(1)

Unija promiče ratifikaciju međunarodnih konvencija o radu za koje je Međunarodna organizacija rada (MOR) utvrdila da su ažurne kako bi se doprinijelo naporima Unije u promicanju ljudskih prava i dostojnog rada za sve ljude te u iskorjenjivanju trgovine ljudima u Uniji, ali i izvan nje. Zaštita temeljnih načela i prava na radu ključni su aspekti tog promicanja.

(2)

Konvencija o prisilnom radu iz 1930. Međunarodne organizacije rada, koju se dopunjuje Protokolom iz 2014., jest temeljna konvencija Međunarodne organizacije rada i utječe na pravila kojima se upućuje na osnovne standarde rada.

(3)

U mjeri u kojoj se Protokolom iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu iz 1930. Međunarodne organizacije rada („Protokol”), obuhvaća područje zaštite žrtava kaznenih djela uređeno člankom 82. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Unija je već donijela zajednička pravila koja u velikoj mjeri obuhvaćaju ovo područje, posebno putem Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) i Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2). Protokol može utjecati na ta zajednička pravila.

(4)

Članak 19. stavak 4. Statuta Međunarodne organizacije rada, o donošenju i ratifikaciji konvencija, jednako se primjenjuje na protokole, koji su obvezujući međunarodni ugovori podložni ratifikaciji i povezani s konvencijama.

(5)

Unija ne može ratificirati Protokol, budući da samo države mogu biti njegove stranke.

(6)

Stoga bi države članice trebalo ovlastiti da ratificiraju Protokol, pri čemu djeluju zajednički u interesu Unije, u pogledu onih dijelova koji su u nadležnosti Unije u skladu s člankom 82. stavkom 2. UFEU-a.

(7)

Članci od 1. do 4. Protokola sadrže obveze u vezi sa zakonodavstvom Unije koje se odnosi na zaštitu žrtava kaznenih djela. Stoga su te odredbe obuhvaćene područjem primjene dijela trećeg glave V. UFEU-a, posebno njegova članka 82. stavka 2.

(8)

Članak 82. stavak 2. UFEU-a jedina je pravna osnova na kojoj bi se ova Odluka trebala temeljiti. Protokol, posebno njegov članak 4., odnosi se i na boravišni status žrtava prisilnog ili obveznog rada u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se tim žrtvama osigurao pristup odgovarajućim i učinkovitim pravnim sredstvima. Međutim, taj cilj koji se odnosi na članak 79. UFEU-a tek je sporedan dok se ciljevi koji se odnose na članak 82. stavak 2. UFEU-a mogu identificirati kao prevladavajući cilj i sastavnica.

(9)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona nije obvezujuća za Dansku niti se na nju primjenjuje.

(10)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Direktivom 2011/36/EU i Direktivom 2012/29/EU te stoga sudjeluju u donošenju ove Odluke.

(11)

Države članice trebale bi biti ovlaštene ratificirati Protokol u pogledu pitanja koja se odnose na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima iz njegovih članaka od 1. do 4. Dijelovi Protokola koji su u nadležnosti dodijeljenoj Uniji, osim dijelova koji se odnose na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima, podliježu odluci donesenoj usporedno s ovom Odlukom,