(a)

izbrisano;

(b)

‚sličan lijek’ znači lijek koji sadržava aktivnu tvar sličnu tvarima sadržanima u trenutačno odobrenom lijeku za rijetke bolesti, koja je namijenjena istoj terapijskoj indikaciji;

(c)

‚slična aktivna tvar’ znači istovjetna aktivna tvar ili aktivna tvar s istim osnovnim svojstvima molekulske strukture (ali ne nužno s potpuno istovjetnim svojstvima molekulske strukture), koja ima isti mehanizam djelovanja. Međutim, u slučaju lijekova za naprednu terapiju, za koje nije moguće u potpunosti definirati osnovna svojstva molekulske strukture, sličnost između dvije aktivne tvari ocjenjuje se na temelju bioloških i funkcionalnih karakteristika.

Za potrebe primjene točke (c), sljedeće se primjenjuje na:

(1)   kemijske lijekove

Osnovna svojstva molekulske strukture relevantne su strukturne komponente aktivne tvari. One mogu biti cijela molekula ili jedan njezin dio. Istovjetnost osnovnih svojstava molekulske strukture između dvije ili više molekula utvrdit će se usporedbom njihovih struktura;

(1.1)   Sličnima se smatraju izomeri, mješavine izomera, kompleksi, esteri, eteri, soli i derivati izvorne aktivne tvari ili aktivna tvar koja se od izvorne aktivne tvari razlikuje samo u pogledu manjih odstupanja u molekulskoj strukturi, kao što je strukturni analog;

(1.2)   Sintetske polinukleotidne jednolančane i dvolančane tvari koje se sastoje od dva ili više različitih nukleotida koji se:

(2)   biološke lijekove (osim lijekova za naprednu terapiju)

Osnovna svojstava molekulske strukture sastavni su dijelovi aktivne tvari koji su bitni za funkcionalne karakteristike te tvari. Osnovna svojstava molekulske strukture mogu se sastojati od terapijskog dijela ili terapijskog dijela u kombinaciji s dodatnim strukturnim elementom ili više njih, koji znatno pozitivno utječu funkcionalnim karakteristikama aktivne tvari.

Ti dodatni strukturni elementi mogu biti konjugirani, spojeni ili na drugi način povezani s terapijskim dijelom ili mogu biti proširenje bjelančevinaste okosnice terapijskog dijela s dodatnim aminokiselinama. Tvari sa strukturnim elementima za koje se upotrebljavaju slične metode tehnologije promjene ili konjugacije obično se smatraju sličnima.

Biološke aktivne tvari koji se razlikuju od izvorne biološke tvari samo u pogledu manjih odstupanja u molekulskoj strukturi smatraju se sličnima;

(2.1)   Bjelančevinaste tvari:

(2.2)   Polisaharidne tvari:

(3)   lijekove za naprednu terapiju

(3.1)   lijekove za naprednu terapiju koji se temelje na stanicama: dva povezana lijeka koji se temelje na stanicama nisu slična ako:

(3.2)   lijekove za gensku terapiju: dva lijeka za gensku terapiju ne smatraju se sličnima kada postoje razlike u terapijskom slijedu, virusnom vektoru, prijenosnom sustavu, regulatornim sljedovima ili proizvodnoj tehnologiji koji znatno utječu na biološke karakteristike i/ili biološko djelovanje relevantno za željeni terapijski učinak i/ili sigurnosna svojstva proizvoda.

Razlike u terapijskim sljedovima koje ne utječu znatno na željeni terapijski učinak nisu dostatne kako bi se potkrijepila tvrdnja da dva lijeka za gensku terapiju nisu slična;

(3.3)   genetski modificirane stanice. Primjenjuju se razmatranja iz točaka 3.1. i 3.2.

(4)   radiofarmaceutske lijekove

Ista radiofarmaceutska aktivna tvar ili ona koja se od izvorne razlikuje u radionuklidu, ligandu, mjestu označivanja ili mehanizmu kojim se molekula i radionuklid povezuju, uz uvjet da imaju isti mehanizam djelovanja smatraju se sličnim tvarima.”