9.12.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 327/1 |
UREDBA (EU) 2017/2225 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 30. studenoga 2017.
o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu korištenja sustavom ulaska/izlaska
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (b),
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
nakon savjetovanja s Odborom regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),
budući da:
(1) |
Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se uvjeti, kriteriji i detaljna pravila za prelazak vanjskih granica država članica. |
(2) |
Cilj je Uredbe (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća (4) stvaranje centraliziranog sustava za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica Unije radi kratkotrajnog boravka. |
(3) |
Za provedbu kontrola državljana trećih zemalja u skladu s Uredbom (EU) 2016/399, koje uključuju provjeru identiteta državljana trećih zemalja, njihovu identifikaciju, ili oboje, kao i provjeru toga je li državljanin treće zemlje premašio maksimalno trajanje dopuštenog boravka na državnom području država članica, službenici graničnog nadzora trebali bi se služiti svim raspoloživim informacijama, uključujući, kada je to potrebno, podacima iz sustava ulaska/izlaska uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2226 („EES”). Podaci pohranjeni u EES-u trebali bi se upotrebljavati i za provjeru toga jesu li državljani trećih zemalja koji su nositelji vize izdane za jedan ulazak ili za dva ulaska poštovali maksimalan broj dopuštenih ulazaka. |
(4) |
U određenim slučajevima državljani trećih zemalja moraju pružiti biometrijske podatke za potrebe granične kontrole. Uvjete ulaska za državljane trećih zemalja trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se uključila obveza pružanja tih biometrijskih podataka. Ako državljanin treće zemlje odbije pružiti biometrijske podatke za otvaranje svojeg osobnog dosjea ili provedbu granične kontrole, trebalo bi donijeti odluku o odbijanju ulaska. |
(5) |
Kako bi se osigurala potpuna učinkovitost EES-a potrebna je usklađena provedba kontrola ulaska i izlaska na granicama na kojima se upotrebljava EES. |
(6) |
Za uspostavu EES-a potrebna je prilagodba postupaka kontrole osoba pri prelasku granica na kojima se upotrebljava EES. Posebno, cilj EES-a ukidanje je otiskivanja pečata pri ulasku i izlasku u putne isprave državljana trećih zemalja kojima je dopušten kratkotrajni boravak te njegova zamjena elektroničkim bilježenjem ulaska i izlaska izravno u EES-u. Nadalje, u postupcima granične kontrole treba uzeti u obzir interoperabilnost između EES-a i viznog informacijskog sustava (VIS) uspostavljenog Odlukom Vijeća 2004/512/EZ (5). Naposljetku, EES-om se otvara mogućnost uporabe novih tehnologija za putnike koji prelaze granicu radi kratkotrajnog boravka. Te prilagodbe postupaka granične kontrole trebale bi se početi primjenjivati u državama članicama koje upotrebljavaju EES na datum početka rada EES-a utvrđen u skladu s Uredbom (EU) 2017/2226. |
(7) |
Tijekom razdoblja od šest mjeseci nakon početka rada EES-a službenici graničnog nadzora trebali bi uzimati u obzir boravke državljana trećih zemalja na državnom području država članica tijekom šest mjeseci prije ulaska ili izlaska tako da uz podatke o ulasku/izlasku zabilježene u EES-u kontroliraju i pečate u putnim ispravama. Tom bi se mjerom trebale omogućiti potrebne provjere u slučajevima u kojima bi osobi bio dopušten kratkotrajni boravak na državnom području država članica u razdoblju od šest mjeseci prije početka rada EES-a. Usto, potrebno je utvrditi posebne odredbe za državljane trećih zemalja koji su ušli na državno područje država članica i koji iz njega ga još nisu izašli prije počeka rada EES-a. U tim bi situacijama pri izlasku državljanina treće zemlje iz državnog područja država članica u EES-u trebalo zabilježiti i posljednji ulazak. |
(8) |
Uzimajući u obzir različite situacije u državama članicama i na različitim graničnim prijelazima država članica u pogledu broja državljana trećih zemalja koji prelaze granice, države članice trebale bi moći odlučiti hoće li i u kojoj mjeri primjenjivati tehnologije kao što su samoposlužni sustavi, e-vrata i sustavi automatizirane granične kontrole. Kod primjene tih tehnologija trebalo bi usklađeno provoditi kontrole ulaska i izlaska na vanjskim granicama te osigurati prikladnu razinu sigurnosti. |
(9) |
Usto, potrebno je utvrditi zadaće i uloge službenikâ graničnog nadzora kod primjene takvih tehnologija. U tom bi pogledu trebalo osigurati da se rezultati graničnih kontrola provedenih automatiziranim sredstvima stave na raspolaganje službenicima graničnog nadzora kako bi im se omogućilo donošenje odgovarajućih odluka. Uz navedeno potreban je nadzor putnika pri uporabi samoposlužnih sustava, e-vrata i sustava automatizirane granične kontrole kako bi se spriječilo prijevarno ponašanje i zlouporabe. Osim toga, pri provedbi nadzora službenici graničnog nadzora trebali bi obratiti posebnu pozornost na maloljetnike i biti u mogućnosti identificirati osobe kojima je potrebna zaštita. |
(10) |
Države članice također bi trebale moći dobrovoljno uspostaviti nacionalne programe olakšica kako bi državljanima trećih zemalja koji su prošli prethodnu provjeru omogućile da se pri ulasku koriste odstupanjima od određenih aspekata temeljitih kontrola. Ako se primjenjuju takvi nacionalni programi olakšica, trebali bi biti uspostavljeni u skladu s usklađenim modelom te bi trebalo zajamčiti prikladnu razinu sigurnosti. |
(11) |
Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje primjena Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). |
(12) |
S obzirom na to da se cilj ove Uredbe, to jest izmjenu postojećih pravila Uredbe (EU) 2016/399, može ostvariti samo na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(13) |
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu. |
(14) |
Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (7); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. |
(15) |
Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (8); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. |
(16) |
U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (10). |
(17) |
U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (11), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (12). |
(18) |
U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (14). |
(19) |
U pogledu Cipra, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, odredbe Uredbe (EU) 2016/399 koje se odnose na EES trebale bi se primjenjivati samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 66. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/2226. Slijedom toga, za one države članice koje do datuma početka rada EES-a ne ispune uvjete iz članka 66. stavka 2. te uredbe potrebno je utvrditi posebne prijelazne odredbe o otiskivanju pečata dok se te države ne povežu s EES-om. Tim prijelaznim odredbama trebalo bi osigurati da otiskivanje pečata u putne isprave ima jednak učinak kao i bilješka o ulasku/izlasku u EES-u. |
(20) |
Države članice koje ne budu ispunjavale uvjete iz članka 66. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/2226 na datum početka rada EES-a trebale bi i dalje sustavno otiskivati pečate pri ulasku i izlasku u putne isprave državljana trećih zemalja kojima je dopušten kratkotrajni boravak. Te države članice trebale bi provjeriti ulazni i izlazni pečat u putnoj ispravi dotičnog državljanina treće zemlje kako bi se usporedbom datuma ulaska i izlaska provjerilo je li ta osoba premašila maksimalno trajanje dopuštenog boravka na državnom području dotične države članice. S otiskivanjem pečata u putne isprave i provjerom pečata trebalo bi nastaviti sve dok se dotična država članica ne poveže s EES-om kako je navedeno u članku 66. stavku 3. Uredbe (EU) 2017/2226. |
(21) |
Uredbu (EU) 2016/399 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
(22) |
Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (15) te je on dao mišljenje 21. rujna 2016., |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EU) 2016/399 mijenja se kako slijedi:
1. |
U članku 2. dodaju se sljedeće točke:
|
2. |
Članak 6. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
Umeće se sljedeći članak: „Članak 6.a Državljani trećih zemalja čiji se podaci trebaju unijeti u EES 1. Pri ulasku i izlasku podaci o sljedećim kategorijama osoba unose se u EES u skladu s člancima 16., 17., 19. i 20. Uredbe (EU) 2017/2226:
2. Podaci o državljanima trećih zemalja kojima je u skladu s člankom 14. ove Uredbe odbijen ulazak radi kratkotrajnog boravka unose se u EES u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) 2017/2226. 3. Podaci o sljedećim kategorijama osoba ne unose se u EES:
|
4. |
Članak 8. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
Umeću se sljedeći članci: „Članak 8.a Uporaba samoposlužnih sustava za prethodni unos podataka u EES 1. Osobe čiji prelazak granice podliježe registraciji u EES-u u skladu s člankom 6.a mogu se služiti samoposlužnim sustavima za prethodni unos u EES podataka iz stavka 4. točke (a) ovog članka pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. U skladu sa stavkom 1. ovog članka, samoposlužnim sustavom provjeravaju se prethodna registracija osobe u EES-u i identitet državljanina treće zemlje u skladu s člankom 23. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/2226. 3. U skladu s člankom 23. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/2226, samoposlužnim sustavom provodi se identifikacija u skladu s člankom 27. te uredbe. Osim toga, u skladu s člankom 23. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/2226, pri provedbi identifikacije u EES-u:
4. U slučaju da podaci o osobi iz stavka 1. ovog članka nisu zabilježeni u EES-u u skladu sa stavcima 2. i 3.:
5. Ako operacije predviđene u stavcima 2. i 3. pokazuju da su podaci o osobi navedenoj u stavku 1. zabilježeni u EES-u, samoposlužnim sustavom procjenjuje se treba li ažurirati neke od podataka iz stavka 4. točke (a). 6. Ako se procjenom iz stavka 5. otkrije da osoba iz stavka 1. ima osobni dosje registriran u EES-u, ali da je njezine podatke potrebno ažurirati, ta osoba:
7. Samoposlužnim sustavima upravlja se pod nadzorom službenika graničnog nadzora koji je zadužen za otkrivanje svake neprimjerene, prijevarne ili neuobičajene uporabe samoposlužnog sustava. Članak 8.b Uporaba samoposlužnih sustava i e-vrata za prelazak granice osoba čiji prelazak granice podliježe registraciji u EES-u 1. Osobama čiji prelazak granice podliježe registraciji u EES-u u skladu s člankom 6.a može se dopustiti uporaba samoposlužnog sustava za provedbu graničnih kontrola ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 1. ovog članka, granične kontrole pri ulasku predviđene člankom 8. stavkom 2. i člankom 8. stavkom 3. točkama (a) i (b) te granične kontrole pri izlasku predviđene člankom 8. stavkom 2. i člankom 8. stavkom 3. točkama (g) i (h) mogu se provesti samoposlužnim sustavom. Ako se provode sustavom automatizirane granične kontrole, granične kontrole pri izlasku uključuju kontrole predviđene člankom 8. stavkom 3. točkom (h). U slučaju da se nekoj osobi odobri pristup nacionalnom programu olakšica koji je uspostavila država članica na temelju članka 8.d, granične kontrole provedene samoposlužnim sustavom pri ulasku mogu ne uključivati ispitivanje aspekata iz članka 8. stavka 3. točke (a) podtočaka iv. i v. kada ta osoba prelazi vanjske granice te države članice ili vanjske granice države članice koja je sklopila sporazum s državom članicom koja je odobrila pristup kako je navedeno u članku 8.d stavku 9. 3. Rezultati graničnih kontrola provedenih samoposlužnim sustavom dostupni su službeniku graničnog nadzora pri ulasku i izlasku. Taj službenik graničnog nadzora prati rezultate graničnih kontrola i, uzimajući u obzir te rezultate, odobrava ulazak ili izlazak ili, u protivnom, upućuje osobu na službenika graničnog nadzora koji provodi daljnje kontrole. 4. Predmetna osoba upućuje se na službenika graničnog nadzora na temelju stavka 3. u bilo kojoj od sljedećih situacija:
5. Uz situacije iz stavka 4., službenik graničnog nadzora koji nadzire prelazak granice može zbog drugih razloga odlučiti uputiti osobe koje se služe samoposlužnim sustavom na drugog službenika graničnog nadzora. 6. Osobama čiji prelazak granice podliježe registraciji u EES-u u skladu s člankom 6.a stavkom 1. i koje su se za provedbu graničnih kontrola služile samoposlužnim sustavom može se dopustiti uporaba e-vrata. Ako se upotrebljavaju e-vrata, odgovarajuća registracija bilješke o ulasku/izlasku i povezivanje te bilješke s odgovarajućim osobnim dosjeom u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2017/2226 provode se pri prelasku granice kroz e-vrata. Ako su e-vrata i samoposlužni sustav fizički odvojeni, identitet korisnika provjerava se na e-vratima kako bi se provjerilo je li osoba koja se služi e-vratima osoba koja se služila samoposlužnim sustavom. Provjera se provodi na temelju najmanje jednog biometrijskog identifikatora. 7. Ako uvjeti iz stavka 1. točke (a) ili (b) ovog članka ili obiju tih točaka nisu ispunjeni, dio graničnih kontrola pri ulasku na temelju članka 8. stavka 3. točaka (a) i (b) te dio graničnih kontrola pri izlasku na temelju članka 8. stavka 3. točaka (g) i (h) može se provesti samoposlužnim sustavom. Službenik graničnog nadzora može provesti samo provjere na temelju članka 8. stavka 3. točaka (a) i (b) te članka 8. stavka 3. točaka (g) i (h) koje se nisu mogle izvesti putem samoposlužnog sustava. Osim toga, službenik graničnog nadzora provjerava odgovara li putna isprava upotrijebljena u samoposlužnom sustavu onoj koju osoba koja se nalazi pred tim službenikom graničnog nadzora ima u svojem posjedu. 8. Samoposlužnim sustavima i e-vratima upravlja se pod nadzorom službenika graničnog nadzora koji je zadužen za otkrivanje svake neprimjerene, prijevarne ili neuobičajene uporabe samoposlužnog sustava, e-vrata ili obojeg. 9. Ovim se člankom ne dovodi u pitanje mogućnost da države članice omoguće primjenu samoposlužnih sustava, e-vrata, ili obojeg, za prelazak granice za građane Unije, građane države Europskog udruženja slobodne trgovine koja je članica Europskoga gospodarskog prostora, građane Švicarske i državljane trećih zemalja čiji prelazak granice ne podliježe registraciji u EES-u. Članak 8.c Norme za sustave automatizirane granične kontrole U mjeri u kojoj je to moguće, sustavi automatizirane granične kontrole projektiraju se na način da ih mogu upotrebljavati sve osobe osim djece mlađe od 12 godina. Projektiraju se također na način kojim se u potpunosti poštuje ljudsko dostojanstvo, posebno u slučajevima koji uključuju ranjive osobe. Ako se odluče za primjenu sustava automatizirane granične kontrole, države članice osiguravaju prisutnost dovoljnog broja osoblja koje može pružiti pomoć korisnicima takvih sustava. Članak 8.d Nacionalni programi olakšica 1. Svaka država članica može uspostaviti dobrovoljan program („nacionalni program olakšica”) kako bi državljanima trećih zemalja ili državljanima određene treće zemlje, koji nemaju pravo slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije, omogućila da se koriste olakšicama na temelju stavka 2. pri prelasku vanjske granice određene države članice. 2. Odstupajući od članka 8. stavka 3. točke (a), za državljane trećih zemalja iz stavka 1. ovog članka kojima je odobren pristup nacionalnom programu olakšica, temeljite kontrole pri ulasku ne moraju uključivati ispitivanje aspekata iz članka 8. stavka 3. točke (a) podtočaka iv. i v. kada ti državljani trećih zemalja prelaze vanjsku granicu države članice. 3. Država članica provodi prethodnu provjeru državljana trećih zemalja koji su podnijeli zahtjev za sudjelovanje u nacionalnom programu olakšica kako bi posebno provjerila jesu li uvjeti iz stavka 4. ispunjeni. Prethodnu provjeru takvih državljana trećih zemalja provode službenici graničnog nadzora, tijela nadležna za vize kako su definirana u članku 4. točki 3. Uredbe (EZ) br. 767/2008 ili tijela nadležna za imigraciju kako su definirana u članku 3. stavku 1. točki 4. Uredbe (EU) 2017/2226. 4. Tijela iz stavka 3. određenoj osobi odobravaju pristup nacionalnom programu olakšica samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
5. Prvi pristup nacionalnom programu olakšica odobrava se na najviše godinu dana. Pristup se može produljiti za najviše dodatnih pet godina ili do isteka valjanosti putne isprave ili eventualno izdanih viza za više ulazaka, viza za dugotrajni boravak i boravišnih dozvola, koje god od navedenih razdoblja je kraće. U slučaju produljenja država članica svake godine ponovno procjenjuje situaciju svakog državljanina treće zemlje kojem je odobren pristup nacionalnom programu olakšica te time osiguravaju, na temelju ažuriranih informacija, da taj državljanin treće zemlje i dalje ispunjava uvjete utvrđene u stavku 4. Ta ponovna procjena može se provoditi prilikom provedbe graničnih kontrola. 6. Temeljite kontrole pri ulasku na temelju članka 8. stavka 3. točaka (a) i (b) te temeljite kontrole pri izlasku na temelju članka 8. stavka 3. točke (g) obuhvaćaju i provjeru toga ima li državljanin treće zemlje valjani pristup nacionalnom programu olakšica. Službenici graničnog nadzora mogu obaviti provjeru državljanina treće zemlje koji se koristi nacionalnim programom olakšica pri ulasku u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkama (a) i (b) te pri izlasku u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkom (g) bez elektroničke usporedbe biometrijskih podataka, nego usporedbom prikaza lica preuzetog s elektroničkog medija za pohranu (čipa) i prikaza lica iz osobnog dosjea iz EES-a tog državljanina treće zemlje s licem tog državljanina treće zemlje. Potpuna provjera provodi se nasumce i na temelju analize rizika. 7. Tijela iz stavka 3. odmah opozivaju pristup nacionalnom programu olakšica odobren državljaninu treće zemlje ako postane očito da uvjeti za odobrenje pristupa tom programu nisu bili ispunjeni ili više nisu ispunjeni. 8. Pri provjeri u skladu sa stavkom 3. toga ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete iz stavka 4. posebno se uzima u obzir procjena toga predstavlja li podnositelj zahtjeva rizik od nezakonitog useljavanja ili rizik za sigurnost bilo koje od država članica te namjerava li podnositelj zahtjeva napustiti državno područje država članica tijekom dopuštenog boravka. Potrebna sredstva za uzdržavanje za namjeravane boravke procjenjuju se u skladu s trajanjem i svrhom predviđenog boravka odnosno predviđenih boravaka te s obzirom na prosječne cijene prehrane i smještaja u dotičnim državama članicama na temelju referentnih iznosa koje države članice utvrđuju u skladu s člankom 39. stavkom 1. točkom (c). Dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje može biti i dokaz o jamstvu, privatnom smještaju ili o obojem. Razmatranje zahtjeva temelji se posebno na vjerodostojnosti i pouzdanosti priloženih isprava te na istinitosti i pouzdanosti izjava podnositelja zahtjeva. Ako država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva ima bilo kakvih sumnji u pogledu podnositelja zahtjeva, njegovih izjava ili priloženih popratnih isprava, prije donošenja odluke o zahtjevu može se savjetovati s drugim državama članicama. 9. Dvije države članice ili više njih koje su uspostavile svoj nacionalni program olakšica na temelju ovog članka mogu međusobno sklopiti sporazum kako bi osigurale da se korisnici njihovih nacionalnih programa olakšica mogu koristiti olakšicama priznatima drugim nacionalnim programom olakšica. Primjerak sporazuma dostavlja se Komisiji u roku od mjesec dana od sklapanja sporazuma. 10. Pri uspostavi nacionalnog programa olakšica države članice osiguravaju da njihov sustav koji upotrebljava program ispunjava norme zaštite podataka utvrđene u članku 43. Uredbe (EU) 2017/2226. Države članice provode odgovarajuću procjenu rizika u pogledu informacijske sigurnosti, a odgovornost za sigurnost mora biti jasna za svaki korak postupka. 11. Komisija do završetka treće godine primjene ovog članka Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja evaluaciju njegove provedbe. Na temelju te evaluacije Europski parlament ili Vijeće mogu pozvati Komisiju da predloži uspostavu programa Unije za državljane trećih zemalja koji često putuju i koji su prošli prethodnu provjeru.”. |
6. |
Članak 9. mijenja se kako slijedi:
|
7. |
U članku 10. umeću se sljedeći stavci: „3.a Ako se odluče za primjenu e-vrata, samoposlužnih sustava ili sustava automatizirane granične kontrole, države članice upotrebljavaju znakove predviđene u Prilogu III. dijelu D za utvrđivanje odgovarajućih traka. 3.b Ako države članice odluče uspostaviti nacionalni program olakšica u skladu s člankom 8.d, mogu odlučiti upotrebljavati posebne trake za državljane trećih zemalja koji se koriste takvim nacionalnim programom olakšica. One upotrebljavaju znakove predviđene u Prilogu III. dijelu E kako bi utvrdile odgovarajuće trake.”. |
8. |
Članak 11. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 11. Otiskivanje pečata u putne isprave 1. Ako je to izričito predviđeno njezinim nacionalnim pravom, država članica može pri ulasku i izlasku otisnuti pečat u putne isprave državljana trećih zemalja koji su nositelji boravišne dozvole ili vize za dugotrajni boravak koju je izdala ta država članica. 2. U putnu ispravu državljanina treće zemlje koji je nositelj Dokumenta o pojednostavljenom željezničkom tranzitu izdanog u skladu s Uredbom (EZ) br. 693/2003 otiskuje se pečat pri ulasku i izlasku. Nadalje, u putnu ispravu državljanina treće zemlje koji je nositelj valjanog Dokumenta o pojednostavljenom tranzitu izdanog u skladu s Uredbom (EZ) br. 693/2003, a nalazi se u željezničkom tranzitu i ne iskrcava se na državnom području države članice otiskuje se pečat pri ulasku i izlasku. 3. U putne isprave državljana trećih zemalja koji, na temelju nacionalnih viza za kratkotrajni boravak izdanih za jedan ulazak ili za dva ulaska, ulaze u državno područje države članice koja schengensku pravnu stečevinu još ne primjenjuje u cijelosti, ali upotrebljava EES, ili izlaze iz tog državnog područja, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska. 4. Praktični postupci za otiskivanje pečata navedeni su u Prilogu IV.”. |
9. |
Članak 12. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 12. Pretpostavka o ispunjavanju uvjeta o trajanju kratkotrajnog boravka 1. Ne dovodeći u pitanje članak 12.a, ako za državljanina treće zemlje koji se nalazi na državnom području države članice nije otvoren osobni dosje u EES-u ili ako bilješka o ulasku/izlasku tog državljanina treće zemlje ne sadržava datum izlaska nakon datuma isteka dopuštenog trajanja boravka, nadležna tijela mogu pretpostaviti da državljanin treće zemlje ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete koji se odnose na trajanje dopuštenog boravka na državnom području država članica. 2. Pretpostavka iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na državljanina treće zemlje koji u bilo kakvom obliku može predočiti vjerodostojan dokaz da ima pravo slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije ili da je nositelj boravišne dozvole ili vize za dugotrajni boravak. Kada je to relevantno, primjenjuje se članak 35. Uredbe (EU) 2017/2226. 3. Pretpostavka iz stavka 1. može se pobiti ako državljanin treće zemlje predoči vjerodostojan dokaz, u bilo kakvom obliku, kao što su putne karte ili dokaz o boravku izvan državnog područja država članica ili datum isteka prethodne boravišne dozvole odnosno vize za dugotrajni boravak, kojim može dokazati da se pridržavao uvjeta o trajanju kratkotrajnog boravka. U slučaju pobijanja nadležna tijela otvaraju osobni dosje u EES-u ako je to potrebno ili u EES unose datum na koji je i mjesto gdje je državljanin treće zemlje prešao vanjsku granicu jedne od država članica ili unutarnju granicu države članice koja schengensku pravnu stečevinu još ne primjenjuje u cijelosti, ali upotrebljava EES u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) 2017/2226. 4. Ako pretpostavka navedena u stavku 1. ne bude pobijena, državljanin treće zemlje koji se nalazi na državnom području država članica može biti vraćen u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*7). Državljanin treće zemlje s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije može biti vraćen samo u skladu s Direktivom 2004/38/EZ. |
10. |
Umeće se sljedeći članak: „Članak 12.a Prijelazno razdoblje i prijelazne mjere 1. U razdoblju od 180 dana nakon početka rada EES-a, kako bi se pri ulasku i izlasku provjerilo jesu li osobe kojima je dopušten kratkotrajni boravak premašile maksimalno trajanje dopuštenog boravka i, kada je to relevantno, kako bi se pri ulasku provjerilo jesu li osobe premašile broj ulazaka dopuštenih na temelju vize za kratkotrajni boravak izdane za jedan ulazak ili za dva ulaska, službenici graničnog nadzora uzimaju u obzir boravke na državnom području država članica tijekom 180 dana prije ulaska ili izlaska tako da uz podatke o ulasku/izlasku zabilježene u EES-u kontroliraju i pečate u putnim ispravama. 2. Ako je osoba ušla na državno područje država članica prije početka rada EES-a i izašla iz njega nakon početka rada EES-a, pri izlasku se u EES-u otvara osobni dosje, a datum tog ulaska unosi se u bilješku o ulasku/izlasku u skladu s člankom 16. stavkom 2.Uredbe (EU) 2017/2226. Primjena ovog stavka nije ograničena na razdoblje od 180 dana nakon početka rada EES-a kako je navedeno u stavku 1. U slučaju nepodudaranja između datuma ulaznog pečata i podataka zabilježenih u EES-u prednost ima datum ulaznog pečata.”. |
11. |
Članak 14. mijenja se kako slijedi:
|
12. |
U članku 20. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
|
13. |
Umeće se sljedeći članak: „Članak 42.a Prijelazne mjere za države članice koje još ne upotrebljavaju EES 1. U putne isprave državljana trećih zemalja koji prelaze granice država članica iz članka 66. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/2226 sustavno se otiskuje pečat pri ulasku i izlasku. U putne isprave državljana trećih zemalja iz članka 6.a stavka 1. točaka (b) i (c) ove Uredbe koji prelaze granice država članica iz članka 66. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/2226 pečat se otiskuje pri ulasku i izlasku. Te se obveze otiskivanja pečata primjenjuju i kada je došlo do popuštanja u režimu granične kontrole u skladu s člankom 9. ove Uredbe. 2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, pečat se ne stavlja u putne isprave državljana trećih zemalja iz članka 6.a stavka 3. točaka (a), (b) i (f), članka 6.a stavka 3. točke (g) podtočaka i., ii., iii. i vii. te članka 6.a stavka 3. točke (j). 3. Odredbe ove Uredbe koje se odnose na podatke o ulasku/izlasku zabilježene u EES-u i na nepostojanje takvih podataka u EES-u, a posebno članak 8. stavak 3. točka (a) podtočka iii.a. i točka (g) podtočka iv., članak 8.d stavak 4. točka (d) i članak 12., primjenjuju se mutatis mutandis na ulazne i izlazne pečate. 4. Ako se pretpostavka o ispunjavanju uvjeta koji se odnose na trajanje boravka pobije u skladu s člankom 12. stavkom 2., državljanin treće zemlje koji se nalazi na državnom području države članice koja još ne upotrebljava EES ima pravo zahtijevati da se u njegovu putnu ispravu unese datum na koji je i mjesto u kojem je prešao vanjsku granicu ili unutarnju granicu te države članice. Državljaninu treće zemlje može se također izdati obrazac prikazan u Prilogu VIII. 5. Primjenjuju se odredbe o otiskivanju pečata utvrđene u Prilogu IV. 6. Države članice iz članka 66. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/2226 otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja kojima je ulazak radi kratkotrajnog boravka odbijen na njihovoj državnoj granici. Otiskivanje pečata provodi se u skladu sa specifikacijama utvrđenima u Prilogu V. dijelu A točki 1. podtočki (d). 7. Obveze otiskivanja pečata iz stavaka od 1. do 6. primjenjuju do datuma početka rada EES-a u dotičnoj državi članici.”. |
14. |
Prilozi III., IV., V. i VII. mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi. |
Članak 2.
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
2. Ova Uredba primjenjuje se od datuma početka rada EES-a, kako ga odredi Komisija u skladu s člankom 66. Uredbe (EU) 2017/2226.
3. Odstupajući od stavka 2. ovog članka, ova se Uredba na one države članice iz članka 66. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/2226 koje još ne upotrebljavaju EES primjenjuje od dana njihova povezivanja s EES-om u skladu s člankom 66. stavkom 3. te uredbe. Dok se ne povežu s EES-om na te države članice primjenjuju se prijelazne odredbe u vezi s otiskivanjem pečata u putne isprave utvrđene u članku 42.a Uredbe (EU) 2016/399.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.
Sastavljeno u Bruxellesu 30. studenoga 2017.
Za Europski parlament
Predsjednik
A. TAJANI
Za Vijeće
Predsjednik
M. MAASIKAS
(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 66.
(2) Stajalište Europskog parlamenta od 25. listopada 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 20. studenoga 2017.
(3) Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).
(4) Uredba (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017. o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica i određivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe izvršavanja zakonodavstva te o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i uredbi (EZ) br. 767/2008 i (EU) br. 1077/2011 (vidjeti stranicu 20. ovog Službenog lista).
(5) Odluka Vijeća 2004/512/EZ od 8. lipnja 2004. o uspostavi viznog informacijskog sustava (VIS) (SL L 213, 15.6.2004., str. 5.).
(6) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).
(7) Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).
(8) Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).
(9) SL L 176, 10.7.1999., str. 36.
(10) Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).
(11) SL L 53, 27.2.2008., str. 52.
(12) Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).
(13) SL L 160, 18.6.2011., str. 21.
(14) Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).
(15) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(*1) Uredba (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017. o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica i određivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe izvršavanja zakonodavstva te o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i uredbi (EZ) br. 767/2008 i (EU) br. 1077/2011 (SL L 327, 9.12.2017, str. 20.).”.
(*2) Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008., str. 60.).”;
(*3) Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (SL L 157, 27.5.2014., str. 1.).
(*4) Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016., str. 21.).
(*5) Uredba (EZ) br. 1931/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila o pograničnom prometu na vanjskim kopnenim granicama država članica te o izmjeni odredaba Schengenske konvencije (SL L 405, 30.12.2006., str. 1.).
(*6) Uredba Vijeća (EZ) br. 693/2003 od 14. travnja 2003. o uspostavi posebnog Dokumenta o pojednostavljenom tranzitu (FTD), Dokumenta o pojednostavljenom željezničkom tranzitu (FRTD), izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa, te Zajedničkog priručnika (SL L 99, 17.4.2003., str. 8.).”.
(*7) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).”.
PRILOG
Prilozi Uredbi (EU) 2016/399 mijenjaju se kako slijedi:
1. |
U Prilogu III. dodaju se sljedeći dijelovi: „DIO D Dio D1: Trake automatizirane granične kontrole za građane EU-a, EGP-a i Švicarske Zvijezde nisu potrebne za Švicarsku, Lihtenštajn, Norvešku i Island. Dio D2: Trake automatizirane granične kontrole za državljane trećih zemalja Dio D3: Trake automatizirane granične kontrole za sve putovnice Dio E: Trake za registrirane putnike ”. |
2. |
Prilog IV. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
Prilog V. mijenja se kako slijedi:
|
4. |
u Prilogu VII. točka 1. zamjenjuje se sljedećim:
|