PRILOG III.A

PROVJERAVANJE STVARNIH EMISIJA TIJEKOM VOŽNJE

1.   UVOD, DEFINICIJE I KRATICE

1.1.   Uvod

U ovom se Prilogu opisuje postupak za provjeru stvarnih emisija tijekom vožnje (RDE) lakih osobnih i gospodarskih vozila.

1.2.   Definicije

1.2.1.   „Točnost“ znači odstupanje između izmjerene ili izračunate vrijednosti i sljedive referentne vrijednosti.

1.2.2.   „Analizator“ znači svaki mjerni uređaj koji nije dio vozila, ali se ugrađuje radi utvrđivanja koncentracije ili količine plinovitih ili krutih onečišćujućih tvari.

1.2.3.   „Odsječak na osi“ linearne regresije (a 0) znači:

pri čemu je:

a 1	nagib regresijskog pravca
	srednja vrijednost referentnog parametra
	srednja vrijednost parametra koji treba provjeriti

1.2.4.   „Umjeravanje“ znači postupak kojim se odziv analizatora, instrumenta za mjerenje protoka, senzora ili signala postavlja tako da se njegova snaga usklađuje s jednim ili više referentnih signala.

1.2.5.   „Koeficijent određivanja“ (r 2) znači:

pri čemu je:

a 0	odsječak linearnog regresijskog pravca na osi
a 1	nagib linearnog regresijskog pravca
x i	izmjerena referentna vrijednost
y i	izmjerena vrijednost parametra koji treba provjeriti
	srednja vrijednost parametra koji treba provjeriti
n	broj vrijednosti

1.2.6.   „Koeficijent unakrsne korelacije“ (r) znači:

pri čemu je:

x i	izmjerena referentna vrijednost
y i	izmjerena vrijednost parametra koji treba provjeriti
	srednja referentna vrijednost
	srednja vrijednost parametra koji treba provjeriti
n	broj vrijednosti

1.2.7.   „Vrijeme odgode“ znači vrijeme od prebacivanja plina (t 0) dok odziv ne dosegne 10 posto (t 10) konačne očitane vrijednosti.

1.2.8.   „Signali ili podaci iz upravljačke jedinice motora (ECU)“ znači svaka informacija o vozilu i signal zabilježen iz mreže vozila primjenom protokola navedenih u točki 3.4.5. Dodatka 1.

1.2.9.   „Upravljačka jedinica motora“ znači elektronička jedinica koja upravlja različitim aktuatorima radi osiguranja optimalne učinkovitosti pogonskog sklopa.

1.2.10.   „Emisije“ koje se nazivaju i „komponente“, „onečišćujuće tvari“ ili „emisije onečišćujućih tvari“ znači regulirane plinovite tvari ili krute čestice u ispušnim plinovima.

1.2.11.   „Ispust“, koji se naziva i ispušni plin, znači ukupnost svih plinovitih tvari i krutih čestica ispuštenih iz ispušne cijevi uslijed izgaranja goriva u vozilu s motorom s unutarnjim izgaranjem.

1.2.12.   „Emisije iz ispušne cijevi“ znači emisije čestica, prikazanih kao čestice i kao broj čestica, te plinovitih komponenti iz ispušne cijevi vozila.

1.2.13.   „Puni raspon“ znači puni raspon analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora prema specifikacijama proizvođača opreme. Ako se za mjerenja upotrebljava podraspon analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora, puni raspon treba shvatiti kao maksimalno očitanje.

1.2.14.   „Odzivni faktor ugljikovodika“ određene vrste ugljikovodika znači omjer između očitanja FID-a i koncentracije vrste ugljikovodika u referentnom plinskom cilindru, izražen kao ppmC1.

1.2.15.   „Veće održavanje“ znači prilagodbu, popravak ili zamjenu analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora koji bi mogao utjecati na točnost mjerenja.

1.2.16.   „Buka“ znači umnožak s dva efektivne vrijednosti deset standardnih odstupanja, a svako se izračunava iz nultih odziva mjerenih uz stalnu frekvenciju bilježenja od najmanje 1,0 Hz tijekom razdoblja od 30 sekundi.

1.2.17.   „Nemetanski ugljikovodici“ (NMHC) znači ukupni ugljikovodici (THC), ne računajući metan (CH4).

1.2.18.   „Broj čestica“ (PN) znači ukupan broj krutih čestica ispuštenih iz ispušne cijevi vozila kako je utvrđeno postupkom mjerenja predviđenim ovom Uredbom za procjenu odgovarajuće granične vrijednosti emisija Euro 6 definirane u tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007.

1.2.19.   „Preciznost“ znači umnožak s 2,5 standardnog odstupanja 10 ponavljajućih odgovora od sljedive standardne vrijednosti.

1.2.20.   „Očitana vrijednost“ znači numeričku vrijednost koju prikazuje analizator, instrument za mjerenje protoka, senzor ili bilo koji drugi uređaj za mjerenje koji se primjenjuje u kontekstu mjerenja emisija vozila.

1.2.21.   „Vrijeme odziva“ (t 90) znači zbroj vremena odgode i vremena porasta.

1.2.22.   „Vrijeme porasta“ znači vrijeme između 10 %-tnog i 90 %-tnog odgovora (t 90 – t 10) u odnosu na konačno očitanje.

1.2.23.   „Efektivna vrijednost“ (x rms) znači kvadratni korijen aritmetičke sredine kvadrata vrijednosti te se definira kao:

pri čemu je:

x	izmjerena ili izračunata vrijednost
n	broj vrijednosti

1.2.24.   „Senzor“ znači svaki uređaj za mjerenje koji nije dio vozila, ali se ugrađuje radi utvrđivanja drugih parametara osim koncentracije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari i masenog protoka ispušnih plinova.

1.2.25.   „Raspon“ znači umjeravanje analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora tako da daje točan odziv na standard koji u najvećoj mogućoj mjeri odgovara maksimalnoj vrijednosti koja se očekuje tijekom stvarnog ispitivanja emisija.

1.2.26.   „Odziv raspona“ znači srednji odziv na signal za određivanje raspona tijekom vremenskog intervala od najmanje 30 sekundi.

1.2.27.   „Pomak odziva raspona“ znači razlika između srednjeg odziva na signal za određivanje raspona i stvarnog signala za određivanje raspona izmjerenog u utvrđenom vremenskom razdoblju nakon točnog određivanja raspona analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora.

1.2.28.   „Nagib“ linearne regresije (a 1) znači:

pri čemu je:

	srednja vrijednost referentnog parametra
	srednja vrijednost parametra koji treba provjeriti
x i	stvarna vrijednost referentnog parametra
y i	stvarna vrijednost parametra koji treba provjeriti
n	broj vrijednosti

1.2.29.   „Standardna pogreška procjene vrijednosti“ (SEE) znači

pri čemu je:

ý	procijenjena vrijednost parametra koji treba provjeriti
y i	stvarna vrijednost parametra koji treba provjeriti
x max	maksimalna stvarna vrijednost referentnog parametra
n	broj vrijednosti

1.2.30.   „Ukupni ugljikovodici“ (THC) znači zbroj svih hlapivih spojeva mjeren plameno-ionizacijskim detektorom (FID).

1.2.31.   „Sljediv“ znači mogućnost povezivanja mjerenja ili očitanih vrijednosti neprekidnim lancem usporedbi s poznatim i zajednički usuglašenim standardom.

1.2.32.   „Vrijeme transformacije“ znači vremenska razlika između promjene koncentracije ili protoka (t 0) u referentnoj točki i odziva sustava od 50 % u odnosu na konačno očitanje (t 50).

1.2.33.   „Vrsta analizatora“, naziva se i „tip analizatora“, znači skupina analizatora istog proizvođača kod kojih se primjenjuje jednako načelo za utvrđivanje koncentracije jedne specifične plinovite komponente ili broja čestica.

1.2.34.   „Vrsta mjerila masenog protoka ispuha“ znači grupa mjerila masenog protoka ispušnih plinova koja imaju sličan polumjer unutarnje cijevi te kod kojih se prema jednakom načelu utvrđuje brzina masenog protoka ispušnih plinova.

1.2.35.   „Provjera valjanosti“ znači postupak ocjenjivanja ispravnosti ugradnje i funkcionalnosti prijenosnog sustava za mjerenje emisija i točnosti mjerenja brzine masenog protoka ispušnih plinova dobivenih iz jednog ili više nesljedivih mjerila masenog protoka ispušnih plinova ili kao što je izračunato iz senzora ili signala ECU-a.

1.2.36.   „Potvrđivanje“ znači postupak ocjenjivanja usklađenosti izmjerenog ili izračunatog izlaza analizatora, instrumenta za mjerenje protoka, senzora ili signala s referentnim signalom u okviru jednog unaprijed određenog praga za prihvaćanje ili više njih.

1.2.37.   „Namještanje nulte točke“ znači umjeravanje analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora radi dobivanja točnog odziva na nulti signal.

1.2.38.   „Nulti odziv“ znači srednji odziv na nulti signal u vremenskom intervalu od najmanje 30 sekundi.

1.2.39.   „Pomak nultog odziva“ znači razliku između srednjeg odziva na nulti signal i stvarnog nultog signala koji se mjeri tijekom određenog vremenskog razdoblja nakon točnog umjeravanja analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora na nulu.

1.3.   Kratice

Kratice se općenito odnose na jedninu i množinu skraćenih pojmova.

CH4	–	metan
CLD	–	kemiluminescentni detektor
CO	–	ugljikov monoksid
CO2	–	ugljikov dioksid
CVS	–	uređaj za uzorkovanje stalnog volumena
DCT	–	prijenosnik snage s dvije spojke
ECU	–	upravljačka jedinica motora
EFM	–	mjerilo masenog protoka ispušnih plinova
FID	–	plameno-ionizacijski detektor
FS	–	puni raspon
GPS	–	globalni sustav za određivanje položaja
H2O	–	voda
HC	–	ugljikovodici
HCLD	–	grijani kemiluminescentni detektor
HEV	–	hibridno električno vozilo
ICE	–	motor s unutarnjim izgaranjem
ID	–	identifikacijski broj ili šifra
LPG	–	ukapljeni naftni plin
MAW	–	pomični prozor za izračun srednje vrijednosti
maks.	–	najveća vrijednost
N2	–	dušik
NDIR	–	nedisperzivni infracrveni
NDUV	–	nedisperzivni ultraljubičasti
NEDC	–	novi europski vozni ciklus
NG	–	prirodni plin
NMC	–	nemetanski separator
NMC-FID	–	nemetanski separator u kombinaciji s plameno-ionizacijskim detektorom
NMHC	–	nemetanski ugljikovodici
NO	–	dušikov monoksid
Br.	–	broj
NO2	–	dušikov dioksid
NOX	–	dušikovi oksidi
NTE	–	vrijednosti koje se ne smiju prekoračiti (not-to-exceed)
O2	–	kisik
OBD	–	ugrađena dijagnostika
PEMS	–	prijenosni sustav za mjerenje emisija
PHEV	–	punjivo hibridno električno vozilo
PN	–	broj čestica
RDE	–	stvarne emisije tijekom vožnje
SCR	–	selektivna katalitička redukcija
SEE	–	standardna pogreška procjene
THC	–	ukupni ugljikovodici
UNECE	–	Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu
VIN	–	identifikacijska oznaka vozila
WLTC	–	Globalno usklađeni postupak testiranja za laka vozila
WWH-OBD	–	Globalno usklađeni ugrađeni sustavi za dijagnostiku

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Tijekom uobičajenog vijeka trajanja, emisije iz tipa vozila homologiranog u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007, kako su utvrđene u skladu sa zahtjevima ovog Priloga i ispuštene tijekom ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje izvršenog u skladu sa zahtjevima ovog Priloga, ne smiju premašiti sljedeće vrijednosti (NTE):

NTEpollutant = CFpollutant × EURO-6

pri čemu je EURO-6 primjenjiva granična vrijednost emisija Euro 6 navedena u Tablici 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 715/2007, a CFpollutant faktor usklađenosti za odgovarajuću onečišćujuću tvar navedenu kako slijedi:

Onečišćujuća tvar	Masa dušikovih oksida (NOx)	Broj čestica (PN)	Masa ugljikova monoksida (CO) (1)	Masa ukupnih ugljikovodika (THC)	Kombinirana masa ukupnih ugljikovodika i dušikovih oksida (THC + NOx)
CFpollutant	potrebno utvrditi	potrebno utvrditi	—	—	—

2.2.   Proizvođač potvrđuje sukladnost s točkom 2.1. ispunjavanjem potvrde navedene u Dodatku 9.

2.3.   Ispitivanjima RDE-a propisanima ovim Prilogom pri homologaciji i tijekom životnog vijeka vozila osigurava se pretpostavka sukladnosti s preduvjetima navedenima u točki 2.1. Pretpostavljenu sukladnost može se preispitati dodatnim ispitivanjima RDE-a.

2.4.   Države članice osiguravaju mogućnost ispitivanja vozila PEMS-om na javnim cestama u skladu s postupcima propisanima odgovarajućim nacionalnim zakonima, uz istovremeno poštivanje lokalnih zakona o cestovnom prometu i sigurnosnih zahtjeva.

2.5.   Proizvođači osiguravaju mogućnost da neovisna stranka provede ispitivanje vozila PEMS-om na javnim cestama uz pridržavanje uvjeta iz točke 2.4., npr. stavljanjem na raspolaganje prikladnih adaptera za ispušne cijevi, odobravanjem pristupa signalima ECU-a te izvršavanjem potrebnih administrativnih mjera. Ako ovom Uredbom nije propisano odgovarajuće ispitivanje PEMS-om, proizvođač može naplatiti razumnu naknadu, kao što je navedeno u članku 7. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

3.   ISPITIVANJE STVARNIH EMISIJA TIJEKOM VOŽNJE KOJE TREBA IZVRŠITI

3.1.   Sljedeći se zahtjevi primjenjuju na ispitivanja PEMS-om navedena u članku 3. stavku 10. drugom podstavku.

3.1.1.   U svrhu homologacije maseni protok ispuha određuje se opremom za mjerenje koja nije dio vozila i nikakvi se podaci iz ECU-a vozila ne upotrebljavaju u tom smislu. Izvan konteksta homologacije mogu se upotrebljavati i druge metode za određivanje masenog protoka ispuha u skladu s Dodatkom 2., odjeljkom 7.2.

3.1.2.   Ako homologacijsko tijelo nije zadovoljno rezultatima provjere kvalitete podataka i provjere valjanosti dobivenih ispitivanjem PEMS-om provedenim u skladu s dodacima 1. i 4., tijelo za homologaciju može poništiti ispitivanje. U tom slučaju homologacijsko tijelo bilježi podatke o ispitivanju i razloge poništavanja ispitivanja.

3.1.3.   Izvješćivanje i širenje informacija o ispitivanju RDE-a

3.1.3.1.   Tehničko izvješće koje je proizvođač pripremio u skladu s Dodatkom 8. stavlja se na raspolaganje homologacijskom tijelu.

3.1.3.2.   Proizvođač stavlja sljedeće informacije na raspolaganje na javno dostupnu internetsku stranicu bez naknade:

3.1.3.2.1.

unosom homologacijskog broja tipa vozila i informacija o tipu, varijanti i izvedbi prema definicijama u odjeljcima 0.10 i 0.2 EZ potvrde o sukladnosti vozila kako je predviđeno u Prilogu IX. Direktivi 2007/46/EZ, jedinstveni identifikacijski broj porodice ispitivanja PEMS-om kojoj pripada tip vozila s obzirom na emisije, kao što je utvrđeno u točki 5.2. Dodatka 7.,

3.1.3.2.2.

unosom jedinstvenog identifikacijskog broja porodice ispitivanja PEMS-om: — pune informacije u skladu s točkom 5.1. Dodatka 7., — popise opisane u točkama 5.3. i 5.4 .Dodatka 7.; — rezultate ispitivanja PEMS-om iz točke 6.3. Dodatka 5. i točke 3.9. Dodatka 6. za sve vrste emisija vozila s popisa opisanog u točki 5.4. Dodatka 7.

3.1.3.3.   Na zahtjev, bez naknade i u roku od 30 dana, proizvođač stavlja na raspolaganje tehničko izvješće koje se navodi u točki 3.1.3.1. bilo kojoj zainteresiranoj stranki.

3.1.3.4.   Na zahtjev, homologacijsko tijelo stavlja na raspolaganje informacije navedene u točkama 3.1.3.1. i 3.1.3.2. u roku od 30 dana od primitka zahtjeva. Homologacijsko tijelo može naplatiti razumnu i razmjernu naknadu koja neće odvratiti zainteresiranu stranku koja ima opravdani interes zatražiti odgovarajuće informacije te koja ne premašuje interne troškove tijela koje zatraženu informaciju stavlja na raspolaganje.

4.   OPĆI ZAHTJEVI

4.1.   Stvarne emisije tijekom vožnje dokazuju se ispitivanjem vozila na cesti uz uobičajeni način vožnje, uvjete i opterećenje. Ispitivanje RDE-a reprezentativno je za vozila kojima se upravlja na stvarnim voznim putovima uz uobičajeno opterećenje.

4.2.   Proizvođač homologacijskom tijelu dokazuje da su izabrano vozilo, načini vožnje, uvjeti i korisna nosivost reprezentativni za grupu vozila. Zahtjevi u vezi s korisnim teretom i nadmorskom visinom, navedeni u točkama 5.1. i 5.2., primjenjuju se ex-ante kako bi se utvrdilo jesu li uvjeti prihvatljivi za ispitivanje RDE-a.

4.3.   Homologacijsko tijelo predlaže ispitnu vožnju u gradu, izvan grada te autocestom kako bi se ispunili zahtjevi iz točke 6. U svrhu odabira putovanja, definicija gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom temelji se na topografskoj karti.

4.4.   Ako sakupljanje podataka ECU-a za vozilo utječe na emisije ili radne značajke vozila, cijela se porodica ispitivanja PEMS-om kojoj vozilo pripada prema definiciji u Dodatku 7. smatra nesukladnom. Takva funkcionalnost smatra se „poremećajnim uređajem“ („defeat device“) kao što je definirano u članku 3. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

5.   GRANIČNI UVJETI

5.1.   Korisna nosivost vozila i ispitna masa

5.1.1.   Osnovna korisna nosivost vozila obuhvaća vozača, svjedoka ispitivanja (ako je primjenjivo) i ispitnu opremu, uključujući dijelove za postavljanje i uređaje za napajanje.

5.1.2.   U svrhu ispitivanja može se dodati umjetni korisni teret, sve dok ukupna masa osnovnog i umjetnog korisnog tereta ne premašuje 90 % zbroja „mase putnika“ i „korisne nosivosti“ utvrđene u točkama 19. i 21. članka 2. Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 (2).

5.2.   Uvjeti okoline

5.2.1.   Ispitivanje se provodi u uvjetima okoline utvrđenima u ovom odjeljku. Uvjeti okoline „proširuju se“ proširenjem barem jednog od uvjeta temperature i nadmorske visine.

5.2.2.   Umjereni uvjeti nadmorske visine: Nadmorska visina niža od ili jednaka 700 metara iznad razine mora.

5.2.3.   Prošireni uvjeti nadmorske visine: nadmorska visina veća od 700 metara iznad razine mora te niža od ili jednaka 1 300 metara iznad razine mora.

5.2.4.   Umjereni uvjeti temperature: temperatura koja premašuje ili je jednaka 273 K (0 °C) i koja je manja od ili jednaka 303 K (30 °C).

5.2.5.   Prošireni uvjeti temperature: temperatura koja je veća od ili jednaka 266 K (– 7 °C) i manja od 273 K (0 °C) ili viša od 303 K (30 °C) i manja od ili jednaka 308 K (35 °C).

5.2.6.   Odstupajući od odredbi točke 5.2.4. i 5.2.5., niža temperatura za umjerene uvjete veća je od ili jednaka 276 K (3 °C), a niža temperatura za proširene uvjete veća je od ili jednaka 271 K (– 2 °C) između početka primjene obvezujućih graničnih vrijednosti emisija koje se ne smiju prekoračiti (NTE), kako su utvrđene u odjeljku 2.1., i do pet godina nakon datuma navedenih u stavcima 4. i 5. članka 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007.

5.3.   Dinamični uvjeti

5.4.   Dinamičnim uvjetima obuhvaćen je učinak kategorizacije ceste, frontalnog vjetra i dinamike vožnje (ubrzanja, usporavanja) te pomoćnih sustava uz potrošnju energije i emisije ispitnog vozila. Provjera normalnosti dinamičnih uvjeta obavlja se nakon dovršetka ispitivanja pomoću zabilježenih podataka iz prijenosnog sustava za mjerenje emisija. Metode za provjeru normalnosti dinamičnih uvjeta utvrđene su u dodacima 5. i 6 ovom Prilogu. Svaka metoda obuhvaća referencu za dinamične uvjete, raspone reference i minimalne zahtjeve pokrivenosti nužne za postizanje valjanog ispitivanja.

5.5.   Stanje i rad vozila

5.5.1.   Pomoćni sustavi

Sustavom klimatizacije ili drugim pomoćnim uređajima upravlja se na način koji odgovara načinu na koji bi ih potrošač koji vozi u stvarnim uvjetima na cesti mogao upotrebljavati.

5.5.2.   Vozila opremljena sustavima za povremenu regeneraciju

5.5.2.1.   Pojam „sustavi za periodičnu regeneraciju“ tumači se u skladu s definicijom u članku 2. stavku 6.

5.5.2.2.   Ako tijekom ispitivanja dođe do povremene regeneracije, ispitivanje se na zahtjev proizvođača može jednom poništiti i ponoviti.

5.5.2.3.   Proizvođač može osigurati završetak regeneracije i na odgovarajući način pripremiti vozilo prije drugog ispitivanja.

5.5.2.4.   Ako tijekom ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje dođe do regeneracije, onečišćujuće tvari emitirane tijekom ponovljenog ispitivanja uvrštavaju se u ocjenu emisija.

6.   ZAHTJEVI U VEZI S VOŽNJOM

6.1.   Udjeli vožnje u gradu, izvan grada i autocestom, razvrstani prema trenutačnoj brzini kako je opisano u točkama od 6.3. do 6.5., izražavaju se kao postotak ukupne udaljenosti putovanja.

6.2.   Slijed vožnji sastoji se od gradske vožnje, izvangradske vožnje i vožnje autocestom u skladu s udjelima navedenima u točki 6.6. Gradska vožnja, izvangradska vožnja i vožnja autocestom moraju se odvijati neprekidno. Izvangradska vožnja može se prekinuti kraćom vožnjom kroz gradska područja. Vožnja autocestom može se prekinuti kraćom vožnjom u gradu ili izvan grada, npr. pri prolasku naplatnih kućica ili dijelova ceste na kojima su u tijeku radovi. Ako je iz praktičnih razloga opravdano provesti ispitivanje drugim redoslijedom, redoslijed gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom može se izmijeniti uz prethodno odobrenje homologacijskog tijela.

6.3.   Gradska vožnja podrazumijeva brzinu vozila do 60 km/h.

6.4.   Izvangradska vožnja podrazumijeva brzinu vozila između 60 i 90 km/h.

6.5.   Vožnja autocestom podrazumijeva brzinu vozila iznad 90 km/h.

6.6.   Vožnja se sastoji od približno 34 % gradske vožnje, 33 % izvangradske vožnje i 33 % vožnje autocestom uz razvrstavanje prema brzini kao što je opisano u gore navedenim točkama od 6.3. do 6.5. „Približno“ znači interval od ± 10 postotnih bodova s obzirom na navedene postotke. Gradska vožnja nikada ne obuhvaća manje od 29 % ukupne prijeđene udaljenosti vožnje.

6.7.   Brzina vozila obično ne prelazi 145 km/h. Maksimalna brzina može se premašiti dopuštenim odstupanjem od 15 km/h tijekom najviše 3 % trajanja vožnje autocestom. Lokalna ograničenja brzine ostaju na snazi tijekom ispitivanja PEMS-om, neovisno o drugim pravnim posljedicama. Kršenja lokalnih ograničenja brzine sama po sebi ne poništavaju rezultate ispitivanja PEMS-om.

6.8.   Prosječna brzina (uključujući zaustavljanja) tijekom gradske vožnje treba iznositi između 15 i 30 km/h. Razdoblja zaustavljanja, koja se definiraju kao razdoblja u kojima je brzina vozila manja od 1 km/h, iznose najmanje 10 % trajanja gradske vožnje. Gradska vožnja obuhvaća nekoliko razdoblja zaustavljanja u trajanju od 10 sekundi ili više. Izbjegava se jedno razdoblje zaustavljanja prekomjernog trajanja koje obuhvaća > 80 % ukupnog vremena zaustavljanja tijekom gradske vožnje.

6.9.   Brzina vožnje autocestom pravilno iznosi od 90 do najmanje 110 km/h. Brzina vozila najmanje 5 minuta iznosi više od 100 km/h.

6.10.   Trajanje vožnje iznosi između 90 i 120 minuta.

6.11.   Razlika između nadmorske visine početne i krajnje točke iznosi najviše 100 metara.

6.12.   Najmanja udaljenost za sve oblike vožnje – gradsku vožnju, izvangradsku vožnju i vožnju autocestom – iznosi 16 km.

7.   OPERATIVNI ZAHTJEVI

7.1.   Vožnja se izabire tako da se ispitivanje ne prekida i da se podaci neprekidno bilježe kako bi se dosegnulo najkraće trajanje ispitivanja određeno u točki 6.10.

7.2.   Električno napajanje prijenosnog sustava za mjerenje emisija treba biti iz vanjskog izvora, a ne iz izvora koji energiju dobiva izravno ili neizravno iz motora koji se ispituje.

7.3.   Ugradnja opreme sustava PEMS provodi se tako da u najmanjoj mogućoj mjeri utječe na emisije ili radne značajke vozila. Potrebno je voditi računa o ugradnji minimalne mase opreme te o minimalnim potencijalnim aerodinamičkim izmjenama vozila koje se ispituje. Korisna nosivost vozila utvrđuje se u skladu s točkom 5.1.

7.4.   Ispitivanja stvarnih emisija tijekom vožnje izvode se radnim danom kao što je definirano za Uniju u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 (3).

7.5.   Ispitivanja RDE-a provode se na asfaltiranim cestama i ulicama (vožnja izvan cesta nije dopuštena).

7.6.   Nakon prvog paljenja motora na početku ispitivanja emisija treba izbjegavati dulja razdoblja praznog hoda. Ako se motor isključi tijekom ispitivanja, može se ponovno pokrenuti, ali uzorkovanje se ne prekida.

8.   ULJE ZA PODMAZIVANJE, GORIVO I REAGENS

8.1.   Goriva, maziva i reagens (ako je primjenjivo) koji se primjenjuju za ispitivanje RDE-a odgovaraju specifikacijama proizvođača za vozilo kojim upravlja korisnik.

8.2.   Uzorci goriva, maziva i reagensa (ako je primjenjivo) uzimaju se i čuvaju najmanje godinu dana.

9.   OCJENJIVANJE EMISIJA I VOŽNJE

9.1.   Ispitivanje se provodi u skladu s Dodatkom 1. ovom Prilogu.

9.2.   Vožnja ispunjuje uvjete navedene u točkama od 4. do 8.

9.3.   Zabranjeno je kombiniranje podataka različitih vrsta vožnje ili mijenjanje ili isključivanje podataka neke vožnje.

9.4.   Nakon utvrđivanja valjanosti vožnje u skladu s točkom 9.2., rezultati emisije izračunavaju se primjenom metoda utvrđenih u Dodatku 5. i Dodatku 6. ovom Prilogu.

9.5.   Ako se tijekom određenog vremenskog razdoblja prošire uvjeti okoline u skladu s točkom 5.2., emisije izračunate u skladu s Dodatkom 4. ovom Prilogu tijekom tog vremenskog razdoblja dijele se vrijednošću ext prije no što se procijeni njihova sukladnost sa zahtjevima iz ovog Priloga.

9.6.   Pokretanje hladnog motora definira se u skladu s točkom 4. Dodatka 4. ovom Prilogu. Dok se ne primijene posebni zahtjevi za emisije pri pokretanju hladnog motora, potonje treba zabilježiti, ali i isključiti iz ocjenjivanja emisija.

Dodatak 1.

Postupak ispitivanja emisija vozila prijenosnim sustavom za mjerenje emisija (PEMS-om)

1.   UVOD

U ovom se dodatku opisuje ispitni postupak za utvrđivanje emisija ispušnih plinova iz lakih putničkih i gospodarskih vozila pomoću prijenosnog sustava za mjerenje emisija.

2.   SIMBOLI

≤	–	manje ili jednako
#	–	broj
#/m3	–	broj po kubičnom metru
%	–	postotak
°C	–	Celzijev stupanj
g	–	gram
g/s	–	grama po sekundi
h	–	sat
Hz	–	hertz
K	–	kelvin
kg	–	kilogram
kg/s	–	kilogram po sekundi
km	–	kilometar
km/h	–	kilometar na sat
kPa	–	kilopaskal
kPa/min	–	kilopaskala po minuti
l	–	litra
l/min	–	litra po minuti
m	–	metar
m3	–	kubični metar
mg	–	miligram
min	–	minuta
p e	–	podtlak vakuuma [kPa]
qvs	–	brzina obujamskog protoka sustava [l/min]
ppm	–	dijelova na milijun
ppmC1	–	dijelova na milijun, ekvivalent ugljika
okr./min	–	broj okretaja po minuti
s	–	sekunda
V s	–	obujam sustava [l]

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   PEMS

Ispitivanje se provodi pomoću sustava PEMS koji se sastoji od komponenti navedenih u točkama 3.1.1. do 3.1.5. Ako je primjenjivo, može se uspostaviti veza s ECU-om vozila kako bi se utvrdili relevantni parametri motora i vozila u skladu s točkom 3.2.

3.1.1.   Analizatori za određivanje koncentracije onečišćujućih tvari u ispušnim plinovima.

3.1.2.   Jedan ili više instrumenata ili senzora za mjerenje ili određivanje masenog protoka ispušnih plinova.

3.1.3.   Globalni navigacijski sustav za određivanje položaja, nadmorske visine i brzine vozila.

3.1.4.   Ako je primjenjivo, senzori i drugi uređaji koji nisu dio vozila, npr. senzori za mjerenje temperature okoline, relativne vlažnosti, tlaka zraka i brzine vozila.

3.1.5.   Izvor energije neovisan o vozilu za napajanje PEMS-a.

3.2.   Ispitni parametri

Ispitni parametri navedeni u tablici 1. ovog Priloga mjere se i bilježe uz konstantnu frekvenciju od 1,0 Hz ili višu te se o njima izvješćuje u skladu sa zahtjevima iz Dodatka 8. Ako su dobiveni parametri ECU-a, oni se moraju staviti na raspolaganje na znatno višoj frekvenciji od one za parametre koje bilježi PEMS kako bi se osiguralo ispravno uzorkovanje. Analizatori za PEMS i instrumenti i senzori za mjerenje protoka usklađeni su s preduvjetima utvrđenima u dodacima 2.i 3. ovom Prilogu.

Tablica 1.

Ispitni parametri

Parametar	Preporučena mjerna jedinica	Izvor (11)
Koncentracija THC-a (4)  (7)	ppm	analizator
Koncentracija CH4  (4)  (7)	ppm	analizator
Koncentracija NMHC-a (4)  (7)	ppm	analizator (9)
Koncentracija CO (4)  (7)	ppm	analizator
Koncentracija CO2  (4)	ppm	analizator
Koncentracija NOx (4)  (7)	ppm	analizator (10)
Koncentracija krutih čestica (7)	#/m (6)	analizator
Maseni protok ispuha	kg/s	EFM, metode opisane u točki 7. Dodatka 2.
Vlažnost zraka	%	senzor
Okolna temperatura	K	senzor
Tlak u okolini	kPa	senzor
Brzina vozila	km/h	senzor, GPS ili ECU (6)
Zemljopisna širina položaja vozila	stupanj	GPS
Zemljopisna dužina položaja vozila	stupanj	GPS
Nadmorska visina položaja vozila (8)  (12)	m	GPS ili senzor
Temperatura ispušnih plinova (8)	K	senzor
Temperatura rashladne tekućine motora (8)	K	senzor ili ECU
Brzina motora (8)	o/min	senzor ili ECU
Zakretni moment motora (8)	Nm	senzor ili ECU
Zakretni moment na pogonskoj osovini (8)	Nm	mjerilo zakretnog momenta naplatka
Položaj papučice (8)	%	senzor ili ECU
Protok goriva motora (5)	g/s	senzor ili ECU
Protok usisanog zraka motora (5)	g/s	senzor ili ECU
Status pogreške (8)	—	ECU
Temperatura protoka usisanog zraka	K	senzor ili ECU
Status regeneracije (8)	—	ECU
Temperatura ulja motora (8)	K	senzor ili ECU
Stvarni stupanj prijenosa (8)	#	ECU
Željeni stupanj prijenosa (npr. indikator stupnja prijenosa) (8)	#	ECU
Drugi podaci o vozilu (8)	neodređeno	ECU

3.3.   Priprema vozila

Priprema vozila obuhvaća opće tehničke i operativne provjere.

3.4.   Ugradnja sustava PEMS

3.4.1.   Općenito

PEMS se ugrađuje u skladu s uputama proizvođača i lokalnim zdravstvenim i sigurnosnim propisima. PEMS treba ugraditi tako da se tijekom ispitivanja na najmanju moguću mjeru svedu elektromagnetske smetnje kao i izloženost udarcima, vibracijama, prašini i razlici u temperaturi. Tijekom ugradnje i rada PEMS mora biti hermetički zatvoren te je potrebno na najmanju moguću mjeru svesti gubitak topline. Zbog ugradnje i rada PEMS-a ne mijenja se priroda ispušnih plinova niti se nepotrebno produljuje duljina ispušne cijevi. Kako bi se izbjeglo stvaranje čestica, priključci moraju biti termički stabilni pri temperaturama ispušnih plinova koje se očekuju tijekom ispitivanja. Preporučuje se da se ne upotrebljavaju priključci od elastomera za spajanje ispušne cijevi vozila i priključne cijevi. Priključci od elastomera, ako se upotrebljavaju, moraju biti minimalno izloženi ispušnim plinovima kako bi se izbjegle pogreške mjerenja pri velikom opterećenju motora.

3.4.2.   Dopušteni protutlak

Zbog ugradnje i rada PEMS-a ne dolazi do neopravdanog povećanja statičkog tlaka u ispušnoj cijevi. Ako je to tehnički izvedivo, svako proširenje radi lakšeg uzorkovanja ili povezivanja s mjerilom masenog protoka ispušnih plinova jednakog je ili većeg poprečnog presjeka od ispušne cijevi.

3.4.3.   Mjerilo masenog protoka ispuha

Uvijek kada se upotrebljava mjerilo masenog protoka ispušnih plinova, ono se pričvršćuje na ispušnu cijev vozila u skladu s preporukama proizvođača EFM-a. Raspon mjerenja EFM-a odgovara rasponu brzine masenog protoka ispušnih plinova koji se očekuje tijekom ispitivanja. Ugradnja EFM-a i eventualnih prilagodnika ili spojeva ispušne cijevi ne utječe negativno na rad motora ili sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova. Sa svake strane senzora protoka stavljaju se najmanje četiri promjera cijevi ili 150 mm ravne cijevi. Pri ispitivanju višecilindarskog motora s razgranatim ispušnim kolektorom preporučuje se kombinirati kolektore ispred mjerila masenog protoka ispušnih plinova i na odgovarajući način povećati poprečni presjek cijevi kako bi se na najmanju moguću mjeru sveo protutlak u ispušnoj cijevi. Ako to nije moguće, razmatraju se mjerenja protoka ispušnih plinova upotrebom nekoliko mjerila masenog protoka ispušnih plinova. Široki raspon konfiguracija ispušne cijevi, njezinih dimenzija i očekivanih masenih protoka ispušnih plinova može uvjetovati kompromise pri odabiru i ugradnji EFM-a, pri čemu se treba voditi stručnom procjenom. Kako bi se postiglo točno mjerenje, dopuštena je ugradnja EFM-a čiji je promjer manji od promjera ispušne cijevi ili ukupnog poprečnog presjeka većeg broja otvora na ispušnom sustavu, pod uvjetom da to ne utječe negativno na rad ili na naknadnu obradu ispušnih plinova kao što je navedeno u točki 3.4.2.

3.4.4.   Globalni sustav za određivanje položaja

Antena za GPS treba biti ugrađena, npr. na najviši mogući položaj, kako bi se osigurao dobar prijam satelitskog signala. Ugrađena antena za GPS u najmanjoj mogućoj mjeri ometa upravljanje vozilom.

3.4.5.   Poveznica s upravljačkom jedinicom motora

Relevantni parametri vozila i motora navedeni u tablici 1. mogu se, po želji, zabilježiti pomoću naprave za bilježenje podataka povezane s ECU-om ili mrežom vozila, a u skladu s normama kao što su npr. ISO 15031-5 ili SAE J1979, OBD-II, EOBD ili WWH-OBD. Ako je primjenjivo, proizvođači objavljuju oznake parametara kako bi se omogućila identifikacija obaveznih parametara.

3.4.6.   Senzori i pomoćna oprema

Senzori za brzinu vozila i temperaturu, termoparovi rashladnog sredstva ili bilo koji drugi uređaj za mjerenje ugrađuju se radi mjerenja odgovarajućeg parametra na reprezentativan, pouzdan i točan način, a da se pritom nepotrebno ne ometa rad vozila i funkcioniranje drugih analizatora, instrumenata za mjerenje protoka, senzora i signala. Senzori i pomoćna oprema napajaju se neovisno o vozilu.

3.5.   Uzorkovanje emisija

Uzorkovanje emisija reprezentativno je i provodi se na lokacijama dobro izmiješanih ispušnih plinova na kojima je utjecaja zraka iz okoline ispod točke uzorkovanja minimalan. Ako je primjenjivo, emisije se uzorkuju ispod mjerila masenog protoka ispušnih plinova, a na udaljenosti od najmanje 150 mm od senzora protoka. Sonde za uzorkovanje ugrađuju se na udaljenosti od barem 200 mm ili trostrukog promjera ispušne cijevi iznad izlaza ispušne cijevi iz vozila, što god je veće, i to je točka na kojoj ispuh napušta opremu za uzorkovanje PEMS i ispušta se u okoliš. Ako PEMS ponovno dovodi protok do ispušne cijevi, to se odvija ispod sonde za uzorkovanje na način koji tijekom rada motora ne utječe na prirodu ispušnih plinova u točki uzorkovanja. Ako se duljina linije uzorkovanja izmijeni, vrijeme prijenosa u sustavu provjerava se i prema potrebi ispravlja.

Ako je motor opremljen sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova, uzorak ispušnog plina uzima se ispod sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova. Pri ispitivanju motora s više cilindara i razgranatim ispušnim kolektorom, ulaz u sondu za uzorkovanje postavljen je dovoljno nisko kako bi se osiguralo da uzorak predstavlja reprezentativni uzorak prosječnih ispušnih emisija svih cilindara. U motorima s više cilindara koji imaju odvojene grupe ispušnih kolektora, primjerice u slučaju „V“ konfiguracije motora, ispušni se kolektori kombiniraju iznad sonde za uzorkovanje. Ako to tehnički nije izvedivo, razmatra se višestruko uzorkovanje na lokacijama s dobro izmiješanim ispušnim plinovima bez okolnog zraka. U tom slučaju broj i lokacija sondi za uzorkovanje u najvećoj mogućoj mjeri odgovaraju broju i lokaciji mjerila masenog protoka ispušnih plinova. Ako protoci ispuha nisu jednaki, razmotrit će se proporcionalno uzorkovanje ili uzorkovanje s većim brojem analizatora.

Ako se čestice mjere, ispuh se uzorkuje iz središta struje ispušnih plinova. Ako se za uzorkovanje emisija upotrebljava nekoliko sondi, sonda za uzorkovanje čestica postavlja se iznad drugih sondi za uzrokovanje.

Ako se ugljikovodici mjere, linija uzorkovanja zagrijava se na temperaturu od 463 ± 10 K (190 ± 10 °C). Za mjerenje ostalih plinovitih komponenti s rashladnim sredstvom ili bez njega linija uzorkovanja mora imati temperaturu od najmanje 333 K (60 °C) kako bi se izbjegla kondenzacija i osigurala odgovarajuća penetracijska učinkovitost različitih plinova. U sustavima uzorkovanja s niskim tlakom temperatura se može sniziti u skladu sa smanjenjem tlaka, pod uvjetom da se sustavom uzorkovanja jamči penetracijska učinkovitost od 95 % za sve regulirane plinovite onečišćujuće tvari. Ako se uzorkuju čestice, linija uzorkovanja iz nerazrijeđenog uzorka ispuha u točki uzorkovanja zagrijava se na najmanje 373 K (100 °C). Vrijeme zadržavanja uzorka u liniji za uzorkovanje čestica iznosi manje od 3 sekunde dok se ne dosegne prvo razrjeđivanje ili brojač čestica.

4.   POSTUPCI PRIJE ISPITIVANJA

4.1.   Provjera nepropusnosti PEMS-a

Nakon ugradnje PEMS-a najmanje jednom se izvodi provjera nepropusnosti u svakom vozilu u koje je ugrađen PEMS kao što je propisao proizvođač PEMS-a ili kako slijedi. Sonda se odspoji od ispušnog sustava, a završetak se začepi. Uključi se crpka analizatora. Nakon početnog razdoblja stabilizacije, ako nema curenja, sva mjerila protoka pokazuju približnu vrijednost nule. U suprotnom se provjere linije uzorkovanja, a greška se ispravlja.

Količina propuštanja na vakuumskoj strani ne premašuje 0,5 % brzine protoka tijekom uporabe dijela sustava koji se provjerava. Za procjenu brzine protoka tijekom uporabe mogu se primjenjivati protoci analizatora i obilazni protoci.

Alternativno, sustav se može isprazniti do podtlaka od najmanje 20 kPa vakuuma (80 kPa apsolutne vrijednosti). Nakon početnog razdoblja stabilizacije povećanje tlaka Dp (kPa/min) u sustavu ne prelazi:

Alternativno, postupna promjena koncentracije na početku linije uzorkovanja uvodi se prebacivanjem s plina za namještanje nulte točke na plin za namještanje raspona uz zadržavanje istih uvjeta tlaka kao i pri uobičajenom radu sustava. Ako je nakon određenog vremena za ispravno umjeren analizator očitana vrijednost ≤ 99 % u usporedbi s uvedenom koncentracijom, problem curenja se ispravlja.

4.2.   Pokretanje i stabiliziranje PEMS-a

PEMS se uključuje, zagrijava i stabilizira u skladu sa specifikacijama proizvođača PEMS-a dok se ne dosegnu postavljene radne točke, npr. temperature i protoka.

4.3.   Priprema sustava za uzorkovanje

Sustav uzorkovanja, koji se sastoji od sonde za uzorkovanje, linija uzorkovanja i analizatora, priprema se za ispitivanje prema uputama proizvođača PEMS-a. Osigurava se čist sustav za uzorkovanje bez kondenzacije vlage.

4.4.   Priprema EFM-a

Ako se EFM upotrebljava za mjerenje masenog protoka ispušnih plinova, čisti se i priprema za rad u skladu sa specifikacijama proizvođača. Tim se postupkom, ako je primjenjiv, uklanjaju kondenzacija i naslage s linija i pridruženih priključaka za mjerenje.

4.5.   Provjera i umjeravanje analizatora za mjerenje plinovitih emisija

Prilagodbe umjeravanja nulte točke i raspona mjerenja izvršavaju se pomoću plinova za umjeravanje koji odgovaraju preduvjetima iz točke 5. Dodatka 2. Plinovi za umjeravanje odabiru se kako bi odgovarali rasponu koncentracija onečišćujućih tvari koje se očekuju tijekom ispitivanja emisija.

4.6.   Provjeravanje analizatora za mjerenje emisija čestica

Nulta razina analizatora bilježi se uzorkovanjem zraka iz okoline filtriranog HEPA filtrom. Signal se bilježi pri stalnoj frekvenciji od najmanje 1,0 Hz tijekom razdoblja od 2 minute te se izračunava prosjek; dopuštena vrijednost koncentracije utvrđuje se kada odgovarajuća oprema za mjerenje postane dostupna.

4.7.   Mjerenje brzine vozila

Brzina vozila utvrđuje se na najmanje jedan od sljedećih načina:

(a)	GPS-om – ako se brzina vozila utvrđuje GPS-om, ukupna prijeđena udaljenost vožnje provjerava se u odnosu na mjerenja dobivena drugom metodom prema točki 7. Dodatka 4.;

(b)

senzorom (npr. optičkim ili mikrovalnim senzorom) – ako se brzina vozila određuje senzorom, mjerenja brzine usklađena su s preduvjetima iz točke 8. Dodatka 2. ili se, alternativno, ukupna prijeđena udaljenost vožnje uspoređuje s referentnom udaljenosti dobivenom iz digitalne cestovne mreže, odnosno topografske karte. Ukupna prijeđena udaljenost vožnje utvrđena senzorom ne odstupa više od 4 % od referentne prijeđene udaljenosti;

(c)

ECU-om – ako se brzina vozila određuje ECU-om, valjanost ukupne prijeđene udaljenosti vožnje provjerava se prema točki 3. Dodatka 3., a signal brzine ECU-a podešava se po potrebi radi ispunjavanja uvjeta iz točke 3.3. Dodatka 3. Alternativno, ukupna prijeđena udaljenost vožnje kao što je određena ECU-om uspoređuje se s referentnom udaljenošću dobivenom iz digitalne cestovne mreže ili topografske karte. Ukupna prijeđena udaljenost vožnje određena ECU-om ne odstupa više od 4 % od referentne vrijednosti.

4.8.   Provjera postavljanja PEMS-a

Provjerava se ispravnost veza sa svim senzorima, a po potrebi i veze s ECU-om. Ako su obuhvaćeni parametri motora, provjerava se daje li ECU ispravna izvješća o vrijednostima (npr. nulta brzina motora [o/min] dok je kod motora s unutarnjim izgaranjem dan kontakt, ali je motor ugašen). U radu PEMS-a ne pojavljuju se signali upozorenja i upozorenja na pogreške.

5.   TIJEK ISPITIVANJA EMISIJA

5.1.   Početak ispitivanja

Uzorkovanje, mjerenje i bilježenje parametara započinje prije pokretanja motora. Kako bi se olakšalo usklađivanje vremena, preporučuje se bilježenje parametara koji su podložni usklađivanju vremena jednim uređajem za bilježenje podataka ili primjenom sinkroniziranog vremenskog pečata. Prije i neposredno nakon pokretanja motora potvrđuje se bilježi li naprava za bilježenje podataka sve potrebne parametre.

5.2.   Ispitivanje

Uzorkovanje, mjerenje i bilježenje parametara provode se tijekom cijelog ispitivanja vozila u vožnji. Motor se može zaustaviti i pokrenuti, ali uzorkovanje emisija i bilježenje parametara se nastavlja. Svi signali upozorenja koji upućuju na neispravan rad PEMS-a dokumentiraju se i provjeravaju. Bilježi se više od 99 % podataka o parametrima. Mjerenje i bilježenje podataka može se prekinuti tijekom manje od 1 % ukupnog trajanja vožnje, ali uzastopno ne dulje od 30 sekundi, i to isključivo u slučaju nenamjernog gubitka signala ili u svrhu održavanja PEMS sustava. Prekidi se mogu izravno bilježiti u PEMS-u, ali nije dopušteno uvoditi prekide u zabilježene parametre kroz prethodnu obradu podataka, njihovu razmjenu ili naknadnu obradu. Ako se provodi, automatsko namještanje na nulu izvršava se u odnosu na sljedivi nulti standard sličan onomu za umjeravanje analizatora za nulu. Snažno se preporučuje pokretanje prijenosnog sustava za mjerenje emisija tijekom razdoblja održavanja nulte brzine vozila.

5.3.   Kraj ispitivanja

Kraj ispitivanja nastupa prestankom vožnje i isključenjem motora s unutarnjim izgaranjem. Bilježenje podataka nastavlja se dok ne istekne vrijeme odziva sustava za uzorkovanje.

6.   POSTUPCI NAKON ISPITIVANJA

6.1.   Provjera analizatora za mjerenje plinovitih emisija

Provjerava se nula i raspon analizatora plinovitih komponenti pomoću plinova za umjeravanje identičnih onima koji se primjenjuju u točki 4.5. za procjenu pomaka odziva analizatora u usporedbi s umjeravanjem prije ispitivanja. Dopušteno je umjeriti analizator na nulu prije provjere pomaka raspona ako je utvrđeno da je nulti pomak unutar dopuštenog raspona. Provjera pomaka nakon ispitivanja obavlja se što je prije moguće nakon ispitivanja i prije isključivanja PEMS-a, pojedinačnih analizatora ili senzora ili njihova prelaska u pasivni način rada. Razlika između rezultata prije ispitivanja i rezultata nakon ispitivanja usklađena je sa zahtjevima navedenim u tablici 2.

Tablica 2.

Dopušteni pomak analizatora tijekom ispitivanja PEMS-om

Onečišćujuća tvar	Pomak nultog odziva	Pomak odziva raspona (13)
CO2	≤ 2 000 ppm po ispitivanju	≤ 2 % očitanja ili ≤ 2 000 ppm po ispitivanju, što god je veće
CO	≤ 75 ppm po ispitivanju	≤ 2 % očitanja ili ≤ 75 ppm po ispitivanju, što god je veće
NO2	≤ 5 ppm po ispitivanju	≤ 2 % očitanja ili ≤ 5 ppm po ispitivanju, što god je veće
NO/NOX	≤ 5 ppm po ispitivanju	≤ 2 % očitanja ili ≤ 5 ppm po ispitivanju, što god je veće
CH4	≤ 10 ppmC1 po ispitivanju	≤ 2 % očitanja ili ≤ 10 ppmC1 po ispitivanju, što god je veće
THC	≤ 10 ppmC1 po ispitivanju	≤ 2 % očitanja ili ≤ 10 ppmC1 po ispitivanju, što god je veće

Ako je razlika između rezultata prije ispitivanja i rezultata nakon ispitivanja za pomak s nulte točke i pomak raspona veća od dopuštene, svi se rezultati ispitivanja poništavaju i ispitivanje se ponavlja.

6.2.   Provjeravanje analizatora za mjerenje emisija čestica

Nulta razina analizatora bilježi se uzorkovanjem zraka iz okoline filtriranog HEPA filtrom. Signal se bilježi tijekom razdoblja od 2 minute te se izračunava prosjek; dopuštena konačna koncentracija određuje se kada odgovarajuća oprema za mjerenje postane dostupna. Ako je razlika između provjere pomaka s nulte točke i pomaka raspona prije i nakon ispitivanja veća od dopuštene, svi se rezultati ispitivanja poništavaju i ispitivanje se ponavlja.

6.3.   Mjerenje emisija tijekom vožnje

Umjereni raspon analizatora predstavlja najmanje 90 % vrijednosti koncentracije dobivenih iz 99 % mjerenja tijekom valjanih dijelova ispitivanja emisija. Jedan posto ukupnog broja mjerenja koja se upotrebljavaju za ocjenjivanje može premašiti umjereni raspon analizatora do faktora dva. Ako ti zahtjevi nisu ispunjeni, ispitivanje se poništava.

Dodatak 2.

Specifikacije i umjeravanje komponenti i signala sustava PEMS

1.   UVOD

U ovom dodatku utvrđuju se specifikacije i umjeravanje komponenti i signala sustava PEMS.

2.   SIMBOLI

>	–	veće od
≥	–	veće od ili jednako
%	–	postotak
≤	–	manje od ili jednako
A	–	nerazrijeđena koncentracija CO2 [ %]
a 0	–	odsječak regresijskog pravca na osi y
a 1	–	nagib linearnog regresijskog pravca
B	–	razrijeđena koncentracija CO2 [ %]
C	–	koncentracija razrijeđenog NO [ppm]
c	–	odziv analizatora tijekom ispitivanja interferencije kisika
c FS,b	–	koncentracija HC-a cjelokupnog mjernog raspona iz koraka (b) [ppmC1]
c FS,d	–	koncentracija HC-a cjelokupnog mjernog raspona iz koraka (d) [ppmC1]
c HC(w/NMC)	–	koncentracija HC-a s CH4 ili C2H6 koji teče kroz NMC [ppmC1]
c HC(w/o NMC)	–	koncentracija HC-a s CH4 ili C2H6 koji zaobilazi NMC [ppmC1]
c m,b	–	izmjerena koncentracija HC-a iz koraka (b) [ppmC1]
c m,d	–	izmjerena koncentracija HC-a iz koraka (d) [ppmC1]
c ref,b	–	referentna koncentracija HC-a iz koraka (b) [ppmC1]
c ref,d	–	referentna koncentracija HC-a iz koraka (d) [ppmC1]
°C	–	Celzijev stupanj
D	–	koncentracija nerazrijeđenog NO [ppm]
D e	–	očekivana koncentracija razrijeđenog NO [ppm]
E	–	apsolutni radni tlak [kPa]
E CO2	–	postotak prigušenja CO2
E E	–	učinkovitost etana
E H2O	–	postotak hlađenja vodom
E M	–	učinkovitost metana
EO2	–	interferencija kisika
F	–	temperatura vode [K]
G	–	tlak zasićene vodene pare [kPa]
g	–	gram
gH2O/kg	–	grama vode po kilogramu
h	–	sat
H	–	koncentracija vodene pare [ %]
H m	–	najveća koncentracija vodene pare [ %]
Hz	–	hertz
K	–	kelvin
kg	–	kilogram
km/h	–	kilometar po satu
kPa	–	kilopaskal
maks.	–	najveća vrijednost
NOX,dry	–	srednja koncentracija zapisa stabiliziranog NOX uz korekcija s obzirom na vlagu
NOX,m	–	srednja koncentracija zapisa stabiliziranog NOX
NOX,ref	–	referentna srednja koncentracija zapisa stabiliziranog NOX
ppm	–	dijelova na milijun
ppmC1	–	dijelova na milijun, ekvivalent ugljika
r2	–	koeficijent određenja
s	–	sekunda
t0	–	vremenska točka prebacivanja protoka plina [s]
t10	–	vremenska točka 10 %-tnog odziva od konačnog očitanja
t50	–	vremenska točka 50 %-tnog odziva od konačnog očitanja
t90	–	vremenska točka 90 %-tnog odziva od konačnog očitanja
x	–	neovisna varijabla ili referentna vrijednost
χmin	–	najmanja vrijednost
y	–	ovisna varijabla ili izmjerena vrijednost

3.   PROVJERA LINEARNOSTI

3.1.   Općenito

Linearnost analizatora, instrumenata za mjerenje protoka, senzora i signala sljediva je prema međunarodnim ili nacionalnim normama. Svi senzori ili signali koji nisu izravno sljedivi, npr. pojednostavnjeni instrumenti za mjerenje protoka, alternativno se umjeravaju u odnosu na laboratorijski dinamometar s valjcima koji je umjeren prema međunarodnim ili nacionalnim normama.

3.2.   Zahtjevi linearnosti

Svi analizatori, instrumenti za mjerenje protoka, senzori i signali usklađeni su sa zahtjevima linearnosti navedenima u tablici 1. Ako se iz ECU-a dobiju podaci o protoku zraka, protoku goriva, omjeru zraka i goriva ili masenom protoku ispušnih plinova, izračunati maseni protok ispušnih plinova ispunjava zahtjeve linearnosti navedene u tablici 1.

Tablica 1.

Zahtjevi linearnosti parametara i sustava za mjerenje

Parametar/ instrument za mjerenje		Smjer a1	Standardna pogreška SEE	Koeficijent određenja r2
Brzina protoka goriva (14)	≤ 1 % maks.	0,98 – 1,02	≤ 2 % maks.	≥ 0,990
Brzina protoka zraka (14)	≤ 1 % maks.	0,98 – 1,02	≤ 2 % maks.	≥ 0,990
Maseni protok ispušnih plinova	≤ 2 % maks.	0,97 – 1,03	≤ 2 % maks.	≥ 0,990
Analizatori plina	≤ 0,5 % maks.	0,99 – 1,01	≤ 1 % maks.	≥ 0,998
Zakretni moment (15)	≤ 1 % maks.	0,98 – 1,02	≤ 2 % maks.	≥ 0,990
Analizatori PN-a (16)	naknadno će se odrediti	naknadno će se odrediti	naknadno će se odrediti	naknadno će se odrediti

3.3.   Učestalost provjere linearnosti

Zahtjevi linearnosti provjeravaju se u skladu s točkom 3.2.:

(a)	za svaki analizator najmanje svaka tri mjeseca ili nakon svakog popravka ili promjene sustava koji bi mogli utjecati na umjeravanje;

(b)

za ostale relevantne instrumente poput mjerila masenog protoka ispušnih plinova i sljedivo umjerenih senzora, svaki put kada se uoči oštećenje, u skladu s unutarnjim postupcima revizije, provjeru vrši proizvođač instrumenta ili se ona vrši prema normi ISO 9000, ali najkasnije godinu dana prije stvarnog ispitivanja.

Zahtjevi linearnosti u skladu s točkom 3.2. za senzore ili signale ECU-a koji nisu izravno sljedivi izvršavaju se jednom za svaku ugradnju PEMS-a sa sljedivo umjerenim uređajem za mjerenje na dinamometru s valjcima.

3.4.   Postupak provjere linearnosti

3.4.1.   Opći zahtjevi

Relevantni analizatori, instrumenti i senzori dovode se u normalno radno stanje u skladu s preporukama proizvođača. Analizatorima, instrumentima i senzorima upravlja se pri za njih navedenim specifičnim temperaturama, tlakovima i protocima.

3.4.2.   Opći postupak

Linearnost se provjerava za svaki uobičajeni radni raspon provedbom sljedećih koraka:

(a)	Analizator, instrument za mjerenje protoka ili senzor postavljaju se na nulu uvođenjem nultog signala. U priključak analizatora plina najizravnijim i najkraćim mogućim dovodom plina uvodi se pročišćeni sintetički zrak ili dušik.

(b)	Raspon analizatora, instrumenta za mjerenje protoka ili senzora mjeri se uvođenjem signala raspona. U priključak analizatora plina najizravnijim i najkraćim mogućim dovodom plina uvodi se odgovarajući plin za umjeravanje.

(c)	Ponavlja se postupak postavljanja na nulu iz točke (a).

(d)

Provjera valjanosti uspostavlja se uvođenjem najmanje 10 valjanih referentnih vrijednosti s približno jednakim međusobnim razmakom (uključujući nulu). Referentne vrijednosti s obzirom na koncentraciju komponenti, maseni protok ispuha ili bilo koji drugi relevantni parametar odabiru se tako da odgovaraju rasponu vrijednosti koji se očekuje tijekom ispitivanja emisija. Za mjerenje masenog protoka ispušnih plinova, iz provjere linearnosti moguće je isključiti referentne točke ispod 5 % maksimalne vrijednosti umjeravanja.

(e)	U priključak analizatora plina uvode se poznate koncentracije plinova u skladu s točkom 5. Odvaja se dovoljno vrijeme za stabilizaciju signala.

(f)	Vrijednosti koje se ocjenjuju, a po potrebi i referentne vrijednosti, bilježe se pri stalnoj frekvenciji od najmanje 1,0 Hz tijekom razdoblja od 30 sekundi.

(g)

Vrijednosti aritmetičke sredine tijekom razdoblja od 30 s upotrebljavaju se za izračun najmanjih kvadrata parametara linearne regresije, a najprikladnija jednadžba ima oblik y = a 1 x + a 0 pri čemu je: y stvarna vrijednost sustava mjerenja a 1 smjer regresijskog pravca x referentna vrijednost a 0 prekid regresijskog pravca na osi y Standardna pogreška procjene vrijednosti (SEE) za y na x te koeficijenta određivanja (r2) izračunava se za svaki parametar i sustav mjerenja.

(h)	Parametri linearne regresije odgovaraju zahtjevima iz tablice 1.

3.4.3.   Zahtjevi za provjeru linearnosti na dinamometru s valjcima

Nesljedivi instrumenti za mjerenje protoka, senzori ili signali ECU-a koje nije moguće izravno umjeriti prema sljedivim normama umjeravaju se na dinamometru s valjcima. Postupak je usklađen, koliko je moguće, sa zahtjevima Priloga 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83. Ako je potrebno, instrument ili senzor koji treba umjeriti ugrađuje se u ispitno vozilo te se njime upravlja u skladu sa zahtjevima Dodatka 1. Postupak umjeravanja usklađen je, kada je to moguće, sa zahtjevima točke 3.4.2.; odabire se barem 10 odgovarajućih referentnih vrijednosti kako bi se osigurala pokrivenost barem 90 % maksimalne vrijednosti koja se očekuje tijekom ispitivanja emisija.

Ako treba umjeriti instrument za mjerenje protoka, senzor ili signal ECU-a koji nisu izravno sljedivi, na ispušnu cijev vozila priključuje se sljedivo umjereno mjerilo masenog protoka ispušnih plinova ili CVS. Mora se osigurati točno mjerenje ispuha vozila mjerilom masenog protoka ispušnih plinova u skladu s točkom 3.4.3. Dodatka 1. Vozilom se upravlja uz ravnomjeran gas i odabir brzina te opterećenje dinamometra s valjcima.

4.   ANALIZATORI ZA MJERENJE PLINOVITIH KOMPONENTI

4.1.   Dopuštene vrste analizatora

4.1.1.   Standardni analizatori

Plinovite komponente mjere se analizatorima navedenima u točkama 1.3.1. do 1.3.5. Dodatka 3. Prilogu 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07. Ako se analizatorom NDUV mjere NO i NO2, pretvarač NO2/NO nije potreban.

4.1.2.   Alternativni analizatori

Bilo koji analizator koji ne odgovara specifikacijama dizajna navedenima u točki 4.1.1 dopušten je ako odgovara zahtjevima iz točke 4.2. Proizvođač osigurava postizanje jednake ili veće učinkovitosti mjerenja alternativnim analizatorom u usporedbi sa standardnim analizatorom pri ispitivanju raspona koncentracija onečišćujućih tvari i supostojećih plinova koje se mogu očekivati u vozilima koja rade na dopuštena goriva u umjerenim i proširenim uvjetima valjanog ispitivanja na cesti kao što je navedeno u točkama 5., 6. i 7. Proizvođač analizatora na zahtjev dostavlja dopunske informacije u pisanom obliku iz kojih je vidljivo da se alternativnim analizatorom provode konzistentna mjerenja koja su pouzdano usklađena s mjerenjima standardnih analizatora. Dopunske informacije sadržavaju:

(a)	opis teoretske osnove i tehničkih komponenti alternativnog analizatora;

(b)

dokazivanje istovjetnosti odgovarajućem standardnom analizatoru navedenom u točki 4.1.1. tijekom očekivanog raspona koncentracija onečišćujućih tvari i u uvjetima okoline u skladu s homologacijskim ispitivanjem definiranim u Prilogu 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07., kao i s ispitivanjem valjanosti kako je opisano u točki 3. Dodatka 3. za vozilo opremljeno Ottovim motorom i motorom s kompresijskim paljenjem; proizvođač analizatora dokazuje važnost istovjetnosti unutar dopuštenih odstupanja navedenih u točki 3.3. Dodatka 3.;

(c)

dokazivanje istovjetnosti odgovarajućem standardnom analizatoru navedenom u točki 4.1.1., uzimajući u obzir utjecaj atmosferskog tlaka na mjerenje analizatorom; pokaznim ispitivanjem utvrđuje se odziv na plin za namještanje raspona pri koncentraciji unutar raspona analizatora, kako bi se provjerio utjecaj atmosferskog tlaka u umjerenim i proširenim uvjetima nadmorske visine utvrđenima u točki 5.2. Takvo ispitivanje može se provesti u komori za ispitivanja na nadmorskoj visini;

(d)	dokazivanje istovjetnosti odgovarajućem standardnom analizatoru navedenom u točki 4.1.1. tijekom najmanje tri ispitivanja na cesti koja ispunjavaju zahtjeve ovog Priloga;.

(e)	dokazivanje da utjecaj vibracija, ubrzanja i temperature okoline na očitanje analizatora ne premašuje zahtjeve u vezi s bukom za analizatore navedene u točki 4.2.4.

Tijelo za homologaciju može zatražiti dodatne informacije za potvrdu ekvivalentnosti ili odbiti odobrenje ako se mjerenjem dokaže da alternativni analizator nije istovjetan standardnom analizatoru.

4.2.   Specifikacije analizatora

4.2.1.   Općenito

Uz zahtjeve linearnosti definirane za svaki analizator u točki 3., proizvođač analizatora utvrđuje usklađenost vrsti analizatora sa specifikacijama utvrđenima u točkama 4.2.2. do 4.2.8. Analizatori imaju mjerno područje i vrijeme odziva prikladno za mjerenje koncentracija komponenti ispušnih plinova u prolaznim i stabilnim uvjetima uz primjerenu točnost te u odnosu na primjenjivi standard emisija. Osjetljivost analizatora na udarce, vibracije, starenje, promjenjivost temperature i tlaka zraka te elektromagnetske smetnje i druge učinke povezane s radom vozila i analizatora ograničena je što je više moguće.

4.2.2.   Točnost

Točnost, koja je određena kao odstupanje očitanja analizatora od referentne vrijednosti, ne smije prelaziti ± 2 % očitanja ili 0,3 % punog raspona, što god je veće.

4.2.3.   Preciznost

Preciznost, definirana kao umnožak s 2,5 standardnog odstupanja od 10 ponovljivih odziva na određeni plin za umjeravanje ili plin za namještanje raspona, ne smije biti veća od 1 % cjelokupne koncentracije za raspon mjerenja jednak ili veći od 155 ppm (ili ppmC1) odnosno 2 % cjelokupne koncentracije za raspon mjerenja manji od 155 ppm (ili ppmC1).

4.2.4.   Buka

Buka ne premašuje 2 % punog raspona, a definira se kao umnožak s dva deset standardnih odstupanja, pri čemu se svako izračunava iz nultih odziva mjerenih uz stalnu frekvenciju bilježenja od najmanje 1,0 Hz tijekom razdoblja od 30 sekundi. Svako od 10 razdoblja mjerenja isprekidano je intervalom od 30 sekundi u kojem je analizator izložen odgovarajućem plinu za namještanje raspona. Prije svakog razdoblja uzorkovanja i prije svakog razdoblja umjeravanja, osigurava se dovoljno vrijeme za čišćenje analizatora i linija za uzorkovanje.

4.2.5.   Pomak nultog odziva

Pomak nultog odziva, koji se definira kao srednji odziv na plin za namještanje nulte točke tijekom vremenskog razdoblja od najmanje 30 sekundi, usklađen je sa specifikacijama navedenima u tablici 2.

4.2.6.   Pomak odziva raspona

Pomak odziva raspona, koji se definira kao srednji odziv na plin za namještanje raspona tijekom vremenskog razdoblja od najmanje 30 sekundi, usklađen je sa specifikacijama navedenima u tablici 2.

Tablica 2.

Dopušteni pomak nultog odziva i pomak odziva raspona analizatora za mjerenje plinovitih komponenti u laboratorijskim uvjetima

Onečišćujuća tvar	Pomak nultog odziva	Pomak odziva raspona
CO2	≤ 1 000 ppm tijekom 4 h	≤ 2 % očitanja ili ≤ 1 000 ppm tijekom 4 sata, ovisno što je veće
CO	≤ 50 ppm tijekom 4 h	≤ 2 % očitanja ili ≤ 50 ppm tijekom 4 sata, ovisno što je veće
NO2	≤ 5 ppm tijekom 4 h	≤ 2 % očitanja ili ≤ 5 ppm tijekom 4 sata, ovisno što je veće
NO/NOX	≤ 5 ppm tijekom 4 h	≤ 2 % očitanja ili 5 ppm tijekom 4 sata, ovisno što je veće
CH4	≤ 10 ppmC1	≤ 2 % očitanja ili ≤ 10 ppmC1 tijekom 4 sata, ovisno što je veće
THC	≤ 10 ppmC1	≤ 2 % očitanja ili ≤ 10 ppmC1 tijekom 4 sata, ovisno što je veće

4.2.7.   Vrijeme porasta

Vrijeme porasta definira se kao vrijeme između 10 %-tnog i 90 %-tnog odziva u odnosu na konačnu očitanu vrijednost (t 90 – t 10; vidjeti točku 4.4.). Vrijeme porasta PEMS analizatora ne premašuje 3 sekunde.

4.2.8.   Sušenje plina

Ispušni se plinovi mogu mjeriti na vlažnoj ili suhoj osnovi. Svaki uređaj za sušenje plina, ako se upotrebljava, proizvodi najmanji mogući učinak na sastav izmjerenih plinova. Kemijski uređaji za sušenje nisu dozvoljeni.

4.3.   Dodatni zahtjevi

4.3.1.   Općenito

Odredbama u točkama od 4.3.2. do 4.3.5. utvrđuju se dodatni zahtjevi učinkovitosti za posebne vrste analizatora koji se primjenjuju samo na slučajeve u kojima se određeni analizator upotrebljava za mjerenje emisija PEMS-om.

4.3.2.   Ispitivanje učinkovitosti pretvarača NOx

Ako se primjenjuje pretvarač NOx, primjerice za pretvaranje NO2 u NO za analizu s analizatorom kemiluminescencije, njegova se učinkovitost ispituje prema zahtjevima iz točke 2.4. Dodatka 3. Prilogu 4.A. Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07. Učinkovitost pretvarača NOx provjerava se najkasnije mjesec dana prije ispitivanja emisija.

4.3.3.   Prilagodba plameno-ionizacijskog detektora (FID)

(a)   Optimizacija odziva detektora

Ako se mjere ugljikovodici, FID se prilagođava u vremenskim razmacima koje je naveo proizvođač analizatora u skladu s točkom 2.3.1. Dodatka 3. Prilogu 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07. Kao plin za namještanje raspona upotrebljava se propan u zraku ili propan u dušiku radi optimizacije odziva u najčešćem radnom rasponu.

(b)   Odzivni faktori ugljikovodika

Ako se mjere ugljikovodici, odzivni faktor ugljikovodika za FID provjerava se u skladu s odredbama iz točke 2.3.3. Dodatka 3. Prilogu 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07, pri čemu se kao plinovi za namještanje raspona upotrebljavaju propan u zraku ili propan u dušiku, a kao plinovi za namještanje nulte točke upotrebljavaju se pročišćeni sintetski zrak ili dušik.

(c)   Provjera interferencije kisika

Provjera interferencije kisika provodi se pri uvođenju analizatora u rad i nakon većih održavanja. Bira se raspon mjerenja u kojem se u gornjih 50 % nalaze plinovi za provjeru interferencije kisika. Ispitivanje se provodi uz temperaturu peći postavljenu u skladu sa zahtjevom. Specifikacije plinova za provjeru interferencije kisika opisane su u točki 5.3.

Primjenjuje se sljedeći postupak:

i.	Analizator se postavlja na nulu;

ii.	Analizator se umjerava mješavinom s 0 % kisika za motore s vanjskim izvorom paljenja i 21 % kisika za motore s kompresijskim paljenjem;

iii.	Nulti se odziv ponovo provjerava. Ako se nulti odziv izmijenio za više od 0,5 % cjelokupnog mjernog raspona, ponavljaju se koraci i. i ii.

iv.	Uvode se plinovi za provjeru interferencije 5 %-tnog i 10 %-tnog kisika.

v.	Nulti se odziv ponovo provjerava. Ako se nulti odziv izmijenio za više od ± 1 % cjelokupnog mjernog raspona, ispitivanje se ponavlja.

vi.

Interferencija kisika E O2 izračunava se za svaku mješavinu plinova za provjeru interferencije kisika iz koraka (d) kako slijedi: pri čemu je odziv analizatora: pri čemu je: c ref,b referentna koncentracija HC-a iz koraka (b) [ppmC1] c ref,d referentna koncentracija HC-a iz koraka (d) [ppmC1] c FS,b koncentracija HC-a cjelokupnog raspona iz koraka (b) [ppmC1] c FS,d koncentracija HC-a cjelokupnog raspona iz koraka (d) [ppmC1] c m,b izmjerena koncentracija HC-a iz koraka (b) [ppmC1] c m,d izmjerena koncentracija HC iz koraka (d) [ppmC1]

vii.	Interferencija kisika E O2 manja je od ±1,5 % za sve zahtijevane plinove za provjeru interferencije kisika.

viii.

Ako je interferencija kisika E O2 veća od ±1,5 %, moguće je postupno prilagoditi protok zraka (povećati ga i smanjiti u odnosu na specifikacije proizvođača), kao i protok goriva i uzorka.

ix.	Provjera interferencije kisika ponavlja se za svaku novu postavku.

4.3.4.   Učinkovitost pretvaranja nemetanskog rezača (NMC)

Ako se analiziraju ugljikovodici, NMC se može upotrebljavati za uklanjanje nemetanskih ugljikovodika iz uzorka plina oksidiranjem svih ugljikovodika osim metana. U idealnom slučaju, pretvorba za metan iznosi 0 %, a za druge ugljikovodike koje predstavlja etan 100 %. Za točno mjerenje NMHC-a utvrđuju se dvije učinkovitosti koje se potom upotrebljavaju za izračun emisija NMHC-a (vidjeti točku 9.2. Dodatka 4.). Nije potrebno odrediti učinkovitost pretvaranja metana ako je NMC-FID umjeren u skladu s metodom (b) u točki 9.2. Dodatka 4. propuštanjem plina za umjeravanje metana/zraka kroz NMC.

(a)

Učinkovitost pretvaranja metana Plin za umjeravanje metana propušta se kroz FID, pri čemu se NMC zaobilazi odnosno ne zaobilazi; dvije se koncentracije bilježe. Učinkovitost metana određuje se kako slijedi: pri čemu je: cHC(w/NMC) koncentracija HC-a, a CH4 teče kroz NMC [ppmC1] cHC(w/o NMC) koncentracija HC-a, a CH4 zaobilazi NMC, [ppmC1]

(b)

Učinkovitost pretvaranja etana Plin za umjeravanje etana propušta se kroz FID, pri čemu se NMC zaobilazi odnosno ne zaobilazi; dvije se koncentracije bilježe. Učinkovitost etana određuje se kako slijedi: pri čemu je: c HC(w/NMC) koncentracija HC-a, a C2H6 teče kroz NMC [ppmC1] c HC(w/o NMC) koncentracija HC-a, a C2H6 zaobilazi NMC [ppmC1]

4.3.5.   Učinci interferencije

(a)   Općenito

Na očitanje analizatora mogu utjecati i drugi plinovi, osim onih koji se analiziraju. Proizvođač analizatora prije puštanja analizatora na tržište provjerava učinke interferencije i ispravno funkcioniranje analizatora; provjera se provodi barem jednom za svaku vrstu analizatora ili uređaja navedenih u točkama (b) do (f).

(b)   Provjera interferencije CO analizatora

Voda i CO2 mogu utjecati na mjerenja CO analizatora. Stoga se plin za namještanje raspona CO2 s koncentracijom od 80 % do 100 % cjelokupnog maksimalnog mjernog raspona CO analizatora, koji se upotrebljava tijekom ispitivanja, pušta u mjehurićima kroz vodu pri sobnoj temperaturi, a odziv analizatora se bilježi. Odziv analizatora nije veći od 2 % srednje koncentracije CO koja se očekuje tijekom uobičajenog ispitivanja na cesti ili ± 50 ppm, što god je veće. Interferencija za H2O i CO2 može se provjeriti zasebnim postupcima. Ako su razine H2O i CO2 koje se upotrebljavaju za provjeru interferencije veće od maksimalnih razina koje se očekuju tijekom ispitivanja, svaka primijećena vrijednost interferencije proporcionalno se smanjuje množenjem uočene interferencije s omjerom vrijednosti maksimalne očekivane koncentracije tijekom ispitivanja i vrijednosti stvarne koncentracije koja se upotrebljava tijekom te provjere. Mogu se provoditi zasebne provjere interferencija s koncentracijama H2O koje su niže od najvećih očekivanih vrijednosti tijekom ispitivanja i zabilježena interferencija H2O proporcionalno se povećava množenjem zabilježene interferencije s omjerom maksimalne vrijednosti koncentracije H2O koja se očekuje tijekom ispitivanja i stvarne vrijednosti koncentracije koja se upotrebljava tijekom te provjere. Zbroj tih dviju prilagođenih vrijednosti interferencije odgovara odstupanju navedenom u ovoj točki.

(c)   Provjera prigušenja NOx analizatora

Dva plina važna za CLD i HCLD analizatore su CO2 i vodena para. Odziv prigušenja na te plinove proporcionalan je koncentraciji plinova. Ispitivanjem se utvrđuje prigušenje pri najvećim očekivanim koncentracijama tijekom ispitivanja. Ako se u CLD i HCLD analizatorima upotrebljavaju algoritmi za kompenzaciju prigušenja, u okviru kojih se primjenjuju analizatori za mjerenje H2O ili CO2, prigušenje se ocjenjuje dok su analizatori aktivni te uz primjenu kompenzacijskih algoritama.

i.   Provjera prigušenja CO2

Plin za namještanje raspona koncentracije od 80 % do 100 % maksimalnog radnog raspona propušta se kroz analizator NDIR; vrijednost CO2 bilježi se kao A. Plin za namještanje raspona CO2 zatim se razrjeđuje za otprilike 50 % plinom za namještanje raspona NO i propušta kroz NDIR i CLD ili HCLD; vrijednosti CO2 i NO bilježe se kao B, odnosno C. Protok plina CO2 zatim se obustavlja te se kroz CLD ili HCLD propušta samo plin za namještanje raspona NO; vrijednost NO bilježi se kao D. Postotno prigušenje izračunava se kao:

pri čemu je:

A	nerazrijeđena koncentracija CO2 mjerena NDIR-om [ %]
B	razrijeđena koncentracija CO2 mjerena NDIR-om [ %]
C	razrijeđena koncentracija NO mjerena CLD-om ili HCLD-om [ppm]
D	nerazrijeđena koncentracija NO mjerena CLD-om ili HCLD-om [ppm]

Uz odobrenje nadležnog homologacijskog tijela dopuštena je primjena alternativnih metoda razrjeđivanja i kvantificiranja vrijednosti plina za namještanje raspona CO2 i NO, kao što je dinamično miješanje/spajanje,

ii.   Provjera hlađenja vodom

Ta se provjera primjenjuje samo na mjerenja koncentracije vlažnog plina. Pri izračunavanju hlađenja vodom u obzir se uzima razrjeđivanje plina za namještanje raspona NO vodenom parom i prilagođavanje koncentracije vodene pare u mješavini plina do razine koncentracija koje se očekuju tijekom ispitivanja emisija. Plin za namještanje raspona NO s koncentracijom od 80 % do 100 % cjelokupnog uobičajenog mjernog raspona propušta se kroz CLD ili HCLD; vrijednost NO bilježi se kao D. Plin za namještanje raspona NO pušta diže se u mjehurićima kroz vodu i propušta kroz CLD ili HCLD; vrijednost NO bilježi se kao C. Apsolutni radni tlak analizatora i temperatura vode određuju se i bilježe kao E, odnosno F. Tlak pare zasićenja mješavine koji odgovara temperaturi mjehurićaste vode F određuje se i bilježi kao G. Koncentracija vodene pare H [ %] mješavine plina izračunava se kao

Očekivana koncentracija plina za namještanje raspona NO razrijeđenog vodenom parom bilježi se kao D e nakon što se izračuna kao:

Za ispušne plinove dizelskog goriva, najveća koncentracija ispušne vodene pare (u postocima) koja se očekuje tijekom ispitivanja bilježi se kao H m nakon procjene, uz pretpostavku da omjer H/C u gorivu iznosi 1,8/1, iz najveće koncentracije CO2 u ispušnom plinu A kako slijedi:

Postotno hlađenje vodom izračunava se na sljedeći način:

pri čemu je:

D e	očekivana koncentracija razrijeđenog NO [ppm]
C	izmjerena koncentracija razrijeđenog NO [ppm]
H m	najveća koncentracija vodene pare [ppm]
H	stvarna koncentracija vodene pare [ppm]

(iii)   Najveće dopušteno prigušenje

Kombinirano prigušenje CO2 i vodene pare ne smije premašiti 2 % cjelokupnog mjernog raspona.

(d)   Provjera prigušenja za analizatore NDUV

Ugljikovodici i voda mogu imati pozitivnu interferenciju s analizatorima NDUV, uzrokujući odziv sličan odzivu NOx. Proizvođač analizatora NDUV upotrebljava sljedeći postupak za provjeru ograničenja učinaka prigušivanja:

i.	Analizator i rashladnik postavljaju se u skladu s radnim uputama proizvođača; potrebno je izvršiti prilagodbe radi optimiziranja rada analizatora i rashladnika.

ii.	Za analizator se provodi umjeravanje nulte točke i raspona mjerenja uz vrijednosti koncentracija koje se očekuju tijekom ispitivanja emisija.

iii.	Plin za umjeravanje NO2 odabire se tako da u najvećoj mogućoj mjeri odgovara najvećoj koncentraciji NO2 koja se očekuje tijekom ispitivanja emisija.

iv.	Plinom za umjeravanje NO2 zalije se sonda sustava za uzorkovanje plina dok se odziv NOX stabilizira.

v.	Srednja vrijednost koncentracije stabiliziranih zabilježenih vrijednosti NOX tijekom vremenskog intervala od 30 sekundi izračunava se i bilježi kao NOX,ref.

vi.

Protok plina za umjeravanje NO2 obustavlja se, rosište sustava za uzorkovanje, zasićenog prelijevanjem izlaznog produkta generatora rosišta, postavlja se na 50 °C. Izlazni produkt generatora rosišta uzorkuje se u sustavu za uzorkovanje i rashladniku barem 10 minuta dok rashladnik ne počne uklanjati konstantnu količinu vode.

vii.	Po završetku iv. sustav uzorkovanja ponovno se prelijeva plinom za umjeravanje NO2 pomoću kojeg je uspostavljen NOX,ref dok se ukupni odziv NOX ne stabilizira.

viii.

Srednja koncentracija stabiliziranih zabilježenih vrijednosti NOx tijekom vremenskog intervala od 30 sekundi izračunava se i bilježi kao NOX,m.

ix.	NOX,m se ispravlja na NOX,dry na temelju ostatka vodene pare koja je prošla kroz rashladnik pri izlaznoj temperaturi i tlaku rashladnika.

Izračunati NOX,dry iznosi najmanje 95 % NOX,ref.

(e)   Uređaj za sušenje uzorka

Uređaj za sušenje uzorka uklanja vodu, koja u suprotnom može utjecati na mjerenje NOx. Za suhe CLD analizatore demonstrira se da uređaj za sušenje uzorka pri najvećoj očekivanoj koncentraciji vodene pare H m održava vlažnost CLD-a pri ≤ 5 g vode/kg suhog zraka (ili približno 0,8 % H2O), što je 100 %-tna relativna vlažnost pri 3,9 °C i 101,3 kPa ili relativna vlažnost od oko 25 % pri 25 °C i 101,3 kPa. Sukladnost se može dokazati mjerenjem temperature na izlazu termalnog uređaja za sušenje uzorka ili mjerenjem vlažnosti u točki tik iznad CLD-a. Vlažnost CLD ispuha može se mjeriti sve dok je jedini tok u CLD tok iz uređaja za sušenje uzorka.

(f)   Prodiranje NO2 u uređaj za sušenje uzorka

Tekuća voda koja zaostane u nepravilno projektiranom uređaju za sušenje uzorka može ukloniti NO2 iz uzorka. Ako se uređaj za sušenje uzorka upotrebljava u kombinaciji s NDUV analizatorom bez pretvarača NO2/NO, voda bi mogla ukloniti NO2 iz uzorka prije mjerenja NOX. Uređaj za sušenje uzoraka omogućuje mjerenje najmanje 95 % NO2 u plinu koji je zasićen vodenom parom i sastoji se od maksimalne koncentracije NO2 koja se očekuje tijekom ispitivanja vozila.

4.4.   Provjera vremena odaziva analitičkog sustava

Pri provjeri vremena odziva postavke analitičkog sustava identične su postavkama tijekom ispitivanja emisija (t.j. tlak, brzina protoka, postavke filtra u analizatorima i svi drugi parametri koji utječu na vrijeme odziva). Vrijeme odziva određuje se prebacivanjem plina izravno na otvoru sonde za uzorkovanje. Prebacivanje plina mora se izvršiti za manje od 0,1 s. Plinovi koji se upotrebljavaju za ispitivanje uzrokuju promjenu koncentracije od najmanje 60 posto punog raspona analizatora.

Bilježi se slijed koncentracija svih pojedinačnih komponenti plina. Vrijeme odgode definira se kao vrijeme od prebacivanja plina (t 0) dok odziv ne dosegne 10 % konačnog očitanja (t 10). Vrijeme porasta definira se kao vrijeme između 10 % i 90 % odziva u odnosu na konačnu očitanu vrijednost (t 90 – t 10). Vrijeme odziva sustava (t 90) sastoji se od vremena odgode prema mjernom detektoru i vremena porasta detektora.

Prilikom vremenskog usklađivanja analizatora i signala protoka ispušnih plinova, vrijeme transformacije definira se kao vrijeme od promjene (t 0) dok odziv ne dosegne 50 % konačne očitane vrijednosti (t 50).

Vrijeme odziva sustava iznosi ≤ 12 sekundi s vremenom porasta ≤ 3 sekunde za sve sastavnice i sve primijenjene raspone. Kada se koristi NMC za mjerenje NMHC-a, vrijeme odziva sustava može premašiti 12 s.

5.   PLINOVI

5.1.   Općenito

Potrebno je poštivati rok trajanja svih plinova za umjeravanje i plinova za namještanje raspona. Čisti i mješoviti plinovi za umjeravanje i plinovi za namještanje raspona odgovaraju specifikacijama iz točaka 3.1. i 3.2. Dodatka 3. Prilogu 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07. Osim toga, dopuštena je upotreba plina za umjeravanje NO2. Koncentracija plina za umjeravanje NO2 iznosi unutar 2 % deklarirane vrijednosti koncentracije. Količina NO u plinu za umjeravanje NO2 ne premašuje 5 % sadržaja NO2.

5.2.   Razdjelnici plina

Razdjelnici plina, tj. uređaji za precizno miješanje koji razrjeđuju pročišćenim N2 ili sintetskim zrakom, mogu se upotrebljavati za dobivanje plinova za umjeravanje i plinova za namještanje raspona. Točnost razdjelnika plinova mora biti takva da se koncentracija pomiješanih plinova za umjeravanje može odrediti unutar raspona točnosti od ± 2 %. Provjeravanje se obavlja između 15 % i 50 % cjelokupnog mjernog raspona za svako umjeravanje koje uključuje uređaj za razdvajanje plinova. Može se provesti dodatna provjera pomoću drugog plina za umjeravanje, ako prva provjera ne uspije.

Razdjelnik plinova može se dodatno provjeriti instrumentom koji je po naravi linearan, npr. uporabom plina NO u kombinaciji s CLD-om. Vrijednost raspona instrumenta podešava se plinom za određivanje raspona izravno povezanim s instrumentom. Razdjelnik plinova provjerava se pri postavkama koje se obično upotrebljavaju, a nominalna se vrijednost uspoređuje s koncentracijom koja je izmjerena instrumentom. Ta razlika na svakoj točki iznosi do ±1 % od nominalne vrijednosti koncentracije.

5.3.   Plinovi za provjeru interferencije kisika

Plinovi za provjeru interferencije kisika sastoje se od mješavine propana, kisika i dušika i sadrže propan pri koncentraciji od 350 ± 75 ppmC1. Koncentracija se određuje gravimetrijskim metodama, dinamičnim miješanjem ili kromatografskom analizom ukupnih ugljikovodika i nečistoća. Koncentracije kisika plinova za provjeru interferencije kisika odgovaraju uvjetima navedenima u tablici 3.; ostatak plina za provjeru interferencije kisika sastoji se od pročišćenog dušika.

Tablica 3.

Plinovi za provjeru interferencije kisika

	Tip motora
	Kompresijsko paljenje	Vanjsko paljenje
Koncentracija O2	21 ± 1 %	10 ± 1 %
	10 ± 1 %	5 ± 1 %
	5 ± 1 %	0,5 ± 0,5 %

6.   ANALIZATORI ZA MJERENJE EMISIJA ČESTICA

U ovim će se odjeljcima definirati budući zahtjev za analizatore za mjerenje emisija čestica kada njihovo mjerenje postane obvezno.

7.   INSTRUMENTI ZA MJERENJE MASENOG PROTOKA ISPUŠNIH PLINOVA

7.1.   Općenito

Instrumenti, senzori ili signali za mjerenje masenog protoka ispušnih plinova imaju prikladan raspon mjerenja i odgovarajuće vrijeme odziva za postizanje točnosti potrebne za mjerenje masenog protoka ispušnih plinova u prijelaznim i ustaljenim uvjetima. Osjetljivost instrumenata, senzora i signala na udarce šokove, vibracije, starenje, varijabilnost temperatura, tlak okolnog zraka, elektromagnetske smetnje i druge učinke povezane s upravljanjem vozilima i instrumentima na razini je kojom se mogućnost dodatnih pogrešaka svodi na najmanju moguću mjeru.

7.2.   Specifikacije instrumenata

Maseni protok ispušnih plinova utvrđuje se izravnim mjerenjem pomoću jednog od sljedećih instrumenata:

(a)	Pitotove naprave za protok;

(b)	uređaja za mjerenje razlike tlaka, poput sapnice protoka (vidjeti pojedinosti u normi ISO 5167);

(c)	ultrazvučnog mjerila protoka;

(d)	mjerila vrtložnog protoka.

Svako pojedinačno mjerilo masenog protoka ispušnih plinova ispunjava zahtjeve linearnosti postavljene u točki 3. Nadalje, proizvođač instrumenta dokazuje usklađenost svakog tipa mjerila masenog protoka ispušnih plinova sa specifikacijama navedenim u točkama 7.2.3. do 7.2.9.

Dopušteno je izračunavati maseni protok ispušnih plinova na temelju mjerenja protoka zraka i protoka goriva dobivenih iz sljedivo umjerenih senzora ako oni ispunjavaju zahtjeve linearnosti iz točke 3. i zahtjeve točnosti iz točke 8. te ako se valjanost dobivenog masenog protoka ispušnih plinova potvrdi u skladu s točkom 4. Dodatka 3.

K tomu, dopuštene su i druge metode za utvrđivanje masenog protoka ispušnih plinova na temelju instrumenata i signala koji nisu izravno sljedivi, npr. pojednostavnjena mjerila masenog protoka ispušnih plinova ili signali ECU-a, ako dobiveni maseni protok ispušnih plinova ispunjava zahtjeve linearnosti iz točke 3. i ako se njegova valjanost potvrdi u skladu s točkom 4. Dodatka 3.

7.2.1.   Standardi umjeravanja i provjere

Učinkovitost mjerenja mjerilima masenog protoka ispušnih plinova provjerava se zrakom ili ispušnim plinom u odnosu na sljedivi standard, primjerice umjereno mjerilo masenog protoka ispušnih plinova ili tunel za potpuno razrjeđivanje toka.

7.2.2.   Učestalost provjere

Sukladnost mjerila masenog protoka ispušnih plinova s točkama 7.2.3. i 7.2.9. provjerava se najkasnije godinu dana prije stvarnog ispitivanja.

7.2.3.   Točnost

Točnost, koja se definira kao odstupanje očitanja EFM-a od referentne vrijednosti protoka, ne premašuje ± 2 posto očitanja, 0,5 % punog raspona ili ± 1,0 posto najvećeg protoka prema kojem je EFM umjeren, što god je veće.

7.2.4.   Preciznost

Preciznost nije veća od ± 1 posto najvećeg protoka prema kojem je EFM umjeren, a definira se kao umnožak s 2,5 standardnih odstupanja 10 ponavljajućih odziva na zadani nominalni protok, približno u sredini raspona umjeravanja.

7.2.5.   Buka

Buka ne premašuje 2 % maksimalne vrijednosti umjerenog protoka, a definira se kao umnožak s dva deset standardnih odstupanja, pri čemu se svako izračunava iz nultih odziva mjerenih uz stalnu frekvenciju bilježenja od najmanje 1,0 Hz tijekom razdoblja od 30 sekundi. Svako od 10 razdoblja mjerenja isprekidano je intervalom od 30 sekundi u kojem je EFM izložen najvećem umjerenom protoku.

7.2.6.   Pomak nultog odziva

Nulti se odziv definira kao srednji odziv na nulti protok u vremenskom intervalu od najmanje 30 sekundi. Pomak nultog odziva može se provjeriti na temelju prijavljenih primarnih signala, npr. tlaka. Pomak primarnih signala tijekom razdoblja od četiri sata manji je od ± 2 posto od najveće vrijednosti primarnog signala zabilježene uz protok prema kojem je EFM umjeren.

7.2.7.   Pomak odziva raspona

Pomak odziva raspona definira se kao srednji odziv na protok za namještanje raspona tijekom vremenskog razdoblja od najmanje 30 sekundi. Pomak odziva raspona može se provjeriti na temelju prijavljenih primarnih signala, npr. tlaka. Pomak primarnih signala tijekom razdoblja od četiri sata manji je od ± 2 posto od najveće vrijednosti primarnog signala zabilježene uz protok prema kojem je EFM umjeren.

7.2.8.   Vrijeme porasta

Vrijeme porasta instrumenata i metoda za mjerenje protoka ispušnih plinova trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati vremenu porasta analizatora plina kao što je navedeno u točki 4.2.7., ali ne premašuje jednu sekundu.

7.2.9.   Provjera vremena odziva

Vrijeme odziva mjerila masenog protoka ispušnih plinova utvrđuje se primjenom parametara sličnih onima primijenjenim za ispitivanje emisija (odnosno, parametara tlaka, protoka, postavki filtara i svih ostalih utjecaja na vrijeme odziva). Određivanje vremena odziva vrši se izravnim prebacivanjem plina na otvoru mjerila masenog protoka ispušnih plinova. Prebacivanje protoka plina izvršava se što je brže moguće, no preporučuje se interval manji od 0,1 sekunde. Protok plina koji se upotrebljava za ispitivanje uzrokuje promjenu protoka od najmanje 60 posto punog raspona (FS) mjerila masenog protoka ispušnih plinova. Protok plina se bilježi. Vrijeme odgode definira se kao vrijeme od prebacivanja plina (t 0) dok odziv ne iznosi 10 % konačnog očitanja (t 10). Vrijeme porasta definira se kao vrijeme između 10 % i 90 % odziva (t 90 – t 10) u odnosu na konačnu očitanu vrijednost. Vrijeme odziva (t90) definira se kao zbroj vremena odgode i vremena porasta. Vrijeme odziva mjerila masenog protoka ispušnih plinova (t90 ) iznosi ≤ 3 sekunde uz vrijeme porasta (t 90 – t 10) od ≤ 1 sekunde u skladu s točkom 7.2.8.

8.   SENZORI I POMOĆNA OPREMA

Svaki senzor i pomoćna oprema koji se upotrebljavaju za utvrđivanje npr. temperature, atmosferskog tlaka, vlažnosti okoline, brzine vozila, protoka goriva ili protoka usisanog zraka ne mijenja niti neopravdano ne utječe na učinkovitost motora vozila i sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova. Točnost senzora i pomoćne opreme u skladu je sa zahtjevima iz tablice 4. Usklađenost sa zahtjevima iz tablice 4. dokazuje se u vremenskim razmacima koje određuje proizvođač instrumenta, prema postupcima unutarnje revizije ili u skladu s normom ISO 9000.

Tablica 4.

Zahtjevi točnosti za parametre mjerenja

Parametar mjerenja	Točnost
Protok goriva (17)	± 1 % očitanja (19)
Protok zraka (17)	± 2 % očitanja
Brzina vozila na tlu (18)	± 1,0 km/h apsolutna
Temperature ≤ 600 K	± 2 K apsolutna
Temperature > 600 K	± 0,4 % očitanja u kelvinima
Tlak u okolini	± 0,2 kPa apsolutni
Relativna vlažnost	± 5 % apsolutna
Apsolutna vlažnost	± 10 % očitanja ili 1 gH2O/kg suhog zraka, što god je veće

Dodatak 3.

Provjera valjanosti PEMS-a i nesljedivog masenog protoka ispušnih plinova

1.   UVOD

U ovom se dodatku opisuju zahtjevi za provjeru valjanosti funkcionalnosti ugrađenog PEMS-a u prijelaznim uvjetima, kao i točnosti masenog protoka ispušnih plinova dobivenog temeljem nesljedivih mjerila masenog protoka ispušnih plinova ili izračunatog iz signala ECU-a.

2.   SIMBOLI

%	–	postotak
#/km	–	broj po kilometru
a 0	–	odsječak regresijskog pravca na osi y
a 1	–	nagib regresijskog pravca
g/km	–	gram po kilometru
Hz	–	hertz
km	–	kilometar
m	–	metar
mg/km	–	miligrama po kilometru
r2	–	koeficijent određenja
x	–	stvarna vrijednost referentnog signala
y	–	stvarna vrijednost signala čija se valjanost provjerava

3.   POSTUPAK PROVJERE VALJANOSTI PEMS-A

3.1.   Učestalost provjere valjanosti PEMS-a

Preporučuje se jednom provjeriti valjanost ugrađenog PEMS-a za svaku kombinaciju PEMS-vozilo, i to prije ispitivanja ili, kao druga mogućnost, po završetku ispitivanja na cesti. Ugrađeni PEMS ne mijenja se u vremenskom razdoblju između ispitivanja na cesti i provjere valjanosti.

3.2.   Postupak provjere valjanosti PEMS-a

3.2.1.   Ugradnja PEMS-a

PEMS se ugrađuje i priprema u skladu sa zahtjevima iz Dodatka 1. Ugrađeni PEMS ne mijenja se nakon ispitivanja valjanosti pa sve do početka ispitivanja na cesti.

3.2.2.   Uvjeti ispitivanja

Ispitivanje valjanosti provodi se na dinamometru s valjcima, u mjeri u kojoj je to primjenjivo, u skladu s uvjetima homologacije uz praćenje zahtjeva iz Priloga 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07 ili bilo koje druge odgovarajuće metode mjerenja. Preporučuje se provođenje ispitivanja valjanosti u skladu s globalno usklađenim postupkom testiranja za laka vozila (WLTC) kako je navedeno u Prilogu 1. Globalnom tehničkom pravilniku UNECE-a br. 15. Temperatura okoline je unutar raspona navedenog u točki 5.2. ovog Priloga.

Preporučuje se da se tok ispuha izdvojen u PEMS-u tijekom ispitivanja valjanosti vrati u CVS. Ako to nije izvedivo, rezultati CVS-a ispravljaju se prema izdvojenoj masi ispušnih plinova. Ako je valjanost masenog protoka ispušnih plinova potvrđena mjerilom masenog protoka ispušnih plinova, preporučuje se unakrsno usporediti mjerenja masenog protoka ispušnih plinova i podatke dobivene iz senzora ili ECU-a.

3.2.3.   Analiza podataka

Ukupne emisije povezane s udaljenošću [g/km] izmjerene laboratorijskom opremom izračunavaju se u skladu s Prilogom 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07. Emisije izmjerene PEMS-om izračunavaju se u skladu s točkom 9. Dodatka 4. i zbrajaju radi dobivanja ukupne mase emisija onečišćujućih tvari [g] i zatim dijele ispitivanom udaljenošću [km] prema podacima dobivenim iz dinamometra s valjcima. Ukupna masa onečišćujućih tvari specifična za udaljenost [g/km], kako je utvrđena PEMS-om i referentnim laboratorijskim sustavom, uspoređuje se sa zahtjevima navedenima u točki 3.3. te se ocjenjuje u skladu s tim zahtjevima. Za potvrdu valjanosti mjerenja emisija NOx primjenjuje se ispravljanje vlažnosti prema odredbama iz točke 6.6.5. Priloga 4.A Pravilnika UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07.

3.3.   Dopuštena odstupanja za provjeru valjanosti PEMS-a

Rezultati provjere valjanosti PEMS-a odgovaraju zahtjevima navedenima u tablici 1. Ako nije zadovoljeno bilo koje dopušteno odstupanje, poduzimaju se korektivne mjere, a provjera valjanosti PEMS-a se ponavlja.

Tablica 1.

Dopuštena odstupanja

Parametar [mjerna jedinica]	Dopušteno odstupanje
Udaljenost [km] (20)	± 250 m u odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednosti
THC (21) [mg/km]	± 15 mg/km ili 15 % u odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednost, što god je veće
CH4  (21) [mg/km]	± 15 mg/km ili 15 % u odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednost, što god je veće
NMHC (21) [mg/km]	± 20 mg/km ili 20 % u odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednost, što god je veće
PN (21) [#/km]	(22)
CO (21) [mg/km]	± 150 mg/km ili 15 % u odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednost, što god je veće
CO2 [g/km]	± 10 g/km ili 10 % i odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednost, što god je veće
NOx  (21) [mg/km]	± 15 mg/km ili 15 % u odnosu na referentnu laboratorijsku vrijednost, što god je veće

4.   POSTUPAK PROVJERE VALJANOSTI MASENOG PROTOKA ISPUŠNIH PLINOVA ODREĐENOG NESLJEDIVIM INSTRUMENTIMA I SENZORIMA

4.1.   Učestalost provjere valjanosti

Maseni protok ispušnih plinova mora biti usklađen sa zahtjevima linearnosti iz točke 3. Dodatka 2. u stacionarnim uvjetima, a osim toga provjerava se valjanost linearnosti nesljedivih mjerila masenog protoka ispušnih plinova ili masenog protoka ispušnih plinova izračunatog iz nesljedivih senzora ili signala ECU-a, i to u prijelaznim uvjetima za svako ispitivano vozilo u odnosu na umjereno mjerilo masenog protoka ispušnih plinova ili CVS. Postupak provjere valjanosti može se izvršiti bez ugradnje PEMS-a, ali općenito je usklađen sa zahtjevima definiranim u Prilogu 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83 nizu izmjena 07 i zahtjevima koji se odnose na mjerila masenog protoka ispušnih plinova definiranim u Dodatku 1.

4.2.   Postupak provjere valjanosti

Provjera valjanosti provodi se na dinamometru s valjcima u skladu s uvjetima homologacije, u mjeri u kojoj je to primjenjivo, prema zahtjevima iz Priloga 4.A Pravilniku UNECE-a br. 83, nizu izmjena 07. Ciklus ispitivanja je globalno usklađeni postupak testiranja za laka vozila (WLTC) kako je navedeno u Prilogu 1. Globalnom tehničkom pravilniku UNECE-a br. 15. Sljedivo umjereno mjerilo protoka upotrebljava se kao referenca. Temperatura okoline može biti bilo koja temperatura unutar raspona navedenog u točki 5.2. ovog Priloga. Ugradnja mjerila masenog protoka ispušnih plinova i provedba ispitivanja odgovaraju zahtjevu iz točke 3.4.3. Dodatka 1. ovom Prilogu.

Poduzimaju se sljedeći računski koraci radi provjere valjanosti linearnosti:

(a)	Signal čija se valjanost provjerava i referentni signal ispravljaju se prema vremenu u skladu s, koliko je moguće, zahtjevima iz točke 3. Dodatka 4.

(b)	Točke manje od 10 % najveće vrijednosti protoka isključuju se iz daljnje analize.

(c)

Uz stalnu frekvenciju od najmanje 1,0 Hz, signal čija se valjanost provjerava i referentni signal stavljaju se u korelaciju pomoću najpogodnije jednadžbe koja ima oblik: y = a 1 x + a 0 pri čemu je: y stvarna vrijednost signala čija se valjanost provjerava a 1 smjer regresijskog pravca x stvarna vrijednost referentnog signala a 0 prekid regresijskog pravca na osi y Standardna pogreška procjene vrijednosti (SEE) y na x te koeficijenta određivanja (r2) izračunava se za svaki parametar i sustav mjerenja.

(d)	Parametri linearne regresije odgovaraju zahtjevima navedenima u tablici 2.

4.3.   Zahtjevi

Ispunjeni su zahtjevi linearnosti navedeni u tablici 2. Ako nije zadovoljeno bilo koje dopušteno odstupanje, poduzimaju se korektivne mjere, a provjera valjanosti se ponavlja.

Tablica 2.

Zahtjevi linearnosti izračunatog i izmjerenog masenog protoka ispušnih plinova

Parametar/ sustav mjerenja	a0	Nagib a1	Standardna pogreška SEE	Koeficijent određenja r2
Maseni protok ispuha	0,0 ± 3,0 kg/h	1,00 ± 0,075	≤ 10 % maks.	≥ 0,90

Dodatak 4.

Utvrđivanje emisija

1.   UVOD

U ovom se dodatku opisuje postupak utvrđivanja trenutačnih emisija mase i broja čestica [g/s; #/s] koje se upotrebljavaju za naknadno ocjenjivanje ispitne vožnje i izračun konačnog rezultata emisija kao što je opisano u dodacima 5. i 6.

2.   SIMBOLI

%	–	postotak
<	–	manje od
#/s	–	broj u sekundi
α	–	molarni omjer ugljikovodika (H/C)
β	–	molarni omjer kisika (O/C)
γ	–	molarni omjer sumpora (S/C)
δ	–	molarni omjer dušika (N/C)
Δtt,i	–	vrijeme pretvorbe t analizatora [s]
Δtt,m	–	vrijeme pretvorbe t mjerila masenog protoka ispušnih plinova [s]
ε	–	molarni omjer kisika (O/C)
r e	–	gustoća ispuha
r gas	–	gustoća komponente u ispušnom plinu „gas“
l	–	omjer viška zraka
l i	–	trenutačan omjer viška zraka
A/F st	–	stehiometrijski omjer zrak/gorivo [kg/kg]
°C	–	Celzijev stupanj
c CH4	–	koncentracija metana
c CO	–	koncentracija suhog CO [ %]
c CO2	–	koncentracija suhog CO2 [ %]
c dry	–	suha koncentracija onečišćujuće tvari u ppm ili postotku volumena
c gas,i	–	trenutačna koncentracija komponente u ispušnom plinu „gas“ [ppm]
c HCw	–	vlažna koncentracija HC-a [ppm]
c HC(w/NMC)	–	koncentracija HC-a s CH4 ili C2H6 koji teče kroz NMC [ppmC1]
c HC(w/oNMC)	–	koncentracija HC-a s CH4 ili C2H6 koji zaobilazi NMC [ppmC1]
c i,c	–	koncentracija komponente i [ppm] ispravljena po vremenu
c i,r	–	koncentracija komponente i [ppm] u ispuhu
c NMHC	–	koncentracija nemetanskih ugljikovodika
c wet	–	vlažna koncentracija onečišćujuće tvari u ppm ili postotnom volumenu
E E	–	učinkovitost etana
E M	–	učinkovitost metana
g	–	gram
g/s	–	grama po sekundi
H a	–	vlažnost usisanog zraka [g vode po kg suhog zraka]
i	–	broj mjerenja
kg	–	kilogram
kg/h	–	kilogram po satu
kg/s	–	kilogram po sekundi
k w	–	faktori ispravka suho-vlažno
m	–	mjerilo
m gas,i	–	masa komponente u ispušnom plinu „gas“ [g/s]
qm aw,i	–	trenutačna brzina masenog protoka usisanog zraka [kg/s]
q m,c	–	maseni protok ispušnih plinova ispravljen po vremenu [kg/s]
qm ew,i	–	trenutačni maseni protok ispuha [kg/s]
qm f,i	–	trenutačna brzina masenog protoka goriva [kg/s]
q m,r	–	brzina masenog protoka nerazrijeđenog ispuha [kg/s]
r	–	koeficijent unakrsne korelacije
r2	–	koeficijent određenja
r h	–	odzivni faktor ugljikovodika
okr./min	–	broj okretaja po minuti
s	–	sekunda
u gas	–	u vrijednost komponente u ispušnom plinu „gas“

3.   KOREKCIJA PARAMETARA PO VREMENU

Zabilježeni tragovi koncentracija komponenti, maseni protok ispušnih plinova, brzina vozila i drugi podaci o vozilu ispravljaju se po vremenu radi točnog izračuna emisija specifičnih za udaljenost. Kako bi se olakšala korekcija po vremenu, podaci podložni vremenskom usklađivanju bilježe se u jednom uređaju za bilježenje podataka ili sa sinkroniziranim vremenskim pečatom, u skladu s točkom 5.1. Dodatka 1. Korekcija parametara po vremenu i njihovo usklađivanje izvršava se u skladu s redoslijedom opisanim u točkama 3.1. – 3.3.

3.1.   Korekcija koncentracija komponenti po vremenu

Zabilježeni tragovi svih koncentracija komponenti ispravljaju se po vremenu obrnutim pomicanjem u skladu s intervalima transformacije odgovarajućih analizatora. Vrijeme transformacije analizatora određuje se u skladu s točkom 4.4. Dodatka 2.:

c i,c (t – Δt t,i ) = c i,r (t)

pri čemu je:

c i,c	koncentracija komponente i, ispravljena po vremenu, kao funkcija vremena t
c i,r	je nerazrijeđena koncentracija komponente i kao funkcija vremena t
Δtt,i	je vrijeme transformacije t analizatora kojim se mjeri komponenta i

3.2.   Korekcija masenog protoka ispušnih plinova po vremenu

Maseni protok ispušnih plinova mjeren mjerilom protoka ispušnih plinova ispravlja se po vremenu obrnutim pomicanjem u skladu s intervalima transformacije mjerila masenog protoka ispušnih plinova. Vrijeme transformacije mjerila masenog protoka ispušnih plinova određuje se u skladu s točkom 4.4.9. Dodatka 2.:

q m,c (t – Δt t,m ) = qm ,r (t)

pri čemu je:

q m,c	maseni protok ispušnih plinova, ispravljen po vremenu, kao funkcija vremena t
q m,r	je nerazrijeđeni maseni protok ispušnih plinova kao funkcija vremena t
Δtt,m	je vrijeme pretvorbe t mjerila masenog protoka ispušnih plinova

Ako se maseni protok ispušnih plinova utvrđuje podacima iz ECU-a ili senzora, u obzir se uzima dodatno vrijeme transformacije koje se dobiva unakrsnim koreliranjem izračunatog masenog protoka ispušnih plinova i masenog protoka ispušnih plinova izmjerenog u skladu s točkom 4. Dodatka 3.

3.3.   Vremensko usklađivanje podataka o vozilu

Drugi podaci dobiveni iz senzora ili ECU-a vremenski se usklađuju unakrsnim koreliranjem s odgovarajućim podacima o emisijama (npr. koncentracijama komponenti).

3.3.1.   Brzina vozila iz različitih izvora

Kako bi se brzina vozila vremenski uskladila s masenim protokom ispušnih plinova, najprije je potrebno utvrditi jedno važeće praćenje brzine. Ako se brzina vozila dobiva iz više izvora (npr. GPS, senzor ili ECU), vrijednosti brzine vremenski se usklađuju unakrsnim koreliranjem.

3.3.2.   Brzina vozila s masenim protokom ispušnih plinova

Brzina vozila vremenski se usklađuje s masenim protokom ispušnih plinova unakrsnim koreliranjem masenog protoka ispušnih plinova i umnoška brzine vozila s pozitivnim ubrzanjem.

3.3.3.   Daljnji signali

Vremensko usklađivanje signala čije se vrijednosti sporo mijenjaju te se nalaze unutar malog raspona vrijednosti, npr. temperature okoline, može se izostaviti.

4.   HLADNO POKRETANJE

Razdoblje hladnog pokretanja obuhvaća prvih pet minuta nakon početnog pokretanja motora s unutarnjim izgaranjem. Ako se temperatura rashladnog sredstva može pouzdano odrediti, razdoblje hladnog pokretanja završava kada rashladno sredstvo prvi put dosegne temperaturu od 343 K (70 °C), ali najkasnije 5 minuta nakon početnog pokretanja motora. Emisije pri hladnom pokretanju bilježe se.

5.   MJERENJA EMISIJA TIJEKOM ZAUSTAVLJANJA MOTORA

Bilježe se sve trenutačne emisije ili mjerenja protoka ispušnih plinova dobiveni dok je motor s unutarnjim izgaranjem deaktiviran. Zabilježene se vrijednosti postavljaju na nulu tijekom naknadne obrade podataka, u zasebnom koraku. Smatra se da je motor s unutarnjim izgaranjem deaktiviran ako se primjenjuju dva od sljedećih kriterija: zabilježena brzina motora iznosi < 50 okr./min.; izmjereni maseni protok ispušnih plinova iznosi < 3 kg/h; izmjereni maseni protok ispušnih plinova pada na < 15 % stacionarnog masenog protoka ispušnih plinova dok je motor u praznom hodu.

6.   PROVJERA USKLAĐENOSTI NADMORSKE VISINE VOZILA

Ako postoje osnovane sumnje da je vožnja provedena na većoj visini od dopuštene nadmorske visine koja je navedena u točki 5.2. Priloga III.A te u slučaju da je nadmorska visina izmjerena samo GPS-om, usklađenost podataka o nadmorskoj visini iz GPS-a provjerava se i po potrebi ispravlja. Usklađenost podataka provjerava se usporedbom zemljopisne širine i dužine te podataka o nadmorskoj visini dobivenih iz GPS-a s nadmorskom visinom navedenom u digitalnom modelu terena ili ili na topografskoj karti odgovarajućeg omjera. Mjerenja koja odstupaju za više od 40 m od nadmorske visine navedene na topografskoj karti ručno se ispravljaju i označavaju.

7.   PROVJERA USKLAĐENOSTI BRZINE VOZILA IZ GPS-A

Provjerava se usklađenost brzine vozila utvrđene GPS-om izračunavanjem i uspoređivanjem ukupne udaljenosti vožnje s referentnim mjerilima dobivenima iz senzora, ECU-a potvrđene valjanosti ili alternativno, iz digitalne cestovne mreže ili topografske karte. Obavezno je ispraviti očite pogreške iz GPS-a, npr. primjenom senzora za računanje iz postojećih podataka, prije provjere usklađenosti. Izvornik i neispravljena podatkovna datoteka se čuvaju, a svi se ispravljeni podaci označavaju. Ispravljeni podaci ne prelaze neprekinuto vremensko razdoblje od 120 sekundi ili ukupno 300 sekundi. Ukupna udaljenost vožnje prema izračunu iz ispravljenih podataka GPS-a ne odstupa više od 4 % od referentne vrijednosti. Ako podaci iz GPS-a ne odgovaraju tim zahtjevima i nije dostupan drugi pouzdani izvor brzine, rezultati ispitivanja se poništavaju.

8.   KOREKCIJA EMISIJA

8.1.   Korekcija iz suhih u vlažne uvjete

Ako se emisije mjere na suhoj osnovi, izmjerene koncentracije pretvaraju se u koncentracije na vlažnoj osnovi kao:

c wet= k w· c dry

pri čemu je:

c wet	vlažna koncentracija onečišćujuće tvari u ppm ili postotku volumena
c dry	suha koncentracija onečišćujuće tvari u ppm ili postotku volumena
k w	faktor ispravka suho-mokro

Za izračun k w upotrebljava se sljedeća jednadžba:

pri čemu je:

pri čemu je:

H a	vlažnost usisanog zraka [g vode po kg suhog zraka]
c CO2	suha koncentracija CO2 [ %]
c CO	suha koncentracija CO [ %]
α	molarni omjer vodika

8.2.   Ispravljanje NOx prema vlažnosti okoline i temperaturi

Emisije NOx ne ispravljaju se prema temperaturi i vlažnosti okoline.

9.   ODREĐIVANJE TRENUTAČNIH PLINOVITIH KOMPONENTI ISPUHA

9.1.   Uvod

Komponente u nerazrijeđenom ispušnom plinu mjere se analizatorima za mjerenje i uzorkovanje opisanima u Dodatku 2. Nerazrijeđene koncentracije odgovarajućih komponenti mjere se u skladu s Dodatkom 1. Podaci se ispravljaju prema vremenu i usklađuju prema točki 3.

9.2.   Izračunavanje koncentracija NMHC i CH4

Za mjerenja metana pomoću NMC-FID-a, izračun NMHC-a ovisi o plinu / metodi za umjeravanje koji se upotrebljavaju za prilagodbu umjeravanja nule / raspona mjerenja. Kada se za mjerenje THC-a upotrebljava FID bez NMC-a, on se umjerava smjesom zraka/propana ili propana/N2 na uobičajeni način. Za umjeravanje FID-a u nizu s NMC-om dopuštene su sljedeće metode.

(a)	plin za umjeravanje koji se sastoji od propana/zraka zaobilazi NMC;

(b)	plin za umjeravanje koji se sastoji od metana/zraka prolazi kroz NMC.

Preporučuje se umjeravanje metana FID-a metanom/zrakom kroz NMC.

U metodi (a) koncentracije CH4 i NMHC-a izračunavaju se kako slijedi:

U slučaju (b) koncentracije CH4 i NMHC-a izračunavaju se kako slijedi:

pri čemu je:

c HC(w/oNMC)	koncentracija HC-a, a CH4 ili C2HC6 zaobilazi NMC [ppmC1]
c HC(w/NMC)	koncentracija HC-a, a CH4 ili C2HC6 zaobilazi NMC [ppmC1]
r h	odzivni faktor ugljikovodika kako je utvrđeno u točki 4.3.3. (b) Dodatka 2.
E M	učinkovitost metana kako je utvrđeno u točki 4.3.4. (a) Dodatka 2.
E E	učinkovitost etana kako je utvrđeno u točki 4.3.4. (b) Dodatka 2.

Ako je FID metana umjeren pomoću rezača (metoda b), tada učinkovitost pretvorbe metana kao što je utvrđeno u točki 4.3.4. (a) Dodatka 2 iznosi nula. Gustoća koja se rabi za izračune mase NMHC-a jednaka je gustoći ukupnih ugljikovodika pri 273,15 K i 101,325 kPa te ovisi o gorivu.

10.   ODREĐIVANJE MASENOG PROTOKA ISPUŠNIH PLINOVA

10.1.   Uvod

Izračun trenutačnih masenih emisija u skladu s točkama 11. i 12. zahtijeva određivanje masenog protoka ispušnih plinova. Maseni protok ispušnih plinova utvrđuje se jednom od metoda izravnog mjerenja navedenih u točki 7.2. Dodatka 2. Alternativno, dopušteno je izračunavati maseni protok ispušnih plinova kao što je opisano u točkama 10.2 do 10.4.

10.2.   Metoda izračuna brzine masenog protoka zraka i brzine masenog protoka goriva

Trenutačni maseni protok ispušnih plinova može se izračunati iz masenog protoka ispušnih plinova i masenog protoka goriva kako slijedi:

q mew,i = q maw,i + q mf,i

pri čemu je:

qm ew,i	trenutačni maseni protok ispušnih plinova [kg/s]
qm aw,i	trenutačna brzina masenog protoka usisanog zraka [kg/s]
qm f,i	trenutačna brzina masenog protoka goriva [kg/s]

Ako se maseni protok zraka i maseni protok goriva utvrđuju iz snimke ECU-a, izračunati trenutačni maseni protok ispušnih plinova odgovara zahtjevima za linearnost navedenim za maseni protok ispušnih plinova u točki 3. Dodatka 2. i zahtjevima provjere valjanosti navedenim u točki 4.3 Dodatka 3.

10.3.   Metoda izračuna pomoću masenog protoka zraka i omjera zraka i goriva

Trenutačni maseni protok ispušnih plinova može se izračunati iz omjera masenog protoka zraka i omjera zraka i goriva kako slijedi:

pri čemu je:

pri čemu je:

qm aw,i	trenutačna brzina masenog protoka usisanog zraka [kg/s]
A/F st	stehiometrijski omjer zrak/gorivo [kg/kg]
l i	trenutačan omjer viška zraka
c CO2	suha koncentracija CO2 [ %]
c CO	suha koncentracija CO [ppm]
c HCw	mokra koncentracija HC-a [ppm]
α	molarni omjer ugljikovodika (H/C)
β	molarni omjer ugljika (C/C)
γ	molarni omjer sumpora (S/C)
δ	molarni omjer dušika (N/C)
ε	molarni omjer kisika (O/C)

Koeficijenti se odnose na gorivo Cβ Hα Oε Nδ Sγ uz β = 1 za goriva temeljena na ugljiku. Koncentracija emisija HC obično je niska i može se izostaviti pri izračunu l i.

Ako se maseni protok zraka i omjer zraka i goriva utvrđuju iz snimke ECU-a, izračunati trenutačni maseni protok ispušnih plinova odgovara zahtjevima za linearnost navedenim za maseni protok ispušnih plinova u točki 3. Dodatka 2. i zahtjevima provjere valjanosti navedenim u točki 4.3. Dodatka 3.

10.4.   Metoda izračuna pomoću masenog protoka goriva i omjera zraka i goriva

Trenutačni maseni protok ispuha može se izračunati iz protoka goriva i omjera zraka i goriva (izračunava se uz A/Fst i l i u skladu s točkom 10.3.) kako slijedi:

q mew,i = q mf,i × (1 + A/F st × λ i)

Izračunati trenutačni maseni protok ispušnih plinova odgovara zahtjevima linearnosti navedenim za maseni protok ispušnih plinova u točki 3. Dodatka 2. i zahtjevima provjere valjanosti navedenim u točki 4.3. Dodatka 3.

11.   IZRAČUN TRENUTAČNIH MASENIH EMISIJA

Trenutačne masene emisije [g/s] određuju se množenjem trenutačne koncentracije onečišćujuće tvari koja se razmatra [ppm] s trenutačnim masenim protokom ispušnih plinova [kg/s] – pri čemu se obje vrijednosti ispravljaju prema vremenu transformacije i usklađuju s njim – i s odgovarajućom vrijednošću u iz tablice 1. Ako se trenutačne koncentracije komponenti mjere na suhoj osnovi, prije daljnjih izračuna na njih se primjenjuje korekcija iz suhih u vlažne uvjete u skladu s točkom 8.1 Ako je primjenjivo, negativne vrijednosti trenutačne emisije ulaze u sva naknadna ocjenjivanja podataka. Sve značajne znamenke međurezultata ulaze u izračun trenutačnih emisija. Primjenjuje se sljedeća jednadžba:

m gas,i = u gas · c gas,i · q mew,i

pri čemu je:

m gas,i	masa komponente u ispušnom plinu „gas“ [g/s]
u gas	omjer gustoće komponente u ispušnom plinu „gas“ i ukupne gustoće ispuha koja je navedena u tablici 1.
c gas,i	izmjerena koncentracija komponente u ispušnom plinu „gas“ [ppm]
qm ew,i	izmjereni maseni protok ispušnih plinova [kg/s]
plin	odgovarajuća komponenta
i	broj mjerenja

Tablica 1.

Vrijednosti nerazrijeđenog ispušnog plina u koje odražavaju omjer gustoća komponente ispuha ili onečišćujuće tvari i [kg/m3] i gustoće ispušnog plina [kg/m3]  (28)

Gorivo	ρ e [kg/m3]	Komponenta ili onečišćujuća tvar i
		NOx	CO	HC	CO2	O2	CH4
		ρ gas [kg/m3]
		2,053	1,250	(23)	1,9636	1,4277	0,716
		u gas  (24)  (28)
Dizelsko gorivo (B7)	1,2943	0,001586	0,000966	0,000482	0,001517	0,001103	0,000553
Etanol (ED95)	1,2768	0,001609	0,000980	0,000780	0,001539	0,001119	0,000561
CNG (25)	1,2661	0,001621	0,000987	0,000528 (26)	0,001551	0,001128	0,000565
Propan	1,2805	0,001603	0,000976	0,000512	0,001533	0,001115	0,000559
Butan	1,2832	0,001600	0,000974	0,000505	0,001530	0,001113	0,000558
Ukapljeni naftni plin (UNP) (27)	1,2811	0,001602	0,000976	0,000510	0,001533	0,001115	0,000559
Benzin (E10)	1,2931	0,001587	0,000966	0,000499	0,001518	0,001104	0,000553
Etanol (E85)	1,2797	0,001604	0,000977	0,000730	0,001534	0,001116	0,000559

12.   IZRAČUN TRENUTAČNIH EMISIJA BROJA ČESTICA

U ovim će se odjeljcima definirati budući zahtjev za izračun trenutačnih emisija broja čestica kada njihovo mjerenje postane obvezno.

13.   IZVJEŠĆIVANJE I RAZMJENA PODATAKA

Podaci se razmjenjuju između sustava mjerenja i softvera za ocjenjivanje u standardiziranoj datoteci za izvješćivanje kao što je navedeno u točki 2. Dodatka 8. Sve prethodne obrade podataka (npr. korekcija po vremenu u skladu s točkom 3. ili ispravljanje signala brzine vozila u GPS-u u skladu s točkom 7.) izvršavaju se pomoću upravljačkog softvera sustava za mjerenje te se dovršavaju prije generiranja datoteke s podacima izvješća. Ako se podaci isprave ili obrade prije uvrštavanja u datoteku s podacima izvješća, izvorni neobrađeni podaci čuvaju se radi osiguravanja i kontrole kvalitete. Zaokruživanje srednjih vrijednosti nije dopušteno. Umjesto toga sve srednje vrijednosti ulaze u izračun trenutačnih emisija [g/s; #/s] prema izvješću analizatora, instrumenta za mjerenje protoka, senzora ili ECU-a.

Dodatak 5.

Provjera dinamičnih uvjeta vožnje pomoću metode 1. (pomični prozor za izračun srednje vrijednosti)

1.   UVOD

Metoda pomičnog prozora za izračun srednje vrijednosti pruža uvid u stvarne emisije tijekom vožnje do kojih dolazi tijekom ispitivanja u danim razmjerima. Ispitivanje je podijeljeno u poddionice (prozore), a cilj je naknadne statističke obrade određivanje koji su prozori primjereni za procjenu stvarnih emisija tijekom vožnje vozila.

„Normalnost“ prozorâ određuje se usporedbom njihovih emisija CO2 povezanih s udaljenošću (29) s referentnom krivuljom. Ispitivanje je potpuno kad uključuje dovoljan broj normalnih prozora kojima su obuhvaćena različita područja brzine (gradska vožnja, izvangradska vožnja, vožnja autocestom).

Korak 1.	Segmentacija podataka i isključivanje emisija tijekom pokretanja hladnog motora;
Korak 2.	Izračun emisija pomoću podskupova ili „prozora“ (točka 3.1.);
Korak 3.	Utvrđivanje normalnih prozora (točka 4.);
Korak 4.	Provjera potpunosti i normalnosti ispitivanja (točka 5.);
Korak 5.	Izračun emisija pomoću normalnih prozora (točka 6.).

2.   SIMBOLI, PARAMETRI I MJERNE JEDINICE

Indeks (i) odnosi se na vremenski korak.

Indeks (j) odnosi se na prozor.

Indeks (k) odnosi se na kategoriju (t = ukupno, u = gradska vožnja, r = izvangradska vožnja, m = vožnja autocestom) ili karakterističnu krivulju CO2.

Indeks „gas“ (plin) odnosi se na regulirane komponente u ispušnim plinovima (npr. NOx, CO, PN).

Δ	–	razlika
≥	–	veće od ili jednako
#	–	broj
%	–	postotak
≤	–	manje od ili jednako
a 1, b 1	–	koeficijenti karakteristične krivulje CO2
a 2, b 2	–	koeficijenti karakteristične krivulje CO2
dj	–	udaljenost koju pokriva prozor j [km]
fk	–	ponderacijski faktori za udjele gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom
h	–	udaljenost prozorâ od karakteristične krivulje CO2 [ %]
hj	–	udaljenost prozora j od karakteristične krivulje CO2 [ %]
	–	indeks utjecajnosti za udjele gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom i za čitavu vožnju
k 11, k 12	–	koeficijenti funkcije ponderiranja
k 21, k 21	–	koeficijenti funkcije ponderiranja
M CO2,ref	–	referentna masa CO2 [g]
Mgas	–	masa ili broj čestica komponente u ispušnom plinu „gas“ [g] ili [#]
Mgas,j	–	masa ili broj čestica komponente u ispušnom plinu „gas“ u prozoru j [g] ili [#]
Mgas,d	–	emisija povezana s udaljenošću komponente u ispušnom plinu „gas“ [g/km] ili [#/km]
Mgas,d,j	–	emisija povezana s udaljenošću komponente u ispušnom plinu „gas“ u prozoru j [g/km] ili [#/km]
N k	–	broj prozorâ za udjele gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom
P 1, P 2, P 3	–	referentne točke
t	–	vrijeme [s]
t 1,j	–	prva sekunda j.-tog prozora za izračun srednje vrijednosti [s]
t 2,j	–	zadnja sekunda j.-tog prozora za izračun srednje vrijednosti [s]
ti	–	ukupno vrijeme u koraku i [s]
t i,j	–	ukupno vrijeme u koraku i u odnosu na prozor j [s]
tol 1	–	primarno dopušteno odstupanje karakteristične krivulje CO2 vozila [ %]
tol 2	–	sekundarno dopušteno odstupanje karakteristične krivulje CO2 vozila [ %]
tt	–	trajanje ispitivanja [s]
v	–	brzina vozila [km/h]
	–	prosječna brzina prozora [km/h]
vi	–	stvarna brzina vozila u vremenskom koraku i [km/h]
	–	prosječna brzina vozila u prozoru j [km/h]
	–	prosječna brzina faze niske brzine ciklusa WLTP
	–	prosječna brzina faze visoke brzine ciklusa WLTP
	–	prosječna brzina faze iznimno visoke brzine ciklusa WLTP
w	–	ponderacijski faktor za prozore
wj	–	ponderacijski faktor prozora j

3.   POMIČNI PROZORI ZA IZRAČUN SREDNJE VRIJEDNOSTI

3.1.   Definicija prozora za izračun srednje vrijednosti

Trenutačne emisije izračunate u skladu s Dodatkom 4. integriraju se metodom pomičnog prozora za izračun srednje vrijednosti na temelju referentne mase CO2. Princip izračuna je sljedeći: masene se emisije ne izračunavaju za potpuni skup podataka, već za podskupove potpunog skupa podataka, s tim da se duljina tih podskupova određuje tako da odgovara masi CO2 koju ispušta vozilo tijekom referentnog laboratorijskog ciklusa. Izračuni pomične srednje vrijednosti provode se vremenskim prirastom koji odgovara frekvenciji uzorkovanja podataka. Ti se podskupovi za izračun srednje vrijednosti podataka o emisijama nazivaju „prozorima za izračun srednje vrijednosti“. Izračun opisan u ovoj točki može se provesti od zadnje točke (prema natrag) ili od prve točke (prema naprijed).

Sljedeći se podaci ne razmatraju prilikom izračuna mase CO2, emisija i udaljenosti prozora za izračun srednje vrijednosti:

—	redovito provjeravanje instrumenata i/ili nakon provjeravanja pomaka s nulte točke;

—	emisije tijekom pokretanja hladnog motora prema točki 4.4. Dodatka 4.;

—	brzina vozila na tlu < 1 km/h;

—	bilo koja dionica ispitivanja tijekom koje je motor s unutarnjim izgaranjem ugašen.

Masa (ili broj čestica) emisija M gas,j određuje se integriranjem trenutačnih emisija u g/s (ili #/s za broj čestica) izračunatih kako je utvrđeno u Dodatku 4.

Slika 1.

Brzina vozila ovisno o vremenu – Prosječne emisije vozila ovisno o vremenu, počevši od prvog prozora za izračun srednje vrijednosti

Slika 2.

Definicija prozora za izračun srednje vrijednosti na temelju mase CO2

Trajanje (t2,j – t1,j ) j.-tog prozora za izračun srednje vrijednosti određuje se na sljedeći način:

pri čemu je:

masa CO2 izmjerena između početka ispitivanja i vremena (ti,j), [g];

polovina mase CO2 [g] koju ispusti vozilo u ciklusu WLTP (ispitivanje tipa I., uključujući pokretanje hladnog motora);

t 2,j se izabire tako da je:

pri čemu je Δt razdoblje uzorkovanja podataka.

Mase CO2 izračunavaju se u prozorima integriranjem trenutačnih emisija izračunatih kako je navedeno u Dodatku 4. ovom Prilogu.

3.2.   Izračun emisija i srednjih vrijednosti prozora

Za svaki se prozor određen u skladu s točkom 3.1. izračunava sljedeće:

—	emisije povezane s udaljenošću Mgas,d,j za sve onečišćujuće tvari navedene u ovom prilogu;

—	emisije CO2 povezane s udaljenošću MCO2,d,j ;

—	prosječna brzina vozila.

4.   OCJENJIVANJE PROZORA

4.1.   Uvod

Referentni dinamični uvjeti ispitnog vozila određuju se na temelju emisija CO2 vozila u odnosu na prosječnu brzinu izmjerenu pri homologaciji tipa i nazivaju se „karakteristična krivulja CO2 vozila“.

Za dobivanje emisija CO2 povezanih s udaljenošću vozilo se ispituje pomoću postavki opterećenja pri vožnji cestom propisanih u globalnom tehničkom pravilniku UNECE-a br. 15 – globalno usklađeni postupak testiranja za laka vozila (WLTP) (ECE/TRANS/180/Add.15).

4.2.   Referentne točke karakteristične krivulje CO2

Referentne točke P 1, P 2 i P 3 koje su potrebne za određivanje krivulje utvrđuju se na sljedeći način:

4.2.1.   Točka P1

(prosječna brzina faze niske brzine ciklusa WLTP)

= emisije CO2 vozila tijekom faze niske brzine ciklusa WLTP × 1,2 [g/km]

4.2.2.   Točka P2

4.2.3.    (prosječna brzina faze visoke brzine ciklusa WLTP)

= emisije CO2 vozila tijekom faze visoke brzine ciklusa WLTP × 1,1 [g/km]

4.2.4.   Točka P3

4.2.5.    (prosječna brzina faze iznimno visoke brzine ciklusa WLTP)

= emisije CO2 vozila tijekom faze iznimno visoke brzine ciklusa WLTP × 1,05 [g/km]

4.3.   Definicija karakteristične krivulje CO2

Primjenom referentnih točaka utvrđenih u točki 4.2. emisije karakteristične krivulje CO2 izračunavaju se kao funkcija prosječne brzine pomoću dviju linearnih dionica (P 1, P 2) i (P 2, P 3). Dionica (P 2, P 3) ograničena je na 145 km/h na osi brzine vozila. Karakteristična krivulja određena je sljedećim jednadžbama:

Za dionicu (P 1, P 2):   with   and

Za dionicu (P 2, P 3):   with   and

Slika 3.

Karakteristična krivulja CO2 vozila

4.4.   Prozori gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom

4.4.1.   Za prozore gradske vožnje karakteristične su prosječne brzine vozila na tlu manje od 45 km/h.

4.4.2.   Za prozore izvangradske vožnje karakteristične su prosječne brzine vozila na tlu od 45 km/h do 80 km/h.

4.4.3.   Za prozore vožnje autocestom karakteristične su prosječne brzine vozila na tlu od 80 km/h do 145 km/h.

Slika 4.

Karakteristična krivulja CO2 vozila: definicije gradske vožnje, izvangradske vožnje i vožnje autocestom

5.   PROVJERA POTPUNOSTI I NORMALNOSTI VOŽNJE

5.1.   Dopuštena odstupanja od karakteristične krivulje CO2 vozila

Primarno i sekundarno dopušteno odstupanje karakteristične krivulje CO2 vozila su tol 1= 25 % odnosno tol2 = 50 %.

5.2.   Provjera potpunosti ispitivanja

Ispitivanje je potpuno ako uključuje najmanje 15 % prozorâ gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom od ukupnog broja prozora.

5.3.   Provjera normalnosti ispitivanja

Ispitivanje je normalno ako je najmanje 50 % prozorâ gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom unutar primarnog dopuštenog odstupanja određenog za karakterističnu krivulju.

Ako navedeni zahtjev od najmanje 50 % prozorâ nije ispunjen, gornje pozitivno dopušteno odstupanje tol 1 može se povećavati u koracima od 1 % dok se ne dosegne cilj od 50 % normalnih prozora. Prilikom korištenja tog mehanizma tol1 nikad ne prelazi 30 %.

6.   IZRAČUNAVANJE EMISIJA

6.1.   Izračunavanje ponderiranih emisija povezanih s udaljenošću

Emisije se izračunavaju kao ponderirani prosjek emisija prozora povezanih s udaljenošću, zasebno za kategorije gradske i izvangradske vožnje odnosno vožnje autocestom te za cjelokupnu vožnju.

Ponderacijski faktor w j za svaki prozor utvrđuje se na sljedeći način:

Ako je ,

tada je w j = 1

Ako je

tada je wj = k11hj + k12

pri čemu je k11 = 1/(tol1 – tol2)

i k12: tol2/(tol2-tol1).

Ako je

tada je wj = k21hj + K22

pri čemu je k21 = 1/(tol2 – tol1)

i k22 = k21 = tol2/(tol2-tol1).

Ako je

ili,

tada je w j = 0

pri čemu je:

Slika 5.

Funkcija ponderiranja prozora za izračun srednje vrijednosti

6.2.   Izračunavanje indeksa utjecajnosti

Indeksi utjecajnosti izračunavaju se odvojeno za kategorije gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom:

i za cjelokupnu vožnju:

pri čemu , fu, fr fm iznose 0,34, 0,33 odnosno 0,33.

6.3.   Izračunavanje emisija za čitavu vožnju

Pomoću ponderiranih emisija povezanih s udaljenošću izračunatih u točki 6.1. emisije povezane s udaljenošću u [mg/km] za cjelokupnu vožnju izračunavaju se za svaku plinovitu onečišćujuću tvar na sljedeći način:

i za broj čestica:

pri čemu fu, fr fm iznose 0,34, 0,33 odnosno 0,33.

7.   BROJČANI PRIMJERI

7.1.   Izračuni prozora za izračun srednje vrijednosti

Tablica 1.

Glavne postavke izračuna

[g]	610
Smjer izračuna prozora za izračun srednje vrijednosti	prema naprijed
Frekvencija bilježenja [Hz]	1

Na slici 6. prikazano je kako se utvrđuju prozori za izračun srednje vrijednosti na temelju podataka zabilježenih tijekom ispitivanja na cesti prijenosnim sustavom za mjerenje emisija (PEMS-om). Radi jasnoće, u nastavku je prikazano samo prvih 1 200 sekundi vožnje.

Sekunde od 0 do 43 te sekunde od 81 do 86 isključene su zbog rada pri nultoj brzini vozila.

Prvi prozor za izračun srednje vrijednosti počinje na t 1,1 = 0 s i završava na drugom t 2,1 = 524 s (tablica 3.). Prosječna brzina vozila u tom prozoru te integrirane mase ispuštenog CO i NOx [g] koje odgovaraju važećim podacima u prvom prozoru za izračun srednje vrijednosti navedene su u tablici 4.

Slika 6.

Trenutačne emisije CO2 zabilježene u sklopu ispitivanja tijekom vožnje prijenosnim sustavom za mjerenje emisija (PEMS) kao funkcija vremena. Pravokutni okviri označavaju trajanje j.-tog prozora. Nizovi podataka pod nazivom „Važeće = 100 / Nevažeće = 0“ prikazuju sekundu za sekundom podatke koje treba izostaviti iz analize.

7.2.   Ocjenjivanje prozora

Tablica 2.

Postavke izračuna za karakterističnu krivulju CO2

CO2, niska brzina WLTC-a (P1) [g/km]	154
CO2, visoka brzina WLTC-a (P2) [g/km]	96
CO2, iznimno visoka brzina WLTC-a (P3) [g/km]	120

Referentna točka
P 1
P 2
P 3

Definicija karakteristične krivulje CO2 je kako slijedi:

Za dionicu (P 1, P 2):

pri čemu je

i: b1 = 154 – (– 1,543) × 19,0 = 154 + 29,317 = 183,317

Za dionicu (P 2, P 3):

pri čemu je

i: b2 = 96 – 0,672 × 56,6 = 96 – 38,035 = 57,965

Primjeri izračuna za ponderacijske faktore i razvrstavanje prozora kao prozora gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom su:

Za prozor br. 45:

Za karakterističnu krivulju:

Potvrđivanje:

124,498 × (1 – 25/100) ≤ 122,62 ≤ 124,498 × (1 + 25/100)

93,373 ≤ 122,62 ≤ 155,622

Rezultat: w 45= 1

Za prozor br. 556:

Za karakterističnu krivulju:

Potvrđivanje:

105,982 × (1 – 50/100) ≤ 72,15 ≤ 105,982 × (1 + 25/100)

52,991 ≤ 72,15 ≤ 79,487

Rezultat:

w 556 = k 21 h 556 + k 22 = 0,04 · (– 31,922) + 2 = 0,723

with k 21 = 1/(tol 2 – tol 1) = 1/(50 – 25) = 0,04

and k 22 = k 21 = tol 2/(tol 2 – tol 1) = 50/(50 – 25) = 2

Tablica 3.

Brojčani podaci o emisijama

Prozor [br.]	t 1,j [s]	t 2,j – Δt [s]	t 2,j [s]	[g]	[g]
1	0	523	524	609,06	610,22
2	1	523	524	609,06	610,22
…	…		…	…	…
43	42	523	524	609,06	610,22
44	43	523	524	609,06	610,22
45	44	523	524	609,06	610,22
46	45	524	525	609,68	610,86
47	46	524	525	609,17	610,34
…	…		…	…	…
100	99	563	564	609,69	612,74
…	…		…	…	…
200	199	686	687	608,44	610,01
…	…		…	…	…
474	473	1 024	1 025	609,84	610,60
475	474	1 029	1 030	609,80	610,49
	…		…	…	…
556	555	1 173	1 174	609,96	610,59
557	556	1 174	1 175	609,09	610,08
558	557	1 176	1 177	609,09	610,59
559	558	1 180	1 181	609,79	611,23

Tablica 4.

Brojčani podaci prozora

Prozor [br.]	t1,j [s]	t2,j [s]	dj [km]	[km/h]	MCO2,j [g]	MCO,j [g]	MNOx,j [g]	MCO2,d,j [g/km]	MCO,d,j [g/km]	MNOx,d,j [g/km]	MCO2,d,cc() [g/km]	Prozor (U/R/M)	hj [%]	wj [%]
1	0	524	4,98	38,12	610,22	2,25	3,51	122,61	0,45	0,71	124,51	GRADSKA VOŽNJA	– 1,53	1,00
2	1	524	4,98	38,12	610,22	2,25	3,51	122,61	0,45	0,71	124,51	GRADSKA VOŽNJA	– 1,53	1,00
…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…
43	42	524	4,98	38,12	610,22	2,25	3,51	122,61	0,45	0,71	124,51	GRADSKA VOŽNJA	– 1,53	1,00
44	43	524	4,98	38,12	610,22	2,25	3,51	122,61	0,45	0,71	124,51	GRADSKA VOŽNJA	– 1,53	1,00
45	44	524	4,98	38,12	610,22	2,25	3,51	122,62	0,45	0,71	124,51	GRADSKA VOŽNJA	– 1,51	1,00
46	45	525	4,99	38,25	610,86	2,25	3,52	122,36	0,45	0,71	124,30	GRADSKA VOŽNJA	– 1,57	1,00
…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…
100	99	564	5,25	41,23	612,74	2,00	3,68	116,77	0,38	0,70	119,70	GRADSKA VOŽNJA	– 2,45	1,00
…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…
200	199	687	6,17	46,32	610,01	2,07	4,32	98,93	0,34	0,70	111,85	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 11,55	1,00
…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…
474	473	1 025	7,82	52,00	610,60	2,05	4,82	78,11	0,26	0,62	103,10	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 24,24	1,00
475	474	1 030	7,87	51,98	610,49	2,06	4,82	77,57	0,26	0,61	103,13	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 24,79	1,00
	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…	…
556	555	1 174	8,46	50,12	610,59	2,23	4,98	72,15	0,26	0,59	105,99	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 31,93	0,72
557	556	1 175	8,46	50,12	610,08	2,23	4,98	72,10	0,26	0,59	106,00	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 31,98	0,72
558	557	1 177	8,46	50,07	610,59	2,23	4,98	72,13	0,26	0,59	106,08	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 32,00	0,72
559	558	1 181	8,48	49,93	611,23	2,23	5,00	72,06	0,26	0,59	106,28	IZVANGRADSKA VOŽNJA	– 32,20	0,71

7.3.   Prozori gradske i izvangradske vožnje – potpunost vožnje

U ovom se brojčanom primjeru vožnja sastoji od 7 036 prozora za izračun srednje vrijednosti. U tablici 5. naveden je broj prozora razvrstanih u kategorije gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom prema prosječnoj brzini vozila i podijeljenih u područja s obzirom na udaljenost od karakteristične krivulje CO2. Vožnja je potpuna budući da uključuje najmanje 15 % prozora gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom od ukupnog broja prozora. Vožnja je usto karakterizirana kao normalna jer je najmanje 50 % prozora gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom unutar primarnih dopuštenih odstupanja utvrđenih za karakterističnu krivulju.

Tablica 5.

Provjera potpunosti i normalnosti vožnje

Uvjeti vožnje	Broj	Postotak prozora
Svi prozori
Gradska vožnja	1 909	1 909 /7 036  × 100 = 27,1 > 15
Izvangradska vožnja	2 011	2 011 /7 036  × 100 = 28,6 > 15
Vožnja autocestom	3 116	3 116 /7 036  × 100 = 44,3 > 15
Ukupno	1 909  + 2 011  + 3 116  = 7 036
Normalni prozori
Gradska vožnja	1 514	1 514 /1 909  × 100 = 79,3 > 50
Izvangradska vožnja	1 395	1 395 /2 011  × 100 = 69,4 > 50
Vožnja autocestom	2 708	2 708 /3 116  × 100 = 86,9 > 50
Ukupno	1 514  + 1 395  + 2 708  = 5 617

Dodatak 6.

Provjera dinamičnih uvjeta vožnje pomoću metode 2. (grupiranje snage, power binning)

1.   UVOD

U ovom se Dodatku opisuje ocjenjivanje podataka prema metodi grupiranja snage (eng. power binning) koja se u njemu naziva „ocjenjivanje normalizacijom na distribuciju standardizirane frekvencije snage (SPF)“.

2.   SIMBOLI, PARAMETRI I MJERNE JEDINICE

ai	stvarno ubrzanje u vremenskom koraku „i“ određeno jednadžbom:
aref	referentno ubrzanje za P drive [0,45 m/s2]
DWLTC	odsječak linije Veline iz WLTC-a
f0, f1, f2	koeficijenti otpora vožnje
i	vremenski korak za trenutačna mjerenja, minimalna rezolucija 1 Hz
j	razred snage na pogonskim kotačima, j = 1 do 9
kWLTC	nagib linije Veline iz WLTC-a
mgas, i	trenutačna masa komponente ispušnog plina „gas“ (plin) u vremenskom koraku i [g/s]
mgas, 3s, k	trosekundna pomična srednja vrijednost masenog protoka komponente ispušnog plina „gas“ u vremenskom koraku k dana u rezoluciji od 1 Hz [g/s]
	prosječna vrijednost emisija komponente ispušnog plina u razredu snage na pogonskim kotačima j [g/s]
Mgas,d	emisije povezane s udaljenošću za komponentu ispušnog plina „gas“ [g/km]
p	faza WLTC-a (niska, srednja, visoka ili iznimno visoka), p = 1 – 4
Pdrag	snaga otpora motora u pristupu Veline pri čemu je ubrizgavanje goriva jednako nuli [kW]
Prated	najveća nazivna snaga motora prema podacima proizvođača [kW]
Prequired,i	snaga potrebna za svladavanje opterećenja vozila pri vožnji cestom i inercije vozila u vremenskom koraku i [kW]
Pr,,i	isto kao prethodno definiran Prequired,i, upotrebljava se u dužim jednadžbama
Pwot(nnorm)	krivulja snage pod punim opterećenjem [kW]
Pc,j	granične vrijednosti razreda snage na pogonskim kotačima za razred j [kW] (Pc,j, lower bound je donja granična vrijednost, a Pc,j, upper bound gornja granična vrijednost)
Pc,norm, j	granične vrijednosti razreda snage na pogonskim kotačima za razred j kao normalizirana vrijednost snage [–]
Pr, i	pogonska snaga na kotaču vozila za svladavanje otpora vožnje u vremenskom koraku i [kW]
Pw,3s,k	trosekundna pomična srednja vrijednost pogonske snage na kotaču vozila za svladavanje otpora vožnje u vremenskom koraku k u rezoluciji od 1 Hz [kW]
Pdrive	pogonska snaga na glavčini kotača za vozilo pri referentnoj brzini i ubrzanju [kW]
Pnorm	normalizirana pogonska snaga na glavčini kotača [–]
ti	ukupno vrijeme u koraku i [s]
tc,j	vremenski udio razreda snage na pogonskim kotačima j [ %]
ts	vrijeme početka faze p WTLC-a [s]
te	vrijeme kraja faze p WTLC-a [s]
TM	ispitna masa vozila [kg]; navesti za pojedine dionice: stvarnu ispitnu težinu u ispitivanju prijenosnim sustavom za mjerenje emisija (PEMS-om), težinu razreda inercije u ciklusu NEDC ili mase u ciklusu WLTP (TML, TMH ili TMind)
SPF	standardizirana distribucija frekvencije snage
vi	stvarna brzina vozila u vremenskom koraku i [km/h]
	prosječna brzina vozila u razredu snage na pogonskim kotačima j [km/h]
vref	referentna brzina za P drive [70 km/h]
v3s,k	trosekundna pomična srednja vrijednost brzine vozila u vremenskom koraku k [km/h]

3.   OCJENJIVANJE IZMJERENIH EMISIJA POMOĆU STANDARDIZIRANE DISTRIBUCIJE FREKVENCIJE SNAGE NA POGONSKIM KOTAČIMA

Metoda grupiranja snage koristi se trenutačnim emisijama onečišćujućih tvari mgas, i (g/s) izračunatima u skladu s Dodatkom 4.

Vrijednosti mgas, i razvrstavaju se u skladu s odgovarajućom snagom na pogonskim kotačima i razvrstane prosječne emisije po razredu snage ponderiraju se kako bi se dobile vrijednosti emisija za ispitivanje s normalnom raspodjelom snage prema sljedećim točkama.

3.1.   Izvori stvarne snage na kotačima

Stvarna snaga na kotačima Pr,i je ukupna snaga za svladavanje zračnog otpora, otpora kotrljanja, uzdužne inercije vozila i rotacijske inercije kotača.

Prilikom mjerenja i bilježenja signal snage na pogonskom kotaču koristi se signalom zakretnog momenta koji ispunjuje zahtjeve linearnosti utvrđene u točki 3.2. Dodatka 2.

Druga mogućnost je određivanje stvarne snage na kotačima iz trenutačnih emisija CO2 u skladu s postupkom utvrđenim u točki 4. ovog Dodatka.

3.2.   Razvrstavanje pomičnih srednjih vrijednosti za gradsku i izvangradsku vožnju te za vožnju autocestom

Standardne frekvencije snage definirane su za gradsku vožnju i za ukupnu vožnju (vidjeti točku 3.4.); provodi se odvojeno ocjenjivanje emisija za ukupnu vožnju i za gradski dio vožnje. Trosekundne pomične srednje vrijednosti izračunate u skladu s točkom 3.3. stoga se kasnije pridružuju uvjetima gradske i izvangradske vožnje prema signalu brzine (v3s,k) kako je navedeno u tablici 1-1.

Tablica 1-1.

Rasponi brzina za dodjelu ispitnih podataka uvjetima gradske i izvangradske vožnje te vožnje autocestom u sklopu metode grupiranja snage

	Gradska vožnja	Izvangradska vožnja (30)	Vožnja autocestom (30)
v3s,k [km/h]	0 do ≤ 60	> 60 do ≤ 90	> 90

Pri čemu je:

v3s,k	trosekundna pomična srednja vrijednost brzine vozila u vremenskom koraku k [km/h]
k	vremenski korak za pomične srednje vrijednosti

3.3.   Izračun pomičnih srednjih vrijednosti trenutačnih podataka ispitivanja

Trosekundne pomične srednje vrijednosti izračunavaju se iz svih relevantnih trenutačnih podataka ispitivanja kako bi se smanjio eventualni utjecaj neodgovarajućeg poravnanja vremena između masenog protoka emisija i snage na pogonskim kotačima. Pomične srednje vrijednosti izračunavaju se s frekvencijom od 1 Hz:

pri čemu je:

k	vremenski korak za vrijednosti pomičnih srednjih vrijednosti
i	vremenski korak iz trenutačnih podataka ispitivanja

3.4.   Postavke razreda snage na pogonskim kotačima za razvrstavanje emisija

3.4.1.   Razredi snage i odgovarajući vremenski udjeli razreda snage u uobičajenoj vožnji utvrđeni su za normalizirane vrijednosti snage kako bi bili reprezentativni za bilo koje lako gospodarsko vozilo (tablica 1.-2.).

Tablica 1-2.

Normalizirane standardne frekvencije snage za gradsku vožnju i za ponderiranu srednju vrijednost za ukupnu vožnju koja se sastoji od 1/3 gradske vožnje, 1/3 izvangradske vožnje i 1/3 vožnje autocestom

Snaga Razred br.	Pc,norm,j [-]		Gradska vožnja	Ukupna vožnja
	Od >	do ≤	Udio vremena, tC,j
1		– 0,1	21,9700 %	18,5611 %
2	– 0,1	0,1	28,7900 %	21,8580 %
3	0,1	1	44,0000 %	43,45 %
4	1	1,9	4,7400 %	13,2690 %
5	1,9	2,8	0,4500 %	2,3767 %
6	2,8	3,7	0,0450 %	0,4232 %
7	3,7	4,6	0,0040 %	0,0511 %
8	4,6	5,5	0,0004 %	0,0024 %
9	5,5		0,0003 %	0,0003 %

Stupci Pc,norm u tablici 1.-2. denormaliziraju se množenjem s Pdrive, pri čemu je Pdrive stvarna snaga na kotačima automobila koji se ispituje u postavkama homologacije na dinamometru s valjcima pri vref i aref.

Pc,j [kW] = Pc,norm, j × Pdrive

pri čemu:

—	j je indeks razreda snage prema tablici 1.-2.,

—

koeficijenti otpora vožnje f0, f1 i f2 trebali bi se izračunati regresijskom analizom najmanjih kvadrata iz sljedeće definicije: PCorrected/v = f0 + f1 × v + f2 × v2 pri čemu je (PCorrected/v) sila opterećenja vozila na cesti pri brzini vozila v za ispitni ciklus „novog europskog ciklusa vožnje“ (NEDC) definiran u točki 5.1.1.2.8. Dodatka 7. Prilogu 4.a Pravilniku UNECE-a br. 83, niz izmjena 07,

—	TMNEDC je razred inercije vozila u homologacijskom ispitivanju [kg].

3.4.2.   Korekcija razreda snage na pogonskim kotačima

Najveći razred snage na pogonskim kotačima koji se razmatra jest najviši razred u tablici 1.-2. koji uključuje (Prated × 0,9). Vremenski udjeli svih isključenih razreda dodaju se najvišem preostalom razredu.

Iz svakog Pc,norm,j izračunava se odgovarajući Pc,j za određivanje gornjih i donjih graničnih vrijednosti u kW po razredu snage na pogonskim kotačima za ispitivano vozilo kako je prikazano na slici 1.

Slika 1.

Shematski prikaz pretvaranja normalizirane standardizirane frekvencije snage u frekvenciju snage za određeno vozilo

U nastavku je naveden primjer te denormalizacije.

Primjer ulaznih podataka:

Parametar	Vrijednost
f0 [N]	79,19
f1 [N/(km/h)]	0,73
f2 [N/(km/h)2]	0,03
TM [kg]	1 470
Prated [kW]	120 (primjer 1.)
Prated [kW]	75 (primjer 2.)

Odgovarajući rezultati:

Pdrive = 70 [km/h] / 3,6 × (79,19 + 0,73 [N/(km/h)] × 70 [km/h] + 0,03 [N/(km/h)2] × (70 [km/h])2 + 1 470 [kg] × 0,45 [m/s2]) × 0,001

Pdrive = 18,25 kW

Tablica 2.

Denormalizirane vrijednosti standardne frekvencije snage iz tablice 1.-2. (za primjer 1.)

Snaga Razred br.	Pc,j [kW]		Gradska vožnja	Ukupna vožnja
	Od >	do ≤	Udio vremena, tC,j [%]
1	svi < – 1,825	–1,825	21,97 %	18,5611 %
2	– 1,825	1,825	28,79 %	21,8580 %
3	1,825	18,25	44,00 %	43,4583 %
4	18,25	34,675	4,74 %	13,2690 %
5	34,675	51,1	0,45 %	2,3767 %
6	51,1	67,525	0,045 %	0,4232 %
7	67,525	83,95	0,004 %	0,0511 %
8	83,95	100,375	0,0004 %	0,0024 %
9 (31)	100,375	svi > 100,375	0,00025 %	0,0003 %

Tablica 3.

Denormalizirane vrijednosti standardne frekvencije snage iz tablice 1.-2. (za primjer 2.)

Snaga Razred br.	Pc,j [kW]		Gradska vožnja	Ukupna vožnja
	Od >	do ≤	Udio vremena, tC,j [%]
1	svi < – 1,825	– 1,825	21,97 %	18,5611 %
2	– 1,825	1,825	28,79 %	21,8580 %
3	1,825	18,25	44,00 %	43,4583 %
4	18,25	34,675	4,74 %	13,2690 %
5	34,675	51,1	0,45 %	2,3767 %
6 (32)	51,1	Svi > 51,1	0,04965 %	0,4770 %
7	67,525	83,95	—	—
8	83,95	100,375	—	—
9	100,375	Svi > 100,375	—	—

3.5.   Razvrstavanje pomičnih srednjih vrijednosti

Svaka pomična srednja vrijednost izračunata s skladu s točkom 3.2. razvrstava se u razred denormalizirane snage na pogonskim kotačima u koji se uklapa stvarna snaga na pogonskim kotačima trosekundne pomične srednje vrijednosti Pw,3s,k. Granične vrijednosti razreda denormalizirane snage na pogonskim kotačima treba izračunati u skladu s točkom 3.3.

Razvrstavanje se provodi za sve trosekundne pomične srednje vrijednosti valjanih podataka za čitavu vožnju kao i za dijelove gradske vožnje. Sve pomične srednje vrijednosti razvrstane kao gradska vožnja prema graničnim vrijednostima brzine utvrđenima u tablici 1-1. razvrstavaju se i u jedan skup razreda snage gradske vožnje neovisno o vremenu kad se tijekom vožnje pojavila pomična srednja vrijednost.

Zatim se za svaki razred snage na pogonskom kotaču po parametru izračunava prosjek svih trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti u razredu snage na pogonskom kotaču. Jednadžbe su opisane u nastavku i primjenjuju se jedanput za skup podataka gradske vožnje i jedanput za ukupan skup podataka.

Razvrstavanje trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti u razred snage j (j = 1 do 9):

if

tada je: indeks razreda za emisije i brzinu = j

Broj trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti broji se za svaki razred snage:

if

tada je: brojj = n + 1 (brojj je brojanje trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti emisija u razredu snage kako bi se kasnije provjerili minimalni zahtjevi pokrivenosti).

3.6.   Provjera pokrivenosti razreda snage i normalnosti raspodjele snage

Kako bi ispitivanje bilo valjano, vremenski udjeli pojedinačnih razreda snage na pogonskim kotačima moraju biti unutar raspona navedenih u tablici 4.

Tablica 4.

Minimalni i maksimalni udjeli po razredu snage za valjano ispitivanje

	Pc,norm,j [–]		Ukupna vožnja		Dijelovi gradske vožnje
Razred snage br.	Od >	do ≤	donja granica	gornja granica	donja granica	gornja granica
Zbroj 1 + 2 (33)		0,1	15 %	60 %	5 % (33)	60 %
3	0,1	1	35 %	50 %	28 %	50 %
4	1	1,9	7 %	25 %	0,7 %	25 %
5	1,9	2,8	1,0 %	10 %	prebrojano > 5	5 %
6	2,8	3,7	prebrojano > 5	2,5 %	0 %	2 %
7	3,7	4,6	0 %	1,0 %	0 %	1 %
8	4,6	5,5	0 %	0,5 %	0 %	0,5 %
9	5,5		0 %	0,25 %	0 %	0,25 %

Uz zahtjeve iz tablice 4. zahtijeva se i minimalna pokrivenost od 5 prebrojanih trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti za ukupnu vožnju u svakom razredu snage na pogonskim kotačima do razreda koji sadržava 90 % nazivne snage kako bi se dobila dovoljna veličina uzorka.

Minimalna pokrivenost od 5 prebrojanih trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti zahtijeva se za gradski dio vožnje u svakom razredu snage na pogonskim kotačima do 5. razreda. Ako je u gradskom dijelu vožnje prebrojano manje od 5 trosekundnih pomičnih srednjih vrijednosti u razredu snage na pogonskim kotačima iznad 5. razreda, prosječna vrijednost emisija razreda postavlja se na nulu.

3.7.   Izračunavanje prosjeka izmjerenih vrijednosti po razredu snage na pogonskim kotačima

Prosjek pomičnih srednjih vrijednosti razvrstanih u svaki razred snage na pogonskim kotačima izračunava se na sljedeći način:

pri čemu je:

j	razred snage na pogonskim kotačima od 1 do 9 prema tablici 1.,
	prosječna vrijednost emisija komponente ispušnih plinova u razredu snage na pogonskim kotačima (odvojene vrijednosti za podatke o ukupnoj vožnji i za gradske dijelove vožnje) [g/s],
	prosječna brzina u razredu snage na pogonskim kotačima (odvojene vrijednosti za podatke ukupne vožnje i za gradske dijelove vožnje) [km/h],
k	vremenski korak za pomične srednje vrijednosti.

3.8.   Ponderiranje prosječnih vrijednosti za razrede snage na pogonskim kotačima

Prosječne vrijednosti svakog razreda snage na pogonskim kotačima množe se s vremenskim udjelom tC,j za svaki razred u skladu s tablicom 1.2. i zbrajaju kako bi se dobila ponderirana prosječna vrijednost za svaki parametar. Ta vrijednost predstavlja ponderirani rezultat za vožnju sa standardiziranim frekvencijama snage. Ponderirane prosječne vrijednosti izračunavaju se za gradski dio podataka o ispitivanju pomoću vremenskih udjela za raspodjelu snage gradske vožnje i za ukupnu vožnju pomoću vremenskih udjela za ukupne podatke.

Jednadžbe su opisane u nastavku i primjenjuju se jedanput za skup podataka gradske vožnje i jedanput za ukupan skup podataka.

3.9.   Izračun ponderirane vrijednosti emisija povezanih s udaljenošću

Ponderirane prosječne vrijednosti emisija tijekom ispitivanja određene na temelju vremena pretvaraju se u emisije na temelju udaljenosti jedanput za skup podataka gradske vožnje i jedanput za ukupan skup podataka na sljedeći način:

Pomoću te formule izračunavaju se ponderirane srednje vrijednosti za sljedeće onečišćujuće tvari:

Mw,NOx,d	ponderirani rezultat ispitivanja NOx u [mg/km],
Mw,CO,d	ponderirani rezultat ispitivanja CO u [mg/km].

4.   PROCJENA SNAGE NA POGONSKIM KOTAČIMA IZ TRENUTAČNOG MASENOG PROTOKA CO2

Snaga na pogonskim kotačima (Pw,i) može se izračunati iz izmjerenog masenog protoka CO2 s frekvencijom 1 Hz. Za taj izračun upotrebljavaju se linije CO2 specifične za vozilo („Veline“).

Linija Veline izračunava se iz homologacijskog ispitivanja vozila u postupku WLTC prema ispitnom postupku opisanom u globalnom tehničkom Pravilniku UNECE-a br. 15 – globalno usklađenom postupku testiranja za laka vozila (ECE/TRANS/180/Add.15).

Prosječna snaga na pogonskim kotačima po fazi WLTC-a izračunava se s frekvencijom 1 Hz iz vozne brzine i postavki na dinamometru s valjcima. Sve vrijednosti snage na kotačima ispod vrijednosti snage otpora postavljaju se na vrijednost snage otpora.

pri čemu su

f0, f1, f2	koeficijenti opterećenja vozila pri vožnji cestom koji se upotrebljavaju u ispitivanju WLTP koje se vrši na vozilu
TM	ispitna masa vozila u ispitivanju WLTP koje se vrši na vozilu u [kg]

P drag = – 0,04 × P rated

if Pw,i < Pdrag then Pw,i = Pdrag

Prosječna snaga po fazi WLTC-a izračunava se iz snage na pogonskim kotačima s frekvencijom 1 Hz prema jednadžbi:

pri čemu je

p	faza WLTC-a (niska, srednja, visoka ili iznimno visoka),
ts	vrijeme početka faze p WTLC-a [s],
te	vrijeme kraja faze p WTLC-a [s].

Zatim se vrši linearna regresija s masenim protokom CO2 iz vrijednosti više skupova podataka WLTC-a na osi Y i iz prosječne snage na pogonskim kotačima Pw,p po fazi na osi X kako je prikazano na slici 2.

Jednadžbom linije Veline koja iz toga proizlazi definira se maseni protok CO2 kao funkcija snage na pogonskim kotačima:

CO2 u [g/h]

pri čemu je:

kWLTC	nagib linije Veline iz WLTC-a [g/kWh] i
DWLTC	odsječak linije Veline iz WLTC-a [g/h].

Slika 2.

Shematski prikaz određivanja linije Veline specifične za vozilo iz rezultata ispitivanja CO2 u četiri faze WLTC-a

Stvarna snaga na kotačima izračunava se iz izmjerenog masenog protoka CO2 prema jednadžbi:

pri čemu je

CO2 u [g/h] i

PW,j u [kW].

Gore navedena jednadžba može se upotrijebiti za izračun vrijednosti PWi za razvrstavanje izmjerenih emisija kako je opisano u točki 3. sa sljedećim dodatnim uvjetima u izračunu:

ako je vi < 0,5 i ako je ai < 0, tada je P w,i = 0	v u [m/s];
ako je CO2i < 0,5 X DWLTC, tada je P w,i = Pdrag	v u [m/s].