o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

Ovom Uredbom uvodi se zajednički okvir za osiguravanje točnosti i cjelovitosti indeksa koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima, ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova u Uniji. Time se ovom Uredbom doprinosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istodobno postizanje visoke razine zaštite potrošača i ulagatelja.

1. Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti, doprinos ulaznih podataka referentnim vrijednostima i upotrebu referentnih vrijednosti unutar Unije.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. radi daljnjeg određivanja tehničkih elemenata definicija iz stavka 1. ovog članka, osobito određivanja toga što se, za potrebe definiranja indeksa, smatra činjenjem nečega dostupnim javnosti.

Prema potrebi, Komisija uzima u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti.

3. Komisija donosi provedbene akte radi utemeljenja i preispitivanja popisa javnih tijela u Uniji koja pripadaju području primjene definicije iz stavka 1. točke 29. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2.

Prema potrebi, Komisija uzima u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti.

1. Administrator mora imati robustan sustav upravljanja koji obuhvaća jasnu organizacijsku strukturu i jasno definirane, transparentne i dosljedne uloge i odgovornosti svih osoba koje sudjeluju u pružanju referentne vrijednosti.

Administratori poduzimaju odgovarajuće mjere da utvrde i spriječe ili riješe sukobe interesa između sebe, uključujući svoje rukovoditelje, zaposlenike ili svaku drugu osobu koja je s njim izravno ili neizravno povezana u sustavu kontrole i doprinositelja ili korisnika te da osigura da, kad god je potrebna prosudba ili diskrecijsko pravo u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti, to bude izvršeno na neovisan i pošten način.

2. Pružanje referentne vrijednosti operativno je odvojeno od svakog dijela poslovanja administratora koji može dovesti do stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa.

3. Ako zbog njegove vlasničke strukture, kontrolnih udjela ili drugih aktivnosti koje obavlja bilo koji subjekt koji je vlasnik ili kontrolira administratora ili subjekt kojeg administrator ili bilo koja od administratorovih podružnica ima u vlasništvu ili kontrolira, dođe do sukoba interesa unutar samog administratora kojeg nije moguće ukloniti na primjeren način, relevantno nadležno tijelo može od administratora zahtijevati da ustanovi neovisnu funkciju nadzora koja uključuje uravnoteženu zastupljenost dionika, uključujući korisnike i doprinositelje.

4. Ako se takav sukob interesa ne može riješiti na prikladan način, relevantno nadležno tijelo može od administratora zahtijevati da prekine aktivnosti ili odnose koji dovode do sukoba interesa ili da prestane pružati referentnu vrijednost.

5. Administrator korisnicima referentne vrijednosti i relevantnom nadležnom tijelu te, po potrebi, doprinositeljima, objavljuje ili otkriva sve postojeće ili potencijalne sukobe interesa, uključujući sukobe interesa koji proizlaze iz vlasništva ili kontrole administratora.

6. Administrator uspostavlja primjerene politike i postupke te učinkovite organizacijske aranžmane za utvrđivanje, otkrivanje i sprječavanje sukoba interesa, upravljanje njime te njegovo ublaživanje, te upravlja tim politikama i postupcima kako bi se zaštitile cjelovitost i neovisnost utvrđivanja referentnih vrijednosti. Takve politike i postupci redovito se preispituju i ažuriraju. Politikama i postupcima uzimaju se u obzir sukobi interesa, razina subjektivnosti koja je upotrjebljena u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti te rizici koje predstavlja referentna vrijednost, te se na te probleme odgovara, a tim se politikama i postupcima također:

7. Administratori jamče da njihovi zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su im usluge na raspolaganju ili su pod njihovom kontrolom i koje su izravno uključene u pružanje referentne vrijednosti:

8. Administrator uspostavlja posebne postupke unutarnje kontrole kako bi osigurao integritet i pouzdanost zaposlenika ili osobe koja utvrđuje referentnu vrijednost, uključujući barem unutarnje odobrenje uprave prije širenja informacija o referentnoj vrijednosti.

1. Administrator uspostavlja i obavlja trajnu i djelotvornu funkciju nadzora kako bi osigurao nadziranje svih aspekata pružanja svojih referentnih vrijednosti.

2. Administrator razvija i održava robusne postupke u vezi sa svojom funkcijom nadzora koji su na raspolaganju relevantnim nadležnim tijelima.

3. Funkcija nadzora izvršava se cjelovito i obuhvaća sljedeće odgovornosti, koje administrator prilagođava u odnosu na složenost, upotrebu i ranjivost referentne vrijednosti:

4. Funkciju nadzora provodi neovisni odbor ili se ona provodi drugim odgovarajućim sustavom upravljanja.

5. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi utvrdila postupke u pogledu funkcije nadzora i značajke funkcije nadzora u pogledu njezina sastava te u pogledu pozicije unutar organizacijske strukture administratora, kako bi se osigurala cjelovitost funkcije i nepostojanje sukoba interesa. Konkretno, ESMA izrađuje popis prikladnih sustava upravljanja koji nije konačan, kako je propisano u stavku 4.

ESMA razlikuje razne vrste referentnih vrijednosti i sektora kako je utvrđeno u ovoj Uredbi i uzima u obzir razlike u vlasništvu i kontrolnoj strukturi administratora, prirodi, opsegu i složenosti pružanja referentne vrijednosti te riziku i utjecaju referentne vrijednosti, također s obzirom na međunarodne usklađenosti nadzornih praksi u pogledu zahtjeva u vezi s upravljanjem vezano za referentne vrijednosti. Međutim, nacrt regulatornih tehničkih standarda ESMA-e ne obuhvaća i ne primjenjuje se na administratore neznačajnih referentnih vrijednosti.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom propisanim u člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

6. ESMA može u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 za administratore neznačajnih referentnih vrijednosti izdati smjernice u kojima će biti navedeni elementi iz stavka 5. ovog članka.

1. Administrator raspolaže kontrolnim okvirom kojim se jamči da su njihove referentne vrijednosti pružene i objavljene ili stavljene na raspolaganje u skladu s ovom Uredbom.

2. Kontrolni okvir razmjeran je razini utvrđenih sukoba interesa, dosegu diskrecijskog prava pri pružanju referentne vrijednosti i prirodi ulaznih podataka za referentnu vrijednost.

5. Kontrolni okvir dokumentira se, preispituje i prema potrebi ažurira te se stavlja na raspolaganje relevantnim nadležnim tijelima, a na zahtjev i korisnicima.

1. Administrator raspolaže okvirom odgovornosti kojim su obuhvaćeni vođenje evidencije, revizija i preispitivanje te postupak za pritužbe i kojim se dokazuje usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe.

2. Administrator određuje unutarnju funkciju s potrebnom sposobnošću da preispituje poštuje li administrator metodologiju referentne vrijednosti i ovu Uredbu te da izvješćuje o tome.

3. Za ključne referentne vrijednosti administrator imenuje neovisnog vanjskog revizora koji preispituje poštuje li administrator metodologiju referentne vrijednosti i ovu Uredbu i izvješćuje o tome najmanje jedanput godišnje.

4. Na zahtjev relevantnog nadležnog tijela, administrator relevantnom nadležnom tijelu dostavlja detalje preispitivanja i izvještaja iz stavka 2. Na zahtjev relevantnog nadležnog tijela ili bilo kojeg korisnika referentne vrijednosti, administrator objavljuje detalje revizija iz stavka 3.

2. Administrator vodi evidenciju iz stavka 1. najmanje pet godina u obliku koji omogućuje repliciranje i potpuno razumijevanje utvrđivanja referentne vrijednosti te reviziju ili vrednovanje ulaznih podataka, izračuna, prosudbe i diskrecijskog prava. Evidencija telefonskih razgovora ili elektroničke komunikacije koji su zabilježeni u skladu sa stavkom 1. točkom (h) daje se osobama uključenima u razgovor ili komunikaciju na njihov zahtjev i čuva se tri godine.

1. Administrator uspostavlja postupke za primanje, istraživanje i zadržavanje evidencije o podnesenim pritužbama, uključujući i pritužbe na administratorov postupak utvrđivanja referentnih vrijednosti, te ih objavljuje.

1. Administratori ne smiju izdvajati funkcije u okviru pružanja referentne vrijednosti na način kojim bi se bitno narušila kontrola administratora nad pružanjem referentne vrijednosti ili sposobnost relevantnog nadležnog tijela da nadzire referentnu vrijednost.

2. Administrator koji izdvoji pružatelju usluga funkcije ili bitne usluge i aktivnosti u okviru pružanja referentne vrijednosti u cijelosti zadržava odgovornost za ispunjavanje svih obveza administratora na temelju ove Uredbe.

3. U slučaju izdvajanja funkcija administrator jamči da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. Pružanje referentne vrijednosti uređeno je sljedećim zahtjevima koji se odnose na ulazne podatke:

2. Administratori osiguravaju da je njihovim kontrolama koje se odnose na ulazne podatke obuhvaćeno sljedeće:

3. Ako ulazne podatke referentne vrijednosti dostavlja izvršni ured, odnosno bilo koji odjel, jedinica, skupina zaposlenika ili pojedinačno osoblje u doprinositelju ili njegove podružnice koje izvršavaju poslove određivanja cijena, trgovanja, prodaje, stavljanja na tržište, oglašavanja, poticanja, strukturiranja ili posredovanja, administrator:

4. Ako administrator smatra da ulazni podatci ne odražavaju tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću, taj administrator u razumnom roku mijenja ulazne podatke, doprinositelje ili metodologiju kako bi osigurao da ulazni podatci odražavaju tržišnu ili gospodarsku stvarnost ili prestaje pružati tu referentnu vrijednost.

5. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnilo kako osigurati prikladnost i provjerljivost ulaznih podataka propisanih stavkom 1. točkama (a) i (b) kao i unutarnje postupke nadzora i provjere doprinositelja za koje administrator mora osigurati da postoje, u skladu sa stavkom 3. točkom (b), kako bi se osigurala cjelovitost i točnost ulaznih podataka. Međutim, nacrt regulatornih tehničkih standarda ESMA-e ne obuhvaća i ne primjenjuje se na administratore neznačajnih referentnih vrijednosti.

ESMA uzima u obzir različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kao što je određeno u ovoj Uredbi, prirodu ulaznih podataka, značajke predmetne tržišne ili gospodarske stvarnosti, načelo proporcionalnosti, ranjivost referentnih vrijednosti u odnosu na manipulacije te međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

6. ESMA može u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 za administratore neznačajnih referentnih vrijednosti izdati smjernice u kojima će biti navedeni elementi iz stavka 5. ovog članka.

1. Administrator se koristi metodologijom za utvrđivanje referentnih vrijednosti koja:

2. Pri razvijanju metodologije za utvrđivanje referentne vrijednosti, administrator:

3. Administrator raspolaže jasnim objavljenim pravilima za utvrđivanje okolnosti u kojima količina ili kvaliteta ulaznih podataka ne ispunjava metodološke norme za točno i pouzdano utvrđivanje referentne vrijednosti te u kojima se opisuje može li se i kako u takvim okolnostima izračunati referentna vrijednost.

1. Administrator transparentno obavlja poslove razvoja, primjene i upravljanja u vezi s referentnom vrijednošću i metodologijom. U tu svrhu administrator objavljuje ili stavlja na raspolaganje sljedeće informacije:

3. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnilo koje informacije administrator mora pružiti u skladu sa zahtjevima iz stavaka 1. i 2. razlikujući različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kao što je utvrđeno u ovoj Uredbi. ESMA uzima u obzir potrebu da se objave oni elementi metodologije kojima se pruža dovoljno pojedinosti da bi korisnici shvatili kako se pruža referentna vrijednost i da bi mogli ocijeniti njezinu reprezentativnost, važnost za pojedine korisnike i njezinu prikladnost za financijske instrumente i ugovore te načelo proporcionalnosti. Međutim, nacrt regulatornih tehničkih standarda ESMA-e ne obuhvaća i ne primjenjuje se na administratore neznačajnih referentnih vrijednosti.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4. ESMA može u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 za administratore neznačajnih referentnih vrijednosti izdati smjernice u kojima će biti navedeni elementi iz stavka 3. ovog članka.

1. Administrator uspostavlja primjerene sustave i djelotvorne načine kontrole kojima osigurava cjelovitost ulaznih podataka kako bi mogao utvrditi i nadležnom tijelu prijaviti svako ponašanje koje bi moglo uključivati manipulacije ili pokušaj manipulacije referentnom vrijednošću u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014.

2. Administrator prati ulazne podatke i doprinositelje kako bi mogao obavijestiti nadležno tijelo i dostaviti sve relevantne informacije ako sumnja da je u vezi s referentnom vrijednošću došlo do ponašanja koje može uključivati manipulacije ili pokušaj manipulacije referentnom vrijednošću u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014, uključujući tajne dogovore o manipulaciji.

Nadležno tijelo administratora, kad je to primjenjivo, takve informacije prenosi relevantnom tijelu u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014.

3. Administratori raspolažu postupcima pomoću kojih njihovi upravitelji, zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su im usluge na raspolaganju ili su pod njihovom kontrolom mogu interno prijaviti kršenja ove Uredbe.

1. Kada se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima koje su pružili doprinositelji, administrator izrađuje kodeks ponašanja za svaku referentnu vrijednost u kojem se jasno određuju odgovornosti doprinositelja u pogledu doprinošenja ulaznih podataka te osigurava da je takav kodeks ponašanja u skladu s ovom Uredbom. Administrator mora redovito i barem jednom godišnje te u slučaju promjena u kodeksu provjeriti da se doprinositelji pridržavaju kodeksa ponašanja.

3. Administratori mogu sastaviti jedan kodeks ponašanja za svaku obitelj referentnih vrijednosti koje pružaju.

4. U slučaju da relevantno nadležno tijelo pri korištenju svojih ovlasti navedenih u članku 41. ustanovi da određeni elementi kodeksa ponašanja nisu u skladu s ovom Uredbom, ono o tome obavješćuje dotičnog administratora. Administrator u roku od 30 dana od te obavijesti prilagođava kodeks ponašanja kako bi osigurao usklađenost s ovom Uredbom.

5. U roku od 15 radnih dana od datuma početka primjene odluke o dodavanju ključne referentne vrijednosti na popis iz članka 20. stavka 1., administrator te ključne referentne vrijednosti dostavlja kodeks ponašanja relevantnom nadležnom tijelu. Relevantno nadležno tijelo u roku od 30 dana provjerava je li sadržaj kodeksa ponašanja usklađen s ovom Uredbom. Ako relevantno nadležno tijelo ustanovi da određeni elementi nisu u skladu s ovom Uredbom, primjenjuje se stavak 4. ovog članka.

6. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnili elementi kodeksa ponašanja iz stavka 2. za različite vrste referentnih vrijednosti te kako bi se uzelo u obzir razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta.

ESMA uzima u obzir različite značajke referentnih vrijednosti i doprinositelja, posebno u smislu razlika u ulaznim podatcima i metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima i međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. Sljedeći zahtjevi u pogledu upravljanja i kontrole primjenjuju se na nadzirane doprinositelje:

2. Nadzirani doprinositelj raspolaže djelotvornim sustavima i kontrolama kako bi se osigurala cjelovitost i pouzdanost svih doprinosa ulaznih podataka administratoru, uključujući:

3. Ako se ulazni podatci temelje na stručnoj prosudbi, nadzirani doprinositelji uspostavljaju, uz sustave i kontrole iz stavka 2., politike za primjenu prosudbe i diskrecijskog prava te čuvaju evidenciju s obrazloženjem tih prosudaba i primijenjenog diskrecijskog prava. Ako je to razmjerno, nadzirani doprinositelji uzimaju u obzir prirodu referentne vrijednosti i njezinih ulaznih podataka.

4. Nadzirani doprinositelj u potpunosti surađuje s administratorom i relevantnim nadležnim tijelom pri reviziji i nadziranju pružanja referentne vrijednosti te stavlja na raspolaganje informacije i evidenciju koje se čuvaju u skladu sa stavcima 2. i 3.

5. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno odredili zahtjevi koji se odnose na upravljanje, sustave i kontrole i politike navedene u stavcima 1., 2. i 3.

ESMA uzima u obzir različite značajke referentnih vrijednosti i nadziranih doprinositelja, posebno u smislu razlika u pruženim ulaznim podatcima i primijenjenoj metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima i prirodi aktivnosti nadziranih doprinositelja te razvoja referentnih vrijednosti i financijskih tržišta s obzirom na međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti. Međutim, nacrt regulatornih tehničkih standarda ESMA-e ne obuhvaća i ne primjenjuje se na nadzirane doprinositelje neznačajnih referentnih vrijednosti.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

6. ESMA može u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 za nadzirane doprinositelje neznačajnim referentnim vrijednostima izdati smjernice u kojima će biti navedeni elementi iz stavka 5. ovog članka.

1. Članak 11. stavak 1. točke (d) i (e), članak 11. stavci 2. i 3., članak 14. stavci 1. i 2., te članci 15. i 16. ne primjenjuju se na pružanje referentnih vrijednosti reguliranih podataka ni na doprinošenje referentnim vrijednostima reguliranih podataka. Članak 8. stavak 1. točka (a) ne primjenjuje se na pružanje referentnih vrijednosti reguliranih podataka s obzirom na ulazne podatke koji su doprinijeti u cijelosti i izravno kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki 24.

2. Članci 24. i 25. ili članak 26., ovisno o tome koji je primjenjiv, primjenjuju se na pružanje referentnih vrijednosti reguliranih podataka i na doprinošenje referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti za financijske instrumente ili financijske ugovore ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, a čija je ukupna vrijednost do 500 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća referentne vrijednosti.

Posebni zahtjevi utvrđeni u Prilogu I. primjenjuju se na pružanje referentnih kamatnih stopa i doprinošenje referentnim kamatnim stopama uz zahtjeve iz glave II. ili umjesto njih.

Članci 24., 25. i 26. ne primjenjuju se na pružanje referentnih kamatnih stopa i doprinošenje referentnim kamatnim stopama.

1. Posebni zahtjevi utvrđeni u prilogu II. primjenjuju se umjesto zahtjeva iz glave II., uz iznimku članka 10., na pružanje robnih referentnih vrijednosti i na njihovo doprinošenje, osim ako se radi o referentnoj vrijednosti reguliranih podataka ili referentnoj vrijednosti utemeljenoj na podnošenjima doprinositelja koji su većina nadzirani subjekti.

Članci 24., 25. i 26. ne primjenjuju se na pružanje robnih referentnih vrijednosti ni na doprinošenje robnim referentnim vrijednostima.

2. Ako je robna referentna vrijednost ključna referentna vrijednost, a temeljna imovina zlato, srebro ili platina, umjesto priloga II. primjenjuju se zahtjevi iz glave II.

1. Komisija donosi provedbene akte u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2. kako bi barem svake dvije godine uspostavila i preispitala popis ključnih referentnih vrijednosti koje pružaju administratori smješteni unutar Unije, pod uvjetom da je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2. Ako nadležno tijelo države članice iz stavka 1. točke (b) smatra da administrator pod njegovim nadzorom pruža referentnu vrijednost koju bi trebalo smatrati ključnom, ono o tome obavješćuje ESMA-u i prosljeđuje joj dokumentiranu ocjenu.

3. Za potrebe stavka 2. nadležno tijelo ocjenjuje bi li, u slučaju prestanka referentne vrijednosti ili u slučaju da se pruža na temelju ulaznih podataka ili tijela doprinositelja koji više nisu reprezentativni za predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost, došlo do nepovoljnog učinka na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća u njegovoj državi članici. Nadležno tijelo pri ocjenjivanju u obzir uzima sljedeće:

Nadležno tijelo barem svake dvije godine preispituje svoju ocjenu ključnosti referentne vrijednosti te obavješćuje ESMA-u o novoj ocjeni i prosljeđuje joj je.

4. U roku od šest tjedana od primitka obavijesti iz stavka 2. ESMA izdaje mišljenje o tome je li ocjena nadležnog tijela u skladu sa zahtjevima iz stavka 3. i prosljeđuje to mišljenje Komisiji zajedno s ocjenom nadležnog tijela.

5. Komisija nakon primitka mišljenja iz stavka 4. donosi provedbene akte u skladu sa stavkom 1.

6. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. s ciljem da:

Ako je primjenjivo, Komisija uzima u obzir relevantne promjene na tržištu ili tehnološke promjene.

1. Ako administrator ključne referentne vrijednosti namjerava prestati pružati tu referentnu vrijednost, administrator:

Tijekom razdoblja navedenog u točki (b) prvog podstavka administrator ne prestaje pružati referentnu vrijednost.

Tijekom razdoblja iz točke (b) prvog podstavka ovog stavka administrator ne prestaje pružati referentnu vrijednost bez pismenog odobrenja nadležnog tijela.

3. Nakon završetka procjene iz stavka 2. točke (b) nadležno tijelo ima ovlast zahtijevati od administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost sve dok:

Za potrebe prvog podstavka, razdoblje tijekom kojeg nadležno tijelo može zahtijevati od administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost nije duže od 12 mjeseci.

Do kraja tog razdoblja nadležno tijelo preispituje svoju odluku o zahtijevanju od administratora da nastavi objavljivati referentne vrijednosti i, kad je to potrebno, može produžiti to razdoblje za najviše dodatnih 12 mjeseci. Ukupno trajanje razdoblja obveznog upravljanja ne može biti duže od 24 mjeseca.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., u slučaju ukidanja administratora ključne referentne vrijednosti zbog postupka u slučaju nesolventnosti, nadležno tijelo procjenjuje treba li i na koji način prenijeti ključnu referentnu vrijednost novom administratoru ili se ona može propisno prestati pružati, vodeći računa o postupku utvrđenom u skladu s člankom 28. stavkom 1.

Ne dovodeći u pitanje primjenu prava Unije u području tržišnog natjecanja, pri pružanju ključne referentne vrijednosti, administrator poduzima odgovarajuće korake kako bi osigurao davanje licencije za tu referentnu vrijednost i pružanje informacija o njoj svim korisnicima na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi.

1. Ovaj se članak primjenjuje na ključne referentne vrijednosti koje se temelje na doprinosima doprinositelja od kojih su većina nadzirani subjekti.

2. Administrator jedne ili više ključnih referentnih vrijednosti svake dvije godine svojem nadležnom tijelu podnosi ocjenu sposobnosti svake pružene ključne referentne vrijednosti za mjerenje predmetne tržišne ili gospodarske stvarnosti.

3. Ako nadzirani doprinositelj ključnoj referentnoj vrijednosti namjerava prestati s doprinošenjem ulaznih podataka, o tome smjesta pismeno izvješćuje administratora referentne vrijednosti, koji bez odgađanja obavješćuje svoje nadležno tijelo. Kad je nadzirani doprinositelj smješten u drugoj državi članici, nadležno tijelo administratora bez odgađanja obavješćuje nadležno tijelo tog doprinositelja. Administrator referentne vrijednosti svojem nadležnom tijelu dostavlja ocjenu utjecaja na sposobnost referentne vrijednosti za mjerenje predmetne tržišne ili gospodarske stvarnosti što je prije moguće no najkasnije 14 dana nakon obavijesti doprinositelja.

4. Nakon zaprimanja ocjene administratora referentne vrijednosti iz stavaka 2. i 3. ovog članka te na temelju te ocjene, nadležno tijelo administratora odmah izvješćuje ESMA-u i, prema potrebi, kolegij uspostavljen člankom 46., te samo ocjenjuje sposobnost referentne vrijednosti za mjerenje predmetne tržišne i gospodarske stvarnosti, vodeći računa o postupku administratora za prestanak referentne vrijednosti određenom u skladu s člankom 28. stavkom 1.

5. Od datuma na koji je nadležno tijelo administratora primilo obavijest o namjeri doprinositelja da prestane doprinositi ulazne podatke i sve dok ocjena iz stavka 4. ne bude završena, ono ima ovlast zahtijevati od doprinositelja koji su podnijeli obavijest u skladu sa stavkom 3. da nastave s doprinošenjem ulaznih podataka tijekom razdoblja koje ni u kojem slučaju ne može biti duže od četiri tjedna, bez obvezivanja nadziranih subjekata na trgovanje ili obvezivanje na trgovanje.

6. Ako nadležno tijelo nakon isteka razdoblja utvrđenog u stavku 5. i na temelju vlastite ocjene iz stavka 4. smatra da je reprezentativnost ključne referentne vrijednosti ugrožena, ono ima ovlast:

Ukupno trajanje razdoblja obveznog doprinošenja iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ne može biti duže od 24 mjeseca.

7. Za potrebe stavka 6., nadzirane subjekte od kojih se zahtijeva doprinos ulaznih podataka odabire nadležno tijelo administratora u bliskoj suradnji s nadležnim tijelom nadziranih subjekata na temelju stvarnog ili mogućeg udjela nadziranog subjekta na tržištu koje se treba mjeriti referentnom vrijednošću.

8. Nadležno tijelo nadziranog doprinositelja i od kojega se mjerama u skladu sa stavkom 6. točkom (a), (b) ili (c) zahtijeva doprinos referentnoj vrijednosti surađuje s nadležnim tijelom administratora u provedbi takvih mjera.

9. Nadležno tijelo administratora preispituje svaku mjeru donesenu na temelju stavka 6. do kraja razdoblja iz stavka 6. prvog podstavka točke (a). Tijelo opoziva bilo koju mjeru ako smatra:

10. U slučaju predviđenog prestanka pružanja ključne referentne vrijednosti svaki nadzirani doprinositelj toj referentnoj vrijednosti nastavlja doprinositi ulazne podatke tijekom razdoblja koje odredi nadležno tijelo, ali ne dulje od maksimalnog razdoblja od 24 mjeseca utvrđenog u stavku 6. drugom podstavku.

11. U slučaju da neki od doprinositelja prekrši zahtjeve utvrđene u stavku 6., administrator o tome obavješćuje relevantno nadležno tijelo čim to bude moguće.

12. Ako se referentna vrijednost smatra ključnom u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavcima 2., 3., 4. i 5., nadležno tijelo administratora u skladu sa stavkom 5. i stavkom 6. točkama (a), (b) i (c) ovog članka ima ovlast zahtijevati ulazne podatke samo od nadziranih doprinositelja koji su smješteni u državi članici nadležnog tijela.

1. Referentna vrijednost koja ne ispunjava bilo koji od uvjeta utvrđenih u članku 20. stavku 1. značajna je ako:

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 49. kako bi se preispitala metoda izračuna za određivanje praga iz stavka 1. točke (a) ovog članka s obzirom na tržište, cijenu i regulatorna kretanja, kao i prikladnost klasifikacije referentnih vrijednosti ukupne vrijednosti financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova bliske pragu. To će se preispitivanje provoditi barem svake dvije godine od 1. siječnja 2018.

3. Administrator odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo ako njegova značajna referentna vrijednost padne ispod praga iz stavka 1. točke (a).

1. Administrator može odlučiti ne primijeniti članak 4. stavak 2., članak 4. stavak 7. točke (c), (d) i (e), članak 11. stavak 3. točku (b) ili članak 15. stavak 2. u pogledu svojih značajnih referentnih vrijednosti ako taj administrator smatra da bi primjena jedne ili više od tih odredaba bila nerazmjerna uzimajući u obzir prirodu ili utjecaj referentne vrijednosti ili veličinu administratora.

2. U slučaju da administrator odluči ne primijeniti jednu ili više odredaba navedenih u stavku 1., odmah o tome obavješćuje svoje nadležno tijelo i pruža mu sve relevantne informacije kojima se potvrđuje procjena tog administratora da bi primjena jedne ili više od tih odredaba bila nerazmjerna uzimajući u obzir prirodu ili utjecaj referentnih vrijednosti ili veličinu administratora.

3. Nadležno tijelo može odlučiti da administrator značajne referentne vrijednosti ipak treba primijeniti jedan ili više zahtjeva iz članka 4. stavka 2., članka 4. stavka 7. točke (c), (d) i (e), članka 11. stavka 3. točke (b) i članka 15. stavka 2. ako smatra da bi to bilo prikladno uzimajući u obzir prirodu ili utjecaj referentnih vrijednosti ili veličinu administratora. Nadležno tijelo na temelju informacija koje mu pruži administrator prilikom ocjenjivanja uzima u obzir sljedeće kriterije:

4. U roku od 30 dana od primitka obavijesti administratora iz stavka 2. nadležno tijelo obavješćuje tog administratora o svojoj odluci o primjeni dodatnih zahtjeva u skladu sa stavkom 3. U slučaju da obavijest nadležnog tijela stigne za vrijeme postupka odobrenja ili registracije primjenjuju se rokovi utvrđeni u članku 34.

5. Nadležno tijelo pri izvršavanju nadzornih ovlasti u skladu s člankom 41. redovito preispituje je li njegova ocjena u skladu sa stavkom 3. ovog članka i dalje valjana.

6. Ustanovi li nadležno tijelo na osnovanim temeljima da su informacije koje su mu dostavljene u skladu sa stavkom 2. ovog članka nepotpune ili da su potrebne dodatne informacije, rok od 30 dana iz stavka 4. ovog članka primjenjuje se tek od datuma na koji administrator pruži dodatne informacije, osim ako se rokovi iz članka 34. primjenjuju na temelju stavka 4. ovog članka.

7. Ako administrator značajne referentne vrijednosti ne ispunjava jedan ili više zahtjeva iz članka 4. stavka 2., članka 4. stavka 7. točaka (c), (d) i (e), članka 11. stavka 3. točke (b) i članka 15. stavka 2., on objavljuje i održava izjavu o usklađenosti u kojoj jasno navodi zašto je prikladno da taj administrator ne poštuje te odredbe.

8. ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za izradu predloška izjave o usklađenosti iz stavka 7.

ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 1. travnja 2017.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

9. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno odredili kriteriji iz stavka 3.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. Administrator može odlučiti ne primijeniti članak 4. stavak 2., članak 4. stavak 7. točke (c), (d) i (e), članak 4. stavak 8., članak 5. stavak 2., članak 5. stavak 3., članak 5. stavak 4., članak 6. stavak 1., članak 6. stavak 3., članak 6. stavak 5., članak 7. stavak 2., članak 11. stavak 1. točku (b), članak 11. stavak 2. točke (b) i (c), članak 11. stavak 3., članak 13. stavak 2., članak 14. stavak 2., članak 15. stavak 2., članak 16. stavke 2. i 3. u pogledu svojih neznačajnih referentnih vrijednosti.

2. Administrator odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo ako administratorova neznačajna referentna vrijednost prijeđe prag iz članka 24. stavka 1. točke (a). U tom slučaju on mora ispuniti zahtjeve primjenjive na značajne referentne vrijednosti u roku od tri mjeseca.

3. Ako administrator neznačajne referentne vrijednosti odluči da neće primijeniti jednu ili više odredaba iz stavka 1., on objavljuje i održava izjavu o usklađenosti u kojoj jasno navodi zašto je prikladno da taj administrator ne poštuje te odredbe. Administrator izjavu o usklađenosti dostavlja svojem nadležnom tijelu.

4. Relevantno nadležno tijelo preispituje izjavu o usklađenosti iz stavka 3. ovog članka. Nadležno tijelo može od administratora zatražiti i dodatne informacije u pogledu njegovih neznačajnih referentnih vrijednosti u skladu s člankom 41. i zahtijevati promjene kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom.

5. ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za izradu predloška izjave o usklađenosti iz stavka 3.

ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 1. travnja 2017.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. U roku od dva tjedna od uvrštenja administratora u registar iz članka 36., administrator na način kojim se jamči pravedan i jednostavan pristup objavljuje izjavu o svakoj referentnoj vrijednosti ili, prema potrebi, o svakoj obitelji referentnih vrijednosti koja se može koristiti u Uniji u skladu s člankom 29.

Kada taj administrator počne pružati novu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti koja se može upotrebljavati u Uniji u skladu s člankom 29., u roku od dva tjedna na način kojim se jamči pravedan i jednostavan pristup administrator objavljuje izjavu o svakoj referentnoj vrijednosti, ili, prema potrebi, obitelji referentnih vrijednosti.

Administrator preispituje i, kad je to potrebno, ažurira izjavu o referentnoj vrijednosti za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti u slučaju promjena informacija koje se pružaju u skladu s ovim člankom te barem svake dvije godine.

3. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno utvrdio sadržaj izjave o referentnoj vrijednosti i slučajevi u kojima je potrebno ažuriranje te izjave.

ESMA razlikuje različite vrste referentnih vrijednosti i sektora navedenih u ovoj Uredbi i uzima u obzir načelo proporcionalnosti.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. Administrator uz izjavu o referentnoj vrijednosti iz članka 27. objavljuje postupak o radnjama koje on treba poduzeti u slučaju promjene ili prestanka referentne vrijednosti koja se može upotrebljavati u Uniji u skladu s člankom 29. stavkom 1. Postupak se po potrebi može sastaviti za obitelji referentnih vrijednosti te se ažurira i objavljuje kad god dođe do bitne promjene.

2. Nadzirani subjekti, osim administratora iz stavka 1., koji se koriste referentnom vrijednošću, izrađuju i održavaju robusne pisane planove radnji koje bi poduzeli u slučaju bitnih promjena ili prestanka referentne vrijednosti. Ako je to izvedivo i primjenjivo, tim se planovima određuje jedna ili nekoliko zamjenskih referentnih vrijednosti kojima se mogu zamijeniti referentne vrijednosti koje se više ne pružaju, uz navođenje razloga zbog kojih bi te referentne vrijednosti bile prikladne zamjene. Nadzirani subjekti relevantnom nadležnom tijelu na zahtjev dostavljaju te planove i sva ažuriranja te ih odražavaju u ugovornim odnosima s klijentima.

1. Nadzirani subjekt može u Uniji upotrebljavati referentnu vrijednost ili kombinaciju referentnih vrijednosti ako referentnu vrijednost pruža administrator smješten u Uniji koji je uvršten u registar iz članka 36. ili referentnu vrijednost koja je uvrštena u registar iz članka 36.

2. Ako su predmet prospekta koji se objavljuje u okviru Direktive 2003/71/EZ ili Direktive 2009/65/EZ prenosive vrijednosnice ili drugi investicijski proizvodi koji se pozivaju na referentnu vrijednost, izdavač, ponuđač ili osoba koja traži pristup trgovanju na reguliranom tržištu osigurava da je prospektom također obuhvaćena jasna i vidljiva informacija o tome je li referentnu vrijednost pružio administrator uvršten u registar iz članka 36. ove Uredbe.

1. Kako bi se referentna vrijednost ili kombinacija referentnih vrijednosti koje pruža administrator smješten u trećoj zemlji mogli upotrebljavati u Uniji u skladu s člankom 29. stavkom 1., referentna vrijednost i administrator uvrštavaju se u registar naveden u članku 36. Za uvrštavanje u registar moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

2. Komisija može donijeti provedbenu odluku o tome da se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje osigurava sljedeće:

Takva se provedbena odluka donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 50. stavka 2.

Takva se provedbena odluka donosi u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

4. ESMA sklapa dogovore o suradnji s nadležnim tijelima trećih zemalja čiji su pravni okvir i nadzorne prakse priznati kao jednakovrijedni u skladu sa stavkom 2. ili 3. Tim dogovorima određuje se najmanje sljedeće:

5. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja minimalnog sadržaja dogovora o suradnji iz stavka 4. kako bi se osiguralo da nadležna tijela i ESMA mogu izvršavati svoje nadzorne ovlasti u skladu s ovom Uredbom.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. ESMA povlači registraciju administratora smještenog u trećoj zemlji uklanjajući ga iz registra navedenog u članku 36. ako za to ima utemeljene razloge, na temelju dokumentiranih dokaza da administrator:

3. ESMA bez odgode obavješćuje druga nadležna tijela o svim mjerama donesenima u skladu sa stavkom 1. i objavljuje svoje odluke na svojoj internetskoj stranici.

1. Sve dok se ne donese odluka o jednakovrijednosti u skladu s člankom 30. stavkom 2. ili stavkom 3., referentne vrijednosti koje pruža administrator smješten u trećoj zemlji mogu upotrebljavati nadzirani subjekti u Uniji ako administratora prethodno prizna nadležno tijelo njegove referentne države članice u skladu s ovim člankom.

2. Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. ovog članka mora ispuniti sve zahtjeve utvrđene ovom Uredbom osim onih iz članka 11. stavka 4. i članaka 16., 20., 21. i 23. Administrator taj uvjet može ispuniti primjenom načela IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili načela IOSCO-a za PRA-ove, prema potrebi, pod uvjetom da je takva primjena jednakovrijedna ispunjavanju zahtjeva sadržanih u ovoj Uredbi, osim zahtjeva iz članka 11. stavka 4. i članaka 16., 20., 21. i 23.

U svrhu određivanja je li ispunjen uvjet iz prvog podstavka te kako bi se ocijenila usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili s načelima IOSCO-a za PRA-ove, prema potrebi, nadležno tijelo referentne države članice može se osloniti na ocjenu neovisnog vanjskog revizora ili, kad administrator smješten u trećoj zemlji podliježe nadzoru, na potvrdu nadležnog tijela iz treće zemlje u kojoj je administrator smješten.

Ako i u mjeri u kojoj administrator može dokazati da je referentna vrijednost koju pruža referentna vrijednost reguliranih podataka ili robna referentna vrijednost koja se ne temelji na podnošenjima doprinositelja od kojih su većina nadzirani subjekti, administrator nije obvezan ispuniti zahtjeve koji se ne primjenjuju na pružanje referentnih vrijednosti reguliranih podataka i robnih referentnih vrijednosti kao što je predviđeno člankom 17. odnosno člankom 19. stavkom 1.

3. Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. mora imati pravnog predstavnika s nastanom u njegovoj referentnoj državi članici. Pravni predstavnik jest fizička ili pravna osoba koja je smještena u Uniji, koju izričito imenuje administrator smješten u trećoj zemlji i koja u ime tog administratora djeluje prema nadležnim tijelima i svim osobama u Uniji u pogledu obveza administratora na temelju ove Uredbe. Pravni predstavnik zajedno s administratorom obavlja nadzornu funkciju u pogledu administratorova pružanja referentne vrijednosti u skladu s ovom Uredbom te je u tom pogledu odgovoran nadležnom tijelu referentne države članice.

4. Referentna država članica administratora smještenog u trećoj zemlji određuje se na sljedeći način:

5. Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. podnosi prijavu za priznanjem pri nadležnom tijelu svoje referentne države članice. Administrator koji podnosi prijavu pruža sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da je u trenutku priznanja uspostavio sve postupke potrebne za ispunjenje zahtjeva iz stavka 2. i dostavlja popis postojećih ili budućih referentnih vrijednosti koje se mogu upotrebljavati u Uniji te, ako je primjenjivo, navodi nadležno tijelo koje je odgovorno za njegov nadzor u trećoj zemlji.

U roku od 90 radnih dana od primitka prijave iz prvog podstavka ovog stavka, nadležno tijelo provjerava jesu li uvjeti navedeni u stavcima 2., 3. i 4. ispunjeni.

Ako nadležno tijelo smatra da uvjeti navedeni u stavcima 2., 3. i 4. nisu ispunjeni, odbija zahtjev za priznanjem i navodi razloge tog odbijanja. Dodatno, priznanje se ne izdaje ako nisu ispunjeni dodatni uvjeti:

6. Ako nadležno tijelo države članice smatra da administrator smješten u trećoj zemlji pruža referentnu vrijednost koja ispunjava uvjete za značajne ili neznačajne referentne vrijednosti, kao što je predviđeno člancima 24. i 26., ono o tome bez nepotrebnog odgađanja obavješćuje ESMA-u. Takvu svoju ocjenu potkrjepljuje informacijama koje je pružio administrator u odgovarajućoj prijavi za priznanjem.

U roku od jednog mjeseca od primitka obavijesti iz prvog podstavka, ESMA izdaje mišljenje nadležnom tijelu o vrsti referentne vrijednosti i zahtjevima koji se primjenjuju na njezino pružanje, kao što je predviđeno člancima 24., 25. i 26. U tom se mišljenju može osobito razmotriti pitanje smatra li ESMA da su uvjeti za takvu vrstu ispunjeni na temelju informacija koje je administrator pružio u prijavi za priznanje.

Razdoblje iz stavka 5. suspendira se od datuma na koji ESMA primi obavijest sve dok ESMA ne izda mišljenje u skladu s ovim stavkom.

Ako nadležno tijelo referentne države članice predlaže davanje priznanja protivno mišljenju ESMA-e iz drugog podstavka, ono o tome obavješćuje ESMA-u i navodi svoje razloge. ESMA objavljuje činjenicu da nadležno tijelo ne poštuje ili ne namjerava poštovati njezino mišljenje. ESMA može također za svaki slučaj posebno odlučiti objaviti razloge nepoštovanja njezina mišljenja koje je dostavilo nadležno tijelo. Dotično nadležno tijelo se prethodno obavještava o takvoj objavi.

7. Nadležno tijelo referentne države članice u roku od pet radnih dana obavješćuje ESMA-u o svakoj odluci o priznanju administratora smještenog u trećoj zemlji, prilaže popis referentnih vrijednosti koje pruža taj administrator i koje se mogu upotrebljavati u Uniji te, ako je primjenjivo, navodi nadležno tijelo koje je u trećoj zemlji odgovorno za njegov nadzor.

8. Nadležno tijelo referentne države članice suspendira ili, prema potrebi, povlači priznanje dano u skladu sa stavkom 5. ako ima utemeljene razloge, na temelju dokumentiranih dokaza, smatrati da administratorovo postupanje dovodi u pitanje interese korisnika referentne vrijednosti odnosno pravilno funkcioniranje tržišta ili da je administrator teško povrijedio odgovarajuće zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi ili da je dao lažne izjave ili koristio druge protuzakonite načine kako bi ishodio priznanje.

9. ESMA može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi odredila oblik i sadržaj prijave iz stavka 5. i, osobito, način na koji se predstavljaju informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavkom 6.

U slučaju izrade takvog nacrta regulatornih tehničkih standarda, ESMA ga podnosi Komisiji.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz podstavka 1. u skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. Administrator smješten u Uniji koji je odobren ili registriran u skladu s člankom 34., ili bilo koji drugi nadzirani subjekt smješten u Uniji s jasno utvrđenom ulogom unutar kontrolnog okvira ili okvira odgovornosti administratora iz treće zemlje koji može djelotvorno pratiti pružanja referentnih vrijednosti, može zatražiti od relevantnog nadležnog tijela da prihvati referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti koji su pruženi u trećoj zemlji za upotrebu u Uniji, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Za potrebe točke (a) pri ocjenjivanju ispunjava li pružanje referentne vrijednosti, ili obitelji referentnih vrijednosti koje treba prihvatiti, zahtjeve koji su barem jednako strogi kao zahtjevi ove Uredbe, nadležno tijelo može uzeti u obzir bi li usklađenost pružanja referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili s načelima IOSCO-a za PRA-ove, prema potrebi, bila istovrijedna ispunjavanju zahtjeva iz ove Uredbi.

2. Administrator ili drugi nadzirani subjekt koji podnosi prijavu za prihvaćanjem iz stavka 1. mora dostaviti sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da su u trenutku podnošenja prijave ispunjeni svi uvjeti iz tog stavka.

3. Relevantno nadležno tijelo dužno je u roku od 90 radnih dana od zaprimanja prijave iz stavka 1. razmotriti prijavu i donijeti odluku kojom prihvaćanje odobrava ili ga odbija. Nadležno tijelo o prihvaćenoj referentnoj vrijednosti ili prihvaćenoj obitelji referentnih vrijednosti obavještava ESMA-u.

4. Prihvaćena referentna vrijednost ili prihvaćena obitelj referentnih vrijednosti smatraju se referentnom vrijednošću ili obitelji referentnih vrijednosti koje pruža administrator ili drugi nadzirani subjekt koji donosi odluku o prihvaćanju. Administrator ili drugi nadzirani subjekt koji donosi odluku o prihvaćanju neće se koristiti prihvaćanjem u svrhu izbjegavanja ispunjavanja zahtjeva ove Uredbe.

5. Administrator ili drugi nadzirani subjekt koji je prihvatio referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti pruženih u trećoj zemlji u cijelosti zadržava odgovornost za tu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti i za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Uredbe.

6. Kada nadležno tijelo administratora ili drugog nadziranog subjekta koji je donio odluku o prihvaćanju zbog opravdanih razloga smatra da uvjeti utvrđeni u stavku 1. ovog članka više nisu ispunjeni, ima ovlasti zahtijevati od administratora ili drugog nadziranog subjekta koji je donio odluku o prihvaćanju da prestane s prihvaćanjem i o tome obavještava ESMA-u. U slučaju prestanka prihvaćanja primjenjuje se članak 28.

7. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 49. u vezi s mjerama kojima se utvrđuju uvjeti na temelju kojih relevantna nadležna tijela mogu ocijeniti postoji li objektivan razlog za pružanje referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti u trećoj zemlji i za njihovo prihvaćanje za upotrebu u Uniji. Komisija pritom uzima u obzir okolnosti poput posebnosti predmetnog tržišta ili gospodarske stvarnosti koje se namjerava mjeriti referentnom vrijednošću, potrebe da se referentne vrijednosti pružaju u blizini tog tržišta ili gospodarske stvarnosti, potrebe da se referentne vrijednosti pružaju u blizini doprinositelja, fizičke dostupnosti ulaznih podataka zbog različitih vremenskih zona i posebnih vještina potrebnih za pružanje referentnih vrijednosti.

1. Fizička ili pravna osoba smještena u Uniji koja namjerava djelovati kao administrator podnosi prijavu nadležnom tijelu navedenom u članku 40. države članice u kojoj je ta osoba smještena kako bi dobila:

2. Odobreni ili registrirani administrator u svakom trenutku mora poštovati uvjete navedene u ovoj Uredbi i izvješćivati nadležno tijelo o svim njezinim bitnim promjenama.

3. Prijava iz stavka 1. podnosi se u roku od 30 radnih dana od kada se nadzirani subjekt suglasi da će se indeks koji pruža podnositelj prijave upotrebljavati kao referenca za financijski instrument ili financijski ugovor ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda.

4. Podnositelj prijave pruža sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da podnositelj prijave u trenutku izdavanja odobrenja ili registracije ima uspostavljene sve potrebne aranžmane za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom.

5. Relevantno nadležno tijelo ocjenjuje potpunost prijave u roku od 15 radnih dana od primitka prijave i o tome obavješćuje podnositelja prijave. Ako zahtjev nije potpun, podnositelj prijave dostavlja dodatne informacije koje zatraži relevantno nadležno tijelo. Rok naveden u ovom stavku teče od dana kada podnositelj zahtjeva pruži te dodatne informacije.

U roku od pet dana od donošenja odluke iz prvog podstavka nadležno tijelo o tome obavješćuje podnositelja prijave. Ako nadležno tijelo odbije odobriti ili registrirati podnositelja prijave, mora tu odluku obrazložiti.

7. Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svim odlukama o odobrenju ili registraciji podnositelja prijave u roku od pet dana od dana donošenja te odluke.

8. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno odredile informacije koje treba navesti u prijavi za odobrenjem i u prijavi za registracijom, uzimajući pritom u obzir da su odobrenje i registracija materijalno različiti postupci pri čemu odobrenje iziskuje temeljitiju procjenu prijave koju je podnio administrator, načelo proporcionalnosti, prirodu nadziranih subjekata koji podnose prijavu za registracijom u skladu sa stavkom 1. točkom (b). te troškove podnositelja zahtjeva i nadležnih tijela.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2017.

Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. Nadležno tijelo može povući ili suspendirati odobrenje ili registraciju administratora:

2. Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svojoj odluci u roku od pet radnih dana od donošenja te odluke.

3. Nakon donošenja odluke o suspenziji odobrenja ili registracije administratora i kada bi prestanak pružanja referentne vrijednosti imao za posljedicu slučaj više sile ili bi se njime učinilo nemogućima ili prekršilo uvjete financijskog ugovora, financijskog instrumenta ili pravila investicijskog fonda koji se pozivaju na referentnu vrijednost, kako je navedeno u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 51. stavka 6., relevantno nadležno tijelo države članice u kojoj je administrator smješten može dopustiti pružanje dotične referentne vrijednost sve dok se odluka o suspenziji ne povuče. Tijekom tog razdoblja nadzirani subjekti smiju upotrebljavati referentnu vrijednost samo za financijske ugovore, financijske instrumente i investicijske fondove koji se na nju već pozivaju.

4. Nakon donošenja odluke o povlačenju odobrenja ili registracije administratora primjenjuje se članak 28. stavak 2.

1. ESMA sastavlja i održava javni registar u kojemu su sadržane sljedeće informacije:

2. Registar iz stavka 1. dostupan je javnosti na internetskim stranicama ESMA-e i prema potrebi se redovito ažurira.

1. Nadležno tijelo može delegirati zadaće koje ima na temelju ove Uredbe nadležnom tijelu druge države članice uz prethodnu suglasnost u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svakom prijedlogu delegiranja 60 dana prije nego što to počne proizvoditi učinke.

2. Nadležno tijelo može delegirati ESMA-i neke zadaće koje ima na temelju ove Uredbe ako se tako dogovore.

3. ESMA obavješćuje države članice o prijedlogu delegiranja u roku od sedam dana. ESMA objavljuje detalje dogovorenog delegiranja u roku od pet radnih dana od obavijesti.

Nadležno tijelo može objaviti informacije primljene od drugog nadležnog tijela samo ako je:

1. Nadležno tijelo može zatražiti pomoć drugog nadležnog tijela u vezi s izravnim nadzorima ili istragama. Nadležno tijelo koje zaprimi takav zahtjev surađuje u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno.

2. Nadležno tijelo koje upućuje zahtjev iz stavka 1. o tome obavješćuje ESMA-u. U slučaju istrage ili nadzora s prekograničnim učinkom nadležna tijela mogu zatražiti da ESMA koordinira izravni nadzor ili istragu.

3. Ako nadležno tijelo zaprimi zahtjev drugog nadležnog tijela da provede izravni nadzor ili istragu, ono može:

1. Svaka država članica imenuje relevantno tijelo nadležno za administratore i nadzirane subjekte odgovorno za obavljanje zadaća iz ove Uredbe i o tome obavješćuje Komisiju i ESMA-u.

2. Kada država članica odredi više od jednog nadležnog tijela, ona jasno određuje njihove uloge i određuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i razmjenu informacija s Komisijom, ESMA-om i drugim nadležnim tijelima država članica.

3. ESMA objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis nadležnih tijela određenih u skladu sa stavcima 1. i 2.

1. Da bi ispunila zadaće koje imaju na temelju ove Uredbe, nadležna tijela raspolažu, u skladu s nacionalnim propisima, barem sljedećim nadzornim i istražnim ovlastima:

2. Nadležna tijela izvršavaju svoje funkcije i ovlasti iz stavka 1. ovog članka., kao i ovlast izricanja sankcija iz članka 42. u skladu sa svojim nacionalnim pravnim okvirom, na bilo koji od sljedećih načina:

Pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela raspolažu primjerenim i djelotvornim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu i temeljnih prava.

3. Države članice osiguravaju postojanje primjerenih mjera kako bi nadležna tijela imala sve nadzorne i istražne ovlasti potrebne za ispunjavanje svojih dužnosti.

4. Ne smatra se da administrator ili bilo koji drugi nadzirani subjekt krši ograničenja povezana s objavom informacija, koja su utvrđena bilo kojom ugovornom, zakonodavnom, regulatornom ili upravnom odredbom, ako pruža informacije nadležnom tijelu u skladu sa stavkom 1.

1. Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela u skladu s člankom 41., niti pravo država članica da propisuju i izriču kaznene sankcije, države članice u skladu s nacionalnim pravom osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast izricati primjerene administrativne sankcije i druge administrativne mjere u odnosu na barem sljedeća kršenja:

Te administrativne sankcije i druge administrativne mjere moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2. U slučaju kršenja iz stavka 1., države članice u skladu s nacionalnim pravom prenose nadležnim tijelima ovlast za izricanje najmanje sljedećih administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera:

Za potrebe točke (h) podtočaka i. i ii., ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva, koji pripremaju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26), relevantni ukupni godišnji promet ukupni je godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s Direktivom Vijeća 86/635/EEZ (27) za banke i Direktivom Vijeća 91/674/EEZ (28) za društva za osiguranje, u skladu sa zadnjim dostupnim konsolidiranim izvještajem koji je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva ili, ako je riječ o udruženju, 10 % ukupnog prometa njegovih članova.

3. Do 1. siječnja 2018. države članice obavješćuju Komisiju i ESMA-u o pravilima koja se odnose na stavke 1. i 2.

Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi pravila za administrativne sankcije kao što je predviđeno u stavku 1. ako su kršenja iz tog stavka podložna kaznenim sankcijama prema nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice izvješćuju Komisiju i ESMA-u o relevantnim kaznenopravnim odredbama uz priopćenje iz prvog podstavka ovog stavka.

Komisiju i ESMA-u bez odgode moraju obavijestiti o eventualnim daljnjim izmjenama tih pravila.

4. Države članice mogu nadležnim tijelima u skladu s nacionalnim pravom dodijeliti ovlasti izricanja sankcija uz one navedene u stavku 1. i mogu predvidjeti veće sankcije od onih utvrđenih u stavku 2.

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste i razine administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera uzimaju u obzir sve bitne okolnosti, uključujući prema potrebi sljedeće:

2. Pri izvršavanju ovlasti nametanja administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera na temelju članka 42. nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da nadzorne ovlasti i istražne ovlasti te administrativne sankcije i druge administrativne mjere proizvedu učinke koji se žele postići ovom Uredbom. Nadležna tijela usklađuju svoja djelovanja kako bi izbjegla dvostruko obavljanje i preklapanje poslova pri primjeni nadležnih i istražnih ovlasti te administrativnih sankcija, uključujući novčane kazne, i drugih administrativnih mjera za prekogranične slučajeve.

1. Ako su države članice, u skladu s člankom 42., odlučile propisati kaznene sankcije za kršenje odredbi iz tog članka, one osiguravaju da postoje odgovarajuće mjere kojima se nadležnim tijelima daju sve potrebne ovlasti za povezivanje s pravosudnim tijelima u njihovoj jurisdikciji kako bi ona mogla dobivati konkretne informacije u vezi s kaznenim istragama ili sudskim postupcima pokrenutim zbog mogućih kršenja ove Uredbe. Ta nadležna tijela pružaju te informacije drugim nadležnim tijelima i ESMA-i, kako bi time ispunila, za potrebe ove Uredbe, svoju obvezu u pogledu međusobne suradnje i suradnje s ESMA-om.

2. Nadležna tijela pružaju pomoć nadležnim tijelima drugih država članica. Konkretno, razmjenjuju podatke i surađuju u svim istražnim ili nadzornim aktivnostima. Nadležna tijela također mogu surađivati s nadležnim tijelima drugih država članica radi olakšavanja ubiranja novčanih kazni.

1. Podložno stavku 2., nadležno tijelo na svojoj službenoj internetskoj stranici objavljuje odluku o izricanju administrativne sankcije ili druge administrativne mjere vezano za kršenje ove Uredbe odmah nakon što je osoba na koju se ta odluka odnosi obaviještena o tome. Takva objava sadrži barem informacije o vrsti i prirodi kršenja te identitetu osoba na koje se odluka odnosi.

2. Ako nadležno tijelo smatra da bi objava identiteta pravne osobe ili osobnih podataka fizičkih osoba, na temelju pojedinačne procjene koja se provodi o razmjernosti objave podataka, bila nerazmjerna ili da bi se takvom objavom ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili tekuća istraga, poduzima bilo što od sljedećeg:

Kada nadležno tijelo odluči objaviti odluku na anonimnoj osnovi kao što je navedeno u prvom podstavku, točki (b), može odgoditi objavu bitnih podataka na razuman rok ako je predviđeno da će razlozi za anonimnu objavu prestati postojati tijekom tog roka.

3. U slučaju da je odluka predmet pritužbe nacionalnom pravosudnom, upravnom ili drugom tijelu, nadležno tijelo na svojoj službenoj internetskoj stranici odmah objavljuje i tu informaciju te sve informacije o ishodu te pritužbe. Objavljuje se i svaka odluka kojom se poništava prethodna odluka o izricanju sankcije ili mjere.

4. Nadležna tijela osiguravaju da bilo koja odluka objavljena u skladu s ovim člankom bude dostupna na njihovim službenim internetskim stranicama najmanje pet godina od trenutka objave. Osobni podatci u objavljenom sadržaju zadržavaju se na službenoj internetskoj stranici nadležnog tijela tijekom razdoblja koje je potrebno u skladu s propisima koji se primjenjuju o zaštiti podataka.

5. Države članice jednom godišnje ESMA-i dostavljaju zbirne informacije o svim administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama izrečenim u skladu s člankom 42. Ta obveza ne primjenjuje se na odluke o mjerama istražne prirode. ESMA te informacije objavljuje u svojem godišnjem izvješću.

Ako su države članice, u skladu s člankom 42., odlučile propisati kaznene sankcije za kršenje odredbi iz tog članka, njihova nadležna tijela dostavljaju ESMA-i godišnje anonimizirane i zbirne podatke o svim poduzetim kaznenim istragama i izrečenim kaznenim sankcijama. ESMA podatke o izrečenim kaznenim sankcijama objavljuje u godišnjem izvješću.

1. U roku od 30 radnih dana od uvođenja referentne vrijednosti iz članka 20. stavka 1. točke (a) i točke (c) na popis ključnih referentnih vrijednosti, uz iznimku referentnih vrijednosti za koje većina doprinositelja nisu nadzirani subjekti, nadležno tijelo uspostavlja kolegij.

2. Kolegij je sastavljen od nadležnog tijela administratora, ESMA-e i nadležnih tijela nadziranih doprinositelja.

3. Nadležna tijela drugih država članica imaju pravo biti članovi kolegija ako bi prestanak pružanja dotične ključne referentne vrijednosti imao znatan nepovoljni utjecaj na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća u tim državama članicama.

U slučaju da namjerava postati član kolegija, nadležno tijelo podnosi zahtjev nadležnom tijelu administratora u kojem dokazuje da su svi uvjeti iz prvog podstavka ovog stavka ispunjeni. Relevantno nadležno tijelo administratora razmatra zahtjev i u roku od 20 radnih dana od njegova primitka obavješćuje tijelo koje je podnijelo zahtjev o tome smatra li da su ti uvjeti ispunjeni ili nisu. Ako smatra da uvjeti nisu ispunjeni, tijelo koje je podnijelo zahtjev može predmet uputiti ESMA-i u skladu sa stavkom 9.

4. ESMA doprinosi promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i dosljednog rada kolegija iz ovog članka u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Zbog toga ESMA u primjerenom opsegu sudjeluje u radu i smatra se nadležnim tijelom u tu svrhu.

Ako ESMA djeluje u skladu s člankom 17. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u pogledu ključne referentne vrijednosti, ESMA osigurava odgovarajuću razmjenu informacija i suradnju s ostalim članovima kolegija.

5. Nadležno tijelo administratora predsjedava sastancima kolegija, koordinira rad kolegija i osigurava djelotvornu razmjenu informacija među članovima kolegija.

Ako administrator pruža više od jedne ključne referentne vrijednosti, nadležno tijelo administratora može uspostaviti zaseban kolegij za sve referentne vrijednosti koje taj administrator pruža.

6. Nadležno tijelo administratora sastavlja pisane dogovore u okviru kolegija u vezi sa sljedećim pitanjima:

7. Nadležno tijelo administratora uzima u obzir svaki savjet koji dobije od ESMA-e u vezi s pisanim dogovorima iz stavka 6. prije odobravanja konačnog teksta. Pisani dogovori sastavljaju se u jedinstvenom dokumentu koji sadržava opširno obrazloženje za svako znatno odstupanje od savjeta dobivenog od ESMA-e. Nadležno tijelo administratora prosljeđuje pisane dogovore članovima kolegija i ESMA-i.

8. Prije nego što poduzme bilo koju mjeru iz članka 23. stavaka 6., 7. i 9 te članaka 34., 35. i 42., nadležno tijelo administratora savjetuje se s članovima kolegija. Članovi kolegija poduzimaju sve razumne mjere kako bi se postignuo dogovor unutar roka navedenog u pisanim dogovorima iz stavka 6. ovog članka.

Pri svakoj odluci nadležnog tijela administratora o poduzimanju tih mjera uzima se u obzir utjecaj na druge države članice, osobito mogući utjecaj na stabilnost njihovih financijskih sustava.

U pogledu odluke o povlačenju odobrenja ili registracije administratora u skladu s člankom 35., u svim slučajevima u kojima bi prestanak referentne vrijednosti imao za posljedicu slučaj više sile ili bi se njime učinilo nemogućima ili prekršilo uvjete financijskog ugovora, financijskog instrumenta ili pravila investicijskog fonda koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost u Uniji u smislu koji je utvrdila Komisija bilo kojim delegiranim aktima donesenim na temelju članka 51. stavka 6., nadležna tijela koja čine kolegij razmatraju je li potrebno donijeti mjere kojima bi se ublažile posljedice navedene u ovom stavku, među kojim su i:

9. U nedostatku dogovora između članova kolegija, nadležna tijela mogu se obratiti ESMA-i u sljedećim slučajevima:

10. U slučajevima iz stavka 9. točaka (a), (b), (c), (d) i (f), ako se ne postigne rješenje u roku 30 dana nakon upućivanja predmeta ESMA-i, nadležno tijelo administratora donosi konačnu odluku i daje detaljno pismeno objašnjenje svoje odluke nadležnim tijelima iz tog stavka i ESMA-i.

Rok naveden u članku 34. stavku 6. točki (a) suspendira se od datuma upućivanja ESMA-i sve do donošenja odluke u skladu s prvim podstavkom ovoga stavka.

Ako ESMA smatra da je nadležno tijelo administratora poduzelo mjere navedene u stavku 8. ovog članka koje možda nisu u skladu s pravom Unije, postupa u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

11. U slučajevima navedenim u stavku 9. točki (e) ovog članka, te ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, ESMA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Ovlasti nadležnog tijela administratora iz članka 23. stavka 6. mogu se izvršavati dok ESMA ne objavi svoju odluku.

1. Nadležna tijela surađuju s ESMA-om za potrebe ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

2. Nadležna tijela bez odlaganja pružaju ESMA-i sve informacije koje su joj potrebne za izvršavanje njezinih dužnosti u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3. ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se utvrdili postupci i oblici razmjene informacija iz stavka 2.

ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 1. travnja 2017.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1. Svi povjerljivi podatci primljeni, razmijenjeni ili prenijeti drugima na temelju ove Uredbe podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne utvrđene u stavku 2.

2. Obveza čuvanja poslovne tajne primjenjuje se na sve osobe koje rade ili su radile za nadležno tijelo, ili bilo koje tijelo ili poduzeće na tržištu, ili za fizičku ili pravnu osobu kojima je nadležno tijelo delegiralo svoje ovlasti, uključujući revizore i stručnjake s kojima nadležna tijela imaju ili su imala ugovore.

3. Informacije obuhvaćene poslovnom tajnom ne smiju se odati ni jednoj drugoj osobi ili tijelu, osim na temelju odredaba utvrđenih pravom Unije ili nacionalnim pravom.

4. Sve informacije razmijenjene među nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe koje se odnose na poslovanje ili operativne uvjete i druga ekonomska ili osobna pitanja smatraju se povjerljivima i podliježu zahtjevima u vezi poslovne tajne, osim ako nadležno tijelo u trenutku komunikacije izjavi da se predmetne informacije mogu objaviti ili je njihova objava potrebna zbog pravnog postupka.

1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 2., članka 20. stavka 6., članka 24. stavka 2., članka 33. stavka 7., članka 51. stavka 6. i članka 54. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 30. lipnja 2016.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 2., članka 20. stavka 6., članka 24. stavka 2., članka 33. stavka 7., članka 51. stavka 6. i članka 54. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavka 2., članka 20. stavka 6., članka 24. stavka 2., članka 33. stavka 7., članka 51. stavka 6. i članka 54. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1. Komisiji pomaže Europski odbor za vrijednosne papire. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Uredbe.

1. Pružatelj indeksa koji pruža referentnu vrijednost na 30. lipnja 2016. podnosi prijavu za odobrenjem ili registracijom u skladu s člankom 34. do 1. siječnja 2020.

2. Do 1. siječnja 2020. nadležno tijelo države članice u kojoj je smješten pružatelj indeksa koji podnosi prijavu za odobrenje u skladu s člankom 34. ima pravo donijeti odluku o registraciji tog pružatelja indeksa kao administratora, čak i ako ona nije nadzirani subjekt, pod sljedećim uvjetima:

Nadležno tijelo obavještava ESMA-u o donesenoj odluci u skladu s prvim podstavkom.

Nadležno tijelo čuva dokaze na temelju kojih je donijelo odluku u skladu s prvim podstavkom, u obliku koji omogućuje da se u potpunosti shvati procjena nadležnog tijela prema kojoj indeks ili indeksi koje pruža pružatelj indeksa nemaju široku primjenu, uključujući sve podatke o tržištu te prosudbe ili druge informacije, kao i one koje je zaprimio pružatelj indeksa.

3. Pružatelj indeksa može nastaviti pružati postojeću referentnu vrijednost koju mogu upotrebljavati nadzirani subjekti do 1. siječnja 2020. ili, kada pružatelj indeksa podnese prijavu za odobrenjem ili registracijom u skladu sa stavkom 1., osim ako se dodjela odobrenja ili registracije odbije odnosno sve dok se dodjela odobrenja ili registracije ne odbije.

4. Ako postojeća referentna vrijednost ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe, ali bi se njezinim prestankom ili promjenom u svrhu prilagodbe zahtjevima ove Uredbe izazvao slučaj više sile, nemogućnost ispunjenja ili drugi oblik kršenja uvjeta financijskog ugovora, financijskog instrumenta ili pravila investicijskog fonda koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost, nadležno tijelo države članice u kojoj je smješten pružatelj indeksa koji pruža tu referentnu vrijednost dopušta upotrebu referentne vrijednosti. Nakon 1. siječnja 2020., financijski instrumenti, financijski ugovori ili mjerenja uspješnosti investicijskog fonda ne dodaje pozivanje na takvu postojeću referentnu vrijednost.

5. Osim ako Komisija donese odluku o jednakovrijednosti kako je navedeno u članku 30. stavku 2. ili 3. ili osim ako administrator bude priznat u skladu s člankom 32. ili ako referentna vrijednost bude prihvaćena u skladu s člankom 33., upotreba od strane nadziranih subjekata u Uniji referentne vrijednosti koju je pružio administrator smješten u trećoj zemlji, u kojoj se ta referentna vrijednost već upotrebljava u Uniji za financijske instrumente, financijske ugovore ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda, dopušta se samo za one financijske instrumente, financijske ugovore ili mjerenja uspješnosti investicijskog fonda koji se u Uniji u trenutku početka primjene ove Uredbe već pozivaju na tu referentnu vrijednost ili koji dodaju pozivanje na takvu referentnu vrijednost prije 1. siječnja 2020.

6. Komisija ima ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 49. u pogledu mjera kojima se utvrđuju uvjeti temeljem kojih relevantna nadležna tijela mogu procijeniti bi li prestanak ili promjena postojeće referentne vrijednosti mogli izazvati slučaj više sile, nemogućnost ispunjavanja ili drugi oblik kršenja uvjeta financijskog ugovora, financijskog instrumenta ili pravila investicijskog fonda koji se poziva na takvu referentnu vrijednost.

Člankom 29. stavkom 2. ne dovode se u pitanje postojeći prospekti koji su odobreni na temelju Direktive 2003/71/EZ prije 1. siječnja 2018. Za prospekte koji su odobreni prije 1. siječnja 2018. na temelju Direktive 2009/65/EZ, dokumenti na kojima se temelje ažuriraju se prvom prilikom ili najkasnije u roku od 12 mjeseci od tog dana.

1. ESMA nastoji izgraditi zajedničku europsku kulturu u području nadzora i dosljedne nadzorne prakse i osigurati dosljednost pristupa nadležnih tijela u pogledu primjene članaka 32. i 33. U tu svrhu, ESMA svake dvije godine preispituje priznanja dodijeljena u skladu s člankom 32. i prihvaćanja odobrena u skladu s člankom 33.

ESMA svakom nadležnom tijelu koje je priznalo administratora iz treće zemlje ili je prihvatilo referentnu vrijednost treće zemlje, upućuje mišljenje u kojem ocjenjuje kako nadležno tijelo primjenjuje odgovarajuće zahtjeve iz članaka 32. i 33. te zahtjeve bilo kojeg delegiranog akta i regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda koji se temelje na ovoj Uredbi.

2. ESMA ima ovlast zatražiti sve dokumentirane dokaze od nadležnog tijela za bilo koju odluku donesenu u skladu s člankom 51. stavkom 2. prvim podstavkom, člankom 24. stavkom 1. i člankom 25. stavkom 2.

1. Do 1. siječnja 2020., Komisija preispituje ovu Uredbu i o njoj podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, a osobito o sljedećemu:

2. Komisija preispituje razvoj međunarodnih načela koja su primjenjiva na referentne vrijednosti te zakonskih okvira i nadzorne prakse u trećim zemljama u vezi s pružanjem referentne vrijednosti te izvješćuje Europski parlament i Vijeće svakih pet godina od 1. siječnja 2018. U tom se izvješću posebno procjenjuje je li potrebno izmijeniti ovu Uredbu te mu se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

3. Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi se produžio rok od 42 mjeseca iz članka 51. stavka 2. za 24 mjeseca, ako izvješćem navedenim u stavku 1. točki (b) ovog članka budu pruženi dokazi da prijelazni sustav registracija iz članka 51. stavka 2. nije na štetu zajedničke europske kulture u području nadzora i dosljednih nadzornih praksi i pristupa među nadležnim tijelima.

Obavijest o upotrijebljenim referentnim vrijednostima i njihovim administratorima

Ako se u financijskom instrumentu iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 596/2014 poziva na referentnu vrijednost, obavijest u skladu s člankom 4. stavkom 1. te Uredbe sadržava ime referentne vrijednosti na koju se poziva i njezina administratora.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Neovisno o drugom stavku ovog članka, članak 3. stavak 2., članak 5. stavak 5., članak 11. stavak 5., članak 13. stavak 3., članak 15. stavak 6., članak 16. stavak 5., članak 20. (osim stavka 6. točke (b)), članci 21. i 23., članak 25. stavci 8. i 9., članak 26. stavak 5., članak 27. stavak 3., članak 30. stavak 5., članak 32. stavak 9., članak 33. stavak 7., članak 34. stavak 8., članak 46., članak 47. stavak 3. i članak 51. stavak 6. primjenjuju se od 30. lipnja 2016.

Neovisno o drugom stavku ovog članka, članak 56. primjenjuje se od 3. srpnja 2016.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 28. travnja 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 17. svibnja 2016.

(4) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(5) Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).

(6) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(7) Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (SL L 326, 8.12.2011., str. 1.).

(8) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).

(9) Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).

(10) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(11) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).

(12) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(13) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(15) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(16) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(17) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(18) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(19) Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10.).

(20) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(21) Uredba Komisije (EZ) br. 1287/2006 od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s obvezom vođenja evidencija investicijskih društava, izvještavanjem o transakcijama, transparentnosti tržišta, uvrštavanjem financijskih instrumenata za trgovanje i određenim pojmovima za potrebe navedene Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 1.).

(22) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

(23) Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).

(24) Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.).

(25) Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).

(26) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(27) Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

(28) Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31.12.1991., str. 7.).

PRILOG I.

REFERENTNE KAMATNE STOPE

Točni i dostatni podatci

Za potrebe članka 11. stavka 1. točaka (a) i (c) redoslijed korištenja ulaznih podataka je kako slijedi:

(a)

transakcije doprinositelja na predmetnom tržištu koje se namjerava mjeriti referentnom vrijednosti ili, ako to nije dovoljno, njegove transakcije na povezanim tržištima, poput:

—	tržišta neosiguranih međubankovnih depozita,

—	drugih tržišta neosiguranih depozita, uključujući potvrde o depozitu i komercijalne zapise, i

—	drugih tržišta, poput tržišta prekonoćnih kamatnih ugovora o razmjeni, ugovora o povratnoj kupnji, unaprijednih ugovora u stranoj valuti, kamatnih budućnosnica i opcija, pod uvjetom da te transakcije odgovaraju zahtjevima u pogledu ulaznih podataka iz kodeksa ponašanja;

(b)	primjedaba doprinositelja o transakcijama trećih osoba koje su opisane u točki (a),

(c)	obvezujućih ponuda,

(d)	indikativnih ponuda ili stručnih prosudbi.

Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (a) i članka 11. stavka 4. ulazni podatci mogu se prilagoditi.

Ulazni podatci osobito se mogu prilagoditi primjenom sljedećih kriterija:

(a)	bliskosti transakcija trenutku pružanja ulaznih podataka i utjecaju događanja na tržištu u razdoblju između transakcije i pružanja ulaznih podataka;

(b)	interpolacije ili ekstrapolacije povezane s transakcijskim podatcima;

(c)	prilagodbe kojom se odražavaju promjene u kreditnom položaju doprinositelja utvrđivanju i drugih sudionika na tržištu.

Funkcija nadzora

Umjesto zahtjeva iz članka 5. stavaka 4. i 5. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a)	administratori referentnih kamatnih stopa imaju uspostavljeno neovisno nadzorno povjerenstvo. Detalji o članovima tog povjerenstva dostupni su javnosti, kao i sve izjave o sukobima interesa i postupcima odabira ili nominacije njegovih članova;

(b)	nadzorno povjerenstvo održava najmanje jedan sastanak svaka četiri mjeseca i tijekom svakog sastanka vodi zapisnik;

(c)	nadzorno povjerenstvo djeluje s integritetom i ima sve odgovornosti predviđene člankom 5. stavkom 3.

Revizija

Administrator referentne kamatne stope imenuje neovisnog vanjskog revizora koji preispituje poštuje li administrator metodologiju referentne vrijednosti i ovu Uredbu i izvješćuje o tome. Vanjska revizija administratora provodi se prvi puta šest mjeseci nakon uvođenja kodeksa ponašanja, a nakon toga svake dvije godine.

Nadzorno povjerenstvo može zahtijevati vanjsku reviziju doprinositelja referentnim kamatnim stopama ako nije zadovoljno određenim aspektom njihova ponašanja.

Sustavi i kontrole doprinositelja

Sljedeći se zahtjevi, uz zahtjeve navedene u članku 16., primjenjuju na doprinositelja. Članak 16. stavak 5. ne primjenjuje se.

Svaki podnositelj doprinositelja i njihova izravna uprava u pisanom obliku potvrđuju da su pročitali kodeks ponašanja i da će ga poštovati.

Sustavi i kontrole doprinositelja uključuju:

(a)	prikaz odgovornosti u svakom društvu, uključujući linije izvješćivanja i odgovornosti, uključujući lokaciju podnositelja i uprave te imena ključnih osoba i njihovih zamjenika;

(b)	interne postupke za odobravanje doprinošenja ulaznih podataka;

(c)	stegovne postupke u slučaju pokušaja manipulacije ili neizvješćivanja u vezi s manipulacijom ili pokušajem manipulacije što su ih poduzele osobe izvan postupka doprinošenja utvrđivanju;

(d)

djelotvorne postupke za upravljanje sukobima interesa i kontrolu komunikacije, unutar doprinositelja utvrđivanju i između njega i trećih osoba, kako bi se izbjegao nepovoljan vanjski utjecaj na osobe odgovorne za podnošenje stopa; podnositelji rade na lokacijama koje su fizički odvojene od trgovatelja kamatnim izvedenicama;

(e)	učinkovite postupke za sprečavanje ili kontrolu razmjene informacija između osoba uključenih u aktivnosti koje uključuju rizik sukoba interesa, kada bi takva razmjena informacija mogla utjecati na podatke doprinesene referentnoj vrijednosti;

(f)	pravila za izbjegavanje tajnih dogovora među doprinositeljima i između doprinositelja i administratora referentne vrijednosti;

(g)	mjere za sprečavanje ili ograničavanje neprimjerenog utjecaja na način na koji osobe koje sudjeluju u pružanju ulaznih podataka obavljaju te aktivnosti;

(h)	uklanjanje izravnih poveznica između nagrade zaposleniku koji sudjeluje u pružanju ulaznih podataka i nagrada ili prihoda koje generiraju osobe koje se bave drugim aktivnostima, ako u vezi s tim aktivnostima može doći do sukoba interesa;

(i)	načine kontrole radi utvrđivanja povratnih transakcija provedenih nakon pružanja ulaznih podataka.

Doprinositelj referentne kamatne stope čuva detaljnu evidenciju:

(a)	svih bitnih aspekata povezanih s doprinošenjem ulaznih podataka;

(b)	postupka upravljanja utvrđivanjem ulaznih podataka i njihova odobravanja;

(c)	imena podnositelja i njihovih odgovornosti;

(d)	cjelokupne komunikacije između podnositelja i drugih osoba, uključujući vanjske i unutarnje trgovatelje i brokere, u vezi s utvrđivanjem ili doprinošenjem ulaznih podataka;

(e)	cjelokupnog međudjelovanja podnositelja i administratora ili osoba nadležnih za izračun;

(f)	svih upita o ulaznim podatcima i odgovora na njih;

(g)	analize osjetljivosti za knjige trgovanja kamatnim ugovorima o razmjeni i druge knjige trgovanja izvedenicama sa znatnom izloženošću ulaznih podataka fiksiranju kamatnih stopa.

Evidencija se čuva na mediju koji omogućuje pohranu zapisa revizije i pristup tim informacijama radi buduće upotrebe.

10.

Služba za praćenje usklađenosti doprinositelja referentnoj kamatnoj stopi redovito izvješćuje upravu o svojim nalazima, uključujući nalaze o povratnim transakcijama.

11.

Ulazni podatci i postupci predmet su redovitih unutarnjih preispitivanja.

12.

Vanjska revizija ulaznih podataka doprinositelja referentnoj kamatnoj stopi, usklađenosti s kodeksom ponašanja i odredbama ove Uredbe provodi se prvi put šest mjeseci nakon uvođenja kodeksa ponašanja, a nakon toga svake dvije godine.

PRILOG II.

ROBNE REFERENTNE VRIJEDNOSTI

Metodologija

Administrator robne vrijednosti sastavlja, dokumentira i objavljuje metodologiju kojom se administrator koristi za izračun referentne vrijednosti. Takva metodologija u najmanjoj mjeri sadrži i opisuje sljedeće:

(a)

sve kriterije i postupke koji se primjenjuju pri razvoju referentne vrijednosti, uključujući način na koji se administrator koristi ulaznim podatcima, uključujući konkretan opseg, zaključene i prijavljene transakcije, ponude za kupnju i prodaju i druge tržišne informacije iskorištene pri procjeni i/ili tijekom razdoblja ili u roku procjene, razloge za upotrebu određenih referentnih jedinica, način na koji administrator prikuplja ulazne podatke, smjernice pomoću kojih se kontroliraju prosudbe procjenjivača i sve ostale informacije, primjerice pretpostavke, modeli ili ekstrapolacije iz prikupljenih podataka, koje se razmatraju pri ocjenjivanju;

(b)	postupke i praksu koji su osmišljeni kako bi se među procjenjivačima osigurala dosljednost pri prosuđivanju;

(c)	relativnu važnost koja se pripisuje određenim kriterijima pri izračunu referentne vrijednosti, osobito vrsti upotrijebljenih ulaznih podataka i vrsti kriterija za usmjeravanje prosudaba, kako bi se osigurale kvaliteta i cjelovitost izračuna referentne vrijednost;

(d)

kriterije za utvrđivanje minimalne količine transakcijskih podataka potrebnih za izračun određene referentne vrijednosti; ako takav prag nije predviđen, razlozi za neodređivanje minimalnog praga moraju se obrazložiti, uključujući određivanje postupaka koji se upotrebljavaju kada ne postoje transakcijski podatci;

(e)

kriterije koji se primjenjuju na ocjenjivana razdoblja u kojima podneseni podatci ne dostižu preporučeni metodološki prag za transakcijske podatke ili ne ispunjuju administratorove standarde kvalitete te sve alternativne metode ocjenjivanja, uključujući teorijske modele procjenjivanja. Tim se kriterijima objašnjavaju postupci koji se upotrebljavaju ako ne postoje podatci o transakciji;

(f)	kriterije za pravodobnost doprinošenja ulaznih podataka i načine njihova doprinošenja (elektronički, telefonom ili drukčije);

(g)

kriterije i postupke koji se odnose na ocjenjivana razdoblja u kojima doprinositelj ili više njih dostavljaju tržišne podatke koji čine znatan udio u ukupnim ulaznim podatcima za tu referentnu vrijednost; administrator u tim kriterijima i postupcima također definira što čini znatan udio pri izračunu svake referentne vrijednosti;

(h)	kriterije za isključivanje transakcijskih podataka iz izračuna referentne vrijednosti.

Administrator robne referentne vrijednosti objavljuje ili čini dostupnima ključne elemente metodologije kojom se administrator koristi za svaku pruženu i objavljenu referentnu vrijednost ili, po potrebi, za svaku pruženu i objavljenu obitelj referentnih vrijednosti.

Uz metodologiju iz stavka 2., administrator robne referentne vrijednosti opisuje i objavljuje i sljedeće:

(a)	obrazloženje za prihvaćanje određene metodologije, uključujući tehnike prilagodbe cijena i obrazloženje toga zašto se određeno razdoblje, unutar kojeg su prihvaćani ulazni podatci, smatra pouzdanim pokazateljem stvarnih tržišnih vrijednosti;

(b)	postupke za unutarnje preispitivanje i odobravanje određene metodologije te učestalost takva preispitivanja;

(c)	postupke vanjskog preispitivanja određene metodologije, uključujući postupke za prihvaćanje metodologije na tržištu zahvaljujući savjetovanju s korisnicima o važnim promjenama u postupcima izračuna referentnih vrijednosti.

Promjena metodologije

Administrator robne referentne vrijednosti donosi i korisnicima objavljuje jasne postupke te obrazlaže svaku bitnu predloženu promjenu svoje metodologije. Ti postupci moraju biti u skladu s nadređenim ciljem da administrator mora osigurati kontinuiranu cjelovitost izračuna referentne vrijednosti i primijeniti promjene na način da se održi red na tržištu na koje se predmetne promjene odnose. U tim postupcima predviđeno je sljedeće:

(a)	prethodna obavijest koja u jasno određenom vremenskom okviru omogućuje korisnicima da dostatno analiziraju utjecaj predloženih promjena i ulože primjedbe, uzimajući pritom u obzir administratorovu procjenu ukupnih okolnosti;

(b)	objava primjedaba korisnika i administratorovih odgovora na njih svim korisnicima na tržištu nakon što završi razdoblje savjetovanja, osim ako podnositelj primjedbe zatraži povjerljivost podataka.

Administrator robne referentne vrijednosti redovito ispituje svoju metodologiju kako bi osigurao da se njome pouzdano odražava stanje na fizičkom tržištu koje se ocjenjuje te uključuje postupak za uzimanje u obzir stajališta mjerodavnih korisnika.

Kvaliteta i cjelovitost izračuna referentne vrijednosti

Administrator robne referentne vrijednosti:

(a)	određuje kriterije za definiranje fizičke robe koja je obuhvaćena određenom metodologijom;

(b)

daje prednost ulaznim podatcima sljedećim redoslijedom, ako je to u skladu s metodologijom administratora:

i.	zaključene i prijavljene transakcije;

ii.	ponude za kupnju i prodaju;

iii.	ostali podatci.

Ako prednost nije dana zaključenim i prijavljenim transakcijama, to treba obrazložiti u skladu s točkom 7. podtočkom (b);

(c)

poduzima dostatne mjere osmišljene za primjenu ulaznih podataka podnesenih i razmotrenih, u dobroj vjeri, u okviru izračuna referentne vrijednosti, što znači da su stranke koje podnose ulazne podatke izvršile ili su spremne izvršiti transakcije na temelju kojih se ti ulazni podatci generiraju, a zaključene transakcije izvršene su u najboljem interesu stranaka, uz posebnu pozornost posvećenu međusobno pridruženim transakcijama;

(d)	uspostavlja i primjenjuje postupke za utvrđivanje nepravilnih ili sumnjivih transakcijskih podataka te čuva evidenciju odluka o isključivanju transakcijskih podataka iz postupka izračuna referentne vrijednosti;

(e)	potiče doprinositelje da podnesu tržišne podatke koji ispunjuju administratorove kriterije za izračun. Administratori nastoje, u mjeri u kojoj je to moguće i razumno, osigurati da su podneseni ulazni podatci reprezentativni u odnosu na stvarno zaključene transakcije doprinositelja; i

(f)	primjenjuje sustav primjerenih mjera kojima se osigurava da doprinositelji poštuju norme kvalitete i cjelovitosti ulaznih podataka primjenjivih na administratora.

Administrator robne referentne vrijednosti uz svaki izračun, u mjeri u kojoj je to razumno moguće bez dovođenja u pitanje pravodobne objave referentne vrijednosti, opisuje i objavljuje:

(a)

sažeto objašnjenje, dostatno da se njime olakša razumijevanje pretplatnika referentne vrijednosti ili nadležnog tijela u vezi s tijekom izračuna, uključujući barem veličinu i likvidnost ocijenjenog fizičkog tržišta (primjerice broj i opseg podnesenih transakcija), raspon i prosječnu vrijednost opsega te raspon i prosječnu vrijednost cijena i okvirne postotke za svaku vrstu tržišnih podataka koji su uzeti u obzir pri izračunu; pritom se uključuju izrazi koji se odnose na metodu utvrđivanja cijena, npr. „na temelju transakcije”, „na temelju razlike kupovne i prodajne cijene”, „interpolirano”, „ekstrapolirano”; i

(b)

sažeto objašnjenje o tome u kojoj su se mjeri i na kojoj osnovi pri bilo koje izračunu koristile prosudbe, uključujući isključivanje podataka koji su inače bili u skladu s relevantnom metodologijom za taj izračun; određivanje cijena na temelju razlike kupovne i prodajne cijene, interpolacije ili ekstrapolacije; davanje prednosti ponudama za kupnju i prodaju umjesto zaključenim transakcijama.

Ispravnost u postupku izvješćivanja

Administrator robne vrijednosti:

(a)	određuje kriterije za određivanje tko može podnijeti ulazne podatke administratoru;

(b)	raspolaže postupcima kontrole kvalitete za ocjenu identiteta doprinositelja i svakog podnositelja koji izvješćuje o tim ulaznim podatcima, te odobrenje tog podnositelja da u ime doprinositelja izvješćuje o ulaznim podatcima;

(c)

određuje kriterije koji se primjenjuju na zaposlenike doprinositelja, a kojima je dopušteno podnositi ulazne podatke administratoru u ime tog doprinositelja; potiče doprinositelje da podnesu transakcijske podatke svojih logističkih odjela i zatraže potvrdu iz drugih izvora gdje su transakcijski podatci zaprimljeni izravno od trgovatelja; i

(d)

primjenjuje postupke unutarnje kontrole i pisane postupke za utvrđivanje komunikacije između doprinositelja i procjenjivača u kojoj se pokušalo utjecati na izračun u korist bilo koje trgovateljske strane (doprinositelj, njegovi zaposlenici ili treće osobe) ili potaknuti procjenjivača da prekrši administratorova pravila ili smjernice te postupke za utvrđivanje doprinositelja pri čemu je zabilježeno ponovljeno dostavljanje nepravilnih ili sumnjivih podataka. Ti postupci, u mjeri u kojoj je to moguće, uključuju odredbu kojom se administrator unutar društva doprinositelja ovlašćuje na pokretanje istrage. Kontrole uključuju dodatne provjere tržišnih pokazatelja radi potvrđivanja valjanosti podnesenih informacija.

Procjenjivači

U odnosu na ulogu procjenjivača administrator robne referentne vrijednosti:

(a)	donosi i ima jasna unutarnja pravila i smjernice za odabir procjenjivača, uključujući minimalnu razinu izobrazbe, iskustva i vještina, te postupke za periodično preispitivanje njihovih sposobnosti;

(b)	ima sustav kojim jamči da se izračuni izvršavaju dosljedno i redovito;

(c)	održava planove za kontinuitet poslovanja i zamjenu zaposlenih procjenjivača kako bi se osigurala dosljednost pri izračunu, što bi trebali obavljati zaposlenici s odgovarajućom razinom stručnosti; i

(d)

uspostavlja postupke unutarnje kontrole radi osiguranja ispravnosti i pouzdanosti izračuna. Takva unutarnja kontrola i postupci zahtijevaju barem kontinuirani nadzor procjenjivača kako bi se osigurala pravilna primjena metodologije i postupke za unutarnje odobrenje nadzornika prije puštanja referentnih vrijednosti na tržište.

Zapis revizije

10.

Administrator robne referentne vrijednosti raspolaže pravilima i postupcima za dokumentiranje trenutačno bitnih informacija, što uključuje sljedeće:

(a)	sve ulazne podatke;

(b)	prosudbe procjenjivača pri izračunu referentnih vrijednosti;

(c)	podatke o tome jesu li iz izračuna isključene određene transakcije koje su inače usklađene sa zahtjevima metodologije za predmetni izračun te obrazloženje za to;

(d)	identitet svakog procjenjivača i drugih osoba koje podnose ili na drugi način generiraju informacije iz točaka (a), (b) ili (c).

11.

Administrator robne referentne vrijednosti raspolaže pravilima i postupcima za dokumentiranje zapisa revizije koji se čuvaju najmanje pet godina i omogućuju rekonstruiranje izračuna.

Sukob interesa

12.

Administrator robne referentne vrijednosti uspostavlja odgovarajuće politike i postupke utvrđivanja i otkrivanja sukoba interesa, upravljanja njime te njegova ublaživanja i izbjegavanja kako bi se zaštitile ispravnost i neovisnost izračuna. Te se politike i postupci redovito preispituju i ažuriraju te se njima:

(a)	osigurava da na izračun referentnih vrijednosti ne utječu postojeće ili potencijalne komercijalne ili osobne poslovne veze ili interesi između administratora i njemu pridruženih subjekata, njegova osoblja, klijenata i drugih sudionika na tržištu ili osoba povezanih s njima;

(b)

osigurava da osobni interesi i poslovne veze administratorovih zaposlenika ne dovedu u pitanje funkcioniranje administratora, što uključuje zapošljavanje izvan administratora, putovanja, prihvaćanje poziva na zabave, darova ili gostoprimstva administratorovih klijenata ili drugih sudionika tržištu robe;

(c)	osigurava, u slučaju utvrđenih sukoba, primjereno razdvajanje funkcija unutar administratora zahvaljujući nadzoru, naknadama, pristupu sustavima i informacijskim tokovima;

(d)	zaštićuje povjerljivost informacija koje administrator zaprimi ili generira, podložno administratorovoj obvezi otkrivanja informacija;

(e)	zabranjuje upravi, procjenjivačima i drugim zaposlenicima administratora da doprinose izračunu referentne vrijednosti sudjelovanjem u ponudama i trgovini za vlastiti račun ili u ime drugih sudionika na tržištu; i

(f)	učinkovito rješava sve utvrđene sukobe interesa koji mogu postojati između administratorove aktivnosti pružanja referentne vrijednosti (uključujući sve zaposlenike koji obavljaju poslove izračuna referentne vrijednosti ili na bilo način u njima sudjeluju) i njegovih drugih aktivnosti.

13.

Administrator robne referentne vrijednosti osigurava da njegove druge poslovne aktivnosti raspolažu primjerenim postupcima i mehanizmima za smanjenje vjerojatnosti sukoba interesa koji bi mogao utjecati na ispravnost izračuna referentne vrijednosti.

14.

Administrator robne referentne vrijednosti osigurava razdvojenost linija izvješćivanja između uprave, procjenjivača i drugih zaposlenika te od upravitelja do najviše razine uprave administratora i njegova odbora, čime se osigurava:

(a)	da administrator na zadovoljavajući način provodi zahtjeve ove Uredbe; i

(b)	da su odgovornosti jasno utvrđene i nisu u sukobu, odnosno ne djeluju kao da su u sukobu.

15.

Čim sazna za sukob interesa koji proizlazi iz njegovih vlasničkih odnosa, administrator robne referentne vrijednosti o tome obavješćuje svoje korisnike.

Pritužbe

16.

Administrator robne referentne vrijednosti raspolaže politikom postupanja s pritužbama kojom se postavljaju postupci za primanje, istraživanje i zadržavanje evidencije pritužbi na administratorov postupak izračuna te ih objavljuje. Mehanizmima pritužbe osigurava se:

(a)

da pretplatnici referentne vrijednosti mogu podnijeti pritužbe o tome je li određeni izračun referentne vrijednosti reprezentativan u odnosu na tržišnu vrijednost, o predloženim promjenama izračuna referentne vrijednosti, o primjenama metodologije na izračun referentne vrijednosti i o drugim uredničkim odlukama povezanima s postupkom izračuna referentne vrijednosti;

(b)	da postoji ciljani vremenski raspored postupka u politiku postupanja s pritužbama;

(c)	da administrator pravodobno i pošteno istraži formalne pritužbe protiv sebe i svojeg osoblja;

(d)	da istraga koja se provodi ne ovisi o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe;

(e)	da administrator nastoji žurno provesti istragu;

(f)	da administrator pismeno i u razumnom roku obavijesti podnositelja pritužbe i druge relevantne osobe o ishodu istrage;

(g)	da postoji mogućnost obraćanja neovisnoj trećoj osobi koju imenuje administrator ako podnositelj pritužbe nije zadovoljan načinom na koji predmetni administrator postupa s pritužbom ili njegovom odlukom, i to najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja prvotne pritužbe; i

(h)	da se svi dokumenti koji se odnose na pritužbe, uključujući dokumente koje je podnio podnositelj pritužbe i administratorovu dokumentaciju, čuvaju najmanje pet godina.

17.

Sporove koji se odnose na dnevno utvrđivanje cijena, koji nisu podneseni kao formalne pritužbe, administrator robne referentne vrijednosti rješava u skladu s primjerenim standardnim postupcima. Ako rezultat pritužbe bude promjena cijene, tržište se o toj promjeni cijene obavješćuje što je prije moguće.

Vanjska revizija

18.

Administrator robne referentne vrijednosti imenuje neovisnog vanjskog revizora s odgovarajućim iskustvom i sposobnostima radi preispitivanja poštuje li administrator vlastite navedene metodološke kriterije i zahtjeve ove Uredbe i da izvijesti o tome. Revizija se obavlja jednom godišnje te se objavljuje tri mjeseca nakon završetka svake revizije, a dodatne revizije tijekom godine obavljaju se prema potrebi.