20.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 131/1

(1)

Ideali, načela i vrijednosti ugrađeni u kulturnu baštinu Europe čine zajednički izvor sjećanja, razumijevanja, identiteta, dijaloga, kohezije i kreativnosti za Europu. Kulturna baština ima ulogu u Europskoj uniji te se u preambuli Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi da su potpisnici „nadahnuti kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem Europe”.

(2)

U članku 3. stavku 3. UEU-a navodi se da Europska unija poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe.

(3)

Člankom 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Uniji se povjerava zadatak da doprinosi procvatu kultura država članica, poštujući pritom njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost i stavljajući istodobno u prvi plan njihovo zajedničko kulturno nasljeđe. Djelovanje Unije treba biti usmjereno prema poticanju suradnje između država članica te, prema potrebi, podupiranju i dopunjavanju njihovog djelovanja u područjima, između ostalog, poboljšanja poznavanja i popularizacije kulture i povijesti europskih naroda te očuvanja i zaštite kulturne baštine od europske važnosti.

(4)

Kako je Komisija istaknula u svojoj komunikaciji od 22. srpnja 2014. pod naslovom „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”, kulturnu baštinu treba smatrati zajedničkim resursom i zajedničkim dobrom koje se čuva za buduće naraštaje. Stoga je briga za kulturnu baštinu zajednička odgovornost svih dionika.

(5)

Kulturna baština od velike je važnosti za europsko društvo s kulturnog, okolišnog, društvenog i gospodarskog gledišta. Stoga je održivo upravljanje kulturnom baštinom strateški izbor za 21. stoljeće, kako je Vijeće naglasilo u svojim zaključcima od 21. svibnja 2014. (3). Doprinos kulturne baštine u smislu stvaranja vrijednosti, vještina, radnih mjesta te kvalitete života podcijenjen je.

(6)

Kulturna baština središnja je tema Europske agende za kulturu (4) i doprinosi njezinim ciljevima – promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga, promicanju kulture kao katalizatora kreativnosti te promicanju kulture kao ključnog elementa u međunarodnim odnosima Unije. Usto je jedan od četiriju prioriteta europske suradnje u području kulture za razdoblje od 2015. do 2018., kako je utvrđeno u aktualnom planu rada za kulturu koji je usvojilo Vijeće i predstavnici vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, 25. studenoga 2014. (5).

(7)

U svojim zaključcima od 21. svibnja 2014. Vijeće je navelo da kulturna baština obuhvaća širok spektar „resursa naslijeđenih iz prošlosti, u svim oblicima i aspektima – materijalnim, nematerijalnim i digitalnim (stvorenim u digitalnom obliku i digitaliziranim) – uključujući spomenike, nalazišta, krajolike, vještine, prakse, znanje i iskazivanje ljudske kreativnosti, kao i kolekcije koje čuvaju i kojima upravljaju javna i privatna tijela poput muzeja, knjižnica i arhiva”. Kulturna baština uključuje i filmsku baštinu.

(8)

Kulturna baština nastajala je stoljećima interakcijom između kulturnih izričaja raznih civilizacija koje su naseljavale Europu. Europska godina kulturne baštine pomoći će u poticanju i unaprjeđivanju razumijevanja važnosti zaštite i promicanja raznolikosti kulturnih izričaja. Jedan od načina da se postigne takvo razumijevanje bio bi provedbom obrazovnih programa i programa za podizanje javne svijesti, u skladu s obvezama utvrđenim u Konvenciji Unesca iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, čije su stranke Unija i države članice.

(9)

U skladu s člankom 30. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, čije su stranke Unija i većina država članica, stranke Konvencije priznaju osobama s invaliditetom pravo na sudjelovanje u kulturnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugima, te trebaju poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da osobe s invaliditetom, između ostalog, uživaju pristup mjestima kulturnih događanja ili usluga kao što su kazališta, muzeji, kino dvorane, knjižnice i turističke usluge, te, koliko je to moguće, spomenicima i mjestima od nacionalnoga kulturnog značenja.

(10)

Europska nagrada za pristupačnost grada pokazala je da je moguće i da je dobra praksa kulturnu baštinu gradova učiniti pristupačnom, na način kojim se poštuju njezina priroda i vrijednosti, za osobe s invaliditetom, starije osobe, osobe smanjene pokretljivosti ili osobe s drugim privremenim oštećenjima.

(11)

Kulturna baština igra važnu ulogu u koheziji zajednice u vrijeme kada se u europskim društvima povećava kulturna raznolikost. Lokacije kojima je dodijeljena oznaka europske baštine imaju snažnu europsku dimenziju jer su izabrani zbog svoje uloge u europskoj povijesti. Zajedno s europskim prijestolnicama kulture te lokacije pojačavaju osjećaj pripadanja zajedničkom europskom prostoru. Stoga bi trebalo nastojati da se nadopunjavaju s Europskom godinom kulturne baštine. Novim participativnim i međukulturnim pristupima politici i obrazovnim inicijativama u području baštine u kojima se svim oblicima kulturne baštine ukazuje jednako dostojanstvo moglo bi se povećati povjerenje, uzajamno uvažavanje i socijalnu koheziju, što je, među ostalim, pokazala međunarodna suradnja u okviru Vijeća Europe.

(12)

Uloga kulturne baštine prepoznata je i u UN-ovom Programu za održivi razvoj do 2030. („Program 2030.”) u kojemu su globalno građanstvo, kulturna raznolikost i međukulturni dijalog glavna načela održivog razvoja. U Programu 2030. ističe se da sve kulture i civilizacije mogu pridonijeti održivom razvoju i u tome imati odlučujuću ulogu omogućivanja. Kultura se izričito spominje u nekoliko ciljeva održivog razvoja Programa 2030., a posebno u cilju 11 (gradovi – baština) i u cilju 4 (obrazovanje), te u odnosu na turizam, u cilju 8 (održivi rast) i cilju12 (održivi obrasci potrošnje).

(13)

Na međunarodnoj razini sve se više prepoznaje da je u središte proširenog i interdisciplinarnog koncepta kulturne baštine potrebno staviti ljude i ljudske vrijednosti, zbog čega je potrebno poticati širi pristup kulturnoj baštini, između ostalog i s obzirom na pozitivne učinke koje ona ima na kvalitetu života. Takav širi pristup može se postići približavanjem različitoj publici i povećanjem pristupačnosti mjesta, zgrada, proizvoda i usluga, uzimajući u obzir posebne potrebe i posljedice demografskih promjena.

(14)

Politike za održavanje, obnovu, očuvanje, ponovnu uporabu, pristupačnost i promicanje kulturne baštine i pripadajućih usluga prvenstveno su u nadležnosti nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela. Kulturna baština, međutim, ima jasnu europsku dimenziju te je predmet ne samo kulturne politike, već i drugih politika Unije kao što su obrazovanje, poljoprivreda i ruralni razvoj, regionalni razvoj, socijalna kohezija, pomorstvo, okoliš, turizam, digitalna agenda, istraživanje i inovacije te komunikacije.

(15)

Godina 2018. za Europu i njezinu kulturnu baštinu ima simboličnu i povijesnu važnost jer je obljetnica niza značajnih događaja kao što je 100. godišnjica završetka Prvog svjetskog rata i neovisnosti nekoliko država članica te 400. godišnjica početka Tridesetogodišnjeg rata. Europska godina kulturne baštine stoga nam može pružiti bolje razumijevanje sadašnjosti kroz šire i zajedničko poimanje prošlosti.

(16)

Kako bi se u potpunosti ostvario potencijal koji kulturna baština ima za europska i društva i gospodarstva, za zaštitu i unapređenje kulturne baštine te upravljanje njome, potrebno je istinsko participativno (tj. ono koje obuhvaća više razina i ima više dionika) upravljanje te pojačana međusektorska suradnja, kako je navelo Vijeće u svojim zaključcima od 25. studenoga 2014. (6). Takvo upravljanje i suradnja uključuje sve dionike, uključujući javna tijela, sektor kulturne baštine, privatne aktere i organizacije civilnog društva kao što su nevladine organizacije i organizacije u volonterskom sektoru.

(17)

Osim toga, u svojim zaključcima od 25. studenoga 2014. Vijeće je pozvalo Komisiju da razmotri podnošenje prijedloga za Europsku godinu kulturne baštine.

(18)

U svojoj rezoluciji od 8. rujna 2015. Europski parlament je preporučio da se po mogućnosti 2018. godina proglasi Europskom godinom kulturne baštine.

(19)

U svojem mišljenju od 16. travnja 2015. (7) Odbor regija pozdravio je poziv Vijeća za razmatranje Europske godine kulturne baštine, naglasivši njezin doprinos ostvarenju zajedničkih ciljeva u paneuropskom kontekstu.

(20)

Proglašenje Europske godine kulturne baštine učinkovit je način za podizanje javne svijesti, širenje informacija o dobroj praksi, promicanje političke rasprave, istraživanja i inovacija te za unapređenje prikupljanja i analize kvalitativnih dokaza i kvantitativnih podataka, uključujući statističke podatke, o društvenom i gospodarskom utjecaju kulturne baštine. Stvaranjem okružja za istodobno promicanje tih ciljeva na razini Unije te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini može se postići veća sinergija i bolje korištenje resursa. U tom bi smislu Komisija trebala pravodobno pružati informacije Europskom parlamentu, Vijeću i državama članicama, Odboru regija i tijelima i udrugama aktivnima u području kulturne baštine na razini Unije te s njima usko surađivati. Kako bi se osiguralo da aktivnosti osmišljene za Europsku godinu kulturne baštine imaju europsku dimenziju, države članice potiču se na međusobnu suradnju.

(21)

Kulturna baština područje je intervencije i u nekoliko programa u području vanjskih odnosa – većinom, ali ne isključivo, na Bliskom istoku. Promicanje vrijednosti kulturne baštine također je odgovor na namjerno uništavanje kulturnoga blaga u područjima sukoba, kako su istaknuli Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisija u svojoj zajedničkoj komunikaciji od 8. lipnja 2016. pod naslovom „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”. Važno je osigurati komplementarnost između Europske godine kulturne baštine i svih inicijativa u vanjskim odnosima koje se razvijaju u odgovarajućim okvirima. Mjere zaštite i promicanja kulturne baštine u okviru relevantnih instrumenata za vanjske odnose trebale bi, između ostalog, odražavati zajednički interes povezan s razmjenom iskustava i vrijednosti s trećim zemljama. Europskom godinom kulturne baštine trebalo bi promicati uzajamno poznavanje, poštovanje i razumijevanje među kulturama.

(22)

Zemlje kandidatkinje i potencijalni kandidati trebali bi biti usko povezani s aktivnostima u okviru Europske godine kulturne baštine. Gdje je to prikladno trebalo bi nastojati uključiti zemlje obuhvaćene područjem primjere europske politike susjedstva te druge partnerske zemlje. Takvo se uključivanje može ostvariti u odgovarajućim okvirima za suradnju i dijalog, osobito u kontekstu dijaloga civilnog društva između Unije i tih zemalja.

(23)

Zaštita, očuvanje i unapređenje kulturne baštine Europe u okviru je ciljeva postojećih programa Unije. Stoga se Europska godina kulturne baštine može provesti primjenom tih programa u skladu s njihovim postojećih odredbama i utvrđivanjem prioriteta financiranja na godišnjoj ili višegodišnjoj osnovi. Programima i politikama u područjima kao što su kultura, obrazovanje, poljoprivreda i ruralni razvoj, regionalni razvoj, socijalna kohezija, pomorstvo, okoliš, turizam, strategija jedinstvenog digitalnog tržišta, istraživanje i inovacije te komunikacije pridonosi se izravno i neizravno zaštiti, unapređenju, inovativnoj ponovnoj uporabi i promicanju kulturne baštine Europe te oni mogu biti potpora Europskoj godini kulturne baštine u skladu sa svojim pravnim okvirima. Radi potpore ciljevima Europske godine kulturne baštine, uz sufinanciranje na razini Unije, mogu se razmotriti i nacionalni doprinosi, između ostalog i fleksibilnim mehanizmima financiranja kao što su javno-privatno partnerstvo ili skupno financiranje.

(24)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, što uključuje sprečavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, neopravdano plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi i administrativne i financijske sankcije.

(25)

Ovom Odlukom utvrđuje se financijska omotnica za cjelokupno trajanje Europske godine kulturne baštine, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (8) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(26)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke odnosno potaknuti razmjenu i vrednovanje kulturne baštine Europe, podići svijest o zajedničkoj povijesti i vrijednostima te osnažiti osjećaj pripadanja zajedničkom europskom prostoru, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za transnacionalnom razmjenom informacija i širenjem dobre prakse diljem Unije, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

doprinosi promicanju uloge kulturne baštine Europe kao ključne komponente kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga. Uz puno poštovanje nadležnosti država članica, ističe se najbolje načine da se osigura očuvanje i zaštita europske kulturne baštine te da u njoj uživa šira i raznolikija publika uključujući mjerama za razvoj publike i obrazovanjem o baštini čime se promiču socijalna uključenost i integracija;

(b)

jača doprinos europske kulturne baštine društvu i gospodarstvu putem njezina izravnog i neizravnog gospodarskog potencijala što uključuje sposobnost za podupiranje kulturnih i kreativnih sektora, uključujući mala i srednja poduzeća, potiče stvaralaštvo i inovacija, promiče održiv razvoja i turizam, povećava socijalna kohezije i stvaraju stabilna radna mjesta;

(c)

doprinosi promicanju kulturne baštine kao važnog elementa odnosa između Unije i trećih zemalja, polazeći od interesa i potreba u partnerskim zemljama te od stručnog znanja u Europi o kulturnoj baštini.

(a)

poticanje pristupa kulturnoj baštini koji su usmjereni na čovjeka, uključivi, napredni, bolje integrirani, održivi i međusektorski;

(b)

promicanje inovativnih modela participativnog upravljanja kulturnom baštinom u koje su uključeni svi dionici, uključujući javna tijela, sektor kulturne baštine, privatne subjekte i organizacije civilnog društva;

(c)

promicanje rasprave, istraživanja i razmjene dobre prakse u pogledu kvalitetnog očuvanja, zaštite, inovativne ponovne uporabe i unapređenja kulturne baštine te suvremenih intervencija u povijesni okoliš;

(d)

promicanje rješenja koja kulturnu baštinu čine pristupačnom svima, između ostalog digitalnim sredstvima, uklanjanjem socijalnih, kulturnih i fizičkih prepreka, uzimajući u obzir osobe s posebnim potrebama;

(e)

isticanje i povećavanje pozitivnog doprinosa kulturne baštine društvu i gospodarstvu istraživanjem i inovacijama, između ostalog, jačanjem baze dokaza za takav doprinos na razini Unije;

(f)

poticanje sinergije između kulturne baštine i politika okoliša ugrađivanjem kulturne baštine u politike okoliša, arhitekture i planiranja te promicanjem energetske učinkovitosti;

(g)

poticanje regionalnih i lokalnih razvojnih strategija koje crpe potencijal kulturne baštine, između ostalog, promicanjem održivog turizma;

(h)

potpora razvoju specijaliziranih vještina te unapređenje upravljanja znanjem i prijenosa znanja u sektoru kulturne baštine uzimajući u obzir posljedice digitalizacije;

(i)

promicanje kulturne baštine kao izvora nadahnuća za suvremeno stvaralaštvo i inovacije te isticanje potencijala za uzajamno obogaćivanje i snažniju interakciju između sektora kulturne baštine i drugih kulturnih i kreativnih sektora;

(j)

podizanje svijesti o važnosti europske kulturne baštine kroz programe obrazovanja i cjeloživotnog učenja, s posebnim usmjerenjem na djecu, mlade i starije osobe, lokalne zajednice te skupine do kojih je teško doprijeti;

(k)

isticanje potencijala suradnje u području kulturne baštine pri izgradnji snažnijih veza unutar Unije te sa zemljama izvan Unije, kao i pri poticanju međukulturnog dijaloga, pomirenja nakon sukoba i sprečavanja sukoba;

(l)

promicanje istraživanja i inovacija u odnosu na kulturnu baštinu, pomaganje svim dionicima, posebno tijelima javne vlasti i privatnom sektoru, da primaju i koriste rezultate istraživanja, kao i olakšavanje prijenosa rezultata istraživanja široj javnosti;

(m)

poticanje sinergije između Unije i država članica, uključujući jačanjem inicijativa za sprečavanje nezakonite trgovine kulturnim dobrima; i

(n)

isticanje, tijekom 2018. godine, značajnih događaja koji imaju simboličnu važnost za povijest i kulturnu baštinu Europe.

(a)

inicijative i događanja kojima se promiče rasprava i podiže svijest o važnosti i vrijednosti kulturne baštine te olakšava uključivanje građana i dionika;

(b)

kampanje za podizanje svijesti, informiranje i obrazovanje te izložbe radi prenošenja vrijednosti poput raznolikosti i međukulturnog dijaloga, služeći se primjerima iz bogate kulturne baštine Europe, te za poticanje doprinosa šire javnosti zaštiti kulturne baštine i upravljanju njome odnosno postizanju ciljeva Europske godine općenito;

(c)

razmjena iskustava i dobre prakse nacionalnih, regionalnih i lokalnih uprava te drugih organizacija i širenje informacija o kulturnoj baštini, između ostalog putem Europeane;

(d)

provođenje studija i istraživačkih i inovacijskih aktivnosti te širenje njihovih rezultata na europskoj ili nacionalnoj razini; i

(e)

promicanje projekata i mreža povezanih s Europskom godinom, između ostalog, putem medija i društvenih mreža.