(1)

Na temelju članka 4. stavka 1. Direktive 91/477/EEZ države članice dužne su osigurati da su vatreno oružje i njegovi bitni dijelovi, bilo stavljeni na tržište kao dio vatrenog oružja ili zasebno, opremljeni jasnom, trajnom i jedinstvenom oznakom. Člankom 4. stavkom 2. te Direktive utvrđuju se podaci koje treba sadržavati oznaka kako bi se povećala sljedivost vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova te olakšalo njihovo slobodno kretanje. Za vrlo male bitne dijelove, informacije koje oznaka mora sadržavati ograničene su na serijski broj ili na alfanumeričku ili digitalnu oznaku. Člankom 4. stavkom 4. te Direktive od država članica zahtijeva se održavanje sustava baze podataka u koji su dužne evidentirati sve informacije potrebne za praćenje i identifikaciju vatrenog oružja, uključujući informacije o oznaci dodijeljenoj vatrenom oružju i njegovim bitnim dijelovima, kao i informacije o mogućim prepravljanjima ili modifikacijama vatrenog oružja zbog kojih se mijenja njegova kategorija ili potkategorija, poput podataka o subjektu koji je zamijenio ili modificirao bitni dio.

(2)

U slučaju transfera iz vladinih zaliha u trajnu civilnu uporabu, oznaka mora sadržavati i identitet subjekta koji obavlja transfer. Osim ako je identitet već naveden kao dio postojeće oznake, on mora biti uključen u slučaju transfera u civilnu uporabu.

(3)

Na temelju Direktive 91/477/EEZ države članice dužne su i pobrinuti se da je svako osnovno pakiranje cjelovitog streljiva označeno tako da se na njemu nalazi naziv proizvođača, identifikacijski broj serije (lota), kalibar i vrsta streljiva. S obzirom na trenutačnu tržišnu praksu u pogledu pakiranja streljiva i na trenutačni razvoj tehnologije, u ovoj fazi nije potrebno utvrditi tehničke specifikacije za tu oznaku. Ova se Direktiva stoga treba primjenjivati samo na označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova (uključujući vrlo male bitne dijelove).

(4)

Odgovarajuća veličina fonta na oznakama ključna je za ostvarivanje cilja sve veće sljedivosti vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova. Stoga bi u tehničkim specifikacijama trebalo utvrditi najmanju dopuštenu veličinu fonta, čega bi se države članice morale pridržavati pri utvrđivanju veličine fonta za te oznake u svojem nacionalnom pravu.

(5)

Uzimajući u obzir Međunarodni standard za nadzor malog oružja (ISACS) o označivanju i evidencijama, trebalo bi zahtijevati da se oznake kućišta i uvodnika izrađenih od nemetalnih materijala vrste koja ugrožava jasnoću i trajnost oznake (na primjer, kućišta ili uvodnici od određenih kategorija polimera) moraju navesti na metalnoj pločici koja je trajno ugrađena u materijal kućišta ili uvodnika. Države članice trebale bi moći dopustiti uporabu nekih drugih tehnika, kao što je duboko lasersko graviranje, koje osiguravaju jednaku razinu jasnoće i trajnosti oznaka na kućištima i uvodnicima izrađenima od nemetalnih materijala.

(6)

Kako bi se olakšala sljedivost vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova u sustavima baza podataka država članica, države članice bi pri utvrđivanju pisma koje se smije upotrebljavati za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova trebale imati mogućnost izbora isključivo između latiničnog, ćiriličnog ili grčkog pisma. Slično tome, izbor brojčanih sustava koji se mogu upotrebljavati za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova trebao bi biti ograničen na arapske ili rimske brojke, kako odredi svaka država članica.

(7)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje članak 3. Direktive 91/477/EEZ.

(8)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (2), države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan dokument ili više njih u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja.

(9)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 13.b stavkom 1. Direktive 91/477/EEZ,