13.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 266/3


DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/1829

оd 23. travnja 2015.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1144/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1144/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008 (1), a posebno njezin članak 7. stavak 2., članak 11. stavak 1., članak 13. stavak 1. drugi podstavak i članak 15. stavak 8.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (2), a posebno njezin članak 64. stavak 6. točku (a) i članak 66. stavak 3. točku (d),

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1144/2014 stavljena je izvan snage Uredba Vijeća (EZ) br. 3/2008 (3) te su utvrđena nova pravila u skladu s kojima se mjere informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima i određenim prehrambenim proizvodima dobivenima od poljoprivrednih proizvoda, koje se provode na unutarnjem tržištu ili u trećim zemljama, mogu u cijelosti ili djelomično financirati iz proračuna Unije.

(2)

Pravila utvrđena u ovoj Uredbi odnose se uglavnom na jednostavne programe kojima upravljaju države članice. Na programe u kojima sudjeluje više korisnika, kojima izravno upravlja Komisija, trebala bi se primjenjivati Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Neovisno o tome, uvjeti uz koje organizacija predlagateljica može predložiti program, utvrđeni u članku 1. ove Uredbe, trebali bi se primjenjivati i na programe u kojima sudjeluje više korisnika i na jednostavne programe.

(3)

Člankom 7. Uredbe (EU) br. 1144/2014 utvrđen je popis organizacija predlagateljica. Potrebno je utvrditi uz koje uvjete svaka kategorija organizacije predlagateljice može podnijeti prijedlog programa informiranja i promocije za sufinanciranje sredstvima Unije. Kako bi se osiguralo da su organizacije predlagateljice reprezentativne za dotični sektor, važno je utvrditi potrebnu razinu reprezentativnosti. Po mogućnosti bi se primjenjivalo jednostavno pravilo o zastupljenosti većine sektora.

(4)

Mjere informiranja i promocije koje sufinancira Unija trebale bi biti usmjerene na otvaranje novih tržišta u trećim zemljama te bi ih trebao provoditi veći broj organizacija. Kako bi se potaknulo tržišno natjecanje i osigurao najširi mogući pristup Unijinu sustavu promocije, pravila bi trebalo utvrditi tako da se osigura da za isti program promocije organizacija ne može primiti potporu više od dva puta uzastopno.

(5)

U cilju odabira tijela zaduženih za provedbu jednostavnih programa, organizacije predlagateljice moraju osigurati najbolju vrijednost za novac. Pri tome moraju izbjegavati svaki sukob interesa. Ako je organizacija predlagateljica javnopravno tijelo u smislu članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), primjenjivat će se pravila koja su predviđena tom Direktivom i prenesena u nacionalno zakonodavstvo.

(6)

Unijinim sustavom promocije trebali bi se dopunjivati i jačati sustavi kojima upravljaju države članice, a sam bi sustav trebao biti usmjeren na poruku Unije. U tom pogledu, mjerama informiranja i promocije koje sufinancira Unija trebala bi se prikazati posebna dimenzija Unije, za što je potrebno utvrditi neophodne kriterije.

(7)

Do danas su u gotovo dvije trećine programa provedenih na unutarnjem tržištu organizacije predlagateljice bile usmjerene samo na državu članicu podrijetla. Nadalje, uz određene uvjete podrijetlo proizvoda sada može biti vidljivo na informativnom i promotivnom materijalu. Kako bi se osigurala stvarna dodana vrijednost Unije, trebalo bi proširiti ciljna tržišta programa koje sufinancira Unija i koji se provode na unutarnjem tržištu te ih se ne bi smjelo ograničiti na državu članicu podrijetla organizacije predlagateljice, osim ako se programima prenosi poruka o europskim sustavima kvalitete ili dobrim prehrambenim navikama u skladu s Bijelom knjigom Europske komisije o strategiji o zdravstvenim problemima povezanima s prehranom, prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću (6).

(8)

Kako bi se izbjegla preklapanja s mjerama promocije koje se financiraju u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), iz financiranja u skladu s ovom Uredbom potrebno je isključiti programe koji imaju samo lokalni učinak te dati prednost programima koji će imati znatne razmjere u smislu prekograničnog obuhvata, prije svega na unutarnjem tržištu.

(9)

Mjere informiranja i promocije koje sufinancira Unija ne bi trebale biti usmjerene na robne marke ili podrijetlo, već bi se njima trebala prenositi poruka Unije. U tom pogledu, mjere informiranja i promocije na unutarnjem tržištu kojima je obuhvaćen sustav iz članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1144/2014 trebale bi prenositi poruku o značajkama tih sustava ili jamstvima koja oni pružaju, ciljajući prije svega na podizanje razine svijesti i prepoznavanja sustava kvalitete Unije.

(10)

Radi informiranja potrošača trebalo bi propisati da svaka informacija o utjecaju proizvoda na zdravlje treba imati priznatu znanstvenu osnovu i da treba biti u skladu s Prilogom Uredbi (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili da je trebaju prihvatiti nacionalna tijela nadležna za javno zdravlje u državi u kojoj se operacije provode.

(11)

S obzirom na posebnu prirodu mjera promocije trebalo bi utvrditi pravila o prihvatljivosti troškova koji za korisnika nastaju pri provedbi programa.

(12)

Jednostavne bi programe trebalo financirati na temelju Uredbe (EU) br. 1306/2013. Člankom 19. stavkom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 907/2014 (9) predviđa se da pristojbe povezane s jamstvima snosi strana koja daje jamstvo. U skladu s člankom 126. stavkom 3. drugim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, koja bi se trebala primjenjivati na programe u kojima sudjeluje više korisnika, troškove povezane s jamstvom za pretfinanciranje koje je dao korisnik bespovratnih sredstava trebalo bi smatrati prihvatljivima za financiranje sredstvima Unije. Kako bi se osiguralo jednako postupanje u okviru jednostavnih programa i programa u kojima sudjeluje više korisnika koje može podnijeti ista organizacija predlagateljica, trebalo bi odstupiti od članka 19. stavka 4. Uredbe (EU) br. 907/2014 i dopustiti da troškovi jamstava budu prihvatljivi za financiranje sredstvima Unije.

(13)

Za učinkovitu zaštitu financijskih interesa Unije trebalo bi donijeti odgovarajuće mjere za suzbijanje prijevare i teškog nemara. U tu bi svrhu trebalo odrediti administrativne sankcije uzimajući u obzir načela učinkovitosti, odvraćanja i proporcionalnosti. Za administrativne sankcije na temelju ove Uredbe trebalo bi smatrati da u dovoljnoj mjeri odvraćaju od namjernog neispunjivanja obveza.

(14)

Radi jasnoće i pravne sigurnosti Uredbu Komisije (EZ) br. 501/2008 (10) o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 3/2008 trebalo bi staviti izvan snage. No trebalo bi je i dalje primjenjivati na programe odabrane na temelju njezinih odredaba,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uvjeti uz koje organizacija predlagateljica može predložiti jednostavni program ili program u kojem sudjeluje više korisnika

1.   Organizacije predlagateljice iz članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1144/2014 mogu podnijeti prijedlog programa informiranja i promocije uz uvjet da su reprezentativne za dotični sektor ili proizvod kako slijedi:

(a)

trgovinska ili međutrgovinska organizacija osnovana u državi članici ili na razini Unije, kako je navedena u članku 7. stavku 1. točki (a) odnosno točki (b) Uredbe (EU) br. 1144/2014, smatra se reprezentativnom za sektor obuhvaćen programom:

i.

ako predstavlja najmanje 50 % broja proizvođača ili 50 % obujma ili vrijednosti utržive proizvodnje dotičnog proizvoda odnosno proizvodâ ili sektora u dotičnoj državi članici ili na razini Unije; ili

ii.

ako je riječ o sektorskoj organizaciji koju je država članica priznala u skladu s člankom 158. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) ili u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. (12);

(b)

skupina, kako je utvrđena u članku 3. točki 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i navedena u članku 7. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 1144/2014, smatra se reprezentativnom za naziv koji je zaštićen na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012 i obuhvaćen programom ako predstavlja najmanje 50 % obujma ili vrijednosti utržive proizvodnje proizvoda odnosno proizvodâ čiji je naziv zaštićen;

(c)

organizacija proizvođača ili udruženje organizacija proizvođača iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1144/2014 smatraju se reprezentativnima za proizvod odnosno proizvode ili sektor obuhvaćene programom ako ih je država članica priznala u skladu s člancima 154. ili 156. Uredbe (EU) br. 1308/2013 ili člankom 14. Uredbe (EU) br. 1379/2013;

(d)

uz iznimku programa koji su provedeni nakon gubitka povjerenja potrošača, tijelo poljoprivredno-prehrambenog sektora iz članka 7. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 1144/2014 reprezentativno je za sektor odnosno sektore obuhvaćene programom ako su u njegovu članstvu predstavnici tog proizvoda odnosno proizvodâ ili sektora.

2.   Odstupajući od stavka 1. točke (a) podtočke i. i točke (b), smiju se prihvatiti niži pragovi ako u podnesenom prijedlogu organizacija predlagateljica pokaže da postoje posebne okolnosti, uključujući dokaze o strukturi tržišta, kojima bi se opravdalo postupanje s organizacijom predlagateljicom kao reprezentativnom za dotični proizvod odnosno proizvode ili sektor.

3.   Organizacija predlagateljica dužna je imati na raspolaganju potrebna tehničke, financijske i stručne resurse za učinkovitu provedbu programa.

4.   Organizacija predlagateljica ne smije primiti potporu više od dva puta uzastopno za programe informiranja i promocije za isti proizvod ili sustav, provedene na istom geografskom tržištu.

Članak 2.

Odabir tijela zaduženih za provedbu jednostavnih programa

1.   Organizacije predlagateljice moraju odabrati tijela zadužena za provedbu jednostavnih programa osiguravajući najbolju vrijednost za novac. Pritom moraju poduzeti sve mjere za sprječavanje situacija u kojima bi nepristrana i objektivna provedba programa mogli biti ugrožena iz razloga povezanih s ekonomskim interesom, političkom ili nacionalnom pripadnosti, obiteljskim ili prijateljskim odnosima ili drugim zajedničkim interesima („sukob interesa”).

2.   Ako je organizacija predlagateljica javnopravno tijelo u smislu članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/24/EU, ona mora odabrati tijela zadužena za provedbu jednostavnih programa u skladu s nacionalnim zakonodavstvom za prenošenje te Direktive.

Članak 3.

Prihvatljivost jednostavnih programa

1.   Da bi bili prihvatljivi, za jednostavne programe mora vrijediti sljedeće:

(a)

moraju biti u skladu s pravom Unije kojim se uređuju dotični proizvodi i njihovo stavljanje na tržište;

(b)

moraju biti znatnih razmjera, prije svega u smislu mjerljivog prekograničnog učinka. Kada je riječ o unutarnjem tržištu, to znači da će se program provoditi u najmanje dvije države članice, uz proračunska sredstva koja su primjereno raspodijeljena uzimajući posebno u obzir veličinu tržišta u svakoj dotičnoj državi članici, ili da će se provoditi u jednoj državi članici ako je ona različita od države članice podrijetla organizacije odnosno organizacija predlagateljica. Taj se zahtjev ne odnosi na programe kojima se prenosi poruka o sustavima kvalitete Unije iz članka 5. stavka 4. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 1144/2014 ni na programe kojima se prenosi poruka o dobrim prehrambenim navikama;

(c)

moraju imati dimenziju Unije, i u pogledu sadržaja poruke i učinka, te prije svega pružati informacije o europskim proizvodnim standardima, kvaliteti i sigurnosti europskih prehrambenih proizvoda te o europskim prehrambenim navikama i kulturi, promicati imidž europskih proizvoda na unutarnjem tržištu i međunarodnim tržištima, podizati razinu svijesti o europskim proizvodima i logotipima u široj javnosti te u komercijalnim poduzećima. Osobito za programe na unutarnjem tržištu kojima je obuhvaćen jedan ili više sustava iz članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1144/2014, to znači da se u svojoj glavnoj poruci Unije moraju usmjeriti na taj sustav odnosno sustave. Ako u okviru programa jedan proizvod ili više njih ilustriraju taj sustav odnosno sustave, pojavljuju se kao sekundarna poruka povezana s glavnom porukom Unije.

2.   Nadalje, ako se poruka koja se prenosi programom odnosi na informacije o utjecaju na zdravlje, za tu poruku mora vrijediti sljedeće:

(a)

kada je riječ o unutarnjem tržištu, mora biti u skladu s Prilogom Uredbi (EZ) br. 1924/2006 ili je mora prihvatiti nacionalno tijelo nadležno za javno zdravlje u državi članici u kojoj se operacije provode;

(b)

kada je riječ o trećim zemljama, mora je prihvatiti nacionalno tijelo nadležno za javno zdravlje u zemlji u kojoj se operacije provode.

Članak 4.

Troškovi jednostavnih programa prihvatljivi za financiranje sredstvima Unije

1.   Troškovi prihvatljivi za financiranje sredstvima Unije jesu troškovi koji ispunjuju sve sljedeće kriterije:

(a)

riječ je o stvarnim troškovima organizacije predlagateljice koji su nastali pri provedbi programa, uz iznimku troškova povezanih sa završnim izvješćima i evaluacijom;

(b)

navedeni su u procijenjenom ukupnom proračunu programa;

(c)

potrebni su za provedbu programa koji je predmet sufinanciranja;

(d)

može ih se utvrditi i provjeriti, posebno zato što su knjiženi u poslovne knjige organizacije predlagateljice i utvrđeni u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima države članice u kojoj organizacija predlagateljica ima poslovni nastan;

(e)

ispunjuju zahtjeve primjenjivog poreznog i socijalnog zakonodavstva;

(f)

razumni su, opravdani i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, posebno u pogledu ekonomičnosti i učinkovitosti.

2.   U pozivu za podnošenje prijedloga iz članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1144/2014 moraju se utvrditi kategorije troškova koje se smatraju prihvatljivima za financiranje sredstvima Unije.

Prihvatljive su međutim sljedeće kategorije troškova:

(a)

odstupajući od članka 19. stavka 4. Uredbe (EU) br. 907/2014, troškovi koji se odnose na unaprijed dano jamstvo koje pruža banka ili financijska institucija i koje polaže organizacija predlagateljica ako je to jamstvo obvezno u skladu s člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1144/2014;

(b)

troškovi koji se odnose na vanjske revizije ako su one obvezne uz zahtjeve za plaćanja;

(c)

troškovi osoblja ograničeni na plaće, doprinose za socijalno osiguranje i druge troškove uključene u naknade za osoblje zaduženo za provedbu programa, koji proizlaze iz primjenjivog nacionalnog propisa ili ugovora o radu, troškovi fizičkih osoba koje rade na temelju izravnog ugovora s organizacijom predlagateljicom koji nije ugovor o radu ili koje je uputila treća osoba uz naknadu;

(d)

porez na dodanu vrijednost („PDV”) ako se na temelju primjenjivog nacionalnog zakonodavstva o PDV-u ne može osigurati njegov povrat i ako ga plaća korisnik koji nije neoporeziva osoba definirana u članku 13. stavku 1. prvom podstavku Direktive Vijeća 2006/112/EZ (14);

(e)

troškovi studija evaluacije učinaka mjera informiranja i promocije iz članka 15. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1144/2014, koje provodi neovisno i kvalificirano vanjsko tijelo.

3.   Neizravni prihvatljivi troškovi određuju se primjenom paušalnog iznosa od 4 % ukupnih izravnih prihvatljivih troškova osoblja organizacije predlagateljice.

Članak 5.

Administrativne sankcije koje se odnose na jednostavne programe

1.   U slučaju nepravilnosti organizaciji predlagateljici određuje se administrativna sankcija koja se sastoji od plaćanja dvostrukog iznosa razlike između početno plaćenog ili zatraženog iznosa i iznosa koji je stvarno trebao biti dodijeljen.

2.   U slučaju teškog propusta, prije svega ponavljanja nepravilnosti iz stavka 1. ili ako se utvrdi da je organizacija predlagateljica teško prekršila svoje obveze u postupku odabira programa ili njihovih operacija, organizaciji predlagateljici onemogućuje se pravo sudjelovanja u mjerama informiranja i promocije u razdoblju od tri godine od datuma utvrđivanja povrede.

Članak 6.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 501/2008 stavlja se izvan snage. No i dalje je primjenjiva na programe koji su u skladu s njezinim odredbama odobreni prije 1. prosinca 2015.

Članak 7.

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. prosinca 2015. na prijedloge programa podnesene od 1. prosinca 2015. nadalje.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. travnja 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 317, 4.11.2014., str. 56.

(2)  SL L 347, 20.12.2013., str. 549.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 3/2008 od 17. prosinca 2007. o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (SL L 3, 5.1.2008., str. 1.).

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.). Direktiva 2004/18/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 18. travnja 2016.

(6)  COM(2007) 279 završna verzija, 30.5.2007.

(7)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL L 404, 30.12.2006., str. 9.).

(9)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura (SL L 255, 28.8.2014., str. 18.).

(10)  Uredba Komisije (EZ) br. 501/2008 od 5. lipnja 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008 o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (SL L 147, 6.6.2008., str. 3.).

(11)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(12)  Uredba (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (SL L 354, 28.12.2013., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(14)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).