijeniti s drugim električnim biciklima. CCCME je nadalje tvrdio da brzi električni bicikli, za razliku od običnih električnih bicikala, nisu obuhvaćeni područjem primjene norme EN 15194.

(36)

CCCME je naveo da su brzi električni bicikli obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) kao mopedi za uporabu na javnim cestama. Područje primjene te uredbe ne obuhvaća električne bicikle s pomoćnim pogonom za pedale brzine do 25 km/h. Dodatna pravila koja se primjenjuju na brze električne bicikle uključuju poreze, dozvole i osiguranje, registarske pločice i kacigu za mopede te provjere poštovanja sigurnosti.

(37)

CCCME je naveo da obrazloženje navedeno u uvodnoj izjavi 70. privremene uredbe o tome da svi električni bicikli imaju ista fizička svojstva ne poništava argument da za brze električne bicikle vrijede posebni zahtjevi u pogledu opreme i posebni regulatorni zahtjevi. CCCME je tvrdio da se zbog tih posebnih zahtjeva brzi električni bicikli ne mogu zamijeniti s drugim električnim biciklima i da potrošači podržavaju to stajalište. Kako bi potkrijepio taj argument, CCCME je spomenuo protivljenje Europske biciklističke federacije prijedlogu Komisije da se osiguranje od odgovornosti prema trećim stranama traži za sve električne bicikle, a ne samo za brze električne bicikle.

(38)

Podnositelj pritužbe ponovio je svoju tvrdnju da svi električni bicikli imaju ista fizička svojstva. Točnije, podnositelj pritužbe naveo je da se svi električni bicikli izrađuju od istih dijelova i komponenti bicikala i da nema dijelova bicikala koji se upotrebljavaju isključivo za brze električne bicikle. To uključuje motore koje proizvode veliki proizvođači motora i koji se primjenom odgovarajućeg softverskog programiranja mogu upotrebljavati za napajanje svih vrsta električnih bicikala. Razlika između brzih električnih bicikala i drugih električnih bicikala stoga se ne može pouzdano utvrditi na osnovi njihova fizičkog izgleda.

(39)

Podnositelj pritužbe naveo je da percepcija potrošača nije odlučujući čimbenik za utvrđivanje opsega proizvoda u postupcima trgovinske zaštite te tvrdi da su električni bicikli svih razina pomoćnog pogona za pedale dostupni u različitim kategorijama namjene (na primjer za prijevoz na posao i s posla, trekking, utrke i brdsku vožnju) te se prodaju svim skupinama potrošača bez obzira na dob i spol. Percepcija potrošača i namjena stoga ne opravdavaju isključivanje brzih električnih bicikala iz opsega proizvoda.

(40)

Podnositelj pritužbe naveo je da kriterij homologacije i, općenitije, razvrstavanja na temelju Uredbe (EU) br. 168/2013 u ovom slučaju nije primjeren za definiranje opsega proizvoda. Podnositelj pritužbe tvrdio je da homologaciji ne podliježu svi brzi električni bicikli, već samo oni namijenjeni uporabi na javnim cestama. Time bi, na primjer, bili isključeni električni brdski bicikli koji se upotrebljavaju isključivo za natjecanja ili terensku vožnju po planinama i koji ne bi podlijegali daljnjim zahtjevima povezanima s homologacijom (registarska pločica, kaciga i osiguranje).

(41)

Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da električni bicikli koji ne podliježu homologaciji na temelju Uredbe (EU) br. 168/2013 ipak podliježu istim zahtjevima u pogledu sigurnosti proizvoda na temelju Direktive Unije o strojevima. Podnositelj pritužbe je nadalje dodao da je primjenjiva norma, kojom se određuju posebni zahtjevi, ista za sve električne bicikle, točnije usklađena norma EN 15194, te je stoga ponovio tvrdnju iz uvodne izjave 64. privremene uredbe.

(42)

Komisija je ocijenila da su prethodno navedene CCCME-ove tvrdnje o zamjenjivosti, regulatornim zahtjevima i percepciji potrošača ponavljanja tvrdnji na koje je Komisija već odgovorila u uvodnim izjavama od 67. do 73. privremene uredbe.

(43)

Komisija je napomenula da njezin prijedlog da se zahtjevi u pogledu osiguranja od odgovornosti prema trećim stranama prošire na sve električne bicikle, koji je CCCME upotrijebio kao dokaz navodne razlike u percepciji potrošača, isto tako pokazuje da se razlike u regulatornim zahtjevima mijenjaju te da ne čine primjerenu i stabilnu osnovu na temelju koje bi se brzi električni bicikli isključili iz opsega proizvoda.

(44)

Komisija je zaključila da dodatne informacije koje su podnesene nisu takve da bi promijenile njezine nalaze u pogledu opsega proizvoda, točnije da električni bicikli imaju ista osnovna fizička svojstva i značajke te da se percepcija potrošača i namjene u znatnoj mjeri preklapaju. Stoga su argumenti CCCME-a odbačeni.

(45)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da opseg proizvoda iz ispitnog postupka treba ograničiti na električne bicikle niže klase. Električne bicikle srednje i visoke klase trebalo bi ukloniti iz opsega proizvoda jer u segmentu električnih bicikala srednje i visoke klase navodno nema dampinga. Ta je zainteresirana strana tvrdila da bi se za razlikovanje tih segmenata tržišta mogli upotrebljavati kvaliteta i performanse, cijena, trošak i profitna marža električnih bicikala.

(46)

Komisija je podsjetila da se predmetni proizvod i istovjetni proizvod definiraju na temelju njihovih fizičkih svojstava. Kriteriji kao što su cijena, trošak i profitna marža ne mogu se upotrebljavati za definiranje predmetnog proizvoda (9). Kad je riječ o kvaliteti i performansama, osim činjenice da zainteresirana strana nije objasnila kako sustavno mjeriti i kvantificirati te elemente, Komisija podsjeća da se kvaliteta i performanse mogu uzeti u obzir prilagodbama s obzirom na fizička svojstva. U svakom slučaju, čak i da su relevantne za utvrđivanje opsega proizvoda, što nisu, Komisija napominje da iako je nekoliko zainteresiranih strana iznijelo slične tvrdnje tijekom ispitnog postupka, nijedna od njih nije dostavila relevantne informacije koje bi opravdale ili dopustile segmentaciju tržišta. U nedostatku dokaza Komisija je svakako morala odbaciti taj argument te je potvrdila nalaze utvrđene u uvodnoj izjavi 122. privremene uredbe.

(47)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu opsega proizvoda, Komisija je potvrdila zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 67. do 74. privremene uredbe.

(48)

Nisu primljene nikakve primjedbe u pogledu odabira industrije Unije kao analogne zemlje i nije predložena nijedna druga analogna zemlja. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 103. privremene uredbe.

(49)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 103. privremene uredbe, uobičajena vrijednost temeljila se na stvarno plaćenim ili naplativim cijenama u Uniji za istovjetni proizvod. Nisu primljene nikakve primjedbe u pogledu tog pitanja.

(50)

Dva kineska proizvođača izvoznika osporavala su vrijednosti koje su upotrijebljene kao uobičajena vrijednost navodeći primjere parova vrsta proizvoda (PCN) u kojima bi jedna vrsta, prema zajedničkom shvaćanju u industriji električnih bicikala, trebala biti skuplja od druge, ali je zapravo bila jeftinija. Ta dva proizvođača izvoznika tvrdila su da bi Komisija trebala prilagoditi uobičajenu vrijednost po PCN-u kako bi bila bolje „usklađena” s pretpostavljenim troškom upotrijebljenih materijala i dijelova.

(51)

Ta je tvrdnja odbijena jer se uobičajena vrijednost temelji na stvarnim cijenama koje se u Uniji plaćaju za istovjetni proizvod. Svaki se električni bicikl sastoji od više komponenti, koje zajedno s drugim čimbenicima određuju prodajnu cijenu. Kombinirani učinak tih komponenti i čimbenika može prevagnuti nad učinkom razlika u cijeni pojedinačne komponente kako su tvrdila oba proizvođača izvoznika. Ta dva proizvođača izvoznika nisu tražila prilagodbu za fizičke razlike na temelju članka 2. stavka 10. točke (a) Uredbe.

(52)

Stoga se potvrđuju uvodne izjave od 104. do 106. privremene uredbe.

(53)

Nakon konačne objave dva su proizvođača izvoznika tvrdila da je objašnjenje iz uvodne izjave 51. nedostatno. Ti su proizvođači izvoznici naveli primjer dvaju PCN-a koji se razlikuju samo po snazi pomoćnog motora. U tom je primjeru PCN s pomoćnim motorom manje snage uvršten u skuplji raspon uobičajene vrijednosti nego PCN s pomoćnim motorom veće snage.

(54)

Komisija je napomenula da takva situacija nije tipična za uobičajenu vrijednost koja se primjenjuje u ovom ispitnom postupku jer su u većini slučajeva skuplje značajke PCN-a uvrštene u skuplje raspone uobičajene vrijednosti. Uistinu, prosječna uobičajena vrijednost PCN-a s većom snagom pomoćnog pogona 60,8 % je viša od one PCN-a s manjom snagom pomoćnog pogona. Situacija iz uvodne izjave 53. može se dogoditi bez ugrožavanja pouzdanosti te uobičajene vrijednosti za pravednu usporedbu jer se uobičajena vrijednost temelji na prodaji u Uniji više proizvođača iz Unije. Ta prodaja nužno uključuje razlike u cijeni ovisno o modelu koje utječu na cijenu po PCN-u u ponudi proizvoda. Osim toga, čini se da uobičajena vrijednost predmetnog proizvoda prikazana u rasponima u nekim slučajevima pojačava razliku u cijeni. Razlog tome je taj što se dva PCN-a s vrlo malom razlikom u cijeni mogu prikazati u dva različita raspona ako su njihove cijene blizu graničnih vrijednosti raspona.

(55)

Budući da nije bilo nikakvih drugih tvrdnji u vezi s uobičajenom vrijednošću, potvrđuju se uvodne izjave od 104. do 106. privremene uredbe.

(56)

Budući da nije bilo nikakvih primjedbi u pogledu izvozne cijene, potvrđuju se uvodne izjave od 107. do 109. privremene uredbe.

(57)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija ne bi trebala oduzeti troškove kredita koji nastaju između proizvođača i njegovih povezanih prodajnih društava u Europi. Ta je tvrdnja prihvaćena. To je dovelo do prilagodbe izvozne cijene za manje od 1 %.

(58)

Isti je proizvođač izvoznik pitao uključuje li uobičajena vrijednost troškove pakiranja i, ako da, je li usporedba s izvoznom cijenom obavljena s uključenim troškovima pakiranja. Ta je tvrdnja prihvaćena za sve proizvođače izvoznike jer je uobičajena vrijednost utvrđena na temelju zapakiranih istovjetnih proizvoda. To je dovelo do prilagodbe izvozne cijene za manje od 1 %.

(59)

U uvodnoj izjavi 116. privremene uredbe Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave pouzdanu i provjerljivu kvantifikaciju troškova za prilagodbu na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) osnovne uredbe kako bi se uzeli u obzir troškovi dizajna, marketinga te istraživanja i razvoja uvoznika koji posluju pod vlastitom markom.

(60)

Dva kineska proizvođača izvoznika u uzorku dostavila su zahtjeve za prilagodbu na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) osnovne uredbe te su u tom pogledu dokaze dokaze svojih uvoznika u Uniji koji posluju pod vlastitom markom. Dostavljeni dokazi sastojali su se od podataka predmetnih uvoznika u pogledu troškova istraživanja i razvoja i troškova dizajna. Ti su uvoznici podvrgnuti inspekcijskom pregledu u okviru ovog ispitnog postupka.

(61)

Komisija je razmotrila podatke koji su dostavljeni u prilog zahtjevu te se složila da su za rad uvoznika koji posluju pod vlastitom markom zaista potrebni određeni troškovi istraživanja i razvoja te dizajna. Međutim, nije mogla prihvatiti podatke uvoznika koje su odabrali proizvođači izvoznici jer su njima obuhvaćena pitanja šira od troškova istraživanja i razvoja te dizajna uvoznika koji posluju pod vlastitom markom. Znatne razlike u prijavljenim kategorijama troškova izraženih kao postotak prometa dvaju uvoznika koji posluju pod vlastitom markom nisu pružile reprezentativnu osnovu za utvrđivanje troškova potrebnih za traženu prilagodbu.

(62)

Međutim, Komisija je uspjela utvrditi te troškove iz evidencija provjerenih proizvođača iz Unije u uzorku, koji su dostavili izvor podataka za utvrđivanje uobičajene vrijednosti u ovom ispitnom postupku. Stoga se smatralo da su provjereni proizvođači iz Unije u uzorku pouzdan izvor podataka za prilagodbu uobičajene vrijednosti za troškove istraživanja i razvoj i troškove dizajn na temelju članka 2. stavka 10. točke (k).

(63)

Na temelju toga Komisija je uobičajenu vrijednost prilagodila za 2,3 % za tri kineska proizvođača izvoznika koja su prodavala samo električne bicikle bez oznake robne marke, tj. koji su proizvodili električne bicikle u NRK-u za vlasnike robne marke iz Unije.

(64)

Industrija Unije upozorila je na prvotne zahtjeve dvaju kineskih proizvođača izvoznika za prilagodbu za troškove istraživanja i razvoja i troškove dizajna te druge prilagodbe te je tražila da se ti zahtjevi ne prihvate. Osim toga, smatrala je da prilagodbu od 2,3 % koju je provela Komisija ne bi trebalo primijeniti na drugog kineskog proizvođača izvoznika, koji tu prilagodbu nije tražio.

(65)

Međutim, Komisija se pri provođenju prilagodbe od 2,3 % oslanjala na financijske podatke iz industrije Unije. Nadalje, kako bi se omogućila poštena i razumna usporedba izvozne cijene i uobičajene vrijednosti, prilagodba se morala provesti za tri predmetna kineska proizvođača izvoznika. Stoga je tvrdnja industrije Unije odbačena.

(66)

U svojim primjedbama nakon konačne objave tri kineska proizvođača izvoznika tvrdila su da se prilagodba za troškove istraživanja i razvoja i troškove dizajna ne bi trebala temeljiti na provjerenim podacima industrije Unije, nego na podacima dvaju nepovezanih uvoznika koje su proizvođači izvoznici dostavili nakon privremene objave. Ti su uvoznici također tvrdili da Komisija nije uzela u obzir sve relevantne razlike u troškovima potrebne za usporedbu cijena. Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je prilagodba uobičajene vrijednosti za 2,3 % preniska u usporedbi s njegovim troškovima povezanima s aktivnostima brendiranja.

(67)

Komisija je dovoljno objasnila izvor te prilagodbe u uvodnoj izjavi 61. te napominje da se za tu prilagodbu mogu uzeti u obzir samo troškovi povezani s aktivnostima uvoznika koji je vlasnik robne marke koje su bile dodatne u odnosu na aktivnosti standardnog uvoznika.

(68)

U pogledu tvrdnje da je umjesto toga trebala koristiti podatke dvaju nepovezanih uvoznika, Komisija navodi sljedeće točke. Napominje da su i prije kao izvor za takvu prilagodbu korišteni podaci industrije Unije, i to u postupku u vezi s određenim proizvodima od lijevanog željeza podrijetlom iz NRK-a (10), ali da je koristila i podatke nepovezanih uvoznika, primjerice u postupku u vezi s određenom obućom s gornjištem od kože podrijetlom iz NRK-a i Vijetnama (11). U ovom je slučaju Komisija smatrala primjerenim koristiti podatke proizvođača iz Unije koji su imali troškove povezane s brendiranjem.

(69)

Prvo, korištenjem podataka proizvođača iz Unije Komisija je mogla prikupiti cjelovite podatke od svih proizvođača. Stoga su korišteni podaci reprezentativniji od podataka dvaju nepovezanih uvoznika.

(70)

Drugo, Komisija nije provjerila podatke dvaju nepovezanih uvoznika jer su ti podaci dostavljeni nakon posjeta radi provjere. Za razliku od tih podataka, podaci proizvođača iz Unije bili su posebno provjereni.

(71)

Komisija dalje napominje da je, s obzirom na to da su podaci iz industrije Unije korišteni i za izračun uobičajene vrijednosti i za izračun neštetne cijene, bilo logičnije koristiti podatke istih društava.

(72)

Nakon konačne objave Giant je tražio da se na dio njegove prodaje primijeni prilagodba za troškove istraživanja i razvoja i troškove dizajna u iznosu od 2,3 %, u slučajevima kada je te aktivnosti obavljao njegov kupac, odnosno uvoznik koji je vlasnik robne marke. Ta je prilagodba odobrena, što je dovelo do smanjenja njegove dampinške marže za 1,2 %. Rezultat je objavljen bez mogućih daljnjih primjedbi.

(73)

Tri kineska proizvođača izvoznika ponovila su tvrdnju koju su iznijeli prije privremene objave, utvrđenu u uvodnim izjavama od 118. do 122. privremene uredbe, o tome da bi PCN koji je Komisija upotrebljavala tijekom cijelog postupka trebalo proširiti tako da se uključe drugi elementi.

(74)

Ta tri kineska proizvođača izvoznika nisu navela nikakve nove informacije koje bi omogućile ponovno ispitivanje te tvrdnje. U skladu s time, potvrđeni su nalazi iz uvodnih izjava od 121. do 122. privremene uredbe.

(75)

Ta tri kineska proizvođača izvoznika ponovila su istu tvrdnju nakon konačne objave, a da pritom nisu dostavila nove informacije. Suprotno argumentima iznesenima u njihovim posljednjim primjedbama, Komisija je pažljivo razmotrila dokaze koje su dostavili kineski proizvođači izvoznici u uzorku i sve druge raspoložive informacije te je objasnila svoje zaključke u uvodnim izjavama od 118. do 122. privremene uredbe.

(76)

Jedan kineski proizvođač izvoznik tražio je dokaze o razini trgovine prodaje industrije Unije na domaćem tržištu korištene u svrhu izračuna uobičajene vrijednosti, kako bi razmotrio je li opravdan zahtjev za prilagodbu razine trgovine na temelju članka 2. stavka 10. točke (d) podtočke i. osnovne uredbe. Te informacije, koje su sve zainteresirane strane, uključujući samog kineskog proizvođača izvoznika, smatrale povjerljivima, zainteresirane strane stavile su na raspolaganje u obliku raspona u otvorenom spisu. Iz njih je vidljivo da više od 85 % prodaje proizvođača iz Unije u uzorku u pravilu čini prodaja trgovcima na malo.

(77)

Na temelju tih novih dokaza u otvorenom spisu kineski proizvođač izvoznik podnio je zahtjev za prilagodbu razine trgovine. Budući da je navedeni kineski proizvođač izvoznik u Uniji imao povezana prodajna društva, smatrao je i da prilagodbe njegove izvozne cijene na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe mijenjaju razinu trgovine njegove iz prodaje trgovcima na malo u prodaju distributerima. Ista je tvrdnja iznesena nakon konačne objave. Komisija je napomenula da su prilagodbe na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe namijenjene uklanjanju učinka povezanih uvoznika u Uniju, a ne promjeni razine trgovine prodaje, koja je u osnovi (u pravilu više od 85 %) i dalje usmjerena na trgovce na malo. Nakon pregleda iznesenih argumenata Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(78)

Kako je podrobno opisano u odjeljku 3., Komisija je uzela u obzir primjedbe zainteresiranih strana i ponovno izračunala dampinšku maržu svih kineskih proizvođača izvoznika.

(79)

Konačne dampinške marže izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

Tablica 1.

Konačne dampinške marže

(80)

Nakon objave privremene uredbe i nakon što je primila primjedbe Komisija je dodatno ispitala situaciju određenih proizvođača istovjetnog proizvoda iz Unije koji su prijavili uvoz predmetnog proizvoda kako je navedeno u uvodnim izjavama od 130. do 132. privremene uredbe.

(81)

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) osnovne uredbe Komisija je utvrdila da bi šest društava koja je prvo smatrala dijelom industrije Unije trebalo isključiti iz definicije industrije Unije. Nakon primjedbi Komisija je ponovno ocijenila situaciju tih šest društava i zaključila da interes koji predstavlja njihova uvozna djelatnost premašuje interes koji predstavlja njihova proizvodna djelatnost. Kao rezultat toga, isključila je tih šest društava iz definicije industrije Unije.

(82)

S obzirom na to da je iz definicije industrije Unije isključeno šest proizvođača iz Unije, preostali proizvođači, njih 31, čine „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(83)

Pokazatelji štete za tržišni udio, proizvodnju, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, zaposlenost i produktivnost revidirani su u skladu s tim, kako je opisano u uvodnim izjavama 106., 113. i 121.

(84)

Budući da nije bilo nikakvih primjedbi u pogledu potrošnje u Uniji, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 133. do 135. privremene uredbe.

(85)

Nakon objave privremene uredbe CCCME ponovio je svoj zahtjev da se otkriju izvor i podrobni statistički podaci o izvozu koje je dostavio podnositelj pritužbe te je ponovio svoju tvrdnju da opis metodologije koju je podnositelj pritužbe primjenjivao za utvrđivanje predmetnog proizvoda nije dovoljno podroban. CCCME nije naveo nove ni dodatne argumente kojima bi potkrijepio te tvrdnje, na koje je Komisija već odgovorila u uvodnim izjavama od 143. do 148. privremene uredbe. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(86)

CCCME je nakon konačne objave uputio pitanje zašto je tržišni udio uvoza iz Kine i uvoza iz ostalih trećih zemalja ostao nepromijenjen unatoč uklanjanju šest proizvođača iz definicije industrije Unije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 82. U tom se pogledu napominje da se tržišni udio izračunava kao postotak ukupne potrošnje Unije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 84., potrošnja Unije nije revidirana od objave privremene uredbe. Stoga su ostali nepromijenjen i tržišni udjeli uvoza iz Kine i uvoza iz ostalih trećih zemalja.

(87)

Jedan nepovezani uvoznik tvrdio je da smanjenje cijena uvoza iz NRK-a nije uzrokovano nepoštenim trgovinskim praksama, već smanjenjem troška litija i snažnim natjecanjem za pridobivanje tržišnog udjela u Uniji. Međutim, nije objasnio na koji bi način te promjene poništile bilo koji od nalaza utvrđenih u privremenoj uredbi, posebice nalaz o dampingu. Tu tvrdnju stoga treba odbaciti, a obrazloženje iz uvodnih izjava od 151. do 158. privremene uredbe potvrditi.

(88)

CCCME i neki proizvođači izvoznici tvrdili su da je Komisija pogrešno ocijenila razvoj prosječne cijene kineskog uvoza te su primijetili da je ona znatno niža od prosječne cijene proizvođača iz Unije i trećih zemalja. Te su strane tvrdile da prosječna cijena kineskog uvoza nije otkrila ništa o potencijalnom sniženju cijena jer nije provedena „analiza na jednakoj osnovi”, točnije analiza na osnovi vrste proizvoda. Tvrdile su da bi Komisija trebala priznati da smanjenje prosječne cijene kineskog uvoza možda samo odražava promjenu u ponudi proizvoda.

(89)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 154. privremene uredbe, Komisija se slaže da promjena u ponudi proizvoda može utjecati na razvoj prosječne cijene uvoza iz NRK-a. Međutim, i dalje je točno da su prosječne cijene uvoza iz NRK-a kontinuirano bile znatno niže od prosječnih cijena iz bilo kojeg drugog izvora opskrbe unatoč kontekstu u kojem sam CCCME tvrdi da se poboljšala kvaliteta predmetnog proizvoda i da se on proširio u segmente viših cijena. Osim toga, to negativno kretanje mora se razmatrati u odnosu na analize na jednakoj o snovi, koje su dovele do nalaza o znatnom sniženju cijena i dampingu.

(90)

Kad je riječ o izračunima sniženja cijena, jedan kineski proizvođač izvoznik s povezanim uvoznicima u Uniji tvrdio je da je Komisija umjesto upotrebe izračunanih CIF vrijednosti trebala koristiti prijavljene CIF vrijednosti svojeg uvoza. Tvrdio je da bi trebalo objaviti metodologiju primijenjenu za utvrđivanje CIF vrijednosti upotrijebljene u izračunima sniženja cijena. Tvrdio je i da je primjenom te metodologije Komisija umjetno dovela njegove cijene na razinu cijena na granici Unije, a to nije važno ako se on natječe s proizvođačima iz Unije. Nadalje, tvrdio je da je tom metodologijom uvedena razlika u razini trgovine zbog koje usporedba cijena nije bila poštena.

(91)

Prvo, Komisija napominje da je svim predmetnim stranama, uključujući predmetnog kineskog proizvođača izvoznika, objavila metodologiju koju je koristila za izračun sniženja cijena (jedinična cijena industrije Unije uspoređena je s jediničnom cijenom svakog proizvođača izvoznika prema vrsti proizvoda te je razlika pomnožena količinom koju je proizvođač izvoznik izvezao). Drugo, ista tvrdnja o izračunu izvozne cijene tog kineskog proizvođača izvoznika za izračun dampinga odbijena je kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 75. Štoviše, Komisija i tvrdnju o izračunu sniženja cijena mora odbaciti iz istih razloga, točnije zbog toga što izračun cijene CIF ne mijenja razinu trgovine prodaje, koja je i dalje većinom usmjerena na trgovce na malo (u pravilu više od 85 %). Naposljetku, Komisija za izračun sniženja cijena ne može upotrijebiti prijavljene cijene CIF jer se prodaja na kojoj se cijene temelje odvijala između povezanih strana. Osim toga, predmetni kineski proizvođač izvoznik nije utvrdio kako bi te cijene mogle biti pouzdane unatoč tom odnosu.

(92)

Nakon konačne objave ista zainteresirana strana ponovila je tvrdnju opisanu u uvodnoj izjavi 90.

(93)

Komisija podsjeća da osnovnom uredbom nije propisana posebna metodologija za određivanje marže sniženja cijena. Stoga Komisija u procjeni tog čimbenika ima široke diskrecijske ovlasti. Diskrecijske ovlasti ograničene su zahtjevima da se zaključci temelje na pozitivnim dokazima i objektivnom ispitivanju, kako je propisano člankom 3. stavkom 2. osnovne uredbe. Također treba podsjetiti da je člankom 3. stavkom 3. osnovne uredbe izričito propisano da se postojanje značajnog sniženja cijena mora ispitati na razini dampinškog uvoza, a ne na razini kasnije preprodajne cijene na tržištu Unije.

(94)

Na temelju toga, kada je riječ o elementima koji se uzimaju u obzir pri izračunu sniženja cijena (posebno izvozne cijene), Komisija mora utvrditi prvu točku na kojoj dolazi (ili može doći) do natjecanja s proizvođačima Unije na tržištu Unije. Ta je točka zapravo kupovna cijena prvog nepovezanog uvoznika jer to društvo u načelu ima mogućnost odabira dobavljača iz industrije Unije ili iz trećih zemalja. Ta bi se procjena trebala temeljiti na izvoznoj cijeni na granici Unije koja se smatra razinom koja je usporediva s cijenom franko tvornica industrije Unije. U slučaju izvozne prodaje preko povezanih uvoznika, točka usporedbe trebala bi biti odmah nakon što roba prijeđe granicu Unije, a ne u kasnijoj fazi distribucijskog lanca, npr. pri prodaji krajnjem korisniku robe. Stoga, analogno pristupu koji je primijenjen za izračune dampinške marže, izvozna cijena izračunana je na temelju preprodajne cijene prema prvom nezavisnom kupcu, odgovarajuće prilagođene u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. Budući da je taj članak jedini članak osnovne uredbe kojim se daju smjernice za izračun izvozne cijene, opravdana je njegova primjena po analogiji.

(95)

Tim se pristupom osigurava i usklađenost u slučajevima kada proizvođač izvoznik robu izravno prodaje nepovezanom kupcu (uvozniku ili krajnjem korisniku) jer se prema tom scenariju preprodajne cijene po definiciji ne bi upotrebljavale. Drukčiji pristup doveo bi do diskriminacije među proizvođačima izvoznicima isključivo na temelju prodajnih kanala koje upotrebljavaju. Komisija smatra da na utvrđivanje relevantne uvozne cijene za izračune sniženja cijena ne bi trebalo utjecati to je li izvoz ostvaren prema povezanim ili nezavisnim subjektima u Uniji. Metodologijom koju je Komisija primijenila osigurava se jednako postupanje u oba slučaja.

(96)

Stoga je radi poštene usporedbe opravdano od preprodajne cijene koju povezani uvoznik naplaćuje nepovezanim kupcima odbiti troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit kako bi se dobila pouzdana cijena CIF. Stoga je Komisija tu tvrdnju odbacila.

(97)

CCCME i četiri kineska proizvođača izvoznika tvrdili su da se u odbijanju njihova zahtjeva za prilagodbu razine trgovine na temelju uvodne izjave 157. privremene uredbe nije odgovorilo na pitanje razlike u cijenama koja nastaje na razini kupaca proizvođača originalne opreme. Te zainteresirane strane tvrdile su da je za poštenu usporedbu cijena potrebna prilagodba prema gore kako bi se uzela u obzir marža kupaca koji su proizvođači originalne opreme te marža vlasnika robne marke nakon uvoza. Ista je tvrdnja iznesena i nakon objave.

(98)

Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 157. privremene uredbe, Komisija je razmotrila zahtjev za prilagodbu razine trgovine i zaključila da ne postoji dosljedna i jasna razlika u cijeni pri prodaji proizvođača originalne opreme i vlasnika robne marke u Uniji. Prilagodba kineske uvozne cijene prema gore za maržu uvoznika s markom, što navodno odražava razliku u razini trgovine, potkopala bi nalaz ispitnog postupka da nema dosljedne i jasne razlike u cijeni pri prodaji proizvođača originalne opreme i vlasnika robne marke u Uniji. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(99)

Nakon privremene objave Giant je podnio zahtjev u vezi s izračunom redovne carine u slučaju uvoza povezanih trgovačkih društava koja djeluju kao uvoznik. Tvrdio je da bi se iznos za redovnu carinu trebao temeljiti na stvarnoj vrijednosti CIF, a ne na izračunanoj vrijednosti CIF. Ta je tvrdnja prihvaćena. Revidirane marže sniženja cijena bile su u rasponu od 16,2 % do 43,2 %, kako je prikazano u tablici 2.

Tablica 2.

Marže sniženja cijena

(100)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu uvoza iz NRK-a te nakon revizije izračuna sniženja cijena utvrđene u uvodnoj izjavi 99., Komisija je potvrdila sve ostale zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 136. do 157. privremene uredbe.

(101)

Nakon objave privremene uredbe jedan uvoznik tvrdio je da bi Komisija trebala objasniti kako je dobila i procijenila pokazatelje uspješnosti jer pokazatelji navedeni u privremenoj uredbi nisu bili u skladu s podacima koje su naveli proizvođači iz Unije u uzorku. Točnije, istaknuo je da nijedan od proizvođača iz Unije u uzorku nije prijavio smanjenje proizvodnje i prodaje.

(102)

Komisija upućuje na uvodnu izjavu 162. privremene uredbe, u kojoj je objasnila da se makroekonomski pokazatelji nisu temeljili samo na informacijama prikupljenima od proizvođača iz Unije u uzorku, već i na informacijama o tržištu koje je dostavila Konfederacija europske industrije bicikala („CONEBI”) i na statističkim podacima o uvozu.

(103)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 163. privremene uredbe, Komisija je za potrošnju upotrijebila podatak koji je dostavio CONEBI i koji je Komisija provjerila. Obujam prodaje industrije Unije dobiven je oduzimanjem uvoza od podatka o ukupnoj potrošnji. Proizvodnja je procijenjena na temelju relevantnih omjera prodaje i proizvodnje potvrđenih kod proizvođača iz Unije u uzorku.

(104)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 164. privremene uredbe, Komisija je slijedila metodologiju opisanu u pritužbi i na nju tijekom ovog ispitnog postupka nije podnesena primjedba.

(105)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, Komisija je potvrdila uvodne izjave od 159. do 166. privremene uredbe.

(106)

Nakon isključivanja određenih društava iz definicije industrije Unije, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 80. do 83., podaci za proizvodnju, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta u Uniji revidirani su kako je navedeno u tablici 3.

Tablica 3.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(107)

Obujam proizvodnje industrije Unije stoga se povećao za 28 % tijekom razmatranog razdoblja, unatoč smanjenju od 3 % u razdoblju od 2016. do razdoblja ispitnog postupka. Proizvodni kapacitet povećao se za 34 % u razdoblju od 2014. do razdoblja ispitnog postupka. Proizvodni kapacitet povećao se za 50 % u razdoblju od 2014. do 2016., a zatim se smanjio za 9 % u razdoblju od 2016. do razdoblja ispitnog postupka. Iskorištenost kapaciteta smanjila se sa 75 % 2014. na 72 % tijekom razdoblja ispitnog postupka, uz smanjenje sa 75 % na 66 % u razdoblju od 2014. do 2016. i povećanje sa 66 % na 72 % od 2016. do razdoblja ispitnog postupka. Stoga su kretanja za proizvodnju, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta opisani u privremenoj uredbi ostali ista nakon što su revidirana društava koja čine industriju Unije.

(108)

CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da povećanje proizvodnje ne ukazuje na štetu. Nadalje, tvrdili su da su proizvođači iz Unije povećali svoj kapacitet u razdoblju od 2014. i 2016. Te su zainteresirane strane tvrdile da je to bilo moguće samo zato što industrija Unije nije bila suočena s konkurencijom do 2016., kako je potvrđeno u njihovoj pritužbi. Navele su da je industrija Unije od 2014. do 2016. stvorila veliki višak kapaciteta, sve dok nije shvatila da taj višak kapaciteta utječe na njezinu profitabilnosti pa je smanjila kapacitet kako bi poboljšala profitabilnost dok je prodaja i dalje bila velika. Međutim, napomenule su da je iskorištenost kapaciteta ostala velika i da smanjenje uočeno u razdoblju od 2015. do 2016. odgovara znatnom povećanju kapaciteta.

(109)

Komisija je napomenula da u pritužbi nije navedeno da industrija Unije nije bila suočena s konkurencijom u razdoblju od 2014. do 2016. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 169. privremene uredbe, povećanje proizvodnje bilo je potaknuto povećanjem potrošnje. Međutim, nakon 2015. proizvodnja i potrošnja znatno su i sve više odstupale, čime je pritisak prenesen na prodaju i kontinuiran gubitak tržišnog udjela. Isto tako, kapacitet se do 2016. povećavao istom brzinom kao i potrošnja te je pogoršanje iskorištenosti kapaciteta stoga povezano s istim uzorkom. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 172. privremene uredbe, relevantnost pokazatelja kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta ograničena je kad je riječ o profitabilnosti.

(110)

Nakon objave CEIEB je tvrdio da ne postoji veza između pogoršanja kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta i dampinškog uvoza iz NRK-a jer je teško utvrditi koji je dio kapaciteta upotrijebljen za klasične bicikle, a koji za električne bicikle, te jer se proizvodnja klasičnih bicikala smanjila za 3,7 % u 2016. prema podacima koje je objavio CONEBI.

(111)

Komisija je podsjetila da su kapacitet i iskorištenost kapaciteta provjereni u odnosu na proizvod iz ispitnog postupka te da klasični bicikli nisu bili uključeni. Tvrdnja je stoga odbačena.

(112)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu proizvodnje, proizvodnog kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta te uzimajući u obzir ispravak iz uvodne izjave 106., Komisija je potvrdila zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 167. do 172. privremene uredbe.

(113)

Nakon isključivanja određenih društava iz definicije industrije Unije, kako je opisano u uvodnim izjavama od 80. do 83., revidirani su podaci za obujam prodaje i tržišni udio industrije Unije.

Tablica 4.

Obujam prodaje i tržišni udio

(114)

Obujam prodaje industrije Unije stoga se povećao za 20 % tijekom razmatranog razdoblja. Obujam prodaje industrije Unije povećao se za 25 % u razdoblju od 2014. do 2016., a zatim se smanjio za 4 % u razdoblju od 2016. do razdoblja ispitnog postupka. Tržišni udio industrije Unije znatno se smanjio, sa 75 % 2014. na 51 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kretanja za obujam prodaje i tržišni udio opisana u privremenoj uredbi ostala su ista nakon što su revidirana društava koja čine industriju Unije.

(115)

CCCME je nakon konačne objave tvrdio da se ukupno povećanje prodaje od 20 % tijekom razmatranog razdoblja mora tumačiti kao dobar poslovni rezultat, te ne može biti pokazatelj materijalne štete.

(116)

Međutim, povećanje prodaje industrije Unije od 20 % treba promatrati u svjetlu povećanja potrošnje u Uniji od 74 % tijekom istog razdoblja, kako je navedeno u tablici 2. privremene uredbe. Komisija nije utvrdila ništa što bi upućivalo na to da bi se povećanje prodaje koje je bilo toliko niže od povećanja potrošnje moglo smatrati dobrim poslovnim rezultatom i ne upućivati na materijalnu štetu.

(117)

CCCME je tvrdio i da su, prema podacima u pritužbi, proizvođači iz Unije koji su podržali pritužbu tijekom razmatranog razdoblja pretrpjeli tek manje smanjenje tržišnog udjela od 2 postotna boda. To malo smanjenje navodno potvrđuje da podnositelji pritužbe nisu pretrpjeli materijalnu štetu zbog uvoza predmetnog proizvoda.

(118)

U skladu s člankom 3. stavkom 1. osnovne uredbe pojam šteta definira se kao „materijalna šteta industriji Unije”. Stoga Komisija treba procijeniti štetu za industriju Unije u cjelini, a ne samo za podnositelje pritužbe. Komisija je utvrdila da je industrija Unije pretrpjela znatan gubitak tržišnog udjela od 24 postotna boda. Činjenica da su neki proizvođači iz Unije izgubili manji (ili veći) tržišni udio od drugih ne dovodi u pitanje taj nalaz.

(119)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu obujma prodaje i tržišnog udjela te nakon ispravka iz uvodne izjave 113., Komisija potvrđuje sve ostale zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 173. do 176. privremene uredbe.

(120)

Budući da nije bilo nikakvih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnoj izjavi 177. privremene uredbe.

(121)

Nakon isključivanja određenih društava iz definicije industrije Unije, kako je opisano u uvodnim izjavama od 80. do 83., revidirani su podaci za zaposlenost i produktivnost industrije Unije.

Tablica 5.

Zaposlenost i produktivnost

(122)

Stoga se razina zaposlenosti u industriji Unije u razmatranom razdoblju povećala za 40 %. Do tog je povećanja najviše došlo u razdoblju od 2014. do 2016. Zaposlenost se povećala za 1 postotni bod od 2016. do razdoblja ispitnog postupka. Produktivnost se smanjila za 9 % kao rezultat bržeg povećanja zaposlenosti nego proizvodnje. Kretanja za zaposlenost i produktivnost opisana u privremenoj uredbi nakon revizije ostala su ista.

(123)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu zaposlenosti i produktivnosti te nakon ispravka iz uvodne izjave 121., Komisija je potvrdila sve ostale zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 178. do 180. privremene uredbe.

(124)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu visine dampinga i oporavka od prethodnog dampinga, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama 181. i 182. privremene uredbe.

(125)

Nakon uvođenja privremenih mjera CEIEB, CCCME i četiri druga proizvođača izvoznika naveli su da je povećanje prosječnih cijena industrije Unije od 15 % u suprotnosti s Komisijinim nalazom o tome da je kineski uvoz uzrokovao pritisak na cijene ili smanjio sposobnost industrije Unije da poveća svoje cijene.

(126)

Prvo, Komisija je uočila da je referentna godina za mjerenje tog povećanja bila 2014., kada je industrija Unije zabilježila vrlo nisku razinu profitabilnosti i najmanju profitnu maržu u razmatranom razdoblju. Drugo, u tom kontekstu povećanje prosječnih cijena odražavalo je kretanje prosječnih troškova proizvodnje i nije bilo veće od njega. Treće, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 185. privremene uredbe, takav razvoj ne znači nužno da su se trošak i cijena usporedivog proizvoda povećali na isti način kao i prosječni trošak i cijena jer se asortiman proizvoda mijenja svake sezone. Uzimajući u obzir te elemente i nalaze u pogledu sniženja cijena, Komisija se stoga ne slaže s tvrdnjom da povećanje prosječne cijene proizvoda koje je prodala industrija Unije poništava postojanje pritiska na cijene ili sprečavanja povećanja cijena.

(127)

Nakon uvođenja privremenih mjera nije podnesena nijedna primjedba u pogledu troškova rada proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga je Komisija potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama 186. i 187. privremene uredbe.

(128)

Nakon uvođenja privremenih mjera CEIEB je tvrdio da Komisija u svojoj analizi štete nije mogla istovremeno utvrditi kraj prodajne sezone sredinom srpnja pri ocjeni uvjeta za evidentiranje i krajem rujna pri ocjeni značaja zaliha. Nadalje, tvrdio je da povećanje zaliha u razdoblju od 2016. do razdoblja ispitnog postupka nije bilo značajno.

(129)

Komisija je smatrala da prodajna sezona traje od ožujka do rujna. Komisija je u Uredbi o evidentiranju smatrala da je razumno pretpostaviti da će dodatno znatno povećanje uvoza vjerojatno ugroziti korektivni učinak pristojbi s obzirom na to da je rok za uvođenje privremenih mjera bio 20. srpnja. Zaista, u tom je kontekstu to značilo da bi povećanje razina zaliha uvoznicima omogućilo da opskrbljuju tržište predmetnim proizvodom do kraja prodajne sezone. Komisija je u privremenoj uredbi, na temelju istih sezonskih kretanja, primijetila da činjenica da su zalihe u rujnu u razdoblju ispitnog postupka bile na višoj razini nego u prosincu prethodne godine odražava stalno i znatno povećanje zaliha jer bi razine zaliha na kraju prodajne sezone obično trebale biti niske. Komisija je ocijenila da te dvije analize nisu u suprotnosti i potvrdila je svoje nalaze opisane u uvodnim izjavama od 188. do 191. privremene uredbe.

(130)

Nakon uvođenja privremenih mjera CEIEB je tvrdio da se profitna marža industrije Unije u razdoblju od 2016. do RIP-a, kada se ubrzao rast kineskog uvoza, smanjila za samo 0,4 %, što bi ukazivalo na to da nema štete. Slično tomu, CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da razina profitne marže industrije Unije tijekom RIP-a i njezino kretanje tijekom razmatranog razdoblja nisu bili karakteristični za materijalnu štetu.

(131)

Iako je ispitnim postupkom utvrđeno postojanje znatnog obujma uvoza po dampinškim i sniženim cijenama, utvrđena je i velika potražnja na tržištu električnih bicikala koja je u određenoj mjeri ograničila negativne učinke na profitnu maržu industrije Unije. Ovo opažanje uključuje razdoblje od 2016. do RIP-a, koje je istaknuo CEIEB, kada se naglo povećanje uvoza iz NRK-a podudaralo s relativno malim smanjenjem prodaje industrije Unije zbog kontinuirano velike potrošnje. Ipak, Komisija je primijetila da se profitna marža industrije Unije smanjila u svim godinama osim jedne te je sveukupno bila na niskim razinama. Nadalje, zaključak o materijalnoj šteti ne temelji se samo na jednom pokazatelju. Kako bi se donio zaključak o materijalnoj šteti, zajedno s kretanjem profitne marže analizirani su i drugi pokazatelji od kojih su neki bili financijske prirode, kao što je novčani tok. Stoga se tvrdnja morala odbaciti.

(132)

CCCME je nadalje tvrdio da su najvjerojatniji razlog smanjenja profitne marže u razdoblju od 2015. do razdoblja ispitnog postupka ulaganja industrije Unije u povećanje svojeg proizvodnog kapaciteta, a ne pritisci zbog kineskog uvoza. CCCME je tvrdio da Komisija nije uzela u obzir taj argument.

(133)

Ta je primjedba analizirana u odjeljku 5.2.3. privremene uredbe, osobito u uvodnoj izjavi 221., u kojoj je Komisija objasnila da kapitalni rashodi nisu imali materijalni učinak na profitabilnost industrije Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena budući da nije bilo novih informacija.

(134)

Nakon konačne objave, CEIEB je procijenio da ciljna profitna marža od 4,3 % nije znatno viša od profitne marže tijekom razdoblja ispitnog postupka koja je iznosila 3,4 % te je tvrdila da razina profitabilnosti industrije Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka nije dokaz štete.

(135)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 198. privremene uredbe, industrija električnih bicikala u strukturnom je smislu gotovinski intenzivna djelatnost. Stoga je važno provjeriti može li ostvarena profitabilnost stvoriti novčani tok dovoljan za očuvanje poslovanja industrije Unije. Kako je prikazano u tablici 11. privremene uredbe, novčani tok industrije Unije bio je slab tijekom razdoblja ispitnog postupka i činio je samo 0,6 % prodajnog prometa. Stoga, pri ocjeni financijskih rezultata industrije Unije u cjelini, ne analizirajući profitabilnost izolirano, potvrđuje se nalaz u pogledu loših financijskih rezultata industrije Unije.

(136)

CCCME je nakon konačne objave napomenuo da velika ulaganja i zaposlenost mogu dovesti do znatnog povećanja fiksnih troškova za proizvođače iz Unije i znatno utjecati na profitabilnost, posebno ako je iskorištenost kapaciteta niska.

(137)

U pogledu ulaganja, kako je prikazano u uvodnoj izjavi 197. privremene uredbe, tijekom razmatranog razdoblja ulaganja nisu činila više od 2 % prodaje. Komisija je stoga smatrala da industrija Unije nije provela „velika ulaganja” koja su mogla znatno utjecati na profitabilnost tijekom razmatranog razdoblja.

(138)

U pogledu zaposlenosti CCCME je tvrdio da se veliko povećanje kapaciteta snažno odražava u znatnom rastu broja zaposlenih. Međutim, također je jasno da je povećanje zaposlenosti potaknuto i znatnim povećanjem proizvodnje.

(139)

Komisija je utvrdila, posebno u razdoblju između 2014. i 2016., da je zaposlenost jače odražavala proizvodnju nego proizvodni kapacitet. Tijekom razdoblja ispitnog postupka, kada su kretanja u prodaji i proizvodnji u Uniji bila negativna unatoč rastućoj potrošnji u Uniji, industrija Unije nije mogla smanjiti zaposlenost, što je dovelo do smanjenja produktivnosti po zaposleniku. Međutim, tako smanjena produktivnost i njezin negativni učinak na profitabilnost industrije Unije izravno su povezani s povećanim količinama dampinškog uvoza kineskih električnih bicikala tijekom razmatranog razdoblja.

(140)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu profitabilnosti, novčanog toka, ulaganja, povrata ulaganja i sposobnosti prikupljanja kapitala, potvrđeni su zaključci utvrđeni u uvodnim izjavama od 192. do 199. privremene uredbe.

(141)

Nakon uvođenja privremenih mjera CCCME i četiri kineska proizvođača izvoznika tvrdili su da se u analizi štete u obzir nisu uzeli čimbenici tržišnog natjecanja. Tvrdili su da se u pritužbi priznaje da se uvoz iz NRK-a nije smatrao poteškoćom na tržištu do 2016., sve dok je bio usmjeren na niži i srednji cjenovni segment tržišta Unije te da je analiza štete trebala biti usmjerena na te specifične segmente. Jedan uvoznik nadalje je tvrdio da bi šteta, ako se dokaže, u osnovi utjecala ili bila usmjerena na segment električnih bicikala niže klase te da na temelju njegova iskustva šteta ne postoji u segmentima tržišta visoke klase.

(142)

Unatoč činjenici da su se tvrdnje CCCME-a temeljile na pogrešnom tumačenju pritužbe, Komisija podsjeća da se njezini zaključci nisu temeljili na pritužbi, već na vlastitom ispitivanju i nalazima u pogledu dampinga, štete i uzročnosti. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 249. privremene uredbe, ispitnim postupkom utvrđeno je da je industrija Unije aktivna u svim segmentima tržišta. Takvo razlikovanje predmetnog proizvoda stoga nije bilo opravdano i tvrdnja se morala odbaciti.

(143)

CCCME je nakon konačne objave tvrdio da Komisija u privremenoj uredbi nije opisala kako je definirala„proizvode s najnižom cijenom” koji se spominju u uvodnoj izjavi 249. privremene uredbe. Tvrdio je i da se utjecaj svakog rasta uvoza iz NRK-a (i iz trećih zemalja) posljednjih godina mora ocijeniti uzimajući u obzir posebne tržišne segmente u kojima su ti uvezeni električni bicikli prodani.

(144)

U tom su smislu „proizvodi s najnižom cijenom” električni bicikli koji imaju osnovna svojstva u strukturi PCN-a. Definicija „proizvoda s najnižom cijenom” razlikuje se od navodne diferencijacije tržišta prema segmentima. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 42., iako je nekoliko zainteresiranih strana iznijelo slične tvrdnje u pogledu segmentacije, nijedna nije dostavila dokaze koji bi opravdali ili dopustili moguću segmentaciju tržišta. Konkretno, nijedna zainteresirana strana nije dostavila fizičke ili druge objektivne kriterije kojima bi se potkrijepila analiza na temelju segmentacije tržišta, kako je opisano u uvodnim izjavama 45. i 46.

(145)

CCCME je tvrdio i da su, s obzirom na to da je gubitak tržišnog udjela industrije Unije uglavnom utjecao na proizvođače iz Unije koji nisu podnositelji pritužbe, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 117., uvoz iz NRK-a i proizvodnja podnositelja pritužbe navodno bili u bitno različitim tržišnim segmentima. Međutim, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 118., analizom štete obuhvaćena je industrija Unije u cjelini, a ne samo podnositelji pritužbe. Nesporno je da je industrija Unije pretrpjela znatan gubitak tržišnog udjela od 24 postotna boda, uglavnom zbog kineskog uvoza, koji je tijekom razmatranog razdoblja pridobio 17 postotnih bodova tržišnog udjela.

(146)

CEIEB je izrazio neslaganje sa zaključkom Komisije o šteti. Tvrdio je da je industrija Unije ostvarila iznimno dobre rezultate, uz iznimku zadržavanja tržišnog udjela. CEIEB je nadalje tvrdio da su se pokazatelji kapaciteta, iskorištenosti, obujma prodaje i zaposlenosti razvijali pozitivno tijekom cijelog razmatranog razdoblja i da su se Komisijini negativni nalazi temeljili na nedosljednim i kraćim razdobljima analize. Točnije, CEIEB je tvrdio da je za prodaju analizirano razdoblje od 2016. do RIP-a, a za iskorištenost kapaciteta razdoblje od 2014. do 2016.

(147)

CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da je tvrdnja iz uvodne izjave 205. privremene uredbe da su se svi tamo navedeni pokazatelji „razvijali negativno” netočna i zavaravajuća. Te zainteresirane strane tvrdile su da je pokazatelj „rasta” i u smislu proizvodnje i u smislu prodaje, te prodaja i u smislu vrijednosti i u smislu obujma tijekom razmatranog razdoblja bio izrazito pozitivan. Nadalje, tvrdilo se da se „kapacitet” industrije Unije znatno povećao te da su se tijekom razmatranog razdoblja povećale i profitabilnost i cijene. CCCME je dodao da pokazatelji uspješnosti, a osobito profitabilnost, tijekom razmatranog razdoblja nisu smanjeni, suprotno onome što je navedeno u uvodnim izjavama 204. i 205. privremene uredbe. Naposljetku, CCCME je tvrdio da je niska profitna marža 2014. mogla biti samo komercijalna krivnja samih proizvođača iz Unije s obzirom na to da je sam podnositelj pritužbe priznao da se uvoz iz NRK-a počeo povećavati te je postao konkurentan tek od 2016.

(148)

Komisija podsjeća da je svrha njezine analize štete ocijeniti razinu štete koju je pretrpjela industrija Unije. To uključuje ocjenu relevantnosti svakog pokazatelja uspješnosti, njihovih odnosa i kretanja u razmatranom razdoblju. Sama usporedba krajnjih točaka svakog pokazatelja promatrana zasebno ne može odraziti gospodarska kretanja koja su vladala u industriji Unije. S obzirom na to, nalaz o pokazatelju rasta objašnjen je u uvodnim izjavama od 177. do 200. privremene uredbe te se on oslanjao na znatno i sve veće odstupanje između kretanja potrošnje i kretanja prodaje industrije Unije, što se odrazilo kao vrlo značajan gubitak tržišnog udjela. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 201. do 203., učinak tog odstupanja s vremenom se proširio na proizvodnju, zalihe, kapacitet, iskorištenost kapaciteta i razinu zaposlenosti. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 204., profitna marža zaista je ostala na niskoj razini te se kretala negativno u svim godinama osim jedne. Nadalje, budući da je poslovanje u području električnih bicikala gotovinski intenzivno poslovanje te se oslanja na bankovno financiranje, u analizi financijskog položaja mora se uzeti u obzir pretvaranje dobiti u operativne novčane tokove, koje je bilo nedovoljno i znatno manje od profitnih marži. Sveukupno, Komisija je stoga potvrdila da su kretanja prethodno spomenuta u ovoj uvodnoj izjavi bila slaba i negativna te je potvrdila svoj zaključak da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu.

(149)

Naposljetku, Komisija se nije složila s CCCME-ovom tvrdnjom da niska profitna marža industrije Unije 2014. može biti samo njezina komercijalna krivnja s obzirom na to da je podnositelj pritužbe priznao da se uvoz iz NRK-a počeo povećavati te je postao konkurentan tek od 2016. Komisija je ocijenila da se ta tvrdnja temeljila na netočnom tumačenju pritužbe i da je u svakom slučaju u suprotnosti s nalazima ispitnog postupka koji je pokazao da je uvoz iz NRK-a imao znatan tržišni udio od 18 % 2014. te da se njegov obujam udvostručio do 2016. Stoga se tvrdnje CCCME-a moralo odbaciti.

(150)

CEIEB i dva uvoznika tvrdili su da su se nalazi o materijalnoj šteti u osnovi oslanjali na Komisijinu ocjenu da je industrija Unije izgubila tržišni udio zbog uvoza, ali pritom nije uzeto u obzir da se takav gubitak može pripisati strukturnim nedostacima kao što su nepravodobno prepoznavanje potencijalnih prilika, zakašnjela ulaganja u proizvodni kapacitet, neprivlačni proizvodi i neprimjereni prodajni kanali.

(151)

Komisija je najprije utvrdila da su te izjave naizgled u suprotnosti s tvrdnjama CCCME-a i kineskih proizvođača izvoznika koji su naveli da na tržištu električnih bicikala u Uniji prevladava industrija Unije, da ju je uvoz kineskih električnih bicikala tek postupno sustizao u pogledu kvalitete i konkurentnosti te naposljetku da je štetu najvjerojatnije uzrokovalo preveliko ulaganje u proizvodni kapacitet industrije Unije.

(152)

Komisija je nadalje napomenula da je CEIEB istovremeno tvrdio i da je industrija Unije tijekom razmatranog razdoblja ostvarila iznimno dobre rezultate (kako je navedeno u uvodnoj izjavi 146.) i da su na njezin poslovni model i upravljanje utjecali strukturni nedostaci i druge slabosti navedene u uvodnoj izjavi 151. u toj mjeri da bi se njima moglo objasniti zašto se prodaja industrije Unije u razmatranom razdoblju povećala za samo 20 % dok se uvoz iz NRK-a povećao za 250 %.

(153)

U tom kontekstu, Komisija je ocijenila da je takva tvrdnja trebala biti točno utvrđena i kvantificirana da bi je ona mogla razmotriti. U svakom slučaju, Komisija je podsjetila da iako je gubitak tržišnog udjela bio važan element njezine analize štete, ta analiza nije bila ograničena samo na to pitanje. U tom pogledu Komisija upućuje na analizu drugih pokazatelja štete i svoje nalaze o sniženju cijena, koji su svi utjecali na njezinu ukupnu analizu štete. Stoga je Komisija tu tvrdnju odbacila.

(154)

Nakon konačne objave, CEIEB je tvrdio da je Komisija u uvodnoj izjavi 115. općeg dokumenta o konačnoj objavi navela kako samo postojanje sniženja cijena nije dovoljno za ispunjavanje uvjeta značajnosti te je izrazio svoje neslaganje. Komisija, međutim, ne vidi takvu tvrdnju u uvodnoj izjavi 115. u kojoj se upućuje na „analizu drugih pokazatelja štete i zaključak o sniženju cijena, koji su uzeti u obzir u njezinoj procjeni ukupne analize štete”. Stoga je taj argument odbačen.

(155)

Nakon uvođenja privremenih mjera CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da je kretanje nepovjerljivih indeksiranih pokazatelja proizvođača iz Unije u uzorku znatno potkopao Komisijin zaključak da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(156)

U skladu sa standardnom praksom Komisije i kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 166. privremene uredbe, Komisija je razmotrila mikroekonomske pokazatelje štete upotrebom provjerenih podataka proizvođača iz Unije u uzorku. Ti su pokazatelji pridonijeli nalazu materijalne štete, ali ne mogu se sami po sebi tumačiti kao da čine potpuni nalaz materijalne štete (ili, uostalom, zamijeniti sveukupno utvrđivanje štete koje je provela Komisija). Kad je riječ o makroekonomskim pokazateljima štete, oni su utvrđeni za cijelu industriju Unije. Ta je argument stoga odbačen.

(157)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke o šteti utvrđene u uvodnim izjavama od 200. do 206. privremene uredbe.

(158)

Budući da nije bilo primjedbi i uzimajući u obzir reviziju tržišnog udjela industrije Unije na temelju uvodnih izjava od 113. do 114. te marži sniženja cijena na temelju uvodne izjave 99., Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnoj izjavi 209. privremene uredbe.

(159)

Jedan nepovezani uvoznik tvrdio je da bi, iako je apsolutna razina uvoza iz NRK-a tijekom razmatranog razdoblja bila znatno veća od obujma uvoza iz ostalih zemalja, trebalo razmotriti i relativno povećanje uvoza iz svake zemlje. Točnije, ta je zainteresirana strana istaknula da se uvoz iz Švicarske tijekom razmatranog razdoblja povećao za 3 000 %. Taj je uvoznik tvrdio da je uvoz iz drugim zemalja osim NRK-a imao učinak na tržište koji se ne može smatrati samo neznatnim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 215. privremene uredbe.

(160)

Komisija je primijetila da je uvoz iz Švicarske tijekom razdoblja ispitnog postupka imao tržišni udio od 1 %. Osim toga, uvoznik nije objasnio kako bi njegova opažanja mogla poništiti nalaz Komisije da uvoz iz svih drugih zemalja osim NRK-a nije umanjio uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza iz NRK-a i štete koju je pretrpjela industrija Unije, kako je obrazloženo u uvodnim izjavama od 210. do 214. privremene uredbe. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(161)

Nakon uvođenja privremenih mjera CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da su mnogi proizvođači iz Unije u srednjoj Europi uvozili dijelove iz NRK-a, sastavljali električne bicikle i prodavali ih u Uniji. Dodali su da se čini da je cijena električnih bicikala koje su proizvodila ta društva bila relativno niska, što bi mogao biti još jedan uzrok štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije koji proizvode električne bicikle visoke klase.

(162)

Komisija podsjeća da je geografskim opsegom njezina ispitnog postupka obuhvaćeno tržište Unije, a ne njegovi dijelovi. Ispitni postupak pokazao je da su proizvođači električnih bicikala iz Unije bili aktivni u svim segmentima i da su neki proizvođači u uzorku imali proizvodne jedinice u državama članicama koje se nalaze u srednjoj Europi. U svakom slučaju, ta tvrdnja nije bila potkrijepljena te je odbačena.

(163)

Nadalje, CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da su loši rezultati industrije Unije možda uzrokovani pogreškama proizvođača iz Unije u upravljanju.

(164)

Komisija se poziva na svoj odgovor u uvodnoj izjavi 151. U toj tvrdnji nisu navedeni nikakvi novi elementi niti je ona dodatno obrazložena te je stoga odbačena.

(165)

CCCME i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da su subvencije na tržištu Unije možda pogodovale prodaji jeftinijih kineskih električnih bicikala te su pozvali Komisiju da dodatno ispita učinak subvencija na uzorke kupnje električnih bicikala na tržištu Unije.

(166)

Učinak subvencija za promicanje upotrebe električnih bicikala zasebno je pitanje u odnosu na nalaz sniženja cijena i štete zbog kineskog uvoza. Ponavlja se da je ispitnim postupkom utvrđeno da je industrija Unije aktivna u svim segmentima tržišta. Stoga, čak i da su navodne subvencije bile relevantne za ovu ocjenu, njima se ne bi objasnilo povećanje količine kineskih bicikala na štetu jeftinijih bicikala koji se proizvode u Uniji, osim činjenicom postojanja dampinga kineskih bicikala. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(167)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 210. do 222. privremene uredbe.

(168)

Komisija je potvrdila svoje zaključke o uzročnosti utvrđene u uvodnim izjavama od 223. do 226. privremene uredbe.

(169)

U uvodnoj izjavi 228. privremene uredbe Komisija je pogreškom navela da je od CONEBI-ja primila dopis kojim on podržava mjere, a podnesak je zapravo podnijelo Udruženje europske industrije dijelova i opreme za vozila na dva kotača („COLIPED”), u kojem su okupljena nacionalna udruženja dobavljača dijelova.

(170)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 228. do 230. privremene uredbe.

(171)

Budući da nije bilo nikakvih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 231. do 234. Privremene uredbe.

(172)

Tijekom cijelog ispitnog postupka, 31 uvoznik, od kojih je 19 pripadalo CEIEB-u, izrazio je svoje protivljenje uvođenju mjera. Trinaest od tih društava (za koja je bio poznat obujam uvoza) zajedno su u razdoblju ispitnog postupka činila 10 % ukupnog uvoza iz NRK-a.

(173)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 81., šest društava koja proizvode istovjetni proizvod isključeno je iz definicije industrije Unije i reklasificirano kao nepovezani uvoznici. Ta su društva izrazila svoju podršku mjerama. Njihov uvoz činio je gotovo 12 % ukupnog uvoza iz NRK-a tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(174)

Nakon uvođenja privremenih mjera CEIEB je tvrdio da je pokretanje ispitnog postupka uzrokovalo opsežnu i raznovrsnu štetu velikom broju uvoznika.

(175)

Nakon objave uredbe o evidentiranju CEIEB je proveo deklarativnu anketu sa 65 uvoznika. U anketi je utvrđeno da 21 % ispitanika ne bi nastavio s radom kad bi se uvele konačne pristojbe, 33 % već je prestalo uvoziti električne bicikle iz NRK-a, ali još nisu pronašli drugo rješenje, 39 % moralo je povećati cijene svojih proizvoda kao posljedicu ispitnog postupka, a pokretanje antidampinškog ispitnog postupka financijski je utjecalo na 37,5 % ispitanika.

(176)

Komisija je napomenula da je ta anketa provedena u svibnju 2018. U to su vrijeme informacije koje su bile dostupne u pritužbi i uredbi o evidentiranju upućivale na potencijalnu pristojbu od l189 %.

(177)

Ipak, Komisija je napomenula da je većina uvoznika iz ankete navela da će u slučaju uvođenja konačnih pristojbi nastaviti sa svojom djelatnošću. Isto tako, većina je pronašla drugi izvor opskrbe ili nastavila uvoziti iz NRK-a.

(178)

U uvodnoj izjavi 238. privremene uredbe Komisija je navela da su najveći uvoznici odgovarajuće električne bicikle mogli nabaviti i/ili da su imali moguće druge izvore nabave izvan NRK-a, uključujući industriju Unije. Taj je nalaz potvrđen anketom CEIEB-a te je dodatno potvrđen kasnijim saslušanjima s CEIEB-om i drugim uvoznicima.

(179)

Nadalje, Komisija je primijetila da je šest uvoznika koji čine veliki obujam uvoza podržalo uvođenje mjera, što je potvrdilo sposobnost uvoznika da svoje djelatnosti prilagode uvođenju mjera.

(180)

Uzimajući sve to u obzir, Komisija je zaključila da bi uvođenje mjera moglo negativno utjecati na male uvoznike, ali bi negativan utjecaj uvođenja pristojbi ublažila mogućnost nabave odgovarajućih bicikala u industriji Unije, ostalim trećim zemljama i NRK-u po poštenim cijenama.

(181)

Nakon konačne objave CEIEB je ispravio svoju početnu tvrdnju i naveo da njegova anketa nije provedena nakon objave uredbe o evidentiranju, već je od 22. lipnja 2018. objavljena na internetu te je od tog datuma bila dostupna.

(182)

CEIEB je nadalje tvrdio da njegova anketa nije potvrdila da će većina uvoznika nastaviti s poslovanjem unatoč uvođenju pristojbi te je uputio na informacije koje su dostavljene tijekom saslušanja održanog 5. listopada 2018. Osim toga, CEIEB je tvrdio da anketom nije pružen dokaz da je većina uvoznika uspješno pronašla druge izvore opskrbe bez negativnog utjecaja na svoje poslovanje.

(183)

Na temelju ankete koje je predstavio CEIEB Komisija je uočila da je 21 % ispitanika navelo da će prekinuti svoju djelatnost u slučaju uvođenja pristojbi. To znači da je većina ispitanika tada smatrala kako to nije izgledan ishod. Nadalje, tijekom saslušanja održanog 5. listopada 2018. CEIEB je dostavio informacije uime 15 uvoznika, od kojih je četvero izjavilo da neće nastaviti sa svojom djelatnošću ako se uvedu konačne mjere. Ta su četiri uvoznika činila 8 % ukupnog prometa 15 predstavljenih uvoznika. Komisija podsjeća da je u uzorak odabrala pet nepovezanih uvoznika na temelju najvećeg obujma uvoza u Uniju. Na temelju tog reprezentativnog uzorka Komisija je donijela zaključke o utjecaju mjera na uvoznike. Konkretno u tom pogledu nijedan uvoznik u uzorku nije naveo da će biti prisiljen prestati s radom u slučaju uvođenja konačnih mjera.

(184)

Prema tome, ako je 33 % ispitanika koji su sudjelovali u anketi CEIEB-a izjavilo da su prestali uvoziti električne bicikle iz NRK-a, ali još nisu pronašli drugo rješenje, Komisija je zaključila da većina nastavlja s uvozom iz NRK-a ili je pronašla drugi izvor opskrbe. Osim toga, tijekom saslušanja CEIEB-a održanog 5. listopada 2018., 12 uvoznika (koji čine 96 % prometa 15 predstavljenih uvoznika) već je bilo prilagodilo svoj lanac opskrbe ili se to spremalo učiniti. Isto opažanje vrijedi i za uvoznike u uzorku koje je Komisija provjerila, a vjerojatno i za uvoznike koji su podržali uvođenje mjera.

(185)

Komisija je stoga potvrdila svoje nalaze iz uvodnih izjava od 177. do 179.

(186)

CEIEB je dalje tvrdio da Komisija nije primjereno ocijenila poteškoće i troškove povezane s prilagodbom lanca opskrbe uvoznika zbog uvođenja mjera te da je zanemarila situaciju malih uvoznika.

(187)

Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom i upućuje na uvodnu izjavu 180. ove uredbe i uvodnu izjavu 242. privremene uredbe u kojima je jasno naveden štetan učinak uvođenja mjera na male uvoznike. Osim toga, u uvodnoj izjavi 243 privremene uredbe Komisija je zaključila da uvođenje mjera nije u interesu uvoznika. Međutim, Komisija ostaje pri nalazu da je taj negativni učinak ublažen mogućnošću da se prikladni električni bicikli nabavljaju iz industrije Unije, iz ostalih trećih zemalja i iz NRK-a po poštenim, neštetnim cijenama te da taj učinak ne može prevagnuti nad pozitivnim učinkom mjera na industriju Unije.

(188)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnoj izjavi 243. privremene uredbe.

(189)

CCCME, četiri proizvođača izvoznika i dva uvoznika tvrdili su da bi se uvođenjem mjera smanjio izbor za potrošače, povećale cijene i potkopale politike zaštite okoliša koje su osmišljene kako bi se potaknula upotreba električnih bicikala.

(190)

CCCME je doveo u pitanje Komisijin privremeni zaključak da je industrija Unije aktivna u svim segmentima tržišta te je tvrdio da Komisija to nije potkrijepila nikakvim dokazima.

(191)

Dva uvoznika tvrdila su da industrija Unije nema proizvodni kapacitet kojim bi odgovorila na potražnju te da nije sigurno može li se taj nedostatak pokriti iz drugih izvora nabave.

(192)

Komisija je podsjetila da je provjera proizvođača u uzorku potvrdila da je industrija Unije aktivna u svim segmentima tržišta, uključujući segment proizvoda s najnižom cijenom.

(193)

Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 249. privremene uredbe, očekuje se da će se s pomoću mjera ponuda električnih bicikala iz industrije Unije i drugih izvora nabave povećati i diverzificirati jer će se ponovno uspostaviti tržišno natjecanje s jednakim uvjetima i ujedno očuvati opskrba uvozom iz NRK-a po poštenim cijenama.

(194)

Nadalje, razina iskorištenosti kapaciteta industrije Unije, mogućnost jednostavne pretvorbe proizvodnih linija za tradicionalne bicikle u linije za električne bicikle te brzina kojom je industrija Unije uspjela proširiti svoj proizvodni kapacitet od 2014. do 2016. u nepovoljnom uvjetima pokazuju da ona ima potencijal, resurse i vještine da se prilagodi mogućim nedostacima u nabavi.

(195)

Komisija ponavlja da se zbog uvođenja mjera na klasične bicikle nije smanjio izbor za potrošače, nego se povećala raznolikost dobavljača i njihovih država podrijetla. Isto se kretanje tržišta očekuje i u slučaju električnih bicikala.

(196)

Kad je riječ o utjecaju mjera na cijene, Komisija upućuje na uvodne izjave od 250. do 251. privremene uredbe, a osobito na to da se interes potrošača nije mogao svesti na utjecaj na cijenu koji je posljedica dovođenja uvoza iz NRK-a na neštetne razine.

(197)

Stoga su se tvrdnje morale odbaciti.

(198)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 244. do 252. privremene uredbe.

(199)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnoj izjavi 253. privremene uredbe.

(200)

Ukratko, ni iz jednog argumenta koje su iznijele zainteresirane strane nije vidljivo da postoje uvjerljivi razlozi protiv uvođenja mjera na uvoz predmetnog proizvoda.

(201)

Svi negativni učinci na nepovezane uvoznike ne mogu se smatrati nerazmjernima, a ublaženi su s obzirom na raspoloživost drugih izvora opskrbe bilo da se radi o izvorima iz trećih zemalja ili industriji Unije. Pozitivni učinci antidampinških mjera na tržište Unije, osobito na industriju Unije, premašuju moguće negativne učinke na druge interesne skupine.

(202)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi, Komisija potvrđuje svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 254. do 255. privremene uredbe.

(203)

S obzirom na zaključke donesene u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere kako bi se spriječila daljnja šteta koju industriji Unije uzrokuje dampinški uvoz predmetnog proizvoda.

(204)

Za potrebe utvrđivanja razine navedenih mjera u obzir su uzete utvrđene dampinške marže i iznos pristojbe potreban za uklanjanje štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije, bez prekoračenja utvrđenih dampinških marži.

(205)

Nakon uvođenja privremenih mjera jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisijina metodologija za izračun neštetne cijene proizvođača iz Unije bila manjkava. Tvrdio je da je Komisija oduzimanjem prosječne dobiti tijekom razdoblja ispitnog postupka i dodavanjem ciljne dobiti zanemarila različite razine dobiti koje su proizvođači iz Unije ostvarili za različite modele. Ta zainteresirana strana tvrdila je da bi neštetnu cijenu trebalo izračunati oduzimanjem prosječne dobiti po PCN-u od stvarnih cijena prije nego što se doda ciljna dobit.

(206)

Komisija podsjeća da se u osnovnoj uredbi ne navodi nikakva specifična metodologija za izračun razine uklanjanja štete. Nadalje, Komisijino utvrđivanje odnosi se na istovjetni proizvod koji prodaje industrija Unije. S obzirom na to potpuno je prihvatljivo ukloniti prosječnu dobit industrije Unije iz njezinih prosječnih prodajnih cijena kako bi se utvrdio prosječni trošak proizvodnje istovjetnog proizvoda i zatim dodati ciljnu dobit za izračun razine uklanjanja štete. Komisija je u prošlosti dosljedno primjenjivala tu metodologiju i ima znatnu slobodu u provedbi te ocjene.

(207)

U ovom se ispitnom postupku šteta ocjenjuje za sve vrste proizvoda u cjelini. Zaista, svi pokazatelji štete, uključujući profitabilnost i ciljnu dobit, izraženi su kao prosjek za sve vrste predmetnog proizvoda. Pri utvrđivanju neštetne cijene cilj je iz industrije Unije ukloniti štetu koju uzrokuje dampinški uvoz u cjelini. Da bi se uklonila ta šteta dovoljno je neštetnu cijenu utvrditi ravnomjernim povećanjem prodajne cijene svih vrsta proizvoda za razliku između stvarne dobiti tijekom razdoblja ispitnog postupka i ciljne dobiti, čime se industriji Unije omogućuje da ostvari ciljnu dobit. Nije potrebno pojedinačno ocjenjivati profitabilnost za svaku pojedinu vrstu proizvoda.

(208)

Argument je stoga odbačen.

(209)

Podnositelj pritužbe nije se slagao s ciljnom dobiti koju je Komisija upotrijebila za izračun neštetne cijene. Tvrdio je da ciljna dobit ne bi trebala biti prosječna dobit industrije Unije, već prosječna dobit društava koja nisu pretrpjela štetu zbog kineskog uvoza 2015. Podnositelj pritužbe tvrdio je da, budući da je ciljna dobit razumna dobit koju su proizvođači iz Unije mogli ostvariti da nije došlo do štete zbog dampinškog/subvencioniranog uvoza, Komisija po definiciji kao referentnu točku ne bi mogla uzeti profitabilnost proizvođača iz Unije koji su već pretrpjeli materijalnu štetu zbog dampinškog/subvencioniranog uvoza. Umjesto toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se ciljna dobit mogla utvrditi u odnosu na ciljnu dobit klasičnih bicikala (8 %) koja bi se prilagodila prema gore za 1,5 % kako bi se uzeli u obzir zahtjevi u pogledu dodatne tehnologije, veće dodane vrijednosti i dodatnog ulaganja.

(210)

Komisija podsjeća da je ciljna dobit ona dobit koju industrija Unije kao cjelina može ostvariti kada nema štetnog dampinga. Kao posljedica toga, ona se ne može utvrditi na temelju dobiti koju je ostvario odabrani broj proizvođača iz Unije. Stoga se argument morao odbaciti. Kad je riječ o drugoj tvrdnji (ciljna dobit korištena u ispitnom postupku o klasičnim biciklima prilagođena prema gore), Komisija podsjeća da se svaki ispitni postupak provodi na temelju posebnih činjenica predmeta u vezi s predmetnim proizvodom, a ne na temelju činjenica utvrđenih u ispitnim postupcima u vezi s drugim proizvodima. U ovom slučaju Komisija je potvrdila da je upotrijebljena ciljna dobit primjerena i da nije bilo razloga da se koristi ciljnom dobiti drugog proizvoda. Stoga se tvrdnja morala odbiti.

(211)

Nakon konačne objave podnositelj pritužbe ponovio je svoje tvrdnje i tvrdio da je u drugim slučajevima Komisija odstupila od svoje standardne metodologije za utvrđivanje ciljne dobiti u odnosu na relevantne okolnosti. Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi 210., Komisija podsjeća da se svaki predmet procjenjuje na temelju specifičnih činjenica predmeta. U tom je konkretnom slučaju Komisija zaključila da ne postoji posebna okolnost koja bi opravdala uporabu samo dobiti koju su ostvarili određeni proizvođači, kako je tražio podnositelj pritužbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(212)

Naposljetku, Komisija napominje da je, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 59. do 63., za prilagodbu neštetne cijene industrije Unije uzela u obzir određene troškove koje su imali proizvođači iz Unije u uzorku. U skladu s time prilagođena je i razina uklanjanja štete, što je dovelo do smanjenja marže štete za 3 % – 5 %. Kako je opisano u uvodnoj izjavi 72., društvo Giant je nakon konačne objave podnijelo zahtjev u pogledu navedene prilagodbe. Taj je zahtjev prihvaćen, a nastalo smanjenje marže sniženja ciljnih cijena objavljeno je bez dodatnih primjedbi.

(213)

Uzimajući u obzir prilagodbu na temelju uvodne izjave 212. te budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu razine uklanjanja štete, potvrđena je metodologija iz uvodnih izjava od 257. do 262. privremene uredbe.

(214)

Nakon objave jedan kineski proizvođač izvoznik, Wettsen Corporation, dostavio je ponudu za preuzimanje obveze u pogledu cijena.

(215)

Društvo Wettsen Corporation nije bilo uključeno u uzorak, a iako je zatražilo pojedinačno ispitivanje, taj je zahtjev odbijen zajedno s ostalim zahtjevima za pojedinačno ispitivanje.

(216)

Ponuda za preuzimanje obveze u pogledu cijena odbačena je iz više razloga, o kojima je društvo Wettsen Corporation obaviješteno zasebnim dopisom. Razlozi su bili sljedeći:

(217)

S obzirom na zaključke u vezi s dampingom, štetom, uzročnosti i interesom Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe, treba uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz predmetnog proizvoda na razini utvrđene dampinške marže ili marže štete, ovisno o tome koja je niža, u skladu s pravilom niže pristojbe. U tom slučaju, osim u slučaju jednog kineskog proizvođača izvoznika, konačnu stopu antidampinške pristojbe trebalo bi u skladu s time odrediti na razini utvrđenih marži štete.

(218)

Napominje se da je antisubvencijski postupak proveden usporedno s antidampinškim postupkom. U skladu s člankom 24. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (12), s obzirom na primjenu pravila niže pristojbe i činjenicu da su konačne subvencijske stope niže od razine uklanjanja štete, primjereno je uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na razini utvrđenih konačnih subvencijskih stopa i zatim uvesti konačnu antidampinšku pristojbu do relevantne razine uklanjanja štete.

(219)

U predmetu Yadea Technology Group Co., Ltd. („društvo Yadea”), utvrđena je marža štete za to drušvo (13) u usporednom antisubvencijskom ispitnom postupku na temelju informacija koje je dostavilo društvo Yadea. Komisija je stoga pri razmatranju kombiniranog učinka antidampinških i kompenzacijskih pristojbi smatrala primjerenim upotrijebiti maržu štete za društvo Yadea za razliku od marže štete za društva koja surađuju u antidampinškom ispitnom postupku.

(220)

Isto tako, u slučaju društva Yadea, proizvođača izvoznika s dampinškom maržom nižom od razine uklanjanja štete, konačna kompenzacijska pristojba utvrđena je na razini utvrđene konačne subvencijske stope te je konačna antidampinška pristojba uvedena na razini relevantne dampinške marže umanjene za iznos kompenzacijske pristojbe. To je umanjenje bilo potrebno jer u situaciji u kojoj je uobičajena vrijednost utvrđena na temelju članka 2. stavka 7. točke (a) osnovne uredbe uvođenje kumulirane pristojbe koja odražava razinu subvencioniranja i ukupnu razinu dampinga može dovesti do dvostrukog kompenziranja učinaka subvencioniranja („dvostruko računanje”). U skladu s člankom 18. osnovne uredbe, društva koja ne surađuju u antidampinškom postupku (iako surađuju u usporednom antisubvencijskom postupku) podliježu preostaloj dampinškoj marži i marži štete.

(221)

Nakon konačne objave, prihvaćanje zahtjeva društva Giant, opisanog u uvodnim izjavama 72. i 212., te promjena kompenzacijskih pristojbi u usporednom antisubvencijskom ispitnom postupku doveli su do promjene antidampinških pristojbi. Ta je promjena objavljena zainteresiranim stranama i nije bila predmet daljnjih primjedbi u okviru antidampinškog ispitnog postupka.

(222)

Stoga su stope po kojima će se uvesti konačna antidampinška pristojba utvrđene u tablici 6. u nastavku:

Tablica 6.

Konačne mjere

(223)

Pojedinačne stope antidampinške pristojbe za svako društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u vezi s tim trgovačkim društvima. Navedene stope pristojbi (za razliku od pristojbe koja se primjenjuje na području cijele zemlje na „sva ostala društva”) primjenjuju se stoga isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a koji proizvode ta društva, odnosno posebno spomenuti pravni subjekti. Uvezeni predmetni proizvodi koje proizvode druga društva koja se posebno ne spominju u izvršnom dijelu ove Uredbe svojim nazivom i adresom, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu ostvarivati pogodnosti od tih stopa i podliježu stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(224)

Sve zahtjeve kojima se traži primjena tih stopa antidampinških pristojbi za pojedinačna društva (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) treba uputiti Komisiji (15) sa svim bitnim podacima, osobito o promjenama djelatnosti društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s primjerice tom promjenom naziva ili promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, ova će se Uredba u skladu s tim izmijeniti tako što će se ažurirati popis društava na koja se primjenjuju pojedinačne stope antidampinške pristojbe.

(225)

U slučajevima u kojima je kompenzacijska pristojba oduzeta od antidampinške pristojbe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, naplatom kompenzacijske pristojbe nastoje se kompenzirati i učinci subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i učinci dampinške marže (do razine subvencijske stope). Kao posljedica toga, povrat plaćene pristojbe može se odobriti samo ako se dokaže da je ta pristojba veća od stvarne subvencijske stope i odgovarajuće dampinške marže. Stoga se u ispitnim postupcima za povrat na temelju članka 21. Uredbe (EU) 2016/1037 treba uzeti u obzir i posebna situacija proizvođača izvoznika u odnosu na stvarnu dampinšku maržu koja je prevladavala tijekom razdoblja ispitnog postupka za povrat.

(226)

Ako se izvoz jednog od društava na koje se primjenjuje pojedinačna stopa antidampinške pristojbe nakon uvođenja predmetnih mjera opsegom znatno poveća, takvo povećanje obujma moglo bi se samo po sebi smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U tim okolnostima i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti moguće je započinjanje postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera. Tim ispitnim postupkom može se, među ostalim, ispitati potreba ukidanja pojedinačne stope pristojbe i kasnije uvođenje stope koja se primjenjuje na području cijele zemlje.

(227)

Kako bi se smanjio rizik od izbjegavanja mjera zbog velike razlike u stopama pristojbi, potrebne su posebne mjere za osiguravanje primjene pojedinačnih antidampinških pristojbi. Društva na koja se primjenjuju pojedinačne antidampinške pristojbe moraju carinskim tijelima država članica predočiti valjani trgovački račun. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima člankom 1. stavkom 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun trebalo bi primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(228)

Kako bi se osigurala ispravna provedba antidampinške pristojbe, stopa pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva” ne bi se trebala primjenjivati samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju, nego i na one proizvođače koji tijekom razdoblja ispitnog postupka uopće nisu izvozili u Uniju, osim ako potonji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 3.

(229)

Radi osiguranja jednakog postupanja prema svim novim izvoznicima i trgovačkim društvima koja surađuju, a nisu uvrštena u uzorak, navedenima u Prilogu I. i Prilogu II. ovoj Uredbi, potrebno je donijeti odredbu kojom bi se ponderirana prosječna pristojba koja se primjenjuje na potonja trgovačka društva primijenila na sve nove izvoznike koji bi inače imali pravo na reviziju u skladu s člankom 11. stavkom 4. osnovne uredbe.

(230)

Uzimajući u obzir nedavnu sudsku praksu Suda (16) primjereno je predvidjeti stopu zatezne kamate koja se plaća u slučaju povrata konačnih pristojbi jer relevantnim važećim odredbama o carinskim pristojbama nije predviđena takva kamatna stopa, a primjena nacionalnih propisa dovela bi do neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja među gospodarskim subjektima, ovisno o tome koja je država članica odabrana za carinjenje.

(231)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 5., Komisija je na temelju zahtjeva industrije Unije 3. svibnja 2018. uvela obvezu evidentiranja uvoza predmetnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a. Taj je zahtjev u međuvremenu povučen te se to pitanje stoga nije dalje ispitivalo.

(232)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete koja je prouzročena industriji Unije trebalo bi konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom, koja je uvedena privremenom uredbom.

(233)

Konačne stope pristojbi niže su od privremenih stopa pristojbi. Stoga bi se trebali osloboditi iznosi osigurani iznad konačne stope antidampinške pristojbe.

(234)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. osnovne uredbe,