(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihovog mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju Mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Albanija je položila svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. 4. svibnja 2007. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Albaniju 1. kolovoza 2007.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Albanije Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Albaniji dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Albanije mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Albanije prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Albanije stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Albanije u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Kraljevina Belgija, Češka Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Malta, Kraljevina Nizozemska, Republika Poljska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska i Kraljevina Švedska koje su već prihvatile pristup Albanije Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,