30.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 284/53

(1)

Dopisom od 7. studenoga 2011. Belgija je obavijestila Komisiju da je uvela program osiguranja („program osiguranja zadruga” ili „mjera”) za zaštitu udjela fizičkih osoba udjeličara u odobrenim zadružnim društvima koja podliježu nadzoru središnje banke Banque nationale de Belgique („BNB”) ili koja su uložila najmanje polovinu svoje imovine u instituciju koja podliježe takvom nadzoru („financijske zadruge”).

(2)

Dopisom od 6. prosinca 2011. Komisija je Belgiji naznačila da mjera potencijalno predstavlja nezakonitu državnu potporu (2) i pozvala ju je da se suzdrži od daljnjeg djelovanja u svrhu provedbe mjere. Komisija je pozvala Belgiju da joj priopći svoje primjedbe o prethodnim zaključcima Komisije, što je Belgija učinila dopisom od 22. prosinca 2011.

(3)

Odlukom od 3. travnja 2012. („odluka o pokretanju postupka”) Komisija je obavijestila Belgiju da je pokrenula postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) u pogledu mjere i Belgiji je naložila da, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) 659/1999 (3), obustavi ovu mjeru dok Komisija ne donese odluku o spojivosti predmetne potpore s unutarnjim tržištem. Komisija je od Belgije zatražila da smjesta prestane s djelovanjem u cilju nastavka provedbe programa osiguranja zadruga i da se suzdrži od plaćanja u okviru mjere. Odluka Komisije o pokretanju postupka – kojom je Komisija ujedno pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe u pogledu mjere – objavljena je u Službenom listu Europske unije  (4).

(4)

Dopisima od 24. travnja 2012. i 31. svibnja 2012. Belgija je zatražila dodatni rok za odgovor na odluku o pokretanju postupka; Komisija na to nije imala primjedbi. Dopisom od 18. lipnja 2012. Belgija je poslala svoje primjedbe kao odgovor na odluku o pokretanju postupka u kojem je, među ostalim, priložila dopis guvernera BNB-a od 7. listopada 2011. naslovljen na belgijskog ministra financija.

(5)

Grupa Arco („ARCO”) (5) dostavila je 17. kolovoza 2012. svoje primjedbe u odgovoru na odluku o pokretanju postupka. Komisija je 29. kolovoza 2012. taj dokument proslijedila Belgiji i time je toj državi članici dala priliku da odgovori na primjedbe grupe ARCO. Belgija je, međutim, 16. listopada 2012. navela da neće iskoristiti tu mogućnost.

(6)

Komisija je postavila dopunska pitanja o mjeri, posebno 17. rujna 2012. i 24. srpnja 2013., na koja je Belgija odgovorila 5. prosinca 2012. i 20. rujna 2013.

(7)

Institucija sustava osiguranja bila je povezana s mjerama spašavanja u jednom drugom predmetu državne potpore.

(8)

Dexia je 30. rujna 2008. najavila povećanje kapitala od 6,4 milijarde EUR, koje su upisali njezini postojeći dioničari (među kojima i ARCO) te belgijska, francuska i luksemburška tijela. Pred posebnim povjerenstvom belgijskog parlamenta koje je bilo zaduženo ispitati okolnosti razgradnje banke Dexia („povjerenstvo Dexia”) belgijski ministar financija koji je bio nadležan u vrijeme dodjele državne potpore banci Dexia 2008. objasnio je da je, nakon zahtjeva za intervenciju u korist grupe ARCO, već u rujnu/listopadu 2008. postojala politička odluka da se uspostavi sustav osiguranja za zadruge. Objašnjeno je da je, radi postizanje sporazuma o banci Dexia, Vlada istodobno morala donijeti odluku o grupi ARCO i društvu Ethias (6). Iz izjava sadašnjeg belgijskog ministra financija proizlazi da je obveza preuzeta 2008. da bi grupa ARCO pristala sudjelovati u spašavanju banke Dexia (7).

(9)

Belgijska je vlada 10. listopada 2008. priopćenjem za tisak službe ministra financija objavila da je donijela sljedeću odluku:

(10)

U zajedničkom priopćenju za tisak od 21. siječnja 2009. predsjednik Vlade i ministar financija potvrdili su obvezu koju je preuzela prethodna vlada (10) o uvođenju programa osiguranja zadruga (11). Istog je dana grupa ARCO na svojim internetskim stranicama objavila ovo priopćenje za tisak belgijske vlade. Suprotno tome, druge su se financijske zadruge distancirale od analogije između depozita i udjela u financijskim zadrugama, koja podupire sustav osiguranja zadruga (12).

(11)

Belgijski parlament izglasao je 15. listopada 2008. zakon (13) koji je omogućio belgijskoj vladi poduzimanje mjera u cilju promicanja financijske stabilnosti. Belgija je 14. studenoga 2008. (14) objavila Kraljevsku odluku kojom je iznos zaštićen sustavom osiguranja uloga u kreditnim ustanovama utvrđen na 100 000 EUR te je uveden sustav osiguranja sličan onome za proizvode životnog osiguranja iz „grane 21”. Odbor za financijsku stabilnost prethodno je donio 29. listopada 2008. pozitivno mišljenje o tom nacrtu Kraljevske odluke (15).

(12)

Belgija je 14. travnja 2009. (16) izmijenila zakon od 15. listopada 2008. da bi dopustila Vladi da putem Kraljevske odluke uspostavi sustav osiguranja uplaćenog kapitala za povrat fizičkim osobama udjeličarima njihova udjela u kapitalu financijskih zadružnih društava. Kraljevskom odlukom od 10. listopada 2011. (17) Belgija je izmijenila Kraljevsku odluku od 14. studenoga 2008. Kraljevska odluka od 10. listopada 2011. sadržava dodatne tehničke pojedinosti o sustavu osiguranja zadruga.

(13)

Guverner BNB-a napisao je 7. listopada 2011. tadašnjem ministru financija dopis u cilju davanja mišljenja o (nacrtu) Kraljevskoj odluci od 10. listopada 2011., što je potreban postupak na temelju zakona kojim se utvrđuje institucionalni status BNB-a (18). U tom pismu guverner primjećuje da Vlada može zakonito donijeti Kraljevsku odluku o sustavu osiguranja zadruga „u slučaju iznenadne krize na financijskim tržištima ili u slučaju ozbiljne prijetnje sistemske krize”. Guverner zaključuje da se čini da okolnosti odgovaraju takvim uvjetima i da bi sustav osiguranja zadruga omogućio smanjivanje posljedica takve krize (19). Istodobno se, međutim, izrazito susteže zauzeti stajalište o tome jesu li udjeli fizičkih osoba udjeličara u financijskim zadrugama ulozi po naravi (20). Navodi i da bi mjera mogla uzrokovati probleme usklađenosti s pravilima o državnim potporama (21) te izražava zabrinutost u pogledu neobveznosti sustava osiguranja zadruga, koja bi mogla dovesti do problema „nepovoljnog odabira” (22).

(14)

Sva tri zadružna društva grupe ARCO (ARCOFIN, ARCOPAR i ARCOPLUS) podnijela su 13. listopada 2011. zahtjev za pristupanje programu osiguranja zadruga. Belgijska vlada prihvatila je taj zahtjev Kraljevskom odlukom od 7. studenoga 2011. (23). U okviru tog zahtjeva ARCO je uplatio i doprinose u ukupnom iznosu od 2,05 milijuna EUR (24).

(15)

Glavne skupštine ARCOFIN-a, ARCOPAR-a i ARCOPLUS-a usvojile su 8. prosinca 2011. prijedlog njihovog upravnog odbora da pristupe dobrovoljnoj likvidaciji društava.

(16)

Člankom 3. Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) svaku se državu članicu obvezuje da:

„[…] osigura unutar svog državnog područja uvođenje i službeno priznanje jednog ili više sustava osiguranja depozita. Osim u [određenim] situacijama […], nijedna odobrena kreditna institucija (26) u državi članici […], ne može primati depozite (27) ako nije član takvog sustava.”

(17)

Belgija je 1998. prenijela Direktivu 94/19/EZ u nacionalno pravo i uspostavila sustav osiguranja depozita koji pokriva sve depozite istog ulagača u slučaju neraspoloživosti. Belgijski sustav osiguranja depozita povjeren je fondu za osiguranje depozita. Kraljevskom odlukom od 14. studenoga 2008. Belgija je zatim osnovala „poseban fond za zaštitu depozita” koji pokriva naknadne inicijative Belgije (28).

(18)

Isprva je člankom 7. Direktive 94/19/EZ bilo predviđeno da svi depoziti istog ulagača trebaju biti pokriveni do iznosa od 20 000 EUR. Na sastanku od 7. listopada 2008. vijeće Ecofin-a prihvatilo je povećanje osiguranja depozita predviđenih u Direktivi 94/19/EZ. Prema njegovom priopćenju za tisak, bilo je potrebno da:

„sve države članice daju u početnom razdoblju od najmanje jedne godine osiguranje za depozite pojedinaca čiji je najmanji iznos 50 000 EUR, uzimajući na znanje da su brojne države članice odlučile taj najmanji iznos povećati na 100 000 EUR. Podupiremo namjeru Komisije da hitno predstavi primjereni prijedlog koji će promicati konvergenciju sustava osiguranja depozita” (29).

(19)

U pogledu pokrića, člankom 2. Direktive 94/19/EZ predviđeno je da se sustavima osiguranja ne štite instrumenti vlastitih sredstava kreditnih institucija (30).

(20)

Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31) podignuta je razina osiguranja sustava osiguranja depozita (najprije na najmanje 50 000 EUR, potom načelno na najmanje 100 000 EUR i najviše na dan 31. prosinca 2010.).

(21)

Direktivom 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32) predviđena je naknada štete za investitore u slučaju kad investicijsko poduzeće nije u stanju vratiti imovinu koja pripada nekom investitoru. Ta je naknada štete raspoloživa primjerice u slučaju prijevare ili nemara u poduzeću ili u slučaju pogreške ili problema u njezinim sustavima. Ipak, sustavi naknade štete za investitore ne pokrivaju rizike povezane s ulaganjem (na primjer kada investitor kupi dionice koje potom izgube na vrijednosti).

(22)

Belgijskim Zakonikom o trgovačkim društvima (33), a osobito njegovim člancima od 350. do 436., utvrđen je zakonski okvir zadružnih društava. Predviđeno je da zadružno društvo treba u svom statutu izabrati oblik „društva s ograničenom odgovornošću” (gubici dioničara ne mogu biti veći od njihovih uloga) ili „društva s neograničenom odgovornošću” (dioničari osobno odgovaraju za dugovanja društva i stoga mogu izgubiti više od iznosa njihovog ulaganja u kapital).

(23)

Belgijskim Zakonikom o trgovačkim društvima (a osobito njegovim člancima 362., 364., 366., 367. i 374.) dopuštena su određena ograničenja u pogledu prenosivosti udjela u zadružnom društvu. Udjeli u zadružnom društvu mogu se slobodno prenositi na druge udjeličare zadružnog društva, ali statut zadružnog društva može uvjetovati te prijenose. Prijenosi na treće osobe mogu biti izvršeni samo pod uvjetima i na osobe određene člankom 366. belgijskog Zakonika o trgovačkim društvima.

(24)

Belgijskim Zakonikom o trgovačkim društvima (članak 367.) predviđeno je i da udjeličari zadružnog društva imaju pravo odstupiti iz zadružnog društva samo u prvih šest mjeseci poslovne godine. Kada je to pravo ostvareno, člankom 374. belgijskog Zakonika o trgovačkim društvima predviđeno je da udjeličar ima pravo primiti onu vrijednost svojih udjela koja proizađe iz bilance poslovne godine.

(25)

Dok je belgijskim Zakonikom o trgovačkim društvima određen opći okvir za zadružna društva, Kraljevskom odlukom od 8. siječnja 1962. (34) utvrđeni su kriteriji za „odobrena zadružna društva” (35). Konkretno, odobreno zadružno društvo ne može u spekulativne svrhe odbiti učlanjenje udjeličara ili proglasiti njihovo isključivanje; svi udjeli u kapitalu društva bez obzira na njihovu vrijednost daju ista prava; svi udjeličari imaju jednako pravo glasa na godišnjim skupštinama dioničara (GSD); GSD treba odrediti članove upravnog odbora i revizore; operativni višak (dobiven nakon odbitka svih troškova) može biti dodijeljen udjeličarima samo razmjerno transakcijama koje su proveli s društvom, a dividenda na udjele u kapitalu ne smije prelaziti određeni postotak utvrđen Kraljevskom odlukom.

(26)

Člankom 21. belgijskog Poreznog zakonika predviđeno je da dividende odobrenih zadružnih društava budu oslobođene oporezivanja do određenog iznosa (36).

(27)

Sustavom osiguranja zadruga pokriven je kapital (a ne eventualni dobitci) koji su uplatile fizičke osobe zadružnih društava u iznosu do 100 000 EUR.

(28)

Za razliku od onoga što je predviđeno u pogledu sustava osiguranja depozita za kreditne institucije, pristupanje sustavu osiguranja zadruga je neobvezno.

(29)

Ako financijske zadruge žele sudjelovati u sustavu osiguranja zadruga, trebaju to zatražiti od ministra financija. Vijeće ministara ima mjesec dana za odlučivanje o zahtjevu za sudjelovanje financijske zadruge u sustavu osiguranja zadruga te, ako je potrebno, utvrđuje određene uvjete. Ti uvjeti mogu uključivati:

(30)

Kada je financijska zadruga zatražila pokriće osiguranjem, mora ostati u sustavu godinu dana. Nakon isteka tog roka, zadruga može okončati svoje sudjelovanje uz otkazni rok od tri mjeseca. Neće moći povratiti uplaćene doprinose u bilo kojem obliku. Ako zadruga odluči izaći iz sustava osiguranja zadruga, mora čekati tri godine prije nego što može u njemu iznova sudjelovati.

(31)

Mjera pokriva samo dionice zadruga koje su izdane prije stupanja na snagu Kraljevske odluke od 10. listopada 2011.

(32)

Sustav osiguranja zadruga namijenjen je dioničarima koji su fizičke osobe, a ne institucionalnim dioničarima financijskih zadruga.

(33)

Posebni fond za zaštitu financira se:

(34)

Osim toga, financijske zadruge mogu biti obvezne uplatiti posebnom fondu za zaštitu i doprinos za dobitke povezane s kotiranim dionicama koje drže. Taj doprinos može dosegnuti 10 % razlike između prodajne cijene dotičnih dionica (ili, ako nema prodaje u razdoblju od tri godine nakon prestanka sustava zaštite, srednjeg burzovnog tečaja pri zatvaranju dotične dionice tijekom razdoblja od 30 dana prije isteka treće godine) i referentne cijene koju su odredila tijela u vrijeme kada financijska zadruga pristupa sustavu osiguranja zadruga.

(35)

Posebni fond za zaštitu počinje izvršavati uplate ako je financijska zadruga u stečaju ili je tijelo financijskog nadzora obavijestilo navedeni fond da financijska zadruga više ne može isplatiti svoje dioničare koji se žele povući.

(36)

Ako posebni fond za zaštitu nema dovoljno sredstava za interveniranje, Caisse des dépôts et consignations, javno tijelo bez zakonskog statusa, predujmljuje potrebna sredstva. Ovisno o tome je li institucija u poteškoćama obvezna sudjelovati ili je riječ o financijskoj zadruzi, taj će predujam biti kasnije vraćen uz doznaku:

(37)

Ako posebni fond za zaštitu intervenira, preuzima prava fizičkih osoba dioničara zadruge te dobiva isti status kao i drugi dioničari. Ovdje je riječ o razlici u odnosu na sustav osiguranja depozita za kreditne institucije, kojim je predviđeno da fond stekne jednak status kakav imaju drugi vjerovnici dotičnog društva.

(38)

Isprva, grupa ARCO bila je dioničar Artesia Banking Corporation NV (dalje u tekstu „Artesia”), koja je držala 100 % banke BACOB i 82 % osiguravajućeg društva DVV. Nakon spajanja društva Artesia s bankom Dexia 2001. godine, ARCO je postao glavni dioničar banke Dexia s udjelom od gotovo 15 % (37).

(39)

ARCO je naziv grupe koja okuplja ARCOPAR, ARCOPLUS i ARCOFIN, sva odobrena zadružna društva (38). ARCO ima više od 800 000 članova, od kojih su 99 % fizičke osobe. Kapital koji drže dioničari fizičke osobe u društvima ARCOPAR, ARCOPLUS i ARCOFIN iznosi redom 1,3 milijarde EUR, 46 milijuna EUR i 140 milijuna EUR.

(40)

Društva ARCOPAR, ARCOPLUS i ARCOFIN svojim su statutima uređena kao društva s ograničenom odgovornošću (39).

(41)

Statuti triju poduzeća sadržavaju odredbe koje se odnose na dioničare koji žele odstupiti.

(42)

Statutom ARCOPAR-a određuje se da, na primjer, zadruga može ograničiti odstupanja ako je više od 10 % ukupnog plasiranog kapitala ili dioničara trebalo nestati tijekom iste poslovne godine (40). Udjeličar koji bi želio odstupiti iz ARCOPAR-a povratio bi svoj kapital. Udjeličari imatelji udjela kategorije A, B i C u ARCOPAR-u (41) imaju i pravo na pričuvu za udio u dobiti (42).

(43)

U članku 35. statuta ARCOPAR-a opisano je na što imaju pravo udjeličari u slučaju likvidacije. Ukratko, ako je nakon plaćanja dugovanja i doprinosa za socijalno osiguranje iznos pozitivan, udjeličari će biti isplaćeni (43).

(44)

Rizici povezani s investicijom u udjele grupe ARCO opisani su, primjerice, u prospektu ARCOPAR-a koji su odobrila belgijska tijela u lipnju 2008., a objavljen je pri transakciji na tržištu kapitala koja je provedena između 7. srpnja 2008. i 30. rujna 2008. U prospektu je jasno navedeno da je dobit banke Dexia predstavljala više od 69 % neto dobiti ARCOPAR-a za poslovne godine 2005./2006., 2006./2007. i 2007./2008. U prospektu je spomenut i rizik od masovnog odstupanja te je naglašeno da udjeličari u slučaju likvidacije mogu sve izgubiti. Istodobno, u godišnjim je izvještajima društva bilo jasno navedeno da je društvo ARCO povećalo svoju stopu zaduženosti zajmom uzetim radi ulaganja (44).

(45)

U svojoj odluci o pokretanju postupka Komisija je prethodno zaključila da je prijavljena mjera zadovoljila četiri (kumulativna) kriterija u pogledu državne potpore te da dvoji da se mjera može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem.

(46)

Komisija je ocijenila da je mjera pripisiva Belgiji uzevši u obzir da je mjera financirana iz posebnog fonda za zaštitu. U tu je svrhu Komisija utvrdila da je belgijsko zakonodavstvo utvrđivalo doprinos koji sudionici moraju uplatiti u poseban fond za zaštitu i utvrđivalo je način na koji će se tim fondovima koristiti. Osim toga, Komisija je primijetila da bi Caisse des dépôts et consignations predujmljivala, ako bi to bilo potrebno, kapital u poseban fond za zaštitu. Komisija se pitala kako će novac biti vraćen Caisse des dépôts et consignations, jer nije bilo sigurno da su određene financijske zadruge imale dovoljno financijskih sredstava. Pitala se i je li neobveznost sudjelovanja financijskih zadruga sprečavala učinkovito refinanciranje posebnog fonda za zaštitu.

(47)

Komisija je zaključila da se financijske zadruge mogu smatrati poduzećima i da im je mjera davala selektivnu prednost. U pogledu selektivne prednosti, čini se da je program osiguranja zadruga pomogao zadrugama da privuku novi kapital ili da sačuvaju svoj postojeći kapital tako što je uvjerio postojeće udjeličare da se ne povuku iz financijske zadruge. Takva je zaštita bila posebno korisna u razdobljima financijske neizvjesnosti, poput onog između jeseni 2008. i dana donošenja Kraljevske odluke, kada su financijske zadruge bile učinkovito zaštićene od znatnih isplata zbog izlaska udjeličara.

(48)

Komisija je primijetila da je zaštita bila proširena i da Belgija nije uzimala u obzir financijsko zdravlje financijske zadruge kandidata u trenutku kada je odobravala njezin ulazak u sustav osiguranja zadruga. U primjeru grupe ARCO, financijskim je zadrugama odobravano pristupanje u sustav osiguranja zadruga premda su već bile nelikvidne i naposljetku su ubrzo započele postupak likvidacije.

(49)

Komisija je zaključila i da je mjera narušila tržišno natjecanje s obzirom na to da su financijske zadruge bile konkurenti na tržištu maloprodajnih investicijskih proizvoda na kojem su imale selektivnu prednost koju ostali sudionici na tržištu koji nude slične proizvode nisu imali.

(50)

Komisija je, uz to, ocijenila da je sustav osiguranja zadruga utjecao na trgovinu u Uniji. Naime, brojni međunarodni dobavljači investicijskih proizvoda prisutni su na belgijskom tržištu i ne mogu očekivati isti udjel u tržištu poput onoga koji može očuvati financijska zadruga zahvaljujući toj mjeri.

(51)

Komisija se pitala mogu li se financijske zadruge smatrati financijskim ustanovama i je li se taj čimbenik odrazio na primjenljivost Komunikacije o bankarstvu iz 2008. (45). Komisija je zaključila da, s obzirom na to da se čini da financijske zadruge nisu financijske ustanove u smislu Komunikacije o bankarstvu iz 2008., potporu treba ocjenjivati izravno u svjetlu Ugovora.

(52)

Konkretno, da bi bila spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora, mjera mora biti nužna, prikladna i razmjerna. Komisija je dvojila o usklađenosti mjere s ova tri kumulativna kriterija. Pitala se je li zaštita udjeličara financijskih zadruga nužna da bi se izbjegli ozbiljni poremećaji u belgijskom gospodarstvu. U pogledu potencijalnih posrednih učinaka, Komisija je primijetila da je Belgija već bila uvela više mjera (poput povećanja pokrića u okviru sustava osiguranja depozita na 100 000 EUR i davanja državnih potpora u različitim oblicima za više banaka (rekapitalizacije, injekcije likvidnosti, mjere za spašavanje imovine umanjene vrijednosti i druge ad hoc mjere)). Stoga nije vidjela zašto bi, uz sve te mjere, trebalo zaštititi udjeličare financijskih zadruga.

(53)

Komisija se pitala je li prikladno zaštititi udjeličare financijskih zadruga. U tom pogledu, primijetila je da financijske zadruge nisu financijske ustanove i da zbog svoje veličine nemaju sistemsku važnost. Pozvala je Belgiju da objasni kojim su kanalima investicijski gubitci koje su pretrpjeli, na primjer, i ulagači u zajedničke investicijske fondove mogli imati veće negativne posredne učinke na belgijsko gospodarstvo.

(54)

Naposljetku, Komisija je dvojila o razmjernosti mjere. Prvo, Komisija nije držala izvjesnim da bi financijske zadruge u zamjenu za osiguranje uplatile primjerenu naknadu. Drugo, Komisija je primijetila da je sloboda pristupanja u sustav, zajedno s nepostojanjem kontrole održivosti u ulaznoj proceduri koju je predvidjela Belgija, pretpostavljala da financijske zadruge imaju interes pristupiti tek kad budu sigurne da će osiguranje biti izvršeno. To bi moglo dovesti do stanja u kojima bi se korisnici mogli koristiti osiguranjem, a da pritom izbjegavaju za njega platiti. Naposljetku, Komisija se pitala bi li režim osiguranja zadruga nepropisno narušio tržišno natjecanje s obzirom na to da dioničari konkurentskih društava nisu zaštićeni, što financijskim zadrugama olakšava pristup kapitalu i povećava njihov ukupan udjel na maloprodajnom tržištu investicijskih proizvoda.

(55)

Prema grupi ARCO, belgijska su tijela 10. listopada 2008. odlučila i najavila uspostaviti sustav osiguranja zadruga koji je bio dio većeg paketa (povećanje osiguranja depozita za štedne depozite kreditnih institucija na 100 000 EUR, proširenje sustava osiguranja na proizvode životnog osiguranja iz „grane 21” i na fizičke osobe udjeličare u financijskim zadrugama). Grupa ARCO tvrdila je da je odluka od 10. listopada 2008. izvršena Zakonom od 15. listopada 2008. i Kraljevskom odlukom od 14. studenoga 2008. u pogledu proizvoda iz grane 21 te Zakonom od 14. travnja 2009. i Kraljevskom odlukom od 10. listopada 2011. u pogledu potvrda o vrijednosnim papirima koje su izdale financijske zadruge.

(56)

Grupa ARCO istaknula je da sustav osiguranja zadruga nije državna potpora jer ne daje nikakvu selektivnu prednost financijskim zadrugama. Grupa ARCO rekla je i da je Komisija bila zaključila da režim osiguranja za proizvode osiguravajućih društava iz grane 21 ne sadržava nikakav element državne potpore jer su otvoreni za sva osiguravajuća društva te time nisu selektivni (46). Osim toga, grupa ARCO navodi činjenicu da je sustav osiguranja zadruga otvoren svim financijskim zadrugama pod istim uvjetima te, stoga, nije selektivan.

(57)

U skladu s primjedbama Belgije, grupa ARCO tvrdi da sve osobine udjela u financijskim zadrugama potvrđuju da zadovoljavaju iste potrebe klijenata kao i depoziti te da ih zakonodavac takvima smatra. Grupa ARCO istaknula je da se Belgija bojala efekta širenja. Da Belgija nije uvela sustav osiguranja zadruga, povjerenje investitora bilo bi narušeno i to bi moglo dovesti do panike u pogledu svih štednih proizvoda.

(58)

Belgija je tvrdila da sustav osiguranja zadruga nije zadovoljavao sve kumulativne kriterije za državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora i stoga nije predstavljao državnu potporu. Konkretno, Belgija je potvrdila da nisu bila ispunjena tri kriterija za državne potpore. Ponajprije, Belgija je branila stajalište prema kojem je mjera predstavljala državnu potporu samo fizičkim osobama, a ne poduzećima. Zatim, Belgija je istaknula da mjera nije davala nikakvu selektivnu prednost financijskim zadrugama i naposljetku je potvrdila da mjera nije uzrokovala nikakvo narušavanje tržišnog natjecanja.

(59)

U pogledu argumenta prema kojem potpora nije u korist poduzeća, Belgija je navela da je uobičajeni sustav osiguranja depozita za kreditne institucije, uključujući i njegovo proširenje (odnosno sustav osiguranja zadruga) donesen primjenom i poštovanjem odluka Vijeća ECOFIN-a, izmijenjene Direktive 94/19/EZ i Direktive 97/9/EZ.

(60)

Belgija je branila stajalište prema kojem udjeli koje u financijskim zadrugama posjeduju fizičke osobe imaju osobine depozita, a ujedno se i stječu kao depoziti. Istaknula je sljedeće podatke:

(61)

U pogledu nepostojanja selektivne prednosti, Belgija je ukazala da sustav osiguranja zadruga pokriva samo udjele u financijskim zadrugama koji su izdani prije 10. listopada 2011. Belgija je primijetila da se, nakon tog datuma, financijske zadruge više nisu mogle koristiti sustavom osiguranja za ulazak na tržište. Navela je i da grupa ARCO nije izdala niti jedan novi udjel od rujna 2008.

(62)

Belgija je jednako tako zanijekala činjenicu da bi sustav osiguranja zadruga mogao pomoći financijskim zadrugama da održe svoj postojeći kapital. Da bi poduprla taj argument, Belgija je izjavila da je priopćenje za tisak od 10. listopada 2008. bio tek prijedlog strateške inicijative u kojem su se usputno spominjale financijske zadruge. Prema Belgiji, priopćenje za tisak od 10. listopada 2008. nije predstavljalo detaljan sporazum koji je objavljen uz koordinaciju s popratnim priopćenjima za tisak financijskih zadruga. U tom pogledu, Belgija je napravila razliku između svog priopćenja i priopćenja britanskih tijela i društva Lloyds u predmetu Lloyds (49), a na koja se Komisija pozivala u odluci o pokretanju postupka. Belgija je zaključila da priopćenje za tisak od 10. listopada 2008. nije mjera koja može dati selektivnu prednost financijskim zadrugama. U pogledu sljedećeg priopćenja za tisak od 21. siječnja 2009., Belgija je ocijenila da je primjereno da grupa ARCO to priopćenje javnog tijela smjesta stavi na svoje internetske stranice, s obzirom na to da su financijske zadruge (među kojima je ARCO) tada pomno pratile taj predmet.

(63)

Belgija je naglasila činjenicu da bi Komisija trebala imati isti pristup kao u predmetu Ethias i da bi Komisija trebala zaključiti da sustav osiguranja zadruga nije selektivan. Belgija je naglasila i da je poseban status istinskih zadruga već priznao Europski sud u presudi Paint Graphos (50). Posebno je uputila na točku 61. te Odluke iz koje jasno proizlazi da se, uzevši u obzir njihove posebne osobine, načelno ne može smatrati da je činjenično i pravno stanje tih zadružnih društava usporedivo sa stanjem trgovačkih društava.

(64)

Belgija je dostavila i podatke o broju dioničara ARCO-a koji su napustili poduzeće od početka krize. Tijekom poslovnih godina koje su dovele do dobrovoljne likvidacije, broj udjeličara ARCO-a koji su zatražili isplatu svog kapitala iznosio je 9 764 u 2007./2008., 21 150 u 2008./2009. i 23 762 u 2010./2011.

(65)

U pogledu učinaka mjere na narušavanje tržišnog natjecanja, Belgija je rekla da je Komisija trebala u razumnoj mjeri objasniti koji su financijski proizvodi kojima su konkurirali udjeli u financijskim zadrugama, čak iako Belgija priznaje u okviru postupka o državnim potporama da Komisija nije obvezna dati detaljnu definiciju tržišta. U osnovi, Belgija je tvrdila da fizičke osobe udjeličari u financijskim zadrugama uživaju istu razinu zaštite kakvu uživaju investitori u sve slične proizvode depozita/štednje.

(66)

Belgija je objasnila i da sustav osiguranja zadruga služi ostvarenju istog cilja kao i Direktiva 94/19/EZ, odnosno zaštiti depozita štediša fizičkih osoba, očuvanju povjerenja deponenata i poboljšanju stabilnosti financijskih tržišta. Belgija ocjenjuje da sustavi osiguranja depozita drugih država članica pokrivaju ponekad i neklasične depozitne proizvode te je rekla da bi to Komisija trebala uzeti u obzir (51).

(67)

Belgija je naglasila i činjenicu da ako je Komisija trebala zaključiti da sustav osiguranja zadruga predstavlja državnu potporu, ta bi potpora trebala biti smatrana spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora. Ocijenila je da nije potrebno odrediti je li ARCO financijska institucija u smislu Komunikacije o bankarstvu iz 2008. Prema Belgiji, ključno pitanje na koje bi Komisija trebala odgovoriti je predstavlja li sustav osiguranja zadruga prikladnu i nužnu intervenciju za sprečavanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu.

(68)

Belgija je branila stajalište prema kojem je mjera nužna, njezini učinci su ograničeni na nužni minimum, a postoje mehanizmi podjele financijskog tereta.

(69)

Prvo, Belgija je naglasila da je sustav osiguranja zadruga bio prikladan i nužan za umirivanje deponenata u Belgiji.

(70)

Belgija je priznala da je bilo teoretski moguće da institucije koje imaju zaštićene depozite u svojim bilancama mogu izvući neizravnu korist od postojanja takvih sustava zaštite, s obzirom na to da oni pridonose izbjegavanju bankovne panike. Međutim, objasnila je da su sustavi osiguranja depozita bili nužni za izbjegavanje bankovne panike i poremećaja financijskih tržišta. Belgija je naglasila i da je sustav osiguranja zadruga bio nužan da bi se izbjeglo smanjenje povjerenja koju javnost ima u belgijski financijski sustav. Činjenica da udjeli u zadrugama imaju temeljne osobine štednih proizvoda i da je više od polovine sredstava koja drže zadruge uloženo u banke ojačava njihove dodirne točke s depozitima te naglašava njihovu važnost za belgijski bankovni sustav. Nekontrolirano neplaćanje financijskih zadruga imalo bi efekt grude snijega na sve financijske institucije i na belgijsko gospodarstvo. Neprimjena iste razine zaštite na udjele u financijskim zadrugama kao na klasične depozite uzrokovala bi isti rizik kao i neprimjena zaštite depozita. To bi imalo velik utjecaj na povjerenje javnosti u sve depozitne proizvode u Belgiji i stvorilo bi sistemski rizik. Kako bi poduprla svoje argumente, Belgija je spomenula činjenicu da je broj udjeličara (fizičkih osoba) u financijskim zadrugama bio visok u odnosu na ukupno stanovništvo Belgije (52).

(71)

Belgija je oštro osporila i terminologiju kojom se Komisija koristila u svojoj Odluci o pokretanju postupka, osobito pojmove „capital instruments” (instrumenti kapitala) i „risk capital” (rizični kapital) koji su upotrijebljeni u uvodnoj izjavi 62., odnosno u bilješci 35.

(72)

Kako bi dokazala nužnost sustava osiguranja zadruga, Belgija je Komisiji dostavila dopise Odbora za financijsku stabilnost i guvernera BNB-a upućene ondašnjem ministru financija, od 29. listopada 2008. (53) i 7. listopada 2011. (54).

(73)

U pogledu spojivosti mjere s pravilima o državnoj potpori, Belgija upućuje prvo na Odluku Komisije o društvu Ethias. Prema njoj, Komisija je dopustila mjere u korist društva Ethias, osobito širenje sustava osiguranja depozita na proizvode iz „grane 21”, koje je smatrala prikladnima i nužnima za izbjegavanje ozbiljnog poremećaja u belgijskom gospodarstvu.

(74)

Drugo, Belgija je ponovila svoje stajalište da je mjera razmjerna. Financijske zadruge dijele teret, osobito kroz svoje doprinose posebnim fondovima za zaštitu. Belgija je ocijenila da je razina naknade za osiguranje bila razborita i slična doprinosima sustava osiguranja drugih zaštićenih institucija. Belgija je osporila činjenicu da je neobveznost sustava osiguranja mogla mjeru učiniti nerazmjernom.

(75)

Belgija je izjavila da kada bi Komisija ipak zaključila da je mjera državna potpora, tada bi trebala smatrati da se radi o potpori likvidaciji koja je spojiva s pravilima o državnoj pomoći. Belgija je navela da je u Kraljevskoj odluci od 7. studenog 2011. jasno određeno da u slučaju likvidacije zadruge posebni fond za zaštitu treba intervenirati i obeštetiti tek nakon što bude podnesen konačan likvidacijski nalog koji je odobrila generalna skupština dotičnih društava.

(76)

Belgija je branila i gledište prema kojem, budući da fizičke osobe nisu poduzeća, nalog Komisije za obustavu nije pokrivao plaćanja u njihovu korist nakon likvidacije ARCO-a.

(77)

Uz to, Belgija je Komisiji podnijela dopunske primjedbe u bilješci od 18. ožujka 2014., nakon zadanog roka.

(78)

Belgija ocjenjuje da Komisija nije mogla zabraniti izvršenje osiguranja danih fizičkim osobama udjeličarima. Nije mogla zahtijevati od države da obustavi plaćanja za sustav osiguranja zadruga niti povratiti uplate u navedeni sustav koje su izvršene u korist fizičkih osoba udjeličara.

(79)

Naime, fizičke osobe udjeličari nisu poduzeća u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, a izvršenje osiguranja u korist fizičkih osoba udjeličara ne bi imalo nikakva utjecaja na ARCO ili na izglede države Belgije da povrati potpore kojima su se koristila ova društva.

(80)

U uvodnom dijelu, Komisija prije svega podsjeća da je u uvodnoj izjavi 18. odluke o pokretanju postupka potvrdila kako sustav osiguranja zadruga djeluje u korist financijskih zadruga. Međutim, dublji uvod u kronologiju i značajke mjere doveo je do zaključka da je ARCO bio jedini istinski korisnik mjere, kako je opisano u ovom odjeljku.

(81)

U ovom slučaju, Komisija napominje da postoji velika razlika između ARCO-a i ostalih financijskih zadruga koje potencijalno mogu imati koristi od sustava osiguranja zadruga.

(82)

Iz opisa činjenica (55) jasno proizlazi da je sustav osiguranja zadruga od početka bio izrađen po mjeri ARCO-a koji je doživio teškoće zbog ulaganja u banku Dexia. ARCO je naposljetku bio jedina financijska zadruga koja je zatražila sudjelovanje u mjeri.

(83)

Kada je riječ o drugim financijskim zadrugama, Komisija napominje da prihvaćanje sustava osiguranja zadruga nije obvezno, da je Savjet ministara mogao odlučiti o prihvaćanju ili neprihvaćanju neke zadruge u sustav osiguranja zadruga i, u slučaju prihvaćanja, odlučiti o uvjetima, da nijedna druga financijska zadruga nije zatražila pridruživanje sustavu te da su se neke iz njega aktivno isključile. Komisija utvrđuje i da ni jedna druga financijska zadruga nije imala problema s ulaganjima u istoj mjeri u kojoj ih je imao ARCO s bankom Dexia.

(84)

Slijedom toga, Komisija zaključuje da je istinski korisnik sustava osiguranja zadruga koji obavlja gospodarske djelatnosti upravo ARCO.

(85)

Komisija napominje da je Vlada odlučila o mjeri i objavila je 10. listopada 2008. (56). Jasno je da je belgijska vlada donijela odluku o tome kako će ARCO imati koristi od sustava osiguranja zadruga u trenutku kada je 2008. (57) mjera izrađena zbog banke Dexia. Iz drugog priopćenja za tisak od 21. siječnja 2009. proizašlo je više pojedinosti o toj mjeri. Tek je nakon toga počeo pravni prijenos obveze Vlade.

(86)

Komisija napominje kako formulacija i uporabljeni pojmovi („odlučeno”, „obveza”) u priopćenjima za tisak od 10. listopada 2008. i od 21. siječnja 2009. nedvosmisleno svjedoče o preuzetoj obvezi i opravdano dopuštaju pretpostavku da će se mjera provesti.

(87)

Priopćenja za tisak poslana su i službenim kanalima: priopćenje od 10. listopada 2008. poslale su službe ministra financija, dok je ono od 10. siječnja 2009. poslano u ime premijera i ministra financija. Ponovljena slanja tih priopćenja novinarima ojačalo je njihovu skrivenu poruku.

(88)

Komisija napominje kako je već u trenutku slanja priopćenja novinarima 10. listopada 2008. bilo jasno da sustav osiguranja zadruga predstavlja produžetak sustava osiguranja depozita. U priopćenju od 21. siječnja 2009., pak, nalaze se druge tehničke pojedinosti. Čim je priopćenje bilo objavljeno, ARCO ga je objavio i na svojim internetskim stranicama s očiglednom ciljem umirivanja svojih fizičkih osoba udjeličara. Povrh toga, Komisija utvrđuje sukladnost mjere tijekom vremena, s obzirom na to da se nije bitno promijenila između prvobitne najave 10. listopada 2008. i proglašenja konačne Kraljevske odluke.

(89)

U svojoj presudi od 19. ožujka 2013. u spojenim predmetima C-399/10 P i C-401/10 P (58) Sud je potvrdio da se najava mjere i njezina stvarna konačna provedba može smatrati jednom jedinom intervencijom gledajući njihovu kronologiju i krajnji cilj te situaciju poduzeća u trenutku takve intervencije. Isto tako, kad je riječ o predmetnoj mjeri, Belgija je donijela i 10. listopada 2008. objavila mjeru koja je provedena kasnije, s istim ciljem i imajući u vidu prvobitnog ciljnog korisnika. Povrh toga, u svojim odlukama, Komisija je najavu i provedbu smatrala samo jednom mjerom i ocijenila da je ta mjera stvorila prednost od dana njezine najave (59). Naposljetku, belgijski ministar financija na funkciji u svibnju 2014. okvalificirao je predmetnu mjeru obvezom preuzetom 2008. (60).

(90)

Temeljem podataka navedenih u uvodnim izjavama 85.–89., Komisija zaključuje da se najava i provedba sustava osiguranja zadruga mora smatrati jednom te istom mjerom.

(91)

Kako je navedeno u članku 107. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije „osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”.

(92)

Belgija i ARCO potvrđuju da bi Komisija trebala ispitati je li ARCO imao koristi od neke državne potpore pozivajući se na neku drugu njezinu odluku, onu koja se odnosi na Ethias (61). Međutim, pojam državne potpore je objektivni koncept definiran Ugovorom. Da bi se smatrala državnom potporom, neka mjera mora zadovoljiti sljedeća četiri (kumulativna) kriterija: mora i. je dodijeliti država ili mora proizlaziti iz državnih sredstava; ii. dati selektivnu prednost njezinu korisniku; iii. (potencijalno) narušavati tržišno natjecanje; i iv. utjecati na trgovinu među državama članicama.

(93)

Komisija je obvezna ocijeniti mjeru prema ova četiri kriterija (vidjeti uvodne izjave 94.–110.).

(94)

Komisija mora ocijeniti financira li se sustav osiguranja zadruga putem državnih sredstava i je li pripisiv državi.

(95)

Ovisno o stalnoj sudskoj praksi (62), sva novčana sredstva kojima se javna tijela zapravo mogu koristiti u svrhu potpore poduzećima, bez obzira na to je li država ili nije u stalnom posjedu tih sredstava, obuhvaćena su područjem primjene članka 107. stavka 1. Ugovora, iako ostaju pod stalnim nadzorom javnosti i stoga ostaju na raspolaganju nadležnim nacionalnim tijelima.

(96)

Državna potpora prisutna je posebno kada sredstva proizlaze iz naknada koje se uvode državnim zakonodavstvom i kada se njima upravlja i raspodjeljuje u skladu s odredbama navedenoga zakonodavstva, čak i kad njima upravljaju različite državne institucije. Status subjekta ili poduzeća koje dodjeljuje predmetnu potporu ne smatra se odlučujućim čimbenikom za primjenu pravila u području državnih potpora.

(97)

Kad je riječ o organizaciji sustava zaštite zadruga, Komisija napominje da belgijsko zakonodavstvo utvrđuje naknade koje sudionici moraju uplatiti kao i način korištenja tih sredstava. Slijedom toga, naknade koje ulaze u posebni zaštitni fond smatraju se državnim sredstvima, čak i ako dolaze iz privatnih izvora.

(98)

Povrh toga, ako je potrebno, depozitni i založni fond, kao javno tijelo, unaprijed uplaćuje tražena sredstva za financiranje isplata koje bi trebao isplatiti posebni zaštitni fond. U svakom slučaju, taj aspekt sustava zaštite zadruga predstavlja dovoljno konkretan gospodarski rizik obveza koje bi mogle opteretiti proračun države članice da bi on bio izglasan u svrhu uporabe državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora (63).

(99)

Kad je riječ o pripisivosti mjere Belgiji, očigledno je da se sustav zaštite zadruga ne može prenijeti iz Direktive 94/19/EZ. Ona samo zahtijeva od država članica da uspostave sustav zaštite zadruga za depozite kreditnih institucija, a njezinim člankom 2. izričito se utvrđuje da su svi instrumenti koji bi mogli ući u definiciju vlastitih sredstava kreditnih institucija isključeni iz svih povrata putem sustava zaštite depozita. Odluči li neka država članica uspostaviti druge sustave vraćanja sredstava kojima se jamči za druge financijske proizvode, takva odluka ne proizlazi iz prava Europske unije, nego predstavlja inicijativu same države članice (64). Komisija napominje i da se Belgija poziva na sustav zaštite naknade štete za investitore, ali ta usporedba nije relevantna jer ti sustavi nisu namijenjeni pokrivanju rizika povezanih s ulaganjima. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 21., sustavi naknade štete za investitore osmišljeni su samo za slučajeve kada neko investicijsko poduzeće ne može vratiti sredstva koja pripadaju nekom ulagaču, na primjer, zbog neke prijevare ili problema u sustavima poduzeća.

(100)

Komisija zaključuje da je sustav zaštite zadruga stvorio prednost za ARCO. Sud je prihvatio da poduzeća mogu steći prednost u obliku većeg pristupa kapitalu kada neka mjera koju poduzme država članica u korist ulagača ojača njihovu volju za ulaganjem novca u određenu cjelinu ciljanih ulaganja (65). U ovom slučaju, mjera je pomogla tijelima grupe ARCO da zadrže svoj postojeći kapital, pozivajući postojeće udjeličare zadruge da se ne povlače iz njih (66), što je stvorilo posebno veliku prednost uzevši u obzir osjetljivost tržišta tijekom razdoblja neposredno nakon propasti Lehman Brothers. ARCO je 21. siječnja 2009. na svojim internetskim stranicama objavio priopćenje za novinare belgijske vlade kojim umiruje svoje udjeličare, što jasno pokazuje kako je činjenica da može umiriti ulagače predstavlja veliku prednost za ARCO. S tim u vezi Komisija napominje da prospekt ARCOPAR-a objavljen u ljeto 2008. (67) spominje i rizik kojem bi se izložili udjeličari fizičke osobe koji bi izašli iz financijske zadruge (68)  (69).

(101)

Mjera je očigledno i selektivna. Ponajprije zato što se primjenjuje samo na imatelje udjela u nekoj financijskoj zadruzi, a ne na vlasnike investicijskih proizvoda koje izdaju konkurentska poduzeća. Financijski sudionici koji su nudili sredstva na tržištu defenzivnih obveznica ili na novčanom tržištu ili pak zajedničke investicijske fondove sa zajamčenom glavnicom nisu, dakle, mogli ponuditi svojim klijentima slično jamstvo. Belgija potvrđuje da su udjeli u vlasništvu pojedinaca unutar financijskih zadruga po prirodi usporedivi s depozitima (70). Nekoliko elemenata koje je iznijela Belgija upućuje, međutim, na zadruge općenito, a ne na financijske zadruge. Povrh toga, opis udjela financijskih zadruga koji je dostavila Belgija ni u čemu se ne poziva na relevantne podatke poput rizika povezanih s ulaganjima u te instrumente (71), rizike koje depoziti nemaju.

(102)

Selektivna priroda mjere pokazuje se i pri usporedbi tretmana financijskih zadruga s tretmanom drugih nefinancijskih zadruga s odobrenjem za rad. Belgija se oslanja na presudu u predmetu Paint Graphos pri zauzimanju za poseban tretman koji imaju fizičke osobe udjeličari financijskih zadruga. Presuda u predmetu Paint Graphos sastoji se od prethodne odluke koja se odnosi na rješenje o zahtjevu za prethodnu odluku što ga je uputio neki talijanski sud, a koji je želio znati mogu li se porezne prednosti proizvođačkih i radničkih zadruga usporediti s državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. U svojoj je Odluci Sud zaključio da se porezna prednost mora ocijeniti prema četiri kumulativna kriterija za dobivanje državnih potpora te se moraju dati detaljnije smjernice, napose o načinu procjene, ako bi takva porezna prednost predstavljala selektivnu prednost (72). Sud je potvrdio da se mora utvrditi i. može li se takva porezna prednost opravdati značajkama svojstvenima predmetnom poreznom sustavu (73); ii. postoje li prikladne procedure za kontrolu i nadzor (74); te iii. je li porezna prednost razmjerna i ne prelazi li granice potrebnoga (75).

(103)

Komisija smatra da se argumenti Belgije ne mogu prihvatiti zato što je priroda prednosti koju mjera daje kvalitativno drukčija od one koju je ispitao Sud u predmetu Paint Graphos. Mjera koju je uvela Belgija podrazumijeva davanje prednosti, a ne oslobađanje od poreza ili oslobađanje od plaćanja obveze. Slijedom toga, analiza u tri faze koju Sud provodi u svrhu procjene jesu li neke porezne prednosti ili oslobođenja od poreza selektivni, ne može se primijeniti na ovu mjeru.

(104)

U svakom slučaju, kad bi se sudska praksa iz predmeta Paint Graphos mogla primijeniti na predmetnu mjeru, njezini specifični elementi su takvi da bi ona i dalje bila selektivne naravi.

(105)

Komisija ponajprije napominje da se predmet Paint Graphos poziva na sve proizvođačke i radničke zadruge, a ne na relativno ograničeni podsektor poput financijskih zadruga. Ako se, prema tvrdnjama Belgije, poseban tretman mora rezervirati za „prave” zadruge, taj posebni tretman morao bi se primijeniti na sve zadruge s odobrenjem za rad. Jednostavna činjenica da je mjera ograničena na financijske zadruge od sada je dovoljna za utvrđivanje njezine selektivne naravi.

(106)

Nadalje, Komisija napominje da se, prema mišljenju Belgije, činilo kako financijske zadruge zaslužuju dodatne prednosti nakon 10. listopada 2008. Komisija napominje da su prije toga datuma, prijašnje zadruge s odobrenjem za rad dobile neki oblik povoljnog tretmana koji proizlazi iz njihova specifičnoga statusa, u obliku izuzeća od plaćanja poreza na dohodak od pokretnina (76). U okviru ove Odluke, Komisija se ne izjašnjava o tome je li porezna prednost prilagođena ili ne, nego procjenjuje da ništa ne opravdava naglo uvođenje dodatne kompenzacije ili zaštite u korist poduzeća sa statusom financijskih zadruga dana 10. listopada 2008.

(107)

Naposljetku, čak i kad bi Komisija morala provesti analizu potaknutu presudom u predmetu Paint Graphos, kako to preporučuje Belgija, ona procjenjuje da ništa ne opravdava davanje stopostotnog jamstva fizičkim osobama udjeličarima ARCO-a (to je dio i. u analizi presude o predmetu Paint Graphos) čiji su dijelovi bila društva s ograničenom odgovornošću. Uzevši u obzir prirodu tih društava, koja je određena općim belgijskim pravilima o pravu društava, fizičke osobe udjeličari ARCO-a trebali su biti svjesni činjenice da bi u slučaju likvidacije mogli izgubiti svoj cjelokupni kapital (77). Uostalom, zaštititi 100 % upisanog kapitala fizičkih osoba udjeličara financijskih zadruga nije razmjerna mjera (dio iii. analize presude o predmetu Paint Graphos) utoliko što bi mogla zaštiti te udjeličare od svih rizika, stvarajući tako neopravdanu prednost za poduzeća čiji su oni članovi (78).

(108)

Sustav zaštite zadruga pruža financijskim zadrugama prednost od koje nemaju koristi sudionici koji nude maloprodajne investicijske proizvode ni druge nefinancijske zadruge s odobrenjem za rad. Zahvaljujući mjeri, ARCO je mogao sačuvati svoj tržišni udio tijekom dužeg razdoblja. ARCO nije pretrpio odljev kapitala, osim tek kasnije i u mnogo manjoj mjeri od onoga što bi se dogodilo da nije bilo mjere. Slijedom toga, drugi sudionici, koji su se morali suočiti u tržišnom natjecanju oslanjajući se samo na vlastite rezultate i nisu mogli računati na sustav zaštite zadruga, nisu se mogli koristiti kapitalom koji bi im bio na raspolaganju za ulaganje. Sustav osiguranja zadruga stoga narušava tržišno natjecanje (79).

(109)

Kada neka država članica dodijeli potporu određenom poduzeću, unutarnja predmetna djelatnost može se zadržati ili se, posljedično tome, razviti tako da se mogućnosti (dodatnog) izlaska na tržište poduzeća osnovanih u drugim državama članicama smanje (80). Uzevši u obzir veliki broj međunarodnih dobavljača investicijskih proizvoda prisutnih na belgijskom tržištu, mjera nedvojbeno ima učinak na trgovinu u cijeloj Europskoj uniji.

(110)

Temeljem analize provedene u uvodnim izjavama 91.–109., Komisija zaključuje da sustav osiguranja zadruga koji pomoć traži iz državnih sredstava predstavlja selektivnu prednost za ARCO, narušava tržišno natjecanje i utječe na trgovinu unutar Europske unije te stoga ispunjava sve kriterije da ga se može smatrati državnom potporom. Svi ti elementi vrijedili su najkasnije do trenutka usvajanja Kraljevske odluke 10. listopada 2011., ali prednost koju je mjera stvorila postojala je već po najavi uvođenja mjere 10. listopada 2008. Ukupan iznos prednosti mora se uzeti u obzir tijekom ispitivanja sukladnosti potpore i, ako je potrebno, radi njezina oduzimanja od korisnika.

(111)

Nakon što je utvrdila da sustav osiguranja zadruga predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, Komisija mora utvrditi može li se ta potpora smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(112)

Stavkom 1. članka 107. Ugovora utvrđeno je da je svaka potpora koju dodijeli država nespojiva s unutarnjim tržištem i stoga zabranjena, osim ako je Ugovorom drugačije predviđeno. Nadalje, stavcima 2. i 3. istoga članka utvrđene su dvije kategorije potpora spojivih s unutarnjim tržištem.

(113)

U članku 107. stavku 2. prvo su navedene kategorije državnih potpora na koje se automatski primjenjuje odstupanje od načela zabrane; sustav osiguranja zadruga ne spada niti u jednu od tih kategorija.

(114)

U članku 107. stavku 3. Ugovora zatim je navedeno više kategorija potpora koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem. Teoretski bi se mogla primijeniti točka (b) ili (c) tog stavka.

(115)

Što se tiče članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora, Komisija je u smjernicama objasnila kako namjerava primijeniti izuzeće predviđeno tom odredbom na određene kategorije potpora. Ipak, primjećuje da mjera ne odgovara niti jednoj kategoriji potpora obuhvaćenih tim smjernicama. Štoviše, ni Belgija ni ARCO nisu dali ni najmanje naznake o postojanju cilja od zajedničkog interesa koji bi omogućio pozivanje na tu odredbu. Komisija bi stoga isključivo na osnovi članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora trebala ispitati eventualnu spojivost mjere.

(116)

Što se tiče članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora, Komisija primjećuje da Belgija smatra da bi mjeru, ako Komisija zaključi da je sustavom osiguranja zadruga obuhvaćena državna potpora, trebalo ocijeniti u svijetlu te odredbe, što omogućuje proglašavanje potpore spojivom s unutarnjim tržištem ako je potrebna za otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu neke države članice.

(117)

Međutim, člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora zahtijeva se restriktivno tumačenje onoga što je potrebno smatrati ozbiljnim poremećajem u gospodarstvu neke države članice. Takav poremećaj mora utjecati na cjelokupno gospodarstvo dotične države članice, a ne samo na jednu njezinu regiju ili jedan dio njezina područja (81).

(118)

Budući da je financijska kriza prvi put dosegla svoj vrhunac u jesen 2008., Komisija je u Komunikaciji o bankarstvu iz 2008. odlučila da se članak 107. stavak 3. točka (b) Ugovora može upotrebljavati za procjenu mjera poduzetih za otklanjanje poteškoća s kojima su suočene financijske ustanove (82).

(119)

Izvan financijskog sektora, Komisija je na osnovi članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora utvrdila i privremeni okvir Zajednice za državne potpore namijenjene poticanju pristupa financiranju u kontekstu aktualne gospodarske i financijske krize (83). Taj se okvir ipak ne primjenjuje na predmetnu mjeru. Naime, njegov je cilj realno gospodarstvo te državama članicama omogućuje da poduzmu primjerene mjere kako bi poboljšale pristup financiranju onim poduzećima koja su željela uložiti tijekom financijske krize, odnosno u vrijeme u kojem su banke rjeđe bile izvor financiranja. Problemi grupe ARCO nisu povezani s nedostatkom financiranja putem bankarskog sektora, već s imovinom (dionicama banke Dexia) čija je vrijednost padala. Nadalje, sustav osiguranja zadruga, kojim se osigurava 100 % pojedinog instrumenta iz pasive, ne spada niti u jednu kategoriju potpora iz točke 4.3. okvira.

(120)

Budući da financijske zadruge nisu financijske ustanove u smislu Komunikacije o bankarstvu iz 2008. (84), potporu je potrebno ocijeniti izravno u svijetlu Ugovora. Kako bi se zadovoljili opći kriteriji spojivosti utvrđeni člankom 107. stavkom 3. Ugovora, mjera mora biti usklađena sa sljedećim uvjetima (85):

(a)    Primjerenost potpore : potpora mora biti dobro usmjerena kako bi se omogućilo učinkovito postizanje cilja, odnosno otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu, što nije slučaj ako predmetna mjera nije primjereno sredstvo za njihovo otklanjanje.

(b)    Potreba : mjera mora svojim iznosom i svojim oblikom biti potrebna za ostvarenje cilja. Uz to, njezin iznos mora biti utvrđen kao minimum potreban za ostvarenje cilja, a njezin oblik najprimjereniji za otklanjanje poremećaja.

(c)    Razmjernost : pozitivnim učincima mjere mora se na primjeren način kompenzirati narušavanje tržišnog natjecanja kako bi to narušavanje bilo ograničeno na minimum potreban za ostvarivanje ciljeva predviđenih mjerom.

(121)

Što se tiče primjerenosti ili neprimjerenosti mjere, Komisija primjećuje da je učinak financijskih zadruga u cjelokupnom gospodarstvu bitno drukčiji od one klasičnih banaka, koje su izložene bankovnoj panici. Kad bi svi deponenti neke banke odlučili istodobno povući svoj novac iz banke, banka bi u kratkom roku bila prisiljena prodati svu svoju nelikvidnu imovinu (pristupajući „žurnoj prodaji”), što bi imalo teške posljedice za zajmove realnom gospodarstvu i što bi moglo dovesti do spiralnog pada cijena imovine. S druge strane, financijske zadruge ne posuđuju realnom gospodarstvu. One imaju i pravo statutom ograničiti odstupanja udjeličara (86), na način da je u načelu moguće izbjeći svaku nepropisnu prodaju imovine. Taj potonji element pokazuje važnu razliku između depozita i udjela udjeličara uzevši u obzir njihove učinke na sustav.

(122)

S pravnog je stajališta jasno i da su udjeličari financijskih zadruga dioničari „društva s ograničenom odgovornošću”. Zbog takvog su položaja fizičke osobe udjeličari financijskih zadruga pravno izložene mogućnosti gubitka jednog dijela ili cijele svoje investicije. Uzevši u obzir taj statut, Komisija napominje i da guverner BNB-a nije potvrdio da se udjeli u financijskim zadrugama mogu izjednačiti sa štednim ulozima u nekoj kreditnoj ustanovi (87).

(123)

Komisija primjećuje i da se položaj fizičkih osoba udjeličara u financijskim zadrugama u „kaskadnoj strukturi” (88) u slučaju likvidacije ili stečaja tih pravnih osoba jako razlikuje od položaja vlasnika štednih depozita u kreditnoj ustanovi. Kreditne ustanove uređene su pravne osobe kod kojih regulatorno tijelo pazi da određeni iznos kapitala bude raspoloživ. Taj kapital omogućava apsorbiranje prvoga šoka u slučaju likvidacije ili stečaja. S druge strane, udjeličari financijskih zadruga nemaju nikakvu zaštitu te vrste. U slučaju likvidacije ili stečaja, oni su prvi na udaru.

(124)

Na osnovi argumenata iz uvodnih izjava 121.–123., Komisija zaključuje da se sustavom osiguranja zadruga jednostavno štite financijske zadruge i njihovi udjeličari fizičke osobe od posljedica njihovih prošlih investicija. Međutim, taj sustav nije primjerena mjera za izbjegavanje ozbiljnih poremećaja u belgijskom gospodarstvu.

(125)

Što se tiče postojanja ili nepostojanja potrebe za tom mjerom, Komisija podsjeća da je Belgija već poduzela važne mjere za sprečavanje poremećaja u svojem gospodarstvu. Već je uvela druge mjere za stabilizaciju financijskog sustava, a posebno banaka i drugih financijskih ustanova u koje su financijske zadruge ulagale. Belgijskim sustavom osiguranja depozita bili su zaštićeni depoziti do 100 000 EUR i Belgija je dokapitalizacijom, injekcijama likvidnosti, mjerama za spašavanje imovine umanjene vrijednosti i ad hoc mjerama pomogla bankama Fortis, KBC, Dexia i Ethias. Komisija zaključuje da nije bilo potrebno zaštititi određene fizičke osobe udjeličare u slučaju financijskih zadruga koje su, u konačnici, društva s ograničenom odgovornošću.

(126)

Što se tiče dopisa guvernera BNB-a koji je spomenula Belgija, Komisija napominje da se radi o dopisu iz listopada 2011., odnosno dopisu sastavljenom puno nakon 10. listopada 2008. kad je mjera najavljena te da se u tom dopisu ne spominje da je mjera bila potrebna kako bi se izbjegli ozbiljni poremećaji u belgijskom gospodarstvu, već samo da bi omogućila (89) ograničavanje negativnih učinaka (sistemske) krize. Što se tiče dopisa Odbora za financijsku stabilnost, Komisija primjećuje da se taj dopis poziva samo na povećanje pokrivenosti sustava osiguranja depozita i na uvođenje sustava osiguranja osiguravajućih proizvoda „grana 21”.

(127)

Što se tiče razmjernosti ili nerazmjernosti mjere, Komisija primjećuje da se načinom na koji je mjera osmišljena ne osigurava dostatna zaštita od štetnog odabira (90). Fakultativnom prirodom sustava osiguranja zadruga, u kombinaciji s očitim nedostatkom ispitivanja održivosti, potiče se pribjegavanje tom sustavu čim postane očigledno da će osiguranje biti provedeno. U jednom takvom scenariju korisnik može pribjeći osiguranju i istodobno u velikoj mjeri izbjeći plaćanje premija osiguranja do zadnjeg trenutka prije likvidacije.

(128)

Komisija procjenjuje i da se sustavom osiguranja zadruga nepropisno narušava normalno funkcioniranje tržišta. Mjera je grupi ARCO omogućila da zaštiti svoj položaj na maloprodajnom tržištu financijskih proizvoda, što je negativno utjecalo ili bi moglo negativno utjecati na dio tržišta i na rentabilnost konkurenata grupe ARCO koji se nisu mogli koristiti sustavom osiguranja zadruga.

(129)

Naposljetku, mjera se ne može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem jer nije niti primjerena, niti potrebna, niti razmjerna u smislu članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora i jer ne spada u područje primjene niti jedne druge odredbe kojom se uređuje spojivost državnih potpora s unutarnjim tržištem.

(130)

Pri izračunu pogodnosti za povrat od grupe ARCO, Komisija uzima u obzir sljedeće parametre i činjenice (91):

(131)

Pogodnost koju je dobio ARCO bila je zaštita od odljeva kapitala, koji bi mogao spriječiti samo primjenom odredbi svojeg statuta jednom nakon što odljev kapitala dosegne plafon od 10 % (93) kapitala ili 10 % baze udjeličara. Do odljeva kapitala ili odstupanja udjeličara tog opsega moglo bi doći čim bi ARCO postao prezadužen ili ušao u postupak stečaja ili likvidacije, bilo objektivno bilo – na subjektivniji način kao u određenim drugim slučajevima masovnih povlačenja depozita (94) – čim bi njegovi udjeličari smatrali da više ne predstavlja sigurnu investiciju, primjerice zbog svoje jake izloženosti financijskoj situaciji i tržišnoj vrijednosti banke Dexia.

(132)

Komisija je pri izračunu pogodnosti koju je ARCO ostvario primijenila prudencijalni pristup (95), uzevši u obzir potencijalni odljev kapitala u samo jednom, a ne u više razdoblja u godini. Postupajući na taj način, rezultat izračuna trebao bi odražavati minimalni učinak sustava osiguranja zadruga, dok je u stvarnosti sustav osiguranja grupi ARCO i u više navrata mogao omogućiti da izbjegne odljev kapitala ili odstupanja udjeličara do dozvoljenog maksimuma. Statut grupe ARCO omogućio je zadruzi da spriječi odljev kapitala bilo nakon povlačenja 10 % kapitala ili nakon odstupanja 10 % udjeličara. Kako bi izračunala iznos potpore, Komisija pretpostavlja da bi ARCO izabrao najučinkovitiju opciju, odnosno onu koja bi mu omogućila da zadrži najvišu razinu kapitala. Za opciju povezanu s odstupanjem udjeličara Komisija će se osloniti na najmanji broj fizičkih osoba udjeličara tijekom razdoblja u kojem je pogodnost nastala (od 10. listopada 2008.), što predstavlja drugu prudencijalnu hipotezu, a tim će udjeličarima pripisati prosječni udio u kapitalu tijekom dotične godine. Za opciju povezanu s odljevom kapitala Komisija će se osloniti i na godinu tijekom koje je kapital bio najniži.

(133)

Komisija uzima u obzir i činjenicu da je pogodnost dobivena mjerom djelomično smanjena jer je ARCO, koji se sastoji od tri pravne osobe, odnosno ARCOPAR-a, ARCOFIN-a i ARCOPLUS-a, morao platiti jedinstvenu ulaznu naknadu i premiju osiguranja za jednu godinu, čak i ako su ta plaćanja dospjela tek u jesen 2011., odnosno upravo prije nego što je ARCO pokrenuo postupak dobrovoljne likvidacije.

(134)

Pogodnost koja proizlazi iz mjere stoga je najniži iznos dobiven primjenom sljedeća dva izračuna: (a) 10 % kapitala tijekom godine u kojoj je kapital bio najniži, za razdoblje između 10. listopada 2008. i 8. prosinca 2011., umanjen za ukupni iznos već plaćenih premija; i (b) 10 % najmanjeg broja udjeličara u razdoblju između 10. listopada 2008. i 8. prosinca 2011., pomnožen s prosječnim udjelom u kapitalu svakog udjeličara u tijeku iste godine i umanjen za ukupni iznos već plaćenih premija.

(135)

Apsolutno gledajući, vjerojatnost da će ulagači povući svoj kapital raste s vremenom, što otežava izračun kamate koja se mora platiti za primljenu pogodnost. Kako bi osigurala eliminiranje cjelokupne pogodnosti koju je primio ARCO, a državi članici istodobno omogućila da se koristi operativnom metodom za izračun kamatne stope primjenjive na povrat (96), Komisija smatra da je cjelokupna pogodnost bila potpuno dostupna najmanje od 8. prosinca 2011. te zahtijeva plaćanje kamata na iznose za povrat od 8. prosinca 2011. do njihova stvarnog povrata.

(136)

Kako bi mogla provjeriti izračun potpore, Komisija od Belgije traži da joj dostavi popis s brojem udjeličara ARCOPAR-a, ARCOFIN-a i ARCOPLUS-a, upisanih krajem svake godine, za razdoblje između 10. listopada 2008. i 8. prosinca 2011.

(137)

U dodatnim primjedbama predočenima više od godinu i pol nakon isteka roka za predaju primjedaba na odluku o pokretanju postupka, belgijska tijela u osnovi ne donose nikakve nove elemente. Ona tvrde da Komisija ne može zabraniti provedbu osiguranja dodijeljenih fizičkim osobama udjeličarima. Komisija državi ne može izričito narediti da obustavi sva plaćanja na ime sustava osiguranja zadruga niti da povrati iznose plaćene na ime tog sustava u korist fizičkih osoba udjeličara.

(138)

Na osnovi tih primjedaba, belgijska tijela podsjećaju da fizičke osobe udjeličari nisu poduzeća u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora i procjenjuju da provedba osiguranja u korist fizičkih osoba udjeličara ne bi ni na koji način utjecala na ARCO ili na izglede države Belgije da dobije povrat potpore.

(139)

U svom odgovoru Komisija napominje da su iznosi čiji se povrat nalaže ovom Odlukom u stvari potpora u korist grupe ARCO.

(140)

Naglašava da je, primjenom članka 108. stavka 2. Ugovora, tvrdnja da je potpora koju dodjeli država nespojiva s unutarnjim tržištem dovoljna da se opravda nalog državi da ukine tu potporu (97). Belgijska tijela ne bi stoga mogla tvrditi da je zabrana provedbe osiguranja koje je okvalificirano kao nespojiva potpora suprotno pravu Unije.

(141)

Belgijska su tijela stoga trebala poštovati nalog iz odluke o pokretanju postupka da se obustavi svaka provedba predmetne mjere, što znači da nikakvo plaćanje nije trebalo biti izvršeno.

(142)

Stoga je opravdano i da se Belgija nastavi suzdržavati od svakog plaćanja u pogledu mjere potpore.

(143)

Komisija tvrdi da sustav osiguranja zadruga predstavlja državnu potporu u korist ARCOPAR-a, ARCOFIN-a i ARCOPLUS-a koju je Belgija nezakonito provela kršenjem članka 108. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Stoga Belgija mora povući zakonski propis na kojem se zasniva sustav osiguranja zadruga (posebno zakon od 14. travnja 2009. i Kraljevsku odluku od 10. listopada 2011.) i od ARCOPAR-a, ARCOFIN-a i ARCOPLUS-a dobiti povrat pogodnosti,

(a)

10 % kapitala u godini u kojoj je kapital bio najniži, za razdoblje između 10. listopada 2008. i 8. prosinca 2011., umanjen za ukupni iznos već plaćenih premija; ili

(b)

10 % najmanjeg broja udjeličara tijekom razdoblja između 10. listopada 2008. i 8. prosinca 2011., pomnožen s prosječnim udjelom u kapitalu svakog udjeličara tijekom iste godine i umanjen za ukupni iznos već plaćenih premija.

(a)

detaljan opis već poduzetih mjera i predviđenih mjera radi poštovanja ove Odluke;

(b)

dokumente koji pokazuju da su korisnici pozvani vratiti potporu.

—

svi instrumenti koji bi se mogli definirati kao ‚vlastita sredstva’ u smislu članka 2. Direktive Vijeća 89/299/EEZ od 17. travnja 1989. o vlastitim sredstvima kreditnih institucija”.