(1)

Komisija je 23. ožujka 2006. donijela Uredbu (EZ) br. 553/2006 (2) o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože („obuća”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”) i Vijetnama („Privremena uredba”).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1472/2006 (3) uvelo konačne antidampinške pristojbe u rasponu od 9,7 % do 16,5 % na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i NRK-a na dvije godine („Uredba Vijeća (EZ) br. 1472/2006” ili „Sporna uredba”).

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 388/2008 (4) proširilo konačne antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a na uvoz koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa („PUP”), bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije.

(4)

Vijeće je nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera pokrenutu 3. listopada 2008. (5) dodatno produžilo te antidampinške mjere za 15 mjeseci Uredbom (EU) br. 1294/2009 (6), tj. do 31. ožujka 2011., kad su mjere istekle („Uredba (EU) br. 1294/2009”).

(5)

Društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd i Risen Footwear (HK) Co Ltd te Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („podnositelji zahtjeva”) osporila su Spornu uredbu pred Prvostupanjskim sudom (sada: Opći sud). Opći sud odbacio je ta osporavanja presudama od 4. ožujka 2010. u predmetu T-401/06 Brosmann Footwear (HK) i drugi protiv Vijeća [2010.] ECR II-671 te od 4. ožujka 2010. u spojenim predmetima T-407/06 i T-408/06 Zhejiang Aokang Shoes i Wenzhou Taima Shoes protiv Vijeća [2010.] ECR II-747.

(6)

Podnositelji zahtjeva uložili su žalbe na te presude. U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10P Brosmann i dr. i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10P Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („presude Brosmann i Aokang”) Sud je ukinuo te presude. Smatrao je da je Opći sud povrijedio pravo tako što je smatrao da Komisija ne treba ispitati zahtjeve za tretman tržišnoga gospodarstva („MET”) prema članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) Osnovne uredbe primljene od trgovaca koji nisu u uzorku (točka 36. presude u predmetu C-249/10 P i točke 29. i 32. presude u predmetu C-247/10 P).

(7)

Sud je zatim dao vlastitu presudu u pogledu ovog pitanja. Smatrao je sljedeće: „[…] Komisija je trebala ispitati potkrijepljene zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe za potrebe zahtijevanja MET-a u kontekstu antidampinškog postupka [koji je] predmet Sporne uredbe. Zatim se mora utvrditi da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe žaliteljima različite od pristojbe od 16,5 % koja se na njih primjenjuje na temelju članka 1. stavka 3. Sporne uredbe. Iz te je odredbe očito da je konačna antidampinška pristojba od 9,7 % uvedena za jedinog kineskog trgovca u uzorku kojem je dodijeljen MET. Kako je iz prethodne točke 38. očito da je Komisija utvrdila da su uvjeti tržišnog gospodarstva vrijedili i za žalitelje, i žalitelji su trebali ostvariti korist od iste te stope ako izračun pojedinačne dampinške marže nije bio moguć.” (točka 42. presude u predmetu C-249/10 P i točka 36. presude u predmetu C-247/10 P).

(8)

Stoga je Sud poništio Spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na predmetne podnositelje zahtjeva.

(9)

U listopadu 2013. Komisija je u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije (7) najavila da je odlučila nastaviti antidampinški postupak upravo u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za podnositelje zahtjeva u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva te je zainteresirane strane pozvala da se jave i iznesu svoje stavove.

(10)

Vijeće je u ožujku 2014. Provedbenom odlukom 2014/149/EU (8) odbilo prijedlog Komisije o donošenju provedbene uredbe Vijeća o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na određenu obuću s gornjim dijelovima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine te koju su proizvela društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd i prekinulo postupak u pogledu tih proizvođača. Stajalište Vijeća bilo je da su uvoznici koji su kupili cipele od tih proizvođača izvoznika, kojima su nadležna nacionalna tijela nadoknadila relevantne carinske pristojbe na temelju članka 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/1992 (9) („Carinski zakonik Zajednice”), imali legitimna očekivanja na temelju članka 1. stavka 4. Sporne uredbe, zbog koje su odredbe Carinskog zakonika Zajednice, a posebno njegov članak 221., postale primjenjive na naplatu pristojbi.

(11)

Tri su uvoznika predmetnog proizvoda, C&J Clark International Ltd. („Clark”), Puma SE („Puma”) i Timberland Europe B.V. („Timberland”) („predmetni uvoznici”), osporavala antidampinške mjere na uvoz određene obuće iz Kine i Vijetnama pozivajući se pred svojim nacionalnim sudovima na sudsku praksu navedenu u uvodnim izjavama 5. do 7., koji su predmete uputili Sudu na odluku o prethodnom pitanju.

(12)

Dana 4. veljače 2016. u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE Sud je uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 proglasio nevaljanima u dijelu u kojem Europska komisija nije ispitala zahtjeve za MET i individualni tretman („IT”) koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak („presude”), što je protivno zahtjevima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (b) i članku 9. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 (10).

(13)

U pogledu trećeg predmeta C-571/14, Timberland Europe B.V. protiv Inspecteur van de Belastingdienst, kantoor Rotterdam Rijnmond, Sud je 11. travnja 2016. odlučio ukloniti taj predmet iz registra na zahtjev nacionalnog suda koji mu ga je uputio.

(14)

U članku 266. UFEU-a propisuje se da institucije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi postupile u skladu s presudama Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidamping, usklađenost s presudom Suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je izbačena nezakonitost koju je utvrdio Sud (11).

(15)

Prema sudskoj praksi Suda postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (12). Pod time se posebno razumijeva da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je nakon poništenja taj antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se zaključuje taj antidampinški postupak više nije dio pravnog poretka Unije (13), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(16)

Osim činjenice da institucije nisu ispitale zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u i Vijetnamu koji nisu uključeni u uzorak, svi ostali nalazi iz uredbi (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 i dalje su valjani.

(17)

U ovom je predmetu do nezakonitosti došlo nakon pokretanja postupka. Stoga je Komisija odlučila nastaviti trenutačni antidampinški postupak koji je još bio otvoren nakon donošenja presuda u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za predmetne proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., a to je bilo razdoblje ispitnog postupka („ispitni postupak”), prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. Komisija je isto tako, prema potrebi, ispitala ispunjavaju li predmetni proizvođači izvoznici uvjete za IT u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1225/2009 (14) („Osnovna uredba prije izmjena”) (15).

(18)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/1395 (16) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark i Puma određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a koju je proizvelo trinaest kineskih proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(19)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/1647 (17) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark, Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama koju su proizveli određeni vijetnamski proizvođači izvoznici koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(20)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1731 (18) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju je proizvelo društvo General Footwear Ltd. i određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz VIjetnama koju su proizvela društva Diamond Vietnam Co Ltd i Ty Hung Footgearmex/Footwear Co. Ltd („Ty Hung Co Ltd.”) koja su podnijela zahtjeve za MET i IT u početnom ispitnom postupku, ali nisu bila uključena u uzorak.

(21)

U cilju provedbe presude u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE iz uvodne izjave (12) Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/223 (19). U članku 1. te Uredbe Komisija je uputila nacionalna carinska tijela da proslijede sve zahtjeve uvoznika za povrat konačnih antidampinških pristojbi plaćenih na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice i činjenice da je proizvođač izvoznik koji nije uključen u uzorak zatražio MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. Komisija ocjenjuje relevantne zahtjeve za MET ili IT i ponovno uvodi odgovarajuću stopu pristojbe. Na temelju toga bi nacionalna carinska tijela trebala naknadno donijeti odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi.

(22)

Valjanost Provedbene uredbe (EU) 2016/223 predmet je zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju koji je 9. svibnja 2016. podnijelo društvo Finanzgericht Düsseldorf (Deichmann SE protiv Hauptzollamt Duisburg; predmet C-256/16). Taj zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju podnesen je u okviru spora između njemačkog uvoznika obuće Deichmann SE i relevantnog nacionalnog carinskog tijela Hauptzollamt Duisburg. Spor se odnosio na povrat antidampinških pristojbi koje je društvo Deichmann SE platilo na uvoz obuće od kineskog dobavljača Chengdu Sunshine Shoes Co. Ltd koji je podnio zahtjev za MET i IT i nije uključen u uzorak.

(23)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 francuska carinska tijela 20. travnja 2016. obavijestila su Komisiju o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju i dostavila popratne dokumente. U svojoj obavijesti francuska carinska tijela navela su 46 društava kao dobavljače iz Kine i Vijetnama.

(24)

Za velik broj tih društava (36 društava navedenih u Prilogu III. ovoj Uredbi) Komisija nema evidenciju o podnošenju obrasca zahtjeva za MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. Među tim društvima bilo je i društava na koja se istraga ne odnosi jer se, primjerice, ne nalaze u Kini ili Vijetnamu ili društava za trgovinu koja nemaju nikakvo pravo na pojedinačnu dampinšku maržu. Relevantni zahtjevi za povrat koje su predali uvoznici u Uniju stoga ne bi trebali biti odobreni jer Sporna uredba u dijelu koji se odnosi na njih nije poništena.

(25)

Četiri od preostalih deset društava već je ocijenjeno pojedinačno ili kao dio grupacije odabrane u uzorku proizvođača izvoznika tijekom početnog ispitnog postupka (navedenih u Prilogu IV. ove Uredbe). Budući da ni jedno od tih društava nije dobilo pojedinačnu stopu pristojbe, na uvoz obuće od društva Feng Tay Chine primjenjena je stopa za Kinu od 16,5 %, a na uvoz od društava Pou Yuen Vietnam Enterprise i Pou Yuen Vietnam Company Ltd primjenjena je stopa preostale pristojbe za Vijetnam od 10 %. Presuda iz uvodne izjave (12) nije utjecala na te stope. Relevantni zahtjevi za povrat koje su predali uvoznici u Uniju stoga ne bi trebali biti odobreni jer Sporna uredba u dijelu koji se odnosi na njih nije poništena.

(26)

Tri od preostalih šest društava (navedenih u Prilogu V. ovoj Uredbi) već je ocijenjeno pojedinačno ili kao dio grupacije u okviru provedbe presude navedene u uvodnoj izjavi (12), odnosno u Uredbi (EU) 2016/1647 iz uvodne izjave (19). Relevantni zahtjevi za povrat koje su predali uvoznici u Uniju stoga ne bi trebali biti odobreni jer je za njih pristojba ponovno uvedena.

(27)

Dva od preostala tri društva, odnosno Fujian Sunshine Footwear Co Ltd i Foshan Nanhai Shyang Yuu Footwear Lt (pod nazivom Shyang Yuu Footwear u obavijesti francuskih carinskih tijela), kineski su proizvođači izvoznici koji nisu uključeni u uzorak i koji su podnijeli obrazac zahtjeva za MET/IT. Komisija je stoga ocijenila zahtjeve za MET i IT koje su podnijela ta društva.

(28)

Posljednje društvo, odnosno Capital Concord Enterprises Ltd, povezano je s jednim od društava navedenih u uvodnoj izjavi (27), ali nije proizvodilo ni prodavalo obuću. Stoga ni nema pravo na pojedinačnu stopu pristojbe.

(29)

Ukratko, u ovoj Uredbi Komisija je ocijenila obrasce zahtjeva za MET/IT tri kineska proizvođača izvoznika, odnosno Chengdu Sunshine Shoes Co. Ltd., Fujian Sunshine Footwear Co Ltd i Foshan Nanhai Shyang Yuu Footwear Ltd, koji su podnijeli te obrasce za zahtjev i koji nisu uključeni u uzorak.

(30)

Komisija može ispraviti aspekte Sporne uredbe koji su doveli do njezina poništenja, ostavljajući pritom nepromijenjene dijelove ocjene na koje se presuda ne odnosi (20).

(31)

Cilj je ove Uredbe ispraviti aspekte Sporne uredbe koji nisu u skladu s Osnovnom uredbom i koji su stoga doveli do njezina proglašenja nevaljanom u pogledu proizvođača izvoznika navedenih u uvodnoj izjavi (29).

(32)

Svi ostali nalazi utvrđeni u Spornoj Uredbi i Uredbi (EU) br. 1294/2009 koje Sud nije proglasio nevaljanima i dalje su važeći i ovime postaju dio ove Uredbe.

(33)

Stoga se sljedeće uvodne izjave odnose samo na novu ocjenu koja je potrebna radi usklađivanja s presudama.

(34)

Komisija je ispitala jesu li za proizvođače izvoznike iz uvodne izjave (29) („predmetni proizvođači izvoznici”), koji su podnijeli zahtjeve za MET/IT u ispitnom postupku, prevladavali MET ili IT. Svrha je tog određivanja utvrditi mjeru u kojoj predmetni uvoznici imaju pravo na povrat antidampinške pristojbe plaćene u pogledu antidampinških pristojbi koje se plaćaju za izvoz tih dobavljača.

(35)

Ako se analizom pokaže da je MET bilo potrebno odobriti za predmetne proizvođače izvoznike na čiji se izvoz primjenjivala antidampinška pristojba koju su platili predmetni uvoznici, pojedinačna stopa pristojbe trebala bi se pripisati tom proizvođaču izvozniku, a povrat pristojbe bio bi ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe, odnosno 16,5 %, i pristojbe uvedene za jedino društvo izvoznika u uzorku koje je dobilo MET, tj. Golden Step, odnosno 9,7 %,

(36)

Ako se analizom pokaže da je IT bilo potrebno dodijeliti kineskom proizvođaču izvozniku za kojeg je MET odbijen, potrebno je predmetnom proizvođaču izvozniku dodijeliti pojedinačnu stopu pristojbe te bi povrat pristojbe bio ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe, odnosno 16,5 %, i pojedinačne pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako je ima.

(37)

S druge strane, ako se analizom tih zahtjeva za MET i IT pokaže da je MET i IT potrebno odbiti, ne može se odobriti povrat antidampinških pristojbi.

(38)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (12), Sud je poništio Spornu uredbu i Uredbu (EU) br. 1294/2009 u pogledu izvoza određene obuće od određenih kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika, jer Komisija nije ispitala zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli ti proizvođači izvoznici.

(39)

Komisija je stoga ispitala zahtjeve za MET i IT predmetnih proizvođača izvoznika kako bi utvrdila stopu pristojbe koja se primjenjuje na njihov izvoz. Ocjena je pokazala da se dostavljenim podacima nije dokazalo da predmetni proizvođači izvoznici posluju u uvjetima tržišnoga gospodarstva niti da ispunjuju uvjete za individualni tretman (vidjeti detaljno objašnjenje u nastavku u uvodnoj izjavi 40. i sljedećim uvodnim izjavama).

(40)

Nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi podnijeti zahtjev za MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Suprotno tomu, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatan dokaz da su kriteriji određeni člankom2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET, a sud Unije treba ispitati je li ta ocjena iskrivljena zbog očite pogreške (točka 32. presude u predmetu C-249/10 P i točka 24. presude u predmetu C-247/10 P).

(41)

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe potrebno je ispuniti svih pet kriterija navedenih u tom članku kako bi se proizvođaču izvozniku mogao odobriti MET. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za MET može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(42)

Dva predmetna proizvođača izvoznika (društvo 4 i 6) (21) nisu mogla dokazati da ispunjuju kriterij 1 (poslovne odluke). Konkretno, informacije koje je dostavilo društvo 4 upućuju na ograničenja količina prodanih na domaćem tržištu i tržištu izvoza. Društvo nije dokazalo da su se usprkos tim ograničenjima donesene poslovne odluke temeljile na signalima tržišta o ponudi i potražnji i to bez znatnog uplitanja države. Što se tiče društva 6, te informacije nisu upućivale na način donošenja odluka u društvu ni na to jesu li te odluke uistinu donesene u skladu s tržišnim signalima bez znatnog uplitanja države.

(43)

Ni jedan od tri proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da je ispunio kriterij 2 (računovodstvo). Financijski izvještaji svih društava sadržavali su nedostatke i nisu bili usklađeni s međunarodnim računovodstvenim standardima. Primjerice, društvu 4 nedostajala je bilanca dugotrajne imovine, nije bila navedena metoda amortizacije i vrste dugotrajne imovine tog društva. Usprkos ostvarenoj dobiti nije zabilježen porez na dobit, a primljene potpore ne spominju se u bilanci. Što se tiče društva 6, postojale su nedosljednosti između iznosa navedenih u bilancama uzastopnih godina. Konačno, u financijskim izvještajima društva 5 uočeno je nekoliko nedostataka, konkretno u pogledu iznosa viška osnovnog kapitala. Dakle, društvo 5 nije dostavilo informacije o podrijetlu viška osnovnog kapitala ili načinu utvrđivanja njegove vrijednosti.

(44)

U pogledu kriterija 3 (imovina i „prijenos”) ni jedan od tri predmetna proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da se nikakvi poremećaji nisu prenijeli iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva. Ni jedno od društava nije dostavilo konačne informacije o tome jesu li prenesena relevantna prava na korištenje zemljišta i/ili o uvjetima i vrijednosti prava na korištenje zemljišta.

(45)

Zbog razloga utvrđenih u uvodnoj izjavi (40) ni za jednog od predmetnih proizvođača izvoznika nisu ocijenjeni kriterij 4 (propisi o stečaju i imovini) i kriterij 5 (konverzije valuta).

(46)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da se ni jednom od tri predmetna proizvođača izvoznika ne bi trebao odobriti MET te je o tome obavijestila predmetne proizvođače izvoznike, koje je pozvala da dostave primjedbe. Ni jedna primjedba nije primljena ni od jednog od tri predmetna proizvođača izvoznika.

(47)

Stoga ni jedan od tri predmetna proizvođača izvoznika nije ispunio sve uvjete određene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe, zbog čega se ni jednom od njih ne odobrava MET.

(48)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije izmjena, u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 2. stavak 7. točka (a) te Uredbe, odredit će se pojedinačna pristojba za izvoznike koji mogu dokazati da ispunjuju sve kriterije iz članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije izmjena.

(49)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (40), nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi da mu se, na temelju članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije izmjena, odobri IT. Stoga se člankom 9. stavkom 5. prvim podstavkom određuje da zahtjev mora biti propisno obrazložen. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da izvoznik ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni izvoznik dostatni da se pokaže da su kriteriji određeni člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene ispunjeni kako bi se tom izvozniku odobrio IT.

(50)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije izmjena izvoznici bi trebali na temelju propisno obrazloženog zahtjeva dokazati da je ispunjeno svih pet kriterija iz tog članka kako bi im se odobrio IT.

(51)

Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za IT može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(52)

Riječ je o sljedećih pet kriterija:

(53)

Sva tri predmetna proizvođača izvoznika koji su zatražili MET zatražili su i IT u slučaju da im se ne odobri MET.

(54)

Jedan od tri predmetna proizvođača izvoznika (društvo 4) nije mogao dokazati da je ispunio kriterij 2 (slobodno utvrđivanje izvozne prodaje i izvoznih cijena). Konkretno, statutom tog proizvođača izvoznika određuje se ograničenje količina prodanih na posebnim tržištima. Stoga nije uspio dokazati da se poslovne odluke, kao što je količina izvoza, donose slobodno i kao odgovor na tržišne signale koji su odraz ponude i potražnje.

(55)

Nadalje, ni jedan od tri proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da je ispunio kriterij 3 (društvo – ključna uprava i dionice – dovoljno je nezavisno od uplitanja države). Ni jedno društvo nije moglo dokazati da su relevantna prava na korištenje zemljišta prenesena na njih ni uz koje uvjete i odredbe. Društvo 6 osim toga nije dostavilo informacije o sastavu svojeg upravnog odbora ni načinu donošenja odluka unutar društva. Na temelju toga ni jedan od tri predmetna proizvođača izvoznika nije pokazao da je dovoljno nezavisan od uplitanja države.

(56)

Stoga ni jedan od tri predmetna proizvođača izvoznika nije ispunio uvjete određene člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije izmjena i o tome je Komisija obavijestila predmetne proizvođače izvoznike, koji su pozvani da dostave primjedbe. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe od triju predmetnih proizvođača izvoznika te im je posljedično IT svima odbijen.

(57)

Stoga je za izvoz tri predmetna proizvođača izvoznika potrebno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na Kinu za razdoblje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006. Razdoblje primjene te Uredbe prvotno je bilo od 7. listopada 2006. do 7. listopada 2008. Nakon pokretanja revizije zbog predstojećeg isteka mjera ono je 30. prosinca 2009. produljeno do 31. ožujka 2011. Nezakonitost utvrđena u presudama u tome je što institucije Unije nisu uspjele utvrditi bi li proizvodi koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici trebali podlijegati preostaloj pristojbi ili pojedinačnoj pristojbi. Na temelju nezakonitosti koju je Sud utvrdio ne postoji pravni temelj za potpuno izuzeće proizvoda koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici od plaćanja bilo kakve antidampinške pristojbe. Novim aktom kojim bi se otklonila nezakonitost koju je Sud utvrdio stoga je potrebno ponovno ocijeniti jedino primjenjivu stopu antidampinške pristojbe, a ne i same mjere.

(58)

Budući da je zaključeno da je potrebno ponovno uvesti preostalu pristojbu u pogledu predmetnih proizvođača izvoznika po istoj stopi po kojoj je na početku uvedena Spornom uredbom i Uredbom (EU) br. 1294/2009, nisu potrebne izmjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 388/2008. Ta Uredba ostaje valjana.

(59)

Uzimajući u obzir dane primjedbe i analizu tih primjedbi zaključeno je da je potrebno ponovno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje za Kinu, odnosno 16,5 %, za razdoblje primjene Sporne uredbe.

(60)

Predmetni proizvođači izvoznici i sve stranke koje su se javile bili su obaviješteni o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe na izvoz tri predmetna proizvođača izvoznika. Odobreno im je razdoblje za podnošenje primjedbi nakon objave.

(61)

Nakon objave Komisija je primila primjedbe od i. Federacije europskih proizvođača sportske robe („FESI”) i Koalicije proizvođača obuće; ii. skupine društava Deichmann („Deichmann”) i iii. društva Skechers SARL („Skechers”), dvaju uvoznika obuće u Uniju.

(62)

FESI i Koalicija proizvođača obuće u svojim su primjedbama na objavu prvo naveli da se trenutačna provedba temelji na istim pravnim temeljima i razlozima kao i uredbe koje je Komisija već donijela u vezi s istim postupkom provedbe, odnosno Uredba (EU) 2016/1395, Uredba (EU) 2016/1647 i Uredba (EU) 2016/1731. Stoga su u svom odgovoru na objavu jednostavno spomenuli i uključili upućivanjem primjedbe koje su u pogledu navedenih uredbi dostavili 16. prosinca 2015., 6. lipnja 2016., 16. lipnja 2016. i 11. kolovoza 2016., ali te primjedbe i tvrdnje nisu podrobno objasnili.

(63)

FESI i Koalicija proizvođača obuće uglavnom su ponovili da bi ponovno otvaranje postupka i retroaktivno ponovno uvođenje antidampinške pristojbe i. bilo bez pravne osnove i da Komisija ne bi bila nadležna za donošenje dodatnih mjera za navodno usklađivanje s obvezom iz članka 266. UFEU-a; ii. predstavljalo povredu načela pravne sigurnosti, zaštite legitimnih očekivanja i zabrane retroaktivnosti; iii. bilo nerazmjerno i kršilo članak 5. stavak 4. UEU-a i članak 266. UFEU-a; te iv. predstavljalo povredu načela nediskriminacije.

(64)

U odgovoru na te primjedbe Komisija upućuje na Uredbu (EU) 2016/1395, Uredbu (EU) 2016/1647 i Uredbu (EU) 2016/1731 koje sadržavaju odgovore na sve primjedbe koje su u pogledu trenutačne provedbe iznijeli FESI i Koalicija za obuću. Budući da FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dodatno razradili svoje argumente, Komisija smatra da se spomenutim uredbama daje potpuni odgovor na njih i potvrđuje zaključke iz tih uredbi donesene u tom pogledu.

(65)

Osim toga FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija u interesu pravne sigurnosti ne bi trebala donijeti ni objaviti daljnje pravne akte o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 dok Sud ne donese odluku o prethodnom pitanju koju je zatražilo društvo Finanzgericht Düsseldorf (u predmetu C-256/16), iz uvodne izjave (22), u pogledu valjanosti Provedbene uredbe (EU) 2016/223.

(66)

U skladu s člankom 278. UFEU-a sudski postupci protiv zakonskih akata koje su donijele institucije nemaju suspenzivni učinak. Nadalje, nacionalni sud u skladu sa sudskom praksom može suspendirati primjenu zakonskog akta samo ako su ispunjeni kriteriji iz presuda u predmetu Zuckerfabrik Süderdithmarschen/Altana. Sud koji je uputio zahtjev u predmetu C-256/16 nije suspendirao primjenu Provedbene uredbe (EU) 2016/223. Komisija stoga nema osnovu za neprovođenje te Uredbe. U svakom slučaju valjanost ove Uredbe ne ovisi o valjanosti Provedbene uredbe (EU) 2016/223.

(67)

Naposljetku, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da je Komisija prekršila načelo dobrog upravljanja i površno ocijenila status društava iz Priloga III. ove Uredbe jer nije preispitala povjerljive informacije koje su joj bile dostupne u evidenciji i da je neispravno razvrstala društva u taj Prilog iako su ona propisno podnijela zahtjeve za MET/IT u postupku koji se odnosi na obuću iz 2005.

(68)

Komisija ovime potvrđuje da ni za jedno od društava iz Priloga III. nema evidenciju o primitku zahtjeva za MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. FESI i Koalicija proizvođača obuće nisu dostavili nikakve dokaze kojima bi potkrijepili postojanje takvih tvrdnji. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (24), među društvima navedenima u Prilogu III. bilo je i društava na koja se istraga ne odnosi jer se, primjerice, ne nalaze u Kini ili Vijetnamu ili društava za trgovinu koja nemaju nikakvo pravo na pojedinačnu dampinšku maržu. Komisija je stoga odbila prethodnu tvrdnju.

(69)

Što se tiče društva Deichmann, ono je prvo tvrdilo da Komisija nema pravnu osnovu za ispitivanje zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici tijekom početnog ispitnog postupka. Deichmann je tvrdio da taj postupak, zaključen 31. ožujka 2011. zbog isteka mjera, nije poništen presudom u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 te da stoga ne može biti ponovno otvoren.

(70)

Što se tiče tvrdnje da su mjere o kojima je riječ istekle 31. ožujka 2011., Komisija ne vidjeti zašto bi istek mjere bio bitan za mogućnost da Komisija donese novi akt kojim bi se zamijenilo poništeni akt. Presuda kojom se poništava početni akt, u skladu sa sudskom praksom, ponovno pokreće administrativni postupak koji se može nastaviti od trenutka u kojem je nastupila nepravilnost.

(71)

Antidampinški postupci stoga su i dalje otvoreni kao posljedica poništenja akta kojim se ti postupci zaključuju. Komisija ima obvezu zaključiti te postupke jer se u Osnovnoj uredbi navodi da se ispitni postupak mora zaključiti aktom Komisije.

(72)

Drugo, Deichmann je tvrdio da se trenutačnim postupkom krše načela zabrane retroaktivnosti i pravne sigurnosti te članak 10. Osnovne uredbe.

(73)

U pogledu tvrdnje o retroaktivnosti koja se temelji na članku 10. Osnovne uredbe i članku 10. Sporazuma WTO-a o antidampingu („WTO ADA”), člankom 10. stavkom 1. Osnovne uredbe, koji slijedi tekst članka 10. stavka 1. WTO ADA-e, propisuje se da se privremene mjere i konačne antidampinške pristojbe primjenjuju samo na proizvode koji ulaze u slobodan promet nakon stupanja na snagu odluke donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1. ili člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, ovisno o slučaju. U ovom slučaju, antidampinške pristojbe o kojima je riječ primjenjuju se samo na proizvode koji su ušli u slobodan promet nakon stupanja na snagu privremene i sporne (konačne) uredbe donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe. Međutim, retroaktivnost u smislu članka 10. stavka 1. Osnovne uredbe odnosi se samo na situaciju u kojoj je roba stavljena u slobodni promet prije uvođenja mjera, kao što se može vidjeti iz samog teksta te odredbe te iz izuzeća predviđenog u članku 10. stavku 4. Osnovne uredbe.

(74)

Komisija primjećuje i da u ovom predmetu nije došlo ni do retroaktivnosti ni do povrede pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(75)

U pogledu retroaktivnosti, sudska praksa Suda, pri ocjeni je li mjera retroaktivna, razlikuje primjenu novog pravila na situaciju koja je postala konačna (koja se naziva i postojećom ili konačno uspostavljenom pravnom situacijom) (22) od situacije koja je nastala prije nego što je novo pravilo stupilo na snagu, ali koja još nije konačna (koja se naziva i privremenom situacijom) (23).

(76)

U ovom slučaju stanje uvoza predmetnog proizvoda koji se dogodio tijekom razdoblja primjene Uredbe (EZ) br. 1472/2006 još nije postalo konačno jer, kao posljedica poništenja Sporne uredbe, antidampinška pristojba koja se na njega primjenjuje još nije konačno utvrđena. U isto su vrijeme uvoznici obuće objavom obavijesti o pokretanju postupka (24) i Privremene uredbe upozoreni da bi takva pristojba mogla biti uvedena. Uobičajena je sudska praksa sudova Unije da subjekti ne mogu steći legitimna očekivanja sve dok institucije ne donesu akt kojim se zaključuje administrativni postupak koji je postao konačan (25).

(77)

Ova Uredba čini neposrednu primjenu situacije koja je u tijeku na buduće učinke: nacionalna carinska tijela naplatila su pristojbe na obuću. Kao rezultat zahtjeva za povrat, o kojima nije donesena konačna odluka, te pristojbe čine situaciju koja je u tijeku. Ovom se Uredbom utvrđuje stopa pristojbe koja se primjenjuje na taj uvoz te se stoga njome uređuju budući učinci situacije koja je u tijeku.

(78)

U svakom slučaju, čak i da je postojala retroaktivnost u smislu prava Unije, što nije bio slučaj, ta bi retroaktivnost u svakom slučaju bila opravdana zbog sljedećeg razloga:

(79)

Materijalno-pravne odredbe prava Unije mogu se primijeniti na situacije koje su postojale prije njihova stupanja na snagu ako iz njihovih uvjeta, ciljeva ili općeg programa jasno slijedi da im se mora dati taj učinak (26). Konkretno je u predmetu C-337/88 Società agricola fattoria alimentare (SAFA) (27) rečeno sljedeće: iako u pravilu načelo pravne sigurnosti sprječava da neka mjera Zajednice ima učinak od trenutka koji prethodi njezinoj objavi, iznimno može vrijediti suprotno ako je to nužno radi postizanja neke svrhe i pod uvjetom da se na propisan način poštuju legitimna očekivanja uključenih strana.

(80)

U ovom slučaju svrha je usklađivanje s obvezom Komisije na temelju članka 266. UFEU-a. S obzirom na to da je u presudama iz uvodne izjave (12) Sud utvrdio nezakonitost jedino u pogledu utvrđivanja primjenjive stope pristojbe, a ne i u pogledu uvođenja samih mjera (tj. u pogledu utvrđivanja dampinga, štete i interesa Unije), predmetni proizvođači izvoznici nisu mogli legitimno očekivati da neće biti uvedene nikakve konačne antidampinške mjere. Posljedično, to se uvođenje mjera, čak i da je bilo retroaktivno, što nije, ne može smatrati kršenjem legitimnih očekivanja.

(81)

Treće, Deichmann je tvrdio da izjava Komisije iz uvodne izjave (38) da je Sud poništio Spornu uredbu i Uredbu (EU) br. 1294/2009 u pogledu izvoza određene obuće od određenih kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika nije točna jer presudom u predmetima C-659/13 i C-34/14 nisu poništene uredbe (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 u pogledu triju predmetnih proizvođača izvoznika, nego su te uredbe poništene s učinkom erga omnes. Prema Deichmannu, ako Komisija ponovno uvede antidampinšku pristojbu samo na uvoz od triju predmetnih proizvođača izvoznika, a ne na uvoz od svih ostalih proizvođača izvoznika na koje se presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE isto tako odnosi, to bi predstavljalo neopravdanu diskriminaciju tih ostalih proizvođača izvoznika, što bi bilo u suprotnosti i s odredbama članka 266. UFEU-a.

(82)

U pogledu tvrdnje o neopravdanoj diskriminaciji ostalih proizvođača izvoznika na koje se odnosi presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE, Komisija napominje da proizvođači izvoznici i određeni uvoznici na koje se odnosi ova Uredba uživaju sudsku zaštitu pred sudovima Unije u odnosu na ovu Uredbu. Ostali uvoznici uživaju tu zaštitu preko nacionalnih sudova koji djeluju kao suci u području općeg prava Unije.

(83)

Tvrdnja o diskriminaciji jednako je tako neosnovana. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (21), u cilju provedbe presude u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/223 o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14. U članku 1. te Uredbe Komisija je uputila nacionalna carinska tijela da proslijede sve zahtjeve uvoznika za povrat konačnih antidampinških pristojbi plaćenih na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice i činjenice da je proizvođač izvoznik koji nije uključen u uzorak zatražio MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka. Komisija ocjenjuje relevantne zahtjeve za MET ili IT i ponovno uvodi odgovarajuću stopu pristojbe. Na temelju toga bi nacionalna carinska tijela trebala naknadno donijeti odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi.

(84)

Stoga će Komisija za sav uvoz obuće u kojem su ispunjeni prethodni kriteriji ispitati zahtjeve za MET i IT i ponovno uvesti antidampinške pristojbe na temelju objektivnih kriterija iz članka 2. stavka 7. točke (b) i članka 9. stavka 5. Osnovne uredba prije izmjena. Stoga će se sa svim ostalim proizvođačima izvoznicima iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak i njihovim uvoznicima postupati na isti način u kasnijoj fazi u skladu s postupkom utvrđenim u ovoj Provedbenoj uredbi (EU) 2016/223. Ocjena zahtjeva za MET i IT neće se provoditi samo ako ne postoje nezavršeni nacionalni postupci jer to ne bi imalo praktičnu svrhu.

(85)

Četvrto, Deichmann je tvrdio da bi ponovno uvođenje antidampinške pristojbe za tri predmetna proizvođača izvoznika bilo diskriminirajuće jer nakon presuda Brosmann i Aokang nije ponovno uvedena nikakva antidampinška pristojba.

(86)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Uvoznici koji su uvozili od društva Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika na koje se odnosi presuda u predmetima C-247/10P i C-249/10P nalaze se u drugačijoj činjenično-pravnoj situaciji jer su njihovi proizvođači izvoznici odlučili osporiti Spornu uredbu i jer su im nadoknađene pristojbe tako da su zaštićeni člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika Zajednice. U slučaju drugih nije bilo takvog osporavanja i povrata.

(87)

Peto, Deichmann je tvrdio da je u okviru tog ispitnog postupka došlo do nekoliko postupovnih nepravilnosti. Kao prvo tvrdili su da predmetni proizvođači izvoznici možda više nisu u mogućnosti dostaviti smislene primjedbe ili dodatne dokaze kojima bi podržali navode iznesene prije nekoliko godina. Primjerice, društva možda više ne postoje ili relevantni dokumenti možda više nisu dostupni.

(88)

Osim toga, Deichmann je tvrdio da bi za razliku od početnog ispitnog postupka Komisijine mjere de facto i de iure utjecale samo na uvoznike jer oni ne mogu dostaviti značajne podatke i ne mogu od svojih dobavljača zahtijevati suradnju s Komisijom.

(89)

Komisija napominje da se ni u jednoj odredbi Osnovne uredbe od Komisije ne zahtijeva da društvima izvoznicima koji traže MET/IT omogući dopunu činjeničnih podataka koji nedostaju. Podsjeća da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji zahtijeva MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s time, kako je Sud odlučio u presudama Brosmann i Aokang, institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, Komisija treba ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET/IT (vidjeti uvodnu izjavu (40)). Pravo na saslušanje odnosi se na ocjenu tih činjenica, ali njime nije obuhvaćeno pravo na ispravak podataka koji nedostaju. U suprotnom bi proizvođač izvoznik mogao beskonačno dugo produljivati ocjenu dostavljanjem podataka malo po malo.

(90)

S time u vezi podsjeća se da Komisija nema obvezu od proizvođača izvoznika tražiti da dopuni svoj zahtjev za MET/IT. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, Komisija svoju ocjenu može temeljiti na informacijama koje je dostavio proizvođač izvoznik. U svakom slučaju, predmetni proizvođači izvoznici nisu osporili Komisijinu ocjenu njihovih zahtjeva za MET/IT, a nisu ni naveli dokumente ili osobe koji im više ne stoje na raspolaganju. Ta je tvrdnja stoga toliko apstraktna da institucije pri ocjenjivanju zahtjeva za MET/IT ne mogu uzeti u obzir te poteškoće. S obzirom na to da se ta tvrdnja temelji na nagađanju i da nije potkrijepljena preciznim naznakama o tome koji dokumenti i koje osobe više nisu dostupni te koja je važnost tih dokumenata i osoba za ocjenu zahtjeva za MET/IT, ta se tvrdnja odbacuje.

(91)

U pogledu tvrdnje da taj uvoznik ne bi mogao dostaviti značajne podatke Komisija napominje sljedeće: prvo, uvoznici nemaju pravo na zaštitu jer antidampinška mjera nije usmjerena protiv njih, nego protiv proizvođača izvoznika. Drugo, uvoznici su tijekom administrativnog postupka koji je prethodio donošenju Sporne uredbe već imali priliku dostaviti primjedbe u vezi s time. Treće, ako su uvoznici mislili da u tom pogledu postoji nepravilnost, trebali su sa svojim dobavljačima ugovoriti potrebna rješenja kako bi osigurali dostupnost potrebne dokumentacije. Stoga se ta tvrdnja mora odbiti.

(92)

Šesto, Deichmann je tvrdio da Komisija nije ispitala bi li uvođenje antidampinških pristojbi bilo u interesu Unije te je tvrdio da bi mjere bile protivne interesu Unije jer i. bi mjere već postigle svoj planirani učinak pri prvom uvođenju; ii. mjere ne bi donijele dodatnu korist za industriju Unije; iii. mjere ne bi utjecale na proizvođače izvoznike te iv. mjerama bi se nametnuli znatni troškovi za uvoznike u Uniji.

(93)

Trenutačni se slučaj odnosi samo na zahtjeve za MET/IT jer je to jedina točka u kojoj su sudovi Unije pronašli zakonske pogreške. Radi interesa Unije ocjena u Uredbi (EZ) br. 1472/2006 ostaje u cijelosti valjana. Nadalje, trenutna je mjera opravdana radi zaštite financijskog interesa Unije.

(94)

Naposljetku, Deichmann je tvrdio da se u slučaju ponovnog uvođenja antidampinška pristojba više ne bi mogla naplaćivati zbog roka zastare iz članka 103. Carinskog zakonika Zajednice. Prema Deichmannu to bi predstavljalo zlouporabu ovlasti Komisije.

(95)

Komisija podsjeća da se u skladu s člankom 103. Carinskog zakonika Zajednice rok zastare ne primjenjuje ako je uložena žalba u skladu s člankom 44. Carinskog zakonika Zajednice, kao u svim dotičnim predmetima koji se odnose na žalbe podnesene na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice.

(96)

U pogledu društva Skechers, ono je priznalo da ni jedan od predmetnih proizvođača izvoznika u trenutačnoj provedbi nije bio njegov dobavljač te stoga smatra da zaključci nisu relevantni za njegov slučaj. Ta je stranka tvrdila da zaključci trenutačne provedbe stoga ne mogu biti osnova za odbijanje njezinih zahtjeva za nadoknadu koji su podneseni nacionalnim carinskim tijelima. Uvoznik je, nadalje, zatražio da se zahtjevi za MET/IT njegovih dobavljača ispitaju na temelju dokumenata koje su Komisiji dostavila relevantna belgijska carinska tijela.

(97)

U pogledu tog navoda, Komisija upućuje na Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/223 o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te zahtjeva za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 kojom se propisuje postupak u ovom predmetu. Posebice, u skladu s člancima 1. i 2. te Uredbe, Komisija će ispitati relevantne zahtjeve za MET/IT čim zaprimi relevantnu dokumentaciju od carinskih tijela. Napominje se da su belgijska carinska tijela u međuvremenu Komisiji dostavila popis proizvođača izvoznika iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak koji su navodno zatražili MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka i koji su bili dobavljači uvoznika koji su zatražili povrat pristojbi. Komisija trenutačno provodi ocjenu tih zahtjeva prema potrebi. Ispitni je postupak i dalje u tijeku.

(98)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,