19.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/1

(1)

Članak 209. stavak 1. Pravila o primjeni Financijske uredbe uređen je člankom II.7. Priloga 2.A i člankom II.7. Priloga 2.B Odluci Predsjedništva Europskog parlamenta od 29. ožujka 2004. (4) (u daljnjem tekstu „Odluka”).

(2)

U skladu s člankom 104. Financijske uredbe i člankom 137. Pravila o primjeni Financijske uredbe Europski parlament posljednjih godina zahtijeva od stranaka i zaklada da za svako sklapanje ugovora o javnoj nabavi čija je vrijednost veća od 15 000 EUR prikupe najmanje tri ponude.

(3)

U skladu s člankom 209. stavkom 2. Pravila o primjeni Financijske uredbe kada primjena akcijskog plana ili plana rada zahtijeva dodjelu ugovora o nabavi čija je vrijednost manja od 60 000 EUR odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može zahtijevati da korisnik pored onih iz članka 209. stavka 1. Pravila o primjeni Financijske uredbe poštuje posebna pravila. Ta posebna pravila temelje se na pravilima sadržanim u Financijskoj uredbi te ih se određuje vodeći računa o vrijednosti predmetnih ugovora, relativnoj veličini doprinosa Unije u odnosu na ukupan trošak djelovanja i rizik. Pored toga, takva posebna pravila uvrštavaju se u odluku ili sporazum o bespovratnim sredstvima.

(4)

Članak 209. stavak 2. Pravila o primjeni Financijske uredbe stoga predstavlja pravnu osnovu za sklapanje ugovora u okviru financiranja u obliku bespovratnih sredstava čija je vrijednost veća od 60 000 EUR pa se može primjenjivati kao pravna osnova za bespovratna sredstva, između ostaloga političkim strankama i zakladama na europskoj razini, koja prelaze ovaj iznos.

(5)

U nalaze revizije Europskog revizorskog suda za proračunsku godinu 2014. (5) uvrštena je primjedba o neispunjavanju zahtjeva da se za ugovore čija je vrijednost veća od 15 000 EUR prikupe najmanje tri ponude. Kad su stranke i zaklade dobile mogućnost da se o tome očituju, istaknule su da je nejasno primjenjuje li se taj zahtjev samo na nove ugovore i vrijedi li on na razini računa ili na razini dobavljača. Povrh toga, istaknule su da bi godišnji natječajni postupci za neke ugovore o pružanju usluga kao što su čišćenje ili održavanje rezultirali nepotrebnim administrativnim opterećenjem.

(6)

Opće pravilo o javnoj nabavi trebalo bi se pojasniti u svjetlu članka 209. Pravila o primjeni Financijske uredbe i navedenih nalaza revizije i primjedbi uzimajući u obzir prvo činjenicu da europske političke stranke i zaklade imaju ograničene ljudske resurse i upravne kapacitete te drugo da imaju specifičnu političku i ideološku orijentaciju, što utječe na njihov odabir dobavljača. Taj poseban karakter već je priznat u članku II.2.1. Priloga 2.A Odluci u kojem se navodi da „politička opredijeljenost nije načelno razlog za sukob interesa u slučaju sporazuma sklopljenih između političke stranke i organizacija koje dijele iste političke vrijednosti”.

(7)

Drugim riječima, za svaki ugovor o provedbi čija vrijednost prelazi 60 000 EUR godišnje po dobavljaču, po zasebnoj usluzi ili proizvodu trebale bi postojati najmanje tri ponude. Ugovori se ne bi trebali sklapati na razdoblje dulje od pet godina. Ocjenjivanje ponuda treba se dokumentirati, a izbor dobavljača treba potkrijepiti dostatnim obrazloženjima. U određenim posebnim tržišnim uvjetima i propisno opravdanim slučajevima ugovore bi se trebalo moći sklapati na temelju jedne ponude. U takvim je slučajevima teret dokazivanja na stranci ili zakladi koja je korisnik bespovratnih sredstava.

1.

U Prilogu 2.A članak II.7 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak II.7. – SKLAPANJE UGOVORA

Ako Korisnik radi provedbe programa rada sklopi ugovore u okviru kojih se roba ili usluge kvalificiraju kao prihvatljivi rashodi u operativnom proračunu, Korisnik je dužan tražiti konkurentske ponude i ugovor dodijeliti ponuditelju s ekonomski najpovoljnijom ponudom, a to je ponuda za koju se procjenjuje da nudi najveću vrijednost za novac; Korisnik je pritom dužan poštovati načela transparentnosti i jednakog postupanja prema ponuditeljima i izbjegavati svaki oblik sukoba interesa. Za ugovore čija vrijednost prelazi 60 000 EUR godišnje po dobavljaču, po robi ili usluzi, Korisnik prikuplja najmanje tri ponude na temelju pisanog poziva na dostavu ponuda u kojemu se propisuju uvjeti javne nabave. Korisnik vodi evidenciju ocjenjivanja ponuda, a svoju konačnu odluku o odabiru dobavljača razlaže u pisanom obliku. Ako se za poziv na dostavu ponuda dostavi manje od tri ponude, korisnik mora dokazati da za predmetnu javnu nabavu nije bilo moguće prikupiti više ponuda.

Predmetni ugovori istječu nakon pet godina.

Korisnik sam snosi odgovornost za provedbu programa rada i poštovanje odredaba Odluke. Korisnik se mora obvezati da će poduzeti sve korake nužne da ponuditelj pristane na odricanje svih prava u odnosu na Europski parlament u okviru ove Odluke.”.

2.

U Prilogu 2.B, Članak II.7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak II.7. – SKLAPANJE UGOVORA

Ako Korisnik radi provedbe programa rada sklopi ugovore u okviru kojih se roba ili usluge kvalificiraju kao prihvatljivi rashodi u operativnom proračunu, Korisnik je dužan tražiti konkurentske ponude i ugovor dodijeliti izvođaču s ekonomski najpovoljnijom ponudom, a to je ponuda za koju se procjenjuje da nudi najveću vrijednost za novac; Korisnik je pritom dužan poštovati načela transparentnosti i jednakog postupanja prema ponuditeljima i izbjegavati svaki oblik sukoba interesa. Za ugovore čija vrijednost prelazi 60 000 EUR godišnje po dobavljaču, po robi ili usluzi, Korisnik prikuplja najmanje tri ponude na temelju pisanog poziva na dostavu ponuda u kojemu se propisuju uvjeti javne nabave. Korisnik vodi evidenciju ocjenjivanja ponuda, a svoju konačnu odluku o odabiru dobavljača razlaže u pisanom obliku. Ako se za poziv na dostavu ponuda dostavi manje od tri ponude, korisnik mora dokazati da za predmetnu javnu nabavu nije bilo moguće prikupiti više ponuda.

Predmetni ugovori istječu nakon pet godina.

Korisnik sam snosi odgovornost za provedbu programa rada i poštovanje odredaba Odluke. Korisnik se mora obvezati da će poduzeti sve korake nužne da ponuditelj pristane na odricanje svih prava u odnosu na Europski parlament u okviru ove Odluke.”.