PRILOG
1. UVOD
Ovaj dokument prvi je sektorski referentni dokument (SRD) u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 1221/2009 o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS). Kako bi se olakšalo razumijevanje ovog SRD-a, u uvodu se daje kratak pregled njegova pravnog konteksta i njegove upotrebe.
SRD se temelji na detaljnom znanstvenom i političkom izvješću (1) koje je izradio Institut za prospektivne tehnološke studije (IPTS), jedan od sedam instituta Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) Europske komisije.
Mjerodavni pravni kontekst
Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS), u kojem organizacije sudjeluju dobrovoljno, uveden je 1993. Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1836/93 (2). Sustav EMAS naknadno je dvaput znatno revidiran:
|
— |
Uredbom (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (3); |
|
— |
Uredbom (EZ) br. 1221/2009. |
Važan je novi element u posljednjoj reviziji koja je stupila na snagu 11. siječnja 2010. izrada sektorskih referentnih dokumenata (SRD-ovi) uvedenih člankom 46. Uredbe (EZ) br. 1221/2009. u kojima se odražava najbolja praksa upravljanja okolišem za pojedinačne sektore. Ti dokumenti obuhvaćaju najbolje prakse upravljanja okolišem, okolišne pokazatelje za pojedinačne sektore i, prema potrebi, mjerila izvrsnosti i sustave za ocjenjivanje i utvrđivanje razina okolišne učinkovitosti.
Kako tumačiti i upotrijebiti ovaj dokument
Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) je sustav za dobrovoljno sudjelovanje organizacija koje su predane stalnom poboljšanju stanja okoliša. Unutar tog okvira, ovim sektorskim referentnim dokumentom (SRD) daju se konkretne smjernice za maloprodajni sektor i predstavlja niz mogućnosti za poboljšanje i najbolje prakse. Cilj je SRD-a pružiti pomoć i podršku svim organizacijama koje namjeravaju poboljšati svoju okolišnu učinkovitost dajući im ideje i inspiraciju te praktične i tehničke smjernice.
SRD je ponajprije namijenjen organizacijama koje su već registrirane u EMAS-u, zatim organizacijama koje razmatraju registraciju u EMAS-u u budućnosti i naposljetku onima koje su provele drugi sustav upravljanja okolišem ili onima koje nemaju formalni sustav upravljanja okolišem i žele doznati više o najboljim praksama upravljanja okolišem kako bi mogle poboljšati svoju okolišnu učinkovitost. Slijedom toga, cilj je ovog dokumenta pružiti podršku svim organizacijama i dionicima u maloprodajnom sektoru da se usredotoče na mjerodavne okolišne aspekte, izravne i neizravne, da pronađu informacije o najboljim praksama te odgovarajuće pokazatelje okolišne učinkovitosti za pojedinačne sektore za mjerenje svoje okolišne učinkovitosti i o mjerilima izvrsnosti.
U skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009, organizacije registrirane u EMAS-u moraju sastaviti izjavu o okolišu (članak 4. stavak 1 točka (d)). Pri procjeni okolišne učinkovitosti uzima se u obzir mjerodavni SRD. U Odluci Komisije 2013/131/EU (4) o donošenju priručnika za korisnike kojim se utvrđuju koraci koje je potrebno poduzeti za sudjelovanje u sustavu EMAS (Priručnik za korisnike sustava EMAS) također se upućuje na pravnu prirodu sektorskih referentnih dokumenata EMAS-a. I u Priručniku za korisnike sustava EMAS i u toj odluci stoji da je organizacija registrirana u EMAS-u obvezna u izjavi o okolišu objasniti na koji je način sektorski referentni dokument (SRD), ako je dostupan, uzet u obzir; tj. kako je SRD upotrijebljen da bi se utvrdile mjere i aktivnosti te eventualno odredili prioriteti za (daljnje) poboljšanje okolišne učinkovitosti. Osim toga, u toj odluci stoji i da ispunjavanje utvrđenih mjerila izvrsnosti nije obvezno jer je zbog dobrovoljne prirode EMAS-a procjena izvedivosti mjerila u pogledu troškova i koristi prepuštena samim organizacijama.
Informacije u ovom dokumentu temelje se na izravnim podacima koje su dali sami dionici, a koje je naknadno analizirao Zajednički istraživački centar Europske komisije. Tehnička radna skupina, koju čine stručnjaci i dionici iz sektora, napravila je stručnu prosudbu zajedno sa Zajedničkim istraživačkim centrom i naposljetku se složila s opisanim mjerilima i odobrila ih. To znači da informacije o odgovarajućim pokazateljima okolišne učinkovitosti za pojedinačne sektore i mjerila izvrsnosti u ovom dokumentu odgovaraju razinama okolišne učinkovitosti koje mogu postići najučinkovitije organizacije iz sektora. U pogledu izjave o okolišu, u članku 4. stavku 1. točke (d) Uredbe (EZ) br. 1221/2009 upućuje se na Prilog IV. toj Uredbi, u kojem stoji da izjava o okolišu mora obuhvaćati i izvješće o ključnim pokazateljima i drugim relevantnim postojećim pokazateljima okolišne učinkovitosti. Takozvani „drugi relevantni postojeći pokazatelji okolišne učinkovitosti” (Prilog IV. dio C točka 3.) odnose se na konkretnije okolišne aspekte kako su utvrđeni u izjavi o okolišu i o njima se izvješćuje dodatno uz ključne pokazatelje. U tu svrhu uzet će se u obzir i SRD (Prilog IV. dio C točka 3.). Ako je to opravdano iz tehničkih razloga, organizacija može zaključiti da jedan ili više ključnih pokazatelja EMAS-a i jedan ili više pokazatelja za pojedinačne sektore koji su navedeni u SRD-u za nju nisu mjerodavni i da o njima ne mora izvješćivati. Primjerice, trgovci na malo neprehrambenim proizvodima ne moraju izvješćivati o pokazateljima energetske učinkovitosti za komercijalno hlađenje prehrambenih proizvoda jer to za njih nije mjerodavno. Pri odabiru mjerodavnih pokazatelja trebalo bi uzeti u obzir da su neki pokazatelji blisko povezani s provedbom određenih najboljih praksi. Njihova je primjenjivost stoga ograničena na organizacije koje provode te najbolje prakse upravljanja okolišem. Međutim, ako je najbolja praksa upravljanja okolišem prikladna za organizaciju, čak i ako se ne primjenjuje, preporučuje se da organizacija izvješćuje o povezanom pokazatelju barem kako bi se ustanovilo usporedivo polazno stanje.
Navedeni odabrani pokazatelji su oni koji se najčešće upotrebljavaju u organizacijama unutar sektora uzetima kao primjer. Organizacije mogu provjeriti koji su od odabranih pokazatelja okolišne učinkovitosti (ili odgovarajuće alternative) najprikladniji u svakom pojedinačnom slučaju.
Okolišni procjenitelji u sustavu EMAS provjeravaju je li i na koji način organizacija uzela u obzir SRD pri izradi svoje izjave o okolišu (članak 18. stavak 5 točka (d) Uredbe (EZ) br. 1221/2009). To znači da pri obavljanju svojih aktivnosti akreditirani okolišni procjenitelji trebaju dokaz od organizacije o tome kako je SRD uzet u obzir. Oni ne provjeravaju usklađenost s opisanim mjerilima izvrsnosti, ali provjeravaju dokaz o tome kako je SRD upotrijebljen kao smjernica za utvrđivanje odgovarajućih dobrovoljnih mjera koje organizacija može provesti radi poboljšanja svoje okolišne učinkovitosti.
Registracija u sustavu EMAS proces je koji stalno traje. To znači da svaki put kad organizacija planira poboljšati svoju okolišnu učinkovitost (i preispituje svoju okolišnu učinkovitost), ona proučava SRD u pogledu konkretnih tema kako bi stekla dojam o sljedećim pitanjima kojima se treba postupno pozabaviti.
Struktura sektorskog referentnog dokumenta
Ovaj se dokument sastoji od četiri poglavlja. U prvom poglavlju predstavlja se pravni kontekst EMAS-a i opisuje kako upotrebljavati taj dokument, a u drugom poglavlju definirano je područje primjene SRD-a. U trećem poglavlju ukratko su opisane najbolje prakse upravljanja okolišem s informacijama o njihovoj primjenjivosti, uglavnom s obzirom na nova i postojeća postrojenja i/ili nove i postojeće prodavaonice te na mala i srednja poduzeća. Za svaku najbolju praksu upravljanja okolišem navedeni su i prikladni pokazatelji okolišne učinkovitosti i povezana mjerila izvrsnosti. Za svaku od opisanih mjera i tehnika navodi se više pokazatelja okolišne učinkovitosti kako bi se uzela u obzir činjenica da se u praksi upotrebljavaju različiti pokazatelji.
Naposljetku, četvrto poglavlje sadržava opsežnu tablicu s najrelevantnijim pokazateljima okolišne učinkovitosti, popratnim objašnjenjima i povezanim mjerilima izvrsnosti.
2. PODRUČJE PRIMJENE
Sektorski referentni dokument (SRD) namijenjen je upravljanju okolišem u organizacijama iz maloprodajnog sektora. Taj je sektor u okviru statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti uspostavljene Uredbom (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5) opisan oznakom NACE 47 (NACE Rev. 2) „Trgovina na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima”. Maloprodaja usluga, npr. restorani, frizeri, putničke agencije isključena je.
Dokumentom je obuhvaćen cijeli vrijednosni lanac za proizvode koji se prodaju u maloprodaji kao što je prikazano u shemi ulaza/izlaza.
Slika 2.1.
Pregled ulaza i izlaza u maloprodajnom sektoru
Energija
POTROŠNJA
PROIZVODNJA
Recikliranje/ ponovna upotreba, (boce, baterije, svjetiljke, električna oprema itd.)
Veleprodaja
Drvo, papir, …
NACE 16, 17, 31
Osobna njega, sport …
NACE 20.4, 32
Distribucija i logistika
Sektor TRGOVINE NA MALO
NACE 47
prijevoz, ambalaža, hlađenje, rasvjeta, recikliranje, selektivno odvajanje, gospodarenje otpadom, radni uvjeti, …
Znakovi za okoliš
Potrošači
Otpadna toplina
Otpadna voda
Emisije u zrak
Kruti otpad
Neizravni aspekti
Izravni aspekti
Opskrbni lanac
Pomoćne kemikalije
Voda
Neizravni aspekti
Računala, elektronika …
NACE 26, 27.5
Hrana, pića …
NACE 10, 11, 12
Proizvodi
ostalo…
Tekstil, odjeća, …
NACE 13, 14, 15
Glavni okolišni aspekti kojima trebaju upravljati organizacije koje pripadaju maloprodajnom sektoru prikazani su u tablici 2.1.
Za svaku kategoriju u tablici prikazani su aspekti obuhvaćeni ovim SRD-om. Ti okolišni aspekti odabrani su kao najvažniji za trgovce na malo. Međutim, okolišni aspekti kojima trebaju upravljati trgovci na malo trebali bi se procjenjivati pojedinačno od slučaja do slučaja. Okolišni aspekti kao što su otpadne vode, opasni otpad, biološka raznolikost ili materijali mogli bi biti mjerodavni i za područja koja nisu navedena.
Tablica 2.1.
Glavni okolišni aspekti obuhvaćeni ovim dokumentom
|
Kategorija |
Priroda (6) |
Aspekti obuhvaćeni ovim dokumentom |
|
Energetska učinkovitost |
Izravan |
Gradnja, sustav grijanja, ventilacije i klimatizacije, hlađenje, rasvjeta, uređaji, obnovljiva energija, energetsko praćenje |
|
Emisije u zrak |
Izravan |
Rashladna sredstva |
|
Opskrbni lanac |
Neizravan |
Poslovne strategije, davanje prioriteta proizvodima, unapređenje mehanizama, usmjeravanje prema određenom izboru (choice editing), okolišni kriteriji, informiranje i širenje informacija, okolišno označavanje (uključujući proizvode vlastite robne marke (7)) |
|
Prijevoz i logistika |
Izravan/neizravan |
Praćenje, nabava, donošenje odluka, načini prijevoza, distribucijska mreža, planiranje, dizajn ambalaže |
|
Otpad |
Izravan |
Otpad od hrane, ambalaža, sustavi povrata |
|
Materijali i resursi |
Izravan |
Potrošnja papira |
|
Voda |
Izravan |
Skupljanje i obrada kišnice |
|
Utjecaj na potrošače |
Neizravan |
Okolišni aspekti povezani s potrošnjom, npr. plastične vrećice |
Predstavljene najbolje prakse upravljanja okolišem svrstavaju se kako slijedi:
|
— |
najbolje prakse upravljanja okolišem za poboljšanje energetske učinkovitosti, uključujući upravljanje rashladnim sredstvima |
|
— |
najbolje prakse upravljanja okolišem za poboljšanje okolišne održivosti maloprodajnih opskrbnih lanaca |
|
— |
najbolje prakse upravljanja okolišem za poboljšanje usluga prijevoza i logističkih usluga |
|
— |
najbolje prakse upravljanja okolišem koje se odnose na otpad |
|
— |
druge najbolje prakse upravljanja okolišem (smanjenja potrošnja i uporaba okolišno prihvatljivijeg papira za komercijalne publikacije, skupljanje i ponovna upotreba kišnice i utjecanje na ponašanje potrošača u pogledu okoliša). |
Najboljim praksama upravljanja okolišem obuhvaćeni su najvažniji okolišni aspekti sektora.
3. NAJBOLJE PRAKSE UPRAVLJANJA OKOLIŠEM, POKAZATELJI OKOLIŠNE UČINKOVITOSTI ZA POJEDINAČNE SEKTORE I MJERILA IZVRSNOSTI U MALOPRODAJNOM SEKTORU
3.1. Energetska učinkovitost uključujući upravljanje rashladnim sredstvima
3.1.1. Projektiranje i energetska obnova ovojnice zgrade za optimalnu energetsku učinkovitost
Najbolja praksa upravljanja okolišem je poboljšati ovojnicu postojećih zgrada trgovaca na malo kako bi se gubici energije smanjili na prihvatljivu i ostvarivu razinu primjenom nekoliko tehnika poput onih prikazanih u tablici 3.1. Osim toga, najbolja praksa upravljanja okolišem je optimizirati projektiranje ovojnice zgrada kako bi se ispunili zahtjevni standardi koji nadilaze postojeće propise, pogotovo za nove zgrade.
Tablica 3.1.
Elementi ovojnice zgrade i povezane tehnike
|
Element ovojnice |
Tehnika |
|
Zid/fasada/krov/pod – strop podruma |
Zamjena izolacijskih materijala |
|
Tehnike za povećavanje debljine izolacije |
|
|
Prozori/stakla |
Zamjena energetski učinkovitijim staklima |
|
Zamjena energetski učinkovitijim pomičnim okvirima i okvirima |
|
|
Zasjenjenje |
Upotreba vanjskih i unutarnjih uređaja za zasjenjenje |
|
Zrakopropusnost |
Poboljšanje vrata |
|
Brza vrata |
|
|
Brtvljenje |
|
|
Uvođenje zaštitnih zona |
|
|
Cjelokupna ovojnica |
Orijentacija |
|
Održavanje |
Tehnički gledano, ovo je izvedivo na svakoj novoj i postojećoj zgradi ili građevinskoj cjelini. Stanari mogu primijeniti mehanizme kako bi utjecali na vlasnike i trebaju biti svjesni važnosti ovojnice zgrade za energetsku učinkovitost. Za energetsku obnovu ovojnice zgrade potrebna su znatna ulaganja. Općenito gledano ova najbolja praksa upravljanja okolišem donosi uštede, ali je razdoblje povrata dugačko pa se stoga preporučuje primijeniti ovu najbolju praksu uz druge velike zahvate obnove na prodavaonici (npr. izgled prodavaonice, rasvjeta, sigurnost, konstrukcijska obnova, proširenja itd.) kako bi se smanjili troškovi.
Primjenjivost ove najbolje prakse na mala poduzeća (8) obično je vrlo ograničena zbog potrebnih velikih ulaganja i nemogućnosti utjecaja na značajke zgrade.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.1.2. Projektiranje prostora za postojeće i nove sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije
Najbolja praksa upravljanja okolišem je energetski obnoviti postojeće sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije kako bi se smanjila potrošnja energije i poboljšala kvaliteta zraka u zatvorenom prostoru. Najbolja praksa upravljanja okolišem je optimizirati projektiranje sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije u novim zgradama, koristeći se inovativnim sustavima kako bi se smanjila potražnja za primarnom energijom i povećala učinkovitost.
Primjenom najboljih praksi projektiranja trebalo bi omogućiti najbolju integraciju unutar ovojnice zgrade, izbjegavajući pritom predimenzioniranost i koristeći se orijentacijom zgrade kao načinom smanjenja ukupne potrošnje energije. Sljedeće može biti važno posebno za nove prodavaonice: uporaba stakla, otpadne topline od rashlađivanja, obnovljive energije, dizalica topline i drugih inovativnih sustava. Praćenje kvalitete zraka u zatvorenom prostoru i sustavi za upravljanje energijom smatraju se najboljom praksom u pogledu održavanja sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije.
Ova najbolja praksa upravljanja okolišem u potpunosti se primjenjuje na novim zgradama. U svim postojećim zgradama sustav grijanja, ventilacije i klimatizacije može se energetski obnoviti kako bi se smanjila potrošnja energije, iako bi značajke zgrade utjecale na učinak energetske obnove sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije. Klimatski utjecaj vrlo je važan za odabir tehnika koje se mogu primijeniti. Primjena novog sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije u postojećoj zgradi, npr. ugradnja kogeneracijskih postrojenja, sustava za rekuperaciju topline i koncepata integriranog projektiranja kao što je standard pasivne kuće, može se djelomično provesti uz prihvatljivu ekonomsku učinkovitost. Izgled prodavaonice jako utječe na učinkovitost sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije, posebno one značajke projektiranja koje se odnose na proces hlađenja gdje se može rekuperirati ogromna količina otpadne topline.
U malim poduzećima stupanj utjecaja na projektiranje sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije može biti zanemariv, iako bi ona trebala sudjelovati u provedbi i preporuci opisane najbolje prakse upravljanja okolišem.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.1.3. Primjena koncepata integriranog projektiranja za zgrade
Najbolja praksa upravljanja okolišem je primijeniti koncepte integriranog projektiranja za cijelu zgradu ili njezine dijelove kako bi se smanjile energetske potrebe prodavaonice. Integriranim projektiranjem smanjuje se potrošnja energije i povezani troškovi zgrade te se istodobno omogućuje ugodna temperatura za stanare. Neki primjeri zahtjeva prikazani su u tablici 3.2.
Tablica 3.2.
Primjeri zahtjeva za koncepte integriranog projektiranja
|
Zahtjevi |
Primjeri mjera za njihovo ostvarivanje |
|
Energetska potreba zgrade za grijanje i hlađenje prostora mora biti niža od 15 kWh/m2 godišnje Specifično toplinsko opterećenje ne smije prekoračiti 10 W/m2 Zgrada ne smije propuštati količinu zraka veću od 60 % svoje zapremnine na sat Ukupna potrošnja primarne energije ne smije biti viša od 120 kWh/m2 godišnje |
Poboljšana izolacija Preporučene vrijednosti koeficijenta prolaska topline (U) niže od 0,15 W/m2K Projektiranje bez toplinskih mostova Vrijednosti koeficijenta prolaska topline (U) za prozore niže od 0,85 W/m2K Zrakonepropusnost Mehanička ventilacija s rekuperacijom topline iz ispušnog zraka Ugradnja solarnih toplinskih sustava ili dizalica topline (konačna potrošnja energije isključuje udio solarne energije i energije iz okoliša upotrijebljene na licu mjesta za proizvodnju topline) |
Integrirani koncepti obično se upotrebljavaju tijekom projektiranja novih zgrada. Takav koncept djelomično je prikladan za postojeće zgrade jer se nekoliko elemenata može integrirati bez velikih troškova ulaganja. Klimatski uvjeti također mogu utjecati na odluku o primjeni ovog koncepta. Primjerice, standard pasivne kuće uglavnom su razvili njemački i švedski istraživači, no može se provesti i u područjima s toplijom klimom. Troškovi ulaganja za zgradu projektiranu u skladu s primjerima integriranih pristupa ne prelaze 10 – 15 % dodatnih troškova u usporedbi s tradicionalnom gradnjom. U okviru analize troška životnog ciklusa pokazalo se da projektiranje gradnje pasivne kuće predstavlja minimalni trošak životnog ciklusa jer je potrebni sustav grijanja relativno jednostavan, a instalirana snaga grijanja ograničena.
Za mala poduzeća upotreba koncepata integriranog projektiranja kako bi se smanjile energetske potrebe novih zgrada može se smatrati troškovno učinkovitom nabavom, bez posebnih ograničenja osim početnog dodatnog ulaganja.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.1.4. Integracija hlađenja i sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije
Najbolja mjera upravljanja okolišem je rekuperirati otpadnu toplinu iz ciklusa hlađenja i maksimalno povećati njezinu uporabu. Trgovci na malo prehrambenim proizvodima mogu, u određenim okolnostima, proizvoditi višak topline i nakon što su iskoristili toplinu za grijanje prostora te ga mogu isporučiti drugim dijelovima iste zgrade ili drugim zgradama.
Mjere bi trebalo uzeti u obzir za nove ili postojeće zgrade trgovaca na malo, a rad tih sustava imao bi različite rezultate ovisno o različitim faktorima:
— veličina i namjena zgrade: velike prodavaonice trgovaca na malo obično nisu jedini prostori u zgradi. To znači da je „susjedstvo” (npr. male prodavaonice u trgovačkom centru) potencijalni potrošač viška topline. U pravilu bi prodavaonica prehrambenih proizvoda s tipičnim opterećenjem hlađenja i optimiziranom ovojnicom mogla rekuperirati dovoljno energije za zagrijavanje dvostruko veće površine;
— projektiranje i održavanje sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije: svi elementi sustava trebaju biti ispravno projektirani i održavani. Rekuperacija topline iz ispušnog zraka, kontrola ventilacije na zahtjev pomoću senzora za CO2 i praćenje zrakonepropusnosti i kvalitete zraka u zatvorenom prostoru tehnike su koje se izrazito preporučuju;
— opterećenje hlađenja: manje prodavaonice nude više hlađene robe po kvadratnom metru prodajnog prostora i učinkovitost hlađenja im je niža. Osim toga, važan je i trend povećanja količine dostupne hlađene robe. Veličina prodavaonice ne utječe na tehničku primjenjivost integriranih pristupa, ali ekonomičnost cijelog sustava niža je za male prodavaonice;
— klimatski uvjeti: u hladnijim klimatskim područjima opterećenje hlađenja niže je od onog u toplijim krajevima. Istodobno je potreba za grijanjem u zgradama u sjevernoj Europi visoka, tako da bi integracija ovisila o kvaliteti ovojnice zgrade. Za najtoplija klimatska područja, npr. sredozemne zemlje, potreba za hlađenjem može biti vrlo velika, a zrakopropusnost zgrade može dovesti do povećanja unutarnjih dobitaka. Zbog toga je potrebno optimalno projektirati ventilaciju. Mehaničko hlađenje noću i promjenjiva unutarnja temperatura (npr. 21 – 26 °C) također su preporučene tehnike;
— temperatura okoline: pri integraciji ciklusa hlađenja postoji ograničenje za temperaturu okoline koje ovisi o tome kako je sustav projektiran ako stopa stvaranja otpadne topline nije dovoljna za održavanje ugodne temperature unutar zgrada. Može biti potreban dodatni izvor topline, ali to opet ovisi o kvaliteti ovojnice zgrade;
— vlasništvo nad zgradom: mnoge prodavaonice sastavni su dio stambene ili poslovne zgrade u vlasništvu treće strane. Stvarni vlasnici zgrade stoga moraju biti uključeni u bolju integraciju rekuperacije topline.
Ta najbolja praksa upravljanja okolišem primjenjiva je na sve nove i postojeće sustave hlađenja koji se ugrađuju u nove ili obnovljene prodavaonice, a u potpunosti je primjenjiva na mala poduzeća (pod prethodno navedenim uvjetima). Međutim, malim poduzećima može biti potrebna vanjska tehnička pomoć.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.1.5. Praćenje energetske učinkovitosti prodavaonica
Najbolja praksa upravljanja okolišem je pratiti energetsku potrošnju procesa unutar prodavaonice (barem onih procesa koji troše najviše energije kao što su grijanje, hlađenje, rasvjeta itd.), kao i na razini prodavaonice i/ili organizacije. Isto tako, najbolja praksa upravljanja okolišem je uspoređivati potrošnju energije (po procesu) i provoditi preventivne i korektivne mjere.
Sustav praćenja može se primijeniti na svaki koncept prodaje. Potrebni su dodatni resursi ako ne postoji odgovarajuća struktura poslovnog upravljanja. Za provođenje te prakse u postojećim prodavaonicama mogu biti potrebni dodatni napori.
Za mala poduzeća koja upravljaju jednom poslovnicom ili nekoliko njih može biti potrebna dobra struktura poslovnog upravljanja i pristup zajedničke odgovornosti kako bi se uspostavio i održavao odgovarajući sustav praćenja. Potencijalni je problem cjenovna pristupačnost primjene te najbolje prakse upravljanja okolišem u postojećim prodavaonicama.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||
|
|
3.1.6. Učinkovito hlađenje, uključujući upotrebu rashladnih sredstava
Najbolja praksa upravljanja okolišem je provesti mjere u sustavu hlađenja prodavaonice prehrambenih proizvoda, posebno zatvaranje rashladnih vitrina staklenim vratima, kad potencijal uštede energije dovodi do znatnih koristi za okoliš.
Najbolja praksa upravljanja okolišem je upotrebljavati prirodna rashladna sredstva u prodavaonicama prehrambenih proizvoda kako bi se znatno smanjio utjecaj na okoliš i osigurati da su sva postrojenja dobro zabrtvljena i uredno održavana kako bi se izbjeglo curenje.
Ta je praksa primjenjiva na prodavaonice prehrambenih proizvoda sa znatnim opterećenjem hlađenja. Zatvaranje hladnjaka može imati kratko vrijeme povrata ulaganja (manje od tri godine) ako su predviđene uštede jednake ili više od 20 %. Zatvaranje rashladnih vitrina može utjecati i na toplinsko ponašanje prodavaonice kao i na vlagu u unutrašnjosti. Osim toga, primjenom prirodnih rashladnih sredstava može se, osim koristi za okoliš, dovesti do smanjene potrošnje energije u određenim okolnostima poslovanja trgovca na malo prehrambenim proizvodima.
Primjenjivost na mala poduzeća može biti ograničena na organizacije koje se koriste komercijalnim ugrađenim ili vanjskim sustavima hlađenja.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||||||||
|
|
3.1.7. Učinkovita rasvjeta
Najbolja praksa upravljanja okolišem je projektirati strategije pametne rasvjete poboljšane učinkovitosti i smanjene potrošnje, koristiti se dnevnim svjetlom a da to ne utječe na koncept prodaje te koristiti se inteligentnim kontrolama, prikladnim projektom sustava i najučinkovitijim rasvjetnim uređajima radi osiguravanja optimalne razine rasvjete.
Ta tehnika može se primijeniti na sve koncepte prodaje. Obuhvaćena je i posebna rasvjeta u promidžbene svrhe. Međutim, treba pažljivo razmotriti utjecaj povećanog ostakljenja kojim se omogućuje dodatno iskorištavanje dnevnog svjetla na toplinsku ravnotežu prodavaonice. Utvrđivanje optimalne strategije rasvjete i iskorištavanje najučinkovitijih uređaja može dovesti do ušteda viših od 50 % u odnosu na trenutačnu učinkovitost.
Upotreba pametnih sustava rasvjete i učinkovitih uređaja izvediva je za mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.1.8. Sekundarne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti
Najbolja praksa upravljanja okolišem je provesti mjere štednje energije u distribucijskim centrima, periodički pregledavati potrošnju energije unutar sustava upravljanja okolišem, osposobljavati osoblje u pogledu ušteda energije te interno i eksterno obavješćivati o naporima koje organizacija poduzima kad je riječ o štednji energije.
Nema ograničenja u pogledu veličine, vrste ili geografskog položaja prodavaonice na malo za uspostavljanje cjelovitog sustava upravljanja energijom koji obuhvaća uređaje, distribucijske centre, specifičnu potrošnju energije ili obavješćivanje i osposobljavanje.
Za mala poduzeća nabava učinkovitih uređaja, osposobljavanje osoblja i obavješćivanje izvedive su i pristupačne mjere.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||
|
|
3.1.9. Upotreba alternativnih izvora energije
Nakon smanjenja energetskih potreba na najmanju moguću mjeru, najbolja praksa upravljanja okolišem je integrirati obnovljive izvore energije u prodavaonice. Zadovoljavanje energetskih potreba obnovljivom energijom donosi znatne koristi za okoliš. Međutim, od ključne je važnosti prvo smanjiti energetske potrebe i povećati učinkovitost kako je objašnjeno u točkama od 3.1.1. do 3.1.8. pa onda integrirati obnovljive izvore u preostalu potražnju za energijom. Treba razmotriti i upotrebu dizalica topline i kogeneracijskih sustava.
Načelno, ta se tehnika može primijeniti bez obzira na oblik prodavaonice. Važna su ograničenja dostupnost obnovljivih izvora, pristupačnost postrojenja na tlu ili na krovu i stabilnost potražnje za kogeneracijskim sustavima.
Zelena kupnja može biti dobro rješenje za mikropoduzeća. Za mala poduzeća realna je upotreba obnovljivih ili drugih alternativnih izvora energije.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.2. Maloprodajni opskrbni lanac
Slika 3.1.
Predložen slijed ključnih pitanja i aktivnosti (osjenčani četverokuti) koji predstavljaju najbolje prakse za sustavno poboljšanje opskrbnog lanca, podijeljeni po preduvjetima i dvjema strategijama (S1. i S2.) (13)
Skupina prioritetnih proizvoda?
Identifikacija kontrolnih točaka
Razvoj proizvoda i standarda
Uspostava razmjene podataka između dobavljača?
NE
NE
NE
DA
DA
DA
S1. Poticanje opsežnog poboljšanja
Suradnja s velikim dobavljačima na poboljšanju ekol. učinkovitosti
Uspostava l revizija ekol. zahtjeva za proizvode/ dobavljače?
Isključivanje najgorih proizvoda
Zahtjev za vanjsku certifikaciju
Prostor za učinkovitu intervenciju?
Postavljanje ekol. zahtjeva za proizvode/dobavljače?
Kriteriji za isključivanje (npr. ribe na crvenom popisu)?
Mjerodavne vodeće marke
SKUPINE GLAVNIH PROIZVODA?
Postavljanje poboljšanja opskrbnog lanca kao prioriteta
Mjerodavan vanjski ekol. standard?
NE
DA
NE
Poboljšanje glavnog asortimana
Proširena tržišna niša vodećeg proizvoda
Promicanje vodećih proizvoda
NE
DA
Ekološka procjena
S2. Poticanje ekološke potrošnje
Preduvjeti
3.2.1. Integracija okolišne održivosti opskrbnog lanca u poslovnu strategiju i poslovanje
Najbolja praksa upravljanja okolišem je da uprava integrira okolišnu održivost opskrbnog lanca u poslovnu strategiju i da posebno osoblje uprave (idealno u posebnoj jedinici) koordinira provedbu potrebnih mjera na razini maloprodajnog poslovanja. Mjere bi trebalo koordinirati barem na razini osoba ili odjela zaduženih za nabavu, proizvodnju, osiguranje kvalitete, prijevoz i logistiku te marketing. Osobito je važno utvrditi kvantitativne ciljeve okolišne održivosti o kojima se široko informira i koji imaju veliku težinu u procesu donošenja odluka kao pokazatelje i pokretače mjera za poboljšanje okolišne održivosti opskrbnog lanca. Slijed aktivnosti najbolje prakse za sustavno poboljšanje opskrbnog lanca proizvoda utvrđenih prema kronološkom redu i okolišnoj učinkovitosti predložen je na slici 3.1. Najbolja praksa upravljanja okolišem je provedba tog slijeda aktivnosti (koje odražavaju i najbolje prakse opisane u nastavku).
Svaki trgovac na malo može integrirati okolišno održivu strategiju opskrbnog lanca u strukturu uprave i poslovanje maloprodaje. Za velike trgovce na malo ta je najbolja praksa upravljanja okolišem složenija i iziskuje opsežno osposobljavanje i reorganizaciju da bi se uspostavili okolišni održivi prioriteti u pogledu nabave. Integriranjem upravljanja okolišnom održivošću opskrbnog lanca u maloprodajne organizacije mogu se poboljšati dugoročni gospodarski rezultati stvaranjem marke izražene dodane vrijednosti i osiguravanjem učinkovite i održive opskrbe proizvodom u budućnosti.
Za mala poduzeća takve aktivnosti mogu se relativno jednostavno provesti, a može ih se povezati i s promjenom tržišnog položaja kako bi se naglasio održiviji asortiman proizvoda s dodanom vrijednošću.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||
|
|
3.2.2. Procjena opskrbnih lanaca glavnog proizvoda radi utvrđivanja prioritetnih proizvoda, dobavljača i mogućnosti poboljšanja i utvrđivanja učinkovitih mehanizama za poboljšanje opskrbnog lanca proizvoda
U skladu sa slijedom najboljih praksi upravljanja okolišem primjenjivih na poboljšanje okolišne učinkovitosti maloprodajnih opskrbnih lanaca (slika 3.1.), trgovci na malo trebali bi utvrditi prioritetne proizvode, procese i dobavljače koje treba poboljšati pomoću okolišne procjene opskrbnih lanaca proizvoda, koristeći se znanstvenim informacijama, savjetovanjima sa stručnjacima (npr. nevladine organizacije) i alatima za procjenu životnog ciklusa. Osim toga, trgovci na malo moraju utvrditi dostupne odgovarajuće mogućnosti poboljšanja za skupine prioritetnih proizvoda. Važan aspekt toga je utvrđivanje mjerodavnih općeprihvaćenih vanjskih okolišnih standarda pomoću kojih se mogu pratiti više razine okolišne učinkovitosti dobavljača i/ili proizvoda. Primjenjivost i razina zaštite okoliša koje stoje iza tih standarda znatno se razlikuju.
Neki se standardi mogu široko primjenjivati (od tablice 3.4. do tablice 3.7.), a najbolja praksa za njih je osigurati da svi dobavljači/proizvodi budu certificirani za te standarde. Direktivom o označivanju energetske učinkovitosti 2010/30/EU stvoren je pravni okvir kojim se potrošačima i trgovcima na malo omogućuje da se u svojoj ponudi proizvoda usredotoče na najviši razred energetske učinkovitosti. Ostali standardi ne temelje se na kriterijima koji se mogu široko primjenjivati kako bi se poboljšala okolišna održivost svih proizvoda i dobavljača, već umjesto toga služe utvrđivanju vodećih proizvoda (tablica 3.3.). Primjerice, znak za okoliš EU-a dodjeljuje se proizvodima koji po energetskoj učinkovitosti u životnom ciklusu spadaju u najboljih 10 – 20 % proizvoda unutar odgovarajuće kategorije. Najbolja praksa za standarde s visokim zahtjevima, kao što su znakovi za područje okoliša ISO tipa I (14) i organske norme, jest da potrošači promiču njihov izbor.
Tablica 3.3.
Neki ilustrativni primjeri vodećih standarda za certificiranje „ekoloških proizvoda” i skupine proizvoda na koje se primjenjuju
|
Standard |
Skupina proizvoda |
|
Plavi anđeo Znak za okoliš EU-a Nordijski labud Oznake energetske učinkovitosti EU-a (najviši razred učinkovitosti) |
Neprehrambeni proizvodi |
|
Ekološki (u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 889/2008 (15) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 (16)). Uključuje GOTS, KRAV, Soil Association, BioSuisse itd. |
Prehrambeni proizvodi i proizvodi od prirodnih vlakana |
Za standarde u širokoj primjeni predlaže se jednostavna klasifikacijska shema uz često korištene standarde kao primjere. Tablica 3.4. sadržava detaljan opis predloženih kriterija koji bi prema standardima bili obvezni za proizvode i njihovu proizvodnju kako bi se takve standarde moglo smatrati „osnovnima”, „poboljšanima” ili „uzornima”.
Tablica 3.4.
Predloženi klasifikacijski kriteriji za „osnovne”, „poboljšane” i „uzorne” standarde za proizvode koje prodaju trgovci na malo
|
Osnovni |
Poboljšani |
Uzorni |
||||||||||||||||||
|
|
|
Primjeri osnovnih, poboljšanih i uzornih okolišnih standarda te skupina proizvoda na koje se primjenjuju navedeni su redom u tablici 3.5., tablici 3.6. i tablici 3.7.
Tablice 3.5., 3.6., 3.7. i 3.8. obuhvaćaju neke od ilustrativnih primjera koji ne predstavljaju službeno prihvaćanje „osnovnih”, „poboljšanih” i „uzornih” standarda za skupine proizvoda.
Tablica 3.5.
Neki ilustrativni primjeri „osnovnih” okolišnih standarda i skupine proizvoda na koje se primjenjuju
|
Standard |
Skupine proizvoda |
|
GlobalGAP (dobra poljoprivredna praksa) i standardi prema kojima se mjeri |
Usjevi i stoka |
|
Oeko-Tex 1000 |
Tekstil |
|
Certifikacija nacionalne/regionalne proizvodnje (npr. certifikacija britanskog podrijetla „Red Tractor”) |
Svi proizvodi |
|
Ribe na crvenom popisu (isključivanje) |
Ribe |
Tablica 3.6.
Neki ilustrativni primjeri „poboljšanih” okolišnih standarda i inicijativa i skupine proizvoda na koje se primjenjuju
|
Standardi i inicijative |
Skupine proizvoda |
|
BCI (Inicijativa za bolji pamuk) |
Proizvodi od pamuka |
|
BCRSP (Baselski kriteriji za odgovornu proizvodnju soje) |
Soja (stočna hrana koje se upotrebljava u proizvodnji mliječnih proizvoda, jaja i mesa) |
|
BSI (Inicijativa za bolju šećernu trsku) |
Proizvodi od šećera |
|
4C (Zajednički kodeks Asocijacije proizvođača kave) |
Kava |
|
Fair-trade (Udruga za promicanje pravedne trgovine) |
Poljoprivredni proizvodi iz regija u razvoju |
|
RA (Savez za očuvanje tropskih šuma) |
Poljoprivredni proizvodi iz tropskih područja |
|
RSPO (Okrugli stol za održivo palmino ulje) |
Proizvodi od palminog ulja |
|
PEFC (Program za priznavanje sustava certifikacije šuma) |
Drvo i papir |
|
RTRS (Okrugli stol za održivu soju) |
Soja (stočna hrana koje se upotrebljava u proizvodnji mliječnih proizvoda, jaja i mesa) |
|
UTZ |
Kakao, kava, palmino ulje, čaj |
Tablica 3.7.
Neki ilustrativni primjeri „uzornih” okolišnih standarda i inicijativa i skupine proizvoda na koje se primjenjuju
|
Standard |
Skupine proizvoda |
|
FSC (Vijeće za nadzor šuma) |
Drvo i papir |
|
MSC (Vijeće za očuvanje mora) |
Morski plodovi iz slobodnog ulova |
Ako nema široko primjenjivih okolišnih standarda, maloprodajna najbolja praksa je u okviru ugovornih sporazuma odrediti okolišne kriterije koji se odnose na okolišno kritične točke opskrbnog lanca ili intervenirati kako bi se poboljšala učinkovitost opskrbnog lanca s pomoću širenja najbolje prakse i vrednovanja okolišne učinkovitosti.
Svaki trgovac na malo može utvrditi najučinkovitije mehanizme za poboljšanje opskrbnog lanca. Veliki trgovci na malo koji prodaju proizvode vlastite robne marke mogu provesti sve aspekte ove najbolje prakse upravljanja okolišem.
U malim poduzećima ta je tehnika ograničena na utvrđivanje prioritetnih proizvoda radi usmjeravanja prema određenom izboru ili zelenu nabavu na temelju vanjske certifikacije. Postupna provedba sustavnog i ciljanog pristupa ne povlači za sobom velike troškove.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||
|
|
3.2.3. Usmjeravanje prema određenom izboru i zelena nabava prioritetnih skupina proizvoda na temelju vanjske certifikacije
Najbolja praksa upravljanja okolišem je isključivanje proizvoda koji su u najvećoj mjeri neodrživi (npr. ugrožene vrste) i traženje opsežne certifikacije (tj. cilj je 100 % udjela u prodaji) prema vanjskim okolišnim standardima za proizvode koji su proglašeni prioritetima za okolišno poboljšanje. Okolišni standardi primjenjuju se na proizvode i/ili dobavljače i općenito se klasificiraju kao osnovni, poboljšani ili uzorni prema strogoći i opsežnosti okolišnih uvjeta (tablica 3.8. sadržava neke ilustrativne primjere). Najbolja praksa upravljanja okolišem je primjena najviše postojeće razine općeprihvaćenog okolišnog standarda.
Tablica 3.8.
Neki ilustrativni primjeri najbolje prakse kojom se podržavaju mjerila izvrsnosti za tu najbolju praksu upravljanja okolišem na razini skupina proizvoda
|
Skupina proizvoda |
Primjeri najbolje prakse (stvarni ili ciljni udjeli u prodaji za različite standarde) |
|
Kava, čaj |
100 % Fair-trade; 100 % 4C |
|
Voće i povrće |
100 % Global GAP |
|
Masti i ulja |
100 % RSPO; 100 % RTRS |
|
Plodovi mora |
100 % MSC |
|
Šećer |
100 % Fair-trade |
|
Tekstil |
100 % BCI |
|
Drvo i papir |
100 % FSC |
Ova se najbolja praksa upravljanja okolišem primjenjuje na sve trgovce na malo. Mjerilo izvrsnosti izraženo je u odnosu na proizvode vlastite robne marke koje prodaju veći trgovci na malo.
Mala poduzeća bez asortimana proizvoda vlastite robne marke trebala bi izbjegavati proizvode koji najviše štete okolišu (npr. ugrožene vrste riba) i držati proizvode robnih marki koji su certificirani prema mjerodavnim okolišnim standardima (npr. tablica 3.3.).
Okolišni standardi treće strane možda ne obuhvaćaju sve mjerodavne okolišne aspekte i procese u opskrbnom lancu, a standardi koji bi bili dobri za okoliš i općenito primjenjivi ne postoje za sve skupine proizvoda. Skupine proizvoda koje se ne spominju u tablici 3.8. mogu se postaviti kao cilj pri poboljšanju opskrbnog lanca propisivanjem zahtjeva za proizvode/dobavljače, intervencijama trgovaca na malo (npr. vrednovanje dobavljača) i promoviranjem vodećih „ekoproizvoda” kako je opisano u daljnjim najboljim praksama upravljanja okolišem.
Ako je okolišna certifikacija navedena kao kriterij da bi se neki proizvod uopće razmatrao, troškove sukladnosti i certifikacije snose dobavljači i oni se ne prenose na trgovce na malo. Međutim, u tu najbolju praksu spada to da trgovci na malo pružaju podršku postojećim dobavljačima pri stjecanju certifikata, a u tom slučaju troškovi se dijele. Za dobavljače troškovi usklađivanja mogu se smatrati ulaganjem za povećanje prihvaćenosti njihovih proizvoda na tržištu i za uvođenje cjenovnih premija. Za trgovce na malo dodatni troškovi povezani s tom tehnikom mogu se odvagnuti u kontekstu smanjenja rizika u opskrbnom lancu i potencijalnih prednosti u pogledu cijena i marketinga.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||
|
|
3.2.4. Propisivanje okolišnih zahtjeva dobavljačima prioritetnih skupina proizvoda
Najbolja praksa upravljanja okolišem je uspostavljanje okolišnih kriterija za prioritetne proizvode i njihove dobavljače, usmjerenost na utvrđene kritične okolišne točke i provođenje sukladnosti s tim kriterijima revizijom proizvoda i dobavljača.
Ta se najbolja praksa upravljanja okolišem primjenjuje na velike trgovce na malo i na prioritetne proizvode vlastite robne marke. Revizija okolišne učinkovitosti dobavljača može se integrirati u socijalnu reviziju i sustav kontrole kvalitete proizvoda kako bi se smanjili dodatni troškovi. Za dobavljače troškovi usklađivanja mogu se odvagnuti u kontekstu poboljšane sigurnosti potražnje i poboljšane prolaznosti njihovih proizvoda na tržištu te svih cjenovnih premija koje bi uslijed toga mogli ostvariti. Za trgovce na malo troškovi se mogu odvagnuti u kontekstu smanjenih reputacijskih i srednjoročnih poslovnih rizika u opskrbnom lancu povezanih s neodrživim praksama i u kontekstu cjenovnih i marketinških premija koje bi uslijed toga mogli ostvariti.
Ta najbolja praksa upravljanja okolišem ne može se primijeniti na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||
|
|
3.2.5. Poticanje poboljšanja učinkovitosti dobavljača vrednovanjem i širenjem najbolje prakse
Najbolja praksa upravljanja okolišem je poticanje poboljšanja dobavljača uspostavljanjem sustava razmjene informacija, kojima se može koristiti za vrednovanje dobavljača i širenjem boljih praksi upravljanja. Potonjim se dobavljačima može pomoći da postignu sukladnost s vanjskim standardima i kriterijima koje određuju trgovci na malo.
Ta se najbolja praksa upravljanja okolišem može primijeniti na velike trgovce na malo i na prioritetne proizvode vlastite robne marke. Trgovci na malo mogu dobavljačima ponuditi malu cjenovnu premiju kako bi ih se potaknulo na sudjelovanje u programima poboljšanja i platiti za prikupljanje podataka i širenje boljih tehnika praksi upravljanja. Te troškove trebalo bi odvagnuti u kontekstu smanjenih reputacijskih i srednjoročnih poslovnih rizika u opskrbnom lancu povezanih s neodrživim praksama i u kontekstu cjenovnih premija koje bi uslijed toga trgovci na malo mogli uvesti. Dividende od svih utvrđenih poboljšanja učinkovitosti mogu se podijeliti s trgovcima na malo na temelju ugovora.
Ta najbolja praksa upravljanja okolišem ne može se primijeniti na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||
|
|
3.2.6. Zajedničko istraživanje i razvoj radi poticanja opsežnog unapređenja i inovacija u opskrbnom lancu
Najbolja praksa upravljanja okolišem je strateška suradnja s drugim dionicima kako bi se utvrdile i razvile inovativne mogućnosti poboljšanja opskrbnog lanca te razvili široko prihvaćeni okolišni standardi.
Svaki veliki trgovac na malo s opskrbnim lancima proizvoda vlastite robne marke može surađivati s istraživačkim zavodima ili konzultantima kako bi poboljšao održivost opskrbnog lanca. Trgovci na malo možda žele usmjeriti ta istraživanja i razvoj na skupine proizvoda za koje ne postoje komercijalno održive i široko primjenjive mogućnosti poboljšanja. Ta praksa može se smatrati ulaganjem u održive i gospodarski konkurentne opskrbne lance.
Ta najbolja praksa upravljanja okolišem ne može se primijeniti na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||
|
— |
3.2.7. Promicanje vodećih ekoloških proizvoda
Najbolja praksa upravljanja okolišem je promicanje vodećih certificiranih ekoloških proizvoda. Kampanje za podizanje svijesti, pitanje izvora nabave, oblikovanje cijena, pozicioniranje proizvoda u prodavaonici i promidžba važni su sastavni dijelovi ove tehnike koja se može učinkovito provesti razvojem ekološkog asortimana vlastite robne marke.
Svi trgovci na malo mogu držati vodeće ekološke proizvode i poticati njihovu potrošnju. Veliki trgovci na malo mogu opširnije provesti ovu tehniku razvojem ekološkog asortimana vlastite robne marke. Troškovi dobavljača povezani s certifikacijom vodećih proizvoda mogu se prenijeti na trgovce na malo. Certificirani vodeći ekološki proizvodi povezani su sa znatnim cjenovnim premijama i višim profitnim maržama. Ekološki asortimani proizvoda vlastite robne marke vjerojatno će povećati ukupnu prodaju proizvoda vlastite robne marke trgovca na malo pozitivnim halo-efektom.
Ta najbolja praksa upravljanja okolišem može se primijeniti na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||||
|
|
3.3. Prijevoz i logistika
3.3.1. Zelena nabava i okolišni zahtjevi za pružatelje usluga prijevoza
Najbolja praksa upravljanja okolišem je integrirati okolišnu učinkovitost i kriterije izvješćivanja u nabavu vanjskih usluga prijevoza i logističkih usluga, uključujući zahtjeve za provedbu najboljih praksi upravljanja okolišem opisanih u ovom dokumentu.
Svi trgovci na malo kupuju barem dio usluga prijevoza i logističkih usluga od vanjskih pružatelja usluga i mogu donositi odluke o kupnji prema kriterijima učinkovitosti ili okolišnim kriterijima. Ipak, poboljšanjem učinkovitosti prijevoza i logističkih usluga smanjuju se operativni troškovi te se zahtijeva učinkovito praćenje i izvješćivanje. Učinkoviti vanjski pružatelji usluga prijevoza mogu ponuditi niže cijene usluga trgovcima na malo.
Mali trgovci na malo obično su ovisni o vanjskim pružateljima usluga.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||||
|
|
3.3.2. Učinkovito praćenje i izvješćivanje za sve usluge prijevoza i logističke usluge
Najbolja praksa upravljanja okolišem je izvješćivanje o učinkovitosti i okolišnoj učinkovitosti svih usluga prijevoza i logističkih usluga između primarnih dobavljača, distribucijskih centara, trgovaca na malo i postrojenja za gospodarenje otpadom na temelju praćenja internih usluga i podataka dobivenih od trećih strana.
Ovu praksu mogu primijeniti svi trgovci na malo. Izvješćivanje o internim uslugama prijevoza i logističkim uslugama odnosi se samo na velike trgovce na malo. Za učinkovito praćenje i izvješćivanje potrebna su manja ulaganja u potrebne sustave informacijske tehnologije i njihovo upravljanje, no tako se mogu utvrditi mogućnosti za poboljšanje učinkovitosti usluga prijevoza i logističkih usluga.
Malim poduzećima dostupni su osnovni podaci o prosječnim faktorima emisija za različite načine prijevoza za procjenu emisija.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||||||||||||||||||||
|
|
3.3.3. Integracija učinkovitosti prijevoza u odluke o izvoru nabave i dizajn ambalaže
Najbolja praksa upravljanja okolišem je integracija učinkovitosti prijevoza u odluke o izvoru nabave i dizajn ambalaže na temelju procjene životnog ciklusa proizvoda koji su nabavljeni iz različitih regija i pomoću dizajna ambalaže proizvoda kojim se omogućuje maksimalno povećanje zbijenosti prijevoznih jedinica.
Ova se praksa može primijeniti na velike trgovce na malo s asortimanom proizvoda vlastite robne marke. Ona uvelike ovisi o lokaciji proizvoda i izvora nabave, a povezana je s mnoštvom faktora nabave. Za ambalažu, povećanjem zbijenosti pakirane robe može se znatno poboljšati učinkovitost prijevoza i time smanjiti troškove prijevoza.
Ta najbolja praksa upravljanja okolišem ne može se primijeniti na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||
|
|
3.3.4. Prijelaz na učinkovitije načine prijevoza
Najbolja praksa upravljanja okolišem je prijelaz na učinkovitije načine prijevoza, osobito željeznicom, vodnim putovima i većim kamionima i na smanjivanje zračnog prijevoza za sve prometne udaljenosti za koje je to moguće. Mogućnosti za te prijelaze mogu biti ograničene na primarnu distribuciju od distribucijskih centara dobavljača do distribucijskih centara trgovaca na malo, s obzirom da početni i završni dio puta često iziskuju cestovni prijevoz. Prijelazi na druge načine prijevoza stoga zahtijevaju optimizaciju distribucijskih mreža radi uključivanja intermodalnih prijevoza (npr. odabir lokacije za distribucijske centre s pristupom željezničkoj i mreži vodnih putova). Prijelaz s manjih na veće kamione, uključujući kamione s prikolicama na dva kata, uključen je u ovu tehniku zbog znatno veće učinkovitosti većih kamiona u usporedbi s malima. Prijelazima na druge načine prijevoza mogu se olakšati i donošenje odluka o izvoru nabave proizvoda ako prijevoz predstavlja važnu komponentu utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš (uzevši u obzir sve mjerodavne implikacije životnog ciklusa).
Tablica 3.9.
Poredak načina prijevoza prema prednostima za okoliš (počevši od najboljeg)
|
Poredak |
Način prijevoza |
|
1. |
Teretni vlak |
|
2. |
Prekooceanski brod |
|
3. |
Unutarnji plovni put |
|
4. |
Veliki kamion |
|
5. |
Srednji kamion |
|
6. |
Mali kamion |
|
7. |
Zračni prijevoz |
Svi trgovci na malo mogu poduzeti mjere da u pogledu prijevoza proizvoda pređu na načine prijevoza kojima se manje zagađuje okoliš, barem na temelju veličine vozila, a većina velikih trgovaca na malo može barem u pogledu nekih primarnih distribucija prijeći s cestovnog na željeznički ili vodni promet. Međutim, za masovne prijelaze s cestovnog na željeznički prijevoz i prijevoz unutarnjim plovnim putovima u prijevozu maloprodajne robe potrebna su poboljšanja u nacionalnoj željezničkoj infrastrukturi i plovnim putovima te veća prekogranična koordinacija prijevozničkih kompanija. Zbog toga nacionalna prometna infrastruktura i politika (npr. cestarine) mogu znatno utjecati na prostor trgovaca na malo za poboljšanje i donošenje odluka kad je riječ o načinu prijevoza.
To se ne primjenjuje na mala poduzeća, osim ako raspoloživi izbori nabave omogućuju odabir učinkovitijih načina prijevoza za određene proizvode.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||
|
|
3.3.5. Optimizacija distribucijske mreže
Najbolja praksa upravljanja okolišem je optimizacija distribucijske mreže sustavnom provedbom najučinkovitije od sljedećih mogućnosti: i. strateška centralizirana središta za prihvat željezničkog i vodnog prijevoza ii. konsolidirane platforme i iii. izravne rute.
To se primjenjuje na velike trgovce na malo s internim uslugama prijevoza i logističkim uslugama te za vanjske pružatelje usluga prijevoza, osobito kad se proizvodi nabavljaju s većih udaljenosti. Za ovu praksu nisu potrebna velika ulaganja. Za gradnju novih središta integriranih sa željezničkom mrežom i mrežom vodnih putova nisu potrebna velika ulaganja. U oba slučaja povećana učinkovitost utovara i uporaba učinkovitijih načina prijevoza za veće udaljenosti mogu znatno smanjiti operativne troškove.
To se ne primjenjuje na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||||
|
|
3.3.6. Optimizacija planiranja ruta, upotreba telematike i osposobljavanje vozača
Najbolja praksa upravljanja okolišem je optimizacija operativne učinkovitosti s pomoću učinkovitog planiranja ruta, upotrebe telematike i osposobljavanja vozača. Učinkovito planiranje ruta obuhvaća iskorištavanje mogućnosti da se na dostavna vozila prodavaonica utovari otpad i roba koju dostavljači isporučuju u distribucijske centre te iskorištavanje mogućnosti noćnih dostava radi izbjegavanja gužve u prometu.
To se primjenjuje na sve proizvode koji se dostavljaju velikim trgovcima na malo internim uslugama prijevoza i logističkim uslugama i na vanjske pružatelje usluga prijevoza. Osposobljavanjem vozača obično se ostvaruju uštede od 5 % goriva. Zbog optimizacije ruta mogu biti potrebna velika ulaganja u informacijsku tehnologiju, ali njome se mogu smanjiti troškovi kapitalnih ulaganja (manje potrebnih kamiona) i znatno smanjiti operativni troškovi (gorivo).
To se primjenjuje na manja poduzeća ako imaju vlastita vozila za prijevoz (npr. dostavna vozila).
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||||||||
|
|
3.3.7. Smanjenje utjecaja cestovnih vozila na okoliš s pomoću odluka o kupnji i preinaka u okviru naknadne ugradnje
Najbolja praksa upravljanja okolišem je smanjenje utjecaja cestovnih vozila na okoliš odlukama o kupnji i preinakama u okviru naknadne ugradnje To uključuje kupnju vozila na alternativni pogon ili učinkovitih vozila s niskom razinom onečišćenja i vozila s niskom razinom buke, aerodinamičke preinake i upotrebu pneumatika s malim otporom kotrljanja.
To se primjenjuje na sve proizvode koji se dostavljaju velikim trgovcima na malo internim uslugama prijevoza i logističkim uslugama i na vanjske pružatelje usluga prijevoza. Za vozila koja prelaze velike udaljenosti pri velikim brzinama (> 80 km/h), malim ulaganjima u aerodinamičke preinake i većim ulaganjima za prijelaz na aerodinamičnije vučno vozilo s prikolicom omogućuje se vrijeme povrata do dvije godine. Isto vrijeme povrata vrijedi i za ugradnju pneumatika s malim otporom kotrljanja. Za vozila na alternativni pogon potrebni su znatno viši troškovi ulaganja.
To se primjenjuje na manja poduzeća ako imaju vlastita vozila za prijevoz (npr. dostavna vozila).
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||||||||||||||
|
|
3.4. Gospodarenje otpadom
3.4.1. Smanjivanje otpada od hrane
Najbolja praksa upravljanja okolišem je integracija okolišno prihvatljivih praksi kao što su praćenje, revizija, određivanje prioriteta, logistička pitanja, bolji mehanizmi čuvanja, kontrola temperature i vlage u prodavaonici, distribucijskim centrima i dostavnim kamionima, osposobljavanje osoblja, doniranje, savjetovanje potrošača itd. radi izbjegavanja stvaranja otpada od hrane i njegova odlaganja ili spaljivanja postupkom fermentacije.
Ovo je ekonomična mjera primjenjiva na trgovce na malo prehrambenim proizvodima bilo koje veličine i u svim državama članicama. Međutim, možda su na snazi politike kojima se izbjegava/ne potiče doniranje hrane.
Sva mala poduzeća mogu primijeniti preventivne mjere za izbjegavanje stvaranja otpada od hrane. Troškovi upravljanja nadoknadili bi se uštedama troškova zbog manjih gubitaka proizvoda i manje količine stvorenog otpada.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||||||||||
|
|
3.4.2. Integracija gospodarenja otpadom u maloprodajne aktivnosti
Najbolja praksa upravljanja okolišem je integracija praksi gospodarenja otpadom tamo gdje je sprečavanje nastajanja određeno kao prioritet. Primjeri najbolje prakse uključuju:
|
— |
interne prakse upravljanja:
|
|
— |
prakse upravljanja na razini organizacije:
|
Opisane tehnike primjenjuju se na sve trgovce na malo. Najbolje prakse trebale bi biti prikladne za trgovce na malo koji vode velik broj prodavaonica i distribucijskih centara. Dodjela sredstava za učinkovito smanjenje količine otpada bila bi ekonomski opravdana. Masovnim prijevozom natrag u distribucijske centre smanjili bi se troškovi obrade u usporedbi s troškovima dogovorenima na lokalnoj razini ili razini prodavaonice.
Mala poduzeća koja proizvode vrlo velike količine otpada trebala bi dodijeliti sredstva i osposobiti osoblje za dobre prakse gospodarenja otpadom.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelj okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||
|
|
3.4.3. Sustavi povrata za PET i PE boce i za iskorištene proizvode
Najbolja praksa upravljanja okolišem je provedba sustava povrata i njihova integracija u logistiku poduzeća, primjerice za PET i PE boce.
Trgovci na malo prehrambenim proizvodima, pogotovo veliki lanci, mogu primijeniti ovu najbolju praksu upravljanja okolišem. Za tu praksu potrebna su sredstva, održavanje i oprema. U nekim zemljama već je obvezna (npr. Nizozemska, Švedska i Njemačka).
U malim poduzećima za nju su potrebna dodatna sredstva za svakodnevno funkcioniranje sustava povrata.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelj okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||
|
|
3.5. Manja upotreba papira i upotreba certificiranog/recikliranog papira za publikacije
Najbolja praksa upravljanja okolišem je smanjiti utjecaj na okoliš s pomoću smanjene potrošnje materijala, na primjer optimizacijom papira za komercijalne publikacije ili upotrebom okolišno prihvatljivijeg papira.
Svi trgovci na malo, pogotovo veliki lanci koji proizvode velike količine tiskanih komercijalnih publikacija, mogu imati koristi od provedbe ove najbolje prakse upravljanja okolišem. Dobro provedena praksa smanjenja potrošnje papira može dovesti do ušteda.
Ova najbolja praksa upravljanja okolišem primjenjiva je na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerila izvrsnosti
|
Pokazatelji okolišne učinkovitosti |
Mjerila izvrsnosti |
||||||||||||||||
|
|
3.6. Skupljanje i ponovna upotreba kišnice
Najbolja praksa upravljanja okolišem je skupljanje kišnice i njezina ponovna upotreba i/ili infiltracija u tlo na licu mjesta s krovova i parkirališta.
Trgovci na malo koji imaju vlastite zgrade i/ili parkirališta na lokacijama s dobrim uvjetima mogu provesti ovu praksu. Klimatski uvjeti i standardni sustav za skupljanje kišnice u općini mogu utjecati na primjenu ove tehnike. To je mjera koja povlači za sobom velike troškove.
Ova najbolja praksa upravljanja okolišem primjenjiva je na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelj okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||
|
|
3.7. Sprečavanje upotrebe jednokratnih plastičnih vrećica ili druge mjere kojima se utječe na ponašanje potrošača
Najbolja mjera upravljanja okolišem je utjecati na potrošače da smanje svoj utjecaj na okoliš kampanjama kao što je uklanjanje plastičnih vrećica, odgovorno oglašavanje i davanje najboljih smjernica potrošačima.
Svi trgovci na malo mogu primijeniti ovu praksu. Obično su propisi glavni pokretač za njezinu provedbu.
Ova najbolja praksa upravljanja okolišem primjenjuje se na mala poduzeća.
Povezani pokazatelji okolišne učinkovitosti i mjerilo izvrsnosti
|
Pokazatelj okolišne učinkovitosti |
Mjerilo izvrsnosti |
||||
|
|
4. PREPORUČENI KLJUČNI POKAZATELJI OKOLIŠNE UČINKOVITOSTI ZA POJEDINAČNE SEKTORE
|
Pokazatelj |
Uobičajene mjerne jedinice |
Kratak opis |
Preporučena minimalna razina praćenja |
Povezan ključni pokazatelj u skladu s Prilogom IV. Uredbi (EZ) br. 1221/2009 (odjeljak C.2) |
Mjerilo izvrsnosti i povezana najbolja praksa upravljanja okolišem |
||||||||||||||||||||||||
|
ENERGETSKA UČINKOVITOST |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
kWh/m2 godišnje |
Potrošnja energije (struja, toplina, druga goriva) po jedinici prodajnog prostora i godini. Napomene:
|
Po prodavaonici (lokaciji), distribucijskom centru i na razini organizacije (agregirana vrijednost) Po glavnim procesima u kojima se troši energija: toplina, struja za hlađenje (prema potrebi) i struja za sve druge namjene |
Energetska učinkovitost |
Specifična potrošnja energije po m2 prodajnog prostora za grijanje, hlađenje i klimatizaciju niža od ili jednaka 0 kWh/m2 godišnje ako se otpadna toplina od hlađenja može integrirati. U suprotnom, niža od ili jednaka 40 kWh/m2 godišnje za nove zgrade i 55 kWh/m2 godišnje za postojeće zgrade. (vidjeti najbolje prakse upravljanja okolišem 3.1.1., 3.1.2., 3.1.3., 3.1.4.) |
||||||||||||||||||||||||
|
kWh/m godišnje |
Potrošnja energije sustava hlađenja po linearnom metru rashladne vitrine i godini. Napomene:
|
Po prodavaonici (lokaciji) |
Energetska učinkovitost |
Specifična (linearna) potrošnja centraliziranog hlađenja od 3 000 kWh/m godišnje. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.1.6.) |
||||||||||||||||||||||||
|
W/m2 |
Instalirana snaga rasvjete radi pokrivanja potreba za osvjetljenjem (osnovno i u svrhe prezentiranja proizvoda) po jedinici prodajnog prostora i godini. Napomene:
|
Po prodavaonici (lokaciji), distribucijskom centru ili drugom Po prostoru u prodavaonici i po razdoblju tijekom dana, prema potrebi |
Energetska učinkovitost |
Instalirana snaga rasvjete niža od 12 W/m2 za supermarkete i 30 W/m2 za specijalizirane prodavaonice. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.1.7.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Postotak prodavaonica koje se prate u okviru sustava upravljanja energijom. Napomene:
|
Po prodavaonici (lokaciji) Po procesu |
Energetska učinkovitost |
Prati se 100 % prodavaonica i procesa. Provedba mehanizama vrednovanja (vidjeti najbolje prakse upravljanja okolišem 3.1.5., 3.1.8.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Gubitak rashladnih sredstava u odnosu na ukupnu količinu rashladnog sredstva u postrojenju. Napomene:
|
Po prodavaonici (lokaciji), distribucijskom centru i na razini organizacije (agregirana vrijednost) Po vrsti rashladnog sredstva |
Emisije |
— (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.1.6.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Postotak prodavaonica u kojima se upotrebljavaju prirodna rashladna sredstva od ukupnog broja prodavaonica s hladnjacima Napomene:
|
Razina organizacije |
Emisije |
Opća upotreba prirodnih rashladnih sredstava. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.1.6.) |
||||||||||||||||||||||||
|
UČINKOVITOST OPSKRBNOG LANCA |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
(da/ne) |
Ovim se pokazateljem iskazuje provode li se programi za poboljšanje opskrbnog lanca sustavno za skupine prioritetnih proizvoda. Napomene:
|
Razina organizacije po opskrbnom lancu proizvoda |
Poboljšanja okolišne učinkovitosti opskrbnog lanca obuhvaćaju:
|
Sustavna provedba programa za poboljšanje opskrbnog lanca na razini skupina prioritetnih proizvoda. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.2.1.) |
||||||||||||||||||||||||
|
(da/ne) |
Taj se pokazatelj odnosi na procjenu utjecaja opskrbnog lanca na okoliš i na utvrđivanje učinkovitih mehanizama za poboljšanje opskrbnog lanca proizvoda. Napomene:
|
Razina organizacije po opskrbnom lancu proizvoda |
Poboljšanja okolišne učinkovitosti opskrbnog lanca obuhvaćaju:
|
Provedba sustavne procjene (neovisno ili u okviru konzorcija) opskrbnih lanaca glavnog proizvoda. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.2.2.) |
||||||||||||||||||||||||
|
Postotak prodaje proizvoda certificiranih za određenu razinu okolišne učinkovitosti |
Treba uzeti u obzir sljedeće stope: postotak prodaje:
|
Razina organizacije po skupini proizvoda |
Okolišni standardi odnose se na:
|
Stopostotna certifikacija prema okolišnim standardima treće strane unutar skupine proizvoda. Stopostotna prodaja trgovačkih marki usklađenih s okolišnim standardima koje određuje trgovac na malo unutar skupine proizvoda. 10 % prodanih proizvoda unutar skupina prehrambenih proizvoda certificirani su kao organski. 50 % prodanog pamuka certificirano je kao organski pamuk. 10 % prodanih proizvoda unutar skupina neprehrambenih proizvoda certificirano je prema službenim znakovima za okoliš (ISO tip I). (vidjeti najbolje prakse upravljanja okolišem 3.2.2., 3.2.3., 3.2.4., 3.2.5., 3.2.6., 3.2.7.) |
||||||||||||||||||||||||
|
UČINKOVITOST PRIJEVOZA I LOGISTIKE |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
MJ/tkm |
Izravna potrošnja goriva/energije po prevezenom tonskom kilometru za ukupni prijevoz i po načinu prijevoza za usporedbu različitih načina prijevoza. Napomene:
|
Razina organizacije Po načinu prijevoza i glavnoj ruti |
Energetska učinkovitost Racionalno iskorištavanje sirovina |
— (vidjeti najbolje prakse upravljanja okolišem 3.3.1., 3.3.2., 3.3.3., 3.3.4., 3.3.5., 3.3.6., 3.3.7.) |
||||||||||||||||||||||||
|
ekvivalent kg CO2/tkm |
Govori o okolišnoj učinkovitosti usluga prijevoza. Napomene:
|
Razina organizacije Po načinu prijevoza i glavnoj ruti Po vrsti goriva |
Racionalno iskorištavanje sirovina Emisije |
— (vidjeti najbolje prakse upravljanja okolišem 3.3.1., 3.3.2., 3.3.3., 3.3.4., 3.3.5., 3.3.6., 3.3.7.) |
||||||||||||||||||||||||
|
ekvivalent kg CO2 po dostavljenom m3 (ili dostavljenoj paleti) ekvivalent kg CO2 po toni dostavljenog proizvoda |
Govori o konačnom utjecaju usluga prijevoza na okoliš. Ovaj pokazatelj odražava udaljenosti na koje se prevoze proizvodi. Niži je ako se proizvodi nabavljaju lokalno/regionalno. Napomene:
|
Razina organizacije Po načinu prijevoza i glavnoj ruti Po skupini proizvoda |
Racionalno iskorištavanje sirovina Emisije |
— (vidjeti najbolje prakse upravljanja okolišem 3.3.1., 3.3.2., 3.3.3., 3.3.4., 3.3.5., 3.3.6., 3.3.7.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Ovim se pokazateljem iskazuje udio učinkovitijih načina prijevoza u ukupnim aktivnostima prijevoza trgovca na malo. Napomene:
|
Razina organizacije Po glavnoj ruti ili barem uz razliku između kopnenog i prekomorskog prijevoza |
Energetska učinkovitost Racionalno iskorištavanje sirovina |
Više od 50 % kopnenog prijevoza između primarnih dobavljača i maloprodajnih distribucijskih centara, (tkm ili vrijednost prodaje) odvija se unutarnjim plovnim putovima/željeznicom (gdje to infrastruktura omogućuje). Više od 99 % prekomorskog prijevoza, prema vrijednosti prodaje, odvija se brodom. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.3.4.) |
||||||||||||||||||||||||
|
(da/ne) |
Ovaj pokazatelj odražava je li trgovac na malo proveo sustavnu optimizaciju svojih distribucijskih mreža uvođenjem strateških središta, konsolidiranih platformi i izravnih ruta. To uključuje iskorištavanje mogućnosti da se pri povratnoj vožnji dostave u vozilo utovari otpad i roba koju isporučuju dostavljači, upotrebu telematike i produljene rokove dostave. |
Razina organizacije |
Energetska učinkovitost Racionalno iskorištavanje sirovina |
Sustavna optimizacija planiranja ruta. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.3.5., 3.3.6.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Napomene:
|
Razina organizacije |
Emisije |
100 % kamiona usklađeno je sa standardima EURO V. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.3.7.) |
||||||||||||||||||||||||
|
GOSPODARENJE OTPADOM |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
kg godišnje tona godišnje kg/m2 godišnje |
Masa proizvedenog otpada po godini. Napomene:
|
Razina organizacije Po vrsti otpada: npr. otpad od hrane, plastika, papir i karton, drvo, metal, opasni otpad itd. Po namjeni: ponovna upotreba, vanjsko recikliranje, fermentacija, doniranje itd. |
Otpad |
— (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.4.1., 3.4.2.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Postotak otpada od hrane koji se ne šalje na postupak oporabe, kao što je fermentacija, od ukupno proizvedenog otpada od hrane. |
Razina organizacije |
Otpad |
0 % otpada od hrane poslanog na odlagalište ili u spalionicu. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.4.1.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Masa recikliranih materijala podijeljena s ukupnom količinom otpada. Napomene:
|
Razina organizacije |
Racionalno iskorištavanje sirovina Otpad |
Sustav gospodarenja otpadom integriran je u prodavaonicu i njegov je cilj reciklirati ili ponovno upotrijebiti 100 % sekundarnih ambalažnih materijala. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.4.2.) |
||||||||||||||||||||||||
|
% |
Stopa povrata ambalaže proizvoda, primjerice plastičnih boca i iskorištenih proizvoda kao što su baterije i elektronička oprema, u odnosu na ukupnu prodaju takvih proizvoda. Napomene:
|
Po vrsti povratne ambalaže/proizvoda |
Racionalno iskorištavanje sirovina Otpad |
Povrat ambalaže od potrošača od 80 % bez povratne naknade. Povrat ambalaže od potrošača od 95 % s povratnom naknadom. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.4.3.) |
||||||||||||||||||||||||
|
POTROŠNJA MATERIJALA OSIM RASHLADNIH SREDSTAVA |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
% |
Postotak certificiranog papira (npr. FSC) ili recikliranog papira upotrijebljenog za komercijalne publikacije |
— |
Racionalno iskorištavanje sirovina Otpad |
100 % certificirani ili reciklirani papir. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.5.) |
||||||||||||||||||||||||
|
UPRAVLJANJE VODAMA |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
% |
Postotak prodavaonica sa sustavom skupljanja kišnice i/ili sustavima njezine infiltracije u tlo |
— |
Voda |
Skupljanje kišnice i/ili njezina infiltracija u tlo na licu mjesta integrirani su u sustav upravljanja vodama. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.6.) |
||||||||||||||||||||||||
|
PONAŠANJE POTROŠAČA |
|||||||||||||||||||||||||||||
|
broj |
Broj plastičnih vrećica podijeljenih ili prodanih na blagajnama. Napomene:
|
Besplatne jednokratne plastične vrećice, besplatne biološki razgradive plastične vrećice, prodane jednokratne plastične vrećice, prodane vrećice za višekratnu upotrebu |
Racionalno iskorištavanje sirovina Otpad |
Jednokratne vrećice nisu dostupne na blagajnama. (vidjeti najbolju praksu upravljanja okolišem 3.7.) |
||||||||||||||||||||||||
(1) Znanstveno i političko izvješće javno je dostupno na web-mjestu JRC-a/IPTS-a na sljedećoj adresi: http://susproc.jrc.ec.europa.eu/activities/emas/documents/RetailTradeSector.pdf. Zaključci o najboljim praksama upravljanja okolišem i njihovoj primjenjivosti te utvrđenim ekološkim pokazateljima za pojedinačne sektore i mjerilima izvrsnosti obuhvaćenima ovim sektorskim referentnim dokumentom temelje se na nalazima iz znanstvenog i političkog izvješća. U njemu su dostupne sve popratne informacije i tehničke pojedinosti.
(2) Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1836/93 od 29. lipnja 1993. o dobrovoljnom sudjelovanju poduzeća industrijskog sektora u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (SL L 168, 10.7.1993., str. 1.).
(3) Uredba (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (SL L 114, 24.4.2001., str. 1.).
(4) Odluka Komisije 2013/131/EU od 4. ožujka 2013. o donošenju priručnika za korisnike kojim se utvrđuju koraci koje je potrebno poduzeti za sudjelovanje u sustavu EMAS u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (SL L 76, 19.3.2013., str. 1.).
(5) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 kao i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).
(6) Ovo je približna klasifikacija prirode okolišnih aspekata prema definicijama iz Uredbe (EZ) br. 1221/2009. Izravnu ili neizravnu prirodu svakog okolišnog aspekta trebalo bi procjenjivati za svaki pojedinačni slučaj.
(7) Proizvodi koje proizvodi jedno poduzeće, a prodaju se pod robnom markom drugog poduzeća (npr. trgovca na malo). Proizvodi vlastite robne marke nazivaju se i trgovačke marke.
(8) Malo poduzeće definira se kao poduzeće koje ima manje od 50 zaposlenih i čiji godišnji promet i/ili ukupni iznos bilance ne prelazi 10 milijuna EUR (Preporuka Komisije 2003/361/EZ (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.)).
(9) To mjerilo treba sagledati i u odnosu na Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada o energetskoj učinkovitosti zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.) i nacionalne definicije zgrada približno nulte energije. Ilustracija/primjer toga je prag 20 kWh/m2 godišnje (http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52013DC0483).
Napomena: u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti velika poduzeća imaju obvezu izvršiti energetske preglede koje provode kvalificirani stručnjaci svake četiri godine, a prvi do 5. prosinca 2015.
(10) To mjerilo trebalo bi promatrati i u smislu kriterija EU-a za zelenu javnu nabavu za unutarnju rasvjetu u prodavaonicama na malo što znači 3,5 W/m2/100 luksa (osnovni kriteriji) ili 3,2 W/m2/100 luksa (cjeloviti kriteriji). Vidjeti: http://ec.europa.eu/environment/gpp/pdf/criteria/indoor_lighting.pdf.
(11) Sustav upravljanja energijom može biti dio EMAS-a.
(12) Alternativno, omjer obnovljive energije na licu mjesta ili u blizini u skladu s prEN15603.
(13) Glavni proizvodi su proizvodi koji se prodaju u velikim količinama (po vrijednosti).
Za razliku od toga, prioritetni proizvodi su oni koji se prodaju u velikim količinama (po vrijednosti) i imaju velik utjecaj na okoliš: nakon što trgovac na malo utvrdi svoje glavne proizvode, provodi se procjena njihova ekološkog otiska te se u obzir uzimaju samo oni najvažniji.
(14) Oznake za područje okoliša tipa I: Označivanje povezano s okolišem certificirano od treće strane (ISO 14024).
(15) Uredba Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu (SL L 250, 18.9.2008., str. 1.).
(16) Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).
(17) Standard za emisije vozila EURO VI stupio je na snagu krajem 2012. i stoga se može smatrati mjerilom izvrsnosti u budućim godinama.