(a)

zadatak je obrazovanja i osposobljavanja da budu priprema ne samo za tržište rada već i da doprinesu socijalnoj uključenosti i koheziji, putem obuhvatnijeg osobnog razvoja pojedinaca i cjeloživotnog učenja, rezultirajući kritički osviještenim, samouvjerenim, aktivnim i neovisnim pojedincem koji je sposoban razumjeti složenost modernog društva i koji je spreman nositi se s ubrzanim promjenama koje su dio tog društva. Važno je ne usmjeriti se isključivo na neposredne potrebe tržišta rada, već se također usredotočiti na one aspekte obrazovanja i osposobljavanja kojima se mogu pokretati inovacije, poduzetništvo i kreativnost, oblikovati sektori, stvarati radna mjesta i nova tržišta, jačati položaj ljudi (osobito najranjivijih), obogatiti demokratski život te omogućiti razvoj angažiranih, talentiranih i aktivnih građana. S obzirom na nedavne tragične događaje povezane s radikalizacijom u pojedinim dijelovima Europe, još bi se neodložnije trebalo usredotočiti na građanske, demokratske i interkulturne kompetencije te na kritičko mišljenje;

(b)

za razvoj širokog raspona kompetencija za život i budući rad učenicima svih dobnih skupina potrebni su izvrsni učitelji, nastavnici i voditelji osposobljavanja. Učitelji, nastavnici i voditelji osposobljavanja mogu potaknuti učenike, pomoći im da steknu složenije i relevantnije znanje, vještine i kompetencije te mogu imati ključnu ulogu u uvođenju novih metoda poučavanja i učenja. Međutim, potrebni su kontinuirani napori kako bi se privuklo, podržalo i zadržalo talent i izvrsnost u nastavničkoj profesiji, i to osiguravanjem odgovarajućeg radnog okružja za učitelje, nastavnike i voditelje osposobljavanja koji bi trebali biti upoznati s najnovijim dostignućima te bi trebali usvojiti otvoren svjetonazorski pristup tehnološkim i društvenim promjenama kojih su svjedoci;

(c)

bolja povezanost obrazovanja i osposobljavanja sa svijetom rada, uz uključenost svih relevantnih dionika, ima jednu od ključnih uloga u oslobađanju potencijala i talenta svih pojedinaca te doprinosi njihovoj boljoj zapošljivosti, integraciji i aktivnom sudjelovanju u društvu; takva povezanost također pomaže osigurati kontinuiranu fleksibilnost obrazovnih sustava i sustava osposobljavanja te njihovo prilagođavanje društvenim promjenama i promjenama na tržištu rada. Također je važno promicati predanost poslodavaca cjeloživotnom učenju svojih zaposlenika;

(d)

stjecanje digitalne kompetencije od rane dobi od ključne je važnosti, no obrazovanjem i osposobljavanjem treba reagirati ne samo na trenutačne potrebe tržišta rada za specifično utvrđenim tehničkim vještinama, već i u skladu s dugoročnim ciljem razvoja fleksibilnog načina razmišljanja i znatiželje, potrebnih za prilagođavanje i stjecanje novih, još nepoznatih vještina, znanja i kompetencija koji će biti potrebni za usmjeravanje tehnološkog razvoja budućnosti;

(e)

provedba mjera navedenih u Novom programu vještina za Europu trebala bi biti usklađena sa strateškim okvirom za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (ET 2020.) jer se njime okuplja sve oblike učenja, u potpunosti poštuje supsidijarnost, nudi korisnu platformu za pružanje potpore politikama država članica te potiče suradnju na razini EU-a, a trebala bi biti usklađena i s drugim relevantnim procesima politika, primjerice s europskim semestrom. Modaliteti usklađivanja na europskoj razini u području obrazovanja, osposobljavanja i vještina, kao i pitanja izvješćivanja, trebali bi biti efikasni i učinkoviti te dogovoreni između država članica i Komisije. Trebalo bi u potpunosti iskoristiti stručnost država članica, na temelju već postojećih struktura;

(f)

trebalo bi razmotriti dostupnost odgovarajućih sredstava EU-a kako bi se osigurala održivost dogovorenih mjera u okviru Novog programa vještina za Europu.