DIREKTIVA 2014/41/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 3. travnja 2014.

o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 82. stavak 1. točku (a),

uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Belgije, Republike Bugarske, Republike Estonije, Kraljevine Španjolske, Republike Austrije, Republike Slovenije i Kraljevine Švedske,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

EUROPSKI ISTRAŽNI NALOG

Članak 1.

Europski istražni nalog i obveza njegova izvršenja

1.   Europski istražni nalog (EIN) sudska je odluka koju izdaje ili potvrđuje pravosudno tijelo države članice („država izdavateljica”) radi izvršavanja jedne ili nekoliko posebnih istražnih mjera u drugoj državi članici („država izvršiteljica”) u svrhu pribavljanja dokaza u skladu s odredbama ove Direktive.

EIN se također može izdati za pribavljanje dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela države izvršiteljice.

2.   Države članice izvršavaju EIN na temelju načela uzajamnog priznavanja i u skladu s ovom Direktivom.

3.   Izdavanje EIN-a može zatražiti osumnjičenik ili okrivljenik, ili odvjetnik u njegovo ime, u okviru važećih prava obrane u skladu s nacionalnim kaznenim postupkom.

4.   Ova Direktiva ne utječe na obvezu poštovanja temeljnih prava i pravnih načela sadržanih u članku 6. UEU-a, uključujući prava na obranu osoba koje podliježu kaznenom postupku, i sve obveze pravosudnih tijela u tom smislu ostaju nepromijenjene.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 3.

Područje primjene EIN-a

EIN obuhvaća sve istražne mjere s izuzetkom uspostave zajedničkog istražnog tima i prikupljanja dokaza u takvom timu, kako je predviđeno u članku 13. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (14)(„Konvencija”) i u Okvirnoj odluci Vijeća 2002/465/PUP (15), osim za potrebe primjene članka 13. stavka 8. Konvencije, odnosno članka 1. stavka 8. Okvirne odluke.

Članak 4.

Vrste postupaka za koje se može izdati EIN

EIN se može izdati:

Članak 5.

Sadržaj i oblik EIN-a

1.   Tijelo izdavatelj ispunjava i potpisuje EIN prema obrascu navedenom u Prilogu A te ovjerava točnost i pravilnost njegova sadržaja.

EIN posebno sadržava sljedeće podatke:

2.   Svaka država članica navodi jezik/jezike među službenim jezicima institucija Unije uz službeni jezik/službene jezike dotične države članice koji se mogu koristiti pri sastavljanju ili prevođenju EIN-a kada je dotična država članica država izvršiteljica.

3.   Nadležno tijelo države izdavateljice prevodi EIN naveden u Prilogu A na službeni jezik države izvršiteljice ili bilo koji drugi jezik koji odredi država izvršiteljica u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

POGLAVLJE II.

POSTUPCI I ZAŠTITNE MJERE ZA DRŽAVU IZDAVATELJICU

Članak 6.

Uvjeti izdavanja i prosljeđivanja EIN-a

1.   Tijelo izdavatelj može izdati EIN samo kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Tijelo izdavatelj u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje uvjete iz stavka 1.

3.   Ako tijelo izvršitelj ima razloga vjerovati da uvjeti iz stavka 1. nisu ispunjeni, ono se može savjetovati s tijelom izdavateljem o važnosti izvršenja EIN-a. Nakon tog savjetovanja tijelo izdavatelj može donijeti odluku o povlačenju EIN-a.

Članak 7.

Prosljeđivanje EIN-a

1.   Tijelo izdavatelj prosljeđuje tijelu izvršitelju EIN popunjen u skladu s člankom 5. na bilo koji način koji proizvodi pisani zapis pod uvjetima koji državi izvršiteljici omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti.

2.   Sva daljnja službena komunikacija odvija se izravno između tijela izdavatelja i tijela izvršitelja.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 2. točku (d), svaka država članica može imenovati središnje tijelo ili, ako je tako predviđeno njezinim pravnim sustavom, više od jednog središnjeg tijela, koje pomaže nadležnim tijelima. Pojedina država članica može, ako je to potrebno zbog organizacije njezina pravosudnog sustava, svojem središnjem tijelu, ili svojim središnjim tijelima, povjeriti odgovornost za administrativno prosljeđivanje i primanje EIN-ova, kao i za drugu službenu prepisku u vezi s EIN-ovima.

4.   Tijelo izdavatelj može prosljeđivati EIN-ove putem telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže (EJN), uspostavljene Zajedničkom akcijom Vijeća 98/428/PUP (16).

5.   Ako identitet tijela izvršitelja nije poznat, tijelo izdavatelj provodi sve potrebne izvide, između ostalog i putem kontaktnih mjesta EJN-a, kako bi pribavilo podatke od države izvršiteljice.

6.   Kada tijelo u državi izvršiteljici koja primi EIN nema nadležnost za priznavanje EIN-a ili poduzimanje potrebnih mjera za njegovo izvršenje, ono po službenoj dužnosti prosljeđuje EIN tijelu izvršitelju i o tome obavješćuje tijelo izdavatelja.

7.   Sve poteškoće u vezi s prosljeđivanjem ili utvrđivanjem vjerodostojnosti bilo kojeg dokumenta potrebnog za izvršenje EIN-a rješavaju se izravnim kontaktom između tijela izdavatelja i tijela izvršitelja ili, prema potrebi, uključenjem središnjih tijela država članica.

Članak 8.

EIN u odnosu na raniji EIN

1.   Kada tijelo izdavatelj izda EIN koji nadopunjuje neki raniji EIN, tu činjenicu navodi u EIN-u, u odjeljku D obrasca utvrđenog u Prilogu A.

2.   Ako, u skladu s člankom 9. stavkom 4., tijelo izdavatelj pomaže u izvršenju EIN-a u državi izvršiteljici, ono može, ne dovodeći u pitanje obavijesti iz članka 33. stavka 1. točke (c), dok je prisutno u toj državi, uputiti EIN koji nadopunjuje raniji EIN izravno tijelu izvršitelju.

3.   EIN koji nadopunjuje raniji EIN mora biti ovjeren u skladu s člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom i, prema potrebi, biti potvrđen u skladu s člankom 2. točkom (c).

POGLAVLJE III.

POSTUPCI I ZAŠTITNE MJERE ZA DRŽAVU IZVRŠITELJICU

Članak 9.

Priznavanje i izvršenje

1.   Tijelo izvršitelj priznaje EIN, proslijeđen u skladu s ovom Direktivom, ne zahtijevajući nikakve dodatne formalnosti te osigurava njegovo izvršenje na isti način i pod jednakim uvjetima kao da je dotičnu istražnu mjeru odredilo tijelo države izvršiteljice, osim ako se to tijelo odluči pozvati na jedan od razloga za nepriznavanje ili neizvršenje ili na jedan od razloga za odgodu predviđenih u ovoj Direktivi.

2.   Tijelo izvršitelj pridržava se formalnosti i postupaka koje je tijelo izdavatelj izričito navelo, osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Direktivi i pod uvjetom da te formalnosti i postupci nisu u suprotnosti s temeljnim načelima prava države izvršiteljice.

3.   Kada tijelo izvršitelj primi EIN koji nije izdalo tijelo izdavatelj kako je navedeno u članku 2. točki (c), tijelo izvršitelj vraća EIN državi izdavateljici.

4.   Tijelo izdavatelj može zatražiti da jedno ili više tijela države izdavateljice pomaže nadležnim tijelima države izvršiteljice pri izvršavanju EIN-a u mjeri u kojoj bi imenovana tijela države izdavateljice bila u mogućnosti pomoći u izvršavanju istražne mjere navedene/istražnih mjera navedenih u EIN-u u sličnom domaćem predmetu. Tijelo izvršitelj ispunjava taj zahtjev pod uvjetom da takva pomoć nije u suprotnosti s temeljnim načelima prava države izvršiteljice niti šteti njezinim bitnim interesima nacionalne sigurnosti.

5.   Tijela države izdavateljice prisutna u državi izvršiteljici obvezuje pravo države izvršiteljice za vrijeme izvršenja EIN-a. Ona nemaju nikakvih ovlasti za kazneni progon na državnom području države izvršiteljice, osim ako je izvršenje tih ovlasti na državnom području države izvršiteljice u skladu s pravom države izvršiteljice i u mjeri usuglašenoj između tijela izdavatelja i tijela izvršitelja.

6.   Tijelo izdavatelj i tijelo izvršitelj mogu se međusobno savjetovati na bilo koji odgovarajući način kako bi se olakšala učinkovita primjena ovog članka.

Članak 10.

Primjena neke druge vrste istražne mjere

1.   Kad god je to moguće, tijelo izvršitelj primjenjuje istražnu mjeru različitu od mjere predviđene u EIN-u, kada:

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 11., stavak 1. ne primjenjuje se na sljedeće istražne mjere koje uvijek moraju biti dostupne prema pravu države izvršiteljice:

3.   Tijelo izvršitelj također može primijeniti istražnu mjeru različitu od mjere navedene u EIN-u kada bi se istražnom mjerom koju je odabralo tijelo izvršitelj postigao isti rezultat kao istražnom mjerom koja je navedena u EIN-u, ali sredstvima koja su manje nametljiva.

4.   Kada se tijelo izvršitelj odluči za mogućnost iz stavaka 1. i 3., o tome prvo obavješćuje tijelo izdavatelja koje može odlučiti povući ili dopuniti EIN.

5.   Kada, u skladu sa stavkom 1., istražna mjera navedena u EIN-u ne postoji u pravu države izvršiteljice ili ne bi bila dostupna u sličnom domaćem slučaju i kada ne postoji ni jedna druga istražna mjera koja bi imala isti rezultat kao zatražena istražna mjera, tijelo izvršitelj obavješćuje tijelo izdavatelja da nije u mogućnosti osigurati zatraženu pomoć.

Članak 11.

Razlozi za nepriznavanje ili neizvršenje

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 1. stavak 4., priznavanje ili izvršavanje EIN-a može se odbiti u državi izvršiteljici u sljedećim slučajevima:

2.   Stavak 1. točke (g) i (h) ne primjenjuju se na istražne mjere iz članka 10. stavka 2.

3.   Ako se EIN odnosi na kazneno djelo u vezi s porezima ili davanjima, carinama i razmjenom valuta, tijelo izvršitelj ne može odbiti priznavanje ili izvršenje na temelju činjenice da pravo države izvršiteljice ne propisuje istu vrstu poreza ili davanja, odnosno da ne sadrži istu vrstu pravnog uređenja s obzirom na poreze, davanja, carine i razmjenu valuta kao pravo države izdavateljice.

4.   U slučajevima iz stavka 1. točaka (a), (b), (d), (e) i (f), prije donošenja odluke o nepriznavanju ili neizvršavanju EIN-a, bilo u cijelosti ili djelomično, tijelo izvršitelj se na bilo koji odgovarajući način savjetuje s tijelom izdavateljem te, prema potrebi, od tijela izdavatelja traži dostavu potrebnih informacija bez odlaganja.

5.   U slučaju iz stavka 1. točke (a) i ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno tijelo države izvršiteljice, tijelo izvršitelj od njega traži da odmah iskoristi tu ovlast. Ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno tijelo druge države ili međunarodna organizacija, izvršavanje te ovlasti od dotičnog tijela treba zatražiti tijelo izdavatelj.

Članak 12.

Rokovi za priznavanje ili izvršenje

1.   Odluka o priznavanju ili izvršenju donosi se, a istražna mjera provodi jednako brzo te im se daje jednaka prednost kao i u sličnom domaćem slučaju te, u svakom slučaju, poštujući rokove predviđene u ovom članku.

2.   Kada tijelo izdavatelj u EIN-u navede da je zbog postupovnih rokova, težine kaznenog djela ili drugih posebno hitnih okolnosti nužan kraći rok od rokova predviđenih u ovom članku ili ako tijelo izdavatelj u EIN-u navede da se neka istražna mjera mora provesti na točno određen datum, tijelo izvršitelj u najvećoj mogućoj mjeri vodi računa o tom zahtjevu.

3.   Tijelo izvršitelj odluku o priznavanju ili izvršenju EIN-a donosi što prije i, ne dovodeći u pitanje stavak 5., najkasnije 30 dana od primitka EIN-a od strane nadležnog tijela izvršitelja.

4.   Ako ne postoje razlozi za odgodu na temelju članka 15. ili ako se dokazi navedeni u istražnoj mjeri obuhvaćenoj EIN-om već ne nalaze u posjedu države izvršiteljice, tijelo izvršitelj provodi istražnu mjeru bez odlaganja i, ne dovodeći u pitanje stavak 5., najkasnije 90 dana od donošenja odluke iz stavka 3.

5.   Ako se nadležno tijelo izvršitelj u određenom slučaju ne može držati roka iz stavka 3. ili točno određenog datuma iz stavka 2., o tome bez odlaganja obavješćuje nadležno tijelo države izdavateljice na bilo koji način, navodeći razloge za kašnjenje te procijenjeno vrijeme potrebno za donošenje odluke. U tom se slučaju rok utvrđen u stavku 3. može produljiti za najviše 30 dana.

6.   Ako se nadležno tijelo izvršitelj u određenom slučaju ne može držati roka iz stavka 4., o tome bez odlaganja obavješćuje nadležno tijelo države izdavateljice na bilo koji način, navodeći razloge za kašnjenje te se savjetuje s tijelom izvršiteljem o prikladnom vremenskom okviru za provođenje istražne mjere.

Članak 13.

Prijenos dokaza

1.   Tijelo izvršitelj državi izdavateljici bez nepotrebnog odlaganja prenosi dokaze koji su pribavljeni ili su već u posjedu nadležnih tijela države izvršiteljice kao rezultat izvršenja EIN-a.

Kada se tako zahtijeva u EIN-u i ako je moguće prema pravu države izvršiteljice, dokazi se odmah prenose nadležnim tijelima države izdavateljice koja pomažu pri izvršenju EIN-a u skladu s člankom 9. stavkom 4.

2.   Prijenos dokaza može se suspendirati do donošenja odluke o pravnom sredstvu, osim ako su u EIN-u navedeni dovoljni razlozi da je neposredni prijenos nužan za pravilno vođenje njegovih istraga ili očuvanje individualnih prava. Međutim, prijenos dokaza suspendira se ako bi uzrokovao ozbiljnu i nepopravljivu štetu za dotičnu osobu.

3.   Prilikom prijenosa pribavljenih dokaza tijelo izvršitelj navodi zahtijeva li da se dokazi vrate državi izvršiteljici čim prestanu biti potrebni u državi izdavateljici.

4.   Kada su dotični predmeti, dokumenti ili podaci već relevantni za druge postupke, tijelo izvršitelj može, na izričit zahtjev tijela izdavatelja i nakon savjetovanja s njim, privremeno prenijeti dokaze pod uvjetom da se vrate državi izvršiteljici čim više ne budu potrebni u državi izdavateljici ili u bilo kojem drugom trenutku, odnosno u bilo kojoj drugoj prigodi, prema dogovoru nadležnih tijela.

Članak 14.

Pravna sredstva

1.   Države članice osiguravaju da su pravna sredstva, jednaka onima koja su dostupna u sličnom domaćem slučaju, primjenjiva na istražne mjere navedene u EIN-u.

2.   Materijalnopravne razloge za izdavanje EIN-a moguće je dovesti u pitanje samo u postupku pokrenutom u državi izdavateljici, ne dovodeći u pitanje jamstva temeljnih prava u državi izvršiteljici.

3.   Ako se time ne bi narušila potreba za osiguravanjem povjerljivosti istrage prema članku 19. stavku 1., tijelo izdavatelj i tijelo izvršitelj poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo dostavljanje informacija o mogućnostima upotrebe pravnih sredstava na temelju nacionalnog prava kada ona postanu primjenjiva te pravovremeno, kako bi se osiguralo njihovo djelotvorno korištenje.

4.   Države članice osiguravaju da su rokovi za upotrebu pravnog sredstva identični onima predviđenima za slične domaće slučajeve te da se primjenjuju na način kojim se jamči da dotične osobe mogu djelotvorno primjenjivati ta pravna sredstva.

5.   Tijelo izdavatelj i tijelo izvršitelj međusobno se obavješćuju o pravnim sredstvima koja se upotrebljavaju protiv izdavanja, priznanja ili izvršenja EIN-a.

6.   Pravno osporavanje ne suspendira izvršenje istražne mjere, osim ako je tako predviđeno u sličnim domaćim slučajevima.

7.   Država izdavateljica uzima u obzir uspješno osporavanje priznanja ili izvršenja EIN-a u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Ne dovodeći u pitanje nacionalna postupovna pravila, države članice osiguravaju da se u kaznenom postupku u državi izdavateljici, pri procjeni dokaza pribavljenih putem EIN-a, poštuju prava obrane i pravičnost postupka.

Članak 15.

Razlozi za odgodu priznanja ili izvršenja

1.   Priznanje ili izvršenje EIN-a može se odgoditi u državi izvršiteljici:

2.   Čim razlozi za odgodu prestanu postojati, tijelo izvršitelj bez odlaganja poduzima potrebne mjere za izvršenje EIN-a i o tome obavješćuje tijelo izdavatelja bilo kojim sredstvom koje omogućuje pisani zapis.

Članak 16.

Obveza obavješćivanja

1.   Nadležno tijelo u državi izvršiteljici koje prima EIN bez odlaganja, a u svakom slučaju u roku od tjedan dana od primitka EIN-a potvrđuje primitak EIN-a ispunjavanjem i slanjem obrasca utvrđenog u Prilogu B.

Kada je središnje tijelo imenovano u skladu s člankom 7. stavkom 3., ta se obveza primjenjuje i na središnje tijelo i na tijelo izvršitelja koje prima EIN od središnjeg tijela.

U slučajevima iz članka 7. stavka 6. ta se obveza primjenjuje i na nadležno tijelo koje je prvo primilo EIN i na tijelo izvršitelja, kojemu se EIN na kraju prosljeđuje.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavke 4. i 5., tijelo izvršitelj odmah obavješćuje tijelo izdavatelja, putem bilo kojeg sredstva:

Na zahtjev tijela izdavatelja informacije se potvrđuju bez odgode i na bilo koji način koji omogućuje pisani zapis.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavke 4. i 5., tijelo izvršitelj obavješćuje tijelo izdavatelja bez odgode i na bilo koji način koji omogućuje pisani zapis:

Članak 17.

Kaznenopravna odgovornost službenika

Službenici iz države izdavateljice smatraju se službenicima države izvršiteljice u odnosu na kaznena djela koja su počinjena protiv njih ili koja su oni počinili, kada se nalaze na državnom području države izvršiteljice u okviru primjene ove Direktive.

Članak 18.

Građanskopravna odgovornost službenika

1.   Kada se, u okviru primjene ove Direktive, službenici države članice nalaze na državnom području druge države članice, prva država članica odgovorna je za svu štetu koju njezini službenici prouzroče tijekom svojeg djelovanja, u skladu s pravom države članice na čijem državnom području djeluju.

2.   Država članica na čijem je državnom području prouzročena šteta iz stavka 1. navedenu štetu nadoknađuje pod uvjetima primjenjivima na štetu koju prouzroče njezini službenici.

3.   Država članica čiji su službenici prouzročili štetu bilo kojoj osobi na državnom području druge države članice vraća u cijelosti sve iznose koje je potonja država članica isplatila žrtvama ili osobama ovlaštenima u njihovo ime.

4.   Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svojih prava prema trećim stranama i uz iznimku stavka 3., svaka država članica suzdržava se u slučajevima iz stavka 1. od zahtjeva za naknadu štete koju je pretrpjela od druge države članice.

Članak 19.

Povjerljivost

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da tijelo izdavatelj i tijelo izvršitelj pri izvršavanju EIN-a vode računa o povjerljivosti istrage.

2.   U skladu sa svojim nacionalnim pravom, tijelo izvršitelj jamči povjerljivost činjenica i sadržaja EIN-a, osim u mjeri potrebnoj za izvršenje istražne mjere. Ako tijelo izvršitelj ne može ispuniti zahtjev povjerljivosti, o tome bez odlaganja obavješćuje tijelo izdavatelja.

3.   Tijelo izdavatelj, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i ako tijelo izvršitelj ne navodi drukčije, ne otkriva nikakve dokaze ili podatke primljene od tijela izvršitelja, osim u mjeri u kojoj je njihovo otkrivanje potrebno za istrage ili postupke opisane u EIN-u.

4.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da banke dotičnom klijentu ili drugim trećim osobama ne otkriju da su informacije proslijeđene državi izdavateljici u skladu s člancima 26. i 27. ili da se provodi istraga.

Članak 20.

Zaštita osobnih podataka

Pri provedbi ove Direktive, države članice osiguravaju da su osobni podaci zaštićeni i da se mogu obrađivati samo u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2008/977/PUP (17) i načelima Konvencije Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba glede automatske obrade osobnih podataka te njezina Dodatnog protokola.

Pristup takvim podacima je ograničen, ne dovodeći u pitanje prava osobe čiji se podaci obrađuju. Samo ovlaštene osobe mogu pristupiti takvim podacima.

Članak 21.

Troškovi

1.   Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Direktivi, država izvršiteljica snosi sve troškove nastale na državnom području države izvršiteljice povezane s izvršenjem EIN-a.

2.   Ako tijelo izvršitelj smatra da bi troškovi izvršenja EIN-a mogli biti iznimno visoki, može se savjetovati s tijelom izdavateljem o tome mogu li se i na koji način troškovi dijeliti ili EIN izmijeniti.

Tijelo izvršitelj prethodno obavješćuje tijelo izdavatelja o detaljnim specifikacijama dijela troškova koji se smatra iznimno visokim.

3.   U iznimnim situacijama kada se ne može postići suglasnost u pogledu troškova iz stavka 2., tijelo izdavatelj može odlučiti:

POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE ZA ODREĐENE ISTRAŽNE MJERE

Članak 22.

Privremeni premještaj u državu izdavateljicu osoba kojima je oduzeta sloboda radi provođenja istražne mjere

1.   EIN se može izdati za privremeni premještaj osobe kojoj je oduzeta sloboda u državi izvršiteljici radi provođenja istražne mjere za prikupljanje dokaza zbog koje se zahtijeva prisutnost te osobe na državnom području države izdavateljice, pod uvjetom da se ta osoba vrati u roku koji određuje država izvršiteljica.

2.   Uz razloge za nepriznavanje ili neizvršenje iz članka 11., izvršenje EIN-a također je moguće odbiti:

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. točku (a) te kada država izvršiteljica smatra da je to potrebno, s obzirom na dob ili tjelesno ili mentalno stanje osobe, mogućnost očitovanja o privremenom premještaju daje se pravnom zastupniku osobe kojoj je oduzeta sloboda.

4.   U slučajevima iz stavka 1., tranzit osobe kojoj je oduzeta sloboda kroz državno područje treće države članice („država članica tranzita”) odobrava se na zahtjev, kojem se prilažu svi potrebni dokumenti.

5.   Praktični aranžmani oko privremenog premještaja osobe, uključujući pojedinosti uvjeta oduzimanja slobode u državi izdavateljici i datume do kojih se osoba mora premjestiti s državnog područja i vratiti na državno područje države izvršiteljice, usuglašavaju se između države izdavateljice i države izvršiteljice, uz osiguravanje da su tjelesno i mentalno stanje dotične osobe, kao i razina sigurnosti koja se zahtijeva u državi izdavateljici, uzeti u obzir.

6.   Premještenoj osobi i dalje je oduzeta sloboda na državnom području države izdavateljice i, kada je primjenjivo, na državnom području države članice tranzita, za djela ili osude zbog kojih je osobi oduzeta sloboda u državi izvršiteljici, osim ako država izvršiteljica podnese zahtjev za puštanje osobe na slobodu.

7.   Trajanje oduzimanja slobode na državnom području države izdavateljice oduzima se od razdoblja oduzimanja slobode kojem dotična osoba podliježe ili kojem će podlijegati na državnom području države izvršiteljice.

8.   Ne dovodeći u pitanje stavak 6., premještenu osobu ne smije se kazneno goniti niti joj se ne smije oduzeti sloboda niti na bilo koji drugi način ograničiti osobna sloboda u državi izdavateljici na temelju djela koja su počinjena ili osuda koje su izrečene prije njezina napuštanja državnog područja države izvršiteljice i koji nisu navedeni u EIN-u.

9.   Imunitet iz stavka 8. prestaje ako osoba koju se premješta, nakon što je imala mogućnost odlaska u roku od 15 uzastopnih dana od dana od kojeg tijela izdavatelji više ne zahtijevaju njezinu nazočnost:

10.   Troškovi koji proizlaze iz primjene ovog članka snose se u skladu s člankom 21., osim troškova nastalih od premještaja osobe u državu izdavateljicu i iz države izdavateljice koje snosi ta država.

Članak 23.

Privremeni premještaj u državu izvršiteljicu osoba kojima je oduzeta sloboda radi provođenja istražne mjere

1.   EIN se može izdati za privremeni premještaj osobe kojoj je oduzeta sloboda u državi izdavateljici radi provođenja istražne mjere za prikupljanje dokaza, zbog čega se zahtijeva nazočnost te osobe na državnom području države izvršiteljice.

2.   Članak 22. stavak 2. točka (a) i stavci od 3. do 9. primjenjuju se mutatis mutandis na privremeni premještaj u okviru ovog članka.

3.   Troškovi koji proizlaze iz primjene ovog članka snose se u skladu s člankom 21., osim troškova nastalih od premještaja dotične osobe u državu izvršiteljicu i iz države izvršiteljice koje snosi država izdavateljica.

Članak 24.

Saslušanje putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa

1.   Kada se osoba nalazi na državnom području države izvršiteljice i mora se saslušati kao svjedok ili stručnjak od strane nadležnih tijela države izdavateljice, tijelo izdavatelj može izdati EIN kako bi saslušao svjedoka ili stručnjaka putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa u skladu sa stavcima od 5. do 7.

Tijelo izdavatelj također može izdati EIN u svrhu saslušanja osumnjičenika ili okrivljenika putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa.

2.   Uz razloge za nepriznavanje ili neizvršenje iz članka 11., izvršenje EIN-a također je moguće odbiti:

3.   Tijelo izdavatelj i tijelo izvršitelj dogovaraju praktične pojedinosti. Prilikom dogovaranja tih pojedinosti, tijelo izvršitelj obvezuje se da će:

4.   Ako u okolnostima određenog slučaja tijelo izvršitelj nema pristup tehničkim sredstvima za saslušanje putem videokonferencije, ta joj sredstva može staviti na raspolaganje država izdavateljica na temelju uzajamnog sporazuma.

5.   Kada se saslušanje održava putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa, primjenjuju se sljedeća pravila:

6.   Ne dovodeći u pitanje niti jednu mjeru dogovorenu za zaštitu osoba, tijelo izvršitelj po zaključenju saslušanja sastavlja zapisnik u kojem navodi datum i mjesto saslušanja, identitet osobe koja je saslušana, identitet i funkcije svih ostalih osoba koje su u državi izvršiteljici sudjelovale u saslušanju, sve eventualno dane prisege i tehničke uvjete u kojima je saslušanje održano. Navedeni dokument tijelo izvršitelj šalje tijelu izdavatelju.

7.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da, u slučaju kada se osoba saslušava unutar njezina državnog područja u skladu s ovim člankom te odbija svjedočiti premda je na to obvezna ili ne da istinit iskaz, njezino nacionalno pravo primjenjuje se na isti način kao da se saslušanje održava u okviru nacionalnog postupka.

Članak 25.

Saslušanje putem telefonske konferencije

1.   Ako se osoba nalazi na državnom području jedne države članice i moraju je saslušati, kao svjedoka ili stručnjaka, nadležna tijela druge države članice, tijelo izdavatelj potonje države članice može, kada nije primjereno ili moguće da se osoba koja treba biti saslušana osobno pojavi na njegovu državnom području te nakon ispitivanja ostalih primjerenih sredstava, izdati EIN za saslušanje svjedoka ili stručnjaka putem telefonske konferencije, kako je predviđeno u stavku 2.

2.   Ako nije drukčije dogovoreno, članak 24. stavci 3., 5., 6. i 7. primjenjuju se mutatis mutandis na saslušanja putem telefonske konferencije.

Članak 26.

Informacije o bankovnim i drugim financijskim računima

1.   EIN se može izdati kako bi se utvrdilo posjeduje li ili nadzire fizička ili pravna osoba koja podliježe dotičnom kaznenom postupku jedan ili više računa bilo koje vrste u bilo kojoj banci koja se nalazi na državnom području države izvršiteljice i, ako je to slučaj, kako bi se pribavili svi podaci o utvrđenim računima.

2.   Svaka država članica poduzima mjere potrebne kako bi mogla dostaviti informacije iz stavka 1. u skladu s uvjetima ovog članka.

3.   Ako se to zahtijeva u EIN-u, informacije iz stavka 1. također uključuju račune po kojima osoba koja podliježe dotičnom kaznenom postupku ima punomoć.

4.   Obveza određena u ovom članku primjenjuje se samo u mjeri u kojoj dotičnim informacijama raspolaže banka koja vodi račun.

5.   Tijelo izdavatelj u EIN-u navodi zašto smatra da bi zatražene informacije mogle biti od bitne važnosti za dotični kazneni postupak te na temelju čega pretpostavlja da banke u državi izvršiteljici posjeduju račun i, u mjeri u kojoj je moguće, koje bi banke mogle biti uključene. Tijelo izdavatelj također u EIN uvrštava sve dostupne informacije koje mogu olakšati njegovo izvršenje.

6.   EIN se također može izdati kako bi se utvrdilo posjeduje li fizička ili pravna osoba koja podliježe dotičnom kaznenom postupku jedan ili više računa u bilo kojoj nebankarskoj financijskoj instituciji na državnom području države izvršiteljice. Stavci od 3. do 5. primjenjuju se mutatis mutandis. U tom slučaju i uz razloge za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 11., izvršenje EIN-a također se može odbiti ako se izvršenje istražne mjere ne bi odobrilo u sličnom domaćem slučaju.

Članak 27.

Informacije o bankovnom i drugom financijskom poslovanju

1.   EIN se može izdati kako bi se pribavili podaci o određenim bankovnim računima i bankovnom poslovanju izvršenom tijekom određenog razdoblja preko jednog ili više računa navedenih u EIN-u, uključujući podatke o računu pošiljatelja ili primatelja.

2.   Svaka država članica poduzima mjere potrebne kako bi mogla dostaviti informacije iz stavka 1. u skladu s uvjetima ovog članka.

3.   Obveza određena u ovom članku primjenjuje se samo u mjeri u kojoj dotičnim informacijama raspolaže banka u kojoj se vodi račun.

4.   Tijelo izdavatelj u EIN-u navodi zašto smatra da su zatražene informacije od važnosti za dotični kazneni postupak.

5.   EIN se također može izdati za informacije predviđene u stavku 1. u vezi s financijskim poslovanjem koje provode nebankarske financijske institucije. Stavci od 3. do 4. primjenjuju se mutatis mutandis. U tom slučaju i uz razloge za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 11., izvršenje EIN-a također se može odbiti ako se izvršenje istražne mjere ne bi odobrilo u sličnom domaćem slučaju.

Članak 28.

Istražne mjere koje znače prikupljanje dokaza u stvarnom vremenu, neprekidno i tijekom određenog vremenskog razdoblja

1.   Kada se EIN izdaje u svrhu izvršenja istražne mjere kojom se zahtijeva prikupljanje dokaza u stvarnom vremenu, neprekidno i tijekom određenog razdoblja, kao što je:

njegovo se izvršenje može odbiti, uz razloge za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 11., ako se izvršenje dotične istražne mjere ne bi odobrilo u sličnom domaćem slučaju.

2.   Država izdavateljica i država izvršiteljica dogovaraju praktične aranžmane u vezi s istražnom mjerom iz stavka 1. točke (b) te za sve druge slučajeve kada je potrebno.

3.   Tijelo izdavatelj u EIN-u navodi zašto smatra da su zatražene informacije od važnosti za dotični kazneni postupak.

4.   Nadležna tijela države izvršiteljice imaju pravo djelovanja, upravljanja i nadzora nad aktivnostima povezanima s izvršenjem EIN-a iz stavka 1.

Članak 29.

Tajne istrage

1.   EIN se može izdati ako država izdavateljica od države izvršiteljice želi zatražiti pomoć pri provedbi istražnih radnji za kazneno djelo od strane službenika koji djeluju pod tajnim ili lažnim identitetom („tajne istrage”).

2.   Tijelo izdavatelj u EIN-u navodi razlog zbog kojeg smatra da bi tajna istraga mogla biti važna za dotični kazneni postupak. Odluku o priznavanju i izvršenju EIN-a izdanog na temelju ovog članka u svakom pojedinačnom slučaju donose nadležna tijela države izvršiteljice, vodeći računa o svojem nacionalnom pravu i postupcima.

3.   Uz razloge za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 11., tijelo izvršitelj može odbiti izvršiti EIN iz stavka 1. kada:

4.   Tajne istrage odvijaju se u skladu s nacionalnim pravom i postupcima države članice na čijem se državnom području odvija tajna istraga. Nadležna tijela države izvršiteljice imaju isključivo pravo djelovanja, upravljanja i nadzora nad aktivnostima povezanima s tajnom istragom. Trajanje tajne istrage, detaljni uvjeti i pravni status uključenih službenika tijekom tajnih istraga dogovara se između države izdavateljice i države izvršiteljice, uzimajući u obzir njihova nacionalna prava i postupke.

POGLAVLJE V.

PRESRETANJE TELEKOMUNIKACIJA

Članak 30.

Presretanje telekomunikacija uz tehničku pomoć druge države članice

1.   EIN se može izdati za presretanje telekomunikacija u državi članici iz koje je potrebna tehnička pomoć.

2.   Kada je više država članica u mogućnosti pružiti cjelovitu potrebnu tehničku pomoć za isto presretanje telekomunikacija, EIN se upućuje samo jednoj od njih. Prednost se uvijek daje državi članici u kojoj se nalazi ili će se nalaziti subjekt presretanja.

3.   EIN iz stavka 1. također sadržava sljedeće informacije:

4.   Tijelo izdavatelj u EIN-u navodi zašto smatra da je navedena istražna mjera od važnosti za dotični kazneni postupak.

5.   Uz razloge za nepriznavanje ili neizvršenje iz članka 11., izvršenje EIN-a iz stavka 1. također se može odbiti kada istražna mjera ne bi bila odobrena u sličnom domaćem slučaju. Država izvršiteljica može svoju suglasnost uvjetovati ispunjenjem bilo kojih uvjeta koji bi se trebali ispuniti u sličnom domaćem slučaju.

6.   EIN iz stavka 1. može se izvršiti:

Tijelo izdavatelj i tijelo izvršitelj provode međusobna savjetovanja s ciljem postizanja dogovora oko toga izvršava li se presretanje u skladu s točkom (a) ili (b).

7.   Pri izdavanju EIN-a iz stavka 1. ili tijekom presretanja, tijelo izdavatelj može, kada za to ima poseban razlog, također zatražiti prijepis, dekodiranje ili dešifriranje zapisa, podložno suglasnosti tijela izvršitelja.

8.   Troškovi koji proizlaze iz primjene ovog članka snose se u skladu s člankom 21., osim troškova nastalih od prijepisa, dekodiranja i dešifriranja presretanih komunikacija koje snosi država izdavateljica.

Članak 31.

Obavješćivanje države članice u kojoj se nalazi subjekt presretanja i čija tehnička pomoć nije potrebna

1.   Kada nadležno tijelo jedne države članice („država članica koja presreće”) odobri presretanje telekomunikacija u svrhu izvršavanja istražne mjere, a adresa subjekta presretanja za komunikaciju navedena u nalogu za presretanje se koristi na državnom području druge države članice („obaviještena država članica”) čija tehnička pomoć nije potrebna za izvršenje presretanja, država članica koja presreće obavješćuje nadležno tijelo obaviještene države članice o presretanju:

2.   Obavješćivanje iz stavka 1. izvršava se pomoću obrasca utvrđenog u Prilogu C.

3.   Nadležno tijelo obaviještenih država članica može, u slučaju kada se presretanje ne bi odobrilo u sličnom domaćem slučaju, obavijestiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od 96 sati od primitka obavijesti iz stavka 1., nadležno tijelo države članice koja presreće o sljedećem:

4.   Članak 5. stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis na obavijest iz stavka 2.

POGLAVLJE VI.

PRIVREMENE MJERE

Članak 32.

Privremene mjere

1.   Tijelo izdavatelj može izdati EIN kako bi se poduzela bilo koja mjera s ciljem privremenog sprečavanja uništenja, izmjene, pomicanja, prijenosa ili uklanjanja stavke koja se može upotrijebiti kao dokaz.

2.   Tijelo izvršitelj donosi odluku i dostavlja odluku o privremenoj mjeri što je prije moguće, a kad god je to moguće u roku od 24 sata od primitka EIN-a.

3.   Kada se traži privremena mjera iz stavka 1., tijelo izdavatelj naznačuje u EIN-u prenose li se dokazi državi izdavateljici ili ostaju u državi izvršiteljici. Tijelo izvršitelj priznaje i izvršava EIN i prenosi dokaze u skladu s postupcima utvrđenima u ovoj Direktivi.

4.   Kada je, u skladu sa stavkom 3., EIN-u priložen naputak da dokazi ostaju u državi izvršiteljici, tijelo izdavatelj naznačuje datum ukidanja privremene mjere iz stavka 1. ili procijenjeni datum za podnošenje zahtjeva za prijenos dokaza u državu izdavateljicu.

5.   Nakon savjetovanja s tijelom izdavateljem, tijelo izvršitelj može, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom, utvrditi primjerene uvjete s obzirom na okolnosti slučaja kako bi se ograničilo razdoblje tijekom kojega će se zadržati privremena mjera iz stavka 1. Ako, u skladu s navedenim uvjetima, tijelo izvršitelj predvidi ukidanje privremene mjere, ono obavješćuje tijelo izdavatelja, kojemu se pruža mogućnost podnošenja primjedbi. Tijelo izdavatelj bez odlaganja obavješćuje tijelo izvršitelja da je privremena mjera iz stavka 1. ukinuta.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 33.

Obavijesti

1.   Svaka država članica do 22. svibnja 2017. Komisiju obavješćuje o sljedećem:

2.   Svaka država članica također može Komisiji dostaviti popis potrebnih dokumenata koje bi zahtijevala na temelju članka 22. stavka 4.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama informacija iz stavaka 1. i 2.

4.   Informacije dobivene na temelju ovog članka Komisija stavlja na raspolaganje svim državama članicama i EJN-u. EJN te informacije čini dostupnima na internetskoj stranici iz članka 9. Odluke Vijeća 2008/976/PUP (18).

Članak 34.

Odnosi prema drugim pravnim instrumentima, sporazumima i dogovorima

1.   Ne dovodeći u pitanje njihovu primjenu između država članica i trećih zemalja i njihovu privremenu primjenu na temelju članka 35., ova Direktiva, počevši od 22. svibnja 2017., zamjenjuje odgovarajuće odredbe sljedećih konvencija koje se primjenjuju između država članica koje obvezuje ova Direktiva:

2.   Okvirna odluka 2008/978/PUP zamjenjuje se ovom Direktivom u odnosu na države članice koje obvezuje ova Direktiva. Odredbe Okvirne odluke 2003/577/PUP, kad je riječ o osiguranju dokaza, zamjenjuju se ovom Direktivom u odnosu na države članice koje obvezuje ova Direktiva.

U odnosu na države članice koje obvezuje ova Direktiva, upućivanja na Okvirnu odluku 2008/978/PUP i, kad je riječ o osiguranju dokaza, na Okvirnu odluku 2003/577/PUP smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

3.   Uz ovu Direktivu, države članice mogu sklopiti ili nastaviti primjenjivati bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore s drugim državama članicama nakon 22. svibnja 2017. samo u mjeri u kojoj oni omogućuju daljnje jačanje ciljeva ove Direktive i doprinose pojednostavljenju ili daljnjem olakšavanju postupaka za prikupljanje dokaza te pod uvjetom da se poštuje razina zaštitnih mjera utvrđena u ovoj Direktivi.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju do 22. svibnja 2017. o postojećim sporazumima i dogovorima iz stavka 3. koje žele nastaviti primjenjivati. Države članice Komisiju također obavješćuju o svakom novom sporazumu ili dogovoru iz stavka 3. u roku od tri mjeseca od njegova potpisivanja.

Članak 35.

Prijelazne odredbe

1.   Zahtjevi za uzajamnu pomoć primljeni prije 22. svibnja 2017. i dalje su uređeni postojećim instrumentima koji se odnose na uzajamnu pomoć u kaznenim stvarima. Odluke o osiguranju dokaza donesene na temelju Okvirne odluke 2003/577/PUP i primljene prije 22. svibnja 2017. također su uređene tom okvirnom odlukom.

2.   Članak 8. stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis na EIN nakon donošenja odluke o osiguranju na temelju Okvirne odluke 2003/577/PUP.

Članak 36.

Prenošenje

1.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 22. svibnja 2017.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice do 22. svibnja 2017. Komisiji dostavljaju tekst odredaba kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje im se nameću ovom Direktivom.

Članak 37.

Izvješće o primjeni

Najkasnije pet godina od 21. svibnja 2014., Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Direktive, na temelju kvalitativnih i kvantitativnih podataka, uključujući posebno evaluaciju njezina učinka na suradnju u kaznenim stvarima i zaštitu pojedinaca, kao i na provedbu odredbi o presretanju telekomunikacija s obzirom na tehnički napredak. Uz to se izvješće, prema potrebi, prilažu prijedlozi izmjena ove Direktive.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 39.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 27. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. ožujka 2014.

(2)  Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji (SL L 196, 2.8.2003., str. 45.).

(3)  Okvirna odluka Vijeća 2008/978/PUP od 18. prosinca 2008. o Europskom dokaznom nalogu u svrhu pribavljanja predmeta, dokumenata i podataka za korištenje u kaznenim postupcima (SL L 350, 30.12.2008., str. 72.).

(4)  Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (SL L 239, 22.9.2000., str. 19.).

(5)  Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (SL L 280, 26.10.2010., str. 1.).

(6)  Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u kaznenom postupku (SL L 142, 1.6.2012., str. 1.).

(7)  Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6.11.2013., str. 1.).

(8)  Protokol donesen od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji uz Konvenciju o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (SL C 326, 21.11.2001., str. 2.).

(9)  Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18.7.2002., str. 1.).

(10)  Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).

(11)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(12)  SL C 355, 29.12.2010, str. 1.

(13)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(14)  Konvencija donesena od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (SL C 197, 12.7.2000., str. 3.),

(15)  Okvirna odluka Vijeća 2002/465/PUP od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima (SL L 162, 20.6.2002., str. 1.).

(16)  Zajednička akcija 98/428/PUP od 29. lipnja 1998., koju je donijelo Vijeće na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji, o stvaranju Europske pravosudne mreže (SL L 191, 7.7.1998., str. 4.).

(17)  Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30.12.2008., str. 60.).

(18)  Odluka Vijeća 2008/976/PUP od 16. prosinca 2008. o Europskoj pravosudnoj mreži (SL L 348, 24.12.2008., str. 130.).