7.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 297/1


UREDBA (EU) br. 1071/2013 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 24. rujna 2013.

o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (preinačeno)

(ESB/2013/33)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 5.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (1), a posebno njezin članak 5. stavak 1. i članak 6. stavak 4.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke (2), a posebno njezin članak 6. stavak 4.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske komisije,

budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2008/32) (3) značajno je izmijenjena. Budući da su potrebne daljnje izmjene, naročito u smislu Uredbe (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (4), potrebno ju je preinačiti radi jasnoće.

(2)

Europski sustav središnjih banaka (ESSB) za obavljanje svojih zadaća zahtijeva izradu konsolidirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija (MFI). Njezina glavna namjena jest pružiti Europskoj središnjoj banci (ESB) sveobuhvatan statistički prikaz monetarnih kretanja u državama članicama čija je valuta euro (dalje u tekstu „države članice europodručja”) koje se smatraju jedinstvenim gospodarskim područjem. Navedene statistike obuhvaćaju agregiranu financijsku imovinu i obveze, s obzirom na stanja i transakcije, na temelju cjelokupnog i homogenog sektora monetarnih financijskih institucija i izvještajne populacije te ih se redovito izrađuje. Dostatno detaljni statistički podaci također su potrebni kako bi se osigurala trajna analitička upotrebljivost monetarnih agregata i protustavki.

(3)

ESB je obvezan u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije te uvjetima utvrđenim u Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu „Statut ESSB-a”) donositi uredbe u mjeri potrebnoj za provođenje zadaća ESSB-a kako je određeno Statutom ESSB-a, te u nekim slučajevima odredbama koje je donijelo Vijeće u skladu s člankom 129. stavkom 4. Ugovora.

(4)

Članak 5. stavak 1. Statuta ESSB-a obvezuje ESB da uz pomoć nacionalnih središnjih banaka prikuplja potrebne statističke podatke od nadležnih nacionalnih tijela ili izravno od gospodarskih subjekata, kako bi preuzeo zadaće ESSB-a. Članak 5. stavak 2. Statuta ESSB-a propisuje da NSB-i, u mjeri u kojoj je to moguće, izvršavaju zadaće opisane u članku 5. stavku 1.

(5)

Prema članku 3. Uredbe (EZ) br. 2533/98, ESB je dužan odrediti stvarnu izvještajnu populaciju u okviru referentne izvještajne populacije i ima pravo u potpunosti ili djelomično izuzeti određene kategorije izvještajnih jedinica iz svojih statističkih izvještajnih zahtjeva. Člankom 6. stavkom 4. propisano je da ESB može donijeti uredbe kojima se određuju uvjeti pod kojima je moguće ostvariti pravo na provjeru ili na obvezno prikupljanje statističkih podataka.

(6)

Članak 4. Uredbe (EZ) br. 2533/98 određuje da se države članice organiziraju u području statistike i da u potpunosti surađuju s ESSB-om kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza koje proizlaze iz članka 5. Statuta ESSB-a.

(7)

Može biti prikladno da nacionalne središnje banke od stvarne izvještajne populacije prikupljaju statističke podatke potrebne za ispunjavanje statističkih zahtjeva ESB-a u sklopu šireg statističkog izvještajnog okvira koji nacionalne središnje banke uspostavljaju na vlastitu odgovornost u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom ili uspostavljenom praksom, a koja također služi za druge statističke potrebe, pod uvjetom da nije ugroženo ispunjavanje statističkih zahtjeva ESB-a. Time se također može smanjiti teret izvještavanja. Kako bi se potakla transparentnost, u tim je slučajevima primjereno obavijestiti izvještajne jedinice da se podaci prikupljaju za ispunjavanje drugih statističkih potreba. U posebnim se slučajevima ESB za ispunjavanje svojih zahtjeva može oslanjati na statističke podatke prikupljene za te potrebe.

(8)

Statistički zahtjevi su najdetaljniji ako su protustranke dio sektora imatelja novca. Detaljni podaci zahtijevaju se u vezi s: (a) obvezama po depozitima prema podsektoru i dospijeću te klasificirano dalje prema valuti kako bi se omogućila detaljnija analiza kretanja komponenti u stranoj valuti uključenih u M3 te olakšalo istraživanje stupnja zamjenjivosti između komponenata M3 u stranoj valuti i onih nominiranih u eurima; (b) kreditima prema podsektoru, dospijeću, namjeni, promjeni kamatne stope i valuti jer se navedene informacije smatraju ključnima za potrebe monetarne analize; (c) pozicijama prema ostalim monetarnim financijskim institucijama ako je to potrebno za netiranje pozicija među monetarnim financijskim institucijama, ili za izračun osnovice za obračun pričuva; (d) pozicijama prema rezidentima izvan europodručja (ostatku svijeta) za „depozite s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine”, „iskupive depozite s otkaznim rokom duljim od dvije godine” i „repo ugovore” kako bi se izračunala osnovica za obračun pričuva na koju se primjenjuje pozitivna stopa pričuva; (e) pozicijama prema ostatku svijeta za ukupne obveze po depozitima kako bi se sastavile vanjske protustavke; (f) obvezama po depozitima i kreditima prema ostatku svijeta s izvornim rokom dospijeća kraćim i duljim od jedne godine za potrebe platne bilance i financijskih računa.

(9)

Za prikupljanje statističkih podataka o portfeljima vrijednosnih papira monetarnih financijskih institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 1011/2012 Europske središnje banke od 17. listopada 2012. o statističkim podacima o udjelima vrijednosnih papira (ESB/2012/24) (5), nacionalne središnje banke tromjesečno dostavljaju podatke o svakom vrijednosnom papiru posebno. Nacionalne središnje banke mogu spojiti izvještajne zahtjeve prema ovoj Uredbi i Uredbi (EU) br. 1011/2012 (ESB 2012/24) kada to može umanjiti teret izvještavanja kreditnih institucija. Nacionalne središnje banke mogu dozvoliti novčanim fondovima izvještavanje u skladu s Uredbom (EU) br. 1073/2013 Europske središnje banke od 18. listopada 2013. o statistici imovine i obveza investicijskih fondova (ESB/2013/38)] (6) kako bi se ublažilo opterećenje upravitelja fondova.

(10)

ESB izračunava financijske transakcije kao razliku između pozicija stanja na izvještajne datume na kraju mjeseca iz kojih je uklonjen učinak promjena koje ne proizlaze iz transakcija. Zahtjevi postavljeni izvještajnim jedinicama ne obuhvaćaju tečajne promjene, koje izračunavaju ESB ili nacionalne središnje banke nakon savjetovanja s ESB-om na temelju podataka o stanjima pojedinačnih valuta koje dostavljaju izvještajne jedinice ili reklasifikacijskih usklađivanja koja prikupljaju same nacionalne središnje banke upotrebom različitih izvora informacija koji su već na raspolaganju.

(11)

Člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2531/98 ovlašćuje se ESB za donošenje uredbi ili odluka kako bi izuzeo institucije od minimalnih obveznih pričuva, za određivanje uvjeta za isključivanje ili umanjivanje obveza prema drugim institucijama iz osnovice za obračun pričuva te za uspostavljanje različitih stopa pričuva za određene kategorije obveza. U skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 2531/98 ESB ima pravo od institucija prikupljati podatke koji su potrebni za primjenu odredbi o minimalnim obveznim pričuvama te provjeravati točnost i kvalitetu informacija koje institucije dostavljaju kako bi potvrdile pridržavanje odredbi o minimalnim obveznim pričuvama. Kako bi se smanjilo ukupan teret izvještavanja, poželjno je da se statistički podaci o mjesečnoj bilanci upotrebljavaju za redoviti izračun osnovice za obračun pričuva kreditnih institucija na koje se odnosi sustav minimalnih pričuva ESB-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9) (7).

(12)

Određivanje posebnih postupaka koji se primjenjuju na spajanja odnosno pripajanja koja uključuju kreditne institucije potrebno je radi pojašnjenja obveza navedenih institucija u vezi s obveznim pričuvama.

(13)

ESB zahtijeva informacije o sekuritizacijskim aktivnostima monetarnih financijskih institucija kako bi mogao protumačiti kreditna kretanja na europodručju. Navedene informacije također dopunjuju podatke koji se dostavljaju u skladu s Uredbom (EU) br. 1075/2013 Europske središnje banke od 18. listopada 2013. o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (ESB/2013/40) (8).

(14)

Iako se priznaje da uredbe koje donosi ESB u skladu s člankom 34. stavkom 1. Statuta ESSB-a ne daju nikakva prava odnosno ne nameću nikakve obveze državama članicama čija valuta nije euro (dalje u tekstu „države članice izvan europodručja”), članak 5. Statuta ESSB-a primjenjuje se i na države članice europodručja i na države članice izvan europodručja. Uvodna izjava 17. Uredbe (EZ) br. 2533/98 odnosi se na činjenicu da članak 5. Statuta zajedno s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji podrazumijeva obvezu izrade i provedbe na nacionalnoj razini svih mjera koje države članice izvan europodručja smatraju potrebnim da bi se prikupili statistički podaci potrebni za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a i provele pravodobne pripreme u području statistike kako bi te države postale države članice europodručja.

(15)

Primjenjuje se standard zaštite i upotrebe povjerljivih statističkih podataka, kako je utvrđen u članku 8. Uredbe (EZ) br. 2533/98.

(16)

Članak 7. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98 propisuje da je ESB ovlašten izreći sankcije izvještajnim jedinicama koje ne ispunjavaju statističke izvještajne zahtjeve utvrđene uredbama ili odlukama ESB-a,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„monetarna financijska institucija” (MFI) znači rezidentno poduzeće koje pripada bilo kojem od sljedećih sektora:

1.

središnje banke; i

2.

druge monetarne financijske institucije (MFI), koje obuhvaćaju:

(a)

društva koja uzimaju depozite:

i.

kreditne institucije kako su određene člankom 4. stavkom 1., točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (9); i

ii.

društva koja uzimaju depozite koja nisu kreditne institucije, koja su:

druge financijske institucije koje se uglavnom bave financijskim posredovanjem te čije se poslovanje sastoji od primanja depozita i/ili bliskih supstituta za depozite od institucionalnih jedinica, ne samo od MFI-ja (stupanj zamjenjivosti između instrumenata, koje su izdali drugi MFI-ji i depozita stavljenih kod kreditnih institucija određuje njihovu klasifikaciju kao MFI) ili za vlastiti račun, barem u gospodarskom smislu, odobravanjem kredita i/ili ulaganjem u vrijednosne papire, ili

institucije za elektronički novac koje se uglavnom bave financijskim posredovanjem u obliku izdavanja elektroničkog novca; ili

(b)

novčani fondovi sukladno članku 2.;

(b)

„izvještajne jedinice” i „rezident” imaju isto značenje kao što je određeno člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98;

(c)

„odgovarajući NSB” znači NSB države članice europodručja u kojoj je monetarna financijska institucija rezident;

(d)

„financijsko društvo posebne namjene (FVC)” ima isto značenje kao što je određeno člankom 1. Uredbe (EU) br. 1075/2013 (ESB/2013/40);

(e)

„sekuritizacija” znači transakcija koja je ili: (a) tradicionalna sekuritizacija kako je utvrđeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013; i/ili (b) sekuritizacija kako je utvrđeno u članku 1. Uredbe (EU) br. 1075/2013 (ESB/2013/40) koja uključuje prijenos kredita koji se sekuritiziraju financijskom društvu posebne namjene;

(f)

„institucija za elektronički novac” i „elektronički novac” imaju isto značenje kako su utvrđeni člankom 2. stavkom 1. i 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10);

(g)

„otpis dijela vrijednosti” znači izravno umanjenje knjigovodstvene vrijednosti kredita u bilanci zbog smanjenja vrijednosti;

(h)

„otpis” znači otpis dijela vrijednosti pune umanjenje knjigovodstvene vrijednosti kredita što dovodi do njegovog uklanjanja iz bilance;

(i)

„serviser” znači MFI koji svakodnevno upravlja odnosnim kreditima sekuritizacije ili drukčije prenesenih kredita u smislu naplate glavnice i kamata od dužnika;

(j)

„prijenos kredita” znači ekonomski prijenos kredita ili skupa kredita s izvještajne jedinice na stjecatelja koji se ostvaruje prijenosom vlasništva ili podsudjelovanjem;

(k)

„stjecanje kredita” znači ekonomski prijenos kredita ili skupa kredita s prenositelja na izvještajnu jedinicu koji se ostvaruje prijenosom vlasništva ili podsudjelovanjem;

(l)

pozicije unutar grupe znači pozicije između društava unutar europodručja koja uzimaju depozite, koja pripadaju istoj grupi, a koja se sastoje od matičnog društva i svih njegovih članova grupe koji su rezidenti europodručja, a koji su pod njegovim izravnom ili neizravnom nadzorom;

(m)

„institucija na repu” znači mala monetarna financijska institucija kojoj je odobreno odstupanje sukladno članku 9. stavku 1.;

(n)

„prestanak priznavanja” znači uklanjanje kredita ili dijela kredita iz stanja koja se iskazuju u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I., uključujući njegovo uklanjanje zbog primjene odstupanja iz članka 9. stavka 4.

Članak 2.

Utvrđivanje novčanih fondova

Subjekti za zajednička ulaganja koji ispunjavaju sve sljedeće kriterije tretiraju se kao novčani fondovi:

(a)

ako im je ulagački cilj održavanje glavnice fonda i ostvarivanje prinosa u skladu s kamatnim stopama instrumenata tržišta novca;

(b)

ulažu u instrumente tržišta novca, koji ispunjavaju mjerila za instrumente tržišta novca utvrđena u Direktivi 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa o poduzećima za kolektivna ulaganja u prenosive vrijednosne papire (PKUPVP) (11), ili u uloge kod kreditnih institucija, ili osiguravaju da su likvidnost i procjena vrijednosti portfelja, u koji ulažu, utvrđeni na jednakovrijednoj osnovi;

(c)

osiguravaju da su instrumenti tržišta novca u koje ulažu visoke kvalitete, kako to određuje društvo za upravljanje. Kvaliteta instrumenta tržišta novca prosuđuje se, među ostalim, na temelju sljedećih čimbenika:

i.

kreditne kvalitete instrumenta tržišta novca;

ii.

karaktera razreda imovine, na koji upućuje instrument tržišta novca;

iii.

za strukturirane financijske instrumente, na temelju operativnog rizika i rizika druge ugovorne strane, koji su povezani sa strukturiranom financijskom transakcijom;

iv.

profil likvidnosti;

(d)

osiguravaju da njihov portfelj ima ponderirano prosječno dospijeće (WAM) od najviše šest mjeseci i ponderirano prosječno trajanje (WAL) od najviše 12 mjeseci (u skladu s Prilogom I., dijelom 1. odjeljkom 2.);

(e)

osiguravaju dnevnu neto vrijednost imovine (NAV) i izračun cijena svojih dionica/udjela, te dnevni upis i otkup dionica/udjela;

(f)

ograničavaju ulaganje u vrijednosne papire na one s preostalim dospijećem do datuma redovne otplate dvije godine ili manje, pod uvjetom da je preostalo vrijeme do datuma sljedeće promjene kamatne stope 397 dana ili kraće, pri čemu se vrijednosni papiri s promjenjivom kamatnom stopom moraju uskladiti s kamatnom stopom ili indeksom tržišta novca;

(g)

ograničavaju ulaganje u druge subjekte za zajednička ulaganja na one koji su u skladu s definicijom novčanih fondova;

(h)

ne preuzimaju izravne ili neizravne izloženosti prema vlasničkim vrijednosnim papirima ili prema robi, uključujući preko izvedenih financijskih instrumenata, te izvedene financijske instrumente upotrebljavaju samo u skladu s ulagačkom strategijom fonda na tržištu novca. Izvedenice, koje stvaraju izloženost stranim valutama, mogu se koristiti samo u svrhe zaštite od rizika. Ulaganje u vrijednosne papire koji nisu u osnovnoj valuti dopušteno je pod uvjetom da je valutna izloženosti u potpunosti zaštićena od rizika;

(i)

imaju konstantnu ili promjenjivu neto vrijednost imovine.

Članak 3.

Stvarna izvještajna populacija

1.   Stvarna izvještajna populacija sastoji se od rezidentnih monetarnih financijskih institucija na području države članice europodručja (u skladu s Prilogom II. dijelom 1.).

2.   Na monetarne financijske institucije u stvarnoj izvještajnoj populaciji primjenjuju se statistički izvještajni zahtjevi u punom opsegu osim ako se primjenjuje odstupanje odobreno u skladu s člankom 9.

3.   Subjekti koji zadovoljavaju definiciju monetarne financijske institucije pripadaju području primjene ove Uredbe čak i ako su isključeni iz područja primjene Uredbe (EU) br. 575/2013.

4.   Za potrebe prikupljanja statističkih podataka o rezidentnosti imatelja dionica/udjela u novčanim fondovima kako su određeni u Prilogu I. dijelu 2. odjeljku 5.7., stvarna izvještajna populacija se također sastoji od ostalih financijskih posrednika osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (OFP) podložno mogućim odstupanjima sukladno članku 9. stavku 2. točki (c). Za potrebe ove Uredbe, nacionalne središnje banke mogu utvrditi i održavati popis izvještajnih ostalih financijskih posrednika koji čine dio stvarne izvještajne populacije u skladu s načelima određenima u odjeljku 5.7. dijela 2. Priloga I.

Članak 4.

Popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe

1.   Izvršni odbor ESB-a utvrđuje i održava popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe, uzimajući u obzir zahtjeve koji se odnose na učestalost i pravodobnost koji proizlaze iz njegove uporabe u kontekstu sustava minimalnih pričuva ESB-a. Popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe uključuje podatak o tome podliježu li one sustavu minimalnih pričuva ESB-a. Popis monetarnih financijskih institucija mora biti ažuriran, točan i koliko je moguće homogen te dovoljno stabilan za statističke potrebe.

2.   Nacionalne središnje banke i ESB stavljaju popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe i njegove ažurirane verzije na raspolaganje izvještajnim jedinicama na prikladan način, uključujući elektroničkim putem, preko interneta ili u papirnatom obliku, na zahtjev izvještajnih jedinica.

3.   Popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe ima samo informativni karakter. Međutim, ako je posljednja dostupna verzija popisa netočna, ESB neće izreći sankcije bilo kojem subjektu koji nije ispravno ispunio statističke izvještajne zahtjeve pod uvjetom da se u dobroj namjeri rukovodio netočnim popisom.

Članak 5.

Statistički izvještajni zahtjevi

1.   Stvarna izvještajna populacija dostavlja podatke NSB-u države članice u kojoj je monetarna financijska institucija rezident: (a) podatke o mjesečnim stanjima koja se odnose na bilancu na kraju mjeseca te (b) mjesečna agregirana vrijednosna usklađivanja. Agregirana vrijednosna usklađivanja iskazuju se u vezi s otpisom i otpisom dijela vrijednosti kredita koji se odnose na kredite i koje obuhvaćaju revalorizaciju cijena vrijednosnih papira. Dodatne pojedinosti o pojedinim stavkama bilance dostavljaju se tromjesečno ili godišnje. Nacionalne središnje banke mjesečno prikupljaju tromjesečne podatke ako to pojednostavljuje postupak izrade podataka. Potrebni statistički podaci određeni su u Prilogu I.

2.   Nacionalne središnje banke mogu prikupljati potrebne statističke podatke o vrijednosnim papirima koje su izdale ili drže monetarne financijske institucije za svaki vrijednosni papir posebno ako se podaci iz stavka 1. mogu izvesti u skladu s minimalnim statističkim standardima određenima u Prilogu IV.

3.   Monetarne financijske institucije dostavljaju podatke u skladu s minimalnim zahtjevima iz tablice 1.A, dijela 4. Priloga I. o mjesečnim vrijednosnim usklađivanjima u vezi s cijelim skupom podataka koje zahtijeva ESB. Nacionalne središnje banke mogu prikupljati dodatne podatke koji nisu obuhvaćeni minimalnim zahtjevima. Ti dodatni podaci mogu se odnositi na raščlambe označene u tablici 1.A osim „minimalnih zahtjeva”.

4.   ESB može zahtijevati pojašnjenja o usklađivanjima u „reklasifikacijama i ostalim usklađivanjima” koje prikupljaju nacionalne središnje banke.

5.   ESB može izreći sankcije izvještajnim jedinicama koje ne ispunjavaju statističke izvještajne zahtjeve utvrđene ovom Uredbom u skladu s Odlukom ESB/2010/10 od 19. kolovoza 2010. o neispunjavanju statističkih izvještajnih zahtjeva (12).

Članak 6.

Dodatni statistički izvještajni zahtjevi za sekuritizacije kredita i ostale prijenose kredita

Monetarne financijske institucije dostavljaju sljedeće podatke:

(a)

neto tok sekuritizacije kredita i ostale prijenose kredita provedene tijekom izvještajnog razdoblja, sukladno Prilogu I. dijelu 5. odjeljku 2.;

(b)

za iznose o stanjima, financijskim transakcijama na kraju razdoblja isključujući prijenose kredita i stjecanja tijekom odgovarajućeg razdoblja u odnosu na sekuritizirane i isknjižene kredite za koje monetarna financijska institucija djeluje kao serviser sukladno Prilogu I. dijelu 5. odjeljku 3., nacionalne središnje banke mogu proširiti takve izvještajne zahtjeve na sve isknjižene kredite servisirane od strane monetarnih financijskih institucija, koji su sekuritizirani ili na drugi način preneseni;

(c)

stanja na kraju tromjesečja u vezi sa svim kreditima u kojima monetarna financijska institucija sudjeluje kao serviser u sekuritizaciji; sukladno Prilogu I. dijelu 5. odjeljku 4.;

(d)

stanja na kraju razdoblja u vezi s kreditima koji su preneseni sekuritizacijom koja nije isknjižena iz bilance, sukladno Prilogu I. dijelu 5. odjeljku 5. kada se primjenjuju Međunarodni računovodstveni standard 39 (MRS 39), Međunarodni standardi financijskog izvještavanja 9 (MSFI 9) ili slična nacionalna računovodstvena pravila.

Članak 7.

Pravodobnost

1.   Nacionalne središnje banke odlučuju kada trebaju primiti podatke od izvještajnih jedinica kako bi poštovale u nastavku navedene rokove, vodeći pritom računa, prema potrebi, o zahtjevima ESB-ovog sustava obveznih pričuva povezanima s pravodobnošću te o tome obavješćuju izvještajne jedinice.

2.   Nacionalne središnje banke prenose mjesečne statističke podatke ESB-u do kraja radnog vremena 15. radnog dana od kraja mjeseca na koji se podaci odnose.

3.   Nacionalne središnje banke prenose tromjesečne statističke podatke ESB-u do kraja radnog vremena 28. radnog dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

Članak 8.

Računovodstvena pravila za potrebe statističkog izvješćivanja

1.   Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, monetarne financijske institucije za potrebe izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom slijede računovodstvena pravila utvrđena u prenošenju u nacionalno zakonodavstvo Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (13), kao i u svim drugim važećim međunarodnim standardima.

2.   Podaci o obvezama po depozitima i kreditima dostavljaju se prema iznosu nepodmirene glavnice na kraju mjeseca. Otpisi dijela vrijednosti kako su utvrđeni odgovarajućim računovodstvenim praksama isključuju se iz tog iznosa. Obveze po depozitima i kreditima ne smiju se netirati drugom imovinom ili obvezama.

3.   Ne dovodeći u pitanje računovodstvene prakse i postupke netiranja koji prevladavaju u državama članicama, sva financijska imovina i obveze iskazuju se u statističke svrhe na bruto osnovi.

4.   Nacionalne središnje banke mogu dopustiti iskazivanje kredita za koje su formirane rezervacije u neto iznosu bez rezervacija, te iskazivanje kupljenih kredita po cijeni ugovorenoj u vrijeme njihovog stjecanja, pod uvjetom da takvu izvještajnu praksu primjenjuju sve izvještajne jedinice rezidenti.

Članak 9.

Odstupanja

1.   Odstupanja se mogu odobriti malim monetarnim financijskim institucijama na način kako slijedi:

(a)

nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja malim monetarnim financijskim institucijama, pod uvjetom da njihov ukupni doprinos nacionalnoj bilanci monetarnih financijskih institucija što se tiče stanja ne prelazi 5 %;

(b)

u vezi s kreditnim institucijama, odstupanja iz točke (a) imaju učinak smanjenja statističkih izvještajnih zahtjeva za kreditne institucije na koje se navedena odstupanja primjenjuju ne dovodeći u pitanje zahtjeve za izračun minimalnih pričuva određenih u Prilogu III.;

(c)

u vezi s malim monetarnim financijskim institucijama, ako se primjenjuje odstupanje iz točke (a), nacionalne središnje banke moraju nastaviti prikupljati podatke koji se odnose na ukupnu bilancu najmanje jednom godišnje kako bi se mogao nadzirati ukupni doprinos institucija „na repu” nacionalnoj bilanci monetarnih financijskih institucija;

(d)

ne dovodeći u pitanje točku (a), nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja kreditnim institucijama na koje se ne odnosi režim utvrđen u točkama (a) i (b) tako da se smanje njihovi izvještajni zahtjevi na one koji su određeni u dijelu 7. Priloga I. pod uvjetom da njihov ukupni doprinos nacionalnoj bilanci monetarnih financijskih institucija što se tiče stanja ne prelazi 10 % nacionalne bilance monetarnih financijskih institucija niti 1 % bilance monetarnih financijskih institucija europodručja;

(e)

nacionalne središnje banke moraju pravodobno provjeriti ispunjavanje uvjeta određenih u točkama (a) i (d) kako bi odobrile ili, prema potrebi, opozvale odstupanje s učinkom od početka svake godine;

(f)

male monetarne financijske institucije mogu odlučiti ne iskoristiti odstupanja te umjesto toga ispuniti izvještajne zahtjeve u punom opsegu.

2.   Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja novčanim fondovima na način kako slijedi:

(a)

nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja od statističkih izvještajnih zahtjeva određenih u članku 5. stavku 1. novčanim fondovima pod uvjetom da novčani fondovi umjesto toga dostavljaju podatke o bilanci u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38), podložno sljedećim uvjetima:

i.

novčani fondovi mjesečno dostavljaju podatke u skladu s „kombiniranim pristupom” određenim u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38) te u skladu sa zahtjevima za pravodobnošću određenima u članku 9. ove Uredbe; i

ii.

novčani fondovi dostavljaju podatke o stanju dionica/udjela novčanih fondova na kraju mjeseca u skladu sa zahtjevima za pravodobnošću određenima u članku 7. stavku 2.;

(b)

nacionalne središnje banke mogu također novčanim fondovima odobriti odstupanja od sljedećih statističkih izvještajnih zahtjeva:

i.

dostavljanje ukupnih pozicija za: 1. depozite i kredite odobrene središnjim bankama i društvima koja uzimaju depozite; 2. depozite i kredite odobrene svim sektorima druge strane osim sektora nefinancijskih društava raščlanjenog po izvornom roku dospijeća; i 3. prekogranične depozite i kredite unutar europodručja, raščlanjene po sektoru;

ii.

dostavljanje ukupne obračunate kamate za kredite i depozite;

iii.

dostavljanje pozicija imovine i obveza zasebno prema osiguravajućim društvima i mirovinskim fondovima;

iv.

dostavljanje podataka o pozicijama, kreditima i depozitima unutar grupe;

(c)

nacionalne središnje banke mogu novčanim fondovima odobriti odstupanja od statističkih izvještajnih zahtjeva u vezi s rezidentnošću imatelja dionica/udjela u novčanim fondovima:

i.

kada se dionice/udjeli u novčanim fondovima izdaju prvi put ili kada tržišna kretanja zahtijevaju promjenu mogućnosti ili kombinaciju mogućnosti (kako je određeno u odjeljku 5.7.(b) dijela 2. Priloga I., nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja od jedne godine u vezi sa statističkim izvještajnim zahtjevima određenima u odjeljku 5.7. dijela 2. Priloga I.; ili

ii.

kada se potrebni statistički podaci u odnosu na rezidentnost imatelja dionica/udjela u novčanim fondovima prikupljaju iz drugih raspoloživih izvora u skladu s odjeljkom 5.7. dijela 2. Priloga I., nacionalne središnje banke moraju pravodobno provjeriti ispunjavanje ovog uvjeta kako bi u suradnji s ESB-om odobrile ili, prema potrebi, opozvale odstupanje s učinkom od početka svake godine.

3.   Odstupanja se mogu odobriti u odnosu na dostavljanje podataka monetarnih financijskih institucija o vrijednosnim usklađivanjima na način kako slijedi:

(a)

ne dovodeći u pitanje stavak 1., nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja u vezi s dostavljanjem podataka novčanih fondova o vrijednosnim usklađivanjima tako da uklone sve zahtjeve u skladu s kojima novčani fondovi moraju dostavljati podatke o vrijednosnim usklađivanjima;

(b)

nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja u vezi s učestalošću i pravodobnošću dostavljanja podataka o revalorizaciji cijena vrijednosnih papira te zahtijevati navedene podatke tromjesečno te jednako pravodobno kao i podatke o stanjima koja se iskazuju tromjesečno, uz primjenu sljedećih zahtjeva:

i.

izvještajne jedinice koje upotrebljavaju različite metode vrednovanja dostavljaju nacionalnim središnjim bankama odgovarajuće podatke o praksama procjenjivanja vrijednosti, uključujući kvantitativne pokazatelje o postotku njihovih ulaganja u navedene instrumente; i

ii.

ako dođe do znatne revalorizacije cijena, nacionalne središnje banke imaju pravo zatražiti od izvještajnih jedinica dodatne podatke koji se odnose na mjesec tijekom kojeg je do toga došlo;

(c)

nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanje u odnosu na dostavljanje podataka o revalorizaciji cijena vrijednosnih papira, uključujući odobravanje potpunog izuzeća od navedenog dostavljanja podataka kreditnim institucijama koje iskazuju mjesečne podatke o stanju vrijednosnih papira za svaki vrijednosni papir posebno, uz primjenu sljedećih zahtjeva:

i.

za svaki vrijednosni papir dostavljaju se podaci o njegovoj knjigovodstvenoj vrijednosti iskazanoj u bilanci; i

ii.

za vrijednosne papire bez javno dostupnih identifikacijskih oznaka informacije koje se dostavljaju uključuju informacije o kategoriji instrumenta, dospijeću i izdavatelju koje su dostatne za izvođenje raščlambi određenih kao „minimalni zahtjevi” u dijelu 5. Priloga I.

4.   Odstupanja se mogu odobriti monetarnim financijskim institucijama u odnosu na dostavljanje statističkih podataka o kreditima koji su preneseni putem sekuritizacije.

Nacionalne središnje banke mogu dopustiti svojim monetarnim financijskim institucijama koje primjenjuju Međunarodni računovodstveni standard 39 (MRS 39), Međunarodne standarde financijskog izvještavanja 9 (MSFI 9) ili slična nacionalna računovodstvena pravila da iz stanja zahtijevanih u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I. isključe kredite koji su preneseni putem sekuritizacije u skladu s nacionalnom praksom, pod uvjetom da tu praksu primjenjuju sve rezidentne monetarne financijske institucije.

5.   Nacionalne središnje banke mogu monetarnim financijskim institucijama odobriti odstupanja u odnosu na određena tromjesečna stanja koja se odnose na države članice izvan europodručja.

Ako brojke prikupljene na višoj razini agregacije pokazuju da pozicije prema protustrankama rezidentima u bilo kojoj državi članici izvan europodručja ili pozicije prema valuti države članice izvan europodručja nisu značajne, NSB može odlučiti da neće zahtijevati dostavljanje podataka u vezi s navedenom državom članicom. NSB mora obavijestiti svoje izvještajne jedinice o navedenoj odluci.

Članak 10.

Minimalni standardi i nacionalni izvještajni mehanizmi

1.   Izvještajne jedinice moraju ispuniti statističke izvještajne zahtjeve kojima podliježu u skladu s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određenim u Prilogu IV.

2.   Nacionalne središnje banke moraju odrediti i uvesti izvještajne mehanizme koje je stvarna izvještajna populacija dužna slijediti u skladu s nacionalnim zahtjevima. Nacionalne središnje banke osiguravaju da ti izvještajni mehanizmi pružaju potrebne statističke podatke i dopuštaju točnu provjeru usklađenosti s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određenima u Prilogu IV.

Članak 11.

Spajanja odnosno pripajanja, podjele i reorganizacije

U slučaju spajanja odnosno pripajanja, podjele ili bilo koje druge reorganizacije koja bi mogla utjecati na ispunjavanje njezinih statističkih obveza, dotična izvještajna jedinica obavješćuje odgovarajuću nacionalnu središnju banku o postupcima koji se planiraju radi ispunjavanja statističkih izvještajnih zahtjeva propisanih ovom Uredbom, onda kada namjera provedbe takvog postupka postane javna te pravodobno prije njegove provedbe.

Članak 12.

Upotreba dostavljenih statističkih podataka za potrebe obveznih pričuva

1.   Svaka kreditna institucija upotrebljava statističke podatke koje dostavljaju kreditne institucije u skladu s ovom Uredbom za izračun svoje osnovice za obračun pričuva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Posebno, svaka kreditna institucija upotrebljava navedene podatke za provjeru ispunjavanja svoje obveze držanja obveznih pričuva tijekom razdoblja održavanja.

2.   Podaci o osnovici za obračun pričuva institucija „na repu” za tri razdoblja održavanja pričuva temelje se na podacima za kraj tromjesečja koje nacionalne središnje banke prikupe u roku od 28 radnih dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

3.   U slučaju kolizije, posebna pravila o primjeni sustava obveznih pričuva ESB-a kako su određena u Prilogu III. prevladavaju nad odredbama Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

4.   Kako bi se ESB-u i kreditnim institucijama olakšalo upravljanje likvidnošću, obvezne pričuve potrebno je potvrditi najkasnije prvog dana razdoblja održavanja. Međutim, može se iznimno pojaviti potreba da kreditne institucije dostavljaju revizije osnovice za obračun pričuva ili obveznih pričuva koji su već potvrđeni. Postupci za potvrdu obveznih pričuva ne utječu na obvezu izvještajnih jedinica da uvijek dostavljaju točne statističke podatke te da u što skorijem roku izvrše revizije svih netočnih statističkih podataka koje su već dostavile.

Članak 13.

Provjera i obvezno prikupljanje

Nacionalne središnje banke ostvaruju pravo na provjeru i prikupljanje podataka koje izvještajne jedinice moraju dostavljati u skladu s ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje pravo ESB-a da sam ostvari to pravo. Posebno, nacionalne središnje banke ostvaruju to pravo kad institucija uključena u stvarnu izvještajnu populaciju ne ispunjava minimalne standarde za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određene u Prilogu IV.

Članak 14.

Prvo izvještavanje

1.   Prvo izvještavanje sukladno ovoj Uredbi započinje s podacima za prosinac 2014.

2.   Prvo izvještavanje u skladu s ovom Uredbom u vezi s poljima koja se odnose na države članice izvan europodručja u tablici 3. dijela 3. Priloga I. počinje dostavom prvih tromjesečnih podataka nakon datuma njihovog prihvaćanja eura.

3.   Prvo izvještavanje u skladu s ovom Uredbom u vezi s poljima koja se odnose na države članice izvan europodručja u tablici 3. i 4. dijela 3. Priloga I. počinje dostavom prvih tromjesečnih podataka nakon datuma njihovog pristupanja Uniji. Ako odgovarajući NSB odluči da neće zahtijevati prvo dostavljanje podatka koji nisu značajni koje započinje s prvim tromjesečnim podacima nakon datuma pristupanja odgovarajuće države članice ili država članica Uniji, dostavljanje podataka počinje 12 mjeseci nakon što nacionalna središnja banka obavijesti izvještajne jedinice da zahtijeva podatke.

Članak 15.

Ukidanje

1.   Uredba (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.

2.   Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu VI.

Članak 16.

Završna odredba

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 24. rujna 2013.

Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2)  SL L 318, 27.11.1998., str. 1.

(3)  SL L 15, 20.1.2009., str. 14.

(4)  SL L 174, 26.6.2013., str. 1.

(5)  SL L 305, 1.11.2012., str. 6.

(6)  Vidjeti 73 str. ovog Službenog lista.

(7)  SL L 250, 2.10.2003., str. 10.

(8)  Vidjeti 107 str. ovog Službenog lista.

(9)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(10)  SL L 267, 10.10.2009., str. 7.

(11)  SL L 302, 17.11.2009., str. 32.

(12)  SL L 226, 28.8.2010., str. 48.

(13)  SL L 372, 31.12.1986., str. 1.


PRILOG I.

MONETARNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE I STATISTIČKI IZVJEŠTAJNI ZAHTJEVI

Uvod

Statistički sustav država članica čija je valuta euro (dalje u tekstu „države članice europodručja”) koji obuhvaća bilancu sektora monetarnih financijskih institucija (MFI) sastoji se od dva glavna elementa:

(a)

popisa monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe (vidjeti dio 1. za utvrđivanje određenih monetarnih financijskih institucija); i

(b)

specifikacije statističkih podataka koje navedene monetarne financijske institucije dostavljaju mjesečnom, tromjesečnom i godišnjom učestalošću (vidjeti dijelove 2., 3., 4., 5., 6. i 7.).

Za potrebe dobivanja potpunih podataka o bilanci monetarnih financijskih institucija potrebno je uvesti određene statističke izvještajne zahtjeve za investicijske fondove osim novčanih fondova i ostale financijske posrednike osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (OFP) kad djeluju u kontekstu financijskih djelatnosti koje uključuju dionice/udjele u novčanim fondovima (NF). Navedeni statistički podaci koje nacionalne središnje banke (NSB) prikupljaju od monetarnih financijskih institucija ili ostalih financijskih posrednika u skladu su s dijelom 2. te s nacionalnim rješenjima koji se oslanjaju na usklađene definicije i klasifikacije kako su određene u članku 1. i Prilogu II.

Novčana masa uključuje novčanice i kovanice u optjecaju i druge monetarne obveze (depozite i ostale financijske instrumente koji su bliski supstituti depozita) monetarnih financijskih institucija. Protustavke novčane mase obuhvaćaju sve ostale stavke u bilanci monetarnih financijskih institucija. ESB također prikuplja podatke o financijskim transakcijama izvedene iz stanja i ostalih podataka, uključujući podatke o vrijednosnim usklađivanjima koje iskazuju monetarne financijske institucije (vidjeti dio 5.).

Statistički podaci koje zahtijeva ESB ukratko su prikazani u dijelu 8.

DIO 1.

Utvrđivanje određenih monetarnih financijskih institucija

ODJELJAK 1.

Utvrđivanje određenih monetarnih financijskih institucija na temelju načela zamjenjivosti depozita

1.1

Financijske institucije koje nisu kreditne institucije koje izdaju financijske instrumente koji se smatraju bliskim supstitutima depozita klasificiraju se kao monetarne financijske institucije pod uvjetom da ispunjavaju definiciju monetarne financijske institucije u ostalim aspektima. Klasifikacija se temelji na kriterijima zamjenjivosti depozita (tj. jesu li obveze klasificirane kao depoziti), što se utvrđuje prema njihovoj likvidnosti, pri čemu se kombiniraju obilježja prenosivosti, konvertibilnosti, sigurnosti i utrživosti, te uzimajući u obzir, prema potrebi, razdoblje njihovog izdavanja.

Navedeni kriteriji zamjenjivosti depozita također se primjenjuju za utvrđivanje je li obveze potrebno klasificirati kao depozite, osim ako postoji posebna kategorija za takve obveze.

1.2

Za potrebe utvrđivanja zamjenjivosti depozita i klasificiranja obveza kao depozita:

(a)

prenosivost se odnosi na mogućnost mobilizacije sredstava plasiranih u financijski instrument upotrebom platnih sredstava kao što su čekovi, nalozi za prijenos, izravno terećenje ili slična sredstva;

(b)

konvertibilnost se odnosi na mogućnost i troškove konverzije financijskih instrumenata u gotovinu ili prenosive depozite; gubitak fiskalnih prednosti u slučaju takve konverzije može se smatrati nekom vrstom kazne koja umanjuje stupanj likvidnosti;

(c)

sigurnost znači točno unaprijed znati kapitalnu vrijednost financijskog instrumenta izraženu u nacionalnoj valuti;

(d)

vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi te se s njima redovito trguje na uređenom tržištu smatraju se utrživima. Za udjele u otvorenim subjektima za zajednička ulaganja ne postoji tržište u uobičajenom smislu. Unatoč tome, ulagači znaju dnevne kotacije dionica i mogu povući sredstva po toj cijeni.

ODJELJAK 2.

Specifikacija kriterija za utvrđivanje novčanih fondova

Za potrebe članka 2.:

(a)

smatra se da instrument tržišta novca ima visoku kreditnu kvalitetu ako mu je dodijeljen jedan od dva najviša moguća kratkoročna kreditna rejtinga od strane svake priznate agencije za utvrđivanje kreditnog rejtinga koja je ocijenila instrument ili, u slučaju da instrument nema kreditni rejting, ima jednaku kvalitetu koja je utvrđena prema internom postupku ocjenjivanja društva za upravljanje. U slučaju da priznata agencija za utvrđivanje kreditnog rejtinga podijeli svoju najvišu kratkoročnu ocjenu u dvije kategorije, te dvije ocjene smatraju se jednom kategorijom i time najvišom mogućom ocjenom;

(b)

novčani fond može, kao iznimka od zahtjeva iz stavka (a), držati državne instrumente čija kvaliteta odgovara najmanje investicijskom razredu, pri čemu „državni instrumenti” znači instrumenti tržišta novca koje su izdali ili za koje jamče središnja, regionalna ili lokalna tijela ili središnja banka države članice, ESB, Unija ili Europska investicijska banka;

(c)

pri izračunu ponderiranog prosječnog trajanja za vrijednosne papire, uključujući strukturirane financijske instrumente, izračun dospijeća temelji se na preostalom dospijeću do redovne otplate instrumenata. Međutim, kada financijski instrument ima ugrađenu opciju prodaje, umjesto tog preostalog dospijeća moguće je upotrijebiti datum izvršenja opcije prodaje, samo ako su u svakom trenutku ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.

upravljačko društvo može se koristiti opcijom prodaje na njezin dan korištenja;

ii.

izvršna cijena opcije prodaje ostaje blizu očekivane vrijednosti instrumenta na sljedeći datum izvršenja;

iii.

iz ulagačke strategije novčanog fonda proizlazi da će opcija vrlo vjerojatno biti izvršena na sljedeći datum izvršenja;

(d)

pri izračunu ponderiranog prosječnog trajanja i ponderiranog prosječnog dospijeća, uzima se u obzir učinak izvedenih financijskih instrumenta, depozita i tehnika učinkovitog upravljanja portfeljem;

(e)

„ponderirano prosječno dospijeće” znači mjera prosječnog vremena do dospijeća svih odnosnih vrijednosnih papira u fondu, koja je ponderirana tako da odražava relativne udjele svakog instrumenta, pri čemu se pretpostavlja da je dospijeće instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom vrijeme preostalo do sljedećeg usklađivanja kamatne stope s kamatnom stopom na tržištu novca, a ne preostalo vrijeme do povrata vrijednosti glavnice vrijednosnog papira. U praksi se ponderirano prosječno dospijeće rabi za mjerenje osjetljivosti novčanog fonda na promjene kamatnih stopa na tržištu novca;

(f)

„ponderirani prosječni vijek” (WAL) znači ponderirani prosjek preostalog dospijeća svakog vrijednosnog papira koji se drži u fondu, što znači vrijeme do potpune otplate glavnice, neovisno o kamati i bez diskontiranja. Suprotno izračunu WAM-a, izračun WAL-a za promjenjivu kamatnu stopu i strukturne financijske instrumente ne sprječava upotrebu datuma za usklađivanje kamatne stope i umjesto toga upotrebljava samo konačno dospijeće navedeno u vrijednosnom papiru. WAL se upotrebljava za mjerenje kreditnog rizika, budući da, što se više odgađa povrat glavnice, viši je kreditni rizik. WAL se također upotrebljava za ograničavanje rizika likvidnosti;

(g)

„instrumenti tržišta novca” znači instrumente s kojima se inače trguje na tržištu novca koja su likvidna i imaju vrijednost koja se svakodobno mogu utvrditi;

(h)

„društvo za upravljanje” znači društvo čije je redovno poslovanje upravljanje portfeljem novčanog fonda.

DIO 2.

Bilanca (mjesečno stanje)

ESB za sastavljanje monetarnih agregata i protustavki europodručja zahtijeva podatke u tablici 1. kako slijedi:

1.   Kategorije instrumenata

(a)   Obveze

Odgovarajuće kategorije instrumenata jesu: gotov novac u optjecaju, obveze po depozitima, izdane dionice/udjeli u novčanim fondovima, izdani dužnički vrijednosni papiri, kapital i pričuve i preostale obveze. Kako bi se odvojile monetarne od nemonetarnih obveza, obveze po depozitima također su podijeljene na prekonoćne depozite, depozite s ugovorenim rokom dospijeća, iskupive depozite s otkaznim rokom te repo ugovore. Vidjeti definicije u Prilogu II.

(b)   Imovina

Odgovarajuće kategorije instrumenata jesu: gotovina, krediti, dužnički vrijednosni papiri koji se drže, udjeli, dionice investicijskih fondova, dugotrajna imovina i preostala imovina. Vidjeti definicije u Prilogu II.

2.   Raščlamba prema dospijeću

Zaključni rokovi po izvornom dospijeću predstavljaju supstitut za pojedinosti o instrumentima kad financijski instrumenti na različitim tržištima nisu u potpunosti usporedivi.

(a)   Obveze

Zaključni rokovi za razrede dospijeća ili za razdoblja opoziva su: za depozite s ugovorenim rokom dospijeća, jedna i dvije godine od izdavanja, a za iskupive depozite s otkaznim rokom, tri mjeseca i dvije godine. Za repo ugovore nema raščlambe prema dospijeću jer su oni obično vrlo kratkoročni instrumenti, tj. obično s dospijećem kraćim od tri mjeseca pri izdavanju. Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju monetarne financijske institucije dijele se na one s dospijećem od jedne godine i dvije godine. Za dionice/udjele koje izdaju novčani fondovi raščlamba prema dospijeću nije potrebna.

(b)   Imovina

Zaključni rokovi za razrede dospijeća jesu: za kredite monetarnih financijskih institucija rezidentima (osim monetarnih financijskih institucija) europodručja prema podsektorima te dalje za kredite monetarnih financijskih institucija kućanstvima prema namjeni, prema razredu dospijeća od jedne i pet godina, a za ulaganja monetarnih financijskih institucija u dužničke vrijednosne papire koje su izdale druge monetarne financijske institucije koje se nalaze u europodručju, prema razredu dospijeća od jedne i pet godina kako bi se pri izračunu monetarnih agregata omogućilo netiranje tog instrumenta među monetarnim financijskim institucijama.

3.   Raščlamba prema namjeni te zasebno utvrđivanje kredita trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti

Krediti kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima dijele se dalje prema namjeni (potrošački krediti, stambeni krediti i ostali krediti). U kategoriji „ostali krediti” krediti odobreni trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti moraju se posebno utvrditi (vidjeti definicije kategorija instrumenata u dijelu 2. Priloga II. i definicije sektora u dijelu 3. Priloga II.). Nacionalne središnje banke mogu odustati od zahtjeva za zasebnim utvrđivanjem kredita trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti ako takvi krediti čine manje od 5 % ukupnih kredita kućanstvima u državi članici europodručja.

4.   Raščlamba prema valutama

Za bilančne stavke koje se mogu upotrebljavati pri sastavljanju monetarnih agregata stanja u eurima moraju biti utvrđena zasebno tako da ESB ima mogućnost određivanja monetarnih agregata s obzirom na stanja iskazana u svim valutama zajedno ili samo u eurima.

5.   Raščlamba prema sektoru i rezidentnosti protustranaka

5.1

Sastavljanje monetarnih agregata i protustavki europodručja zahtijeva utvrđivanje protustranaka koje se nalaze u europodručja koje sastavljaju sektor imatelja novca. Za navedene potrebe, protustranke koje nisu monetarne financijske institucije dijele se, kao što je određeno revidiranim Europskim sustavom računa (dalje u tekstu „ESA 2010”), a prema Uredbi (EU) br. 549/2013 (vidjeti Prilog II. dio 3.), na opću državu (S.13), pri čemu je središnja država (S.1311) u ukupnim obvezama po depozitima utvrđena zasebno, te na ostale rezidentne sektore. Kako bi se izračunala mjesečna sektorska disagregacija monetarnih agregata i protustavki kredita, ostali domaći sektori dalje se dijele na sljedeće podsektore: investicijski fondove osim novčanih fondova (S.124), ostali financijski posrednici osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova + pomoćne financijske institucije + vlastite financijske institucije i zajmodavci (S.125 + S.126 + S.127), osiguravajuća društva (S.128), mirovinski fondovi (S.129), nefinancijska društva (S.11) te kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15). Uvodi se dodatna razlika za protustranke koje su financijska društva posebne namjene i središnje klirinške protustranke unutar spojenih sektora protustranaka Za trgovce pojedince/društva osoba bez pravne osobnost, vidjeti odjeljak 3. Za potrebe odredbi o minimalnim obveznim pričuvama ESB-a, a u odnosu na ukupne obveze po depozitima i kategorijama depozita „depoziti s ugovorenim rokom dospijeća duljim od dvije godine”, „iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od dvije godine” i „repo ugovorima” obavlja se dodatna podjela na kreditne institucije, druge protustranke koje su monetarne financijske institucije i središnju državu.

5.2

U odnosu na ukupne obveze po depozitima i kategoriju imovine „ukupni krediti” obavlja se dodatna podjela na središnje banke (S.121) i društva koja uzimaju depozite osim središnje banke (S.122) te na ostatak svijeta i nebankarske institucije radi boljeg razumijevanja politika kreditiranja i financiranja u bankarskom sektoru te radi boljeg nadzora nad međubankovnim aktivnostima.

5.3

U odnosu na pozicije unutar grupe, obavlja se dodatna podjela na pozicije kreditiranja i depozita te transakcije između društava koja uzimaju depozite osim središnje banke (S.122) radi mogućnosti utvrđivanja međupovezanosti između kreditnih institucija koja pripadaju istoj grupi (domaćih i onih iz drugih država članica europodručja).

5.4

U odnosu na držanja dužničkih vrijednosnih papira s izvornim rokom dospijeća do jedne godine, s raščlambom prema valutama, uvodi se dodatna podjela za opću državu (S.13) radi osiguranja boljeg pregleda na međupovezanosti između država i banaka.

5.5

Određeni depoziti/krediti koji proizlaze iz repo/obratnih repo ugovora ili analognih operacija s „ostalim financijskim posrednicima (S.125) + pomoćnim financijskim institucijama (S.126) + vlastitim financijskim institucijama i zajmodavcima (S.127)” mogu se odnositi na transakcije sa središnjom protustrankom. Središnja protustranka je subjekt koji pravno posreduje između protustranaka u ugovorima kojima se trguje na financijskim tržištima tako da postaje kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu. Budući da su navedene transakcije često zamjena za bilateralne poslove između monetarnih financijskih institucija, uvodi se dodatna razlika unutar kategorije depozita „repo ugovori” u odnosu na poslove s tim protustrankama. Dodatna razlika uvodi se unutar kategorije „krediti” u odnosu na obratne repo ugovore s tim protustrankama.

5.6

Domaće protustranke utvrđuju se zasebno od protustranaka iz europodručja osim domaćih protustranaka u odnosu na sve statističke raščlambe. Protustranke koje se nalaze u europodručju utvrđuju se prema njihovoj domaćoj sektorskoj ili institucionalnoj klasifikaciji, u skladu s popisima koje vodi ESB za statističke potrebe te u skladu s „Priručnikom ESB-a za statistiku monetarnog sektora, sektora financijskih institucija i sektora financijskih tržišta. Smjernica za statističku klasifikaciju klijenata”, koji slijedi načela klasifikacije koja su u najvećoj mogućoj mjeri usklađena s Uredbom ESA 2010. Nema zahtjeva u vezi s geografskom raščlambom protustranaka koje se nalaze izvan europodručja.

5.7

U slučaju dionica/udjela u novčanim fondovima koje su izdale monetarne financijske institucije država članica sudionica, izvještajne jedinice dostavljaju barem podatke o rezidentnosti imatelja u skladu s raščlambom na domaće/iz europodručja osim domaćih/ostatak svijeta kako bi se omogućilo isključivanje udjela nerezidenata europodručja. Nacionalne središnje banke mogu također izvesti potrebne statističke podatke iz podataka prikupljenih na temelju Uredbe (EU) br. 1011/2012 (ESB/2012/24), u mjeri u kojoj podaci udovoljavaju uvjetima pravodobnosti sukladno članku 7. ove Uredbe, te minimalnim zahtjevima kako su utvrđeni u Prilogu IV.

(a)

U vezi s dionicama/udjelima u novčanim fondovima u vezi s kojima se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom vodi evidencija o identitetu imatelja, uključujući informacije o rezidentnosti imatelja, novčani fondovi izdavatelji ili osobe koje ih zakonski zastupaju, dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja njihovih izdanih dionica/udjela u mjesečnoj bilanci.

(b)

U vezi s dionicama/udjelima u novčanim fondovima za koje se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ne vodi evidencija o identitetu imatelja, ili u vezi s kojima se vodi evidencija koja ne uključuje informacije o rezidentnosti imatelja, izvještajne jedinice dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti u skladu s pristupom koji odredi odgovarajući NSB u suglasnosti s ESB-om. Ovaj zahtjev je ograničen na jednu ili na kombinaciju sljedećih mogućnosti, koje se odabiru vodeći računa o organizaciji relevantnih tržišta i o nacionalnim propisima dotične države članice. NSB će redovito pratiti ovaj zahtjev.

i.

Novčani fondovi izdavatelji:

Novčani fondovi izdavatelji ili osobe koje ih pravno zastupaju dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja njihovih izdanih dionica/udjela. Navedene podatke može dostaviti agent koji distribuira dionice/udjele ili bilo koji drugi subjekt koji je uključen u izdavanje, ponovnu kupnju ili prijenos dionica/udjela.

ii.

Monetarne financijske institucije ili ostali financijski posrednici kao skrbnici dionica/udjela novčanog fonda:

Kao izvještajne jedinice, monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji djeluju kao skrbnici dionica/udjela novčanog fonda dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja dionica/udjela koje izdaju rezidentni novčani fondovi i koji su u skrbništvu u ime imatelja ili u ime nekog drugog posrednika koji također djeluje kao skrbnik. Ova se mogućnost primjenjuje: i. ako skrbnik razlikuje dionice/udjele novčanog fonda koji se drže u skrbništvu u ime imatelja i one koji se drže u ime drugih skrbnika; i ii. ako je većina dionica/udjela novčanih fondova u skrbništvu domaćih rezidentnih institucija koje se klasificiraju kao financijski posrednici (monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici).

iii.

Monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji podnose izvješća o transakcijama rezidenata s nerezidentima koje uključuju dionice/udjele rezidentnog novčanog fonda:

Kao izvještajne jedinice monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji podnose izvješća o transakcijama rezidenata s nerezidentima koje uključuju dionice/udjele rezidentnog novčanog fonda dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja dionica/udjela koje izdaju rezidentni novčani fondovi, a kojima trguju u ime imatelja ili drugog posrednika koji je također uključen u transakciju. Ova se mogućnost primjenjuje: i. ako je izvještajni obuhvat sveobuhvatan, tj. ako obuhvaća u osnovi sve transakcije koje obavljaju izvještajne jedinice; ii. ako se dostavljaju točni podaci o kupnji i prodaji s nerezidentima država članica europodručja; iii. ako su razlike između vrijednosti pri izdanju i otkupne vrijednosti, isključujući naknade, tih dionica/udjela minimalne; i iv. ako je iznos dionica/udjela koje izda rezidentni investicijski fond kod nerezidenata europodručja nizak.

iv.

Ako se mogućnosti od i. do ii. ne primjenjuju, izvještajne jedinice, uključujući monetarne financijske institucije i ostale financijske posrednike, iskazuju relevantne podatke na temelju dostupnih podataka.

Image

Image

DIO 3.

Bilanca (tromjesečna stanja)

Kako bi dalje analizirao monetarna kretanja te zadovoljio druge statističke potrebe, ESB u odnosu na ključne stavke zahtijeva sljedeće:

1.

Raščlamba kredita nemonetarnim financijskim institucijama europodručja po podsektoru, dospijeću te kolateralu u obliku nekretnina (vidjeti tablicu 2.).

Navedeno se zahtijeva kako bi se omogućio nadzor cjelokupne strukture ukupnoga kreditnog financiranja monetarnih financijskih institucija (kredita i vrijednosnih papira) prema sektoru imatelja novca po podsektorima i dospijeću. Za nefinancijska društva i kućanstva zahtijevaju se daljnje pozicije „od toga:” koje utvrđuju kredite osigurane kolateralom u obliku nekretnina.

Za kredite nominirane u eurima s izvornim rokom dospijeća duljim od jedne i duljim od dvije godine nefinancijskim društvima i kućanstvima zahtijevaju se daljnje pozicije „od toga:” za određena preostala dospijeća i razdoblja promjene kamatne stope (vidjeti tablicu 2.). Promjena kamatne stope smatra se promjenom kamatne stope na kredit koja je predviđena u postojećem ugovoru o kreditu. Krediti koji podliježu promjeni kamatne stope uključuju, između ostalog, kredite s kamatnim stopama koje se periodično revidiraju u skladu s promjenom indeksa npr. Euribor, kredite s kamatnim stopama koje se redovito revidiraju, npr. promjenjive kamatne stope i kredite s kamatnim stopama koje se revidiraju u skladu s diskrecijskim pravom monetarnih financijskih institucija.

2.

Raščlamba obveza po depozitima monetarnih financijskih institucija prema općoj državi (osim središnje države) država članica europodručja po podsektoru (vidjeti tablicu 2.).

Navedeno se zahtijeva kao dopunska informacija podacima koji se dostavljaju mjesečno.

3.

Raščlamba pozicija s protustrankama izvan europodručja po sektorima (vidjeti tablicu 2.).

Sektorska klasifikacija u skladu sa Sustavom nacionalnih računa (dalje u tekstu: „SNA 2008”) primjenjuje se ako ESA 2010 nije na snazi.

4.

Utvrđivanje bilančnih pozicija za izvedene financijske instrumente i obračunate kamate na kredite i depozite unutar preostale imovine i preostalih obveza (vidjeti tablicu 2.).

Ova se raščlamba zahtijeva radi unapređenja usklađenosti između statistika.

5.

Raščlamba prema državama, uključujući prema Europskoj investicijskoj banci i Europskom stabilizacijskom mehanizmu (vidjeti tablicu 3.).

Ova se raščlamba zahtijeva radi analize daljnjih monetarnih kretanja te također za potrebe prijelaznih zahtjeva i kontrolu kvalitete podataka.

6.

Raščlamba po sektorima za prekogranične depozite nemonetarnih financijskih institucija unutar europodručja i prekogranične kredite nemonetarnim financijskim institucijama unutar europodručja (vidjeti tablicu 3.).

Ova se raščlamba zahtijeva radi ocjene pozicija sektora monetarnih financijskih institucija u pojedinim državama članicama prema preostalim državama članicama europodručja.

7.

Raščlamba prema valutama (vidjeti tablicu 4.).

Ova se raščlamba zahtijeva kako bi se omogućio izračun transakcija za monetarne agregate i protustavke prilagođene za tečajne promjene, kada navedeni agregati uključuju ukupno sve valute.

Image

Image

Image

DIO 4.

Dostavljanje podataka o vrijednosnim usklađivanjima za sastavljanje transakcija

Za sastavljanje transakcija u vezi s monetarnim agregatima i protustavkama europodručja, ESB zahtijeva vrijednosna usklađivanja u vezi s otpisom/otpisom dijela vrijednosti kredita i revalorizacijom cijena vrijednosnih papira:

1.   Otpis/otpis dijela vrijednosti kredita

Podaci o usklađivanjima u vezi s otpisom/otpisom dijela vrijednosti kredita iskazuju se kako bi ESB mogao sastaviti financijske transakcije iz stanja iskazanih tijekom dva uzastopna izvještajna razdoblja. Usklađivanje odražava sve promjene u stanju kredita iskazanih u skladu s dijelovima 2. i 3. do kojih je došlo zbog otpisa dijela vrijednosti, uključujući otpis cjelokupnog preostalog iznosa kredita (otpis). Usklađivanje također treba odražavati promjene u rezervacijama za kredite ako NSB odluči da se stanja u bilanci knjiže u neto iznosima bez rezervacija. Uključuju se također i otpisi/otpisi dijela vrijednosti kredita koji se knjiže u trenutku kad se kredit proda ili prenese na treću osobu ako ih je moguće utvrditi.

Minimalni zahtjevi za otpise/otpise dijela vrijednosti kredita određeni su u tablici 1.A.

2.   Revalorizacija cijena vrijednosnih papira

Usklađivanje povezano s revalorizacijom cijene vrijednosnih papira odnosi se na fluktuacije u vrednovanju vrijednosnih papira do kojih dolazi zbog promjene u cijeni po kojoj su vrijednosni papiri uknjiženi ili po kojoj se njima trguje. Usklađivanje uključuje promjene do kojih dolazi tijekom vremena u vrijednosti bilančnog stanja na kraju razdoblja zbog promjena u referentnoj vrijednosti po kojoj su vrijednosni papiri uknjiženi, tj. mogući dobici/gubici. Ono također može sadržavati promjene u vrednovanju koje je proizlaze iz transakcija vrijednosnim papirima, tj. realizirane dobitke/gubitke.

Minimalni zahtjevi za revalorizaciju cijena vrijednosnih papira određeni su u tablici 1.A.

Nije ustanovljen minimalni izvještajni zahtjev za stranu obveza u bilanci. Međutim, ako prakse vrednovanja koje izvještajne jedinice primjenjuju za izdane dužničke vrijednosne papire rezultiraju promjenama u njihovim stanjima na kraju razdoblja, nacionalnim središnjim bankama dopušteno je prikupljanje podataka koji se odnose na takve promjene. Navedeni podaci dostavljaju se kao „ostala vrijednosna usklađivanja”.

Image

Image

DIO 5.

Statistički izvještajni zahtjevi za sekuritizacije kredita i ostale prijenose kredita

1.   Opći zahtjevi

Podaci se dostavljaju u skladu s člankom 8. stavkom 2. uz dodatne zahtjeve iz članka 8. stavka 4., prema potrebi. Sve stavke podataka dijele se prema rezidentnosti i podsektoru dužnika po kreditu kako je navedeno u nazivima stupaca tablice 5. Krediti preneseni tijekom faze skladištenja u sekuritizaciji tretiraju se kao da su već sekuritizirani.

2.   Zahtjevi u vezi s iskazivanjem neto tokova sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita

2.1

Za potrebe članka 6. točke (a) monetarne financijske institucije izračunavaju stavke iz dijela 1. i 2. tablice 5. kao neto tokove sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita tijekom odgovarajućeg razdoblja umanjene za kredite stečene tijekom odgovarajućeg razdoblja. Krediti preneseni na drugu domaću monetarnu financijsku instituciju ili stečeni od druge domaće monetarne financijske institucije te krediti do čijeg prijenosa dođe kao posljedica podjele izvještajne jedinice ili spajanja odnosno pripajanja ili preuzimanja kojim je obuhvaćena izvještajna jedinica i druga domaća monetarna financijska institucija, nisu uključeni u ovaj izračun. Krediti preneseni na drugu domaću monetarnu financijsku instituciju ili stečeni od druge inozemne monetarne financijske institucije uključeni su u ovaj izračun.

2.2

Stavke iz odjeljka 3.1. raspoređuju se u dijelove 1. i 2. tablice 5. kako slijedi:

(a)

podaci o prenošenjima i stjecanjima s učinkom na stanja kredita koja se iskazuju u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I., tj. prijenosi koji za posljedicu imaju prestanak priznavanja ili stjecanja koja za posljedicu imaju priznavanje ili ponovno priznavanje raspoređuju se u dio 1.; i

(b)

podaci o prenošenjima i stjecanjima bez učinka na stanja kredita koja se iskazuju u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I., tj. prijenosi koji za posljedicu nemaju prestanak priznavanja i stjecanja koja za posljedicu nemaju priznavanje ili ponovno priznavanje raspoređuju se u dio 2.

2.3

Stavke u dijelu 1. tablice 5. na mjesečnoj se osnovi dijele dalje u skladu s protustrankom u prijenosu kredita, pri čemu se razlikuju financijska društva posebne namjene, od toga ona koja su rezidenti u europodručju, i ostale protustranke. Daljnje raščlambe prema izvornom dospijeću i namjeni kredita zahtijevaju se na tromjesečnoj osnovi za određene stavke kako je navedeno u tablici 5.(b).

3.   Izvještajni zahtjevi za sekuritizirane i isknjižene servisirane kredite

3.1

Monetarne financijske institucije dostavljaju podatke u skladu s dijelom 3. tablice 5 za sekuritizirane i isknjižene kredite za koje monetarna financijska institucija djeluje kao serviser, na način kako slijedi:

(a)

stanja na kraju razdoblja; i

(b)

financijske transakcije isključujući prijenose kredita i stjecanja tijekom odgovarajućeg razdoblja, tj. promjene u stanjima, koje se može pripisati otplati glavnice kredita od strane zajmoprimaca.

3.2

U vezi s odjeljkom 3.1.(b), nacionalne središnje banke mogu umjesto toga zahtijevati da monetarne financijske institucije dostave neto tokove prijenosa i stjecanja kredita za koje monetarna financijska institucija djeluje kao serviser, tako da nacionalna središnja banka može izvesti financijske transakcije navedene u odjeljku 3.1.(b).

3.3

Nacionalne središnje banke mogu izvještajnim jedinicama osigurati odstupanje od zahtjeva iz odjeljka 3.1.(b) u slučaju kada neto tokovi prikupljeni u dijelu 1.1. tablice 5. ispunjavaju zahtjeve odjeljka 3.2., tj. u slučaju kada prema nacionalnoj praksi sekuritizirane i isknjižene kredite servisiraju monetarne financijske institucije. Nacionalne središnje banke osiguravaju da su navedeni neto tokovi u skladu sa svrhom izračuna financijskih transakcija isključujući prijenose kredita i stjecanja prema odjeljku 3.1.(b). Nacionalne središnje banke mogu od monetarnih financijskih institucija zahtijevati dodatne podatke radi provođenja potrebnih usklađivanja.

3.4

Nacionalne središnje banke mogu proširiti statističke izvještajne zahtjeve iz ovog odjeljka na sve isknjižene kredite servisirane od strane monetarnih financijskih institucija, a koji su sekuritizirani ili na drugi način preneseni. U tom slučaju, nacionalna središnja banka će obavijestiti monetarne financijske institucije o statističkim izvještajnim zahtjevima sukladno dijelu 3. tablice 5.

4.   Zahtjevi u vezi s iskazivanjem stanja kredita koji su servisirani u sekuritizaciji

4.1

Monetarne financijske institucije dostavljaju tromjesečne podatke za sve kredite koji su servisirani u sekuritizaciji, u skladu s dijelom 4. tablice 5. neovisno o tome jesu li servisirani krediti ili njihova odgovarajuća prava servisiranja priznati u bilanci izvještajne jedinice.

4.2

U smislu kredita servisiranih za financijska društva posebne namjene koja su rezidenti drugih država članica europodručja, monetarne financijske institucije osiguravaju daljnje raščlambe agregiranjem servisiranih kredita zasebno za svaku državu članicu u kojoj je financijsko društvo posebne namjene rezident.

4.3

Nacionalne središnje banke mogu od rezidentnih monetarnih financijskih institucija koje djeluju kao serviseri sekuritiziranih kredita prikupljati podatke iz članka 6.(b) ili dijelove podataka za svako financijsko društvo posebne namjene zasebno. Ako NSB smatra da se podaci iz odjeljka 4.4. i raščlambe iz odjeljka 4.2. mogu prikupljati za svako financijsko društvo posebne namjene zasebno, on obavješćuje monetarne financijske institucije zahtijeva li se i u kojem opsegu dostava podataka iz odjeljaka 4.1. i 4.2.

5.   Statistički izvještajni zahtjevi za monetarne financijske institucije koje primjenjuju MRS 39, MSFI 9 ili slična nacionalna računovodstvena pravila

5.1

Monetarne financijske institucije koje primjenjuju MRS 39, MSFI 9 ili slična pravila iskazuju stanja na kraju mjeseca za kredite prenesene putem sekuritizacije koji ne podliježu prestanku priznavanja u skladu s dijelom 5. tablice 5.

5.2

Monetarne financijske institucije na koje se primjenjuje odstupanje iz članka 9. stavka 6. iskazuju stanja na kraju tromjesečja za kredite prenesene putem sekuritizacije koji podliježu prestanku priznavanja, ali se nastavljaju priznavati u financijskim izvještajima u skladu s dijelom 5. tablice 5.

Image

Image

DIO 6.

Pojednostavljeno izvješćivanje za male kreditne institucije

Kreditne institucije na koje se primjenjuju odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (d) mogu se izuzeti iz sljedećih zahtjeva:

1.

Raščlamba prema valutama iz dijela 2. odjeljka 4.

2.

Zasebnog utvrđivanja:

(a)

pozicija sa središnjim protustrankama iz dijela 5.3. odjeljka 2.;

(b)

sindiciranih kredita kako je navedeno u dijelu 1. tablici 2.;

(c)

dužničkih vrijednosnih papira s rokom dospijeća do dvije godine i nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %, kako je navedeno u dijelu 1. tablici 2.

3.

Raščlamba prema sektorima iz dijela 3. odjeljka 3.

4.

Raščlamba prema državama iz dijela 4. odjeljka 3.

5.

Raščlamba prema valutama iz dijela 5. odjeljka 3.

Pored toga, navedene kreditne institucije mogu ispuniti statističke izvještajne zahtjeve iz dijelova 2., 5. i 6. dostavom podataka na tromjesečnoj osnovi te u skladu sa zahtjevom za pravodobnošću za tromjesečne statističke podatke iz članka 7. stavka 3.

DIO 7.

Sažetak

Sažetak raščlambe za potrebe agregirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija (1)

KATEGORIJE INSTRUMENATA I DOSPIJEĆA

BILANČNE STAVKE

IMOVINA

OBVEZE

1.

Gotovina

2.

Krediti

 

do 1 godine (2)

 

dulje od 1 i do 5 godina (2)

 

dulje od 5 godina (2)

od toga: pozicije unutar grupe

od toga: sindicirani krediti

od toga: obratni repo ugovori

od toga: revolving krediti i prekoračenja (euro)

od toga: krediti po kreditnim karticama bez naplate kamate (euro)

od toga: krediti po kreditnim karticama s naplatom kamate (euro)

od toga: kolateral u obliku nekretnina (7)

Krediti s izvornim rokom dospijeća duljim od 1 godine (euro)

od toga: krediti s preostalim rokom dospijeća kraćim od 1 godine

od toga: krediti s preostalim rokom dospijeća duljim od 1 godine i promjenom kamatne stope u sljedećih 12 mjeseci

Krediti s izvornim rokom dospijeća duljim od 2 godine (euro)

od toga: krediti s preostalim rokom dospijeća kraćim od 2 godine

od toga: krediti s preostalim rokom dospijeća duljim od 2 godine i promjenom kamatne stope u sljedeća 24 mjeseca

3.

Dužnički vrijednosni papiri

 

do 1 godine (3)

 

dulje od 1 i do 2 godine (3)

 

dulje od 2 godine (3)

4.

Vlasnički udjeli

5.

Dionice/udjeli u investicijskim fondovima

 

dionice/udjeli novčanih fondova

 

dionice/udjeli investicijskih fondova osim novčanih fondova

6.

Nefinancijska imovina (uključujući dugotrajnu imovinu)

7.

Preostala imovina

 

od toga: izvedeni financijski instrumenti

 

od toga: obračunate kamate na kredite

8.

Gotov novac u optjecaju

9.

Depoziti

 

do 1 godine (4)

 

dulje od 1 godine (4)

od toga: pozicije unutar grupe

od toga: prenosivi depoziti

od toga: do 2 godine

od toga: sindicirani krediti

9.1.

Prekonoćni depoziti

od toga: prenosivi depoziti

9.2.

Depoziti s ugovorenim rokom dospijeća

 

do 1 godine

 

dulje od 1 i do 2 godine

 

dulje od 2 godine

9.3.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom

 

do 3 mjeseca

 

dulje od 3 mjeseca

 

od toga: dulje od 2 godine (5)

9.4.

Repo ugovori

10.

Dionice/udjeli novčanih fondova

11.

Izdani dužnički vrijednosni papiri

 

do 1 godine

 

dulje od 1 i do 2 godine

od toga: do 2 godine i nominalno kapitalno jamstvo ispod 100 %

 

dulje od 2 godine

12.

Kapital i pričuve

13.

Preostale obveze

 

od toga: izvedeni financijski instrumenti

 

od toga: obračunate kamate na depozite


KATEGORIJE PROTUSTRANAKA I NAMJENE

IMOVINA

OBVEZE

A.

Domaći rezidenti

 

Monetarne financijske institucije (MFI)

 

od toga: središnje banke

 

od toga: društva koja uzimaju depozite osim središnje banke

 

Nemonetarne financijske institucije

 

Opća država

 

središnja država

 

regionalna država

 

lokalna država

 

fondovi socijalnog osiguranja

 

Ostali rezidentni sektori (6)

 

investicijski fondovi osim novčanih fondova (S.124)

 

drugi financijski posrednici, pomoćne financijske institucije i vlastite financijske institucije i zajmodavci (S.125 + S.126 + S.127) (6)

 

od toga: središnje protustranke (7)

 

od toga: financijska društva posebne namjene (7)

 

osiguravajuća društva (S.128)

 

mirovinski fondovi (S.129) (6)

 

nefinancijska društva (S.11) (6)

 

kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima (s.14 + S.15) (6)

 

potrošački krediti (7)

 

stambeni krediti (7)

 

ostali krediti (7)

od toga: trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (7)

B.

Rezidenti europodručja osim domaćih rezidenata

 

Monetarne financijske institucije (MFI)

 

od toga: središnje banke

 

od toga: društva koja uzimaju depozite osim središnje banke

 

Nemonetarne financijske institucije

 

Opća država

 

središnja država

 

regionalna država

 

lokalna država

 

fondovi socijalnog osiguranja

 

Ostali rezidentni sektori (6)

 

investicijski fondovi osim novčanih fondova (S.124)

 

drugi financijski posrednici, pomoćne financijske institucije i vlastite financijske institucije i zajmodavci (S.125 + S.126 + S.127) (6)

 

od toga: središnje protustranke (7)

 

od toga: financijska društva posebne namjene (7)

 

osiguravajuća društva (S.128)

 

mirovinski fondovi (S.129) (6)

 

nefinancijska društva (S.11) (6)

 

kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvimA (S.14 + S.15) (6)

 

potrošački krediti (7)

 

krediti za kupnju nekretnina (7)

 

ostali krediti (7)

 

od toga: trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (7)

C.

Rezidenti ostatka svijeta

 

Banke

 

Nebankarske institucije

 

Opća država

 

Ostali rezidenti

A.

Domaći rezidenti

 

Monetarne financijske institucije (MFI)

 

od toga: središnje banke

 

od toga: društva koja uzimaju depozite osim središnje banke

 

od toga: kreditne institucije:

 

Nemonetarne financijske institucije

 

Opća država

 

središnja država

 

Druga opća država

 

regionalna država

 

lokalna država

 

fondovi socijalnog osiguranja

 

Ostali rezidentni sektori (6)

 

investicijski fondovi osim novčanih fondova (S.124)

 

drugi financijski posrednici, pomoćne financijske institucije i vlastite financijske institucije i zajmodavci (S.125 + S.126 + S.127) (6)

 

od toga: središnje protustranke (7)

od toga: financijska društva posebne namjene (7)

 

osiguravajuća društva (S.128)

 

mirovinski fondovi (S.129) (6)

 

nefinancijska društva (S.11)

 

kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvimA (S.14 + S.15) (6)

B.

Rezidenti europodručja osim domaćih rezidenata

 

Monetarne financijske institucije (MFI)

 

od toga: središnje banke

 

od toga: društva koja uzimaju depozite osim središnje banke

 

od toga: kreditne institucije

 

Nemonetarne financijske institucije

 

Opća država

 

središnja država

 

druga opća država

 

regionalna država

 

lokalna država

 

fondovi socijalnog osiguranja

 

Ostali rezidentni sektori (6)

 

investicijski fondovi osim novčanih fondova (S.124)

 

drugi financijski posrednici, pomoćne financijske institucije i vlastite financijske institucije i zajmodavci (S.125 + S.126 + S.127) (6)

 

od toga: središnje protustranke (7)

 

od toga: financijska društva posebne namjene (7)

 

osiguravajuća društva (S.128)

 

mirovinski fondovi (S.129) (6)

 

nefinancijska društva (S.11) (6)

 

kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvimA (S.14 + S.15) (6)

C.

Rezidenti ostatka svijeta

 

Banke

 

Nebankarske institucije

 

Opća država

 

Ostali rezidenti

D.

Ukupno

D.

Ukupno

VALUTE

e

euro

x

strane valute valute koje nisu euro, tj. valute drugih država članica, USD, JPY, CHF, preostale valute (8)


(1)  Mjesečne raščlambe podataka označene su podebljanim slovima, tromjesečne raščlambe podataka navedene su normalnim slovima.

(2)  Mjesečne raščlambe prema dospijeću odnose se samo na kredite glavnim rezidentnim sektorima, osim monetarnih financijskih institucija i opće države država članica europodručja. Odgovarajuće raščlambe prema dospijeću za kredite općoj državi osim središnje države država članica europodručja na tromjesečnoj su osnovi.

(3)  Mjesečne raščlambe prema dospijeću odnose se samo na držanja vrijednosnih papira koje su izdale monetarne financijske institucije iz država članica europodručja. Kao tromjesečni podaci držanja vrijednosnih papira koje su izdale nemonetarne financijske institucije u državama članicama sudionicama dijele se na „do jedne godine” i „dulje od jedne godine”.

(4)  Samo prema ostatku svijeta.

(5)  Izvješćivanje za stavku „iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od dvije godine” dobrovoljno je dok se ne odluči drukčije.

(6)  Mjesečne raščlambe prema podsektorima zahtijevaju se za kredite i depozite.

(7)  Za kredite je uključena daljnja raščlamba prema namjeni za podsektor S.14 + S.15. K tome, za ograničeni broj instrumenata zahtijevaju se daljnje „pozicije od toga:” za neke podsektore: „od toga: središnje protustranke” i „od toga financijska društva posebne namjene” za podsektor S.125, od toga trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti za kredite podsektorima S.14, „od toga kolateral u obliku nekretnina” za kredite podsektorima S.11 i S.14 + S.15 (samo tromjesečni zahtjevi).

(8)  Tromjesečne raščlambe prema valutama svih ostalih država članica zahtijevaju se samo za odabrane stavke.


PRILOG II.

KONSOLIDACIJSKA NAČELA I DEFINICIJE

DIO 1.

Konsolidacija za statističke potrebe unutar iste države članice

1.

Za sve države članice čija je valuta euro izvještajna se populacija sastoji od monetarnih financijskih institucija koje su uključene u popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe te su rezidenti na području država članica europodručja (1). To su:

(a)

institucije osnovane te koje se nalaze na tom području, uključujući društva kćeri matičnih društava koja se nalaze izvan tog područja; i

(b)

podružnice institucija koje imaju glavni ured izvan tog područja.

Institucije koje se nalaze u izvanteritorijalnim financijskim središtima statistički se tretiraju kao rezidenti područja na kojima se ta središta nalaze.

2.

Monetarne financijske institucije za potrebe statistike konsolidiraju poslovanje svih svojih domaćih ureda (sjedišta ili glavnog ureda i/ili podružnica) koji se nalaze u istoj državi članici. Nije dopuštena konsolidacija za potrebe statistike izvan nacionalnih granica.

(a)

Ako su matično društvo i njegova društva kćeri monetarne financijske institucije koje se nalaze u istoj državi članici, matičnom je društvu dopušteno konsolidiranje poslovanja tih društava kćeri u statističkim izvješćima, pri čemu se odvaja poslovanje kreditnih institucija i drugih monetarnih financijskih institucija.

(b)

Ako institucija ima podružnice koje se nalaze na području drugih država članica europodručja, sjedište ili glavni ured koji se nalaze u određenoj državi članici europodručja smatra pozicije prema svim tim podružnicama kao pozicije prema rezidentima drugih država članica europodručja. Obratno, podružnica koja se nalazi u određenoj državi članici europodručja smatra pozicije prema sjedištu ili glavnom uredu ili ostalim podružnicama iste institucije koji se nalaze na području drugih država članica europodručja kao pozicije prema rezidentima drugih država članica europodručja.

(c)

Ako institucija ima podružnice koje se nalaze izvan područja država članica europodručja, sjedište ili glavni ured koji se nalaze u određenoj državi članici europodručja smatra pozicije prema svim tim podružnicama kao pozicije prema rezidentima ostatka svijeta. Obratno, podružnica koja se nalazi u određenoj državi članici europodručja smatra pozicije prema sjedištu ili glavnom uredu ili prema ostalim podružnicama iste institucije koji se nalaze izvan država članica europodručja kao pozicije prema rezidentima ostatka svijeta.

DIO 2.

Definicije kategorija instrumenata

1.

U ovoj se tablici daje detaljan standardni opis kategorija instrumenata koje nacionalne središnje banke prenose u kategorije primjenjive na nacionalnoj razini u skladu s ovom Uredbom. Ova tablica nije popis pojedinačnih financijskih instrumenata i opisi nisu konačni. Definicije se odnose na Uredbu ESA 2010.

2.

Izvorni rok dospijeća, tj. dospijeće pri izdavanju, odnosi se na fiksno razdoblje vijeka trajanja financijskog instrumenta prije kojega on ne može biti otkupljen ili prije isteka kojega ga je moguće otkupiti samo uz plaćanje određene kazne, npr. određene vrste depozita. Otkazni rok odgovara vremenu između trenutka kada imatelj dostavlja obavijest o svojoj namjeri otkupa instrumenta i datuma kada je imatelju dopušteno pretvoriti taj instrument u gotovinu bez plaćanja kazne. Financijski se instrumenti razvrstavaju prema razdoblju otkaznog roka samo kada nije ugovoreno dospijeće.

3.

Financijska se potraživanja mogu razlikovati po tome da li su prenosiva ili ne. Potraživanje je prenosivo ako je vlasništvo potraživanja moguće prenijeti iz jedne jedinice u drugu isporukom ili indosamentom ili prijebojem u slučaju izvedenih financijskih instrumenata. Dok je sa svakim financijskim instrumentom moguće trgovati, prenosivim instrumentima se trguje na uređenoj burzi ili izvan burze, iako stvarno trgovanje nije nužan uvjet za prenosivost.

Tablica

Kategorije instrumenata

KATEGORIJE IMOVINE

Kategorija

Opis glavnih obilježja

1.

Gotovina

Držanje novčanica eura i strane valute te kovanog novca u optjecaju, koji se obično rabe za izvršavanje plaćanja.

2.

Krediti s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući pet godina/duljim od pet godina

Udjeli u financijskoj imovini stvoreni kada vjerovnici posuđuju sredstva dužnicima, koja nisu evidentirana ispravama ili su dokumentirana neprenosivim ispravama. Ova stavka također obuhvaća imovinu u obliku depozita plasiranih od strane izvještajnih jedinica. Nacionalne središnje banke mogu zahtijevati potpunu sektorsku raščlambu za ovu stavku.

1.

Ova stavka uključuje:

(a)

krediti odobreni kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima podijeljeno na:

i.

potrošačke kredite (krediti odobreni uglavnom u osobne svrhe za kupnju robe i usluga). Potrošački krediti odobreni trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti obuhvaćeni su ovom kategorijom, ako izvještajni MFI zna da je kredit namijenjen pretežno osobnoj potrošnji;

ii.

stambene kredite (krediti odobreni za potrebe ulaganja u stambene nekretnine za osobnu upotrebu ili najam, uključujući izgradnju i uređenje stambenog prostora). To obuhvaća kredite osigurane stambenom nekretninom koji se rabe za kupnju stambene nekretnine i ostale kredite za kupnju stambene nekretnine odobrene na osobnoj osnovi ili osigurane drugim oblicima imovine. Stambeni krediti odobreni trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti obuhvaćeni su ovom kategorijom, osim ako izvještajni MFI zna da je kredit namijenjen pretežno osobnoj potrošnji, u kojem se slučaju iskazuju kao „ostali krediti trgovaca pojedinaca/društava osoba bez pravne osobnosti”;

iii.

ostale kredite (krediti odobreni za ostale potrebe osim potrošnje te za stambene potrebe, kao što su poslovne potrebe, konsolidacija dugova, obrazovanje itd.). Ova kategorija može uključivati potrošačke kredite trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti (vidjeti Prilog II. dio 3.) ako se podaci o njima ne dostavljaju u kategoriji „potrošački krediti”. Dostavljaju se podaci o poziciji „od toga:” kojom se unutar navedene kategorije dostavljaju podaci o kreditima odobrenima trgovcima pojedincima (vidjeti Prilog II. dio 3.) osim ako se primjenjuju uvjeti za smanjeno izvješćivanje;

(b)

dugovanja po kreditnim karticama

Za potrebe ove Uredbe, ova kategorija obuhvaća kredite odobrene kućanstvu ili nefinancijskim društvima putem debitnih kartica s odgođenim plaćanjem tj. kartica koje omogućuju kredite po kreditnim karticama bez naplate kamate kako je određeno dalje) ili putem kreditnih kartica (tj. kartica koje omogućuju kredite po kreditnim karticama bez naplate kamate i kredite po kreditnim karticama s naplatom kamate. Dugovanja po kreditnim karticama knjiže se na namjenskim računima za kreditne kartice te stoga nisu vidljiva na tekućem računu ili prekoračenjima stanja po računu. Kredit po kreditnoj kartici bez naplate kamate određuje se kao kredit odobren po kamatnoj stopi od 0 % u razdoblju između jedne ili više platnih transakcija izvršenih karticom tijekom jednog obračunskog razdoblja i datuma kad dugovna stanja iz tog određenog obračunskog razdoblja dospijevaju na naplatu. Kredit po kreditnoj kartici s naplatom kamate određen je kao kredit odobren po isteku jednog ili više prošlih obračunskih razdoblja, tj. dugovani iznosi na računu kreditne kartice nisu podmireni kad je to bilo moguće, na koje se obračunava kamata ili progresivna kamata koja je obično viša od 0 %. Često treba uplaćivati minimalne mjesečne obroke otplate kako bi se odobreni kredit barem djelomično otplatio.

Protustavka tim oblicima kredita jest subjekt koji odgovara za plaćanje nepodmirenih iznosa u skladu s ugovorom, koji se poklapa s imateljem kartice kod kartica za privatne potrebe, ali ne i kod poslovnih kartica;

(c)

revolving krediti i prekoračenja po transakcijskim računima

Revolving krediti su krediti koji imaju sljedeća obilježja: i. dužnik se može koristiti sredstvima ili ih povući do prethodno odobrenog ugovorenog limita a da prethodno ne obavijesti davatelja kredita; ii. iznos raspoloživog kredita može se povećavati ili smanjivati ovisno o povlačenju i otplati sredstava; iii. kreditom se može ponovo koristiti u više navrata; iv. ne postoji obveza redovite otplate kredita.

Revolving krediti uključuju iznose dobivene putem kreditne linije koji još nisu otplaćeni (stanja). Kreditna linija je ugovor između davatelja kredita i dužnika koji omogućuje dužniku povlačenje predujmova u određenom roku i do određenog limita te njihovu otplatu po vlastitom izboru prije određenog datuma. Iznosi raspoloživi putem kreditnih linija koji još nisu povučeni ili iznosi koji su već otplaćeni ne prikazuju se niti u jednoj kategoriji bilančnih stavki. Prekoračenja su dugovna stanja na tekućim računima. Revolving krediti i prekoračenja isključuju kredite putem kreditnih kartica. Podaci o ukupnom iznosu koji duguje dužnik dostavljaju se neovisno o tome je li on ispod ili iznad prethodno dogovorenog limita između davatelja kredita i dužnika u vezi s visinom i/ili najdužim razdobljem kredita;

(d)

sindicirani krediti (jedan ugovor o kreditu u kojem nekoliko institucija sudjeluju kao davatelji kredita)

Sindicirani krediti obuhvaćaju samo slučajeve kad dužnik zna iz ugovora o kreditu da kredit odobrava više davatelja kredita. Za statističke potrebe sindiciranim kreditima se smatraju samo iznosi koje davatelji kredita stvarno isplate (a ne ukupne kreditne linije). Sindicirani kredit obično organizira i koordinira jedna institucija (koju se često naziva „agent”), a u stvarnosti ga odobravaju različiti sudionici u sindikatu. Sudionici, uključujući agenta, svi iskazuju podatke o svom udjelu kredita prema dužniku, tj. ne prema agentu, na aktivnoj strani svoje bilance;

(e)

depoziti kako su određeni u kategoriji obveza 9;

(f)

financijski najam odobren trećim osobama

Financijski najmovi su ugovori kojima pravni vlasnik trajnog dobra (dalje u tekstu „najmodavac”) pozajmljuje tu imovinu trećoj osobi (dalje u tekstu „najmoprimac”) za većinu ako ne i cijeli ekonomski vijek imovine u zamjenu za obroke koji pokrivaju troškove dobra uvećane za iznos pripisane kamate. Smatra se da najmoprimac zapravo prima sve koristi koje proizlaze iz uporabe navedenog dobra te da snosi troškove i rizike povezane s vlasništvom. Za potrebe statistike financijski najam smatra se posudbom najmodavca najmoprimcu čime se najmoprimcu omogućava kupnja trajnog dobra. Imovina (trajno dobro) koja je dana u najam najmoprimcu ne knjiži se u bilanci;

(g)

loši krediti koji još nisu otplaćeni ili otpisani

Ukupni iznos kredita čija otplata kasni ili čija je kvaliteta na drugi način umanjena djelomično ili u potpunosti u skladu s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 178. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

držanje neprenosivih vrijednosnih papira

Držanje dužničkih vrijednosnih papira koji nisu prenosivi i kojima se ne može trgovati na sekundarnim tržištima;

(i)

krediti kojima se trguje

Kredite koji su de facto postali prenosivi treba razvrstati pod stavku imovine „krediti” pod uvjetom da nema dokaza o trgovanju na sekundarnom tržištu. Inače ih treba razvrstati kao dužničke vrijednosne papire (kategorija 3);

(j)

podređeni dug u obliku depozita ili kredita

Podređeni dužnički instrumenti su podređeno potraživanje od institucije izdavatelja, koje je moguće ostvariti samo nakon što su namirena sva potraživanja s višim statusom (npr. depoziti/krediti), što im daje određena obilježja udjela. Za potrebe statistike podređeni dug treba razvrstavati s obzirom na karakter financijskog instrumenta ili kao „krediti” ili kao „vrijednosni papiri osim dionica”. Ako su svi oblici podređenog duga koji imaju monetarne financijske institucije trenutačno iskazani kao jedan iznos za potrebe statistike, taj iznos treba razvrstati pod stavku „vrijednosni papiri osim dionica”, zbog toga što se podređeni dug pretežito sastoji od vrijednosnih papira, a ne kredita;

(k)

potraživanja na temelju obratnih repo ugovora ili pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja

Protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su kupile izvještajne jedinice po određenoj cijeni uz obvezu njihova otkupa ili otkupa sličnih vrijednosnih papira po fiksnoj cijeni na određeni budući datum, ili pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja (vidjeti kategoriju obveza 9.4).

Za potrebe ove izvještajne sheme, raščlamba kredita prema kolateralu u obliku nekretnina obuhvaća ukupni iznos nepodmirenih kredita koji se kolateraliziraju u skladu s člankom 199. stavcima 2. do 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 pri čemu je omjer nepodmirenih kredita/kolaterala 1 ili manji od 1. Ako izvještajna jedinica ne primjenjuje ta pravila, krediti koji se uključuju u tu raščlambu određuju se na temelju pristupa odabranog za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva.

2.

Sljedeća stavka ne tretira se kao kredit:

Krediti odobreni na povjereničkoj osnovi

Krediti odobreni na povjereničkoj osnovi, tj. skrbnički krediti ili fiducijarni krediti jesu krediti koje uzima jedna strana (dalje u tekstu „skrbnik”) u ime treće osobe (dalje u tekstu „korisnik”). Za potrebe statistike skrbnički krediti ne knjiže se u bilanci skrbnika, ako rizici i koristi od vlasništva nad sredstvima ostaju kod korisnika. Rizici i koristi od vlasništva nad sredstvima ostaju kod korisnika ako: (a) korisnik preuzima kreditni rizik kredita, tj. skrbnik je odgovoran samo za administrativno upravljanje kreditom; ili (b) korisnikovo ulaganje osigurano je od gubitka, ako nad skrbnikom bude provedena likvidacija, tj. skrbnički kredit nije dio imovine skrbnika koju je moguće raspodijeliti u slučaju stečaja.

3.

Dužnički vrijednosni papiri

Držanja dužničkih vrijednosnih papira, koji su prenosivi financijski instrumenti koji služe kao dokaz o dugu i kojima se obično trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu, te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem.

Ova stavka uključuje:

(a)

držanje vrijednosnih papira koji imatelju daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni prihod u obliku kuponskih isplata i/ili na utvrđeni fiksni iznos na određeni datum ili datume ili počevši od datuma određenog u vrijeme izdavanja;

(b)

kredite koji su postali prenosivi na organiziranom tržištu, tj. krediti kojima se trguje, pod uvjetom da postoji dokaz o trgovanju na sekundarnom tržištu, uključujući postojanje održavatelja tržišta i česta kotacija financijske imovine, kao što je osigurano razlikama između ponuđene i tražene cijene, Ako to nije slučaj, treba ih razvrstati pod stavkom imovine „krediti” (vidjeti također „krediti kojima se trguje” u kategoriji 2.i);

(c)

podređeni dug u obliku dužničkih vrijednosnih papira (vidjeti također „podređeni dug u obliku depozita ili kredita” u kategoriji 2.j).

Vrijednosni papiri pozajmljeni u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodani prema repo ugovoru ostaju u bilanci izvornog vlasnika (i ne treba ih knjižiti u bilanci privremenog stjecatelja) ako postoji čvrsta obveza izvršenja obratne operacije, a ne samo takva mogućnost. Kada privremeni stjecatelj proda vrijednosni papir koji je primio, tu prodaju treba knjižiti kao izravnu transakciju s vrijednosnim papirima i unijeti u bilancu privremenog stjecatelja kao negativnu poziciju u portfelju vrijednosnih papira.

3.a/3.b/3.c

Vrijednosni papiri osim dionica s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine

Ove stavke uključuju:

(a)

držanje prenosivih dužničkih vrijednosnih papira s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(b)

krediti koji su postali prenosivi na organiziranom tržištu, tj. krediti kojima se trguje koji su razvrstani kao dužnički vrijednosni papiri s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(c)

podređeni dug u obliku dužničkih vrijednosnih papira s izvornim rokom dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine.

4.

Vlasnički udjeli

Udjeli predstavljaju pravo vlasništva u društvima ili kvazidruštvima; radi se o potraživanju preostale vrijednosti, nakon isplate potraživanja svih vjerovnika.

Ova stavka uključuje dionice koje kotiraju na burzi i dionice koje ne kotiraju na burzi te druge udjele.

5.

Dionice/udjeli u investicijskim fondovima:

Dionice ili udjeli izdane od strane investicijskih fondova koji su subjekti za zajednička ulaganja, koji ulažu u financijsku i/ili nefinancijsku imovinu samo pod uvjetom da imaju za cilj ulaganje sredstava prikupljenih od javnosti.

Ova stavka uključuje dionice/udjele novčanih fondova (izdane od strane novčanih fondova sukladno članku 2. ove Uredbe i dionice/udjele izdane od strane investicijskih fondova osim novčanih fondova (kao što je određeno člankom 1. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38).

6.

Nefinancijska imovina (uključujući dugotrajnu imovinu)

Materijalna ili nematerijalna imovina osim financijske imovine. Ova stavka uključuje stambene zgrade, druge zgrade i objekte, strojeve i opremu, dragocjenosti i proizvode intelektualnog vlasništva kao što su računalni programi i baze podataka.

7.

Preostala imovina

Stavka „preostala imovina” preostala je stavka na aktivnoj strani bilance koja je određena kao „imovina koja nije uključena drugdje”. Nacionalne središnje banke mogu zahtijevati dostavljanje podataka o posebnim podstavkama koje su uključene u tu stavku. Preostala imovina može obuhvaćati:

(a)

pozicije izvedenih financijskih instrumenata s pozitivnom tržišnom bruto vrijednošću

Za potrebe statistike, izvedeni financijski instrumenti koji podliježu knjiženju u bilanci uključeni su ovdje te bi se trebali dostavljati kao posebna stavka „od toga” sa sektorskom (monetarne financijske institucije/nemonetarne financijske institucije) i geografskom (domaće/iz europodručja osim domaćih/ostatak svijeta) raščlambom;

(b)

bruto iznosi potraživanja u vezi s aktivnim vremenskim razgraničenjima

Stavke aktivnih vremenskih razgraničenja aktivna su stanja u bilanci monetarnih financijskih institucija koja se ne knjiže na ime klijenata, ali su povezana sa sredstvima klijenata (npr. sredstva koja čekaju ulaganje, prijenos ili namiru);

(c)

bruto iznosi potraživanja povezanih s prijelaznim stavkama

Prijelazne stavke jesu sredstva, koja obično pripadaju klijentima, koja su u postupku prijenosa među monetarnim financijskim institucijama. Stavke uključuju čekove i druge oblike plaćanja koji su poslani na naplatu drugim monetarnim financijskim institucijama;

(d)

obračunate kamate na kredite

U skladu s općim načelom nastanka poslovnog događaja kamate na kredite treba knjižiti u bilanci kada nastaju, tj. po načelu nastanka poslovnog događaja, a ne kada su stvarno primljene, tj. na gotovinskom načelu. Obračunate kamate na kredite razvrstavaju se na bruto osnovi u kategoriju „preostala imovina”. Obračunate kamate isključuju se iz kredita na koji se odnose, te se trebaju iskazivati kao posebne stavke „od toga”;

(e)

obračunate kamate na držanja dužničkih vrijednosnih papira;

(f)

dividende koje će biti primljene;

(g)

iznosi potraživanja koji se ne odnose na glavnu djelatnost monetarnih financijskih institucija;

(h)

protustavka na aktivnoj strani bilance za kovanice koje izda država (samo u bilancama nacionalnih središnjih banaka).

„Preostala imovina” isključuje financijske instrumente koji imaju oblik financijske imovine (uključene u druge bilančne stavke), određene financijske instrumente koji nemaju oblik financijske imovine, kao što su jamstva, obveze, upravljani krediti i skrbnički krediti (koji se knjiže izvanbilančno) te nefinancijsku imovinu (koji su uključeni unutar kategorije 6).


KATEGORIJE OBVEZA

Kategorija

Opis glavnih obilježja

8.

Gotov novac u optjecaju

Kategorija obveza „gotov novac u optjecaju” određena je kao „novčanice i kovanice u optjecaju koji se obično rabe za plaćanja”. Ova kategorija uključuje novčanice koje je izdao ESB i nacionalne središnje banke. Kovanice u optjecaju nisu obveza monetarnih financijskih institucija u državama članicama europodručja, već obveza središnje države. Međutim, kovanice su dio monetarnih agregata te se po dogovoru ova obveza knjiži u kategoriju „gotov novac u optjecaju”. Protustavku ove obveze potrebno je uključiti u „preostalu imovinu”.

9.

Depoziti

Iznosi (dionice, depoziti ili ostalo) koje izvještajne jedinice duguju vjerovnicima i koji udovoljavaju obilježjima opisanima u Prilogu I. dijelu 1. odjeljku 1. osim onih koji proizlaze iz izdanja prenosivih vrijednosnih papira ili dionica/udjela novčanih fondova. Za potrebe izvještajne sheme ova se kategorija raščlanjuje na prekonoćne depozite, depozite s ugovorenim rokom dospijeća, iskupive depozite s otkaznim rokom i repo ugovore.

(a)

depoziti i krediti

„Depoziti” također pokrivaju „kredite” kao obveze monetarnih financijskih institucija. Konceptualno, pojam kredita podrazumijeva iznose koje su primile monetarne financijske institucije, a koji nisu strukturirani u obliku „depozita”. ESA 2010 razlikuje „kredite” od „depozita” na temelju osobe koja preuzima inicijativu, tj. ako je to dužnik, onda je riječ o kreditu, ali ako je to davatelj kredita, onda je riječ o depozitu. Unutar izvještajne sheme „krediti” se ne priznaju kao zasebna kategorija na strani obveza u bilanci. Umjesto toga, salda koja se smatraju „kreditima” treba razvrstati ne praveći razliku pod stavku „obveze po depozitima”, osim ako ih predstavljaju prenosivi instrumenti. To je u skladu s navedenom definicijom „obveza po depozitima”. Krediti monetarnim financijskim institucijama koji su klasificirani kao „obveze po depozitima” dijele se u skladu sa zahtjevima izvještajne sheme, tj. po sektoru, instrumentu, valutama i dospijeću. Sindicirani krediti koje su primile izvještajne jedinice svrstavaju se u ovu kategoriju;

(b)

neprenosivi dužnički instrumenti

Neprenosivi dužnički instrumenti koje izdaju izvještajne jedinice u načelu se razvrstavaju u „obveze po depozitima”. Neprenosive instrumente koje su izdale izvještajne jedinice koji naknadno postanu prenosivi te se njima može trgovati na sekundarnim tržištima treba reklasificirati u „dužničke vrijednosne papire”;

(c)

maržni depoziti

Maržne depozite (marže) u okviru ugovora o izvedenom financijskom instrumentu potrebno je klasificirati u „obveze po depozitima” ako podrazumijevaju gotovinski instrument osiguranja koji je deponiran kod monetarnih financijskih institucija te ako ostaju u vlasništvu deponenta i ako se mogu vratiti deponentu po isteku ugovora. U načelu bi se marža koji primi izvještajna jedinica trebala razvrstati kao „obveze po depozitima” samo ako monetarna financijska institucija ima izvore sredstava koji su slobodno dostupni za daljnje odobravanje kredita; kad je dio maržnog depozita koji je primio MFI potrebno proslijediti drugom sudioniku na tržištu izvedenih financijskih instrumenata, tj. klirinškoj kući, u načelu se samo onaj dio koji ostaje na raspolaganje MFI-ju klasificira u „obveze po depozitu”. Složenost trenutačne tržišne prakse može otežati utvrđivanje marži koje su stvarno otplative, jer da se različite vrste marži bez razlikovanja polažu na isti račun, ili onih marži koje MFI-ju osiguravaju izvore za daljnje kreditiranje. U takvim slučajevima, prihvatljivo je razvrstati te marže kao „preostale obveze” ili u „obveze po depozitima”;

(d)

namjenska salda

„Namjenska salda” koja se odnose na npr. ugovore o najmu razvrstavaju se kao obveze po depozitima u okviru „depozita s ugovorenim rokom dospijeća” ili „iskupivih depozita s otkaznim rokom”, ovisno o dospijeću/odredbama dotičnog ugovora;

(e)

dionice koje su izdale monetarne financijske institucije

Dionice koje su izdale monetarne financijske institucije klasificiraju se u depozite umjesto u kapital i pričuve ako: i. postoji ekonomski odnos dužnik – davatelj kredita između MFI-ja izdavatelja i imatelja (neovisno o vlasničkim pravima nad tim dionicama); i ako ii. je dionice moguće zamijeniti za gotovinu ili otkupiti bez znatnih ograničenja ili kazni. Otkazni rok ne smatra se značajnim ograničenjem. K tome, navedene dionice moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

odgovarajuće nacionalne regulatorne odredbe ne pružaju bezuvjetno pravo monetarnoj financijskoj instituciji izdavatelju da odbije otkup svojih dionica,

dionice imaju „sigurnu vrijednost”, tj. u uobičajenim okolnostima u slučaju otkupa isplaćuje ih se po nominalnoj vrijednosti, te

u slučaju insolventnosti MFI-ja, imatelji dionica nemaju zakonsku obvezu da osim nominalne vrijednosti dionica, tj. sudjelovanja dioničara u upisanom kapitalu, podmire nepodmirene obveze niti bilo kakve druge teretne dodatne obveze. Podređivanje dionica bilo kojem drugom instrumentu koji je izdao MFI ne smatra se velikim dodatnim obvezama.

Otkazni rokovi za zamjenu takvih dionica u gotovinu rabe se kako bi se klasificirale navedene dionice u skladu s raščlambom prema otkaznom roku u kategoriji instrumenata „depoziti”. Navedeni otkazni rokovi također se primjenjuju pri određivanju stope pričuve u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Sve namjenske dionice u vezi s kreditima monetarnih financijskih institucija treba klasificirati u obveze po depozitima s jednakom raščlambom prema izvornom dospijeću kao kod osnovnoga kredita, tj. u „depozite s ugovorenim rokom dospijeća” ili „iskupive depozite s otkaznim rokom” ovisno o odredbama osnovnog ugovora o dospijeću.

Kada ih drže monetarne financijske institucije, MFI imatelj klasificira navedene dionice koje su izdale monetarne financijske institucije te ih klasificirale u depozite umjesto u kapital i pričuve, u kredite na aktivnoj strani bilance;

(f)

sekuritizacijske obveze

Protustavka kredita i/ili ostale imovine prenesene u sekuritizaciji, ali koji se nastavljaju priznavati u statističkoj bilanci.

Sljedeća stavka ne tretira se kao depozit:

 

Sredstva (depoziti) primljeni na povjereničkoj osnovi ne knjiže se u statističkoj bilanci monetarnih financijskih institucija (vidjeti „krediti odobreni na povjereničkoj osnovi” u kategoriji 2).

9.1.

Prekonoćni depoziti

Depoziti koje je moguće zamijeniti za gotovinu i/ili koji su prenosivi na zahtjev putem čeka, bankovnog naloga, knjiženja na teret ili slično putem, bez znatnog zakašnjenja, ograničenja ili kazni. Ova stavka uključuje:

(a)

stanja (bilo da nose kamate ili ne) koja se na zahtjev odmah mogu pretvoriti u gotovinu ili do završetka poslovanja na dan nakon dana kad je zahtjev podnesen, bez znatne kazne ili ograničenja, ali koja nisu prenosiva;

(b)

stanja (bilo da nose kamate ili ne) koja jesu unaprijed plaćeni iznosi u kontekstu elektroničkog novca zasnovanog na hardveru ili elektroničkog novca zasnovanog na softveru, npr. kartice s unaprijed plaćenim iznosom;

(c)

kredite čija se otplata mora izvršiti do završetka poslovanja na dan nakon dana kada je kredit odobren.

9.1.a

Prenosivi depoziti

Prenosivi depoziti su oni depoziti unutar kategorije „prekonoćni depoziti” koji su izravno prenosivi na zahtjev za plaćanje ostalim ekonomskim subjektima uobičajenim sredstvima plaćanja kao što su prijenosi kredita ili izravno terećenje, po mogućnosti također kreditnom ili debitnom karticom, transakcijama elektroničkim novcem, čekovima ili sličnim sredstvima bez znatnog odlaganja, ograničenja ili kazni. Depoziti koji se mogu upotrebljavati samo za podizanje gotovine i/ili depoziti s kojih se sredstva mogu samo podići ili prenijeti preko drugog računa istog vlasnika ne uključuju se u prenosive depozite.

9.2.

Depoziti s ugovorenim rokom dospijeća

Neprenosivi depoziti koje nije moguće zamijeniti za gotovinu prije ugovorenog fiksnog roka ili koje je moguće zamijeniti za gotovinu prije tog ugovorenog roka, samo ako imatelju budu zaračunate određene kazne. Ova stavka također uključuje administrativno uređene štedne depozite kad kriterij povezan s dospijećem nije važan; trebali bi biti razvrstani u razred dospijeća „dulje od dvije godine”. Financijski proizvodi s odredbama o obnavljanju moraju se razvrstati prema najranijem dospijeću. Iako depoziti s ugovorenim rokom dospijeća mogu imati mogućnost prijevremenog podizanja uz prethodnu obavijest ili ih je moguće podići na zahtjev uz plaćanje određenih kazni, ta obilježja ne smatraju se relevantnima za potrebe klasifikacije.

9.2.a/9.2.b/9.2.c

Depoziti s ugovorenim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine

Navedene stavke za svaku raščlambu prema dospijeću uključuju:

(a)

stanja s fiksnim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine, koja su neprenosiva te ih prije tog dospijeća nije moguće pretvoriti u gotovinu;

(b)

stanja s fiksnim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine, koja su neprenosiva, ali ih je moguće podići prije tog roka nakon prethodne obavijesti. Kad je obavijest izdana, navedena stanja se klasificiraju u 9.3.a ili 9.3.b prema potrebi;

(c)

stanja s fiksnim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine, koja su neprenosiva, ali ih je moguće na zahtjev podići uz određenu kaznu;

(d)

plaćanja marže na temelju ugovora o izvedenim financijskim instrumentima koji se zatvaraju u razdoblju od jedne godine/između jedne i dvije godine/duljem od dvije godine, koja predstavljaju gotovinski instrument osiguranja uplaćen kao osiguranje od kreditnog rizika, ali ostaju u vlasništvu deponenta te mu se isplaćuju nakon zatvaranja ugovora;

(e)

kredite dokumentirane ili samo neprenosivim dokumentima ili nedokumentirani krediti, s izvornim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(f)

neprenosive dužničke vrijednosne papire koje su izdale monetarne financijske institucije s izvornim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(g)

podređeni dug koji su izdale monetarne financijske institucije u obliku depozita ili kredita s izvornim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(h)

sekuritizacijske obveze

Protustavka kredita i/ili ostale imovine prenesene u sekuritizaciji, ali još uvijek priznate u statističkoj bilanci. Po dogovoru te se obveze pripisuju raščlambi prema dospijeću „s ugovorenim rokom dospijeća duljim od dvije godine”.

Osim toga, depoziti s ugovorenim rokom dospijeća duljim od dvije godine uključuju:

Stanja (neovisno o dospijeću) za koja su kamatne stope i/ili uvjeti određeni nacionalnim zakonodavstvom te koja su predviđena za posebne namjene, npr. financiranje stambenih potreba koja nastaju nakon dvije godine, čak i ako ih je formalno moguće podići na zahtjev.

9.3.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom

Neprenosivi depoziti bez ugovorenog roka dospijeća koje nije moguće pretvoriti u gotovinu bez razdoblja prethodnog otkaznog roka; prije isteka roka nije ih moguće pretvoriti u gotovinu ili je to moguće samo uz kaznu. Oni uključuju depozite koji, iako ih je možda zakonski moguće podići na zahtjev, podliježu plaćanju kazni ili ograničenjima u skladu s nacionalnom praksom (razvrstani u razred dospijeća „do i uključujući tri mjeseca”), te investicijske račune bez otkaznog roka ili ugovorenog dospijeća, no koji sadržavaju odredbe o ograničenom podizanju (razvrstani u razred dospijeća „dulje od tri mjeseca”).

9.3.a/9.3.b

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom do i uključujući tri mjeseca/duljim od tri mjeseca, od toga: duljim od dvije godine

Ove stavke uključuju:

(a)

stanja bez fiksnog roka dospijeća koja se mogu podići samo uz prethodni otkazni rok do i uključujući tri mjeseca/dulji od tri mjeseca, od toga: dulji od dvije godine; ako je otkup prije isteka tog otkaznog roka (ili čak na zahtjev) moguć, on uključuje plaćanje kazne;

(b)

stanja s fiksnim rokom dospijeća koja nisu prenosiva, ali prijevremeni otkup podliježe otkaznom roku kraćem od tri mjeseca/duljem od tri mjeseca, od toga: dulje od dvije godine.

Pored toga, iskupivi depoziti s otkaznim rokom do i uključujući tri mjeseca, uključujuću neprenosive štedne depozite po viđenju i ostale vrste depozita kućanstvima koji, iako ih je pravno moguće podići na zahtjev, podliježu plaćanju znatnih kazni.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od tri mjeseca, od kojih oni s otkaznim rokom duljim od dvije godine (prema potrebi) uključuju investicijske račune bez otkaznog roka ili ugovorenog dospijeća, no koji sadržavaju odredbe o ograničenom podizanju.

9.4.

Repo ugovori

Protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su prodale izvještajne jedinice po određenoj cijeni uz čvrstu obvezu reotkupa istih (ili sličnih) vrijednosnih papira po fiksnoj cijeni na određeni budući datum. Iznosi koje su izvještajne jedinice primile u zamjenu za vrijednosne papire prenesene trećoj osobi, tj. privremenom stjecatelju, klasificiraju se u „repo ugovore” ako postoji obveza obratne operacije, a ne samo njezina mogućnost. To podrazumijeva da izvještajne jedinice zadržavaju sve rizike i koristi odnosnog vrijednosnog papira tijekom operacije.

Sljedeći oblici operacija vrste repo svi se klasificiraju u „repo ugovore”:

(a)

iznosi primljeni u zamjenu za vrijednosne papire koji su privremeno preneseni na treću osobu u obliku pozajmljivanja vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja; i

(b)

iznosi primljeni u zamjenu za vrijednosne papire privremeno prenesene na treću osobu u obliku ugovora o prodaji/ponovnoj kupnji.

Odnosni vrijednosni papiri u repo operacijama priznaju se u skladu s pravilima iz aktivne bilančne stavke 3. „dužnički vrijednosni papiri”. Operacije koje uključuju privremeni prijenos zlata na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja također su uključene u ovu stavku.

10.

Dionice/udjeli novčanih fondova

Dionice ili udjeli koje izdaju novčani fondovi. Vidjeti definicije u odjeljku 2. dijela 1 Priloga I.

11.

Izdani dužnički vrijednosni papiri

Vrijednosni papiri osim udjela koje su izdale izvještajne jedinice i koji su obično prenosivi instrumenti kojima se trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem. Ova stavka uključuje:

(a)

vrijednosne papire koji imatelju daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni prihod u obliku kuponskih isplata i/ili utvrđeni fiksni iznos na određeni datum (ili datume) ili počevši od datuma određenog u vrijeme izdavanja;

(b)

neprenosive vrijednosne papire koje izdaju izvještajne jedinice, koji naknadno postaju prenosivi, treba reklasificirati u „dužničke vrijednosne papire” (vidjeti također kategoriju 9);

(c)

podređeni dug koji su izdale monetarne financijske institucije treba tretirati na jednak način kao ostali dug koji su preuzele monetarne financijske institucije za potrebe novčane i financijske statistike. Stoga podređeni dug koji je izdan u obliku vrijednosnih papira treba klasificirati u „dužničke vrijednosne papire”, dok podređeni dug koji su izdale monetarne financijske institucije u obliku depozita ili kredita treba klasificirati u „obveze po depozitima”. Kada su svi oblici podređenog duga koji su izdale monetarne financijske institucije iskazani kao jedinstveni iznos za statističke potrebe, taj se iznos treba klasificirati u stavku „izdani dužnički vrijednosni papiri” jer je podređeni dug sastavljen posebno od vrijednosnih papira, a ne kredita. Podređeni dug ne bi se smio klasificirati u pasivnu bilančnu stavku „kapital i pričuve”;

(d)

hibridni instrumenti. Prenosivi instrumenti s kombinacijom dužničkih i izvedenih komponenti, koji uključuju:

i.

prenosive dužničke instrumente koji obuhvaćaju ugrađene izvedene financijske instrumente;

ii.

prenosive dužničke instrumente čija je otkupna vrijednost i/ili kupon povezan s kretanjem odnosne referentne imovine, cijene imovine ili drugog referentnog pokazatelja tijekom razdoblja do dospijeća.

11.a/11.b/11.c

Dužnički vrijednosni papiri s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine

Navedene stavke za svaku raščlambu prema dospijeću uključuju:

(a)

neprenosive dužničke vrijednosne papire koje su izdale monetarne financijske institucije s izvornim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine; i

(b)

podređeni dug koji izdaju monetarne financijske institucije u obliku dužničkih vrijednosnih papira s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine.

11.d

Od toga: dužnički vrijednosni papiri s rokom dospijeća do dvije godine i nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

Hibridni instrumenti s izvornim rokom dospijeća do dvije godine koje izdaju monetarne financijske institucije i koji pri dospijeću imaju ugovornu otkupnu vrijednost u valuti izdavanja nižu od izvorno uloženog iznosa radi kombinacije dužničkih i izvedenih komponenti.

12.

Kapital i pričuve

Za potrebe izvještajne sheme ova kategorija obuhvaća iznose koji proizlaze iz vlasničkog kapitala koji su izdale izvještajne jedinice dioničarima ili drugim vlasnicima koji imaju vlasnička prava u monetarnoj financijskoj instituciji i općenito pravo na udio u njezinoj dobiti te udio u njezinim vlastitim sredstvima u slučaju likvidacije. Također su uključeni dobit (ili gubitak) kao što je knjižen u računu dobiti i gubitka, sredstva koja proizlaze iz prihoda koji nije raspodijeljen dioničarima ili sredstva koja su izvještajne jedinice izdvojile za vjerojatna buduća plaćanja i obveze. Ova kategorija u načelu pojedinačno obuhvaća:

(a)

prikupljeni vlasnički kapital, uključujući premije na dionice;

(b)

dobit (ili gubitak) kako je knjižen u računu dobiti i gubitka;

(c)

prihode i rashode, izravno priznate u vlasničkim udjelima;

(d)

sredstva koja proizlaze iz prihoda koji nije raspodijeljen dioničarima;

(e)

posebne i opće rezervacije za kredite, vrijednosne papire i ostale vrste imovine, npr. smanjenje vrijednosti i gubici po kreditima (mogu se knjižiti u skladu s računovodstvenim pravilima).

13.

Preostale obveze

Stavka „preostale obveze” preostala je stavka na pasivnoj strani bilance definirana kao „obveze koje nisu uključene drugdje”. Nacionalne središnje banke mogu zahtijevati dostavljanje podataka o posebnim podstavkama koje su uključene u tu stavku. Preostale obveze mogu uključivati:

(a)

pozicije izvedenih financijskih instrumenata s bruto negativnom tržišnom vrijednošću

Za potrebe statistike, izvedeni financijski instrumenti koji podliježu knjiženju u bilanci uključeni su ovdje te bi se trebali dostavljati kao posebna „od toga” stavka sa sektorskom (monetarne financijske institucije/nemonetarne financijske institucije) i geografskom (domaće/iz europodručja osim domaćih/ostatak svijeta) raščlambom;

(b)

bruto iznosi obveza u vezi s pasivnim vremenskim razgraničenjima

Stavke aktivnih vremenskih razgraničenja aktivna su stanja u bilanci monetarnih financijskih institucija koja se ne knjiže na ime klijenata, ali su povezana sa sredstvima klijenata, tj. sredstva koja čekaju ulaganje, prijenos ili namiru;

(c)

bruto iznosi obveza povezanih s prijelaznim stavkama

Prijelazne stavke jesu sredstva, koja obično pripadaju klijentima, koja su u postupku prijenosa među monetarnim financijskim institucijama. Stavke uključuju prijenose kredita na teret računa klijenata i ostale stavke za koje izvještajna jedinica nije još izvršila odgovarajuće plaćanje;

(d)

obračunate kamate na depozite

U skladu s općim načelom nastanka poslovnog događaja kamate na depozite treba knjižiti u bilanci kako nastaju, tj. po načelu nastanka poslovnog događaja, a ne kada su stvarno primljene, tj. na gotovinskom načelu. Obračunate kamate na depozite razvrstavaju se na bruto osnovi u kategoriju ‚preostale obveze’. Obračunate kamate isključuju se iz depozita na koji se odnose, te se trebaju iskazivati kao posebne stavke „od toga”;

(e)

obračunate kamate na izdane dužničke vrijednosne papire;

(f)

dividende koje je potrebno platiti

Obveze koje nisu povezane s glavnom djelatnošću monetarne financijske institucije, tj. obveze prema dobavljačima, porezi, plaće, socijalni doprinosi;

(g)

rezervacije koje čine obveze prema trećim osobama, to jest mirovine i dividende;

(h)

plaćanja marži na temelju ugovora o izvedenim financijskim instrumentima

Plaćanja marži (marže) na temelju ugovora o izvedenim financijskim instrumentima obično se klasificiraju u „obveze po depozitima” (vidjeti kategoriju 9). Složenost trenutačne tržišne prakse može otežati utvrđivanje marži koje su stvarno otplative jer se različite vrste marži bez razlikovanja polažu na isti račun ili onih marži koje MFI-ju osiguravaju izvore za daljnje kreditiranje. U takvim slučajevima, prihvatljivo je razvrstati te marže kao „preostale obveze” ili kao „obveze po depozitima”, u skladu s nacionalnom praksom;

(i)

neto iznosi obveza u vezi s budućom namirom transakcija vrijednosnim papirima ili deviznim operacijama.

„Preostale obveze” mogu isključiti gotovo sve financijske instrumente koji imaju oblik financijskih obveza (uključene u druge bilančne stavke), financijske instrumente koji nemaju oblik financijskih obveza, kao što su jamstva, obveze, upravljani krediti i skrbnički krediti (koji su knjiženi izvanbilančno) te nefinancijske obveze, kao što su stavke kapitala na pasivnoj strani bilance (uključene u „kapital i pričuve”).

DIO 3.

Definicije sektora

ESA 2010 određuje standard za klasifikaciju sektora. Ova tablica prikazuje detaljan opis sektora koje nacionalne središnje banke prenose u nacionalne kategorije u skladu s ovom Uredbom. Protustranke koje se nalaze u europodručju utvrđuju se prema njihovom sektoru u skladu s popisom koji vodi Europska središnja banka (ESB) za statističke potrebe i smjernicama za statističku klasifikaciju protustranaka navedenih u Sektorskom priručniku ESB-a za monetarnu statistiku, statistiku financijskih institucija i statistiku financijskih tržišta: „Smjernice za statističku klasifikaciju klijenata”. Kreditne institucije koje se nalaze izvan europodručja nazivaju se „bankama”, a ne monetarnim financijskim institucijama. Slično tome, pojam „nemonetarne financijske institucije” odnosi se samo na države članice. Za države čija valuta nije euro rabi se pojam „nebankarske institucije”.

Tablica

Definicije sektora

Sektor

Definicije

Monetarne financijske institucije (MFI)

Vidjeti članak 1.

Opća država

Sektor opće države (S.13) sastoji se od institucionalnih jedinica, koje su netržišni proizvođači čija je proizvodnja namijenjena pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji, te koje su financirane obveznim plaćanjima koje su izvršile jedinice koje pripadaju drugim sektorima te institucionalne jedinice koje se uglavnom bave preraspodjelom nacionalnog dohotka i bogatstva (ESA 2010 stavci 2.111 do 2.113).

Središnja država

Ovaj podsektor (S.1311) uključuje administrativne odjele državnih i ostalih središnjih agencija čija se nadležnost odnosi na cijelo gospodarsko područje, osim upravljanja fondovima socijalnog osiguranja (ESA 2010 stavak 2.114).

Regionalna država

Ovaj se podsektor (S.1312) sastoji od onih vrsta javne uprave koja predstavlja zasebne institucionalne jedinice koje obavljaju neke državne funkcije na razini nižoj od središnje države, a višoj od lokalne države, osim upravljanja fondovima socijalnog osiguranja na razini nižoj od središnje države, a višoj od državnih institucionalnih jedinica postojećih na lokalnoj razini (ESA 2010, stavak 2.115).

Lokalna država

Ovaj podsektor (S.1313) uključuje one vrste javne uprave čija se nadležnost odnosi samo na lokalni dio gospodarskog područja, isključujući lokalne agencije fondova socijalnog osiguranja (ESA 2010, stavak 2.116).

Fondovi socijalnog osiguranja

Podsektor fondova socijalnog osiguranja (S.1314) uključuje središnje, regionalne i lokalne institucionalne jedinice čija je glavna aktivnost osiguravanje socijalnih naknada, a koje ispunjavaju oba sljedeća kriterija: (a) određene skupine populacije obvezne su prema zakonu ili propisu sudjelovati u sustavu ili plaćati doprinose; i (b) opća država je odgovorna za upravljanje institucije u odnosu na namirenje ili odobravanje doprinosa i povlastica neovisno o njezinoj ulozi nadzornog tijela ili poslodavca (ESA 20120, stavak 2.117).

Investicijski fondovi osim novčanih fondova

Investicijski fondovi kao što su utvrđeni Uredbom (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38). Ovaj se podsektor sastoji od subjekata za zajednička ulaganja, osim novčanih fondova koji ulažu u financijsku i/ili nefinancijsku imovinu, pod uvjetom da je njegov cilj ulaganje kapitala prikupljenog od javnosti.

Drugi financijski posrednici, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova

Podsektor drugih financijskih posrednika, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.125) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem tako da od institucionalnih jedinica preuzimaju obveze u oblicima koji nisu gotovina, depoziti (ili bliski supstituti depozita), dionice investicijskih fondova, ili obveze u vezi sa sustavima osiguranja, mirovinskim sustavima i standardiziranim sustavima osiguranja (ESA 2010, stavci 2.86 do 2.94).

Podsektor pomoćnih financijskih institucija (S.126) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave aktivnostima usko povezanim s financijskim posredovanjem, ali koje same po sebi nisu financijski posrednici. Ovaj podsektor također obuhvaća glavne urede čija društva kćeri su u cijelosti ili većinom financijska društva (ESA 2010 stavci 2.95do 2.97).

Podsektor vlastitih financijskih institucija i zajmodavaca (S.127) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se ne bave ni financijskim posredovanjem niti pružaju pomoćne financijske usluge, a većina njihove imovine ili obveza nisu predmet transakcija na otvorenom tržištu. Ovaj podsektor uključuje holding društva koja su vlasnici upravljačkog dijela vlasničkih udjela grupe društava kćeri, a čija je glavna djelatnost vlasništvo nad grupom bez pružanja bilo kakvih drugih usluga subjektima u kojima se drže vlasnički udjeli, što znači da ne upravljaju drugim jedinicama (ESA 2010, stavci 2.98 do 2.99).

Osiguravajuća društva

Podsektor osiguravajućih društava (S.128) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja rizika većinom u obliku neposrednog osiguranja ili reosiguranja (ESA 2010, stavci 2.100 do 2.104).

Mirovinski fondovi

Podsektor mirovinskih fondova (S.129) sastoji se od svih financijskih društava i kvazidruštava koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja socijalnih rizika i potreba osiguranih osoba (socijalno osiguranje). Mirovinski fondovi kao programi socijalnog osiguranja osiguravaju prihod prilikom umirovljenja, a često i povlastice u slučaju smrti i invalidnosti (ESA 2010, stavci 2.105 do 2.110).

Nefinancijska društva

Sektor nefinancijskih institucija (S.11) sastoji se od institucionalnih jedinica koje su neovisni pravni subjekti i tržišni proizvođači, čija je osnovna djelatnost proizvodnja robe i nefinancijskih usluga. Ovaj sektor također uključuje nefinancijska kvazidruštva (ESA 2010, stavci od 2.45 do 2.54).

Kućanstva

Sektor kućanstava (S.14) sastoji se od pojedinaca ili skupina pojedinaca kao potrošača i poduzetnika koji proizvode tržišna dobra i financijske i nefinancijske usluge (tržišni proizvođači), pod uvjetom da proizvodnju dobara i usluga ne obavljaju zasebni subjekti koji se tretiraju kao kvazidruštva. Također uključuje pojedince ili skupine pojedinaca kao proizvođača dobara i nefinancijskih usluga isključivo za vlastitu konačnu uporabu (ESA 2010, stavci 2.118 do 2.128).

Sektor neprofitnih institucija (S.15) koje služe kućanstvima sastoji se od neprofitnih institucija koje su zasebni pravni subjekti, koji služe kućanstvima i koji su privatni netržišni proizvođači. Njihova glavna sredstva su dobrovoljni doprinosi u gotovini ili u naravi od kućanstava u njihovom svojstvu potrošača iz uplata izvršenih od strane opće države i prihoda od imovine (ESA 2010, stavci 2.129 do 2.130).

Trgovci pojedinci i društva osoba bez pravne osobnosti (podsektor „Kućanstva”)

Trgovci pojedinci i društva osoba bez pravne osobnosti osim onih osnovanih kao kvazidruštva, a koja su tržišni proizvođači (ESA 2010, stavak 2.119.d).


(1)  U tablicama u ovom Prilogu, ESB je klasificiran kao monetarna financijska institucija rezident države u kojoj je ESB fizički smješten.


PRILOG III.

PRIMJENA ODREDBI O MINIMALNIM OBVEZNIM PRIČUVAMA I POVEZANIH POSEBNIH PRAVILA

DIO 1.

Minimalne obvezne pričuve kreditnih institucija: opća pravila

1.

Polja koja su u tablici 1. u Prilogu I. označena s * rabe se za izračun osnovice za obračun pričuva. U smislu dužničkih vrijednosnih papira kreditne institucije ili podnose dokaze o obvezama koje se izuzimaju iz osnovice za obračun pričuva ili primjenjuju standardizirani odbitak u fiksnom postotku koji određuje Europska središnja banka (ESB). Podaci u poljima s uzorkom dostavljaju isključivo kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama.

2.

Stupac „od toga: kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke” ne uključuje obveze izvještajnih jedinica prema institucijama koje su izuzete iz sustava minimalnih obveznih pričuva ESB-a, tj. institucije koje su izuzete iz drugih razloga osim uvođenja reorganizacijskih mjera. Institucije koje su privremeno izuzete od minimalnih obveznih pričuva zbog provođenja reorganizacijskih mjera tretiraju se kao institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim obveznim pričuvama te su stoga obveze prema tim institucijama obuhvaćene u stupcu „od toga: kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke”. Taj stupac obuhvaća i obveze prema institucijama koje zbog primjene paušalnog odbitka nisu obvezne održavati sredstva obveznih pričuva kod Europskog sustava središnjih banaka.

3.

Izvještajne jedinice obveznice izvješćivanja u punom opsegu mogu također dostavljati podatke o pozicijama prema „monetarnim financijskim institucijama osim kreditnih institucija na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama, ESB-u i nacionalnim središnjim bankama”, a ne prema „monetarnim financijskim institucijama” i „kreditnim institucijama na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama, ESB-u i nacionalnim središnjim bankama”, pod uvjetom da se pri tome ne izgube pojedinosti te to ne utječe na stavke u poljima bez uzorka. Nadalje ovisno o nacionalnom sustavu prikupljanja podataka te ne dovodeći u pitanje potpunu usklađenost s definicijama i načelima klasifikacije bilance monetarnih financijskih institucija određenima u ovoj Uredbi, kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama mogu alternativno dostavljati podatke potrebne za izračun osnovice za obračun pričuve, osim o prenosivim instrumentima, pod uvjetom da to ne utječe na stavke u poljima bez uzorka u tablici 1. u Prilogu I.

4.

Kreditne institucije na „repu” dostavljaju najmanje tromjesečne podatke potrebne za izračun osnovice za obračun pričuve u skladu sa sljedećom tablicom.

5.

Za dostavljanje podataka u skladu s niže navedenom tablicom treba osigurati strogo podudaranje s tablicom 1. Priloga I.

Image

DIO 2.

Posebna pravila

ODJELJAK 1.

Grupno statističko izvješćivanje na agregiranoj osnovi kreditnih institucija koje su obveznici sustava obveznih pričuva ESB-a

1.1

Izvršni odbor ESB-a može dopustiti kreditnim institucijama na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim obveznim pričuvama statističko izvješćivanje na agregiranoj osnovi kao grupe na jednom nacionalnom području, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Sve dotične institucije zasebno su uključene u popis monetarnih financijskih institucija ESB-a.

1.2

Ako je kreditnim institucijama dopušteno držanje minimalnih obveznih pričuva preko posrednika u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) te ako se ne koriste grupnim izvješćivanjem navedenim u ovom odjeljku, odgovarajući NSB može ovlastiti posrednika za agregirano statističko izvješćivanje (osim u odnosu na osnovicu za obračun pričuva) u ime tih kreditnih institucija. Sve dotične institucije zasebno su uključene u popis monetarnih financijskih institucija ESB-a.

1.3

Ako se grupa kreditnih institucija sastoji isključivo od institucija na „repu”, od nje se zahtijeva samo pojednostavljeno izvješćivanje za institucije na „repu” U protivnom se za grupu kao cjelinu primjenjuje izvještajna shema koja se primjenjuje za izvještajne jedinice obveznice izvješćivanja u punom opsegu.

ODJELJAK 2.

Obvezna pričuva u slučaju spajanja odnosno pripajanja u koja su uključene kreditne institucije

2.1

Za potrebe ovog Priloga pojmovi „spajanje odnosno pripajanje”, „institucije koje se pripajaju odnosno pripajaju” i „institucija stjecateljica” imaju značenje kako je određeno u članku 1. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

2.2

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve u kojem spajanje odnosno pripajanje stupa na snagu, obvezne pričuve institucije stjecateljice izračunavaju se te trebaju biti ispunjena kako je određeno u članku 13. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

2.3

Za uzastopna razdoblja održavanja obvezne pričuve obvezne pričuve institucije stjecateljice izračunavaju se na temelju osnovice za obračun pričuva i statističkih podataka dostavljenih u skladu s pravilima utvrđenim u niže navedenoj tablici. Inače se primjenjuju uobičajena pravila za dostavljanje statističkih podataka i izračun obveznih pričuva kako su određena u članku 3. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

2.4

Ne dovodeći u pitanje obveze određene u prethodnim stavcima, odgovarajući NSB može ovlastiti instituciju stjecateljicu za ispunjavanje svoje obveze dostavljanja statističkih podataka putem privremenih postupaka, primjerice posebnim obrascima za svaku od institucija koje se spajaju odnosno pripajaju tijekom nekoliko razdoblja nakon spajanja odnosno pripajanja. Trajanje odstupanja od uobičajenih postupaka izvješćivanja treba biti ograničeno na najkraće moguće razdoblje te ne smije biti dulje od šest mjeseci nakon spajanja odnosno pripajanja. Ovo odstupanje ne dovodi u pitanje obvezu institucije stjecateljice da ispuni svoje obveze izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom te, prema potrebi, svoje obveze preuzimanja obveza izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u skladu s ovim Prilogom.

Tablica

Posebna pravila za izračun obveznih pričuva kreditnih institucija uključenih u spajanje odnosno pripajanje (1)

Broj slučaja

Vrsta spajanja odnosno pripajanja

Obveze koje je potrebno preuzeti

1

Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje mjesečnih statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak.

2

Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu” i moguće jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak.

3

Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajanju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja mjeseca i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica uz svoje izvještajne obveze preuzima izvještajne obveze institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na mjesec koji je prethodio spajanju odnosno pripajanju.

4

Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu” i moguće jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica uz svoje izvještajne obveze preuzima izvještajne obveze institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na mjesec ili tromjesečje koji su prethodili pripajanju, ovisno o instituciji.

5

Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stječe jednu li više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.

Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 1.

6

Spajanje u kojem institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.

Od razdoblja održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja te dok institucija stjecateljica prvi put ne dostavi tromjesečne podatke u skladu sa smanjenim zahtjevima za izvješćivanje za izvještajne jedinice na „repu” kako je određeno u Prilogu III. ovoj Uredbi, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak.

7

Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za izvješćivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje te, kao rezultat spajanja odnosno pripajanja, institucija na „repu” postaje izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu.

Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 2.

8

Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za iskazivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.

Od razdoblja održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja te dok institucija stjecateljica prvi put ne dostavi tromjesečne podatke u skladu sa smanjenim zahtjevima za izvješćivanje za izvještajne jedinice na „repu” kako je određeno u Prilogu III. ovoj Uredbi, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica uz svoje izvještajne obveze preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na tromjesečje koji je prethodilo spajanju odnosno pripajanju.

9

Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stječe jednu ili izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu i moguće jednu ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja mjeseca i roka koji je odredio dotični NSB za iskazivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.

Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 3.

10

Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za iskazivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje te, kao rezultat spajanja odnosno pripajanja, institucija na „repu” postaje izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu.

Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 4.

11

Spajanje odnosno pripajanje u kojem je izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stvorena od izvještajnih jedinica obveznica u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja mjeseca i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na mjesec koji je prethodio spajanju odnosno pripajanju.

12

Spajanje odnosno pripajanje u kojem je izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stvorena od jedne ili više institucija na „repu” i moguće jedne ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.

Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak Institucija stjecateljica preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi s podacima koji se odnose na mjesec ili tromjesečje koji su prethodili spajanju odnosno pripajanju, ovisno o instituciji.

13

Spajanje odnosno pripajanje u kojem je institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stvorena od jedne ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.

Od razdoblja održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja te dok institucija stjecateljica prvi put ne dostavi tromjesečne podatke u skladu sa smanjenim izvještajnim zahtjevima za institucije na „repu” kako je određeno u Prilogu III. ovoj Uredbi, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak Institucija stjecateljica preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi s podacima koji se odnose na tromjesečje koje je prethodilo spajanju odnosno pripajanju.


(1)  Ova tablice prikazuje pojedinosti složenijih postupaka koji si primjenjuju na posebne slučajeve. Za slučajeve koji nisu prikazani u tablici, primjenjuju se uobičajena pravila za dostavljanje statističkih podataka i izračun obveznih pričuva kako su određena u članku 3. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).


PRILOG IV.

MINIMALNI STANDARDI KOJE MORA PRIMJENJIVATI STVARNA IZVJEŠTAJNA POPULACIJA

Izvještajne jedinice moraju ispunjavati sljedeće minimalne standarde kako bi udovoljile statističkim izvještajnim zahtjevima Europske središnje banke (ESB-a).

1.

Minimalni standardi za prijenos:

(a)

dostavljanje podataka mora biti pravodobno i unutar rokova koje odredi odgovarajuća nacionalna središnja banka;

(b)

statistička izvješća moraju biti u obliku i formatu navedenom u tehničkim izvještajnim zahtjevima koje odredi odgovarajuća nacionalna središnja banka;

(c)

izvještajne jedinice moraju odgovarajućoj nacionalnoj središnjoj banci dostaviti podatke jedne ili više osoba za kontakt;

(d)

moraju se poštovati tehničke specifikacije za prijenos podataka odgovarajućoj nacionalnoj središnjoj banci.

2.

Minimalni standardi za točnost:

(a)

statistički podaci moraju biti točni: potrebno je udovoljiti svim linearnim ograničenjima (npr. imovina i obveze moraju biti uravnotežene, međuzbrojevi moraju odgovarati zbrojevima), te je potrebno osigurati usklađenost podataka između pojedinih izvještajnih razdoblja;

(b)

izvještajne jedinice moraju moći osigurati informacije o kretanjima na koja upućuju dostavljeni podaci;

(c)

statistički podaci moraju biti potpuni i ne smiju sadržavati trajne i strukturne praznine; postojeće praznine se moraju priznati, pojasniti nacionalnim središnjim bankama i, prema potrebi, premostiti što je prije moguće;

(d)

izvještajne jedinice moraju poštovati veličine, politiku zaokruživanja i decimalna mjesta koja određuje odgovarajuća nacionalna središnja banka za tehnički prijenos podataka.

3.

Minimalni standardi za konceptualnu usklađenost:

(a)

statistički podaci moraju biti usklađeni s definicijama i klasifikacijama koje su sadržane u ovoj Uredbi;

(b)

u slučaju odstupanja od tih definicija i klasifikacija, izvještajne jedinice moraju, prema potrebi, redovito pratiti i brojčano odrediti razliku između upotrijebljene mjere i mjere sadržane u ovoj Uredbi;

(c)

izvještajne jedinice moraju moći objasniti lomove u serijama dostavljenih podataka u usporedbi s podacima iz prethodnih razdoblja.

4.

Minimalni standardi za revizije:

Politika i postupci za revizije koje odrede ESB i odgovarajuća nacionalna središnja banka moraju se poštovati. Revizijama koje odstupaju od redovitih revizija moraju se priložiti napomene za pojašnjenje.


PRILOG V.

UREDBA STAVLJENA IZVAN SNAGE S NJEZINIM UZASTOPNIM IZMJENAMA

 

Uredba (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32)

(SL L 15, 20.1.2009., str. 14.)

 

Uredba (EU) br. 883/2011

(SL L 228, 3.9.2011., str. 13.)


PRILOG IV.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32)

Ova Uredba

Članak 1.a

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 15.

Članak 16.

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.2.a

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.3

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.2.b

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.4

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.3

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.5

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.4

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.6

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.5

Prilog I. dio 2., odjeljak 5.7

Prilog I. dio 3., odjeljak 4.

Prilog I. dio 3., odjeljak 4.

Prilog I. dio 3., odjeljak 5.

Prilog I. dio 3., odjeljak 5.

Prilog I. dio 3., odjeljak 6.

Prilog I. dio 3., odjeljak 6.

Prilog I. dio 3., odjeljak 7.

Prilog I. dio 4.

Prilog I. dio 5.

Prilog I. dio 4.

Prilog I. dio 6.

Prilog I. dio 7.

Prilog I. dio 8.

Prilog I. dio 5.

Prilog I. dio 6.

Prilog I. dio 7.