27.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 19/22

(1)

Antidampinške mjere na snazi za uvoz određene čelične užadi i kabela podrijetlom iz Ukrajine prvotno su uvedene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1796/1999 (2) („Izvorna uredba”) i zadnji put produžene Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 102/2012 (3) („mjere na snazi”).

(2)

Mjere na snazi u obliku su pristojbe ad valorem od 51,8 %.

(3)

Europska komisija („Komisija”) primila je zahtjev za djelomičnu privremenu reviziju u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe. Zahtjev je podnio PJSC „PA”„Stalkanat-Silur” („podnositelj zahtjeva”), proizvođač izvoznik iz Ukrajine.

(4)

Zahtjev je bio ograničen na područje ispitivanja dampinga u mjeri u kojoj se to odnosilo na podnositelja zahtjeva.

(5)

U svom je zahtjevu podnositelj dostavio dokaze prima facie prema kojima su promjene u njegovoj aktualnoj strukturi trajne, a temelje se na koncentraciji, među ostalim, dvaju nepovezanih proizvođača izvoznika u Ukrajini (od kojih je samo jedan ranije pojedinačno istražen).

(6)

Nadalje, podnositelj zahtjeva tvrdio je da je na temelju njegovih vlastitih domaćih cijena ili na temelju njegove izračunane uobičajene vrijednosti (troškovi proizvodnje, troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi i dobit) umjesto prethodno korištene uobičajene vrijednosti analogne zemlje, dampinška marža podnositelja zahtjeva znatno niža od trenutačne razine mjera.

(7)

Stoga je podnositelj zahtjeva tvrdio da zadržavanje mjera na postojećoj razini više nije bilo potrebno kako bi se kompenzirali učinci prethodno utvrđenog štetnog dampinga.

(8)

Komisija je nakon obavješćivanja država članica utvrdila da postoje dostatni dokazi kojima se opravdava pokretanje djelomične privremene revizije i u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (4)18. studenoga 2014. najavila pokretanje ispitnog postupka u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe, ograničenog na područje ispitivanja dampinga u mjeri u kojoj se to odnosi na podnositelja zahtjeva.

(9)

Dotični proizvod koji je predmet trenutačne revizije isti je kao u početnom ispitnom postupku i u posljednjem ispitnom postupku koji je doveo do uvođenja mjera na snazi, odnosno čelična užad i kabeli, uključujući zatvorenu užad, osim užadi i kabela od nehrđajućeg čelika, najveće dimenzije poprečnog presjeka veće od 3 mm, podrijetlom iz Ukrajine („dotični proizvod”), trenutačno razvrstanih u oznake KN ex 7312 10 81, ex 7312 10 83, ex 7312 10 85, ex 7312 10 89 i ex 7312 10 98.

(10)

Proizvod koji se proizvodi i prodaje u Ukrajini, kao i u trećim zemljama, i onaj koji se izvozi u Uniju imaju iste osnovne fizičke i tehničke značajke i krajnje upotrebe te se stoga smatraju istovjetnim proizvodima u smislu članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe.

(11)

Komisija je o pokretanju privremene revizije službeno obavijestila podnositelja zahtjeva, udruženje industrije Unije koje joj je poznato i ukrajinske vlasti. Zainteresirane strane imale su priliku izraziti svoja stajališta u pisanom obliku i biti saslušane.

(12)

Komisija je podnositelju zahtjeva poslala upitnik i u zadanom roku primila odgovor. Komisija je tražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga. Provjera je provedena u poslovnim prostorima podnositelja zahtjeva u Odesi, Ukrajina.

(13)

Ispitni postupak revizije trajao je od 1. srpnja 2013. do 30. rujna 2014.

(14)

Ukupni obujam izvozne prodaje u Uniju u razdoblju revizije ispitnog postupka bio je ograničen na samo dvije prodajne transakcije, a kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26., te transakcije nisu se smatrale reprezentativnima. Kao što se također navodi u uvodnoj izjavi 26., izvozna cijena stoga je utvrđena na temelju izvozne prodaje koju je podnositelj zahtjeva ostvario u treće zemlje tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe. Obujam prodaje na tržištima trećih zemalja upotrijebljen je za procjenu reprezentativnosti domaće prodaje radi utvrđivanja uobičajene vrijednosti za potrebe članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe.

(15)

Za određivanje uobičajene vrijednosti najprije je utvrđeno je li podnositeljev ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima bio reprezentativan u usporedbi s njegovim ukupnim obujmom izvoza u treće zemlje. U skladu s člankom 2. stavkom 2. Osnovne uredbe utvrđeno je da je domaća prodaja bila reprezentativna jer je ukupni obujam domaće prodaje bio barem 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje u treće zemlje tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka.

(16)

Za svaku vrstu proizvoda koju je podnositelj zahtjeva prodavao na svojem domaćem tržištu i za koju je utvrđeno da je izravno usporediva s vrstom proizvoda koja se prodavala za izvoz u treće zemlje, bilo je utvrđeno je li domaća prodaja bila dovoljno reprezentativna za potrebe članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Domaća prodaja određene vrste proizvoda smatrala se dostatno reprezentativnom kada je ukupni obujam te vrste proizvoda prodan na domaćem tržištu nezavisnim kupcima tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka predstavljao najmanje 5 % ukupnog obujma prodaje usporedive vrste proizvoda izvezene u treće zemlje tijekom istog razdoblja.

(17)

Ispitano je i može li se domaća prodaja svake vrste proizvoda smatrati ostvarenom u uobičajenom tijeku trgovine u skladu s člankom 2. stavkom 4. Osnovne uredbe. To je učinjeno utvrđivanjem udjela domaće prodaje nezavisnim kupcima koja je bila profitabilna za svaku vrstu proizvoda izvezenog u dotične treće zemlje tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka.

(18)

Za one vrste proizvoda gdje je više od 80 % obujma prodaje na domaćem tržištu bilo iznad troška, a ponderirana prosječna prodajna cijena te vrste bila jednaka jediničnom trošku proizvodnje ili viša, uobičajena vrijednost po vrsti proizvoda izračunana je kao ponderirani prosjek stvarnih domaćih cijena sve prodaje dotične vrste proizvoda, neovisno o tome je li ta prodaja bila profitabilna ili ne.

(19)

Kada je obujam profitabilne prodaje vrste proizvoda iznosio 80 % ili manje ukupne prodaje ili kada je ponderirana prosječna cijena te vrste proizvoda bila niža od jediničnog troška proizvodnje, uobičajena vrijednost temeljila se na stvarnoj domaćoj cijeni koja je izračunata kao ponderirana prosječna cijena samo profitabilne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka.

(20)

Ako se domaće cijene određene vrste proizvoda koju prodaje podnositelj zahtjeva nisu mogle upotrijebiti za utvrđivanje uobičajene vrijednosti, uobičajena vrijednost izračunana je u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(21)

Pri izračunu uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe, iznosi za prodajne, opće i administrativne troškove te za dobit temeljili su se, u skladu s člankom 2. stavkom 6. Osnovne uredbe, na stvarnim podatcima o proizvodnji i prodaji istovjetnog proizvoda koje je u uobičajenom tijeku trgovine ostvario podnositelj zahtjeva.

(22)

Nakon konačne objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da bi njegova domaća prodaja poduzećima u državnom vlasništvu trebala biti isključena iz određivanja uobičajene vrijednosti. Podnositelj zahtjeva tvrdio je da su cijene zaračunate poduzećima u državnom vlasništvu sustavno više od cijena zaračunatih drugim kupcima na domaćem tržištu na temelju većeg rizika neplaćanja ili znatno zakašnjelog plaćanja, što se odrazilo i na unutarnju politiku poduzeća u pogledu određivanja cijena. Tvrdilo se da više cijene stoga nisu povezane sa značajkama dotičnog proizvoda. Sljedeće, podnositelj zahtjeva tvrdio je da bi, ako je uobičajena vrijednost utvrđena u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe, samo troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi nastali u domaćoj prodaji za nezavisne distributere trebali biti upotrijebljeni kako bi se osigurala usporedivost s izvoznom prodajom koja je ostvarena isključivo istoj vrsti kupaca.

(23)

U pogledu podnositeljeva zahtjeva za isključenje domaće prodaje poduzećima u državnom vlasništvu iz određivanja uobičajene vrijednosti, dokazi prikupljeni u ispitnom postupku potvrdili su da su prodajne cijene za poduzeća u državnom vlasništvu po vrsti proizvoda bile u prosjeku dosljedno više od onih zaračunatih bilo kojoj drugoj vrsti kupaca na domaćem tržištu. Ova dosljedna razlika u cijenama bila je rezultat kombinacije više specifičnih čimbenika koji utječu samo na ovu vrstu kupca na domaćem tržištu: i. podnositeljevo utvrđivanje postojanja velikog rizika neplaćanja ili znatno zakašnjelog plaćanja prilikom prodaje poduzećima u državnom vlasništvu; ii. činjenica da se ta politika učinkovito primjenjivala dodjelom mnogo dužih kreditnih razdoblja poduzećima u državnom vlasništvu (uključujući mogućnost da dodatno odgode plaćanje kako je vidljivo u ugovoru); iii. dokazi o prijašnjim zakašnjelim plaćanjima; iv. činjenica da ukrajinski zakon izuzima poduzeća u državnom vlasništvu od podmirivanja potraživanja vjerovnika u slučaju stečaja; v. činjenica da se prodaja poduzećima u državnom vlasništvu odvija preko složenih natječajnih postupaka, u kojima se o odredbama ugovora ne može pregovarati i upotrebljava se zadani standardni ugovor, te konačno vi. poduzeća u državnom vlasništvu prema zakonu ne smiju isplaćivati predujmove za kupnju robe. Stoga se na temelju tih specifičnih okolnosti prihvaća tvrdnja podnositelja zahtjeva.

(24)

S obzirom na tvrdnju da se prilikom utvrđivanja uobičajene vrijednosti upotrebljavaju samo troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi nastali prilikom prodaje nezavisnim distributerima, člankom 2. stavkom 6. Osnovne uredbe predviđeno je da bi se iznosi troškova prodaje, općih i administrativnih troškova trebali temeljiti na stvarnim podatcima koji se odnose na podnositeljevu proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine. U skladu s ovim člankom podatci o podnositelju zahtjeva upotrijebljeni su u vezi sa svim prodajama (isključujući prodaju poduzećima u državnom vlasništvu) na domaćem tržištu. Budući da su prodajne cijene za krajnje korisnike na domaćem tržištu prilagođene u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (d) podtočkom i. Osnovne uredbe (kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 30. i 31. u nastavku), stavljene su na razinu usporedivu s domaćom prodajom nezavisnim distributerima. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(25)

Podnositelj zahtjeva tvrdio je i da bi trebalo upotrijebiti razumnu profitnu maržu od 5 % prilikom određivanja uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe. Spomenut je prethodni ispitni postupak o dotičnom proizvodu u kojem se takva profitna marža smatrala razumnom. Podnositelj zahtjeva dodatno je tvrdio da alternativno razina dobiti ne bi trebala premašivati razinu dobiti postignutu za prodaju nezavisnim distributerima s obzirom na to da je ta razina prodaje usporediva s razinom izvozne prodaje. Međutim, člankom 2. stavkom 6. Osnovne uredbe predviđeno je da bi se iznosi troškova prodaje, općih i administrativnih troškova trebali temeljiti na stvarnim podatcima koji se odnose na podnositeljevu proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine. Budući da su ti podatci dostupni, upotrijebljeni su u skladu s tim člankom. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(26)

Samo su dvije prodajne transakcije u Uniju izvršene tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka. Nisu smatrane reprezentativnima zbog njihovog ograničenog obujma i jer su izvršene samo jednom kupcu s posebnim specifikacijama proizvoda. Stoga je izvozna cijena utvrđena u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe, kojim se omogućuje izračun izvozne cijene na bilo kojoj razumnoj osnovi. U tom je slučaju prodaja istovjetnog proizvoda podnositelja zahtjeva u treće zemlje tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka upotrijebljena kao osnova za izračun izvozne cijene. Naime, prodaja u treće zemlje bila je obilježena znatnim obujmom prema velikom broju kupaca i ispitnim postupkom nisu otkrivena narušavanja cijena ili drugi čimbenici na tržištima trećih zemalja kojima bi se sugeriralo da se prodaja podnositelja zahtjeva na tim tržištima ne bi mogla upotrijebiti za utvrđivanje izvozne cijene.

(27)

Prosječna uobičajena vrijednost i prosječna izvozna cijena uspoređene su na osnovi cijene franko tvornica. Kako bi se osigurala primjerena usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, izvršene su odgovarajuće prilagodbe za razliku u troškovima prijevoza i kredita u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe.

(28)

Podnositelj zahtjeva zatražio je i prilagodbu uobičajene vrijednosti za razliku u razini trgovine upućujući na činjenicu da njegova prodaja na domaćem tržištu trgovcima na malo i krajnjim korisnicima putem regionalnih prodajnih centara nije bila usporediva s prodajom nezavisnim distributerima. Podnositelj zahtjeva dodatno je tvrdio da je sva izvozna prodaja bila prodaja nezavisnim distributerima i stoga je bila usporediva samo s domaćom prodajom nezavisnim distributerima. Ponderiranu prosječnu razliku cijena između prodaja na dvije razine trgovine na domaćem tržištu smatralo se osnovom za izračun prilagodbe u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (d) podtočkom i. Osnovne uredbe.

(29)

Nakon konačne objave podnositelj zahtjeva i dalje je tražio prilagodbu za razlike u razini trgovine. Uz to je tvrdio da bi se određivanje prilagodbe razine trgovine trebalo napraviti na tromjesečnoj osnovi kako bi se uklonio utjecaj devalvacije ukrajinske valute u odnosu na strane valute koji se odražava u cijenama sirovina i visokoj inflaciji u razdoblju revizije ispitnog postupka.

(30)

Ispitnim postupkom otkriveno je da je prodaja trgovcima na malo (putem regionalnih prodajnih centara) doista bila na različitoj razini trgovine od izvozne prodaje i da se ta razlika odrazila u prodajne cijene. Domaće prodajne cijene krajnjim korisnicima putem regionalnih prodajnih centara bile su dosljedno više, a količine dosljedno niže od prodaje nezavisnim distributerima. Uz to su krajnji korisnici imali koristi od dodatnih usluga koje su im nudili regionalni prodajni centri. Stoga je odobrena prilagodba razlika u razini trgovine u smislu članka 2. stavka 10. točke (d) podtočke i. Osnovne uredbe.

(31)

Podnositelj zahtjeva temeljio je izračun tražene prilagodbe na ukupnoj prosječnoj razlici cijena između dviju razina trgovine ponderiranoj na osnovi obujma prodanog nezavisnim distributerima. Međutim, obujam prodan nezavisnim distributerima ne bi trebao utjecati na razinu prilagodbe. Stoga je Komisija izračunala prilagodbu na osnovi ponderirane prosječne razlike cijena po toni i po vrsti proizvoda primijenjene na obujam prodaje samo krajnjim korisnicima.

(32)

Konačno, prilagodba nije izračunata na tromjesečnoj osnovi kako je predložio podnositelj zahtjeva jer je utvrđeno da se time ne bi neutralizirao utjecaj narušavanja spomenut u uvodnoj izjavi 29.

(33)

Kako je predviđeno člankom 2. stavkom 11. Osnovne uredbe, ponderirana prosječna uobičajena vrijednost po vrsti uspoređena je s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste istovjetnog proizvoda u trećim zemljama. Ta usporedba pokazala je postojanje dampinga.

(34)

Utvrđena je dampinška marža podnositelja zahtjeva od 10,5 %, izražena kao postotak neto cijene franko granica Unije.

(35)

U skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe Komisija je ispitala može li se razumno smatrati da su promijenjene okolnosti u pogledu dampinga trajne prirode.

(36)

Antidampinška pristojba koja se trenutačno primjenjuje utvrđena je tijekom početnog ispitnog postupka. Tijekom razdoblja tog ispitnog postupka Ukrajinu se smatralo gospodarstvom u tranziciji i stoga je uobičajena vrijednost utvrđena na temelju članka 2. stavka 7. Osnovne uredbe. Posljedično, uobičajena vrijednost utvrđena je na temelju cijena plaćenih na tržištu analogne zemlje koja je zemlja tržišnog gospodarstva, odnosno Poljska.

(37)

U 2005. Ukrajina je dobila status tržišnog gospodarstva i zato se članak 2. stavak 7. Osnovne uredbe više ne primjenjuje na nju. Stoga se dampinška marža podnositelja zahtjeva tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka temeljila na njegovim vlastitim provjerenim podatcima.

(38)

Dokazima dobivenim i provjerenim tijekom ispitnog postupka potvrđene su promjene njegove trenutačne strukture društva utemeljene na koncentraciji dvaju bivših nepovezanih proizvođača izvoznika i trećeg subjekta odgovornog za prodaju i stavljanje na tržište. Koncentracija je provedena 2010. Promjena se smatra trajnom jer su zadatci koje su prethodno obavljali zasebni subjekti stvarno preneseni na podnositelja zahtjeva. Nema naznaka koje upućuju na moguće buduće promjene.

(39)

S obzirom na navedeno, smatra se da se okolnosti koje su dovele do pokretanja ove revizije vjerojatno neće promijeniti u skoroj budućnosti na način koji bi utjecao na rezultate trenutačne revizije. Stoga se zaključuje da se promjene smatraju trajnima i da primjena mjera na njihovoj postojećoj razini više nije opravdana.

(40)

Nakon konačne objave Odbor za vezu industrija žičane užadi EU-a (EWRIS) tvrdio je da zbog vojnih operacija u tijeku na području Ukrajine, gdje se nalazi jedna od dvije proizvodne lokacije podnositelja zahtjeva, nije moguće zaključiti da je promjena iz uvodne izjave 38. trajne prirode. U tom se pogledu prvo navodi da se zaključak o trajnoj prirodi promijenjenih okolnosti s obzirom na damping temeljio na dva elementa iz uvodnih izjava 37. i 38., od kojih EWRIS osporava samo jedan. Nadalje, ispitnim postupkom utvrđeno je da proizvodna lokacija podnositelja zahtjeva u Donjecku ne radi od ljeta 2014., što ograničava proizvodni kapacitet podnositelja zahtjeva. Takva odluka podnositelja zahtjeva, motivirana sigurnosnim razlozima, nije u sukobu s utvrđenom činjenicom da je koncentracija nekadašnja dva proizvođača dotičnog proizvoda na snazi od 2010. te da predstavlja strukturnu promjenu trajne prirode u poslovanju tih dvaju poduzeća. Stoga je taj argument odbačen.

(41)

S obzirom na rezultate ovog ispitnog postupka revizije, smatra se primjerenim izmijeniti antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na uvoz dotičnog proizvoda iz Ukrajine uvođenjem pristojbe koja se primjenjuje na PJSC „PA”„Stalkanat-Silur” na razini od 10,5 %.

(42)

Ovaj zaključak ne utječe na mjere na snazi na razini države.

(43)

Zainteresirane strane obaviještene su o bitnim činjenicama i razmatranjima koji su doveli do navedenih zaključaka i dobile su priliku za očitovanje. Njihova očitovanja uzeta su u obzir ako je to bilo primjereno. S obzirom na to da su ta očitovanja uzrokovala bitne promjene Komisijinih zaključaka o dampinškoj marži, druga objava zainteresiranim stranama dogodila se 8. prosinca 2015. Očitovanja nakon druge objave uzeta su u obzir ako je to bilo primjereno.

(44)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1225/2009,