19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 225/52

(1)

Komisija je 23. ožujka 2006. donijela Uredbu (EZ) br. 553/2006 o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože („obuća”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Vijetnama („Privremena uredba”) (2).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1472/2006 (3) uvelo konačne antidampinške pristojbe u rasponu od 9,7 % do 16,5 % na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i NRK-a na dvije godine („Uredba Vijeća (EZ) br. 1472/2006” ili „Sporna uredba”).

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 388/2008 (4) proširilo konačne antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a na uvoz koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa („PUP”), bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije.

(4)

Vijeće je nastavno na reviziju zbog predstojećeg isteka mjera pokrenutu 3. listopada 2008. (5) dodatno produžilo te antidampinške mjere za 15 mjeseci Uredbom (EU) br. 1294/2009 (6), tj. do 31. ožujka 2011., kad su mjere istekle („Uredba (EU) br. 1294/2009”).

(5)

Društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd i Risen Footwear (HK) Co Ltd te Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („podnositelji zahtjeva”) osporila su Spornu uredbu pri Prvostupanjskom sudu (sada: Opći sud). Opći sud odbacio je ta osporavanja presudama od 4. ožujka 2010. u predmetu T-401/06 Brosmann Footwear (HK) i drugi protiv Vijeća [2010.] ECR II-671 te od 4. ožujka 2010. u spojenim predmetima T-407/06 i T-408/06 Zhejiang Aokang Shoes i Wenzhou Taima Shoes protiv Vijeća [2010.] ECR II-747.

(6)

Podnositelji zahtjeva uložili su žalbe na te presude. U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann i dr. i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10P Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („presude Brosmann i Aokang”), Sud je ukinuo navedene presude. Smatrao je da je Opći sud povrijedio pravo tako što je smatrao da Komisija ne treba ispitati zahtjeve za tretman tržišnoga gospodarstva („MET”) prema članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) Osnovne uredbe primljene od trgovaca koji nisu u uzorku (točka 36. presude u predmetu C-249/10 P i točke 29. i 32. presude u predmetu C-247/10 P).

(7)

Sud je zatim dao vlastitu presudu u pogledu ovog pitanja. Smatrao je sljedeće: „[…] Komisija je trebala ispitati potkrijepljene zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe za potrebe zahtijevanja MET-a u kontekstu antidampinškog postupka [koji je] predmet Sporne uredbe. Zatim se mora utvrditi da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe na žalitelje različite od pristojbe od 16,5 % koja se na njih primjenjuje na temelju članka 1. stavka 3. Sporne uredbe. Iz te je odredbe očito da je konačna antidampinška pristojba od 9,7 % uvedena za jedinog kineskog trgovca u uzorku kojem je dodijeljen MET. Kako je iz prethodne točke 38. očito, da je Komisija utvrdila da su uvjeti tržišnoga gospodarstva vrijedili i za žalitelje, i žalitelji su trebali ostvariti korist od iste te stope ako izračun individualne dampinške marže nije bio moguć” (točka 42. presude u predmetu C-249/10 P i točka 36. presude u predmetu C-247/10 P).

(8)

Stoga je sud poništio Spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na predmetne podnositelje zahtjeva.

(9)

U listopadu 2013. Komisija je u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (7) najavila da je odlučila nastaviti antidampinški postupak upravo u onom dijelu u kojem je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za podnositelje zahtjeva u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva te je zainteresirane strane pozvala da se jave i iznesu svoje stavove.

(10)

Vijeće je u ožujku 2014. Provedbenom odlukom Vijeća 2014/149/EU (8) odbilo prijedlog Komisije o donošenju Provedbene uredbe Vijeća o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na određenu obuću s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine te koju su proizveli Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd i prekinulo postupak u pogledu tih proizvođača. Vijeće je smatralo da uvoznici koji su kupili cipele od tih proizvođača izvoznika, kojima su nadležna nacionalna tijela nadoknadila relevantne carinske pristojbe na temelju članka 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/1992 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (9) („Carinski zakonik Zajednice”), stekli legitimna očekivanja na temelju članka 1. stavka 4. Sporne uredbe, u skladu s kojim su odredbe Carinskog zakonika Zajednice, a posebno njegov članak 221., postale primjenjive na naplatu pristojbi.

(11)

Tri su uvoznika predmetnog proizvoda, C&J Clark International Ltd. („Clark”), Puma SE („Puma”) i Timberland Europe B.V. („Timberland”) („predmetni uvoznici”), osporavala antidampinške mjere na uvoz određene obuće iz Kine i Vijetnama pozivajući se na nadležnost navedenu u uvodnim izjavama 5. do 7. pred svojim nacionalnim sudovima, koji su predmete uputili Sudu na odluku o prethodnom pitanju.

(12)

U spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE, Sud je uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 proglasio nevaljanima u dijelu u kojem Europska komisija nije ispitala zahtjeve za MET i individualni tretman („IT”) koje su podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u i Vijetnamu koji nisu uključeni u uzorak („presude”), što je protivno zahtjevima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (b) i članku 9. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (10).

(13)

U pogledu trećeg predmeta C-571/14, Timberland Europe B.V. protiv Inspecteur van de Belastingdienst, kantoor Rotterdam Rijnmond, Sud je 11. travnja 2016. odlučio obrisati taj predmet iz registra na zahtjev nacionalnog suda koji mu ga je uputio.

(14)

U članku 266. UFEU-a propisuje se da institucije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi postupile u skladu s presudama Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidamping, usklađenost s presudom suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je izbačena nezakonitost koju je utvrdio Sud (11).

(15)

Prema sudskoj praksi Suda, postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti upravo u onom dijelu u kojem je došlo do nezakonitosti (12). Pod time se posebno podrazumijeva da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je nakon poništenja taj antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se zaključuje taj antidampinški postupak više nije dio pravnog poretka Unije (13), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(16)

Osim činjenice da institucije nisu ispitale zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u i Vijetnamu koji nisu uključeni u uzorak, svi ostali nalazi iz uredbi Vijeća (EZ) br. 1472/2006 i (EU) br. 1294/2009 i dalje su valjani.

(17)

U ovom je predmetu do nezakonitosti došlo nakon pokretanja postupka. Stoga je Komisija odlučila nastaviti trenutačni antidampinški postupak koji je još bio otvoren nakon presude upravo u onom dijelu u kojem je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za predmetne proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., a to je bilo razdoblje ispitnog postupka u ispitnom postupku koji je rezultirao uvođenjem konačnih pristojbi iz uvodnih izjava 1. i 2. („početni ispitni postupak”), prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. Komisija je isto tako, prema potrebi, ispitala ispunjavaju li predmetni proizvođači izvoznici uvjete za IT u skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe u obliku koji je imala prije stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 765/2012 (14) („Osnovna uredba prije izmjene”) (15).

(18)

U prvoj je fazi Komisija za uvoz društava Clark i Puma iz NRK-a ocijenila sve zahtjeve za MET i IT koje su dostavili relevantni proizvođači izvoznici koji nisu uključeni u uzorak, a koji su podnijeli takve zahtjeve u početnom ispitnom postupku.

(19)

U pogledu uvoza društva Timberland iz NRK-a, u predmetu C-571/14 utvrđena su dva dobavljača iz NRK-a. Jedan od tih dobavljača, Zhongshan Pou Yuen, bio je uključen u uzorak u početnom ispitnom postupku i stoga u pogledu tog dobavljača nije došlo do nezakonitosti u početnom ispitnom postupku. Za drugog dobavljača, General Shoes Limited, pogrešno se smatralo da je kineski dobavljač, a društvo zapravo ima poslovni nastan u Vijetnamu. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 150. u nastavku, to je naknadno osporila Europska federacija industrije sportske opreme („FESI”) koja je tvrdila da je društvo General Shoes Ltd ustvari kineski dobavljač.

(20)

Za uvoz društava Puma, Clark i Timberland iz Vijetnama Komisija trenutačno isto tako provodi ocjenu zahtjeva za MET i IT koje su dostavili relevantni proizvođači izvoznici koji nisu uključeni u uzorak, a koji su podnijeli takve zahtjeve u početnom ispitnom postupku. Ispitni je postupak i dalje u tijeku.

(21)

Komisija može ispraviti aspekte Sporne uredbe koji su doveli do njezina poništenja, ostavljajući pritom nepromijenjene dijelove ocjene na koje se presuda ne odnosi (16).

(22)

Cilj je ove Uredbe ispraviti aspekte Sporne uredbe koji nisu u skladu s Osnovnom uredbom i koji su stoga doveli do njezina proglašenja nevaljanom u pogledu određenih proizvođača izvoznika iz NRK-a.

(23)

Svi ostali nalazi utvrđeni u Spornoj uredbi koje Sud nije proglasio nevaljanima i dalje su važeći i ovime postaju dio ove Uredbe.

(24)

Stoga se sljedeće uvodne izjave odnose samo na novu ocjenu koja je potrebna radi usklađivanja s presudama.

(25)

Komisija je ispitala jesu li za kineske proizvođače izvoznike društava Clark i Puma, koji su podnijeli zahtjeve za MET i/ili IT u tom ispitnom postupku, MET i IT prevladavali u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. Svrha je tog određivanja utvrditi mjeru u kojoj dva predmetna uvoznika imaju pravo na povrat antidampinške pristojbe plaćene u pogledu antidampinških pristojbi koje se plaćaju za izvoz njihovih kineskih dobavljača koji su zatražili MET i/ili IT.

(26)

Ako se analizom pokaže da je MET bilo potrebno odobriti za kineskog proizvođača izvoznika na čiji se izvoz primjenjivala antidampinška pristojba koju je platio neki od ta dva predmetna uvoznika, povrat pristojbe bio bi ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe, odnosno 16,5 %, i pristojbe uvedene za jedino društvo izvoznika u uzorku koje je dobilo MET, tj. Golden Step, odnosno 9,7 %.

(27)

Ako se analizom pokaže da je IT bilo potrebno dodijeliti kineskom proizvođaču izvozniku kojem je odbijen MET, no na čiji se izvoz primjenjivala antidampinška pristojba koju je platio neki od ta dva predmetna uvoznika, potrebno je predmetnom proizvođaču izvozniku dodijeliti pojedinačnu stopu pristojbe te bi povrat pristojbe bio ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe i pojedinačne pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako je ima.

(28)

S druge strane, ako se analizom tih zahtjeva za MET i IT pokaže da je MET i IT potrebno odbiti, ne može se odobriti povrat antidampinških pristojbi.

(29)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 12., Sud je poništio Spornu uredbu i Uredbu (EU) br. 1294/2009, među ostalim, u pogledu izvoza određene obuće od strane trinaest kineskih proizvođača izvoznika, tj. društava Buckinghan Shoe Mfg Co., Ltd., Buildyet Shoes Mfg., DongGuan Elegant Top Shoes Co. Ltd, Dongguan Stella Footwear Co Ltd, Dongguan Taiway Sports Goods Limited, Foshan City Nanhai Qun Rui Footwear Co., Jianle Footwear Industrial, Sihui Kingo Rubber Shoes Factory, Synfort Shoes Co. Ltd., Taicang Kotoni Shoes Co. Ltd., Wei Hao Shoe Co. Ltd., Wei Hua Shoe Co. Ltd. i Win Profile Industries Ltd, („predmetni proizvođači izvoznici”) u Uniju, a koju su uvezli Clark i Puma, u dijelu u kojem Komisija nije ispitala zahtjeve za MET i IT koje su, među ostalima, podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u.

(30)

Komisija je stoga u prvoj fazi ispitala zahtjeve za MET i IT tih trinaest proizvođača izvoznika kako bi utvrdila stopu pristojbe koja se primjenjuje na njihov izvoz. Ocjenom se pokazalo da dostavljeni podaci nisu bili dostatni kao dokaz da predmetni proizvođači izvoznici posluju u uvjetima tržišnoga gospodarstva niti da ispunjuju uvjete za pojedinačni tretman (vidjeti detaljno objašnjenje u nastavku u uvodnoj izjavi 32. i sljedećim uvodnim izjavama).

(31)

Nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi podnijeti zahtjev za MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Suprotno tomu, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatan dokaz da su kriteriji određeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET, a sud Unije treba ispitati je li ta ocjena iskrivljena zbog očite pogreške (točka 32. presude u predmetu C-249/10 P i točka 24. presude u predmetu C-247/10 P).

(32)

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe potrebno je ispuniti svih pet kriterija navedenih u tom članku kako bi se proizvođaču izvozniku mogao odobriti MET. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za MET može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(33)

Nijedan od predmetnih proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da je ispunio kriterije 1. (poslovne odluke) i 3. (imovina i „prenošenje”). Točnije, u pogledu kriterija 1. predmetni proizvođači izvoznici nisu dostavili bitne i potpune podatke (npr. dokaze o strukturi i kapitalu društva, dokaze o domaćoj prodaji, dokaze o naknadi za zaposlenike itd.) kako bi dokazali da se njihove poslovne odluke donose kao odgovor na tržišne signale, a bez značajnog uplitanja države. U pogledu kriterija 3. predmetni proizvođači izvoznici nisu dostavili bitne i potpune podatke (npr. dokaze o imovini u vlasništvu društva i pravu na korištenje zemljišta) kako bi dokazali da nikakvi poremećaji nisu preneseni iz sustava bez tržišnoga gospodarstva.

(34)

Osim toga, u pogledu kriterija 2. (računovodstvo) četiri društva (društva A, I, K i M) nisu ispunila taj kriterij jer nisu dostavila transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka.

(35)

Za preostalih devet društava (društva B, C, D, E, F, G, H, J i L) kriterij 2. (računovodstvo) nije se ocjenjivao zbog razloga utvrđenog u uvodnoj izjavi 32.

(36)

Zbog istog razloga utvrđenog u uvodnoj izjavi 22. ni za jednog od predmetnih proizvođača izvoznika nisu ocijenjeni kriteriji 4. (zakoni o stečaju i imovini) i 5. (konverzija valuta).

(37)

Na temelju prethodno navedenog, Komisija je zaključila da se nijednom od trinaest predmetnih kineskih proizvođača izvoznika ne bi trebao odobriti MET te je o tome obavijestila predmetne proizvođače izvoznike, koje je pozvala da dostave primjedbe. Nijedna primjedba nije primljena ni od jednog od trinaest predmetnih kineskih proizvođača izvoznika.

(38)

Stoga nijedan od trinaest predmetnih kineskih proizvođača izvoznika nije ispunio sve uvjete određene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe, zbog čega se nijednom od njih ne odobrava MET.

(39)

Podsjeća se da je Sud smatrao da su predmetni proizvođači izvoznici, da su institucije Unije utvrdile da za njih prevladavaju uvjeti tržišnoga gospodarstva, trebali ostvarivati korist od iste stope kao trgovačko društvo u uzorku kojem je odobren MET (17).

(40)

Međutim, s obzirom na to da MET nije odobren nijednom od predmetnih proizvođača izvoznika kao posljedica nalaza u nastavljenom ispitnom postupku, nijedan od predmetnih proizvođača izvoznika ne bi trebao ostvarivati korist od pojedinačne stope pristojbe trgovačkog društva u uzorku kojem je odobren MET.

(41)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene, ako se primjenjuje članak 2. stavak 7. točka (a) te uredbe, odredit će se pojedinačna pristojba za izvoznike koji mogu dokazati da ispunjuju sve kriterije iz članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene.

(42)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 31., nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi zahtijevati IT na temelju članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene. Stoga se člankom 9. stavkom 5. prvim podstavkom određuje da zahtjev mora biti propisno obrazložen. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da izvoznik ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni izvoznik dostatni da se pokaže da su kriteriji određeni člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene ispunjeni kako bi se tom izvozniku odobrio IT.

(43)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene izvoznici bi trebali na temelju propisno obrazloženog zahtjeva dokazati da je ispunjeno svih pet kriterija iz tog članka kako bi im se odobrio IT.

(44)

Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za IT može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(45)

Riječ je o sljedećih pet kriterija:

(46)

Svih trinaest kineskih proizvođača izvoznika koji su zatražili MET zatražili su i IT za slučaj da im se ne odobri MET.

(47)

Većina predmetnih proizvođača izvoznika (društva A, B, C, D, E, G, H, I, J, K, L i M) nije mogla dokazati da ispunjava kriterij 2. (slobodno utvrđivanje izvozne prodaje i izvoznih cijena). Točnije, za određene predmetne proizvođače izvoznike (društva E, G, H, J, K, L) statutom je utvrđeno ograničenje proizvodnje te oni stoga nisu mogli dokazati da se poslovne odluke, kao što je odluka o količini izvoza, donose kao odgovor na tržišne signale i odražavaju ponudu i potražnju. Drugi (društva A, B i M) nisu prodavali na domaćem tržištu i nisu dostavili dodatna objašnjenja, tako da nisu dokazali da to nije bio rezultat državne intervencije. Preostali proizvođači izvoznici (društva C, D i I) nisu dostavili bitnu i potpunu dokumentaciju te stoga nisu dokazali da je ispunjen kriterij 2.

(48)

U pogledu kriterija 3. (društvo – ključna uprava i dionice – dovoljno je nezavisno od uplitanja države) deset kineskih proizvođača izvoznika (društva B, E, F, G, H, I, J, K, L i M) nije dostavilo bitnu i potpunu dokumentaciju (posebice u pogledu toga kako je društvo steklo imovinu, tko je vlasnik imovine i prava na korištenje zemljišta itd.) i sukladno tome nisu dokazali da nema uplitanja države te stoga nisu uspjeli dokazati da ispunjuju taj kriterij.

(49)

Osim toga, jedan proizvođač izvoznik (društvo C) nije ispunio kriterij 1. (repatrijacija kapitala) jer je ispitni postupak pokazao ograničenja u pogledu repatrijacije kapitala koja su bila rezultat uplitanja države. Nadalje, isti taj proizvođač izvoznik (društvo C) nije uspio dokazati da ispunjava kriterij 5. (nema uplitanja države koje bi omogućavalo izbjegavanje mjera) jer nisu dostavljeni podaci u pogledu dva povezana društva koja se nalaze u Kini i stoga je nedostajala osnovna dokumentacija kojom bi se dokazalo da je taj kriterij ispunjen.

(50)

Stoga nijedan od trinaest predmetnih kineskih proizvođača izvoznika nije ispunio uvjete određene člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene, zbog čega se nijednom od njih ne odobrava IT.

(51)

Stoga je za te proizvođače izvoznike potrebno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na NRK za razdoblje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006. Razdoblje primjene te Uredbe prvotno je bilo od 7. listopada 2006. do 7. listopada 2008. Nakon pokretanja revizije zbog predstojećeg isteka mjera ono je 30. prosinca 2009. produljeno do 31. ožujka 2011. Nezakonitost utvrđena u presudama u tome je što institucije Unije nisu uspjele utvrditi bi li proizvodi koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici trebali podlijegati preostaloj pristojbi, pojedinačnoj pristojbi ili pristojbi društva u uzorku kojem je odobren MET.

(52)

Na temelju nezakonitosti koju je Sud utvrdio ne postoji pravni temelj za potpuno izuzeće proizvoda koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici od plaćanja ikakve antidampinške pristojbe. Novim aktom kojim bi se otklonila nezakonitost koju je Sud utvrdio stoga je potrebno ponovno ocijeniti jedino primjenjivu stopu antidampinške pristojbe, a ne i same mjere.

(53)

Budući da je zaključeno da je potrebno ponovno uvesti preostalu pristojbu u pogledu predmetnih proizvođača izvoznika po istoj stopi koja je početno uvedena Spornom uredbom i Uredbom (EU) br. 1294/2009, nisu potrebne izmjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 388/2008. Ta Uredba ostaje valjana.

(54)

Navedeni nalazi i zaključci objavljeni su zainteresiranim stranama, kojima je omogućen vremenski rok za slanje primjedbi. Svoje su primjedbe dostavili FESI, koji zastupa uvoznike uključujući društva Puma, Timberland i Clark, te još jedan uvoznik i jedan proizvođač izvoznik, na čiji se zahtjev za MET/IT trenutačna provedba ne odnosi.

(55)

FESI i jedan uvoznik tvrdili su da u trenutačnoj provedbi postoji niz postupovnih pogrešaka. Istakli su da su zahtjevi za MET predmetnih kineskih proizvođača izvoznika pregledani i objavljeni prije presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE, tj. 3. prosinca 2015., kao i namjera Komisije da ponovno uvede konačne antidampinške pristojbe od 16,5 % na obuću. Ove su ocjene stoga bile izvršene bez pravnog temelja te su prejudicirale predstojeću presudu Suda.

(56)

Komisija se ne slaže sa navedenim navodima, budući da je samo pripremila provedbu moguće buduće presude. Ta priprema služi da bi se osiguralo dobro upravljanje iz sljedećih razloga: kao prvo, nesporno je da je Komisija trebala ispitati zahtjeve za MET/IT. U postupku pred Sudom koji je tada još bio u tijeku jedino je bitno mogu li se nepovezani uvoznici kao što su Clark, Puma i Timberland osloniti na tu nezakonitost. Kao rezultat tog izbora s dva moguća odgovora, odnosno da ili ne, Komisija se može iznimno dobro pripremiti za slučaj negativne presude u pogledu tog pitanja. Kao drugo, potrebna je brza provedba kako bi se nacionalnim carinskim tijelima omogućila brza obrada zahtjeva za povrat koji su im podneseni te kako bi se svim subjektima pružila pravna sigurnost. Isključen je svaki utjecaj na presudu Suda jer se ta presuda odnosi na drugačiji predmet (odnosno mogu li se uvoznici oslanjati na pravo na ocjenu zahtjeva za MET/IT koje je dano proizvođačima izvoznicima).

(57)

Nadalje, navedene su stranke tvrdile da se Obaviješću o provedbi presude u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 C&J Clark International Limited i Puma SE koja je kasnije objavljena 17. ožujka 2016. (18) nije moglo ispraviti navedene postupovne pogreške jer njome zainteresiranim stranama nije pružena valjana mogućnost da iskoriste svoje pravo na obranu.

(58)

Usto, nekoliko je stranaka tvrdilo da im je trebao biti omogućen pristup cjelovitom spisu iz početnog ispitnog postupka te da nazivi relevantnih proizvođača izvoznika nisu trebali biti anonimizirani u dokumentima objave.

(59)

U zaključku su te strane tvrdile, na temelju navedenih postupovnih pogrešaka, da je Komisija povrijedila osnovni pravni okvir EU-a i stoga zloupotrijebila svoje ovlasti.

(60)

Jedna druga stranka dovela je u pitanje vezu između objave koja je navedena u uvodnoj izjavi 55. i kasnije objave koja je poslana 20. svibnja 2016. te zatražila objašnjenje u pogledu toga.

(61)

Obavijest o provedbi presude objavljena je radi povećanja transparentnosti, u skladu s politikom Komisije o transparentnosti u ispitnim postupcima u pogledu trgovinske zaštite i na zahtjev Službenika ovlaštenog za saslušanja, nakon saslušanja one stranke koja skrenula pažnju na to pitanje. Komisija i dalje drži da objava nije, strogo uzevši, zakonski obvezna. U svakom slučaju, čak i da je bilo nužno, što ovdje nije slučaj, osigurati propisani postupak i pravo na saslušanje, ti su uvjeti ispunjeni njenom objavom i činjenicom da je svim strankama omogućena dostava primjedbi.

(62)

Dopušten je pristup cjelovitom spisu početnog ispitnog postupka, iako Komisija ne vidjeti koji drugi podaci, osim zahtjeva za MET/IT predmetnih proizvođača izvoznika, mogu biti relevantni za trenutačni postupak. Anonimiziranje naziva proizvođača izvoznika potrebno je kako bi se osigurala zaštita njihovih povjerljivih poslovnih podataka; međutim, zainteresirane strane uvoznici obaviješteni su, na vlastiti zahtjev, koji su uvoznici njihovi.

(63)

Druga je objava bila nužna jer današnji propisi obuhvaćaju i zahtjeve za IT, koji nisi prvotno ocjenjivani.

(64)

Zbog toga se odbijaju svi zahtjevi koji se odnose na postupovne nepravilnosti.

(65)

Nekoliko je zainteresiranih strana tvrdilo da nema pravne osnove za trenutačnu provedbu. Posebice su tvrdile da čl. 266. UFEU-a nije primjenjiv s obzirom na to da su konačne mjere o obući istekle 31. ožujka 2011. te da stoga nema nastavnih učinaka koji proizlaze iz nezakonitosti tih mjera. Stranke su utvrdile da čl. 266. UFEU-a nije namijenjen retroaktivnom ispravljanju nezakonitosti u pogledu proteklih mjera. Navedeno stajalište potvrđuju čl. 263. i 265. UFEU-a kojima se propisuju vremenski rokovi za poduzimanje mjera protiv nezakonitih radnji i nepoduzimanja radnji od strane institucija EU-a. Trenutačni pristup nema presedana, a Komisija nije pružila obrazloženje niti prethodnu sudsku praksu koja bi potvrdila njezino tumačenje čl. 266. UFEU-a.

(66)

Stranke su, nadalje, utvrdile da se ispitni postupak u ovom slučaju ne može nastaviti upravo u onom dijelu u kojem je došlo do nezakonitosti prema čl. 266. UFEU-a jer Sud nije samo ustanovio nedostatak obrazloženja, već se nezakonitost odnosila na ključnu zakonsku odredbu Osnovne uredbe koja se odnosi na čitavu ocjenu dampinga u vezi s predmetnim kineskim proizvođačima izvoznicima.

(67)

Stranke su još tvrdile da se retroaktivnim ispravkom isteklih mjera krši načelo zaštite legitimnih očekivanja. Kao prvo, tvrdile su da su strane dobile jamstvo da mjere istječu 31. ožujka 2011. i da su strane, s obzirom na vrijeme proteklo od početnog ispitnog postupka, imale pravo opravdano očekivati da se početni ispitni postupak neće nastaviti niti ponovno pokrenuti. Kao drugo, sama je činjenica da zahtjevi za MET tijekom početnog ispitnog postupka nisu ispitani u roku od 3 mjeseca pružala pravnu sigurnost kineskim proizvođačima izvoznicima da njihovi zahtjevi za MET neće biti revidirani. U zaključku su stranke tvrdile da se, s obzirom na duge vremenske rokove, nastavkom ispitnog postupka krši jedinstveno načelo preskripcije ili zastare koje se primjenjuje u svim pravnim kontekstima.

(68)

Nekoliko zainteresiranih strana utvrdilo je da se ni čl. 266. UFEU-a ni Osnovnom uredbom ne dopušta retroaktivno ponovno uvođenje konačne pristojbe od 16,5 % na uvoz predmetnih kineskih proizvođača izvoznika.

(69)

U pogledu tvrdnje da su mjere o kojima je riječ istekle 31. ožujka 2011. Komisija ne vidjeti zašto bi istek mjere bio bitan za mogućnost da Komisija donese novi akt kojim bi se zamijenilo poništeni akt. Presuda kojom se poništava početni akt, u skladu sa sudskom praksom, ponovno pokreće administrativni postupak koji se može nastaviti od trenutka u kojem je nastupila nepravilnost.

(70)

Antidampinški postupci stoga su i dalje otvoreni kao posljedica poništenja akta kojim se ti postupci zaključuju. Komisija ima obvezu zaključiti te postupke jer se u Osnovnoj uredbi navodi da se ispitni postupak mora zaključiti aktom Komisije.

(71)

U pogledu tvrdnje o retroaktivnosti koja se temelji na članku 13. Osnovne uredbe i članku 10. Sporazuma WTO-a o antidampingu („ADA”), člankom 13. stavkom 1. Osnovne uredbe, za koji je preuzet tekst članka 10. stavka 1. ADA-e, propisuje se da se privremene mjere i konačne antidampinške pristojbe primjenjuju samo na proizvode koji ulaze u slobodan promet nakon stupanja na snagu odluke donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1. ili člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, ovisno o slučaju. U ovom slučaju antidampinške pristojbe o kojima je riječ primjenjuju se samo na proizvode koji su ušli u slobodan promet nakon stupanja na snagu privremene i Sporne (konačne) uredbe donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe. Međutim, retroaktivnost u smislu članka 10. stavka 1. Osnovne uredbe odnosi se samo na situaciju u kojoj je roba stavljena u slobodni promet prije uvođenja mjera, kao što se može vidjeti iz samog teksta te odredbe te iz izuzeća predviđenog u članku 10. stavku 4. Osnovne uredbe (19).

(72)

Komisija primjećuje i da u ovom predmetu nije došlo do retroaktivnosti te povrede pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(73)

U pogledu retroaktivnosti, sudska praksa Suda, pri ocjeni je li mjera retroaktivna, razlikuje primjenu novog pravila na situaciju koja je postala konačna (koja se naziva i postojećom ili konačno uspostavljenom pravnom situacijom) (20) od situacije koja je započela prije nego što je novo pravilo stupilo na snagu, ali koja još nije konačna (koja se naziva i privremenom situacijom) (21).

(74)

U ovom slučaju, situacija uvoza predmetnog proizvoda koji se dogodio tijekom razdoblja primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 još nije postala konačna budući da, kao posljedica poništenja Sporne uredbe, antidampinška pristojba koja se na njega primjenjuje još nije konačno utvrđena. U isto su vrijeme uvoznici obuće objavom obavijesti o pokretanju postupka i Privremene uredbe upozoreni da bi takva pristojba mogla biti uvedena. Uobičajena je sudska praksa sudova Unije da subjekti ne mogu steći legitimna očekivanja sve dok institucije ne donesu akt kojim se zaključuje administrativni postupak koji je postao konačan (22).

(75)

Ova Uredba čini neposrednu primjenu situacije koja je u tijeku na buduće učinke: nacionalna carinska tijela naplatila su pristojbe na obuću. Kao rezultat zahtjeva za povrat, o kojima nije donesena konačna odluka, one čine situaciju koja je u tijeku. Ovom se Uredbom utvrđuje stopa pristojbe koja se primjenjuje na taj uvoz te se stoga njome uređuju budući učinci situacije koja je u tijeku.

(76)

U svakom slučaju, čak i da je postojala retroaktivnost u smislu prava Unije, što nije, ta bi retroaktivnost u svakom slučaju bila opravdana zbog sljedećeg razloga:

(77)

Materijalno-pravne odredbe prava Unije mogu se primijeniti na situacije koje su postojale prije njihova stupanja na snagu ako iz njihovih uvjeta, ciljeva ili općeg programa jasno slijedi da im se mora dati taj učinak (23). Posebno se u predmetu C-337/88 Società agricola fattoria alimentare (SAFA) smatralo da: Iako, općenito, načelo pravne sigurnosti sprječava da neka mjera Zajednice ima učinak od trenutka prije njezine objave, iznimno može vrijediti suprotno ako je to nužno radi postizanja neke svrhe i ako su legitimna očekivanja uključenih strana ispoštovana na odgovarajući način  (24).

(78)

U ovom slučaju ta je svrha usklađivanje s obvezom Komisije na temelju članka 266. UFEU-a. S obzirom na to da je Sud utvrdio nezakonitost jedino u pogledu utvrđivanja primjenjive stope pristojbe, ali ne i u pogledu uvođenja samih mjera (odnosno u pogledu utvrđivanja dampinga, štete i interesa Unije), predmetni proizvođači izvoznici nisu mogli legitimno očekivati da neće biti uvedene nikakve konačne antidampinške mjere. Posljedično, za to se uvođenje, čak i da je retroaktivno, što ovdje nije slučaj, ne može smatrati da su njime prekršena legitimna očekivanja.

(79)

Osim toga, u pogledu zaštite pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja najprije se primjećuje da prema sudskoj praksi uvoznici ne mogu zahtijevati zaštitu pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja ako su bili upozoreni na neposrednu promjenu trgovinske politike Unije (25). U ovom su slučaju uvoznici objavom obavijesti o pokretanju postupka i Privremene uredbe u Službenom listu, koje su obje i dalje dio pravnog poretka Unije, upozoreni na rizik da se na proizvode koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici može početi primjenjivati antidampinška pristojba. Predmetni proizvođači izvoznici stoga se nisu mogli osloniti na opća načela prava Unije o zaštiti pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(80)

Naprotiv, gospodarski subjekti bili su pri uvozu obuće u potpunosti svjesni da taj uvoz podliježe pristojbi. Uzeli su tu pristojbu u obzir pri određivanju prodajnih cijena i ocjeni gospodarskih rizika. Stoga nisu stekli pravnu sigurnost ili legitimna očekivanja da će uvoz biti oslobođen od pristojbe te su obično pristojbu prenijeli na svoje kupce. Stoga je u interesu Unije sada odrediti primjenjivu stopu pristojbe, umjesto da se predmetnim uvoznicima, koji bi se neopravdano obogatili, omogući neočekivani dobitak.

(81)

Stoga nije došlo do kršenja načela zastare, pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, kao ni odredbi Osnovne uredbe i Sporazuma o antidampingu.

(82)

U pogledu tvrdnje da je utvrđivanje MET-a trebalo biti dovršeno u roku od tri mjeseca od pokretanja postupka podsjeća se da prema sudskoj praksi članak 2. stavak 7. točka (c) drugi podstavak Osnovne uredbe ne sadržava nikakvu naznaku u pogledu posljedica propusta Komisije da se pridržava tog tromjesečnog razdoblja. Opći sud stoga smatra da kasnije donošenje odluke o MET-u ne utječe na valjanost Uredbe kojom se uvode konačne mjere dok kod podnositelji zahtjeva nisu dokazali da bi, da Komisija nije premašila razdoblje od tri mjeseca, Vijeće možda donijelo drugačiju uredbu koja bi bila povoljnija za njihove interese od sporne uredbe (26). Sud je, nadalje, utvrdio da institucije mogu promijeniti ocjenu MET-a sve do donošenja konačnih mjera (27).

(83)

Prethodna sudska praksa nije izmijenjena presudama Brosmann i Aokang. Sud se u presudama Brosmann i Aokang oslanja na obvezu Komisije da provede ocjenu u roku od tri mjeseca kako bi pokazao da obveza te ocjene postoji neovisno o tome primjenjuje li Komisija odabir uzorka ili ne. Sud se ne izjašnjava u pogledu pitanja koje su pravne posljedice ako Komisija zaključi ocjenjivanje MET-a u kasnijoj fazi ispitnog postupka. Sud samo presuđuje da institucije nisu mogle potpuno zanemariti zahtjeve za MET, nego su ih morale ocijeniti najkasnije pri uvođenju konačnih mjera. Presude potvrđuju sudsku praksu navedenu u prethodnoj uvodnoj izjavi.

(84)

U ovom slučaju, predmetni proizvođači izvoznici nisu pokazali da bi, da je Komisija ocjenu MET-a provela u roku od tri mjeseca nakon pokretanja antidampinškog postupka 2005. godine, Vijeće možda bilo donijelo drugačiju uredbu koja bi bila povoljnija za njihove interese od sporne uredbe. Stoga se odbija tvrdnja o vremenskom ograničenju ocjene zahtjeva za MET.

(85)

Također se tvrdilo da je Komisija trebala nastaviti postupak do uvođenja privremenih mjera jer je do nezakonitosti došlo u trenutku ocjena MET-a.

(86)

U tom pogledu Komisija primjećuje da privremene mjere nisu nužna faza postupka, nego autonoman čin čiji su učinci prestali donošenjem konačnih mjera (28). Jedina nužna faza postupka prije donošenja konačnih mjera jest pokretanje postupka. Stoga argument nije valjan.

(87)

Neke su od stranaka, pozivajući se na presudu Općeg suda u predmetu T-2/95, IPS protiv Vijeća, istakle formalne razlike između „ispitnog postupka” i „postupka” te tvrdile da se postupak po okončanju više ne može nastaviti, kao što je ovdje slučaj.

(88)

Komisija ne vidjeti bitnu razliku između izraza „ispitni postupak” i „postupak”. Oba se izraza koriste naizmjenično u Osnovnoj uredbi i sudskoj praksi. U svakom slučaju, presudu u predmetu T-2/95 potrebno je tumačiti kao presudu po žalbi u tom predmetu.

(89)

Nekoliko je stranaka također tvrdilo da se čl. 266. UFEU-a ne omogućava djelomična provedba presude Suda i prebacivanje tereta dokazivanja na drugu stranu u ovom slučaju. Stoga su tvrdile da je Komisija pogrešno ocijenila samo zahtjeve za MET/IT onih proizvođača izvoznika koji su bili dobavljači za uvoznike koji su podnijeli zahtjeve za naknadom. Te su stranke temeljile svoju tvrdnju na shvaćanju da se učinak presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE odnosi na sve te da se ne može isključiti da rezultati trenutne ocjene zahtjeva za MET/IT također utječu na preostalu pristojbu koja se primjenjuje na sve kineske proizvođače izvoznike. Te su stranke, stoga, tvrdile da je Komisija trebala ocijeniti sve zahtjeve za MET/IT koji su dostavljeni tijekom početnog ispitnog postupka.

(90)

Štoviše, stranke nisu suglasne s tim da teret dokazivanja počiva na proizvođaču koji podnosi zahtjev za MET/IT, tvrdeći da su proizvođači taj teret dokazivanja ispunili 2005. godine podnošenjem zahtjeva za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka. Također nisu suglasni s tim da se presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE može provesti samo ocjenom zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici koji nisu u uzorku jer Sud nije izričito naglasio da je ustanovljeni prestanak valjanosti ograničen na ovaj aspekt.

(91)

Komisija smatra da je provedba presude nužna samo za one proizvođače izvoznike za koje nije sav uvozni promet postao konačan. Čim protekne trogodišnje razdoblje zastare koje predviđa Carinski zakonik Zajednice, pristojba postaje konačna, kao što je potvrđeno u presudama. Isključuje se svaki utjecaj na preostalu pristojbu jer je zahtjev za MET/IT društava u uzorku ocijeljen, a činjenica što je MET/IT odobren nekom društvu izvan uzorka ne utječe na stopu preostale pristojbe.

(92)

Teret dokazivanja nije ograničen na podnošenje zahtjeva. On se odnosi na sadržaj zahtjeva, kojim se mora dokazati da su ispunjeni svi uvjeti za MET/IT.

(93)

Jedina nezakonitost koja je ustanovljena u presudama odnosi se na nedostatak ocjene zahtjeva za MET/IT.

(94)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da Komisija nije trebala primijeniti dva različita pravna režima, odnosno Osnovnu uredbu prije izmjene za ocjenu zahtjeva za IT proizvođača izvoznika s jedne strane i s druge strane Osnovnu uredbu koja obuhvaća izmjene Uredbe (EU) 1168/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (29) kojom se uvode komitološki postupci, između ostalog, u područje trgovinske zaštite te se postupak odlučivanja delegira Komisiji.

(95)

Te su stranke također ponovno naglasile da čl. 266. UFEU-a ne omogućava retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi, što također potvrđuje presuda Suda u predmetu C-459/98P, IPS protiv Vijeća te Uredba Vijeća (EZ) 1515/2001 o mjerama koje Zajednica može poduzeti slijedom izvješća koje usvoji Tijelo za rješavanje sporova WTO-a u pogledu antidampinških i antisubvencijskih pitanja (30). Tvrdile su da Komisija nije pružila valjano opravdanje za odstupanje od načela zabrane retroaktivnosti te je stoga prekršila načelo legitimnih očekivanja.

(96)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da bi uvođenje mjera u svakom slučaju bilo bespredmetno, budući da je protekao rok zastare predviđen čl. 103. Carinskog zakonika Zajednice. Naplata antidampinških pristojbi stoga bi prekršila načelo dobrog upravljanja kao i čl. 21 Osnovne uredbe te bi se smatrala zlouporabom ovlasti.

(97)

Nekoliko je stranaka također tvrdilo da ponovno uvođenje konačnih antidampinških mjera na uvoz predmetnih kineskih proizvođača izvoznika u trenutnoj provedbi dovodi do i. diskriminacije predmetnih uvoznika posredstvom trenutne provedbe u odnosu na predmetne uvoznike posredstvom provedbe presuda Brosmann i Aokang kojima su nadoknađene plaćene pristojbe na uvoz obuće od strane pet predmetnih proizvođača izvoznika posredstvom ovih presuda te ii. diskriminacije predmetnih proizvođača izvoznika zbog trenutačne provedbe u odnosu na pet predmetnih proizvođača izvoznika posredstvom presuda Brosmann i Aokang na koje se nije primjenjivala nikakva pristojba slijedom Provedbene odluke Vijeća od 18. ožujka 2014. kojom se odbija prijedlog Provedbene uredbe o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode trgovačka društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co. Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd (31).

(98)

Navodi se da ovaj diskriminirajući tretman pokazuje nedostatak jedinstvenog tumačenja i primjene prava EU-a čime se krši temeljno pravo na učinkovitu pravnu zaštitu.

(99)

U pogledu navodne uporabe različitih pravnih režima, Komisija smatra da ona proizlazi iz razlike u prijelaznim pravilima koja su sadržana u tri Uredbe o izmjeni predmetne Osnovne uredbe.

(100)

Kao prvo, Uredba 765/2012 (tzv. „Izmjena koja se odnosi na elemente za pričvršćivanje” koja se tiče IT-a) u svom čl. 2. predviđa da „se primjenjuje na sve ispitne postupke pokrenute u skladu s Uredbom (EZ) br. 1225/2009 nakon stupanja ove Uredbe na snagu”. Budući da je trenutačni ispitni postupak započet prije tog datuma, izmjene te Uredbe na Osnovnu uredbu ne primjenjuju se u ovom slučaju.

(101)

Kao drugo, Uredba 1168/2012 (tzv. „Izmjena koja se odnosi na predmet Brosmann” koja se tiče MET-a) u svom čl. 2. predviđa da „se ova Uredba primjenjuje na sve nove i tekuće ispitne postupke od 15. prosinca 2012.”. Stoga, da je Komisija usvojila strogi pristup, ne bi bilo uopće potrebno ocjenjivati zahtjeve za MET društava koja nisu u uzorku jer su ona izgubila pravo na ocjenu MET-a dana 15. prosinca 2012. Međutim, Komisija smatra da bi takvo postupanje bilo teško pomirljivo s njezinom obvezom da provede presude. Čini se da se ni Uredbom (EU) br. 1168/2012 ne uvodi potpuna zabrana na obradu zahtjeva za MET izvan uzorka, budući da se njome dopušta takvo ispitivanje u slučaju pojedinačnog tretmana. Sukladno tome, moglo bi se reći da se to odstupanje primjenjuje u ovom slučaju. Isto tako, Komisija smatra da bi primjena Uredbe (EU) br. 1168/2012 na ovaj predmet dovela do istog ishoda, budući da bi zahtjevi za MET bili automatski odbijeni bez postupka ocjene.

(102)

Kao treće, s obzirom na komitologiju, čl. 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 predviđa da bi Vijeće trebalo ostati nadležno za akte u kojima je Komisija donijela akt, u kojima je pokrenut postupak savjetovanja ili kada Komisija donese prijedlog. U ovom predmetu takva radnja nije poduzeta s obzirom na provedbu presude prije stupanja te Uredbe na snagu.

(103)

U pogledu retroaktivnog uvođenja konačnih antidampinških pristojbi, upućuje se na razmatranja iz prethodnih uvodnih izjava 73. do 81. u kojima su detaljno objašnjeni ovi navodi.

(104)

U pogledu diskriminacije, Komisija primjećuje da proizvođači izvoznici i određeni predmetni uvoznici posredstvom ove Uredbe uživaju sudsku zaštitu pred sudovima Unije od ove Uredbe. Ostali uvoznici uživaju tu zaštitu pred nacionalnim sudovima koji djeluju kao suci općeg prava Unije.

(105)

Tvrdnja o diskriminaciji jednako je tako neosnovana. Uvoznici koji su uvozili od društva Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika nalaze se u drugačijoj činjenično-pravnoj situaciji jer su njihovi proizvođači izvoznici odlučili osporiti Spornu uredbu i jer su im nadoknađene pristojbe tako da su zaštićeni člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika Zajednice. U slučaju drugih nije bilo takvog osporavanja i povrata. Komisija počinje pripremu provedbe za kineske proizvođače izvoznike društava Clark, Puma i Timberland; sa svim će se ostalim proizvođačima izvoznicima iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak i njihovim uvoznicima jednako postupiti u kasnijoj fazi u skladu s postupkom utvrđenim u ovoj Uredbi.

(106)

Iste su zainteresirane strane utvrdile da čl. 14. Osnovne uredbe ne može služiti kao pravna osnova za ometanje primjene čl. 236. Carinskog zakonika Zajednice te da je djelovanje čl. 236 Carinskog zakonika Zajednice neovisno od svake odluke koja se donese na temelju Osnovne uredbe ili obveza Komisije prema čl. 266. UFEU-a.

(107)

U ovom se kontekstu navodi da primjena čl. 236 Carinskog zakonika Zajednice spada pod isključivu nadležnost nacionalnih carinskih tijela prema kojoj su oni obvezni nadoknaditi plaćene pristojbe koje nisu bile zakonski obvezne. Predmetne strane nadalje su tvrdile da čl. 236. Carinskog zakonika Zajednice ne može biti podložan ili podređen čl. 14. Osnovne uredbe jer oba propisa spadaju u sekundarno zakonodavstvo te stoga nijedan od njih ne zamjenjuje onaj drugi. Usto, opseg čl. 14. Osnovne uredbe odnosi se na posebne odredbe koje obuhvaćaju ispitne postupke i postupke prema Osnovnoj uredbi te se ne primjenjuje na ostale zakonske instrumente poput Carinskog zakonika Zajednice.

(108)

Komisija smatra da se Carinski zakonik Zajednice ne primjenjuje automatski na uvođenje antidampinških pristojbi, već samo putem upućivanja u uredbi o uvođenju antidampinških pristojbi. Na temelju čl. 14. Osnovne uredbe, Komisija može odlučiti da neće primijeniti određene uredbe Zakonika, nego da će sastaviti posebna pravila. Zbog toga što se Carinski zakonik Zajednice primjenjuje samo na temelju upućivanja u Provedbenim uredbama Vijeća i Komisije, u odnosu na čl. 14. Osnovne uredbe on nema jednak položaj u hijerarhiji normi, već je podređen i može se proglasiti neprimjenjivim ili primjenjivim na drugačiji način.

(109)

Navedene su zainteresirane strane utvrdile da pri povredi čl. 296 UFEU-a Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje i napomenu o pravnoj osnovi po kojoj su pristojbe retroaktivno ponovno uvedene te je stoga trenutačnom provedbom odbijena nadoknada pristojbi predmetnim uvoznicima.

(110)

Nedostatak odgovarajućeg obrazloženja odnosio se posebno na i. nedostatak pravne osnove za ponovno otvaranje ispitnog postupka i izostanak objave relevantne obavijesti o ponovnom otvaranju; ii. samo djelomičnu provedbu presude Općeg suda ocjenom zahtjeva za MET/IT samo onih proizvođača izvoznika za koje su zahtjev za nadoknadom podnijeli uvoznici; iii. odstupanje od načela zabrane retroaktivnosti antidampinških pristojbi; iv. primjenu Osnovne uredbe prije izmjene od 6. rujna 2012. radi ocjene zahtjeva za IT proizvođača izvoznika s jedne strane i trenutne Osnovne uredbe izmijenjene Uredbom (EU) br. 1168/2012 s obzirom na primjenjive postupke odlučivanja te v. nedostatak odgovora na pravne argumente koje su iznijele te stranke slijedom objave Komisije u pogledu ocjene zahtjeva za MET predmetnih kineskih proizvođača izvoznika od 15. prosinca 2015.

(111)

U pogledu nedostatka pravne osnove za ponovno otvaranje ispitnog postupka, Komisija podsjeća na sudsku praksu citiranu u uvodnoj izjavi 15. prema kojoj može nastaviti ispitni postupak upravo u onom dijelu u kojem je došlo do nezakonitosti. To je bilo nakon pokretanja. Komisija nije pravno obvezna objaviti obavijest o ponovnom pokretanju, nastavku ili ponovnom otvaranju postupka ili ispitnog postupka. Naprotiv, to je automatski učinak presude koju institucije zatim moraju provesti.

(112)

Prema sudskoj praksi, zakonitost antidampinške uredbe potrebno je ocijeniti s obzirom na objektivne norme prava Unije, a ne na praksu odlučivanja, čak i ako ta praksa postoji (što ovdje nije slučaj) (32). Stoga činjenica da je Komisija u prošlosti možda primjenjivala drukčiju praksu ne može biti temelj za legitimna očekivanja. To je tim više slučaj jer prethodna praksa na koju se upućuje ne odgovara činjeničnoj i pravnoj situaciji iz ovog predmeta te se razlike mogu objasniti činjeničnim i pravnim razlikama u odnosu na ovaj predmet.

(113)

Te su razlike sljedeće: nezakonitost koju je utvrdio Sud ne odnosi se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije pa stoga ni na načelo uvođenja pristojbe, nego samo na točnu stopu pristojbe. Suprotno tome, prethodna poništenja na koja su se oslanjale zainteresirane strane odnosila su se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije. Institucije su stoga smatrale da bi bilo prikladnije donijeti nove mjere za budućnost.

(114)

Točnije, u ovom predmetu nije ni u kojem slučaju bilo potrebno tražiti dodatne podatke od zainteresiranih strana. Naprotiv, Komisija je ocijenila podatke koji su joj dostavljeni, ali nisu ocijenjeni prije donošenja Uredbe (EZ) br. 1472/2006. U svakom slučaju, prethodna praksa u drugim predmetima ne predstavlja točno i bezuvjetno jamstvo za ovaj predmet.

(115)

Konačno, sve strane na koje se postupak odnosi, tj. predmetni proizvođači izvoznici, te stranke u postupcima pred Sudom koji su u tijeku i udruženje koje predstavlja jednu od tih stranaka, u okviru objave obaviješteni su o relevantnim činjenicama na temelju kojih Komisija namjerava donijeti ovu ocjenu MET-a. Stoga je njihovo pravo na obranu zaštićeno. U tom je pogledu potrebno posebno napomenuti da nepovezani uvoznici u antidampinškom postupku nemaju pravo na zaštitu jer se ti postupci na njih ne odnose (33).

(116)

U pogledu djelomične provedbe presuda, jesu li i u kojoj su mjeri institucije obvezne provesti presudu ovisi o konkretnom sadržaju presude. Točnije, mogućnost potvrde uvođenja pristojbi na uvoz koji je izvršen prije presude ovisi o tome utječe li nezakonitost utvrđena presudom na nalaz o štetnom dampingu kao takav ili samo na izračun točne stope pristojbe. U potonjoj situaciji, o kojoj je ovdje riječ, nema opravdanja za povrat svih pristojbi. Naprotiv, dovoljno je odrediti točnu stopu pristojbe i vratiti moguću razliku (pri čemu ne bi bilo moguće povećati stopu pristojbe jer bi se povećani dio smatrao retroaktivnim uvođenjem).

(117)

Prethodna poništenja na koja zainteresirane strane upućuju odnosila su se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije (u pogledu utvrđivanja činjenica, procjene činjenica ili prava na obranu).

(118)

Ta su poništenja bila djelomična ili potpuna.

(119)

Sudovi Unije koriste se tehnikom djelomičnog poništenja ako sami na temelju činjenica u spisu mogu zaključiti da su institucije trebale odobriti određenu prilagodbu ili da su trebale upotrijebiti drukčiju metodu za određeni izračun koja bi dovela do uvođenja niže pristojbe (ali ne bi dovela u pitanje nalaze o dampingu, šteti ili interesu Unije). (Niža) pristojba ostaje na snazi za razdoblje prije poništenja i za razdoblje nakon poništenja (34). Kako bi postupile u skladu s presudom, institucije ponovno izračunavaju pristojbu i na odgovarajući način izmjenjuju uredbu o uvođenju pristojbe za prošlo i buduće razdoblje. Osim toga, one upućuju nacionalna carinska tijela da nadoknade razliku ako su takvi zahtjevi pravovremeno podneseni (35).

(120)

Sudovi Unije primjenjuju potpuno poništenje ako sami na temelju činjenica u spisu ne mogu utvrditi jesu li institucije ispravno pretpostavile da postoji damping, šteta i interes Unije jer su institucije morale ponoviti dio svojeg ispitnog postupka. Budući da sudovi Unije nisu mjerodavni za provedbu ispitnog postupka umjesto Komisije, u cijelosti poništavaju uredbe o uvođenju konačnih pristojbi. Kao posljedica toga, institucije su valjano utvrdile postojanje triju uvjeta potrebnih za uvođenje mjera tek nakon presude o poništavanju pristojbi. Za uvoz koji je izvršen prije valjanog utvrđenja dampinga, štete i interesa Unije uvođenje konačnih pristojbi zabranjeno je Osnovnom uredbom i ADA-om. Stoga su aktima koje su institucije donijele kako bi zaključile te ispitne postupke konačne pristojbe donesene samo za buduće razdoblje (36).

(121)

Ovaj se predmet razlikuje od prethodnih (djelomičnih ili potpunih) poništenja utoliko da se ne odnosi na samo postojanje dampinga, štete i interesa Unije, nego samo na izbor odgovarajuće stope pristojbe (tj. izbor između stope pristojbe koja se primjenjuje samo na jedno društvo u uzorku koje je primilo MET i preostale stope pristojbe). Stoga nije sporno načelo uvođenja pristojbe, nego samo točan iznos (drugim riječima: način) pristojbe. Osim toga, prilagodba, ako postoji, može biti samo smanjenje.

(122)

Za razliku od predmeta djelomičnog poništenja u prošlosti koji su razmatrani u uvodnoj izjavi 119., Sud nije mogao odlučiti je li bilo potrebno odobriti novu (sniženu) stopu pristojbe jer je za tu odluku najprije potrebno ocijeniti zahtjev za MET. Komisija je nadležna za ocjenu zahtjeva za MET. Stoga Sud ne može provesti ovaj dio ispitnog postupka umjesto Komisije, a da pritom ne prekorači svoje ovlasti.

(123)

Za razliku od predmeta u kojima je došlo do potpunog poništenja u prošlosti nalazi o dampingu, šteti, uzročnosti i interesu Unije nisu poništeni. Stoga su damping, šteta, uzročnost i interes Unije valjano utvrđeni u trenutku donošenja Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006. Stoga ne postoji razlog za ograničavanje ponovnog uvođenja konačnih antidampinških pristojbi u budućnosti.

(124)

Stoga se ovom Uredbom ni na koji način ne odstupa od prakse odlučivanja institucija, čak i ako je ona bila relevantna.

(125)

Zainteresirane strane tvrdile su da poništenje antidampinških pristojbi ne bi dovelo do neopravdanog bogaćenja uvoznika, kako je tvrdila Komisija, jer su ti uvoznici možda pretrpjeli pad prodaje zbog pristojbe koja je bila uključena u prodajnu cijenu.

(126)

U sudskoj praksi Suda, prepoznaje se da bi vraćanje iznosa plaćenih za pristojbe koje su neopravdano naplaćene moglo biti odbijeno ako bi se njime prouzročilo neopravdano bogaćenje primatelja (37). Komisija primjećuje da te zainteresirane strane ne osporavaju činjenicu da je pristojba prenesena i da nisu dostavile dokaze o padu prodaje te da se u svakom slučaju u sudskoj praksi o nepravednom bogaćenju uzima u obzir samo prijenos, ali ne i mogući sekundarni učinci prijenosa.

(127)

U pogledu navodnog odstupanja od načela zabrane retroaktivnosti, upućuje se na uvodne izjave 76. do 81. u kojima je to detaljno objašnjeno.

(128)

U pogledu navodne primjene dvaju različitih pravnih okvira u trenutačnoj provedbi, upućuje se na uvodne izjave 99. do 102. u kojima je to detaljno objašnjeno.

(129)

Naposljetku, u pogledu primjedbi navedenih stranaka slijedom objave ocjene MET-a predmetnih kineskih proizvođača izvoznika, smatra se da su one u potpunosti uzete u obzir u ovoj Uredbi.

(130)

Navedene zainteresirane strane tvrdile su da su proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi trenutačna provedba trebala biti dana ista postupovna prava koja su dana proizvođačima izvoznicima u uzorku tijekom početnog ispitnog postupka. Tvrdile su da posebice kineskim proizvođačima izvoznicima nije pružena mogućnost da nadopune svoje obrasce zahtjeva za MET/IT putem obavijesti o manjkavosti isprave te da je provedena samo analiza dokumentacije, ali ne i provjera na licu mjesta. Nadalje, Komisija nije osigurala propisnu dostavu objave ocjene zahtjeva za MET/IT predmetnim proizvođačima izvoznicima jer su one poslane samo zakonskim predstavnicima društava tijekom početnog ispitnog postupka.

(131)

Nadalje se tvrdilo da predmetnim proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi ova provedba nisu omogućena ista postupovna jamstva koja se primjenjuju u standardnim antidampinškim ispitnim postupcima, već su primijenjeni stroži standardi. Komisija nije uzela u obzir vremensku razliku između podnošenja zahtjeva za MIT/IT u početnom ispitnom postupku i ocjene tih zahtjeva. Nadalje, proizvođačima izvoznicima tijekom početnog ispitnog postupka omogućeno je samo 15 dana za ispunjavanje zahtjeva za MET/IT umjesto uobičajenog 21 dana.

(132)

Usto, jedan je od uvoznika tvrdio da su povrijeđena postupovna prava proizvođača izvoznika jer više nisu bili u mogućnosti da iznesu značajne primjedbe ili dodatne podatke koji bi podržali navode iznesene prije 11 godina jer ta društva možda više ne postoje ili dokumenti više nisu dostupni.

(133)

Ista je strana tvrdila da bi, za razliku od početnog ispitnog postupka, trenutačno ponovno uvođenje mjera utjecalo samo na uvoznike u Uniji pri čemu im je uskraćena mogućnost da iznesu značajne podatke.

(134)

Također, tvrdilo se da je Komisija primijenila de facto podatke koji su bili dostupni unutar značenja čl. 18. stavka 1. Osnovne uredbe, a da Komisija nije postupala u skladu s postupovnim pravilima koja su predviđena čl. 18. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(135)

Komisija napominje da se ni u jednoj odredbi Osnovne uredbe od Komisije ne zahtjeva da društvima izvoznicima koji traže MET/IT omogući dopunu činjeničnih podataka koji nedostaju. Podsjeća da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji zahtijeva MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim, kako je Sud smatrao u presudama Brosmann i Aokang, institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, Komisija treba ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET/IT (vidjeti uvodnu izjavu 31.)). Pravo na saslušanje odnosi se na ocjenu tih činjenica, ali njime nije obuhvaćeno pravo na ispravak podataka koji nedostaju. U suprotnom bi proizvođač izvoznik mogao beskonačno dugo produljivati ocjenu dostavljanjem podataka malo po malo.

(136)

U tom se pogledu podsjeća da za Komisiju ne postoji obveza da od proizvođača izvoznika zatraži da on dopuni svoj zahtjev za MET/IT. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, Komisija može temeljiti svoju ocjenu na podacima koje dostavi proizvođač izvoznik, U svakom slučaju, predmetni proizvođači izvoznici nisu osporili ocjenu svojih zahtjeva za MET/IT od strane Komisije, ali nisu utvrdili ni dokumente niti zaposlenike na koje više ne mogu računati. Taj je navod stoga toliko apstraktan da institucije pri ocjenjivanju zahtjeva za MET/IT ne mogu uzeti u obzir te poteškoće. S obzirom na to da se ta tvrdnja temelji na nagađanju i da nije potkrijepljena preciznim naznakama o tome koji dokumenti i koje osobe više nisu dostupni te koja je važnost tih dokumenata i osoba za ocjenu zahtjeva za MET/IT, ta se tvrdnja mora odbaciti.

(137)

U pogledu de facto primjene čl. 18. stavka 1. Osnovne uredbe, to ne zahtijeva automatsku primjenu čl. 18. stavka 4. Osnovne uredbe. To se zahtijeva jedino u slučajevima kada bi Komisija odbacila podatke koje je dostavila zainteresirana strana. U ovom slučaju, Komisija je prihvatila podatke koje su dostavili predmetni proizvođači izvoznici te je temeljila svoju ocjenu na tim podacima. To se ne smatra uporabom dostupnih činjenica. Već Komisija nije odbila nikakve podatke.

(138)

Jedan je uvoznik tvrdio da Komisija nije ispitala bi li uvođenje antidampinških pristojbi bilo u interesu Unije te je tvrdio da bi mjere bile protivne interesu Unije jer i. bi mjere već postigle svoj planirani učinak pri prvom uvođenju; ii. mjere ne bi prouzročile dodatnu korist za industriju Unije; iii. mjere ne bi utjecale na proizvođače izvoznike te iv. bi mjere nametnule bitan trošak za uvoznike u Uniji.

(139)

Trenutačni se slučaj odnosi samo na zahtjeve za MET/IT jer je to jedina točka u kojoj su sudovi Unije pronašli zakonske pogreške. Radi interesa Unije, ocjena u početnoj uredbi ostaje u cijelosti valjana. Nadalje, trenutna je mjera opravdana radi zaštite financijskog interesa Unije.

(140)

FESI i Puma osporili su ocjenu Komisije u pogledu zahtjeva za MET njihovih kineskih dobavljača navodeći da su uglavnom odbijeni zbog nedostatka potpunih podatka. U pogledu kriterija 1., te su strane tvrdile da Komisija, osim što nije nastojala pribaviti podatke koji nedostaju, također nije naznačila koji su joj podaci potrebni kao dokaz da nije bilo značajnog uplitanja države u poslovne odluke predmetnih proizvođača izvoznika. U pogledu kriterija 3., pozivajući se na presudu Suda u predmetu T-586/14 Xinyi OV protiv Komisije, te su stranke tvrdile da porezni poticaji ili preferencijalni porezni režimi nisu pokazatelji narušavanja tržišnog gospodarstva ili ponašanja koje nije u skladu s tržišnim gospodarstvom.

(141)

Na temelju toga, stranke su utvrdile da je Komisija počinila očiglednu pogrešku u primjeni čl. 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe te da isto tako nije pružila dostatne razloge za odbacivanje zahtjeva za MET proizvođača izvoznika.

(142)

S obzirom na podatke koji nedostaju u smislu kriterija 1., upućuje se na uvodnu izjavu 135. koja navodi da ništa u Osnovnoj uredbi ne obvezuje Komisiju da društvima izvoznicima koja zahtijevaju MET omogući nadopunu činjeničnih podataka koji nedostaju te da u stvari teret dokazivanja počiva na proizvođaču izvozniku koji zahtijeva MET.

(143)

S obzirom na kriterij 3., obrazloženo je da ni porezni poticaji ni preferencijalni porezni režimi (ako postoje) nisu uzeti u obzir kao razlog za odbacivanje MET-a.

(144)

Iste su strane tvrdile, pozivajući se na kriterij 2., da Komisija nije dokazala da se izvozna prodaja ne određuje slobodno te da je bio njezin zadatak da utvrdi utječe li i na koji način uplitanje države na izvozne cijene.

(145)

Štoviše, navele su da je nalaz kako se izvozna prodaja ne određuje slobodno u suprotnosti s nalazima početnog ispitnog postupka koji se odnose na izvršenu prodaju proizvođača originalne opreme (OEM) u kojima je utvrđeno da uvoznici kao što je Puma provode vlastito istraživanje i razvoj te nabavu sirovina kada kupuju od kineskih dobavljača (38). Na temelju toga, tvrdilo se da Puma i Timberland imaju značajnu kontrolu nad proizvodnim procesom i specifikacijama te da stoga nije bilo prostora za uplitanje države.

(146)

Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 42., teret dokazivanja počiva na proizvođaču koji zahtijeva IT. Kako je također objašnjeno u uvodnoj izjavi 47., proizvođači izvoznici nisu dokazali da su poslovne odluke donesene bez uplitanja države. Također je navedeno da se kriterij 2. ne odnosi samo na cijene izvoza, već općenito na cijene prodaje koje uključuju cijene izvoza i količine te druge uvjete i odredbe prodaje koji se trebaju slobodno odrediti bez uplitanja države.

(147)

Kako bi potkrijepile svoj argument da se cijene izvoza određuju slobodno, predmetne zainteresirane strane uputile su na uvodnu izjavu 269. Uredbe Komisije (EZ) br. 553/2006 (Privremena uredba). Međutim, ta se uvodna izjava odnosila na cijene preprodaje uvoznika u Uniji te stoga ne može biti razmatrana kao odgovarajuća osnova za utvrđivanje pouzdanosti cijena izvoza proizvođača izvoznika. Isto tako, upućivanje na uvodnu izjavu 132. Privremene uredbe i uvodnu izjavu 135. Uredbe (EZ) No 1472/2006 (39) (Sporna uredba) odnosi se na prilagodbu normalne vrijednosti u odnosu na cijenu izvoza te ne dopušta zaključke u pogledu toga jesu li cijene izvoza kineskih društava slobodno određene.

(148)

Nadalje, te su stranke tvrdile da Komisija nije obrazložila kako je došla do zaključka da postoji opasnost od zaobilaženja antidampinških mjera ako bi se predmetnim proizvođačima izvoznicima omogućila pojedinačna stopa pristojbe koja bi, međutim, bila temeljna svrha kriterija za IT.

(149)

U pogledu opasnosti od izbjegavanja, to je samo jedan kriterij od pet navedenih u čl. 9. stavku 5. Osnovne uredbe prije izmjene. U skladu s tim člankom, proizvođač izvoznik treba dokazati ispunjenje svih 5 kriterija. Stoga, neispunjenje jednog ili više kriterija dovoljno je za odbacivanje zahtjeva za IT bez daljnjeg provjeravanja jesu li ispunjeni ostali uvjeti.

(150)

FESI je osporio navod u uvodnoj izjavi 19. prema kojemu je jedan od dobavljača društva Timberland, društvo General Shoes Limited, pogrešno naveden kao kineski dobavljač u prijavi pred nacionalnim sudom, a društvo ustvari ima poslovni nastan u Vijetnamu. FESI je utvrdio da je Komisija trebala tražiti daljnje obrazloženje te je naveo da se društvo lako moglo zamijeniti za kineskog dobavljača. Tvrdio je da, iako je istina da se društvo pojavilo s različitim imenom u obrascu za odabir uzorka i zahtjevu za MET u početnom ispitnom postupku (odnosno kao General Footwear Ltd), drugačije ime društva u prijavi društva Timberland pred nacionalnim sudom (odnosno General Shoes Ltd) najvjerojatnije je posljedica pogreške u prijevodu. Stoga je također trebalo ocijeniti zahtjev za MET/IT kineskog društva General Footwear Ltd.

(151)

General Footwear Ltd dio je grupacije s povezanim društvima u Kini i Vijetnamu. I proizvođač u Vijetnamu i još jedan u Kini dostavili su zahtjeve za MET/IT u početnom ispitnom postupku. U zahtjevu za MET/IT kineskog društva, njegovo se ime dosljedno spominje kao „General Footwear Ltd” s adresom u Kini. Proizvođač u Vijetnamu navodi se kao „General Shoes Ltd”. Međutim, u relevantnom je obrascu zahtjeva za MET/IT nejasno je li društvo u pitanju kinesko ili vijetnamsko. Stoga nije bilo nerazumno pretpostaviti da je društvo navedeno u spisu pred nacionalnim sudom zapravo vijetnamsko.

(152)

U svakom slučaju, namjera je Komisije ocijeniti zahtjev za MET/IT društva „General Footwear Ltd” iz Kine. U svrhu dobrog upravljanja te kako se ne bi bezrazložno odgodila trenutačna provedba, ta će ocjena, međutim, biti predmetom zasebnog zakonskog akta.

(153)

Jedan je uvoznik naveo da nijedan od predmetnih proizvođača izvoznika u trenutačnoj provedbi nije njegov dobavljač te stoga smatra da zaključci nisu relevantni za njegov slučaj. Ta je stranka utvrdila da zaključci trenutačne provedbe stoga ne mogu biti osnova za odbijanje zahtjeva za nadoknadu koji su podneseni nacionalnim carinskim tijelima. Uvoznik je, nadalje, zatražio da se zahtjevi za MET/IT njegovih dobavljača ispitaju na temelju dokumenata koje su Komisiji dostavile relevantne belgijske vlasti.

(154)

U pogledu tog navoda, Komisija upućuje na Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/223 o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 (40) kojom se propisuje postupanje u ovom predmetu. Posebice, u skladu s čl. 1. i 2. te Uredbe, Komisija će ispitati relevantne zahtjeve za MET/IT čim zaprimi relevantnu dokumentaciju od carinskih tijela.

(155)

Uzimajući u obzir dane primjedbe i analizu tih primjedbi zaključeno je da je potrebno ponovno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje za NRK u pogledu trinaest predmetnih proizvođača izvoznika za razdoblje primjene Sporne uredbe.

(156)

Predmetni proizvođači izvoznici i sve strane koje su se javile bili su obaviješteni o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe za uvoz trinaest predmetnih proizvođača izvoznika. Odobreno im je razdoblje za podnošenje primjedbi nakon objave.

(157)

Odbor uspostavljen člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 2016/1036 nije dostavio mišljenje,

—

„sportska obuća” znači obuća u smislu napomene 1. za podbrojeve uz poglavlje 64. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 1719/2005 (43);

—

„obuća proizvedena pomoću posebne tehnologije” znači obuća čija je cijena CIF po paru najmanje 7,5 EUR, za upotrebu u sportskim aktivnostima, s jednoslojno ili višeslojno oblikovanim potplatom, neispunjenim, proizvedena iz sintetičkih materijala koji po svojoj prirodi apsorbiraju udarce u smjeru okomitog ili lateralnog kretanja, s posebnim tehničkim svojstvima kao što su plinom ili tekućinom punjeni hermetički jastučići, mehaničke komponente za apsorpciju ili neutralizaciju udaraca, ili materijala kao što su polimeri niske gustoće, obuhvaćena oznakama KN ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96 i ex 6403 99 98;

—

„obuća sa zaštitnom kapicom” znači obuća u koju je ugrađena zaštitna kapica s otpornošću na udarce od najmanje 100 džula (44) i koja je obuhvaćena oznakama KN: ex 6403 30 00 (45), ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00;

—

„papuče i ostala obuća za unutarnju uporabu” znači obuća obuhvaćena oznakom KN ex 6405 10 00.