17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/100

(1)

Sud Europske unije, u svojoj presudi od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv Povjerenika za zaštitu podataka  (2) utvrdio je da je Komisija donošenjem članka 3. Odluke 2000/520/EZ (3) premašila ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 25. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ, kad se tumači u kontekstu Povelje o temeljnim pravima Europske unije, te je članak 3. te Odluke proglasio nevažećim.

(2)

U članku 3. stavku 1. prvom podstavku Odluke 2000/520/EZ utvrđeni su ograničavajući uvjeti pod kojima nadležna tijela država članica mogu donijeti odluku da suspendiraju protok podataka prema američkoj organizaciji koja je sama potvrdila da se pridržava načela, neovisno o tome je li Komisija utvrdila primjerenost ili ne.

(3)

Sud je u svojoj presudi u predmetu Schrems utvrdio da su nacionalna tijela država članica nadležna za nadzor prijenosa osobnih podataka u treću zemlju za koju je Komisija donijela odluku o primjerenoj razini zaštite te da Komisija nije ovlaštena ograničavati ovlasti tih tijela prema članku 28. Direktive 95/46/EZ. U skladu s tim člankom ta tijela imaju istražne ovlasti, kao što je ovlast za prikupljanje svih podataka potrebnih za izvršavanje svojih nadzornih dužnosti i učinkovite ovlasti za posredovanje, kao što je nametanje privremene ili konačne zabrane obrade podataka te ovlast za sudjelovanje u sudskim postupcima (4).

(4)

U istoj presudi Sud je podsjetio da u skladu s člankom 25. stavkom 6. drugim podstavkom Direktive 95/46/EZ države članice i njihova tijela moraju poduzeti potrebne mjere za usklađivanje s aktima institucija Unije jer se ti akti u načelu smatraju zakonitima i proizvode pravne učinke do njihova povlačenja, poništenja u postupku za poništenje ili proglašavanja nevažećima nakon zahtjeva za prethodnu odluku ili tužbenog zahtjeva za proglašenje nezakonitosti.

(5)

Mutatis mutandis, Odluka Komisije donesena u skladu s člankom 26. stavkom 4. Direktive 95/46/EZ obvezujuća je za sva tijela država članica kojima je upućena, uključujući njihova neovisna nadzorna tijela, jer se njome priznaje da se prijenosima koji se provode na temelju standardnih ugovornih klauzula utvrđenih u Direktivi pružaju dovoljna jamstva kao što je propisano člankom 26. stavkom 2. te Direktive. To ne sprječava nacionalno nadzorno tijelo da izvršava svoje ovlasti nadzora tokova podataka, uključujući ovlasti obustave ili zabrane prijenosa osobnih podataka ako utvrdi da se tim prijenosom krši zakon o zaštiti podataka u EU-u ili pojedinačnoj državi članici, primjerice, ako uvoznik podataka ne poštuje standardne ugovorne klauzule.

(6)

Odluke Komisije 2001/497/EZ (5) i 2010/87/EU (6) sadržavaju ograničenje ovlasti nacionalnih nadzornih tijela koje je usporedivo s onim iz članka 3. stavka 1. prvog podstavka Odluke 2000/520/EZ, koji je Sud proglasio nevažećim.

(7)

S obzirom na presudu u predmetu Schrems i u skladu s člankom 266. Ugovora, odredbe u tim Odlukama kojima se ograničavaju ovlasti nacionalnih nadzornih tijela stoga je potrebno zamijeniti.

(8)

Kako bi se pospješio učinkovit nadzor funkcioniranja odluka o standardnim ugovornim klauzulama koji je trenutačno na snazi, države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o relevantnima mjerama koje su poduzela nacionalna nadzorna tijela.

(9)

Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, koja je osnovana u skladu s člankom 29. Direktive 95/46/EZ, objavila je mišljenje koje je uzeto u obzir pri sastavljanju ove Odluke.

(10)

Mjere navedene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 31. stavkom 1. Direktive 95/46/EZ.

(11)

Odluke 2001/497/EZ i 2010/87/EU potrebno je stoga na odgovarajući način izmijeniti,