(1)

Uredbom (EU) 2017/2394 utvrđuju se odredbe o suradnji nadležnih tijela koja su države članice imenovale kao odgovorna za izvršenje zakonodavnih akata Unije kojima se štite interesi potrošača. Među odredbama utvrđenima u toj Uredbi su odredba o mehanizmu uzajamne pomoći, odredba o koordiniranim djelovanjima i odredba o izdavanju upozorenja u slučaju kršenja tih akata. Države članice i Komisija također imaju pravo drugim subjektima dodjeljivati ovlasti za izdavanje upozorenja (koja se u tom slučaju nazivaju „vanjskim upozorenjima”).

(2)

Člankom 35. Uredbe (EU) 2017/2394 od Komisije se zahtijeva da uspostavi i vodi elektroničku bazu podataka za svu komunikaciju između nadležnih tijela, jedinstvenih ureda za vezu i Komisije na temelju te uredbe. Toj bazi podataka moraju izravno moći pristupati nadležna tijela, jedinstveni uredi za vezu i Komisija. Člankom 35. te Uredbe zahtijeva se i da se informacije koje dostave subjekti koji izdaju vanjska upozorenja pohranjuju i obrađuju u toj bazi podataka, ali ti subjekti ne smiju imati pristup bazi. Nadalje, ako se Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo pozove da djeluje kao promatrač u skladu s člankom 23. stavkom 3. te uredbe, moralo bi moći pristupati elektroničkoj bazi podataka u tu ograničenu svrhu kako bi moglo promatrati relevantnu komunikaciju.

(3)

Višejezični Informacijski sustav unutarnjeg tržišta („IMI”) uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2) mogao bi biti djelotvoran alat za provedbu odredaba o administrativnoj suradnji utvrđenih u člancima od 11. do 23. (mehanizam uzajamne pomoći i koordinirana djelovanja) i člancima 26., 27. i 28. (upozorenja, vanjska upozorenja i razmjena drugih informacija relevantnih za otkrivanje povreda) Uredbe (EU) 2017/2394. U skladu s tim donesena je Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/2212 (3) kako bi te odredbe o administrativnoj suradnji postale dio pilot-projekta u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 1024/2012. Stoga je primjereno utvrditi IMI kao sustav kojim se treba koristiti za elektroničku bazu podataka za komunikaciju u skladu s tim odredbama.

(4)

IMI-jem se ne bi trebalo koristiti ni za kakvu drugu komunikaciju između nadležnih tijela, jedinstvenih ureda za vezu i Komisije na temelju Uredbe (EU) 2017/2394 (na primjer, ne bi se trebalo njime koristiti za komunikaciju povezanu s opsežnim provjerama na temelju članka 29. te uredbe) jer se sva druga komunikacija može djelotvornije ostvariti drugim tehničkim sredstvima.

(5)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i izbjeglo nepotrebno udvostručavanje, trebalo bi se smatrati da država članica registracijom u sustavu IMI svojih nadležnih tijela, jedinstvenog ureda za vezu i subjekata koji izdaju vanjska upozorenja Komisiji priopćuje informacije koje mora priopćiti u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkama (a) i (b) te uredbe. Time se ne utječe na obvezu država članica da Komisiji priopće identitet i podatke za kontakt svojih imenovanih tijela i sve naknadne promjene tih podataka.

(6)

Člankom 34. Uredbe (EU) 2017/2394 nadležnim se tijelima dopušta da kao dokaz upotrijebe sve informacije, dokumente, nalaze, izjave, ovjerene preslike ili obavijesti koje su im priopćene na temelju te uredbe, na istoj osnovi kao i slične dokumente pribavljene u svojoj državi članici. U tu bi svrhu nadležna tijela, jedinstveni uredi za vezu i Komisija trebali moći iz elektroničke baze podataka automatski dobiti digitalno ovjeren sažetak priopćenja koja se odnose na njih.

(7)

Člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/2394 zahtijeva se da se zahtjevi za uzajamnu pomoć šalju jedinstvenom uredu za vezu države članice, koji je zatim odgovoran za prosljeđivanje zahtjeva odgovarajućem nadležnom tijelu u toj državi članici. Takvo pravilo o koordinaciji ne postoji za upozorenja i druge informacije koje se šalju u skladu s člancima 26., 27. i 28. te uredbe. Stoga, kako bi se osiguralo da upozorenja i druge informacije koje se šalju u skladu s tim člancima budu na raspolaganju samo nadležnim tijelima u državi članici na koja se predmetna povreda odnosi ili može odnositi, od država članica trebalo bi zahtijevati da svojem jedinstvenom uredu za vezu ili barem jednom od svojih nadležnih tijela dodijele zadaću primanja dolaznih priopćenja koja se šalju u skladu s tim člancima te njihova prosljeđivanja nadležnim tijelima u toj državi članici. Tu zadaću ne treba primjenjivati na dolazna priopćenja koja se šalju u skladu s člancima od 15. do 23. Uredbe (EU) 2017/2394 jer se koordinirana djelovanja u svakom slučaju pokreću samo na temelju upozorenja izdanih u skladu s člankom 26. te uredbe.

(8)

U članku 33. Uredbe (EU) 2017/2394 utvrđuju se pravila o uporabi i otkrivanju informacija priopćenih tijekom primjene te uredbe te čuvanju profesionalne i poslovne tajne. Elektronička baza podataka trebala bi uključivati opciju s pomoću koje nadležna tijela, jedinstveni uredi za vezu, subjekti koji izdaju vanjska upozorenja i Komisija mogu navesti smiju li se informacije koje su oni dostavili otkrivati u skladu sa stavkom 3. tog članka bez potrebe za daljnjim savjetovanjem.

(9)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 38. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/2394,