5.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 319/30

(1)

Komisija je 23. ožujka 2006. donijela Uredbu (EZ) br. 553/2006 o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože („obuća”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”) i Vijetnama („privremena uredba”) (2).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1472/2006 (3) uvelo konačne antidampinške pristojbe u rasponu od 9,7 % do 16,5 % na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i NRK-a na dvije godine („Uredba (EZ) br. 1472/2006” ili „sporna uredba”).

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 388/2008 (4) proširilo konačne antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a na uvoz koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa („PUP”), bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa.

(4)

Vijeće je nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera pokrenute 3. listopada 2008. (5) dodatno produžilo te antidampinške mjere za 15 mjeseci Uredbom (EU) br. 1294/2009 (6), tj. do 31. ožujka 2011., kad su mjere istekle („Provedbena uredba (EU) br. 1294/2009”).

(5)

Društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd i Risen Footwear (HK) Co Ltd te Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („podnositelji zahtjeva”) osporila su spornu uredbu pred Prvostupanjskim sudom (sada: Opći sud). Opći sud odbacio je ta osporavanja presudama od 4. ožujka 2010. u predmetu T-401/06 Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća i od 4. ožujka 2010. u spojenim predmetima T-407/06 i T-408/06 Zhejiang Aokang Shoes i Wenzhou Taima Shoes protiv Vijeća.

(6)

Podnositelji zahtjeva uložili su žalbe na te presude. U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10 PZhejiang Aokang Shoes protiv Vijeća („presude Brosmann i Aokang”) Sud je ukinuo te presude. Smatrao je da je Opći sud povrijedio pravo tako što je smatrao da Komisija ne treba ispitati zahtjeve za tretman tržišnoga gospodarstva („MET”) prema članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) osnovne uredbe primljene od trgovaca koji nisu u uzorku (točka 36. presude u predmetu C-249/10 P i točke 29. i 32. presude u predmetu C-247/10 P).

(7)

Sud je zatim dao vlastitu presudu u pogledu tog pitanja. Presudio je sljedeće: „Komisija je trebala ispitati potkrijepljene zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) osnovne uredbe za potrebe zahtijevanja MET-a u kontekstu antidampinškog postupka [koji je] predmet sporne uredbe. Zatim se mora utvrditi da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe žaliteljima različite od pristojbe od 16,5 % koja se na njih primjenjuje na temelju članka 1. stavka 3. sporne uredbe. Iz te je odredbe očito da je konačna antidampinška pristojba od 9,7 % uvedena za jedinog kineskog trgovca u uzorku kojem je dodijeljen MET. Kako je iz prethodne točke 38. očito da je Komisija utvrdila da su uvjeti tržišnog gospodarstva vrijedili i za žalitelje, i žalitelji su trebali ostvariti korist od iste te stope ako izračun pojedinačne dampinške marže nije bio moguć.” (točka 42. presude u predmetu C-249/10 P i točka 36. presude u predmetu C-247/10 P).

(8)

Stoga je Sud poništio spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na predmetne podnositelje zahtjeva.

(9)

U listopadu 2013. Komisija je u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (7) najavila da je odlučila nastaviti antidampinški postupak upravo u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za podnositelje zahtjeva u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. U toj su obavijesti zainteresirane strane pozvane da se jave i iznesu svoje stavove.

(10)

Vijeće je u ožujku 2014. Provedbenom odlukom Vijeća 2014/149/EU (8) odbilo prijedlog Komisije o donošenju provedbene uredbe Vijeća o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na određenu obuću s gornjim dijelovima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju su proizvela društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd i završilo postupak u pogledu tih proizvođača. Stajalište Vijeća bilo je da su uvoznici koji su kupili cipele od tih proizvođača izvoznika, kojima su nadležna nacionalna tijela izvršila povrat relevantnih carinskih pristojbi na temelju članka 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/1992 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (9) („Carinski zakonik Zajednice”), imali legitimna očekivanja na temelju članka 1. stavka 4. sporne uredbe, zbog koje su odredbe Carinskog zakonika Zajednice, a posebno njegov članak 221., postale primjenjive na naplatu pristojbi.

(11)

Tri su uvoznika predmetnog proizvoda, C&J Clark International Ltd. („Clark”), Puma SE („Puma”) i Timberland Europe B.V. („Timberland”) („predmetni uvoznici”), osporavala antidampinške mjere na uvoz određene obuće iz Kine i Vijetnama pozivajući se pred svojim nacionalnim sudovima na sudsku praksu navedenu u uvodnim izjavama od 5. do 7., koji su predmete uputili Sudu na odluku o prethodnom pitanju.

(12)

Dana 4. veljače 2016. u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE (10) Sud je uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 proglasio nevaljanima jer Europska komisija nije ispitala zahtjeve za MET i individualni tretman („IT”) koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz NRK-a i Vijetnama koji nisu odabrani u uzorak („presude”), što je protivno zahtjevima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (b) i članku 9. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (11).

(13)

U pogledu predmeta C-571/14, Timberland Europe, Sud je 11. travnja 2016. odlučio obrisati taj predmet iz registra na zahtjev nacionalnog suda koji mu ga je uputio.

(14)

U članku 266. UFEU-a propisuje se da institucije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi postupile u skladu s presudama Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidampinški, usklađenost s presudom Suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je izbačena nezakonitost koju je utvrdio Sud (12).

(15)

Prema sudskoj praksi Suda postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (13). Pod time se posebno razumijeva da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je nakon poništenja taj antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se taj antidampinški postupak zaključuje više nije dio pravnog poretka Unije (14), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(16)

Osim činjenice da institucije nisu ispitale zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u i Vijetnamu koji nisu odabrani u uzorak, svi ostali nalazi iz uredbi Vijeća (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 i dalje su valjani.

(17)

U ovom je predmetu do nezakonitosti došlo nakon pokretanja postupka. Stoga je Komisija odlučila nastaviti trenutačni antidampinški postupak koji je još bio otvoren nakon donošenja presuda u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za predmetne proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., a to je bilo razdoblje ispitnog postupka („razdoblje ispitnog postupka”), prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. Komisija je isto tako, prema potrebi, ispitala ispunjavaju li predmetni proizvođači izvoznici uvjete za IT u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (15) („osnovna uredba prije izmjena”) (16).

(18)

Komisija je Provedbenom uredbom (EU) 2016/1395 (17) ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark i Puma određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a koju je proizvelo trinaest kineskih proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili odabrani u uzorak.

(19)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/1647 (18) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark, Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama koju su proizveli određeni vijetnamski proizvođači izvoznici koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili odabrani u uzorak.

(20)

Komisija je Provedbenom uredbom (EU) 2016/1731 (19) ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode jedan vijetnamski proizvođač izvoznik i dva proizvođača izvoznika iz NRK-a koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili odabrani u uzorak.

(21)

Puma i Timberland pred Općim su sudom u predmetima T-781/16 Puma i ostali protiv Komisije i T-782/16 Timberland Europe protiv Komisije doveli u pitanje valjanost Uredbe (EU) 2016/1395, Uredbe (EU) 2016/1647 i Uredbe (EU) 2016/1731. Nadalje, i Clark je pred Općim sudom doveo u pitanje valjanost Uredbe (EU) 2016/1395 u predmetima T-790/16 C & J Clark International protiv Komisije i T-861/16 C & J Clark International protiv Komisije.

(22)

U cilju provedbe presude u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE iz uvodne izjave 12. Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/223 o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 (20). U članku 1. te uredbe Komisija je uputila nacionalna carinska tijela da joj proslijede sve zahtjeve uvoznika za povrat konačnih antidampinških pristojbi plaćenih na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama podnesene na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice i na temelju činjenice da je proizvođač izvoznik koji nije odabran u uzorak zatražio MET ili IT tijekom ispitnog postupka koji je doveo do uvođenja konačnih mjera Uredbom (EZ) br. 1472/2006 („početni ispitni postupak”). Komisija će ocijeniti relevantne zahtjeve za MET ili IT i ponovno uvesti odgovarajuću stopu pristojbe. Na temelju toga bi nacionalna carinska tijela trebala naknadno donijeti odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi.

(23)

Nakon obavijesti francuskih carinskih tijela u skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223, Komisija je utvrdila dva kineska izvoznika proizvođača koji su dostavili zahtjeve za MET i IT u početnom ispitnom postupku, ali nisu bili odabrani u uzorak. Za još jednog proizvođača izvoznika utvrđeno je da je bio dobavljač društva Deichmann, njemačkog uvoznika koji osporava plaćanje pristojbi. Slijedom toga, Komisija je analizirala obrazac zahtjeva za MET i IT tih triju kineskih proizvođača izvoznika.

(24)

Kao rezultat navedenog, Provedbenom uredbom (EU) 2016/2257 (21) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode tri proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili odabrani u uzorak.

(25)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 carinska tijela Ujedinjene Kraljevine, Belgije i Švedske obavijestila su Komisiju 12. srpnja 2016. (Ujedinjena Kraljevina), 13. srpnja 2016. (Belgija) i 26. srpnja 2016. (Švedska). Kao rezultat tih obavijesti, Komisija je analizirala zahtjeve za MET i IT devetnaest proizvođača izvoznika i Uredbom (EU) 2017/423 (22) ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a i Vijetnama koju proizvode tih devetnaest proizvođača izvoznika.

(26)

Tijekom navedenog ispitnog postupka, putem primjedbi nekoliko zainteresiranih strana nakon objave, za pet dodatnih trgovačkih društava/grupa trgovačkih društava utvrđeno je da su ili sami ili preko povezanih kineskih ili vijetnamskih proizvođača izvoznika dostavili obrazac zahtjeva za MET i IT tijekom početnog ispitnog postupka, no nisu bili odabrani u uzorak i nisu bili ocijenjeni ni u jednoj prijašnjoj provedbi. Ta su trgovačka društva navedena u Prilogu VI. Uredbi (EU) 2017/423 i dio su četiri grupe trgovačkih društava.

(27)

Na temelju toga Komisija je utvrdila četiri grupe društava koje se zajedno sastoje od sedam samostalnih trgovačkih društava koji su bili kineski ili vijetnamski proizvođači izvoznici koji nisu odabrani u uzorak u početnom ispitnom postupku te je ocijenila obrasce zahtjeva za MET i IT koje su ta društva podnijela tijekom početnog ispitnog postupka. Kao rezultat toga, Provedbenom uredbom (EU) 2017/1982 (23) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode ti proizvođači izvoznici koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili odabrani u uzorak.

(28)

Osim toga, člankom 3. Provedbene uredbe (EU) 2017/423 Komisija privremeno suspendira ocjenu stanja trgovačkih društava navedenih u Prilogu III. sve dok uvoznik koji zahtijeva povrat od nacionalnih carinskih tijela ne obavijesti Komisiju o nazivima i adresama predmetnih proizvođača izvoznika od kojih su trgovci kupili obuću. Naime, iako Komisija smatra da teret dokazivanja za utvrđivanje relevantnih proizvođača izvoznika u Kini i/ili Vijetnamu trebaju snositi uvoznici koji zatraže povrat plaćenih antidampinških pristojbi, priznala je i da možda nisu svi uvoznici koji su kupili obuću od trgovaca bili svjesni da moraju obavijestiti Komisiju o nazivima proizvođača izvoznika od kojih su ti trgovci nabavili obuću. Stoga je Komisija stupila u kontakt sa svim predmetnim uvoznicima na koje se odnose obavijesti Ujedinjene Kraljevine, Belgije i Švedske i pozvala ih da u utvrđenom roku dostave potrebne informacije, tj. nazive i adrese proizvođača izvoznika iz NRK-a ili Vijetnama.

(29)

Kao posljedica toga, tri uvoznika, tj. Pentland Brands Ltd., Puma UK Ltd. i Deichmann Shoes UK Ltd. dostavili su nazive i adrese svojih dobavljača u Kini i/ili Vijetnamu 18. travnja 2017. (Puma UK Ltd.), 27. travnja 2017. (Pentland Brands Ltd.) i 15. svibnja 2017. (Deichmann Shoes UK Ltd.).

(30)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 njemačka carinska tijela 7. travnja 2017. obavijestila su Komisiju o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju i dostavila popratne dokumente. Njemačka carinska tijela poslala su 20. lipnja 2017. dopunu svoje izvorne obavijesti i obavijestila Komisiju o dodatnim zahtjevima uvoznika.

(31)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 nizozemska carinska tijela 23. svibnja 2017. obavijestila su Komisiju o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju i dostavila popratne dokumente. Nizozemska carinska tijela poslala su 21. srpnja 2017. dopunu svoje izvorne obavijesti i obavijestila Komisiju o dodatnim zahtjevima uvoznika.

(32)

Kao rezultat toga, Komisija je primila nazive i adrese ukupno 600 društava koja su prijavljena kao dobavljači u NRK-u i Vijetnamu.

(33)

Od tih društava, za njih 431 (navedena u Prilogu III. ovoj Uredbi) Komisija nema evidenciju da su ta društva dostavila zahtjev za MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. Ta društva nisu mogla dokazati ni da su povezana s bilo kojim kineskim ili vijetnamskim proizvođačem izvoznikom koji je u početnom ispitnom postupku podnio zahtjev za MET ili IT.

(34)

Od preostalih društava, devetnaest proizvođača izvoznika već je ocijenjeno pojedinačno ili kao dio grupe društava odabrane u uzorak kineskih ili vijetnamskih proizvođača izvoznika tijekom početnog ispitnog postupka (navedeni u Prilogu IV. ovoj Uredbi). Budući da ni jedno od tih društava nije dobilo pojedinačnu stopu, na uvoz obuće od tih trgovačkih društava primjenjuje se stopa od 16,5 % za NRK, odnosno 10 % za Vijetnam. Presuda iz uvodne izjave 12. nije utjecala na te stope.

(35)

Od preostalih društava, sedamdeset i dva proizvođača (navedena u Prilogu V. ovoj Uredbi) već su ocijenjeni pojedinačno ili kao dio grupe društava u okviru provedbe presude navedene u uvodnoj izjavi 12.: tj. u Provedbenoj uredbi 2014/149/EU ili u provedbenim uredbama (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731, (EU) 2016/2257 i (EU) 2017/1982.

(36)

Za društva ili grupe društava koji su ocijenjeni u Provedbenoj odluci 2014/149/EU nije ponovno uvedena antidampinška pristojba, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 10., na temelju činjenice da su ta društva već dobila povrat pristojbi i da stoga ona imaju legitimna očekivanja da neće doći do takvog ponovnog uvođenja. Za razliku od toga, ne bi trebalo odobriti zahtjeve za povrat koje su podnijeli uvoznici u Uniju povezani s društvima ili grupama društava koji su ocijenjeni u provedbenim uredbama (EU) 2016/1395, (EU) 2016/1647, (EU) 2016/1731, (EU) 2016/2257 i (EU) 2017/1982. Razlog tomu je to što su ti uvoznici u drugačijoj pravnoj situaciji od onih koji su ocijenjeni u Provedbenoj odluci 2014/149/EU, posebno zato što nisu stekli legitimna očekivanja.

(37)

Ostalih sedamdeset trgovačkih društava (navedena u Prilogu II. ovoj Uredbi) bili su kineski ili vijetnamski proizvođači izvoznici koji nisu odabrani u uzorak u početnom ispitnom postupku, a koji su podnijeli obrazac zahtjeva za MET/IT. Komisija je stoga ocijenila zahtjeve za MET i IT koje su podnijela ta društva.

(38)

Ukratko, u ovoj Uredbi Komisija je ocijenila obrasce zahtjeva za MET/IT sljedećih društava: Aiminer Leather Products Co., Ltd, Best Health Ltd., Best Run Worldwide Co. Ltd, Bright Ease Shoe Factory, Cambinh Shoes Company, Dong Anh Footwear Joint Stock Company, Dong Guan Bor Jiann Footwear Co., Ltd, Dongguan Hongguo Shoes Co. Ltd., Freetrend Industrial Ltd, Freeview Company Ltd, Dongguan Hopecome Footwear Co Ltd, Dongguan Houjie Baihou Hua Jian Footwear Factory, Dongguan Qun Yao Shoe Co., Ltd, Dongyi Shoes Co., Ltd, Doozer (Fujian) Shoes Co., Ltd, Emperor (VN) Co., Ltd, Everlasting Industry Co., Ltd, Fu Jian Ching Luh Shoes Co., Ltd, Fu Jian Lion Score Sport Products Co., Ltd, Fujian Footwear & Headgear Import & Export (Holdings) Co., Ltd, Fujian Jinjiang Guohui Footwear & Garment Co., Ltd, Gan Zhou Hua Jian International Footwear Co., Ltd, Golden Springs Shoe Co., Ltd, Haiduong Shoes Stock Company, Hangzhou Forever Shoes Factory, Hua Jian Industrial Holding Co., Ltd, Huu Nghi Danang Company, Hwa Seung Vina Co., Ltd, Jason Rubber Works Ltd, Jinjiang Hengdali Footwear Co., Ltd, Jinjiang Xiangcheng Footwear and Plastics Co., Ltd, JinJiang Zhenxing Shoes & Plastic Co., Ltd, Juyi Group Co., Ltd, K Star Footwear Co., Ltd, Kangnai Group Wenzhou Lucky Shoes and Leather Co., Ltd, Khai Hoan Footwear Co., Ltd, Lian Jiang Ching Luh Shoes Co., Ltd, Li-Kai Shoes Manufacturing Co., Ltd, New Star Shoes Factory, Ngoc Ha Shoe Company, Nhi Hiep Transportation Construction Company Limited, Ophelia Shoe Co., Ltd, Ormazed Shoes (Zhao Qing City) Ltd, Ormazed Shoes Ltd (Dong Guan) Ltd, Pacific Joint - Venture Company, Phuc Yen Shoes Factory, Phuha Footwear Enterprise, Phuhai Footwear Enterprise, Phulam Footwear Joint Stock Company, Putian Dajili Footwear Co., Ltd, Right Rich Development VN Co., Ltd, Saigon Jim Brother Corporation, Shenzhen Harson Shoes Ltd, Shunde Sunrise (II) Footwear Co., Ltd, Splendour Enterprise Co., Ltd, Stellar Footwear Co., Ltd, Sung Hyun Vina Co., Ltd, Synco Footwear Ltd, Thai Binh Shoes Joint Stock Company, Thang Long Shoes Company, Thanh Hung Co, Ltd, Thuy Khue Shoes Company Ltd, Truong Loi Shoes Company Limited, Wenzhou Chali Shoes Co, Ltd, Wenzhou Dibang Shoes Co., Ltd, Wenzhou Gold Emperor Shoes Co., Ltd, Xiamen Sunchoose Import & Export Co., Ltd, Xingtaiy Footwear Industry & Commerce Co., Ltd, Zhuhai Shi Tai Footwear Company Limited i Zhuhai Shun Tai Footwear Company Limited.

(39)

Komisija može ispraviti aspekte sporne uredbe koji su doveli do njezina poništenja, ostavljajući pritom nepromijenjene dijelove ocjene na koje se presuda (24) ne odnosi.

(40)

Cilj je ove Uredbe ispraviti aspekte sporne uredbe koji nisu u skladu s osnovnom uredbom i koji su stoga doveli do njezina proglašenja nevaljanom u pogledu proizvođača izvoznika navedenih u uvodnoj izjavi 30.

(41)

Svi ostali nalazi utvrđeni u spornoj uredbi i Provedbenoj uredbi (EU) br. 1294/2009 koje Sud nije proglasio nevaljanima i dalje su važeći i postaju dio ove Uredbe.

(42)

Stoga se sljedeće uvodne izjave odnose samo na novu ocjenu koja je potrebna radi usklađivanja s presudama Suda.

(43)

Komisija je ispitala jesu li za predmetne proizvođače izvoznike iz uvodne izjave 38., koji su podnijeli zahtjeve za MET/IT za razdoblje ispitnog postupka, prevladavali MET ili IT. Svrha je tog određivanja utvrditi mjeru u kojoj predmetni uvoznici imaju pravo na povrat antidampinške pristojbe plaćene u pogledu antidampinških pristojbi koje se plaćaju za izvoz tih dobavljača.

(44)

Ako analiza pokaže da je MET bilo potrebno odobriti za predmetne proizvođače izvoznike na čiji se izvoz primjenjivala antidampinška pristojba koju su platili predmetni uvoznici, pojedinačna stopa pristojbe trebala bi se pripisati tom proizvođaču izvozniku, a povrat pristojbe bio bi ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe i pojedinačne stope pristojbe, odnosno u slučaju uvoza iz Kine, razlici između 16,5 % i pristojbe uvedene za jedino društvo izvoznika u uzorku koje je dobilo MET, odnosno 9,7 %, a u slučaju uvoza iz Vijetnama razlici između 10 % i pojedinačne stope pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako postoji.

(45)

Ako analiza pokaže da je IT bilo potrebno odobriti proizvođaču izvozniku kojem je MET odbijen, trebalo bi predmetnom proizvođaču izvozniku dodijeliti pojedinačnu stopu pristojbe, a povrat pristojbe ograničiti na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe, odnosno 16,5 % za uvoz iz Kine, a za uvoz iz Vijetnama 10 %, i pojedinačne pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako postoji.

(46)

S druge strane, ako analiza tih zahtjeva za MET i IT pokaže da je MET i IT potrebno odbiti, ne može se odobriti povrat antidampinških pristojbi.

(47)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 12., Sud je poništio spornu uredbu i Provedbenu uredbu (EU) br. 1294/2009 u pogledu izvoza određene obuće od određenih kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika jer Komisija nije ispitala zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli ti proizvođači izvoznici.

(48)

Komisija je stoga ispitala zahtjeve za MET i IT predmetnih proizvođača izvoznika kako bi utvrdila stopu pristojbe primjenjivu na njihov izvoz. Ta je ocjena pokazala da se dostavljenim podacima nije dokazalo da predmetni proizvođači izvoznici posluju u uvjetima tržišnoga gospodarstva niti da ispunjuju uvjete za individualni tretman (vidjeti detaljno objašnjenje u nastavku u uvodnoj izjavi 49. i sljedećim uvodnim izjavama).

(49)

Nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi podnijeti zahtjev za MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatan dokaz da su kriteriji određeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET, a sud Unije treba ispitati je li ta ocjena iskrivljena zbog očigledne pogreške (točka 32. presude u predmetu C-249/10 P i točka 24. presude u predmetu C-247/10 P).

(50)

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne uredbe potrebno je ispuniti svih pet kriterija navedenih u tom članku kako bi se proizvođaču izvozniku mogao odobriti MET. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za MET može odbiti ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(51)

Ni jedan od predmetnih proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da su ispunili kriterij 1 (poslovne odluke). Točnije, Komisija je utvrdila da društva 34., 36., 37., 38., 39., 42., 43., 44., 45., 46., 47., 48., 53., 54., 58., 65.,66., 67., 69., 72., 77., 79., 80., 82., 84., 85., 88., 89., 92., 93., 94., 96., 97., 98., 99., 100., 101. i 102. (25) ne mogu slobodno odrediti svoje prodajne količine za domaća i izvozna tržišta. U tom pogledu, Komisija je utvrdila da postoje ograničenja u pogledu proizvodnje i/ili ograničenje količina prodanih na posebnim tržištima (domaća i izvozna). Određena trgovačka društva, 33., 35., 39., 49., 50., 51., 52., 53., 54., 55., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 66., 67., 68., 69., 70., 72., 73., 74., 75., 77., 81., 83., 84., 85., 86., 87., 91., 96., 97., 101. i 102., nisu dostavila dovoljno podataka o svojoj vlasničkoj strukturi, dioničarima, upravnom odboru ili odabiru direktora, kako bi dokazali da se njihove poslovne odluke donose kao odgovor na tržišne signale, a bez znatnog uplitanja države. Nadalje, određena trgovačka društva nisu dostavila poslovnu dozvolu ili njezin prijevod na engleski jezik (društva 33., 35., 59., 60., 62., 81. i 87.), ili nisu dostavila svoj statut ili njegov prijevod na engleski jezik (društva 34., 40., 41., 51., 59., 63., 64., 95., 101. i 102.). Osim toga, određena trgovačka društva nisu dostavila dovoljno informacija o svojim dobavljačima (društva 42., 43., 44., 46., 49., 51., 57., 60., 64., 65., 69., 74., 76. i 95.) ili nisu mogla dokazati da je odabir načina rada dovoljno neovisan o lokalnim vlastima (društva 38., 39., 42., 45. i 46.) i stoga nisu dostavila dostatne dokaze da su poslovne odluke donesene bez znatnog uplitanja države.

(52)

Osim toga, trgovačka društva 33., 34., 35., 40., 41., 43., 44., 45., 46., 47., 48., 49., 50., 51., 57., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 68., 69., 70., 72., 73., 74., 75., 76., 79., 80., 81., 82., 84., 85., 86., 87., 88., 91., 93., 94., 95., 96., 97., 100., 101. i 102. nisu mogla dokazati da su ispunila kriterij 2 (računovodstvo). Točnije, trgovačka društva 33., 43., 45., 46., 47., 48., 49., 50., 51., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 68., 73., 74., 75., 76., 79., 80., 81., 82., 84., 85., 86., 87., 88., 91., 93., 94., 96., 97., 101. i 102. nisu uspjela dokazati da su skup osnovnih računovodstvenih podataka revidirali nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima. Konkretno, ocjene MET-a pokazale su da ta trgovačka društva nisu uspjela dostaviti neovisno izvješće/mišljenje revizora ili njihovi financijski izvještaji nisu revidirani ili su u njima nedostajale bilješke s objašnjenjima o nekoliko stavki u bilanci i računu dobiti i gubitka. Ostala trgovačka društva nisu dostavila njihov prijevod na engleski jezik (društva 34., 35., 40., 41., 51., 57., 69., 70., 95. i 100.). Osim toga, za revidirane financijske izvještaje određenih poduzeća 43., 44., 45., 57., 65. i 72. utvrđene su znatne nedosljednosti, među ostalim, nepodudarnosti u dostavljenim podacima za različite godine, razlike između izvornika i prijevoda na engleski, sumnja u točnost metode amortizacije, vođenje inventara i pregleda zaliha ili problemi utvrđeni u revizorskim izvješćima koji naknadno nisu ispravljeni. Stoga ta trgovačka društva nisu ispunila kriterij 2.

(53)

U pogledu kriterija 3 (imovina i „prenošenje”), nekoliko trgovačkih društava nije uspjelo dokazati da iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva nisu prenijela nikakve poremećaje. Konkretno, društva 33., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 42., 43., 44., 47., 48., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 70., 72., 74., 75., 76., 77., 80., 81., 83., 84., 85., 86., 87., 88., 91., 94., 95., 96., 97., 101. i 102. nisu dostavila bitne i potpune informacije o uvjetima i vrijednosti prava na korištenje zemljištem. Osim toga, društva 34., 35., 37., 38., 39., 42., 43., 45., 46., 52., 53., 54., 57., 60., 63., 65., 66., 72., 77., 79., 84., 85., 87., 93., 94., 95. i 98. nisu dostavila informacije o odstupanjima od standardne porezne stope ili praćenja plaćanja tog poreza, a trgovačka društva 37., 42., 43., 44., 57., 84., 87. i 94. nisu dostavila informacije o svojoj opskrbi električnom energijom ili njezinoj cijeni. Trgovačka društva 40. i 41. nisu dostavila engleski prijevod bitnih informacija o svojoj imovini.

(54)

U pogledu kriterija 4 (pravno okruženje), društva 76., 101. i 102. nisu uspjela dokazati da posluju u skladu sa zakonima o stečaju i imovini kojima se jamči pravna sigurnost i stabilnost.

(55)

Trgovačko društvo 70. nije uspjelo dokazati da ispunjava kriterij 5 (razmjena valuta) s obzirom na to da se, u skladu s napomenama uz financijske izvještaje, to trgovačko društvo koristilo fiksnim tečajem za stranu valutu, što nije u skladu s kriterijem 5 kojim se utvrđuje da se konverzija valuta obavlja po tržišnim stopama.

(56)

Osim toga, društva 56., 71., 78. i 90. nisu uspjela podnijeti dokaze o proizvodnji predmetnog proizvoda, vlasništvu nad glavnim sirovinama, vlasništvu nad predmetnim proizvodom i nadzoru nad utvrđivanjem cijena. Njihovi zahtjevi za MET stoga nisu bili predmet detaljne analize.

(57)

Komisija je predmetne proizvođače izvoznike obavijestila o tome da ni jednom od njih ne bi trebalo odobriti MET te ih je pozvala da dostave primjedbe. Nisu primljene nikakve primjedbe.

(58)

Stoga ni jedan od sedamdeset predmetnih proizvođača izvoznika nije ispunio sve uvjete određene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) osnovne uredbe, zbog čega se svima MET odbija.

(59)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. osnovne uredbe prije njezine izmjene, ako se primjenjuje članak 2. stavak 7. točka (a) te uredbe, odredit će se pojedinačna pristojba za izvoznike koji mogu dokazati da ispunjuju sve kriterije iz članka 9. stavka 5. osnovne uredbe prije njezine izmjene.

(60)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 49., nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi zatražiti IT na temelju članka 9. stavka 5. osnovne uredbe prije njezine izmjene. Stoga se člankom 9. stavkom 5. prvim podstavkom osnovne uredbe prije njezine izmjene predviđa da zahtjev mora biti propisno obrazložen. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da izvoznik ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni izvoznik dostatni da se pokaže da su kriteriji određeni člankom 9. stavkom 5. osnovne uredbe prije njezine izmjene ispunjeni kako bi se tom izvozniku odobrio IT.

(61)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. osnovne uredbe prije izmjene izvoznici bi trebali na temelju propisno obrazloženog zahtjeva dokazati da je ispunjeno svih pet kriterija iz tog članka kako bi im se odobrio IT. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za IT može odbiti ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(62)

Riječ je o sljedećih pet kriterija:

(63)

Svih sedamdeset predmetnih proizvođača izvoznika koji su zatražili MET zatražili su i IT u slučaju da im se ne odobri MET. Komisija je stoga ocijenila zahtjeve za IT svakog predmetnog proizvođača izvoznika i odbila njihove zahtjeve za MET kako je opisano u uvodnim izjavama od 49. do 57.

(64)

U pogledu kriterija 1 (repatrijacija kapitala i dobiti), trgovačka društva 69., 77., 86. i 95. nisu uspjela dokazati da su slobodno repatrirala kapital i dobit te stoga nisu dokazala da je taj kriterij ispunjen.

(65)

U pogledu kriterija 2 (slobodno utvrđivanje izvozne prodaje i izvoznih cijena), Komisija je zaključila da društva 33., 34., 35., 36., 37., 40., 41., 43., 44., 45., 46., 47., 48., 52., 53., 54., 58., 59., 60., 62., 64., 66., 67., 69., 72., 74., 75., 79., 80., 82., 84., 85., 88., 89., 92., 93., 94., 95., 96., 97., 98., 99. i 100. nisu uspjela dokazati da se poslovne odluke, primjerice izvozne cijene i količine te uvjeti prodaje utvrđuju slobodno, kao odgovor na tržišne signale, jer je na temelju analiziranih dokaza, primjerice statuta ili poslovnih dozvola, uočeno ograničenje proizvodnje i/ili prodajnih količina obuće na određenim tržištima.

(66)

U pogledu kriterija 3 (društvo – ključna uprava i dionice – dovoljno je neovisno o uplitanju države), društva 33., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 40., 41., 42., 43., 44., 49., 50., 51., 52., 53., 54., 55., 57., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 68., 69., 70., 72., 73., 74., 75., 76., 77., 80., 81., 82., 83., 84., 85., 86., 87., 91., 93., 94., 95., 96., 97., 98., 101. i 102. nisu uspjela dokazati da se poslovne odluke donose dovoljno neovisno o uplitanju države. Među ostalim, nije dostavljena nijedna informacija ili nije dostavljeno dovoljno informacija o vlasničkoj strukturi trgovačkog društva i načinu donošenja odluka. Osim toga, društva 33., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 42., 43., 44., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 70., 72., 74., 75., 76., 77., 80., 81., 83., 84., 85., 86., 87.,91., 94., 95., 96., 97., 101., 102. nisu dostavila dovoljno informacija o tome kako su prava korištenja zemljištem prenesena na ta društva i pod kojim uvjetima. Društva 33., 34., 35., 40., 41., 51., 59., 62., 81. i 95. nisu dostavila prijevod odgovarajućih dokumenata na engleski jezik.

(67)

Konačno, društvo 70. nije uspjelo dokazati da se konverzija valuta obavlja po tržišnim stopama. Stoga nije ispunilo zahtjeve kriterija 4 (konverzija valuta na temelju tržišta).

(68)

Osim toga, društva 33., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 40., 41., 42., 43., 44., 49., 50., 51., 52., 53., 54., 55., 57., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64., 65., 66., 67., 68., 69., 70., 72., 73., 74., 75., 76., 77., 80., 81., 82., 83., 84., 85., 86., 87., 91., 93., 94., 95., 96., 97., 98., 101. i 102. nisu uspjela dokazati ni da su ispunila zahtjeve kriterija 5 (izbjegavanje) na temelju činjenice da nisu dostavila podatke o načinu donošenja odluka u društvu ni o tome je li država imala znatan utjecaj na donošenje odluke tog društva.

(69)

Osim toga, društva 56., 71., 78. i 90. nisu uspjela podnijeti dokaze o proizvodnji predmetnog proizvoda, vlasništvu nad glavnim sirovinama, vlasništvu nad predmetnim proizvodom i nadzoru nad utvrđivanjem cijena. Njihovi zahtjevi za IT stoga nisu bili predmet detaljne analize.

(70)

U kontekstu navedenog, ni jedan od sedamdeset predmetnih proizvođača izvoznika nije ispunio uvjete određene člankom 9. stavkom 5. osnovne uredbe prije njezine izmjene, zbog čega se ni jednom od njih ne odobrava IT. Komisija je o tome obavijestila predmetne proizvođače izvoznike te ih je pozvala da dostave primjedbe. Nisu primljene nikakve primjedbe.

(71)

Stoga je za izvoz sedamdeset predmetnih proizvođača izvoznika potrebno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na Kinu i Vijetnam, u iznosu od 16,5 % i 10 %, za razdoblje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006. Razdoblje primjene te uredbe prvotno je bilo od 7. listopada 2006. do 7. listopada 2008. Nakon pokretanja revizije zbog predstojećeg isteka mjera ono je 30. prosinca 2009. produljeno do 31. ožujka 2011. Nezakonitost utvrđena u presudama u tome je što institucije Unije nisu uspjele utvrditi bi li proizvodi koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici trebali podlijegati preostaloj pristojbi ili pojedinačnoj pristojbi. Na temelju nezakonitosti koju je Sud utvrdio ne postoji pravni temelj za potpuno izuzeće proizvoda koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici od bilo kakve antidampinške pristojbe. Novim aktom kojim bi se otklonila nezakonitost koju je Sud utvrdio stoga je potrebno ponovno ocijeniti jedino primjenjivu stopu antidampinške pristojbe, a ne i same mjere.

(72)

Budući da je Komisija zaključila da je potrebno ponovno uvesti preostalu pristojbu koja se primjenjuje na Kinu odnosno Vijetnam u pogledu predmetnih proizvođača izvoznika po istoj stopi po kojoj je na početku uvedena spornom uredbom i Uredbom (EU) br. 1294/2009, nisu potrebne izmjene Uredbe Vijeća (EZ) 388/2008. Ta Uredba ostaje valjana.

(73)

Nakon objave Komisija je primila primjedbe od i. FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće (26), koja je predstavnik uvoznika obuće u Uniju; ii. uvoznika obuće u Uniju C&J Clark International, Cortina, Deichmann i Wortmann („Clarks et al”), iii. društva Sino Pro Trading i iv. društva Schuhhaus SIEMES Einkaufs & Beteiligungs GmBH („SIEMES”), koji su oba uvoznici obuće iz Kine i Vijetnama.

(74)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da je prema otvorenom spisu Komisije trgovačko društvo pod nazivom Fortune Footwear Co. Ltd podnijelo zahtjev za MET/IT za razdoblje ispitnog postupka i stoga ne bi trebalo biti navedeno u Prilogu III. ovoj Uredbi. Međutim, nije evidentirano da je to trgovačko društvo podnijelo zahtjev za MET/IT, a FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dostavili nikakve daljnje dokaze da je to društvo doista podnijelo takav zahtjev. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(75)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da je trgovačko društvo pod nazivom Foshan Nanhai Shyang Yuu/Hu Footwear bilo pogrešno navedeno u Prilogu III. jer je to društvo navodno podnijelo zahtjev za MET/IT. Međutim, u Prilogu III. ili bilo kojem drugom prilogu ovoj Uredbi nije navedeno društvo pod nazivom Foshan Nanhai Shyang Yuu/Hu Footwear. Trgovačko društvo sličnog naziva (Nanhai Shyang Ho Footwear Co. Ltd) navedeno je u Prilogu III., ali FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dostavili nikakve dokaze da je to isto društvo kao Foshan Nanhai Shyang Yuu/Hu Footwear. Stoga je ta tvrdnja odbijena. Radi potpunosti valjanapomenuti i da je poduzeće sličnog naziva, Foshan Nanhai Shyang Yuu Footwear Ltd, ocijenjeno u Uredbi (EU) 2016/2257. Isto tako, međutim, nema dokaza da je to isto društvo kao Foshan Nanhai Shyang Yuu/Hu Footwear.

(76)

FESI i Koalicija proizvođača obuće nadalje su tvrdili da je društvo Guangzhou Panyu Xintaiy Footwear Industry Commerce Co., Ltd podnijelo zahtjev za MET/IT i da bi Komisija taj zahtjev trebala ocijeniti. Pojašnjeno je da je zahtjev za MET/IT tog trgovačkog društva doista ocijenjen. To trgovačko društvo ne ispunjava kriterije za MET i IT te je njegov zahtjev stoga odbijen. Slijedom toga, za to društvo bi trebalo ponovno uvesti konačnu pristojbu te je stoga navedeno u Prilogu II. ovoj Uredbi. Stoga se tvrdnja FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće u tom pogledu odbacuje.

(77)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da je trgovačko društvo pod nazivom Mega Power Union Co. Ltd podnijelo zahtjev za MET/IT. Međutim, Komisija nema evidenciju o tim zahtjevima za MET/IT, a FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dostavili nikakve dokaze da je to društvo doista podnijelo takav zahtjev. Stoga se tvrdnja FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće u tom pogledu odbacuje.

(78)

Naposljetku, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da je grupa pod nazivom „Evervan group” podnijela zahtjev za MET/IT i da je ta grupa trgovačkih društava stoga pogrešno navedena u Prilogu III. Međutim, iako šest društava navedenih u Prilogu III. imaju nazive koji sadržavaju riječ „Evervan” (Evervan, Evervan Deyang Footwear Co., Ltd, Evervan Golf, Evervan Qingyuan Footwear Co., Ltd, Evervan Qingyuan Vulcanized, Evervan Vietnam), FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dostavili nikakve dokaze da su oni uistinu dio grupe. FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dostavili dokaze ni o tome da je ta grupa kao cjelina doista podnijela zahtjev za MET/IT. Stoga je ta tvrdnja odbijena. Radi potpunosti valja napomenuti da je trgovačko društvo pod nazivom „Guangzhou Evervan Footwear Co., Ltd” podnijelo zahtjeve za MET/IT te da su oni ocijenjeni i odbijeni u Uredbi (EU) 2017/1982. Nema dokaza o njegovoj povezanosti s drugim trgovačkim društvima navedenima u Prilogu III. koji sadržavaju riječ „Evervan”.

(79)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da teret dokazivanja pri ocjeni zahtjeva za MET/IT počiva na Komisiji jer su se kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici oslobodili tereta podnošenjem zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da su proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi trenutačna provedba trebala biti dana ista postupovna prava koja su dana proizvođačima izvoznicima u uzorku tijekom početnog ispitnog postupka. FESI i Koalicija proizvođača obuće posebno su tvrdili da kineskim i vijetnamskim proizvođačima izvoznicima nije pružena mogućnost da nadopune svoje obrasce zahtjeva za MET/IT putem obavijesti o manjkavosti te da je provedena samo analiza dokumentacije, ali ne i provjere na licu mjesta.

(80)

FESI i Koalicija proizvođača obuće nadalje su tvrdili da predmetnim proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi ova provedba nisu omogućena ista postupovna jamstva koja se primjenjuju u standardnim antidampinškim ispitnim postupcima, već su primijenjeni stroži standardi. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija nije uzela u obzir vremensku razliku između podnošenja zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku i ocjene tih zahtjeva. Nadalje, proizvođačima izvoznicima tijekom početnog ispitnog postupka omogućeno je samo 15 dana za ispunjavanje zahtjeva za MET/IT umjesto uobičajenog roka od 21 dana.

(81)

Na temelju toga su FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da nije poštovano osnovno pravno načelo omogućavanja zainteresiranim stranama da u potpunosti ostvare svoja prava na obranu iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članka 6. Ugovora o Europskoj uniji. Na temelju toga tvrdili su da je time što proizvođači izvoznici nisu dobili priliku dopuniti nepotpune podatke Komisija zloupotrijebila svoje ovlasti i učinkovito prebacila teret dokazivanja u fazi provedbe.

(82)

Naposljetku, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da bi se tim pristupom diskriminirali kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici koji su bili odabrani u uzorak tijekom početnog ispitnog postupka, ali i drugi proizvođači izvoznici u državama bez tržišnoga gospodarstva nad kojima je proveden antidampinški ispitni postupak, a koji su u tom ispitnom postupku podnijeli zahtjeve za MET/IT. Tako se na kineska i vijetnamska društva na koja se odnosi trenutačna provedba ne bi trebala primjenjivati jednaka obveza podnošenja podataka koja se primjenjuje u uobičajenom ispitnom postupku u trajanju od 15 mjeseci te se na njih ne bi trebale odnositi strože postupovne norme.

(83)

FESI i Koalicija proizvođača obuće također su tvrdili da je Komisija primijenila de facto podatke koji su bili raspoloživi u smislu članka 18. stavka 1. osnovne uredbe, a da pritom nije postupala u skladu s postupovnim pravilima koja su predviđena člankom 18. stavkom 4. osnovne uredbe.

(84)

Komisija podsjeća da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji zahtijeva MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s time, kako je Sud odlučio u presudama Brosmann i Aokang, institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, Komisija treba ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET/IT (vidjeti uvodnu izjavu 49.). S time u vezi podsjeća se da Komisija ni u skladu s osnovnom uredbom ni sudskom praksom nema obvezu proizvođačima izvoznicima dati mogućnost da nadopune svoj zahtjev za MET/IT sa svim činjenicama koje nedostaju. Komisija svoju ocjenu može temeljiti na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik.

(85)

U pogledu argumenta da je provedena samo analiza dokumentacije, Komisija napominje da je analiza dokumentacije postupak u kojem se zahtjevi za MET/IT analiziraju na temelju dokumenata koje je dostavio proizvođač izvoznik. Svi su zahtjevi za MET/IT predmet analize dokumenata koju provodi Komisija. Osim toga, Komisija može odlučiti provoditi provjere na terenu. Međutim, provjere na terenu nisu obvezne niti se provode za svaki zahtjev za MET/IT. Ako se provode, obično je cilj inspekcija na terenu potvrditi određene preliminarne ocjene institucija i/ili provjeriti istinitost informacija koje je dostavio predmetni proizvođač izvoznik. Drugim riječima, ako dokazi koje je dostavio proizvođač izvoznik jasno pokazuju da MET/IT nije opravdan, obično se ne organiziraju dodatne i neobvezne inspekcije na terenu. Na Komisiji je da procijeni je li prikladna provjera na licu mjesta (27). Ta institucija ima diskrecijsko pravo odlučivanja o načinima provjere podataka u obrascu za MET/IT. Stoga, ako, kao i u ovom predmetu, Komisija odluči da je na temelju analize dokumenata imala dovoljno dokaza da donese odluku o zahtjevu za MET/IT, nije potrebna provjera na licu mjesta.

(86)

U pogledu tvrdnje da prava na obranu nisu na odgovarajući način bila poštovana zbog Komisijine odluke da neće slati obavijesti o manjkavosti, prije svega naglašeno je da su prava na obranu individualna prava te da se FESI i Koalicija proizvođača obuće ne mogu osloniti na kršenje individualnog prava drugih društava. Drugo, Komisija osporava tvrdnju da postoji praksa Komisije u okviru koje dolazi do znatne razmjene podataka i provodi se detaljan postupak zahtijevanja informacija kada se upotrebljava samo analiza dokumentacije za razliku od analize dokumentacije zajedno s provjerom na licu mjesta. FESI i Koalicija proizvođača obuće doista nisu bili u mogućnosti dostaviti dokaze kojima bi dokazali suprotno.

(87)

Primjedbe FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće o diskriminaciji također se moraju odbaciti kao neutemeljene. Naglašeno je da se načelo jednakog postupanja krši ako institucije Unije u sličnim predmetima postupaju različito i pritom neke trgovce stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na druge, a da za takvo razlikovanje ne postoje znatne objektivne opravdane razlike (28). Ipak, Komisija upravo to ne čini: tražeći od kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika koji nisu bili odabrani u uzorak da zahtjeve za MET/IT daju na ponovnu ocjenu, namjera joj je te proizvođače izvoznike koji prije nisu bili odabrani u uzorak dovesti u jednak položaj kao i one koji su bili odabrani u uzorak u početnom ispitnom postupku. Osim toga, budući da se u osnovnoj uredbi u tom smislu ne utvrđuje minimalan rok, sve dok je rok za tu svrhu razuman i dok se stranama na odgovarajući način omogućuje da prikupe (ili ponovno prikupe) potrebne podatke, a istodobno se osiguravaju njihova prava na obranu, ne dolazi do diskriminacije.

(88)

Kad je riječ o tvrdnjama u pogledu članka 18. stavka 1. osnovne uredbe, Komisija bi željela napomenuti da u tom slučaju nije primijenila članak 18. osnovne uredbe. Naime, prihvatila je informacije koje su dostavili predmetni proizvođači izvoznici, nije odbila te informacije i svoju je ocjenu temeljila na njima. Iz toga proizlazi da nije bilopotrebno slijediti postupak na temelju članka 18. stavka 4. osnovne uredbe. Postupak iz članka 18. stavka 4. osnovne uredbe slijedi se u slučajevima kada Komisija namjerava odbaciti određene podatke koje je dostavila zainteresirana strana i umjesto toga koristiti se raspoloživim podacima.

(89)

Drugi je uvoznik, Sino Pro Trading Limited, tvrdio da Komisija nije mogla imati dovoljno vremena za ispitivanje zahtjeva za MET i IT 600 trgovačkih društava u razdoblju od samo nekoliko mjeseci te da ispitni postupak koji je provela Komisija zbog toga ne može imati dobre rezultate. Ta je strana nadalje tvrdila da ishod tog ispitnog postupka, tj. činjenica da su odbijeni svi zahtjevi za MET/IT koji su ocijenjeni, upućuje na to da su Komisijini ispitni postupci bili pristrani. S druge strane, ta je strana tvrdila i da nije ispitano dovoljno zahtjeva za MET/IT, tj. samo 70 od 600 prvotnih. Osim toga, isti je uvoznik tvrdio da s obzirom na to da su ocjene društava iz uvodnih izjava od 49. do 72. bile na anonimnoj osnovi, zainteresirane strane nisu mogle povezati nalaze s određenim trgovačkim društvom. Konačno, taj je uvoznik tvrdio da njegov dobavljač nije bio ispitan bez obzira na to što je bio naveden u Prilogu II. ovoj Uredbi te da mu je poslan samo upitnik s nedovoljno dugim rokom za odgovor.

(90)

U pogledu prethodno navedenih tvrdnji, Komisija je najprije pojasnila da su joj nazive 600 trgovačkih društava dostavila njemačka i nizozemska carinska tijela ili tri uvoznika koji su u uvodnoj izjavi 29. navedeni kao dobavljači iz Kine i Vijetnama. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 33., za većinu tih trgovačkih društava Komisija nije imala evidenciju da su tijekom početnog ispitnog postupka podnijela zahtjev za MET ili IT. Za znatan broj preostalih trgovačkih društava Komisija je njihove zahtjeve za MET i IT ocijenila već u prijašnjim provedbama. Taj je postupak detaljno objašnjen u uvodnim izjavama od 34. do 36., a relevantna trgovačka društva, kao i relevantni pravni akti, navedeni su u Prilozima od IV. do VI. ovoj Uredbi. Argument da je Komisija navodno ispitala 600 trgovačkih društava u ovoj provedbi nije točan i stoga ga treba odbiti.

(91)

Nadalje, Komisija je pojasnila da je, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 17., nastavila trenutačni antidampinški postupak u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitala jesu li za predmetne proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., odnosno u razdoblju ispitnog postupka koji je doveo do uvođenja konačnih antidampinških pristojbi 2006., prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. Stoga Komisija nije ni prikupila nove informacije, nego je svoju ocjenu temeljila na zahtjevima za MET/IT koje su podnijeli relevantni proizvođači izvoznici tijekom tog ispitnog postupka. Zaključci tih ocjena dostavljeni su relevantnim proizvođačima izvoznicima koji su imali određeni vremenski rok za dostavu primjedbi. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 70., nijedan predmetni izvoznik, uključujući dobavljača Sino Pro Trading Ltd, nije dostavio nikakve primjedbe na tu objavu.

(92)

Naposljetku, istaknuto je da se informacije koje su dostavili proizvođači izvoznici u svojim zahtjevima za MET/IT smatraju povjerljivima u smislu članka 19. osnovne uredbe. Stoga su u cilju zaštite povjerljivosti imena društava zamijenjena brojevima.

(93)

Svi su se prethodni argumenti stoga morali odbaciti.

(94)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da bi Komisija kršila članak 266. UFEU-a jer joj tim člankom nije pružena pravna osnova za ponovno pokretanje ispitnog postupka u pogledu mjere koja je istekla. FESI i Koalicija proizvođača obuće ponovno su naglasili i da se člankom 266. UFEU-a ne omogućava retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi, upućujući na presudu Suda u predmetu C-458/98 P, Industrie des poudres sphériques protiv Vijeća  (29).

(95)

U tom su pogledu FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da je antidampinški postupak koji se odnosi na uvoz obuće iz Kine i Vijetnama završen 31. ožujka 2011. uz istek mjera. U tom je cilju Komisija u Službenom listu Europske unije izdala obavijest o isteku pristojbi 16. ožujka 2011. (30) („obavijest o isteku”), industrija Unije nije prijavila nastavak dampinga niti bi presudom Suda Europske unije bila poništena obavijest o isteku.

(96)

Osim toga, te su strane tvrdile da Komisija na temelju osnovne uredbe nije ovlaštena za ponovno pokretanje antidampinškog ispitnog postupka.

(97)

U tom kontekstu, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da bi nastavak ispitnog postupka i ocjene zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli predmetni kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici iz početnog ispitnog postupka predstavljao kršenje univerzalnog načela preskripcije ili zastare. To je načelo utvrđeno u Sporazumu WTO-a i osnovnoj uredbi u kojima je za mjere određeno vremensko ograničenje od 5 godina te u članku 236. stavku 1. i članku 221. stavku 3. Carinskog zakonika kojima se, s jedne strane, za uvoznike određuje vremenski rok od tri godine da podnesu zahtjev za povrat antidampinških pristojbi, a s druge strane za nacionalna carinska tijela da naplate uvozne pristojbe i antidampinške pristojbe (31). Člankom 266. UFEU-a ne dopušta se odstupanje od tog načela.

(98)

Naposljetku, tvrdili su da Komisija nije pružila obrazloženje niti prethodnu sudsku praksu kako bi opravdala korištenje članka 266. UFEU-a kao pravne osnove za ponovno pokretanje postupka.

(99)

U pogledu izostanka pravne osnove za ponovno otvaranje ispitnog postupka, Komisija podsjeća na sudsku praksu citiranu u uvodnoj izjavi 15. prema kojoj može nastaviti ispitni postupak upravo u onoj točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. U svakom slučaju, kao što je nezavisni odvjetnik nedavno podsjetio, člankom 266. UFEU-a ovlašćuje se Komisiju da poduzme mjere radi ponovne uspostave zakonitosti u skladu s nalazima presude kojom se predmetna mjera proglašava ništavom te obvezuje da uskladi svoje postupanje u skladu sa sadržajem te presude (32). Predmet Komisija protiv Petera McBridea i dr.  (33), na koji se FESI i Koalicija proizvođača obuće oslanjaju, ne može se primijeniti u ovom kontekstu jer u tom predmetu pravila kojima se dodjeljuju ovlasti za donošenje akta (umjesto onog poništenog) više nisu bila sadržana u zakonodavstvu EU-a i stoga u ovom predmetu pravna osnova nije nestala, a jedina je promjena da je ovlast dodijeljena Komisiji (34).

(100)

Kad je riječ o legitimnim očekivanjima trebalo bi podsjetiti da je zakonitost uredbe o antidampingu potrebno ocijeniti s obzirom na objektivne norme prava Unije, a ne na praksu odlučivanja, čak i ako ta praksa postoji (što ovdje nije slučaj). Stoga Komisijina praksa u prošlosti ne može biti temelj za legitimna očekivanja, što i nije bio slučaj: na temelju ustaljene sudske prakse Suda, legitimna očekivanja mogu nastati ako su institucije dale posebna jamstva koja bi omogućila zainteresiranoj strani da zakonito zaključi da će institucije Unije djelovati na određeni način (35). Ni FESI ni Koalicija proizvođača obuće nisu pokušali dokazati da su takva jamstva pružena u ovom slučaju. To je tim više slučaj jer prethodna praksa na koju se upućuje ne odgovara činjeničnoj i pravnoj situaciji iz ovog predmeta, a čije se razlike mogu objasniti činjeničnim i pravnim razlikama u odnosu na ovaj predmet.

(101)

Te su razlike sljedeće: nezakonitost koju je utvrdio Sud ne odnosi se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije pa stoga ni na načelo uvođenja pristojbe, nego samo na točnu stopu pristojbe. Suprotno tome, prethodna poništenja na koja su se pozivale zainteresirane strane odnosila su se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije. Institucijama je stoga dopušten ponovni precizan izračun stope pristojbe za predmetne proizvođače izvoznike.

(102)

Konkretno, u ovom predmetu nije bilo potrebno tražiti dodatne podatke od zainteresiranih strana. Naprotiv, Komisija je ocijenila podatke koji su joj dostavljeni, ali nisu ocijenjeni prije donošenja Uredbe (EZ) br. 1472/2006. U svakom slučaju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 99., prethodna praksa u drugim predmetima ne predstavlja točno i bezuvjetno jamstvo za ovaj predmet.

(103)

Konačno, sve strane na koje se postupak odnosi, tj. predmetni proizvođači izvoznici, te strane u postupcima pred Sudom i udruženje koje predstavlja jednu od tih strana, u okviru objave obaviješteni su o relevantnim činjenicama na temelju kojih Komisija namjerava donijeti ovu ocjenu MET-a/IT-a. Stoga je njihovo pravo na obranu zaštićeno. U tom je pogledu potrebno posebno napomenuti da nepovezani uvoznici u antidampinškom postupku nemaju pravo na zaštitu jer ti postupci nisu usmjereni protiv njih.

(104)

U pogledu tvrdnje da su mjere o kojima je riječ istekle 31. ožujka 2011. Komisija ne vidjeti zašto bi istek mjere utjecao na mogućnost Komisije da nakon presude kojom se poništava početni akt donese novi akt kojim bi se zamijenio poništeni akt. Prema sudskoj praksi iz uvodne izjave 15., administrativni postupak trebalo bi nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. Komisija je ponovno pokrenula ispitni postupak upravo u tom trenutku kako bi ocijenila je li neocijenjene zahtjeve za MET/IT bilo potrebno odobriti, te je li im eventualno trebalo odobriti nižu stopu pristojbe (što bi tim predmetnim trgovačkim društvima omogućilo da zatraže povrat preplaćenih pristojbi s kamatama putem svojih nadležnih carinskih tijela (36)). Obavijest o isteku, kojom se službeno prekida postupak, ne može za posljedicu imati uskraćivanje prava tim trgovačkim društvima da im se zahtjevi za MET/IT preispitaju, pravo koje su, uostalom, imala tijekom ispitnog postupka, što je Sud priznao u predmetu C&J Clark  (37). Ispitni je postupak, u skladu s time, nastavljen 17. ožujka 2016., a zaključit će se ovom Uredbom u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe.

(105)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da postupak donesen za ponovno pokretanje ispitnog postupka i retroaktivno uvođenje pristojbe predstavlja zlouporabu ovlasti Komisije te da se njime krši UFEU. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrde da u tom pogledu Komisija nema ovlasti da sprečavanjem povrata antidampinških pristojbi utječe na članak 236. stavak 1. Carinskog zakonika Zajednice. Tvrdili su da je na nacionalnim carinskim tijelima da uzmu u obzir posljedice nevaljanosti pristojbi te da bi jednako tako bila obvezna na povrat te pristojbe koje je Sud proglasio nevaljanima.

(106)

U tom pogledu FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da se člankom 14. stavkom 3. osnovne uredbe Komisiji ne omogućuje odstupanje od članka 236. Carinskog zakonika Zajednice jer su oba pravna akta jednakog pravnog poretka i jer se ne može smatrati da je osnovna uredba lex specialis Carinskog zakonika Zajednice.

(107)

Nadalje, iste su strane tvrdile da članak 14. stavak 3. osnovne uredbe ne upućuje na članak 236. Carinskog zakonika Zajednice te da se u njemu navodi samo da Komisija može donijeti posebne odredbe, ali ne i odstupanja od Carinskog zakonika Zajednice.

(108)

Kao odgovor na to, važno je naglasiti da u skladu s člankom 14. stavkom 1. osnovne uredbe, pravila koja uređuju carinsko zakonodavstvo Unije ne postaju automatski primjenjiva na uvođenje pojedinačnih antidampinških pristojbi (38). Umjesto toga se člankom 14. stavkom 3. osnovne uredbe institucijama Unije, ako je potrebno i korisno, daje pravo prenošenja i primjene pravila kojima se uređuje carinsko zakonodavstvo Unije (39).

(109)

To prenošenje ne zahtijeva potpunu primjenu svih odredbi carinskog zakonodavstva Unije. Člankom 14. stavkom 3. osnovne uredbe izričito se predviđaju posebne odredbe u pogledu zajedničke definicije pojma podrijetla, što je dobar primjer toga gdje nastaju odstupanja od odredbi carinskog zakonodavstva Unije. Na temelju toga Komisija je iskoristila ovlasti koje proizlaze iz članka 14. stavka 3. osnovne uredbe i zahtijevala od nacionalnih carinskih tijela da se privremeno suzdrže od bilo kakvog povrata. To ne dovodi u pitanje isključivu nadležnost koju imaju nacionalna carinska tijela u sporovima koji se odnose na carinski dug: carinska tijela država članica i dalje su ovlaštena za donošenje odluka. Carinska tijela država članica i dalje, na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u pogledu zahtjeva za MET i IT, odlučuju bi li povrat trebao biti odobren.

(110)

Stoga, iako je točno da ništa u carinskom zakonodavstvu ne sprječava ispravak povrata pogrešno plaćenih carina, u pogledu povrata antidampinških pristojbi ne može se donijeti takav opći zaključak. Zbog toga, i prije svegazbog potrebe da se Unijini resursi zaštite od neopravdanih zahtjeva za povrat i povezanih poteškoća do kojih bi došlo zbog daljnjih neopravdanih zahtjeva za povrat, Komisija je na temelju svojih ovlasti iz članka 14. stavka 3. osnovne uredbe, morala privremeno odstupiti od carinskog zakonodavstva Unije.

(111)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da pri povredi članka 296. UFEU-a Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ni navela pravnu osnovu na temelju koje su pristojbe retroaktivno ponovno uvedene, a kao posljedica toga uvoznicima obuhvaćenima trenutačnom provedbom odbijen je povrat pristojbi. Stoga su FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da je Komisija prekršila pravo na učinkovitu sudsku zaštitu zainteresiranih strana.

(112)

SIEMES, jedan od uvoznika koji je dostavio primjedbu na objavu tvrdio je i da Provedbena uredba Komisije ne sadržava odgovarajuće obrazloženje, čime se krši članak 296. UFEU-a, međutim bez detaljnijeg objašnjenja te tvrdnje. Kako bi podržala svoju tvrdnju, ta se strana pozvala na presudu u predmetu T-310/12 Yuanping Changyuan Chemicals protiv Vijeća  (40).

(113)

Komisija smatra da iscrpni pravni razlozi iz općeg dokumenta o objavi i iz ove Uredbe, uključujući upućivanje na pravne osnove za ovu Uredbu, opravdano oblikuju potonju.

(114)

FESI i Koalicija proizvođača obuće još su tvrdili da se retroaktivnim ispravkom isteklih mjera krši načelo zaštite legitimnih očekivanja. Kao prvo, FESI je tvrdio da su strane, uključujući uvoznike, dobile jamstvo da mjere istječu 31. ožujka 2011. i da su strane, s obzirom na vrijeme proteklo od početnog ispitnog postupka, imale pravo opravdano očekivati da se početni ispitni postupak neće nastaviti niti ponovno pokrenuti. Jednako tako, kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici opravdano su mogli imati legitimna očekivanja da Komisija više neće preispitivati njihove zahtjeve za MET/IT iz početnog ispitnog postupka, na temelju činjenice da ti zahtjevi nisu ocijenjeni u razdoblju od tri mjeseca koje se primjenjuje tijekom početnog ispitnog postupka.

(115)

U pogledu legitimnih očekivanja zainteresiranih strana da su antidampinške mjere istekle i da se ispitni postupak neće ponovno pokretati, upućuje se na uvodnu izjavu 104., u kojoj je to detaljno objašnjeno.

(116)

U pogledu legitimnih očekivanja kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika da njihovi zahtjevi za MET/IT neće biti pregledani, upućuje se na uvodnu izjavu 99., u kojoj je to objašnjeno i u kontekstu sudske prakse o tom pitanju.

(117)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da uvođenje antidampinških mjera s retroaktivnim učinkom znači diskriminaciju i. uvoznika obuhvaćenih trenutačnom provedbom u odnosu na uvoznike obuhvaćene provedbom presuda Brosmann i Aokang, na koje se upućuje u uvodnoj izjavi 6., koji su dobili povrat pristojbi koje su platili na uvoz obuće pet proizvođača izvoznika obuhvaćenih tim presudama; te ii. diskriminaciju proizvođača izvoznika obuhvaćenih trenutačnom provedbom u odnosu na pet proizvođača izvoznika obuhvaćenih presudama Brosmann i Aokang na koje se nije primjenjivala nikakva pristojba slijedom Provedbene odluke 2014/149/EU.

(118)

U pogledu tvrdnje o diskriminaciji, Komisija najprije podsjeća na sve uvjete u pogledu diskriminacije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 87.

(119)

Navedeno je da je razlika među uvoznicima obuhvaćenima trenutačnom provedbom i onima na koje se odnosi provedba presude Brosmann i Aokang ta da potonji dovode u pitanje Uredbu (EZ) br. 1472/2006 pred Općim sudom, a prvi ne.

(120)

Odluka koju je donijela institucija Unije, a koju njezin adresat nije doveo u pitanje u vremenskom roku iz članka 263. šestog stavka UFEU-a, za njega postaje konačna. To se pravilo konkretno temelji na razmatranju na temelju kojeg se rokovi u kojima se moraju pokrenuti postupci kojima se jamči pravna sigurnost sprečavanjem mjera Unije koje proizvode pravne učinke neograničeno mogu dovoditi u pitanje (41).

(121)

To postupovno načelo prava Unije nužno stvara dvije skupine: skupinu onih koji su doveli u pitanje mjeru Unije, a koji su kao rezultat toga možda ostvarili povoljni položaj (primjerice Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika) i skupinu onih koji to nisu učinili. Međutim, to ne znači da je Komisija nejednako postupala prema tim dvjema stranama i time prekršila načelo jednakog postupanja. Priznanje da strana ulazi u potonju kategoriju zbog svjesne odluke da ne dovede u pitanje mjeru Unije ne znači diskriminacija te skupine.

(122)

Stoga su sve zainteresirane strane u svakom trenutku imale sudsku zaštitu pred sudovima Unije.

(123)

Ako je riječ o navodnoj diskriminaciji predmetnih proizvođača izvoznika u trenutačnoj provedbi u okviru koje se na njih nije odnosila ni jedna pristojba na temelju Provedbene odluke 2014/149/EU, trebalo bi naglasiti da je odluka Vijeća prema kojoj se neće ponovno uvesti pristojbe očito donesena zbog posebnih okolnosti specifične situacije u vrijeme kada je Komisija izradila prijedlog za ponovno uvođenje tih pristojbi, a posebno na temelju činjenice da je za predmetne antidampinške pristojbe već izvršen povrat te u mjeri u kojoj je prvotna obavijest dužniku o dugu povučena nakon presuda u predmetima Brosmann i Aokang. Prema Vijeću, zbog tog su povrata nastala legitimna očekivanja za dio predmetnih uvoznika. Budući da za druge uvoznike nije bilo sličnog povrata, ne mogu se uspoređivati sa situacijom uvoznika na koje se odnosi odluka Vijeća.

(124)

U svakom slučaju, činjenica da je Vijeće odlučilo djelovati na određeni način i s obzirom na posebne okolnosti prijašnjih predmeta, ne može Komisiju obvezati da provede drugu presudu na potpuno isti način.

(125)

Osim toga, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija nije nadležna za retroaktivno donošenje uredbe o uvođenju antidampinške pristojbe u trenutačnoj provedbi te da bi za to u svakom slučaju bilo nadležno Vijeće. Ta se tvrdnja temeljila na argumentu da ako se ispitni postupak nastavi ondje gdje je nastala nezakonitost, trebala bi se primjenjivati ista pravila kao i u vrijeme početnog ispitnog postupka u kojemu je konačne mjere donijelo Vijeće. Te su strane tvrdile da u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2014. o izmjeni određenih uredbi koje se odnose na zajedničku trgovinsku politiku s obzirom na postupke za donošenje određenih mjera (poznata i kao „Uredba Omnibus I.”) (42) novi se postupak za donošenje odluka u području zajedničke trgovinske politike ne primjenjuje na ovaj kontekst jer je prije stupanja na snagu Uredbe Omnibus I. Komisija i. već donijela akt (privremena uredba), ii. započela i završila savjetovanja potrebna na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice te iii. već donijela prijedlog za uredbu Vijeća o donošenju konačnih mjera. Na temelju toga te su strane zaključile da bi se trebali primjenjivati postupci donošenja odluka prije stupanja na snagu Uredbe Omnibus I.

(126)

Ta je tvrdnja, međutim, usmjerena na datum pokretanja ispitnog postupka (koji je doista relevantan za druge znatne izmjene osnovne uredbe), ali nije navedeno da je u Uredbi (EU) br. 37/2014 upotrijebljen drugačiji kriterij (tj. pokretanje postupka donošenja mjera). Stajalište FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće stoga se temelji na netočnoj interpretaciji prijelaznog pravila u Uredbi (EU) br. 37/2014.

(127)

Doista, s obzirom na upućivanje iz članka 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 na „započete postupke za donošenje mjera”, kojim se utvrđuju prijelazna pravila za izmjene postupaka donošenja odluka za donošenje antidampinških mjera i s obzirom na značenje pojma „postupak” u osnovnoj uredbi, za ispitni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 37/2014, ali ako Komisija nije pokrenula savjetovanje s relevantnim odborom u pogledu donošenja mjera prije tog stupanja na snagu, na donošenje navedenih antidampinških mjera primjenjuju se nova pravila. Isto vrijedi i za postupke u kojima su mjere uvedene na temelju starih pravila i predmet su preispitivanja ili za mjere u kojima su privremene pristojbe uvedene na temelju starih pravila, ali postupak za donošenje konačnih mjera nije još bio pokrenut kada je Uredba (EU) br. 37/2014 stupila na snagu. Drugim riječima, Uredba (EU) br. 37/2014 primjenjuje se na određene „postupke za donošenje”, a ne na čitavo razdoblje određenog ispitnog postupka ili čak sudskog postupka.

(128)

Sporna uredba donesena je 2006. Relevantno zakonodavstvo koje se odnosi na ovaj postupak jest Uredba (EU) 2016/1036. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(129)

U pogledu društva Clarks et al, ono je prvo tvrdilo da Komisija nema pravnu osnovu za ispitivanje zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici tijekom početnog ispitnog postupka. Clarks et al je tvrdio da taj postupak, zaključen 31. ožujka 2011. istekom mjera, nije poništen presudom u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 te da stoga ne može biti ponovno pokrenut.

(130)

Kao odgovor na tu primjedbu, Komisija upućuje na objašnjenja u uvodnim izjavama od 99. do 104.

(131)

Drugo, Clarks et al je tvrdio da se trenutačnim postupkom krše načela zabrane retroaktivnosti i pravne sigurnosti koja su uvrštena u članak 10. osnovne uredbe. Osim toga, SIEMES, drugi uvoznik obuće, slično tome tvrdio je da ne postoji nikakva pravna osnova za uvođenje antidampinških pristojbi na retroaktivnoj osnovi i uputio je na sudsku praksu, tj. predmet C-458/98 P, Industrie des poudres sphériques protiv Vijeća  (43) te na prethodnu praksu Komisije u tom pogledu.

(132)

U pogledu tvrdnje o retroaktivnosti koja se temelji na članku 10. osnovne uredbe i članku 10. Sporazuma WTO-a o antidampingu („WTO ADA”), člankom 10. stavkom 1. osnovne uredbe, koji slijedi tekst članka 10.1. WTO ADA-e, propisuje se da se privremene i konačne antidampinške pristojbe primjenjuju samo na proizvode koji uđu u slobodan promet nakon stupanja na snagu mjera donesenih u skladu s člankom 7. stavkom 1. ili člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe, ovisno o slučaju. U ovom slučaju, antidampinške pristojbe o kojima je riječ primjenjuju se samo na proizvode koji su ušli u slobodan promet nakon stupanja na snagu privremene i sporne (konačne) uredbe donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe. Međutim, retroaktivnost u smislu članka 10. stavka 1. osnovne uredbe odnosi se samo na situaciju u kojoj je roba stavljena u slobodni promet prije uvođenja mjera, kao što se može vidjeti iz samog teksta te odredbe te iz izuzeća predviđenog u članku 10. stavku 4. osnovne uredbe.

(133)

Komisija primjećuje i da u ovom predmetu nije došlo ni do kršenja načela retroaktivnosti ni do povrede pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(134)

U pogledu retroaktivnosti, sudska praksa Suda pri ocjeni je li mjera retroaktivna razlikuje primjenu novog pravila na situaciju koja je postala konačna (koja se naziva i postojećom ili konačno uspostavljenom pravnom situacijom) od situacije koja je nastala prije nego što je novo pravilo stupilo na snagu, ali koja još nije konačna (koja se naziva i privremenom situacijom).

(135)

U ovom slučaju stanje uvoza predmetnih proizvoda koji se dogodio tijekom razdoblja primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 još nije postalo konačno jer, kao posljedica poništenja sporne uredbe, antidampinška pristojba koja se na njega primjenjuje još nije konačno utvrđena. U isto su vrijeme uvoznici obuće objavom obavijesti o pokretanju postupka i privremene uredbe upozoreni da bi takva pristojba mogla biti uvedena. Uobičajena je sudska praksa sudova Unije da subjekti ne mogu steći legitimna očekivanja sve dok institucije ne donesu akt kojim se zaključuje administrativni postupak koji je postao konačan.

(136)

Ova Uredba čini neposrednu primjenu situacije koja je u tijeku na buduće učinke: nacionalna carinska tijela naplatila su pristojbe na obuću. Kao rezultat zahtjeva za povrat, o kojima nije donesena konačna odluka, te pristojbe čine situaciju koja je u tijeku. Ovom se Uredbom utvrđuje stopa pristojbe koja se primjenjuje na taj uvoz te se stoga njome uređuju budući učinci situacije koja je u tijeku.

(137)

U svakom slučaju, čak i da je postojala retroaktivnost u smislu prava Unije, što nije bio slučaj, ta bi retroaktivnost bila opravdana zbog sljedećeg razloga:

(138)

Materijalno-pravne odredbe prava Unije mogu se primijeniti na situacije koje su postojale prije njihova stupanja na snagu ako iz njihovih uvjeta, ciljeva ili općeg programa jasno slijedi da im se mora dati taj učinak. Konkretno je u predmetu C-337/88 Società agricola fattoria alimantare (SAFA) rečeno sljedeće: „iako u pravilu načelo pravnesigurnosti sprječava da neka mjera Zajednice ima učinak od trenutka koji prethodi njezinoj objavi, iznimno može vrijediti suprotno ako je to nužno radi postizanja neke svrhe i pod uvjetom da se na propisan način poštuju legitimna očekivanja uključenih strana.” (44)

(139)

U ovom slučaju svrha je usklađivanje s obvezom Komisije na temelju članka 266. UFEU-a. S obzirom na to da je u presudama iz uvodne izjave 12. Sud utvrdio nezakonitost jedino u pogledu utvrđivanja primjenjive stope pristojbe, a ne i u pogledu uvođenja samih mjera (tj. u pogledu utvrđivanja dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije), predmetni proizvođači izvoznici nisu mogli legitimno očekivati da neće biti uvedene nikakve konačne antidampinške mjere. Posljedično, to se uvođenje mjera, čak i da je bilo retroaktivno, što nije, ne može smatrati kršenjem legitimnih očekivanja.

(140)

Treće, Clarks et al je tvrdio da bi ponovno uvođenje antidampinške pristojbe za sedamdeset predmetnih proizvođača izvoznika bilo diskriminirajuće i da bi se time kršio članak 266. UFEU-a jer nakon presuda u predmetu Brosmann i Aokang nije ponovno uvedena nikakva antidampinška pristojba.

(141)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Uvoznici koji su uvozili od društva Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika na koje se odnosi presuda u predmetima C-247/10 P i C-249/10 P nalaze se u drugačijoj činjenično-pravnoj situaciji jer su njihovi proizvođači izvoznici odlučili osporiti spornu uredbu i jer su dobili povrat svojih pristojbi tako da su zaštićeni člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika Zajednice. U slučaju drugih nije bilo takvog osporavanja i povrata. U tom pogledu vidjeti i uvodne izjave od 118. do 122.

(142)

Četvrto, Clarks et al je tvrdio da je u okviru tog ispitnog postupka došlo do nekoliko postupovnih nepravilnosti. Kao prvo tvrdili su da predmetni proizvođači izvoznici možda više nisu u mogućnosti dostaviti smislene primjedbe ili dodatne dokaze kojima bi podržali zahtjeve za MET/IT podnesene prije nekoliko godina. Primjerice, društva možda više ne postoje ili relevantni dokumenti možda više nisu dostupni.

(143)

Osim toga, Clarks et al je tvrdio da bi za razliku od početnog ispitnog postupka Komisijine mjere de facto i de iure utjecale samo na uvoznike jer oni ne mogu dostaviti značajne podatke i ne mogu od svojih dobavljača zahtijevati suradnju s Komisijom.

(144)

Komisija napominje da se ni u jednoj odredbi osnovne uredbe od Komisije ne zahtijeva da društvima izvoznicima koji traže MET/IT omogući dopuna činjeničnih podataka koji nedostaju. Naime, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 88., teret dokazivanja na proizvođaču je koji želi podnijeti zahtjev za MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe. Pravo na saslušanje odnosi se na ocjenu tih činjenica, ali njime nije obuhvaćeno pravo na ispravak podataka koji nedostaju. U suprotnom bi proizvođač izvoznik mogao beskonačno dugo produljivati ocjenu dostavljanjem podataka malo po malo.

(145)

S time u vezi podsjeća se da Komisija nema obvezu od proizvođača izvoznika tražiti da dopuni svoj zahtjev za MET/IT. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 84., Komisija svoju ocjenu može temeljiti na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik. U svakom slučaju, predmetni proizvođači izvoznici nisu osporili Komisijinu ocjenu njihovih zahtjeva za MET/IT, a nisu ni naveli dokumente ili osobe koji im više ne stoje na raspolaganju. Ta je tvrdnja stoga toliko apstraktna da institucije pri ocjenjivanju zahtjeva za MET/IT ne mogu uzeti u obzir te poteškoće. S obzirom na to da se ta tvrdnja temelji na nagađanju i da nije potkrijepljena preciznim naznakama o tome koji dokumenti i koje osobe više nisu dostupni te koja je važnost tih dokumenata i osoba za ocjenu zahtjeva za MET/IT, ta se tvrdnja odbacuje.

(146)

U pogledu tvrdnje da taj uvoznik ne bi mogao dostaviti značajne podatke Komisija napominje sljedeće: prvo, uvoznici nemaju pravo na zaštitu jer antidampinška mjera nije usmjerena protiv njih, nego protiv proizvođača izvoznika. Drugo, uvoznici su tijekom administrativnog postupka koji je prethodio donošenju sporne uredbe već imali priliku dostaviti primjedbe u vezi s time. Treće, ako su uvoznici mislili da u tom pogledu postoji nepravilnost, trebali su sa svojim dobavljačima ugovoriti potrebna rješenja kako bi osigurali dostupnost potrebne dokumentacije. Stoga se ta tvrdnja mora odbaciti.

(147)

Peto, Clarks et al je tvrdio da Komisija nije ispitala bi li uvođenje antidampinških pristojbi bilo u interesu Unije te je tvrdio da bi mjere bile protivne interesu Unije jer i. bi mjere već postigle svoj planirani učinak pri prvom uvođenju; ii. mjere ne bi donijele dodatnu korist za industriju Unije; iii. mjere ne bi utjecale na proizvođače izvoznike te iv. mjerama bi se nametnuli znatni troškovi za uvoznike u Uniji.

(148)

Ovaj se predmet odnosi samo na zahtjeve za MET/IT jer je to jedina točka u kojoj su sudovi Unije pronašli zakonske pogreške. Radi interesa Unije ocjena u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1472/2006 ostaje u cijelosti valjana. Nadalje, trenutačna je mjera opravdana radi zaštite financijskog interesa Unije.

(149)

Šesto, Clarks et al je tvrdio da se u slučaju ponovnog uvođenja antidampinška pristojba više ne bi mogla naplaćivati zbog isteka roka zastare iz članka 221. stavka 3. Carinskog zakonika Zajednice (sada članak 103. stavak 1. Carinskog zakonika Unije). Prema strani Clarks et al to bi predstavljalo zlouporabu ovlasti Komisije.

(150)

Komisija podsjeća da se u skladu s člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika Zajednice/člankom 103. stavkom 1. Carinskog zakonika Unije, rok zastare ne primjenjuje ako je uložena žalba u skladu s člankom 243. Carinskog zakonika Zajednice/člankom 44. stavkom 2. Carinskog zakonika Unije, kao u svim dotičnim predmetima koji se odnose na žalbe podnesene na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice/članka 119. Carinskog zakonika Unije. Žalba u smislu članka 103. stavka 3. Carinskog zakonika Unije, na temelju pojašnjenja u članku 44. stavku 2. iste uredbe, odnosi se na sve od početnog osporavanja do odluka nacionalnih carinskih tijela o uvođenju pristojbi, do konačne odluke koju je donio nacionalni sud, uključujući, ako je potrebno, upućivanje na prethodnu odluku. Stoga se rok od tri godine obustavlja od datuma podnošenja osporavanja.

(151)

Naposljetku, Clarks et al je tvrdio da nakon prestanka valjanosti stavka 15. točke (a) podtočke ii. Protokola o pristupanju Kine WTO-u od 11. prosinca 2016., Komisija se više ne može pozivati na metodologiju koja je korištena za određivanje uobičajene vrijednosti za kineske izvoznike u početnom ispitnom postupku (odnosno metodologije analogne zemlje iz članka 2. stavka 7. točke (a) osnovne uredbe).

(152)

Sporna uredba donesena je 2006. Relevantno zakonodavstvo koje se odnosi na ovaj postupak jest Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(153)

Osim toga, SIEMES je tvrdio da se dužinom trajanja postupka u pogledu tekućih zahtjeva za povrat antidampinških pristojbi pri njemačkim carinskim tijelima krši pravo na dobru upravu iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Kao prvo, Komisija napominje da je odluka o povratu antidampinških pristojbi u nadležnosti nacionalnih carinskih tijela država članica. Drugo, Komisija iz podataka koji su joj dostavljeni tumači da je zahtjev za povrat koji je podnio SIEMES 19. ožujka 2012. odbijen jer je presuda u skladu s kojom je podnio svoj zahtjev za povrat ograničena na predmete Brosmann i Aokang. Presuda nije imala učinak na druge proizvođače izvoznike u Kini i Vijetnamu. Sud je tek 4. veljače 2016., u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE, proglasio spornu uredbu nevaljanom jer se ona odnosi na sve proizvođače izvoznike predmetnog proizvoda (vidjeti uvodnu izjavu 12.). Samo se u toj točki presuda Suda odnosila na SIEMES, kako su ga njemačka carinska tijela propisno obavijestila u svojem dopisu od 7. rujna 2016. Komisija je provela presudu koja se odnosi na određeni broj proizvođača izvoznika kako je opisano u uvodnim izjavama od 18. do 38., kao i na uvoznike koji su pred njemačkim carinskim tijelima podnijeli zahtjev za povrat. Konkretno, u pogledu uvoza koji podliježe zahtjevima za povrat koje su njemačka carinska tijela prijavila Komisiji u skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 (upućuje se na uvodnu izjavu 30.), Komisija je u potpunosti poštovala rok od osam mjeseci za provedbu iz članka 1. stavka 2. te uredbe. Komisija se, u skladu s tim, nije složila s argumentom da je tim postupkom prekršeno načelo dobre uprave. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(154)

Uzevši u obzir dane primjedbe i analizu tih primjedbi Komisija je zaključila da je potrebno ponovno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje za Kinu i Vijetnam, slijedom 16,5 % i 10 %, za razdoblje primjene sporne uredbe.

(155)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 28., Komisija je suspendirala ocjenu društava navedenih u Prilogu III. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2017/423 dok uvoznici koji zahtijevaju povrat od nacionalnih carinskih tijela ne obavijeste Komisiju o nazivima i adresama proizvođača izvoznika od kojih su relevantni trgovci kupili obuću ili, ako ne dobije nikakav odgovor u tom roku, na dan isteka roka za dostavljanje tih podataka koji odredi Komisija.

(156)

U članku 3. Uredbe (EU) 2017/423 Komisija je naložila relevantnim nacionalnim carinskim tijelu i da ne izvrše povrat naplaćenih pristojbi sve dok Komisija ne dovrši procjenu relevantnih zahtjeva za MET/IT.

(157)

Kao posljedica toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 29., Pentland Brands Ltd., Puma UK Ltd. i Deichmann Shoes UK Ltd javili su se i utvrdili identitet svojih dobavljača. Komisija je analizirala zahtjeve za MET/IT dobavljača navedenih u ovoj Uredbi. Iz toga slijedi da je Komisija završila ocjenu stanja društava navedenih u Prilogu III. Uredbi (EU) 2017/423. Kao posljedica toga, za trgovačka društva navedena u Prilogu III. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/423, Komisija nema evidenciju da su ta društva podnijela obrazac zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku. Relevantni zahtjev za povrat koji su predali uvoznici stoga ne bi trebalo odobriti jer sporna uredba nije poništena u dijelu koji se odnosi na njih. Radi lakšeg upućivanja Komisija je Prilog III. Uredbi (EU) 2017/423 uzela kao Prilog VI. ovoj Uredbi.

(158)

Predmetni proizvođači izvoznici, uvoznici na koje se odnose obavijesti njemačkih i nizozemskih carinskih tijela, uvoznici koji su javili nazive i adrese svojih dobavljača u Kini i/ili Vijetnamu te sve strane koje su se javile obaviješteni su o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe za izvoz 70 predmetnih proizvođača izvoznika. Odobreno im je razdoblje za podnošenje prigovora nakon objave.

(159)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

—

„sportska obuća” znači obuća u smislu napomene 1. za podbroj uz poglavlje 64. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 1719/2005 (47);

—

„obuća proizvedena s pomoću posebne tehnologije” znači obuća čija je cijena CIF po paru najmanje 7,5 EUR, za upotrebu u sportskim aktivnostima, s jednoslojno ili višeslojno oblikovanim potplatom, koji nije brizgan, proizvedena od sintetičkih materijala koji po svojoj prirodi apsorbiraju udarce u smjeru okomitog ili lateralnog kretanja, s posebnim tehničkim svojstvima kao što su plinom ili tekućinom punjeni hermetički jastučići, mehaničke komponente za apsorpciju ili neutralizaciju udaraca, ili materijala kao što su polimeri niske gustoće, obuhvaćena oznakama KN ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96 i ex 6403 99 98;

—

„obuća sa zaštitnom kapicom” znači obuća u koju je ugrađena zaštitna kapica s otpornošću na udarce od najmanje 100 džula (48) i koja je obuhvaćena oznakama KN: ex 6403 30 00 (49), ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00;

—

„papuče i ostala obuća za unutarnje prostore” znači obuća obuhvaćena oznakom KN ex 6405 10 00.