UREDBA (EU) br. 1075/2013 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 18. listopada 2013.

o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama

(preinačena)

(ESB/2013/40)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 5.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (1), a posebno njezin članak 5. stavak 1. i članak 6. stavak 4.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske komisije,

budući da:

(1)

S obzirom na to da se Uredba (EZ) br. 24/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (ESB/2008/30) (2) mora u bitnome izmijeniti, naročito u smislu Uredbe (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (3), potrebno ju je preinačiti zbog jasnoće.

(2)

Uredba (EZ) br. 2533/98 određuje u članku 2. stavku 1. da, kako bi ispunila svoje statističke izvještajne zahtjeve, Europska središnja banka (ESB), uz pomoć nacionalnih središnjih banaka (NSB), ima pravo prikupljati statističke podatke u okviru referentne izvještajne populacije i u okviru potrebnom za izvršavanje zadaća Europskog sustava središnjih banaka (ESSB). U članku 2. stavku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 2533/98 određeno je da financijska društva posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (u daljnjem tekstu: „FVC”) čine dio referentne izvještajne populacije za potrebe ispunjavanja statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a, između ostalog, u području monetarne i financijske statistike. Nadalje, prema članku 3. Uredbe (EZ) br. 2533/98, ESB je dužan odrediti stvarnu izvještajnu populaciju u okviru referentne izvještajne populacije i ima pravo u potpunosti ili djelomično izuzeti određene grupe izvještajnih jedinica iz svojih statističkih izvještajnih zahtjeva.

(3)

Svrha podataka financijskih društava posebne namjene je da se ESB-u pruži odgovarajuća statistika o financijskim aktivnostima podsektora financijskih društava posebne namjene u državama članicama čija je valuta euro (u daljnjem tekstu: „države članice europodručja”) koje se smatraju jednim gospodarskim područjem.

(4)

S obzirom na usku povezanost sekuritizacijskih aktivnosti financijskih društava posebne namjene i monetarnih financijskih institucija (MFI), potrebno je usklađeno, komplementarno i integrirano izvješćivanje monetarnih financijskih institucija i financijskih društava posebne namjene. Stoga je statističke podatke dostavljene u skladu s ovom Uredbom potrebno razmatrati zajedno sa zahtjevima koji se odnose na podatke monetarnih financijskih institucija o sekuritiziranim kreditima, kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1071/2013 Europske središnje banke od 24. rujna 2013. o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2013/33) (4).

(5)

Cilj pristupa integriranog izvještavanja financijskih društava posebne namjene i monetarnih financijskih institucija i odstupanja predviđenih u ovoj Uredbi jest smanjenje tereta izvještavanja za izvještajne jedinice te izbjeći preklapanja u izvješćivanju statističkih podataka od strane financijskih društava posebne namjene i monetarnih financijskih institucija.

(6)	Nacionalne središnje banke trebale bi imati pravo izuzimanja financijskih društava posebne namjene iz statističkih izvještajnih zahtjeva koji bi uzrokovali nerazumno visoke troškove u usporedbi s njihovim koristima za statistiku.

(7)

Iako uredbe koje ESB donosi na temelju članka 34. stavka 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”) ne daju nikakva prava, odnosno ne nameću nikakve obveze državama članicama čija valuta nije euro (dalje u tekstu: „države članice izvan europodručja”), članak 5. Statuta ESSB-a primjenjuje se i na države članice europodručja i na države članice izvan europodručja. Uvodna izjava 17. Uredbe (EZ) br. 2533/98 odnosi se na činjenicu da članak 5. Statuta ESSB-a zajedno s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji podrazumijeva obvezu izrade i provedbe na nacionalnoj razini svih mjera koje države članice izvan europodručja smatraju potrebnim da bi se prikupili statistički podaci potrebni za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a i provele pravodobne pripreme u području statistike kako bi te države postale države članice europodručja.

(8)	Primjenjuju se standardi zaštite i upotrebe povjerljivih statističkih podataka, kako je utvrđeno u članku 8. Uredbe (EZ) br. 2533/98.

(9)	Članak 7. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98 propisuje da je ESB ovlašten izreći sankcije izvještajnim jedinicama koje ne ispunjavaju statističke izvještajne zahtjeve utvrđene uredbama ili odlukama ESB-a,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

„FVC” znači poduzeće osnovano prema nacionalnom pravu ili pravu Unije, na temelju jednog od sljedećeg:

i.	ugovornog prava kao zajedničkog fonda kojim upravljaju društva za upravljanje;

ii.	zakonodavstva koje regulira fondove;

iii.	prava društava kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću;

iv.	bilo kojeg drugog sličnog mehanizma;

i čija osnovna djelatnost ispunjava oba sljedeća kriterija:

(a)	namjerava provoditi ili provodi jednu ili više sekuritizacijskih transakcija te je ustrojeno s namjerom izdvajanja obveza plaćanja poduzeća od obveza inicijatora ili obveza osiguravajućeg ili reosiguravajućeg poduzeća;

(b)

izdaje ili namjerava izdavati dužničke vrijednosne papire, druge dužničke vrijednosne papire, udjele sekuritizacijskog fonda, i/ili izvedene financijske instrumente (dalje u tekstu: „financijski instrumenti”) i/ili u pravnom ili ekonomskom smislu ima u vlasništvu ili može imati u vlasništvu imovinu koja je temelj za izdavanje financijskih instrumenata, koji su ponuđeni za prodaju javnosti ili se prodaju na temelju privatnih plasmana.

Ova definicija ne uključuje:

(a)	monetarne financijske institucije kako su određene u članku 1. Uredbe (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33);

(b)	investicijske fondove kako su određeni u članku 1. Uredbe (EU) br. 1073/2013 Europske središnje banke od 18. listopada 2013. o statistici imovine i obveza investicijskih fondova (ESB/2013/38) (5);

(c)	osiguravajuća i reosiguravajuća poduzeća kako su određena u članku 13. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (6);

(d)

upravitelji alternativnih investicijskih fondova koji upravljaju i/ili trguju alternativnim investicijskim fondovima kao što je određeno u članku 4. stavku 1. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (7), koji ulaze u područje primjene Direktive 2011/61/EU sukladno njezinom članku 2.;

„sekuritizacija” znači transakcija ili shema prema kojoj subjekt, koji je odvojen od inicijatora ili osiguravajućeg ili reosiguravajućeg poduzeća, te je osnovan ili služi za potrebe transakcije ili sheme, izdaje financijske instrumente investitorima, i:

(a)	imovina ili skup imovine, ili njegov dio prenosi se na subjekt koji je odvojen od inicijatora te je osnovan ili služi za potrebe transakcije ili sheme, bilo putem prijenosa prava vlasništva ili koristi od vlasništva nad tom imovinom od strane inicijatora ili putem podsudjelovanja;

(b)

kreditni rizik vezan uz imovinu ili skup imovine ili dio tog rizika se prenosi upotrebom kreditnih izvedenih instrumenata, jamstava ili bilo kojeg sličnog mehanizma, investitorima u financijske instrumente, koje izdaje subjekt koji je odvojen od inicijatora te je osnovan ili služi za potrebe transakcije ili sheme;

(c)

rizici osiguranja prenose se od osiguravajućeg ili reosiguravajućeg poduzeća na poseban subjekt koji je osnovan ili služi za potrebe transakcije ili sheme, pri čemu subjekt u potpunosti financira svoju izloženost tim rizicima putem izdavanja financijskih instrumenata, a prava otplate investitora na tim financijskim instrumentima podređena su obvezi reosiguranja subjekta.

Kada se izdaju takvi financijski instrumenti, oni ne predstavljaju obveze plaćanja inicijatora ili osiguravajućeg ili reosiguravajućeg poduzeća;

3.	„inicijator” znači prenositelj imovine ili skupa imovine i/ili kreditnog rizika imovine ili skupa imovine na sekuritizacijsku strukturu;

4.	„izvještajna jedinica” ima isto značenje kao što je određeno u članku 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98;

„rezident” ima isto značenje kao što je određeno u članku 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98. Za potrebe ove Uredbe, ako pravnom subjektu nedostaje fizički element, njegova rezidentnost određuje se gospodarskim područjem po čijim je zakonima subjekt osnovan. Ako subjekt nije osnovan, kao kriterij upotrebljava se pravna pripadnost, to jest država čiji pravni sustav uređuje osnivanje i postojanje subjekta;

6.	„odgovarajući NSB” znači NSB države članice europodručja u kojoj je financijsko društvo posebne namjene rezident;

„početak poslovanja” označava svaku aktivnost, uključujući i sve pripremne mjere, vezane uz sekuritizaciju, osim pukog osnivanja subjekta od kojeg se ne očekuje početak sekuritizacijske aktivnosti u sljedećih šest mjeseci. Svaka aktivnost financijskog društva posebne namjene koja se poduzme nakon što se predvidi sekuritizacijska aktivnost znači početak poslovanja.

Članak 2.

Izvještajna populacija

1. Financijska društva posebne namjene koja su rezidenti na državnom području države članice europodručja čine referentnu izvještajnu populaciju. Na referentnu izvještajnu populaciju primjenjuju se obveze određene u članku 3. stavku 2.

2. Stvarna izvještajna populacija sastoji se od referentne izvještajne populacije, osim onih financijskih društava posebne namjene koja su u potpunosti izuzeta iz statističkih izvještajnih zahtjeva u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c). Na stvarnu izvještajnu populaciju primjenjuju se statistički izvještajni zahtjevi iz članka 4. te odstupanja određena u članku 5. Financijska društva posebne namjene na koja se primjenjuje obveza dostavljanja njihovih godišnjih financijskih izvještaja u skladu s člankom 5. stavkom 3. ili na koja se primjenjuje obveza ad hoc izvješćivanja, u skladu s člankom 5. stavkom 5., također čine dio stvarne izvještajne populacije.

3. Ako financijsko društvo posebne namjene nema pravnu osobnost prema svom nacionalnom pravu, osobe pravno ovlaštene zastupati financijsko društvo posebne namjene ili, u slučaju odsutnosti formaliziranog zastupanja, osobe koje su prema važećem nacionalnom pravu odgovorne za radnje financijskog društva posebne namjene, smatraju se izvještajnim jedinicama na temelju ove Uredbe.

Članak 3.

Popis financijskih društava posebne namjene za statističke potrebe

1. Izvršni odbor utvrđuje i održava za statističke potrebe popis financijskih društava posebne namjene koja čine referentnu izvještajnu populaciju sukladno ovoj Uredbi. Financijska društva posebne namjene dostavljaju nacionalnim središnjim bankama podatke koje nacionalne središnje banke zahtijevaju u skladu sa Smjernicom ESB/2007/9 od 1. kolovoza 2007. o monetarnoj statistici, statistici financijskih institucija i statistici financijskih tržišta (8). Nacionalne središnje banke i ESB će taj popis i njegove ažurirane verzije učiniti dostupnima u prikladnom obliku, uključujući elektroničkim putem, preko interneta ili u papirnatom obliku, na zahtjev dotičnih izvještajnih jedinica.

2. Financijsko društvo posebne namjene izvješćuje odgovarajući NSB o svom postojanju u roku od tjedan dana od datuma kada je počelo s poslovanjem, bez obzira na to očekuje li to društvo da će se na njega primjenjivati redovni statistički izvještajni zahtjevi na temelju ove Uredbe.

3. Ako je posljednja dostupna elektronička verzija popisa navedenog u stavku 1. netočna, ESB neće izreći sankcije izvještajnoj jedinici koja nije ispravno ispunila njegove statističke izvještajne zahtjeve pod uvjetom da je zahtjev naveden u stavku 2. ispunjen i da se izvještajna jedinica u dobroj namjeri rukovodila netočnim popisom.

Članak 4.

Tromjesečni statistički izvještajni zahtjevi i pravila izvještavanja

1. Stvarna izvještajna populacija tromjesečno dostavlja odgovarajućem NSB-u podatke o stanjima, financijskim transakcijama i otpisima/otpisima dijela vrijednosti imovine i obveza financijskih društava posebne namjene, u skladu s prilozima I. i II.

2. Nacionalne središnje banke mogu prikupljati statističke podatke o vrijednosnim papirima koje izdaju ili drže financijska društva posebne namjene, koji su potrebni radi ispunjavanja statističkih izvještajnih zahtjeva u skladu sa stavkom 1., pojedinačno za svaki vrijednosni papir, pod uvjetom da se podaci navedeni u stavku 1. mogu izvesti u skladu s minimalnim statističkim standardima, kako je navedeno u Prilogu III. Ne dirajući u zahtjeve za pravovremenost utvrđene u članku 6., nacionalne središnje banke mogu zahtijevati dostavljanje podataka o financijskim transakcijama za svaki vrijednosni papir posebno, u vezi s dužničkim vrijednosnim papirima koje drže financijska društva posebne namjene u skladu s jednim od pristupa navedenih u Prilogu I. dijelu I. odjeljku 2. Uredbe (EU) br. 1011/2012 Europske središnje banke (ESB/2012/24) (9).

3. Ne dovodeći u pitanje izvještajna pravila utvrđena u Prilogu II., sva se imovina i obveze financijskih društava posebne namjene iskazuju prema ovoj Uredbi u skladu s izvještajnim pravilima utvrđenima mjerodavnim nacionalnim pravom kojim se prenosi Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (10). Računovodstvena pravila u okviru mjerodavnog nacionalnog prava kojim se prenosi Četvrta direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Sporazuma o godišnjim financijskim izvještajima određenih vrsta društava (11) primjenjuju se na financijska društva posebne namjene izvan područja nacionalnog prava kojim se prenosi Direktiva 86/635/EEZ. Svi ostali odgovarajući nacionalni ili međunarodni računovodstveni standardi ili prakse primjenjuju se na financijska društva posebne namjene na koja se ne primjenjuje nacionalno pravo kojim se prenosi bilo koja od navedenih direktiva.

4. U slučaja kada stavak 3. zahtijeva izvješćivanje o instrumentima po tržišnoj vrijednosti, nacionalne središnje banke mogu izuzeti financijska društva posebne namjene od izvješćivanja o tim instrumentima po tržišnoj vrijednosti u slučaju kada bi troškovi koji nastaju za financijsko društvo posebne namjene bili nerazumno visoki. U tom slučaju financijsko društvo posebne namjene primjenjuje vrednovanje koje se primjenjuje za potrebe izvještaja investitora.

5. U slučaju kada se prema nacionalnim tržišnim praksama dostupni podaci odnose na bilo koji datum unutar tromjesečja, nacionalne središnje banke mogu dopustiti izvještajnim jedinicama izvješćivanje o tim tromjesečnim podacima, ako su podaci usporedivi i ako se uzmu u obzir značajne transakcije izvršene između tog datuma i kraja tromjesečja.

6. Umjesto dostavljanja podataka o financijskim transakcijama navedenih u stavku 1., izvještajne jedinice mogu, u dogovoru s odgovarajućim NSB-om, dostaviti revalorizacijska usklađivanja i druge promjene u obujmu, koje NSB-u omogućavaju izvođenje financijskih transakcija.

7. Umjesto otpisa/otpisa dijela vrijednosti navedenih u stavku 1., izvještajna jedinica može, u dogovoru s odgovarajućim NSB-om, dostaviti druge podatke koje NSB-u omogućavaju izvođenje potrebnih podataka o otpisima/otpisima dijela vrijednosti.

Članak 5.

Odstupanja

1. Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja od statističkih izvještajnih zahtjeva navedenih u članku 4. kako slijedi:

(a)

za kredite od monetarnih financijskih institucija europodručja, raščlanjene prema dospijeću, sektoru i rezidentnosti dužnika i kada monetarne financijske institucije nastavljaju servisirati sekuritizirane kredite u smislu Uredbe (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33), nacionalne središnje banke mogu odobriti financijskim društvima posebne namjene odstupanja od dostavljanja podataka o tim kreditima. Uredba (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33) propisuje dostavljanje tih podataka;

(b)

nacionalne središnje banke mogu izuzeti financijska društva posebne namjene od svih statističkih izvještajnih zahtjeva navedenih u Prilogu I., osim obveze tromjesečnog dostavljanja podataka o stanjima ukupne imovine na kraju tromjesečja, pod uvjetom da financijska društva posebne namjene koja dostavljaju podatke za tromjesečnu agregiranu imovinu/obveze čine najmanje 95 % ukupne imovine financijskih društava posebne namjene u smislu stanja u svakoj državi članici europodručja. Nacionalne središnje banke pravodobno provjeravaju da li je taj uvjet ispunjen kako bi prema potrebi mogle odobriti ili opozvati svako odstupanje s učinkom od početka svake kalendarske godine;

(c)

u mjeri u kojoj se podaci navedeni u članku 4. mogu, u skladu s minimalnim statističkim standardima navedenima u Prilogu III., izvesti iz drugih statističkih, javnih ili nadzornih izvora podataka i ne dovodeći u pitanje točke (a) i (b), nacionalne središnje banke mogu, nakon savjetovanja s ESB-om, potpuno ili djelomično izuzeti izvještajne jedinice od statističkih izvještajnih zahtjeva navedenih u Prilogu I.

2. Financijska društva posebne namjene mogu odlučiti, uz prethodno odobrenje odgovarajućeg NSB-a, da se neće koristiti odstupanjima navedenima u stavku 1. i umjesto toga u potpunosti ispuniti statističke izvještajne zahtjeve navedene u članku 4.

3. Financijska društva posebne namjene koja se koriste odstupanjem u smislu stavka 1. točke (c) dostavljaju svoje godišnje financijske izvještaje odgovarajućem NSB-u, ako oni nisu dostupni iz javnih izvora, u roku od 6 mjeseci nakon kraja referentnog razdoblja ili u najranijem trenutku nakon toga u skladu s važećom nacionalnom pravnom praksom u državi članici u kojoj su financijska društva posebne namjene rezidenti. Odgovarajući NSB obavješćuje ona financijska društva posebne namjene na koja se primjenjuje ovaj izvještajni zahtjev.

4. Odgovarajući NSB opoziva odstupanje navedeno u stavku 1. točki (c) ako podaci statističkih standarda usporedivih s onima propisanima u ovoj Uredbi nisu na vrijeme bili dostupni odgovarajućem NSB-u za tri uzastopna izvještajna razdoblja neovisno o bilo kojoj pogrešci koju je moguće pripisati dotičnom financijskom društvu posebne namjene. Financijska društva posebne namjene počinju dostavljati podatke, kako je navedeno u članku 4., najkasnije tri mjeseca od datuma kada je odgovarajući NSB obavijestio izvještajne jedinice o opozivu odstupanja.

5. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., za potrebe ispunjavanja zahtjeva navedenih u ovoj Uredbi, nacionalne središnje banke mogu postaviti ad hoc statističke izvještajne zahtjeve financijskim društvima posebne namjene kojima su bila odobrena odstupanja u smislu stavka 1. točke (c). Financijska društva posebne namjene dostavljaju podatke potrebne na temelju ad hoc zahtjeva u roku od 15 radnih dana nakon zahtjeva odgovarajućeg NSB-a.

Članak 6.

Pravodobnost

Nacionalne središnje banke podnose ESB-u podatke o agregiranoj tromjesečnoj imovini i obvezama koji obuhvaćaju pozicije rezidentnih financijskih društava posebne namjene do kraja radnog vremena 28. radnog dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose. NSB određuje rokove za primanje podataka od izvještajnih jedinica.

Članak 7.

Minimalni standardi i nacionalni izvještajni mehanizmi

1. Izvještajne jedinice moraju ispuniti statističke izvještajne zahtjeve koji se na njih primjenjuju u skladu s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određenim u Prilogu III.

2. Nacionalne središnje banke utvrđuju i provode izvještajne mehanizme koje stvarna izvještajna populacija treba poštovati u skladu s nacionalnim zahtjevima. Nacionalne središnje banke osiguravaju da ti izvještajni mehanizmi pružaju potrebne statističke podatke i dopuštaju točnu provjeru usklađenosti s konceptima i minimalnim standardima za prijenos, točnost i revizije određenima u Prilogu III.

Članak 8.

Provjera i obvezno prikupljanje

Nacionalne središnje banke ostvaruju pravo na obveznu provjeru i prikupljanje podataka koje izvještajne jedinice moraju dostavljati u skladu s ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje pravo ESB-a da sam ostvari ta prava. Posebno, nacionalne središnje banke ostvaruju to pravo kad institucija uključena u stvarnu izvještajnu populaciju ne ispunjava minimalne standarde za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određene u Prilogu III.

Članak 9.

Prvo izvješćivanje

1. Prvo izvješćivanje počinje s tromjesečnim podacima za četvrto tromjesečje 2014. godine.

2. Financijska društva posebne namjene koja započinju s poslovanjem nakon 31. prosinca 2014. dužna su, pri prvom dostavljanju podataka, dostaviti tromjesečne podatke unazad sve do početka sekuritizacijske aktivnosti.

3. Financijska društva posebne namjene koja započinju s poslovanjem prije nego što njihove države članice prihvate euro nakon 31. prosinca 2014. dužna su, pri prvom dostavljanju podataka, tromjesečno dostaviti podatke počevši od referentnog razdoblja u kojem je država članica prihvatila euro. Za referentno razdoblje u kojem su države članice prihvatile euro, financijska društva posebne namjene dostavljaju podatke samo za stanja.

Članak 10.

Stavljanje izvan snage

1. Uredba (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.

2. Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 11.

Završna odredba

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 18. listopada 2013.

Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2) SL L 15, 20.1., 2009., str. 1.

(3) SL L 174, 26.6.2013., str. 1.

(4) Vidjeti str. 1. ovog Službenog lista.

(5) Vidjeti str. 73 ovog Službenog lista.

(6) SL L 335, 17.12.2009., str. 1.

(7) SL L 174, 1.7.2011., str. 1.

(8) SL L 341, 27.12.2007., str. 1.

(9) SL L 305, 1.11.2012., str. 6.

(10) SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

(11) SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

PRILOG II.

DEFINICIJE

DIO 1.

Definicije kategorija instrumenata

U ovoj se tablici daje detaljan standardni opis kategorija instrumenata koje nacionalne središnje banke prenose u nacionalne kategorije u skladu s ovom Uredbom. Ova tablica nije popis pojedinačnih financijskih instrumenata i opisi nisu konačni. Definicije upućuju na Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (dalje u tekstu: „ESA 2010”) kao što je utvrđeno Uredbom (EU) br. 549/2013.

Za neke kategorije instrumenata potrebne su raščlambe po dospijeću. One upućuju na izvorni rok dospijeća, tj. dospijeće pri izdavanju, što se odnosi na fiksno razdoblje vijeka trajanja financijskog instrumenta prije kojega on ne može biti otkupljen, npr. dužnički vrijednosni papiri, ili prije isteka kojega ga je moguće otkupiti samo uz plaćanje određene kazne, npr. određene vrste depozita.

Financijska se potraživanja mogu razlikovati po tome jesu li prenosiva ili ne. Potraživanje je prenosivo ako je ovlaštenje nad potraživanjem moguće prenijeti iz jedne jedinice u drugu isporukom ili indosamentom ili prijebojem u slučaju izvedenih financijskih instrumenata. Dok je sa svakim financijskim instrumentom moguće trgovati, prenosivim instrumentima se trguje na uređenoj burzi ili izvan burze, iako stvarno trgovanje nije nužan uvjet za prenosivost.

Sva financijska imovina i obveze moraju se izvješćivati na bruto osnovi, odnosno financijska se imovina ne smije izvješćivati umanjena za financijske obveze.

Tablica A

Definicije kategorija instrumenata imovine i obveza financijskih društava posebne namjene

KATEGORIJE IMOVINE

Kategorija

Opis glavnih obilježja

1.	Potraživanja po depozitima i kreditima

Za potrebe izvještajne sheme, ova stavka obuhvaća sredstva koja su financijska društva posebne namjene pozajmila dužnicima, a koja su dokumentirana u neprenosivim ispravama ili koja nisu dokazana ispravama

Ova kategorija uključuje sljedeće stavke:

—	depozite koje polažu financijska društva posebne namjene, kao što su prekonoćni depoziti s ugovorenim rokom dospijeća i iskupivi depoziti s otkaznim rokom,

—	kredite koje odobravaju financijska društva posebne namjene,

—

potraživanja na temelju obratnih repo ugovora na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja: protustavka gotovini isplaćenoj u zamjenu za vrijednosne papire koje su kupila financijska društva posebne namjene po određenoj cijeni uz čvrstu obvezu ponovne prodaje istih (ili sličnih) vrijednosnih papira po fiksnoj cijeni na određeni budući datum,

—	potraživanja na temelju pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja: protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su financijska društva posebne namjene uzela u zajam.

U svrhu ove Uredbe, ova stavka uključuje i držanje euronovčanica i novčanica u stranoj valuti te kovanica u optjecaju koje se obično rabe za izvršavanje plaćanja.

2.	Sekuritizirani krediti

Za potrebe izvještajne sheme ova stavka sastoji se od kredita koje su financijska društva posebne namjene pribavila od inicijatora. Krediti su financijska imovina stvorena kada vjerovnici posuđuju sredstva dužnicima, koja su ili dokazana neprenosivim ispravama ili nisu dokazana ispravama.

Ova kategorija također uključuje:

—

financijske najmove odobrene trećim osobama: ugovori o financijskom najmu su ugovori kojima zakonski vlasnik trajnog dobra (u daljnjem tekstu: „najmodavac”) prenosi trećoj osobi (u daljnjem tekstu: „najmoprimac”) rizike i koristi vlasništva na imovini. Za potrebe statistike financijski najam smatra se posudbom najmodavca najmoprimcu čime se najmoprimcu omogućava kupnja trajnog dobra. Financijski najam koji odobri inicijator u svojstvu najmodavca treba se knjižiti pod stavkom imovine „sekuritizirani krediti”. Imovina koja je predmet najma prikazuje se u bilanci najmoprimca, a ne najmodavca,

—	loše kredite koji još nisu otplaćeni ili otpisani: loši krediti smatraju se kreditima čija otplata kasni ili čija je kvaliteta na drugi način umanjena,

—	držanje neprenosivih vrijednosnih papira: držanje dužničkih vrijednosnih papira koji nisu prenosivi i kojima se ne može trgovati na sekundarnim tržištima,

—	kredite kojima se trguje: kredite koji su de facto postali prenosivi treba razvrstati pod stavku imovine „sekuritizirani krediti” pod uvjetom da nema dokaza o trgovanju na sekundarnom tržištu. Inače ih treba razvrstati kao „dužničke vrijednosne papire”,

—

podređeni dug u obliku depozita ili kredita: podređeni dužnički instrumenti su podređeno potraživanje od institucije izdavatelja, koje je moguće ostvariti samo nakon što su namirena sva potraživanja s višim statusom, što im daje određena obilježja udjela. Za potrebe statistike podređeni dug treba razvrstavati s obzirom na karakter financijskog instrumenta ili kao „sekuritizirani krediti” ili kao „dužnički vrijednosni papiri”. Ako su svi oblici podređenog duga koji imaju financijska društva posebne namjene trenutačno iskazani kao jedan iznos za potrebe statistike, taj iznos treba razvrstati pod stavku „dužnički vrijednosni papiri”, zbog toga što se podređeni dug pretežito sastoji od dužničkih vrijednosnih papira, a ne kredita,

—	sekuritizirani krediti iskazuju se po nominalnoj vrijednosti čak i kada su kupljeni od inicijatora po različitoj cijeni. Protustavka razlici između nominalne vrijednosti i kupovne cijene mora biti uključena u „preostale obveze”.

Ova stavka uključuje sekuritizirane kredite, bez obzira na to zahtijeva li važeća računovodstvena praksa priznavanje kredita u bilanci financijskog društva posebne namjene.

3.	Dužnički vrijednosni papiri

Držanje dužničkih vrijednosnih papira, koji su prenosivi financijski instrumenti koji služe kao dokaz o dugu i kojima se obično trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu, te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem.

Ova stavka uključuje:

—	držanja vrijednosnih papira koji imatelju daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni prihod u obliku kuponskih isplata i/ili na utvrđeni fiksni iznos na određeni datum (ili datume) ili počevši od datuma određenog u vrijeme izdavanja,

—

kredite koji su postali prenosivi na organiziranom tržištu, tj. kredite kojima se trguje, pod uvjetom da postoji dokaz o trgovanju na sekundarnom tržištu, uključujući postojanje održavatelja tržišta i česta kotacija financijske imovine, kao što je ona osigurana razlikama između ponuđene i tražene cijene. Kada to nije slučaj, razvrstavaju se kao „sekuritizirani krediti”,

—	podređeni dug u obliku dužničkih vrijednosnih papira.

Vrijednosni papiri pozajmljeni u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodani prema repo ugovoru ostaju u bilanci izvornog vlasnika (i ne treba ih knjižiti u bilanci privremenog stjecatelja) ako postoji čvrsta obveza izvršenja obratne operacije, a ne samo takva mogućnost. Kada privremeni stjecatelj proda vrijednosni papir koji je primio, tu prodaju treba knjižiti kao izravnu transakciju s vrijednosnim papirima i unijeti u bilancu privremenog stjecatelja kao negativnu poziciju u portfelju vrijednosnih papira.

Ova stavka uključuje držanje vrijednosnih papira koji su sekuritizirani bez obzira na to zahtijeva li važeća računovodstvena praksa priznavanje vrijednosnih papira u bilanci financijskog društva posebne namjene.

4.	Ostala sekuritizirana imovina

Ova stavka uključuje sekuritiziranu imovinu osim one koja je uključena u kategorije 2 i 3, poput poreznih potraživanja ili komercijalnih kredita, bez obzira na to zahtijeva li važeća računovodstvena praksa priznavanje imovine u bilanci financijskog društva posebne namjene.

5.	Vlasnički kapital i dionice/udjeli investicijskih fondova

Financijska imovina, koja predstavlja vlasnička prava u društvima ili kvazidruštvima. Ova financijska imovina općenito daje pravo imateljima na udio u dobiti društava ili kvazidruštava i na udio u njihovoj neto imovini u slučaju likvidacije.

Ova stavka uključuje dionice koje kotiraju na burzi i dionice koje ne kotiraju na burzi, dionice/udjele novčanih fondova i dionice/udjele investicijskih fondova osim novčanih fondova.

S vlasničkim vrijednosnim papirima pozajmljenim u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodanim prema repo ugovoru postupa se u skladu s pravilima u kategoriji 3 „dužnički vrijednosni papiri”.

6.	Izvedeni financijski instrumenti

Izvedeni financijski instrumenti su financijski instrumenti povezani s određenim financijskim instrumentom, indikatorom ili robom, putem kojih se na financijskim tržištima može trgovati s određenim financijskim rizicima kao takvima.

Ova stavka uključuje:

—

opcije,

—

varante,

—

ročnice,

—	terminske poslove,

—	ugovore o razmjeni,

—	kreditne izvedene financijske instrumente.

Financijski izvedeni instrumenti knjiže se u bilancu po tržišnoj vrijednosti na bruto osnovi. Pojedinačni ugovori o izvedenim financijskim instrumentima s pozitivnim tržišnim vrijednostima knjiže se u bilanci na strani imovine, a ugovori s negativnim tržišnim vrijednostima knjiže se na strani obveza.

Bruto buduće obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenim financijskim instrumentima ne smiju se knjižiti kao bilančne stavke.

Ova stavka ne uključuje izvedene financijske instrumente koji u skladu s nacionalnim pravilima ne podliježu knjiženju u bilanci.

7.	Nefinancijska imovina (uključujući dugotrajnu imovinu)

Materijalna ili nematerijalna imovina osim financijske imovine. Dugotrajna imovina je nefinancijska imovina koju financijska društva posebne namjene više puta za redom ili neprekidno upotrebljavaju duže od jedne godine.

Ova stavka uključuje stambene zgrade, druge zgrade i objekte, strojeve i opremu, dragocjenosti i proizvode intelektualnog vlasništva kao što su računalni programi i baze podataka.

8.	Preostala imovina

Ovo je preostala stavka na strani imovine u bilanci, koja se određuje kao „imovina koja nije drugdje uključena”. Ova stavka može uključivati:

—	obračunate kamate na depozite i kredite,

—	obračunate kamate na držanja dužničkih vrijednosnih papira,

—	iznose potraživanja koji se ne odnose na glavnu djelatnost financijskih društava posebne namjene.

KATEGORIJE OBVEZA

Kategorija

Opis glavnih obilježja

9.	Primljeni krediti i depoziti

Iznosi koje financijska društva posebne namjene duguju vjerovnicima, osim onih koji proizlaze iz izdavanja prenosivih vrijednosnih papira. Ova stavka uključuje:

—	kredite: kredite odobrene financijskim društvima posebne namjene koji su dokazani neprenosivim ispravama ili nisu dokazani ispravama,

—

neprenosive dužničke instrumente koje izdaju financijska društva posebne namjene: izdani neprenosivi dužnički instrumenti u načelu se razvrstavaju u „obveze po depozitima”. Neprenosivi instrumenti koje izdaju financijska društva posebne namjene, a koji naknadno postanu prenosivi i kojima je moguće trgovati na sekundarnim tržištima, treba ponovno razvrstati u „dužničke vrijednosne papire”,

—

repo ugovore i operacije vrste repo na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja: protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su prodala financijska društva posebne namjene po određenoj cijeni uz čvrstu obvezu reotkupa istih (ili sličnih) vrijednosnih papira po fiksnoj cijeni na određeni budući datum. Iznosi koje financijska društva posebne namjene primaju u zamjenu za vrijednosne papire prenesene na treću osobu („privremeni stjecatelj”) treba razvrstati ovdje ako postoji čvrsta obveza izvršenja obratne operacije, a ne samo mogućnost da se to učini. To znači da financijsko društvo posebne namjene zadržava sve rizike i koristi odnosnih vrijednosnih papira tijekom operacije,

—	gotovinski instrument osiguranja primljen u zamjenu za pozajmljivanje vrijednosnih papira: iznosi primljeni u zamjenu za vrijednosne papire koji su privremeno preneseni na treću osobu u obliku pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja,

—	gotovina primljena u operacijama koje uključuju privremeni prijenos zlata na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja.

10.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

Vrijednosni papiri osim udjela koje su izdala financijska društva posebne namjene i koji su obično prenosivi instrumenti kojima se trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem. Uključuju, među ostalim, vrijednosne papire izdane u obliku:

—	vrijednosnih papira osiguranih imovinom,

—	kreditnih zapisa,

—	vrijednosnih papira vezanih uz osiguranje.

11.	Kapital i pričuve

Za potrebe izvještajne sheme ova kategorija obuhvaća iznose koji proizlaze iz vlasničkog kapitala koji su izdala financijska društva posebne namjene dioničarima ili drugim vlasnicima koji imaju vlasnička prava u financijskim društvima posebne namjene i općenito pravo na udio u njezinoj dobiti te udio u njezinim vlastitim sredstvima u slučaju likvidacije. Također su uključena sredstva koja proizlaze iz neraspoređenih primitaka ili sredstava koje su financijska društva posebne namjene izdvojila za vjerojatna buduća plaćanja i obveze. Uključuje sljedeće:

—	vlasnički kapital,

—	neraspoređene primitke ili sredstva,

—	posebne i opće rezervacije za kredite, vrijednosne papire i ostale vrste imovine,

—	udjele sekuritizacijskih fondova.

12.	Izvedeni financijski instrumenti

Vidjeti kategoriju 6.

13.	Preostale obveze

Ovo je preostala stavka na strani obveza u bilanci, koja se određuje kao „obveze koje nisu drugdje uključene”.

Ova stavka može uključivati:

—	obračunate kamate na kredite i depozite,

—	obračunate kamate na izdane dužničke vrijednosne papire,

—	iznose obveza koji se ne odnose na glavnu djelatnost financijskih društava posebne namjene, to jest iznosi koji se duguju dobavljačima, porezi, plaće, socijalni doprinosi itd.,

—	rezervacije koje čine obveze prema trećim osobama, to jest mirovine, dividende itd.,

—	neto pozicije koje proizlaze iz pozajmljivanja vrijednosnih papira bez danog gotovinskog instrumenta osiguranja,

—	neto iznose obveza u vezi s budućom namirom transakcija vrijednosnim papirima,

—	protustavke vrijednosnog usklađivanja, to jest nominalna cijena kredita umanjena za kupovnu cijenu.

Obračunata kamata na izdane dužničke vrijednosne papire mora postojati kao posebna stavka „od toga”, osim ako odgovarajući NSB ne odobri odstupanje u slučajevima kada se podaci mogu izvesti ili procijeniti iz alternativnih izvora.

DIO 2.

Definicije sektora

ESA 2010 određuje standard za klasifikaciju sektora. U ovoj se tablici daje detaljan standardni opis sektora koje nacionalne središnje banke prenose u nacionalne kategorije u skladu s ovom Uredbom. Protustranke koje se nalaze na državnom području država članica čija je valuta euro utvrđuju se prema njihovom sektoru u skladu s popisom koji vodi Europska središnja banka (ESB) za statističke potrebe i smjernicama za statističku klasifikaciju protustranaka navedenih u „Priručniku za statistiku monetarnih financijskih institucija i sektor statistike tržišta: Smjernice za statističku klasifikaciju klijenata”. Kreditne institucije koje se nalaze izvan država članica čija je valuta euro nazivaju se „bankama”, a ne monetarnim financijskim institucijama. Slično, izraz „nemonetarna financijska institucija” odnosi se samo na europodručje. Za države članice čija valuta nije euro upotrebljava se izraz „nebankarske institucije”.

Tablica B

Definicije sektora

Sektor

Definicije

1.	Monetarne financijske institucije (MFI)

Monetarne financijske institucije određene su u članku 1. Uredbe (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33). Ovaj sektor sastoji se od nacionalnih središnjih banaka, kreditnih institucija kako su određene pravom Unije, novčanih fondova, ostalih financijskih institucija, koje se bave primanjem depozita i/ili bliskih supstituta depozita od subjekata koji nisu monetarne financijske institucije i, za vlastiti račun, barem u gospodarskom smislu, odobravanjem kredita i/ili ulaganjem u vrijednosne papire i institucije za elektronički novac koje se uglavnom bave financijskim posredovanjem u obliku izdavanja elektroničkog novca.

2.	Opća država

Sektor opće države (S.13) sastoji se od institucionalnih jedinica, koje su netržišni proizvođači čija je proizvodnja namijenjena pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji, te koje su financirane obveznim plaćanjima koje su izvršile jedinice koje pripadaju drugim sektorima te institucionalne jedinice koje se uglavnom bave preraspodjelom nacionalnog dohotka i bogatstva (ESA 2010, stavci 2.111 do 2.113).

3.	Investicijski fondovi osim novčanih fondova

Investicijski fondovi kako su određeni u članku 1. Uredbe (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33). Ovaj se podsektor sastoji od svih subjekata za zajednička ulaganja osim novčanih fondova koji ulažu u financijsku i/ili nefinancijsku imovinu, pod uvjetom da je cilj ulaganje kapitala prikupljenog od javnosti.

4.	Drugi financijski posrednici, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova + pomoćne financijske institucije + vlastite financijske institucije i zajmodavci

Podsektor drugih financijskih posrednika, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.125) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem tako da od institucionalnih jedinica preuzimaju obveze u oblicima koji nisu gotovina, depoziti (ili bliski supstituti depozita), dionice/udjeli investicijskih fondova, ili obveze u vezi sa sustavima osiguranja, mirovinskim sustavima i standardiziranim sustavima osiguranja. Financijska društva posebne namjene kako su određena u ovoj Uredbi uključena su u ovaj podsektor (ESA 2010, stavci 2.86 do 2.94).

Podsektor pomoćnih financijskih institucija (S.126) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave aktivnostima usko povezanim s financijskim posredovanjem, ali koja sama po sebi nisu financijski posrednici. Ovaj podsektor također obuhvaća glavne urede čija su društva kćeri u cijelosti ili većinom financijska društva (ESA 2010, stavci 2.95 do 2.97).

Podsektor vlastitih financijskih institucija i zajmodavaca (S.127) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se ne bave ni financijskim posredovanjem niti pružaju pomoćne financijske usluge, u slučaju kada većina njihove imovine ili obveza nisu predmet transakcija na otvorenom tržištu. Ovaj podsektor uključuje holding društva koja su vlasnici upravljačkog dijela vlasničkih udjela grupe društava kćeri, a čija je glavna djelatnost vlasništvo nad grupom bez pružanja bilo kakvih drugih usluga subjektima u kojima se drže vlasnički udjeli, što znači da ne upravljaju drugim jedinicama (ESA 2010, stavci 2.98 do 2.99).

5.	Osiguravajuća društva + mirovinski fondovi

Podsektor osiguravajućih društava (S.128) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja rizika većinom u obliku neposrednog osiguranja ili reosiguranja (ESA 2010, stavci 2.100 do 2.104).

Podsektor mirovinskih fondova (S.129) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja socijalnih rizika i potreba osiguranih osoba (socijalno osiguranje). Mirovinski fondovi kao programi socijalnog osiguranja osiguravaju prihod prilikom umirovljenja, a često i povlastice u slučaju smrti i invalidnosti (ESA 2010, stavci 2.105 do 2.110).

6.	Nefinancijska društva

Sektor nefinancijskih institucija (S.11) sastoji se od institucionalnih jedinica koje su neovisni pravni subjekti i tržišni proizvođači, čija je osnovna djelatnost proizvodnja robe i nefinancijskih usluga. Ovaj sektor također uključuje nefinancijska kvazidruštva (ESA 2010, stavci 2.45 do 2.50).

7.	Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima

Sektor kućanstava (S.14) sastoji se od pojedinaca ili grupa pojedinaca kao potrošača i poduzetnika koji proizvode tržišna dobra i financijske i nefinancijske usluge (tržišni proizvođači), pod uvjetom da proizvodnju dobara i usluga ne obavljaju zasebni subjekti koji se tretiraju kao kvazidruštva. Također uključuje pojedince ili skupine pojedinaca kao proizvođača dobara i nefinancijskih usluga isključivo za vlastitu konačnu uporabu. Sektor kućanstava uključuje trgovce pojedince i društva osoba bez pravne osobnosti, osim onih osnovanih kao kvazidruštva, koja su tržišni proizvođači (ESA 2010, stavci 2.118 do 2.128).

Sektor neprofitnih institucija koje služe kućanstvima (S.15) sastoji se od neprofitnih institucija koje su zasebni pravni subjekti, koji služe kućanstvima i koji su privatni netržišni proizvođači. Njihova glavna sredstva su dobrovoljni doprinosi u gotovini ili u naravi od kućanstava u njihovom svojstvu potrošača iz uplata izvršenih od strane opće države i prihoda od imovine (ESA 2010, stavci 2.129 i 2.130).

DIO 3.

Definicija financijskih transakcija

Financijske transakcije u skladu s ESA 2010 definirane su kao neto nabava financijske imovine ili neto stvaranje obveza za svaku vrstu financijskog instrumenta, to jest zbroj svih financijskih transakcija koje se odvijaju tijekom relevantnog izvještajnog razdoblja. Financijska transakcija između institucionalnih jedinica je istodobno stvaranje ili likvidacija financijske imovine i protustavke na strani obveza, ili promjena vlasništva financijske imovine, ili preuzimanje obveze. Financijske transakcije knjiže se po transakcijskim vrijednostima, što znači vrijednostima u nacionalnoj valuti u kojoj se dotična financijska imovina i/ili obveze stvaraju, likvidiraju, razmjenjuju ili preuzimaju između institucionalnih jedinica, na temelju tržišnih okolnosti. Otpis/otpis dijela vrijednosti i promjene u vrednovanju nisu financijske transakcije.

DIO 4.

Definicija otpisa/otpisa dijela vrijednosti

Otpisi/otpisi dijela vrijednosti definirani su kao utjecaj promjena u vrijednosti kredita knjiženih u bilanci koji su posljedica primjene otpisa/otpisa dijela vrijednosti kredita. Otpisi/otpisi dijela vrijednosti koji se priznaju u trenutku kada je kredit prodan ili prenesen na treću osobu također su uključeni, kada ih je moguće utvrditi. Otpisi se odnose na događaje kada se kredit smatra bezvrijednom imovinom te se uklanja iz bilance. Otpisi dijela vrijednosti odnose se na događaje kada se smatra da se kredit neće u potpunosti vratiti te je zato vrijednost kredita u bilanci smanjena.