19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/10

(1)

Uredba (EU) br. 1151/2012 stupila je na snagu 3. siječnja 2013. Njome je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2).

(2)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zahtjev Danske za upis naziva „Danbo” u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) objavljen je u Službenom listu Europske unije  (3).

(3)

Austrija, Argentina i udruženje argentinske mljekarske industrije Centro de la Industria Lechera, Australija i udruženje mljekarske industrije Dairy Australia, Novi Zeland i udruženje mljekarske industrije Dairy Companies Association of New Zealand, Urugvaj, Ured predstavnika Sjedinjenih Američkih Država za trgovinu i Konzorcij za zaštitu uobičajenih naziva namirnica Sjedinjenih Američkih Država podnijeli su prigovore na upis u registar u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006. Ti prigovori smatraju se prihvatljivima u skladu s člankom 7. stavkom 3. te uredbe, osim austrijskog prigovora koji nije primljen u zadanom roku.

(4)

Prigovori su se odnosili na neispunjavanje uvjeta iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006, koji je zamijenjen člankom 5. Uredbe (EU) br. 1151/2012, a osobito se ističe da „Danbo” nema posebnu kvalitetu, ugled ili ostale karakteristike koji se pripisuju njegovu zemljopisnom podrijetlu. Navodi se i da se naziv „Danbo” ne bi mogao upotrebljavati kao tradicionalni nezemljopisni naziv i da ne postoje izvanredne okolnosti kojima bi se opravdalo određivanje cijele Danske kao ograničenog zemljopisnog područja. Tvrdi se i da je naziv „Danbo” postao generički naziv iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 510/2006, koji je zamijenjen člankom 6. stavkom 1. i člankom 41. Uredbe (EU) br. 1151/2012. U tom se pogledu napominje da za „Danbo” od 1966. postoji poseban standard u Codex Alimentarius i da je obuhvaćen Prilogom B Konvencije iz Strese iz 1951. Generičnost naziva potkrepljuje i činjenica da „Danbo” ima vlastitu tarifnu stavku. U prigovorima se navodi i važnost proizvodnje i potrošnje proizvoda „Danbo” u više država članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a, a neke od njih za njega imaju i posebni pravni standard.

(5)

Komisija je u skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 510/2006 dopisima od 18. rujna 2012. pozvala zainteresirane strane da provedu odgovarajuća savjetovanja.

(6)

Budući da u zadanom roku nije postignut dogovor, Komisija bi trebala donijeti odluku u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(7)

Kada je riječ o navodnoj neusklađenosti naziva „Danbo” s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006, koji je zamijenjen člankom 5. Uredbe (EU) br. 1151/2012, trebalo bi naglasiti da se odgovarajućom odredbom na snazi država ne navodi kao poseban slučaj u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla. Isto tako ocjena je li „Danbo”„tradicionalni nezemljopisni naziv” više nije potrebna. Zahtjev za upis naziva „Danbo” u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ustvari se podnosi na temelju njegova ugleda, koji se pripisuje njegovu zemljopisnom podrijetlu u smislu članka 5. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012 i koji je detaljno opisan u objavljenom jedinstvenom dokumentu i specifikaciji proizvoda. Podnositelji prigovora nisu dostavili valjane argumente kojima se osporava taj opis.

(8)

Podnositelji prigovora dostavili su više dokaza kojima se navodno dokazuje da je naziv u pitanju generički. Međutim, činjenica da za „Danbo” postoji poseban standard u Codex Alimentarius i da je on obuhvaćen Prilogom B Konvencije iz Strese ne znači da je navedeni naziv doista postao generički. Prema važećoj praksi Suda Europske unije tarifne oznake odnose se na carinska pitanja i zato nisu relevantne za prava intelektualnog vlasništva. Nadalje, dostavljeni ograničeni podaci, koji se odnose prvenstveno na proizvodnju proizvoda „Danbo” izvan Europske unije, nisu relevantni za načelo teritorijalnosti iz Uredbe (EU) br. 1151/2012 u skladu s kojim moguću generičnost naziva treba ocijeniti u odnosu na područje EU-a. Percepcija tog naziva izvan Europske unije i moguće postojanje povezanih regulatornih standarda proizvodnje u trećim zemljama nisu relevantni za ovu odluku.

(9)

U postupku prigovora nisu dostavljeni dokazi o uvozu tog sira iz trećih zemalja u Europsku uniji. Stoga nema osnove za odobrenje prijelaznog razdoblja u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1151/2012 određenim proizvođačima u trećim zemljama.

(10)

Poveznica između Danske i proizvoda „Danbo” temelji se na ugledu. Danska je dostavila brojne specijalizirane publikacije i navode iz kojih je očito da između Danske i proizvoda „Danbo” postoji poveznica koja se temelji na ugledu. Ugled tog proizvoda dodatno je potvrđen njegovim sudjelovanjem na nacionalnim i međunarodnim sajmovima i natjecanjima te osvajanjem velikog broja nagrada.

(11)

Kada je riječ o području EU-a, „Danbo” se proizvodi samo u Danskoj i zato se stavlja na tržište uglavnom u Danskoj.

(12)

Danska je dostavila neoborive dokaze da su potrošnja i poznavanje proizvoda „Danbo” najizraženiji u Danskoj te da velika većina danskih potrošača prepoznaje njegovu stalnu povezanost s Danskom. Izvan Danske poznavanje tog sira vrlo je ograničeno. Zbog toga se „Danbo” ne može smatrati generičkim nazivom.

(13)

Na temelju prethodno navedenoga naziv „Danbo” potrebno je upisati u „registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla”.

(14)

Mjere predviđene ovom uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda,