UREDBA (EU) 2016/424 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 9. ožujka 2016.

o žičarama i stavljanju izvan snage Direktive 2000/9/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za stavljanje na raspolaganje na tržištu i slobodno kretanje podsustava i sigurnosnih komponenata za žičare. Ona također sadržava pravila koja se odnose na projektiranje, izgradnju i puštanje u uporabu novih žičara.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova Uredba primjenjuje se na nove žičare za prijevoz osoba, na preinake žičara koje zahtijevaju novo odobrenje te na podsustave i sigurnosne komponente za žičare.

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na:

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 4.

Stavljanje podsustava i sigurnosnih komponenata na raspolaganje na tržištu

Podsustavi i sigurnosne komponente stavljaju se na raspolaganje na tržištu samo ako su u skladu s ovom Uredbom.

Članak 5.

Puštanje u uporabu žičara

1.   Države članice u skladu s člankom 9. poduzimaju sve odgovarajuće mjere radi utvrđivanja postupaka kojima se osigurava da se žičare puštaju u uporabu samo ako su u skladu s ovom Uredbom i ne prijete ugrožavanjem zdravlja ili sigurnosti osoba ili imovine kada se pravilno ugrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu sa svojom namjenom.

2.   Države članice u skladu s člankom 9. poduzimaju sve odgovarajuće mjere radi utvrđivanja postupaka kojima se osigurava da se podsustavi i sigurnosne komponente ugrađuju u žičare samo uz uvjet da omogućuju izgradnju žičara koje su u skladu s ovom Uredbom i koje ne prijete ugrožavanjem zdravlja ili sigurnosti osoba ili imovine kada se pravilno ugrađuju, održavaju i upotrebljavaju u skladu sa svojom namjenom.

3.   Za žičare koje su u skladu s usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja se da su u skladu s bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II. koji su obuhvaćeni tim normama ili njihovim dijelovima.

4.   Ova Uredba ne utječe na pravo država članica da utvrde one zahtjeve koje smatraju potrebnima kako bi se osiguralo da osobe, a posebno radnici, budu zaštićeni tijekom upotrebe žičara, uz uvjet da to ne podrazumijeva preinaku žičare na način koji nije obuhvaćen ovom Uredbom.

Članak 6.

Bitni zahtjevi

Žičare i njihova infrastruktura, podsustavi i sigurnosne komponente moraju ispunjavati bitne zahtjeve navedene u Prilogu II. koji se na njih primjenjuju.

Članak 7.

Slobodno kretanje podsustava i sigurnosnih komponenata

Države članice ne smiju zabranjivati, ograničavati ni sprečavati stavljanje na raspolaganje na tržištu podsustava i sigurnosnih komponenata koji su u skladu s ovom Uredbom.

Članak 8.

Sigurnosna analiza i sigurnosno izvješće za planirane žičare

1.   Osoba odgovorna za žičaru, koju je odredila država članica u skladu s nacionalnim pravom, provodi sigurnosnu analizu planirane žičare ili nalaže provođenje takve sigurnosne analize.

2.   Sigurnosna analiza koju je potrebno provesti za svaku žičaru:

3.   Sigurnosna analiza obuhvaća i sigurnosne uređaje te njihov utjecaj na žičaru i povezane podsustave koje oni pokreću kako bi sigurnosni uređaji:

4.   Sigurnosna analiza upotrebljava se za sastavljanje popisa rizika i opasnih situacija, za preporučivanje mjera predviđenih za rješavanje takvih rizika te za utvrđivanje popisa podsustava i sigurnosnih komponenata koje treba ugraditi u žičaru.

5.   Rezultat sigurnosne analize uključuje se u sigurnosno izvješće.

Članak 9.

Odobrenje žičara

1.   Svaka država članica utvrđuje postupke za odobravanje izgradnje i puštanja u uporabu žičara koje se nalaze na njihovu državnom području.

2.   Osoba odgovorna za žičaru, koju je odredila država članica u skladu s nacionalnim pravom, dostavlja sigurnosno izvješće iz članka 8., EU izjavu o sukladnosti i ostale dokumente koji se odnose na sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenata, kao i dokumentaciju o značajkama žičare, tijelu nadležnom za odobrenje žičare. Dokumentacija koja se odnosi na žičaru također obuhvaća potrebne uvjete, uključujući ograničenja rada, kao i sve pojedinosti o servisiranju, nadzoru, prilagodbama i održavanju žičare. Primjerak tih dokumenata čuva se uz žičaru.

3.   U slučaju preinaka važnih značajki, podsustava ili sigurnosnih komponenata postojećih žičara za koje dotična država članica zahtijeva novo odobrenje prije puštanja u uporabu, takve preinake i njihove posljedice za žičaru u cjelini moraju ispunjavati bitne zahtjeve navedene u Prilogu II.

4.   Države članice ne smiju se koristiti postupcima iz stavka 1. da bi, zbog razloga povezanih s aspektima obuhvaćenima ovom Uredbom, zabranile, ograničavale ili ometale izgradnju i puštanje u uporabu žičara koje su u skladu s ovom Uredbom i koje ne predstavljaju rizik za zdravlje ili sigurnost osoba ili za imovinu kada se pravilno ugrađuju u skladu sa svojom namjenom.

5.   Države članice ne smiju se koristiti postupcima iz stavka 1. da bi zabranile, ograničavale ili ometale slobodno kretanje podsustava i sigurnosnih komponenata koji su u skladu s ovom Uredbom.

Članak 10.

Rad žičara

1.   Države članice osiguravaju nastavak rada žičare samo ako ispunjava uvjete navedene u sigurnosnom izvješću.

2.   Ako utvrdi da odobrena žičara koja se upotrebljava u skladu sa svojom namjenom prijeti ugrožavanjem zdravlja ili sigurnosti osoba ili imovine, država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila uvjete rada žičare ili zabranila njezin rad.

POGLAVLJE II.

OBVEZE GOSPODARSKIH SUBJEKATA

Članak 11.

Obveze proizvođača

1.   Kada svoje podsustave ili sigurnosne komponente stavljaju na tržište ili ih ugrađuju u žičaru, proizvođači osiguravaju da su ti podsustavi ili sigurnosne komponente projektirani i proizvedeni u skladu s bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II.

2.   Proizvođači podsustava ili sigurnosnih komponenata izrađuju tehničku dokumentaciju navedenu u Prilogu VIII. („tehnička dokumentacija”) i provode ili osiguravaju provođenje odgovarajućeg postupka ocjenjivanja sukladnosti iz članka 18.

Kada je postupkom iz prvog podstavka dokazana sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente s primjenjivim zahtjevima, proizvođači sastavljaju EU izjavu o sukladnosti i stavljaju oznaku CE.

3.   Proizvođači čuvaju tehničku dokumentaciju i EU izjavu o sukladnosti 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište.

4.   Proizvođači osiguravaju provođenje postupaka za očuvanje sukladnosti serijske proizvodnje s ovom Uredbom. Na primjereni način uzimaju se u obzir promjene u projektiranju ili značajkama podsustava ili sigurnosne komponente te promjene u usklađenim normama ili ostalim tehničkim specifikacijama koje su navedene u izjavi o sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente.

Ako to smatraju prikladnim s obzirom na rizike koje predstavljaju podsustav ili sigurnosna komponenta, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost putnika, tehničkog osoblja i trećih strana, proizvođači ispituju uzorke podsustava ili sigurnosnih komponenata stavljenih na raspolaganje na tržištu, istražuju i, ako je potrebno, vode knjigu pritužbi i registar nesukladnih podsustava i sigurnosnih komponenata i opoziva takvih podsustava i sigurnosnih komponenata te o svakom takvom praćenju obavješćuju distributere.

5.   Proizvođači osiguravaju da su na podsustavima ili sigurnosnim komponentama koje su stavili na tržište označeni vrsta, serija ili serijski broj ili bilo koji drugi element koji omogućuje njihovu identifikaciju.

Kada to ne dopušta veličina ili vrsta podsustava ili sigurnosne komponente, proizvođači osiguravaju da su tražene informacije navedene na ambalaži ili u dokumentu priloženom uz podsustav ili sigurnosnu komponentu.

6.   Proizvođači na podsustavu ili sigurnosnoj komponenti navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj se mogu kontaktirati ili, ako to nije moguće, na ambalaži ili u dokumentu priloženom uz podsustav ili sigurnosnu komponentu. U adresi se navodi jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem. Kontaktni su podaci na jeziku koji korisnici i tijela za nadzor tržišta bez poteškoća razumiju. Ako proizvođač navede internetsku stranicu, osigurava da su informacije na njoj dostupne i ažurirane.

7.   Proizvođači osiguravaju da su uz podsustav ili sigurnosnu komponentu priloženi primjerak EU izjave o sukladnosti te upute i sigurnosne informacije na jeziku koji korisnici bez poteškoća razumiju, a određuje ga dotična država članica. Takve upute i sigurnosne informacije moraju biti jasne i razumljive.

Međutim, kada se velik broj podsustava ili sigurnosnih komponenata isporučuje jednom gospodarskom subjektu ili korisniku, uz dotičnu seriju ili pošiljku može se priložiti samo jedan primjerak EU izjave o sukladnosti.

8.   Proizvođači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta koje su stavili na tržište nisu u skladu s ovom Uredbom, odmah poduzimaju korektivne mjere potrebne kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladili ili, prema potrebi, povukli s tržišta ili opozvali. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, proizvođači o tome odmah obavješćuju nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su podsustav ili sigurnosnu komponentu stavili na raspolaganje na tržištu, posebno navodeći pojedinosti o nesukladnosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

9.   Na obrazložen zahtjev nadležnog nacionalnog tijela proizvođači tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente s ovom Uredbom, na jeziku koje to tijelo bez poteškoća razumije. Te je informacije i dokumentaciju moguće dostaviti u papirnatom ili elektroničkom obliku. Na zahtjev tog tijela surađuju s njim u svakoj radnji poduzetoj radi uklanjanja rizika koje predstavljaju podsustavi ili sigurnosne komponente koje su stavili na tržište.

Članak 12.

Ovlašteni zastupnici

1.   Proizvođač može na temelju pisanog ovlaštenja imenovati ovlaštenog zastupnika.

Obveze utvrđene u članku 11. stavku 1. i obveza sastavljanja tehničke dokumentacije nisu dio zadaća ovlaštenog zastupnika.

2.   Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao proizvođač. Tim se ovlaštenjem ovlaštenom zastupniku omogućuje da obavlja najmanje sljedeće:

Članak 13.

Obveze uvoznika

1.   Uvoznici stavljaju na tržište samo sukladne podsustave ili sigurnosne komponente.

2.   Prije stavljanja podsustava ili sigurnosne komponente na tržište uvoznici osiguravaju da je proizvođač proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 18. Oni osiguravaju da je proizvođač izradio tehničku dokumentaciju, da su podsustav ili sigurnosna komponenta označeni oznakom CE i da su im priloženi primjerak EU izjave o sukladnosti, upute i sigurnosne informacije i, prema potrebi, drugi potrebni dokumenti te da je proizvođač ispunio zahtjeve navedene u članku 11. stavcima 5. i 6.

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta nisu u skladu s primjenjivim bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II., ne smije staviti podsustav ili sigurnosnu komponentu na tržište sve dok se ne provede njihovo usklađivanje. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, uvoznik o tome obavješćuje proizvođača i tijela za nadzor tržišta.

3.   Uvoznici na podsustavu ili sigurnosnoj komponenti navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj ih se može kontaktirati ili, ako to nije moguće, na ambalaži ili u dokumentu priloženom uz podsustav ili sigurnosnu komponentu. Kontaktni podaci na jeziku su koji korisnici i tijela za nadzor tržišta bez poteškoća razumiju.

Ako uvoznik navede internetsku stranicu, osigurava da su informacije na njoj dostupne i ažurirane.

4.   Uvoznici osiguravaju da su uz podsustav ili sigurnosnu komponentu priložene upute i sigurnosne informacije, na jeziku koji korisnici bez poteškoća razumiju, a određuje ga predmetna država članica.

5.   Uvoznici osiguravaju, dok je podsustav ili sigurnosna komponenta pod njihovom odgovornošću, da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost s primjenjivim bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II.

6.   Ako to smatraju prikladnim s obzirom na rizike koje predstavljaju podsustav ili sigurnosna komponenta, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost putnika, tehničkog osoblja i trećih strana, uvoznici ispituju uzorke podsustava ili sigurnosne komponente stavljenih na raspolaganje na tržištu, istražuju i, ako je potrebno, vode knjigu pritužbi i registar nesukladnih podsustava i sigurnosnih komponenata i opoziva takvih podsustava i sigurnosnih komponenata te o svakom takvom praćenju obavješćuju distributere.

7.   Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta koje su stavili na tržište nisu u skladu s ovom Uredbom, odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladili ili, prema potrebi, povukli s tržišta ili opozvali. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, uvoznici o tome odmah obavješćuju nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su podsustav ili sigurnosnu komponentu stavili na raspolaganje na tržištu, posebno navodeći pojedinosti o nesukladnosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

8.   Uvoznici tijekom 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište čuvaju primjerak EU izjave o sukladnosti na raspolaganju tijelima za nadzor tržišta i osiguravaju da tehnička dokumentacija može tim tijelima biti stavljena na raspolaganje na njihov zahtjev.

9.   Na obrazloženi zahtjev nadležnog nacionalnog tijela uvoznici tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente, na jeziku koje to tijelo bez poteškoća razumije. Te je informacije i dokumentaciju moguće dostaviti u papirnatom ili elektroničkom obliku. Na zahtjev tog tijela surađuju s njim u svakoj radnji poduzetoj radi uklanjanja rizika koje predstavljaju podsustavi ili sigurnosne komponente koje su stavili na tržište.

Članak 14.

Obveze distributera

1.   Kada stavljaju podsustav ili sigurnosnu komponentu na raspolaganje na tržištu, distributeri djeluju s dužnom pažnjom u odnosu na zahtjeve ove Uredbe.

2.   Prije nego što stave podsustav ili sigurnosnu komponentu na raspolaganje na tržištu, distributeri provjeravaju da su podsustav ili sigurnosna komponenta označeni oznakom CE i da su im priloženi primjerak EU izjave o sukladnosti, upute i sigurnosne informacije i, prema potrebi, drugi potrebni dokumenti, na jeziku koji korisnici bez poteškoća razumiju, a određuje ga predmetna država članica, te da su proizvođač i uvoznik ispunili zahtjeve navedene u članku 11. stavcima 5. i 6. odnosno članku 13. stavku 3.

Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta nisu u skladu s primjenjivim bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II., ne smije staviti podsustav ili sigurnosnu komponentu na raspolaganje na tržištu sve dok se ne provede njihovo usklađivanje. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, distributer o tome obavješćuje proizvođača ili uvoznika te tijela za nadzor tržišta.

3.   Distributeri osiguravaju, dok je podsustav ili sigurnosna komponenta pod njihovom odgovornošću, da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost s primjenjivim bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II.

4.   Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta koje su stavili na raspolaganje na tržištu nisu u skladu s ovom Uredbom, poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladili ili, prema potrebi, povukli s tržišta ili opozvali. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, distributeri o tome odmah obavješćuju nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su podsustav ili sigurnosnu komponentu stavili na raspolaganje na tržištu, posebno navodeći pojedinosti o nesukladnosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

5.   Na obrazloženi zahtjev nadležnog nacionalnog tijela distributer tom tijelu dostavlja sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente. Te je informacije i dokumentaciju moguće dostaviti u papirnatom ili elektroničkom obliku. Na zahtjev tog tijela distributeri s njim surađuju u svakoj radnji poduzetoj radi uklanjanja rizika koje predstavljaju podsustavi ili sigurnosne komponente koje su stavili na raspolaganje na tržištu.

Članak 15.

Slučajevi u kojima se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem za potrebe ove Uredbe te podliježe obvezama proizvođača na temelju članka 11. ako podsustav ili sigurnosnu komponentu stavlja na tržište pod svojim imenom ili trgovačkim znakom ili kada preinačuje podsustav ili sigurnosnu komponentu već stavljene na tržište na način koji može utjecati na njihovu sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe.

Članak 16.

Identifikacija gospodarskih subjekata

Na zahtjev tijela za nadzor tržišta gospodarski subjekti daju podatke o identitetu:

Gospodarski subjekti moraju biti u stanju predočiti informacije iz prvog stavka tijekom razdoblja od 30 godina nakon što im je isporučen podsustav ili sigurnosna komponenta i tijekom razdoblja od 30 godina nakon što su isporučili podsustav ili sigurnosnu komponentu.

POGLAVLJE III.

SUKLADNOST PODSUSTAVA I SIGURNOSNIH KOMPONENATA

Članak 17.

Pretpostavka sukladnosti podsustava i sigurnosnih komponenata

Za podsustave i sigurnosne komponente koji su u skladu s usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, pretpostavlja se da su u skladu s bitnim zahtjevima navedenima u Prilogu II. koji su obuhvaćeni tim normama ili njihovim dijelovima.

Članak 18.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti

1.   Prije stavljanja podsustava ili sigurnosne komponente na tržište proizvođač upućuje podsustav ili sigurnosnu komponentu na postupak ocjenjivanja sukladnosti u skladu sa stavkom 2.

2.   Sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenata ocjenjuje se jednim od sljedećih postupaka ocjenjivanja sukladnosti, a odabire ga proizvođač:

3.   Zapisi i korespondencija koji se odnose na postupke ocjenjivanja sukladnosti sastavljaju se na službenom jeziku države članice u kojoj prijavljeno tijelo koje provodi postupke iz stavka 2. ima poslovni nastan ili na jeziku koji to tijelo prihvati.

Članak 19.

EU izjava o sukladnosti

1.   EU izjavom o sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente potvrđuje se da je dokazano ispunjavanje bitnih zahtjeva navedenih u Prilogu II.

2.   EU izjava o sukladnosti ima strukturu obrasca navedenog u Prilogu IX., sadržava elemente određene u odgovarajućim modulima navedenima u prilozima od III. do VII. te se redovito ažurira. Prilaže se podsustavu ili sigurnosnoj komponenti i prevodi se na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica u kojoj su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište ili stavljeni na raspolaganje na tržištu.

3.   Ako se na podsustav ili sigurnosnu komponentu primjenjuje više od jednog akta Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, sastavlja se samo jedna EU izjava o sukladnosti u vezi sa svim takvim aktima Unije. Navedena izjava sadržava identifikaciju dotičnih akata Unije, uključujući upućivanja na njihove objave.

4.   Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Članak 20.

Opća načela za oznaku CE

Oznaka CE podliježe općim načelima navedenima u članku 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Članak 21.

Pravila i uvjeti za stavljanje oznake CE

1.   Oznaka CE stavlja se na podsustav ili sigurnosnu komponentu ili na njihovu pločicu s podacima tako da je vidljiva, čitljiva i neizbrisiva. Ako to nije moguće ili nije opravdano zbog same naravi podsustava ili sigurnosne komponente, oznaka se stavlja na ambalažu i u priložene dokumente.

2.   Oznaka CE stavlja se prije stavljanja podsustava ili sigurnosne komponente na tržište.

3.   Uz oznaku CE nalazi se identifikacijski broj prijavljenog tijela uključenog u fazu kontrole proizvodnje. Identifikacijski broj prijavljenog tijela stavlja sâmo tijelo ili, prema njegovim uputama, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik.

4.   Nakon oznake CE i identifikacijskog broja iz stavka 3. može slijediti bilo koja druga oznaka kojom se označava poseban rizik ili uporaba.

5.   Države članice oslanjaju se na postojeće mehanizme kako bi osigurale ispravnu primjenu režima kojim se uređuje stavljanje oznake CE i poduzimaju potrebne radnje u slučaju nepravilne uporabe te oznake.

POGLAVLJE IV.

PRIJAVLJIVANJE TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Članak 22.

Prijavljivanje

Države članice prijavljuju Komisiji i ostalim državama članicama tijela koja su ovlaštena za provođenje zadaća ocjenjivanja sukladnosti trećih strana na temelju ove Uredbe.

Članak 23.

Tijela koja provode prijavljivanje

1.   Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje nadležno za utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i praćenje prijavljenih tijela, uključujući sukladnost s člankom 28.

2.   Države članice mogu odlučiti da ocjenjivanje i praćenje iz stavka 1. provodi nacionalno akreditacijsko tijelo u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 i u skladu s njom.

3.   Kada tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na neki drugi način povjeri ocjenjivanje, prijavljivanje ili praćenje iz stavka 1. ovog članka tijelu koje nije tijelo javne vlasti, to tijelo mora imati pravnu osobnost i ispunjavati mutatis mutandis zahtjeve utvrđene u članku 24. Povrh toga, ono na raspolaganju mora imati aranžmane kojima se osigurava od odgovornosti koje proizlaze iz njegovih aktivnosti.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavka 3.

Članak 24.

Zahtjevi u pogledu tijela koja provode prijavljivanje

1.   Tijelo koje provodi prijavljivanje osniva se tako da ne dolazi do sukoba interesa s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizirano je i djeluje tako da štiti objektivnost i nepristranost svojih aktivnosti.

3.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizirano je tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose mjerodavne osobe različite od onih koje provode ocjenjivanje.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje ne nudi niti obavlja aktivnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti kao ni usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj osnovi.

5.   Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost prikupljenih informacija.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnog osoblja za ispravnu provedbu svojih zadaća.

Članak 25.

Obveze obavješćivanja za tijela koja provode prijavljivanje

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postupcima za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i o praćenju prijavljenih tijela te o svim promjenama u vezi s tim.

Komisija osigurava da su te informacije javno dostupne.

Članak 26.

Zahtjevi u pogledu prijavljenih tijela

1.   Za potrebe prijavljivanja tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima od 2. do 11.

2.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se u skladu s nacionalnim pravom države članice i ima pravnu osobnost.

3.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je koje ima svojstvo treće strane, neovisno o organizaciji ili podsustavu ili sigurnosnoj komponenti koje ocjenjuje.

Tijelo koje je dio gospodarskog udruženja ili strukovnog saveza te predstavlja poduzeća uključena u projektiranje, proizvodnju, nabavu, sastavljanje, uporabu ili održavanje podsustava ili sigurnosne komponente koje ocjenjuje može se smatrati takvim tijelom pod uvjetom da je dokazana njegova neovisnost i nepostojanje bilo kakvog sukoba interesa.

4.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo visoko rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti projektant, proizvođač, dobavljač, ugrađivač, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj podsustava ili sigurnosne komponente koje ocjenjuju, kao ni zastupnik bilo koje od tih strana. To ne isključuje uporabu ocijenjenih podsustava ili sigurnosnih komponenata potrebnih za djelovanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili uporabu takvih podsustava ili sigurnosnih komponenata u osobne svrhe.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo visoko rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni u projektiranje, proizvodnju ili sastavljanje, stavljanje na tržište, ugradnju, uporabu ili održavanje tih podsustava ili sigurnosnih komponenata niti zastupati strane uključene u navedene aktivnosti. Ne smiju sudjelovati ni u kakvoj aktivnosti koja može biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe ili poštenjem u odnosu na aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. To se osobito odnosi na savjetodavne usluge.

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti osiguravaju da aktivnosti njihovih društava kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njihovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

5.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti i njihovo osoblje provode aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnog poštenja i potrebne tehničke stručnosti u određenom području te su slobodni od svih pritisaka i poticaja, osobito financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, osobito u vezi s osobama ili skupinama osoba zainteresiranima za rezultate tih aktivnosti.

6.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u stanju je obavljati sve zadaće ocjenjivanja sukladnosti koje su mu dodijeljene na temelju priloga od III. do VII. i za koje je bilo prijavljeno, bez obzira na to obavlja li te zadaće samo ili se te zadaće obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.

U svakom trenutku za svaki postupak ocjenjivanja sukladnosti i za svaku kategoriju podsustava ili sigurnosne komponente za koje je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže potrebnim:

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ima sredstva potrebna za ispravno obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti na prikladan način te ima pristup svoj potrebnoj opremi ili postrojenjima.

7.   Osoblje odgovorno za provođenje zadaća ocjenjivanja sukladnosti posjeduje:

8.   Zajamčena je nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njegova visokog rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti.

Naknada za rad visokog rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti u nadležnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja niti o njihovim rezultatima.

9.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sklapaju osiguranje od odgovornosti osim ako je odgovornost preuzela država u skladu s nacionalnim pravom ili je sama država članica izravno odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti.

10.   Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuva poslovnu tajnu koja se odnosi na sve informacije prikupljene pri provođenju svojih zadaća u skladu s prilozima od III. do VII. ili bilo kojom provedbenom odredbom nacionalnog prava osim u odnosu na nadležna tijela države članice u kojoj se provode njegove aktivnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

11.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluju u relevantnim aktivnostima normizacije i aktivnostima koordinacijske skupine prijavljenih tijela osnovane u skladu s ovom Uredbom, ili osiguravaju da je njihovo osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti informirano o tim aktivnostima, te kao opće smjernice primjenjuju administrativne odluke i dokumente nastale kao rezultat rada te skupine.

Članak 27.

Pretpostavka sukladnosti prijavljenih tijela

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže da ispunjava kriterije utvrđene u relevantnim usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije, smatra se da je u skladu sa zahtjevima navedenima u članku 26. u mjeri u kojoj važeće usklađene norme obuhvaćaju te zahtjeve.

Članak 28.

Društva kćeri prijavljenih tijela i sklapanje ugovora prijavljenih tijela s podizvođačima

1.   Ako prijavljeno tijelo za određene zadaće u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti sklapa ugovor s podizvođačima ili ih prenosi na društvo kćer, ono osigurava da podizvođač ili društvo kći ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 26. i o tome obavješćuju tijelo koje provodi prijavljivanje.

2.   Prijavljena tijela preuzimaju punu odgovornosti za zadaće koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri bez obzira na njihov poslovni nastan.

3.   Aktivnosti se mogu ugovoriti s podizvođačem ili ih može provoditi društvo kći samo ako je klijent s tim suglasan.

4.   Prijavljeno tijelo čuva na raspolaganju tijelu koje provodi prijavljivanje odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje osposobljenosti podizvođača ili društva kćeri i poslova koje obavljaju u skladu s prilozima od III. do VII.

Članak 29.

Zahtjev za prijavu

1.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavu tijelu koje provodi prijavljivanje one države članice u kojoj ima poslovni nastan.

2.   Tom se zahtjevu prilaže opis aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, modul ili moduli za ocjenjivanje sukladnosti te podsustav/sigurnosna komponenta ili podsustavi/sigurnosne komponente za koje navedeno tijelo tvrdi da je nadležno, kao i potvrda o akreditaciji, ako postoji, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo i kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 26.

3.   Ako dotično tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može predočiti potvrdu o akreditaciji, ono tijelima koja provode prijavljivanje predočuje sve dokumente potrebne za provjeru, priznanje i redovno praćenje njegove sukladnosti sa zahtjevima utvrđenima u članku 26.

Članak 30.

Postupak prijavljivanja

1.   Tijela koja provode prijavljivanje mogu prijaviti samo tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 26.

2.   Ona obavješćuju Komisiju i ostale države članice uporabom alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

3.   Prijavom se obuhvaćaju sve pojedinosti o aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti, modulu ili modulima za ocjenjivanje sukladnosti, podsustavu/sigurnosnoj komponenti ili podsustavima/sigurnosnim komponentama o kojima je riječ te mjerodavnoj potvrdi o stručnosti.

4.   Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 29. stavka 2., tijelo koje provodi prijavljivanje dostavlja Komisiji i ostalim državama članicama dokumente kojima se potvrđuje stručnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i mjere na snazi čime se osigurava da će se tijelo redovno pratiti i da će nastaviti ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 26.

5.   Dotično tijelo može obavljati aktivnosti prijavljenog tijela samo ako Komisija ili ostale države članice ne podnesu prigovor u roku od dva tjedna od prijavljivanja u slučaju uporabe potvrde o akreditaciji ili u roku od dva mjeseca ako se akreditacija ne koristi.

Samo se takvo tijelo smatra prijavljenim tijelom za potrebe ove Uredbe.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i ostale države članice o svim naknadnim relevantnim izmjenama u vezi s prijavljivanjem.

Članak 31.

Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela

1.   Komisija prijavljenom tijelu dodjeljuje identifikacijski broj.

Ona dodjeljuje jedan broj čak i kad je tijelo prijavljeno u skladu s različitim aktima Unije.

2.   Komisija objavljuje popis tijela prijavljenih na temelju ove Uredbe, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i aktivnosti za koje su prijavljena.

Komisija osigurava da se taj popis redovito ažurira.

Članak 32.

Izmjene u prijavama

1.   Ako tijelo koje provodi prijavljivanje ustanovi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo više ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 26. ili da ne ispunjava svoje obveze, tijelo koje provodi prijavljivanje ograničuje, suspendira ili povlači prijavu, prema potrebi, ovisno o težini neispunjavanja navedenih zahtjeva ili neispunjavanja navedenih obveza. Ono o tome odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

2.   U slučaju ograničenja, suspenzije ili povlačenja prijave ili ako je prijavljeno tijelo prestalo s aktivnošću, država članica koja provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da predmete tog tijela obradi drugo prijavljeno tijelo ili da na zahtjev budu na raspolaganju tijelima koja provode prijavljivanje i tijelima za nadzor tržišta.

Članak 33.

Osporavanje stručnosti prijavljenih tijela

1.   Komisija istražuje sve slučajeve kad sumnja ili je upozorena na sumnju u stručnost prijavljenog tijela ili njegova redovnog ispunjavanja preuzetih zahtjeva i obveza.

2.   Država članica koja provodi prijavljivanje na zahtjev Komisiji dostavlja sve informacije koje se odnose na osnovu za prijavljivanje ili održavanje stručnosti dotičnog prijavljenog tijela.

3.   Komisija osigurava da se sa svim podacima osjetljive prirode, dobivenima tijekom njezina istraživanja, postupa povjerljivo.

4.   Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne ispunjava ili više ne ispunjava zahtjeve za prijavljivanje, donosi provedbeni akt kojime od države članice koja provodi prijavljivanje zahtijeva poduzimanje potrebnih korektivnih mjera, uključujući, prema potrebi, i povlačenje prijave.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 44. stavka 2.

Članak 34.

Operativne obveze prijavljenih tijela

1.   Prijavljena tijela provode ocjenjivanja sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti predviđenima u prilozima od III. do VII.

2.   Ocjenjivanja sukladnosti provode se razmjerno tako da se izbjegne nepotrebno opterećivanje gospodarskih subjekata.

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti obavljaju svoje aktivnosti uzimajući u obzir veličinu poduzeća, sektor u kojem djeluje, njegovu strukturu, stupanj složenosti tehnologije podsustava ili sigurnosne komponente o kojima je riječ i masovni ili serijski karakter procesa proizvodnje.

Pritom ipak poštuju stupanj strogosti i razinu zaštite potrebne za sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente s ovom Uredbom.

3.   Ako prijavljeno tijelo ustanovi da proizvođač ne ispunjava bitne zahtjeve navedene u Prilogu II. ili odgovarajuće usklađene norme ili tehničke specifikacije, od navedenog proizvođača zahtijeva poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera te ne izdaje potvrdu ili odluku o odobrenju.

4.   Ako tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja potvrde ili odluke o odobrenju prijavljeno tijelo ustanovi da podsustav ili sigurnosna komponenta više nisu sukladni, zahtijeva od proizvođača da poduzme odgovarajuće korektivne mjere i, prema potrebi, suspendira ili povlači potvrdu ili odluku o odobrenju.

5.   Ako korektivne mjere nisu poduzete ili nemaju zahtijevani učinak, prijavljeno tijelo, prema potrebi, ograničuje, suspendira ili povlači potvrdu ili odluku o odobrenju.

Članak 35.

Žalba na odluke prijavljenih tijela

Prijavljena tijela osiguravaju dostupnost žalbenog postupka na svoje odluke.

Članak 36.

Obveza obavješćivanja za prijavljena tijela

1.   Prijavljena tijela obavješćuju tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

2.   Prijavljena tijela osiguravaju drugim tijelima prijavljenima u skladu s ovom Uredbom, koja provode slične aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti te obuhvaćaju iste podsustave ili sigurnosne komponente, relevantne informacije o pitanjima koja se odnose na negativne i, na zahtjev, pozitivne rezultate ocjenjivanja sukladnosti.

Članak 37.

Razmjena iskustava

Komisija organizira razmjenu iskustava među nacionalnim tijelima država članica koja su odgovorna za politiku prijavljivanja.

Članak 38.

Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija osigurava odgovarajuću koordinaciju i suradnju između tijela prijavljenih u skladu s ovom Uredbom te pravilno upravljanje u obliku koordinacijske skupine prijavljenih tijela za žičare.

Prijavljena tijela sudjeluju u radu te skupine, izravno ili putem imenovanih zastupnika.

POGLAVLJE V.

NADZOR TRŽIŠTA UNIJE, KONTROLA PODSUSTAVA I SIGURNOSNIH KOMPONENTI KOJI ULAZE NA TRŽIŠTE UNIJE I ZAŠTITNI POSTUPAK UNIJE

Članak 39.

Nadzor tržišta Unije i kontrola podsustava i sigurnosnih komponenti koji ulaze na tržište Unije

Članak 15. stavak 3. i članci od 16. do 29. Uredbe (EZ) br. 765/2008 primjenjuju se na podsustave i sigurnosne komponente.

Članak 40.

Postupak na nacionalnoj razini u slučaju podsustava ili sigurnosnih komponenata koji predstavljaju rizik

1.   Ako tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta obuhvaćeni ovom Uredbom predstavljaju rizik za zdravlje ili sigurnost osoba ili za imovinu, ona ocjenjuju ispunjavaju li navedeni podsustav ili sigurnosna komponenta sve relevantne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Relevantni gospodarski subjekti prema potrebi surađuju s tijelima za nadzor tržišta u tu svrhu.

Ako tijekom ocjenjivanja navedenog u prvom podstavku tijela za nadzor tržišta ustanove da podsustav ili sigurnosna komponenta nisu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, ona bez odgode zahtijevaju da relevantni gospodarski subjekt provede sve odgovarajuće korektivne radnje kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladio s tim zahtjevima, povukao podsustav ili sigurnosnu komponentu s tržišta ili ih opozvao u razumnom roku koji propišu i koji je primjeren prirodi rizika.

Tijela za nadzor tržišta u skladu s tim obavješćuju relevantno prijavljeno tijelo.

Na mjere iz drugog podstavka ovog stavka primjenjuje se članak 21. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

2.   Ako tijela za nadzor tržišta smatraju da se nesukladnost ne odnosi samo na njihovo državno područje, o rezultatima ocjenjivanja i mjerama koje zahtijevaju od gospodarskog subjekta obavješćuju Komisiju i druge države članice.

3.   Gospodarski subjekt osigurava provođenje svih odgovarajućih korektivnih radnji u pogledu svih podsustava i sigurnosnih komponenti koje je stavio na raspolaganje na tržištu širom Unije.

4.   Ako relevantni gospodarski subjekt ne provede odgovarajuće korektivne radnje u roku iz stavka 1. drugog podstavka, tijela za nadzor tržišta poduzimaju sve odgovarajuće privremene mjere kako bi zabranila ili ograničila stavljanje na raspolaganje podsustava ili sigurnosne komponente na svojim nacionalnim tržištima, povukla podsustav ili sigurnosnu komponentu s tržišta ili ih opozvala.

Tijela za nadzor tržišta o tim mjerama bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice.

5.   Informacije iz stavka 4. drugog podstavka obuhvaćaju sve dostupne pojedinosti, posebno podatke potrebne za identifikaciju podsustava ili sigurnosne komponente koji nisu u skladu sa zahtjevima, podrijetlo podsustava ili sigurnosne komponente, vrstu navodne nesukladnosti i povezanog rizika, vrstu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera te argumente relevantnoga gospodarskog subjekta. Tijela za nadzor tržišta posebno naznačuju je li nesukladnost posljedica jednog od sljedećih uzroka:

6.   Države članice, osim države članice koja je započela postupak u skladu s ovim člankom, bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim donesenim mjerama te o svim dodatnim informacijama koje su im na raspolaganju u vezi s nesukladnošću dotičnog podsustava ili sigurnosne komponente te, u slučaju neslaganja s donesenom nacionalnom mjerom, o svojim prigovorima.

7.   Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 4. drugog podstavka ni država članica ni Komisija nisu podnijele prigovor u odnosu na privremenu mjeru koju je poduzela država članica, ta se mjera smatra opravdanom.

8.   Države članice osiguravaju da se bez odgode poduzmu odgovarajuće restriktivne mjere, kao što je povlačenje podsustava ili sigurnosne komponente s tržišta, koje se odnose na dotični podsustav ili sigurnosnu komponentu.

Članak 41.

Zaštitni postupak Unije

1.   Ako se nakon završetka postupka iz članka 40. stavaka 3. i 4. podnesu prigovori na mjeru koju je poduzela država članica ili ako Komisija smatra da je nacionalna mjera u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te ocjenjuje nacionalnu mjeru. Na temelju rezultata te ocjene Komisija donosi provedbeni akt kojim se određuje je li nacionalna mjera opravdana ili ne.

Komisija svoju odluku upućuje svim državama članicama i odmah ju priopćuje njima i relevantnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

2.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale povlačenje nesukladnog podsustava ili sigurnosne komponente sa svojeg tržišta te o tome obavješćuju Komisiju. Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, dotična država članica povlači tu mjeru.

3.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom i ako se nesukladnost podsustava ili sigurnosne komponente pripisuje nedostacima usklađenih normi iz članka 40. stavka 5. točke (b) ove Uredbe, Komisija primjenjuje postupak iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

Članak 42.

Sukladni podsustavi ili sigurnosne komponente koji predstavljaju rizik

1.   Ako nakon provedene ocjene u skladu s člankom 40. stavkom 1. država članica utvrdi da, iako je u skladu s ovom Uredbom, podsustav ili sigurnosna komponenta predstavlja rizik za zdravlje ili sigurnost osoba ili za imovinu, ona zahtijeva od relevantnoga gospodarskog subjekta da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi osigurao da dotični podsustav ili sigurnosna komponenta, nakon što su stavljeni na tržište, više ne predstavljaju taj rizik, da povuku podsustav ili sigurnosnu komponentu s tržišta ili da ih opozovu u razumnom roku koji propiše i koji je razmjeran prirodi rizika.

2.   Gospodarski subjekt osigurava provođenje korektivnih radnji u pogledu svih dotičnih podsustava ili sigurnosnih komponenata koje je stavio na raspolaganje na tržištu širom Unije.

3.   Država članica odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice. Te informacije uključuju sve dostupne pojedinosti, posebno podatke koji su potrebni za utvrđivanje dotičnog podsustava ili sigurnosne komponente, podrijetlo i opskrbni lanac podsustava ili sigurnosne komponente, narav uključenog rizika te narav i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

4.   Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te procjenjuje poduzete nacionalne mjere. Na temelju rezultata te ocjene Komisija putem provedbenih akata donosi odluku o tome je li nacionalna mjera opravdana ili ne i prema potrebi predlaže prikladne mjere.

Provedbeni akti iz prvog podstavka ovog stavka donose se u skladu s postupkom ocjenjivanja iz članka 44. stavka 3.

Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga koji se odnose na zaštitu zdravlja i sigurnosti osoba Komisija u skladu s postupkom iz članka 44. stavka 4. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

5.   Komisija svoju odluku upućuje svim državama članicama i odmah ju priopćuje njima i relevantnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Članak 43.

Formalna neusklađenost

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 40., država članica od gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni nesukladnost ako ustanovi jedno od sljedećeg:

2.   Ako se nesukladnost iz stavka 1. nastavi, dotična država članica poduzima sve prikladne mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje podsustava ili sigurnosne komponente na raspolaganje na tržištu ili kako bi osigurala njihov opoziv ili povlačenje s tržišta.

POGLAVLJE VI.

POSTUPAK ODBORA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 44.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor za žičare. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

5.   Komisija se s odborom savjetuje o svim pitanjima za koja se na temelju Uredbe (EU) br. 1025/2012 ili bilo kojeg drugog zakonodavstva Unije zahtijeva savjetovanje sa sektorskim stručnjacima.

Odbor nadalje može ispitati bilo koje pitanje koje se tiče primjene ove Uredbe, a koje u skladu s njegovim poslovnikom postavi njegov predsjednik ili predstavnik države članice.

Članak 45.

Sankcije

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja, od strane gospodarskih subjekata, odredaba ove Uredbe i nacionalnog zakonodavstva donesenoga na temelju ove Uredbe. Navedena pravila mogu obuhvaćati kaznene sankcije za teška kršenja.

Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te se mogu povećati ako je dotični gospodarski subjekt u prošlosti počinio slično kršenje ove Uredbe.

Države članice obavješćuju Komisiju o navedenim pravilima do 21. ožujka 2018. te ju bez odgode obavješćuju o svim njihovim daljnjim izmjenama.

2.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale provođenje svojih pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja odredaba ove Uredbe od strane gospodarskih subjekata.

Članak 46.

Prijelazne odredbe

Države članice ne sprečavaju stavljanje na raspolaganje na tržištu podsustava ili sigurnosnih komponenata obuhvaćenih Direktivom 2000/9/EZ koji su u skladu s tom direktivom i koji su stavljeni na tržište prije 21. travnja 2018.

Države članice ne sprečavaju puštanje u uporabu žičara obuhvaćenih Direktivom 2000/9/EZ koje su u skladu s tom direktivom i koje su postavljene prije 21. travnja 2018.

Za sigurnosne komponente potvrde i odluke o odobrenju izdane u skladu s Direktivom 2000/9/EZ vrijede u skladu s ovom Uredbom.

Članak 47.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2009/9/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 21. travnja 2018.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga X.

Članak 48.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Ova se Uredba primjenjuje od 21. travnja 2018., uz iznimku:

(1)  SL C 451, 16.12.2014., str. 81.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 20.siječnja 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 12. veljače 2016.

(3)  Direktiva 2000/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o žičarama za prijevoz osoba (SL L 106, 3.5.2000., str. 21.).

(4)  SL C 136, 4.6.1985., str. 1.

(5)  Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).

(6)  Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).

(7)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(8)  Direktiva 2014/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dizala i sigurnosne komponente za dizala (SL L 96, 29.3.2014., str. 251.).

(9)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).