DIREKTIVA (EU) 2018/850 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 30. svibnja 2018.

o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Gospodarenje otpadom u Uniji trebalo bi poboljšati s ciljem zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete okoliša, zaštite zdravlja ljudi, osiguranja razboritog, učinkovitog i racionalnog korištenja prirodnih resursa, promicanja načelâ kružnoga gospodarstva, povećanja energetske učinkovitosti te smanjenja ovisnosti Unije o uvoznim resursima.

(2)

Ciljeve utvrđene Direktivom Vijeća 1999/31/EZ (4) kojima se određuju ograničenja za odlagališta trebalo bi postrožiti kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo i ostvari napredak u provedbi Komunikacije Komisije od 4. studenog 2008. o „Inicijativi za sirovine: zadovoljavanje naših ključnih potreba za rast i radna mjesta u Europi” postupnim smanjenjem odlaganja otpada namijenjenog odlagalištima za neopasni otpad na najmanju moguću mjeru. Komisija i države članice trebale bi osigurati da se takvo smanjenje uklapa u integriranu politiku kojom se jamči pravilna primjena hijerarhije otpada, doprinosi pomaku prema sprečavanju nastanka otpada, uključujući ponovnoj uporabi, pripremi za ponovnu uporabu i recikliranje te sprečava prelazak s odlaganja otpada na njegovo spaljivanje.

(3)	Kako bi se osigurala bolja usklađenost prava Unije u području otpada, trebalo bi, prema potrebi, uskladiti definicije iz Direktive 1999/31/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(4)	Postojeću definiciju „izoliranog naselja” trebalo bi prilagoditi u pogledu najudaljenijih regija kako bi se uzele u obzir specifičnosti takvih naselja, koja iz okolišne perspektive otvaraju bitno različita pitanja u usporedbi s drugim regijama.

(5)	Područje primjene Direktive 1999/31/EZ trebalo bi uskladiti s onim Direktive 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) te bi ono trebalo nastaviti obuhvaćati odlaganje otpada od industrija vađenja minerala koje nisu obuhvaćene Direktivom 2006/21/EZ.

(6)

Daljnje ograničavanje odlaganja otpada, počevši od tokova otpada koji podliježu odvojenom skupljanju, kao što su plastika, metali, staklo, papir, biootpad, dovelo bi do očitih koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo. Pri provedbi tih ograničenja odlaganja otpada trebalo bi uzeti u obzir tehničku, okolišnu ili gospodarsku izvedivost recikliranja ili drugih postupaka oporabe otpada preostalog pri odvojenom skupljanju otpada.

(7)

Biorazgradivi komunalni otpad čini velik dio komunalnog otpada. Odlaganje neobrađenog biorazgradivog otpada ima znatne negativne učinke na okoliš u smislu emisija stakleničkih plinova i onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka. Iako su Direktivom 1999/31/EZ već utvrđeni ciljevi u pogledu preusmjeravanja biorazgradivog otpada s odlagališta, primjereno je odrediti dodatna ograničenja za odlaganje biorazgradivog otpada zabranom odlaganja biorazgradivog otpada koji je odvojeno skupljen radi recikliranja u skladu s Direktivom 2008/98/EZ.

(8)

Kako bi se zajamčila pravilna primjena hijerarhije otpada, trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se od 2030. ograničenja za odlaganje primjenjivala na sav otpad koji je pogodan za recikliranje i druge postupke materijalne i energetske oporabe. Ta se ograničenja ne bi trebala primjenjivati u slučajevima kada se može dokazati da otpad nije pogodan za recikliranje ili drugu oporabu i da bi odlaganje dovelo do najboljeg ukupnog ishoda u pogledu okoliša u skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u Direktivi 2008/98/EZ.

(9)

Brojne države članice još nisu u potpunosti razvile potrebnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Utvrđivanje ciljeva za smanjenje odlaganja otpada iziskivat će velike promjene u gospodarenju otpadom u mnogim državama članicama te će se time olakšati daljnji napredak i ulaganja u odvojeno skupljanje, razvrstavanje i recikliranje otpada i izbjeći moguće zadržavanje materijala koji se mogu reciklirati na nižim razinama hijerarhije otpada.

(10)

Postupno smanjenje odlaganja otpada nužno je kako bi se spriječili štetni utjecaji na zdravlje ljudi i okoliš te kako bi se osiguralo da se gospodarski vrijedni otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem otpadom te u skladu s hijerarhijom otpada kako je utvrđena Direktivom 2008/98/EZ. Tim bi se smanjenjem trebalo izbjeći razvoj prekomjernih kapaciteta postrojenja za obradu ostatnog otpada, na primjer energetskom oporabom ili niskokvalitetnom mehaničko-biološkom obradom neobrađenog komunalnog otpada, jer bi se time moglo poremetiti ostvarivanje dugoročnih ciljeva Unije za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada koji su utvrđeni Direktivom 2008/98/EZ. Slično tome, u cilju sprečavanja štetnih utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš, države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se odlaže samo obrađeni otpad, ispunjavanje takve obveze ne bi trebalo rezultirati nastankom viška kapaciteta za obradu preostalog komunalnog otpada. Osim toga, kako bi osigurale usklađenost ciljeva utvrđenih Direktivom 2008/98/EZ i cilja za smanjenje odlaganja otpada utvrđenog u Direktivi 1999/31/EZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, te kako bi zajamčile koordinirano planiranje infrastrukture i ulaganja potrebnih za ostvarenje tih ciljeva, državama članicama koje su prema podatcima dostavljenim u okviru zajedničkog upitnika OECD-a i Eurostata odložile više od 60 % svojeg komunalnog otpada u 2013. trebalo bi dopustiti da produlje rok do kojeg moraju ispuniti cilj odlaganja postavljen za 2035.

(11)

Kako bi se osigurala pouzdanost podataka, važno je preciznije utvrditi pravila u skladu s kojima bi države članice trebale izvješćivati o odloženom komunalnom otpadu. Izvješćivanje bi se trebalo temeljiti na količini komunalnog otpada odloženog nakon postupaka obrade u cilju pripreme tog otpada za kasnije odlaganje, kao što je stabilizacija biorazgradivog komunalnog otpada, i na količini otpada upućenog u postupak zbrinjavanja spaljivanjem. Kada je riječ o komunalnom otpadu koji se prije recikliranja i oporabe otpada podvrgava postupcima obrade, kao što su razvrstavanje i mehanička obrada, otpad koji je rezultat tih postupaka i koji se u konačnici odloži trebalo bi također uzeti u obzir u svrhu izračuna u pogledu cilja odlaganja.

(12)

Pri provedbi obveze utvrđene Direktivom 1999/31/EZ da se osigura obrada otpada prije njegovog odlaganja, države članice trebale bi primjenjivati najprimjereniju vrstu obrade, uključujući stabilizaciju organske frakcije otpada, kako bi se u što većoj mjeri smanjili mogući štetni učinci koje odlaganje takvog otpada može imati na okoliš i zdravlje ljudi. Pri procjeni primjerenosti vrste obrade države članice trebale bi uzeti u obzir mjere koje su već provedene u cilju smanjenja tih štetnih učinaka, posebno odvajanje biootpada i odvojeno skupljanje papira i kartona.

(13)

Kako bi se osigurala bolja, pravovremenija i ujednačenija provedba ove Direktive te kako bi se predvidjeli bilo kakvi nedostaci u provedbi, trebalo bi uspostaviti sustav izvješćâ o ranom upozoravanju radi otkrivanja nedostataka i omogućivanja poduzimanja mjera prije isteka rokova za ispunjenje ciljeva.

(14)	Kako bi se pomoglo u postizanju ciljeva Direktive 1999/31/EZ i pospješio prelazak na kružno gospodarstvo, Komisija bi trebala poticati koordinaciju i razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama i među različitim sektorima gospodarstva.

(15)

Izvješća o provedbi koja države članice izrađuju svake tri godine nisu se pokazala učinkovitim alatom za provjeru usklađenosti i osiguravanje kvalitetne provedbe, a njima se stvaraju nepotrebna administrativna opterećenja. Stoga je prikladno staviti izvan snage odredbe kojima se države članice obvezuju na izradu takvih izvješća. Umjesto toga, praćenje usklađenosti trebalo bi se temeljiti isključivo na podatcima koje države članice dostavljaju Komisiji svake godine.

(16)

Podatci koje države članice dostavljaju Komisiji neophodni su za procjenu usklađenosti država članica s pravom Unije koje o otpadu. Uvođenjem jedinstvene točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za izvješćivanje, uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja te uvođenjem izvješća o provjeri kvalitete podataka trebale bi se povećati kvaliteta, pouzdanost i usporedivost podataka. Pouzdano izvješćivanje o podatcima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za učinkovitu provedbu, razborito planiranje infrastrukture za obradu otpada i osiguranje usporedivosti podataka među državama članicama. Stoga bi države članice pri izvješćivanju o ostvarenju ciljeva utvrđenih u Direktivi 1999/31/EZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, trebale primjenjivati najnovija pravila koja je osmislila Komisija i metodologiju koju su osmislila odnosna nacionalna nadležna tijela zadužena za provedbu ove Direktive.

(17)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 1999/31/EZ, u pogledu njezina članka 5.a stavka 4., članka 15. stavka 5. te članaka 15.b i 15.c kako su izmijenjeni ovom Direktivom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(18)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno poboljšati gospodarenje otpadom u Uniji i time doprinijeti zaštiti, očuvanju i poboljšanju kvalitete okoliša te razboritoj i racionalnoj uporabi prirodnih resursa, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog opsega i učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(19)	Direktivu 1999/31/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(20)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (8), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra dostavu tih dokumenata opravdanom,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene

Direktiva 1999/31/EZ mijenja se kako slijedi:

u članku 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. U svrhu podupiranja Unijina prelaska na kružno gospodarstvo i ispunjavanja zahtjeva iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1), a posebno njezinih članaka 4. i 12., cilj je ove Direktive osigurati postupno smanjenje odlaganja otpada, posebno otpada koji je pogodan za recikliranje ili drugi postupak oporabe, i s pomoću strogih operativnih i tehničkih zahtjeva za otpad i odlagališta predvidjeti mjere, postupke i smjernice za sprečavanje ili što veće smanjenje štetnih učinaka na okoliš, posebno u pogledu onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, i na globalni okoliš, uključujući efekt staklenika, kao i svake opasnosti za zdravlje ljudi do koje bi moglo doći zbog odlaganja otpada tijekom cijelog životnog vijeka odlagališta.

(*1) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).” "

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	primjenjuju se definicije ‚otpad’, ‚opasni otpad’, ‚neopasni otpad’, ‚komunalni otpad’, ‚proizvođač otpada’, ‚posjednik otpada’, ‚gospodarenje otpadom’, ‚odvojeno skupljanje’‚oporaba’, ‚priprema za ponovnu uporabu’‚ ‚recikliranje’ i ‚zbrinjavanje’ utvrđene u članku 3. Direktive 2008/98/EZ”;

(b)	točke (b), (c), (d) i (n) brišu se;

(c)

u točki (r) dodaje se sljedeći podstavak:

„U najudaljenijim regijama u smislu članka 349. Ugovora države članice mogu odlučiti primjenjivati sljedeću definiciju:

‚izolirano naselje’ znači naselje:

—	s najviše 2 000 stanovnika po naselju i najviše pet stanovnika po kvadratnom kilometru; ili s više od 2 000 ali manje od 5 000 stanovnika po naselju i najviše pet stanovnika po kvadratnom kilometru te čija proizvodnja otpada ne premašuje 3 000 tona godišnje; i

—	gdje je najbliža urbana aglomeracija s najmanje 250 stanovnika po kvadratnom kilometru udaljena najmanje 100 km i do nje nema cestovnog pristupa.”;

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 2. posljednja alineja briše se;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Gospodarenje otpadom od industrija vađenja minerala na kopnu, to jest, otpad koji nastaje istraživanjem, vađenjem, uključujući i fazu pripreme, obradom i skladištenjem mineralnih sirovina te pri radu kamenoloma, izuzeto je iz područja primjene ove Direktive ako je obuhvaćeno područjem primjene drugih zakonodavnih akata Unije.”;

članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. briše se sljedeći podstavak:

„Dvije godine od datuma utvrđenog stavkom (c) Vijeće na temelju izvješća Komisije o praktičnom iskustvu koje su države članice stekle u provođenju ciljeva utvrđenih u stavcima (a) i (b), preispituje gore postavljeni cilj, dodajući istome, ako je potrebno, prijedlog u smislu potvrđivanja ili dopune tog cilja, a sve radi osiguranja visoke razine zaštite okoliša.”;

(b)

u stavku 3. dodaje se sljedeća točka:

„(f)

otpad koji je odvojeno skupljen radi pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ i člankom 22. te direktive, uz iznimku otpada koji je nastao naknadnim postupcima obrade odvojeno skupljenog otpada za koji odlaganje daje najbolji učinak na okoliš u skladu s člankom 4. te direktive.”;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„3.a Države članice nastoje osigurati da se od 2030. sav otpad koji je pogodan za recikliranje ili drugi postupak oporabe, posebno komunalni otpad, ne prihvaća na odlagališta uz iznimku otpada za koji odlaganje daje najbolji učinak na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2008/98/EZ.

Države članice uključuju informacije o mjerama poduzetim u skladu s ovim stavkom u planove gospodarenja otpadom iz članka 28. Direktive 2008/98/EZ ili u druge strateške dokumente koji se odnose na cijelo državno područje predmetne države članice.”

(d)

dodaju se sljedeći stavci:

„5. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se do 2035. količina odloženog komunalnog otpada smanji na 10 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada ili manje.

6. Država članica može odgoditi rok za ostvarenje cilja iz stavka 5. za najviše pet godina, pod uvjetom da je država članica:

(a)	odložila je više od 60 % komunalnog otpada nastalog u 2013. prema podacima dostavljenim u okviru zajedničkog upitnika OECD-a i Eurostata;i

(b)

najmanje 24 mjeseca prije roka utvrđenog u stavku 5. ovog članka obavijestila Komisiju o svojoj namjeri da odgodi rok i dostavi plan provedbe u skladu s Prilogom IV. ovoj Direktivi. Taj plan može biti kombiniran s planom provedbe dostavljenim u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2008/98/EZ.

7. U roku od tri mjeseca od primitka plana provedbe podnesenog u skladu sa stavkom 6. točkom (b) Komisija može od države članice zatražiti da revidira taj plan ako Komisija smatra da plan nije u skladu sa zahtjevima iz Priloga IV. Dotična država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije dostavlja revidirani plan.

8. U slučaju odgode roka u skladu sa stavkom 6., država članica poduzima potrebne mjere da se do 2035. količina komunalnog otpada koji se odlaže smanji na 25 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada ili manje.

9. Do 31. prosinca 2024. Komisija preispituje cilj utvrđen stavkom 5. u svrhu njegova zadržavanja ili, prema potrebi, smanjenja, razmatranja mogućnosti kvantitativnog cilja po glavi stanovnika za odlaganje otpada i uvođenja ograničenja za odlaganje neopasnog otpada koji nije komunalni otpad. U tu svrhu, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.”;

umeću se sljedeći članci:

„Članak 5.a

Pravila za izračun ostvarenja ciljeva

1. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 5. stavcima 5. i 6.:

(a)	masa komunalnog otpada koji je nastao i koji je upućen na odlaganje izračunava se u određenoj kalendarskoj godini;

(b)	masa otpada koji nastaje kao rezultat postupaka obrade prije recikliranja ili drugog postupka oporabe komunalnog otpada, kao što su razvrstavanje ili mehaničko-biološka obrada, i koji se zatim odlaže uključuje se u masu komunalnog otpada koji se prijavljuje kao odložen;

(c)	masa komunalnog otpada koji ulazi u postupke zbrinjavanja spaljivanjem i masa otpada koji nastaje postupcima stabilizacije biorazgradive frakcije komunalnog otpada u cilju kasnijeg odlaganja prijavljuje se kao odložena;

(d)	masa otpada koji nastaje tijekom recikliranja ili drugih postupaka oporabe komunalnog otpada i koji se potom odlaže ne uključuje se u masu komunalnog otpada koji se prijavljuje kao odložen.

2. Države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti odloženog komunalnog otpada kako bi osigurale ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 1. ovog članka. U tu svrhu mogu se koristiti sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 11.a stavkom 3. Direktive 2008/98/EZ.

3. Komunalni otpad koji se šalje u drugu državu članicu ili se izvozi iz Unije u svrhu odlaganja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (*2), uračunava se, u skladu sa stavkom 1., u količinu otpada koji država članica, u kojoj je otpad skupljen, odlaže.

4. Da bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu ovog članka, Komisija do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.

Članak 5.b

Izvješće o ranom upozoravanju

1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješće o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 5. stavcima 5. i 6. najkasnije tri godine prije svakog u njima utvrđenog roka.

2. Izvješća iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeće:

(a)	procjenu ostvarenja ciljeva za svaku državu članicu;

(b)	popis država članica za koje postoji rizik da neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar relevantnih rokova, uz odgovarajuće preporuke za dotične države članice.;

(c)	primjere najboljih praksi koje se primjenjuju diljem Unije koje bi mogle poslužiti kao smjernice za napredak u ostvarenju ciljeva.

Članak 5.c

Razmjena informacija i najboljih praksi

Komisija organizira redovitu razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama uključujući, prema potrebi, regionalna i lokalna tijela, u vezi s praktičnom provedbom zahtjevâ iz ove Direktive.

(*2) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).”;"

u članku 6. točki (a) dodaje se sljedeća rečenica:

„Države članice osiguravaju da se mjerama poduzetima u skladu s ovom točkom ne ometa ostvarivanje ciljeva Direktive 2008/98/EZ, posebno u smislu hijerarhije otpada i povećanja pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja utvrđenih člankom 11. te direktive.”;

7.	u članku 11. stavku 2. briše se drugi podstavak;

članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Izvješćivanje

1. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 5. stavaka 2., 5. i 6. za svaku kalendarsku godinu.

One te podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se podatci prikupljaju. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 5. ovog članka.

Prvo razdoblje izvješćivanja o provedbi članka 5. stavaka 5. i 6. započinje u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje u skladu sa stavkom 5. ovog članka i obuhvaća podatke za to razdoblje izvješćivanja.

2. Države članice izvješćuju o podacima o provedbi članka 5. stavka 2. do 1. siječnja 2025.

3. Podacima koje države članice dostavljaju u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete.

4. Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje nakon prve dostave podataka od strane država članica, a nakon toga svake četiri godine.

5. Komisija najkasnije do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za izvješćivanje o podatcima iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.”;

umeću se sljedeći članci:

„Članak 15.a

Instrumenti za promicanje prelaska na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom

Kako bi doprinijele ostvarenju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, države članice koriste se ekonomskim instrumentima i drugim mjerama kako bi potaknule na primjenu hijerarhije otpada. Takvi instrumenti i mjere mogu obuhvaćati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ ili druge primjerene instrumente i mjere.

Članak 15.b

Određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta

Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila metodu koju treba koristiti za određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta, na terenu i za čitavo područje odlagališta. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.

Članak 15.c

Standard Unije za uzorkovanje otpada

Komisija donosi provedbene akte za izradu standarda za uzorkovanje otpada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2. Dok se ti provedbeni akti ne donesu, države članice mogu primjenjivati nacionalne standarde i postupke.”;

10.	članak 16. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 16. Preispitivanje prilogâ Komisija kontinuirano preispituje priloge i prema potrebi podnosi odgovarajuće zakonodavne prijedloge.”;

11.

članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EZ) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*3) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

12.	u Prilogu I. točka 3.5. briše se;

13.	u Prilogu II. točka 5. briše se;

14.	u Prilogu III. točki 2. briše se prvi podstavak;

15.	dodaje se Prilog IV. kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni za usklađivanje s ovom Direktivom do 5. srpnja 2020. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 30. svibnja 2018.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednica

L. PAVLOVA

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 98.

(2) SL C 17, 18.1.2017., str. 46.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu)] i odluka Vijeća od 22. svibnja 2018.

(4) Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.)

(5) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

(6) Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 102, 11.4.2006., str. 15.).

(7) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.