21.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 223/1

(1)

Stok atlantske haringe (Clupea harengus) najveći je stok haringe na svijetu. Omogućuje ulove od jednog do dva milijuna tona. Međutim, intenzivno iskorištavanje zbog prelova dovelo je taj stok do izlovljenosti i prekida svih vrsta ribarstva na više od dva desetljeća u razdoblju od početka sedamdesetih do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, s vrlo ozbiljnim posljedicama za flote koje su iskorištavale taj stok.

(2)

Od oporavka stoka i ponovnog otvaranja ribolova 1996. i nakon međusobnih konzultacija, njime zajednički gospodari pet strana u čije gospodarske isključive zone zalazi ova riba tijekom svojeg migracijskog ciklusa: Ruska Federacija, Norveška, Farski otoci, Island i Europska unija (u daljnjem tekstu „obalne države”).

(3)

Od 2007. dogovori postignuti za vrijeme konzultacija obalnih država obuhvaćaju konačna pravila o dijeljenju ukupnog dopuštenog ulova i obvezu uspostave relativne stabilnosti dijela ili udjela idućih godina. Udjeli dogovoreni za stok atlantske haringe bili su 5,16 % za Farske otoke, 14,51 % za Island, 6,51 % za Uniju, 61 % za Norvešku i 12,82 % za Rusku Federaciju. Nadalje, obalne države imale su i dugoročni dogovor da će samo zajedno preispitivati i revidirati uobičajene dogovore o gospodarenju, i to na temelju novih znanstvenih mišljenja i do određenog datuma.

(4)

Kako bi se olakšalo određivanje ukupnih dopuštenih dijelova ili udjela, obalne države dogovorile su i provele, na temelju raspoloživih znanstvenih spoznaja, dugogodišnji plan gospodarenja koji je u skladu s preventivnim pristupom čija je svrha održati iskorištavanja unutar sigurnih bioloških ograničenja i osigurati održivo ribarstvo.

(5)

Tim dugoročnim planom gospodarenja nastojalo se izbjeći da stok padne ispod razine biomase od 2 500 000 tona i održati tu razinu iznad 5 000 000 tona, što je razina pri kojoj se proizvodi najveći održivi prinos. To se postiglo ograničenjem iskorištavanja u skladu s ribolovnom smrtnosti od 0,125. Dogovoreno je da ribolovnu smrtnost treba smanjiti ako razina biomase padne ispod razine od 5 000 000 tona kako bi se osigurao brzi oporavak stoka.

(6)

U rujnu 2012. Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) preporučilo je da, u skladu s s preventivnim pristupom utvrđenim u planu gospodarenja, ukupan dopušteni ulov (TAC) za pet obalnih država ne premašuje 619 000 tona u 2013., što predstavlja smanjenje od 26 % u usporedbi s TAC-om koji je određen za 2012.

(7)

Tijekom konzultacija obalnih država održanih od listopada 2012. do siječnja 2013. u svrhu postizanja dogovora za 2013., predstavnici Farskih otoka uporno su i više puta izjavili da ne žele nastaviti postojeći dogovor o dijeljenju. Dogovori za 2013. konačno su zaključeni 18. siječnja 2013. između samo četiri obalne države, kako bi se u što većoj mjeri održala koordinacija gospodarenja tim stokom između obalnih država. U dogovorenom zapisniku s tih konzultacija od 23. siječnja 2013. navodi se sljedeće: „Delegacije su izrazile svoju zabrinutost zbog istupanja Farskih otoka iz sporazuma s obalnim državama bez prethodne obavijesti.” S obzirom na nemogućnost postizanja dogovora između pet strana zbog istupanja Farskih otoka iz konzultacija, dogovoreno je da ostale četiri strane uzmu u obzir ribolovne interese Farskih otoka ukidajući njihov tradicionalni udjel odnosno udjel kojim su gospodarili od dogovora iz 2007., a koji je odgovarao količini od 31 000 tona (5,16 % TAC-a).

(8)

Tijekom konzultacija obalnih država koje su trajale do 23. siječnja 2013., predstavnici Farskih otoka nisu postavili nikakve zahtjeve za određeni udjel, nisu podnijeli nikakav pisani ili usmeni prijedlog za novi dogovor o dijeljenju, nisu izrazili želju da stupe u dogovor s ostale četiri strane, niti su se potrudili surađivati u postizanju dogovora za 2013.

(9)

U izjavi ministra ribarstva Farskih otoka od 26. ožujka 2013. navodi se da je farska flota jednostrano odredila ograničenje ulova od 105 230 tona, a ta količina predstavlja 17 % preporučenog TAC-a ili tri puta veći udjel od onog koji se primjenjivao temeljem prethodnog dogovora i povećanje od 145 % u odnosu na njihov udjel iz 2012. Tu jednostranu objavu potrebno je ocijeniti u svjetlu prethodno navedenog znanstvenog mišljenja o smanjenju ulova u 2013. za 26 %. Tom su objavom Farski otoci i de facto odstupili od zajednički dogovorenog plana gospodarenja.

(10)

Tim su postupcima Farski otoci prekinuli suradnju s Unijom i s drugim obalnim državama u gospodarenju stokom od općeg interesa, atlantskom haringom, te su prekršili obveze iz članka 61. stavka 2., članka 63. stavaka 1. i 2. te članaka 118., 119. i 300. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (UNCLOS) i članaka 5. i 6. te članka 8. stavaka 1. i 2. Sporazuma Ujedinjenih naroda o provedbi odredbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim naseljima i vrlo migratornim ribljim vrstama (UNFSA).

(11)

Ako se dosegnu ograničenja ulova koja su odredile četiri obalne države i Farski otoci, ukupan ulov iznosit će 692 290 tona, što predstavlja prelov u odnosu na preporučeni TAC. Prema ocjenama i predviđanjima ulova koje je pripremio ICES u sklopu svojeg savjeta o gospodarenju u ribolovnoj sezoni 2013. (2), takav bi ulov početkom 2014. doveo biomasu mrijestilišnog stoka (SSB) do razine od 4 200 000 tone, što je puno niže od razine od 5 000 000 tona pri kojoj bi se trebao proizvesti najveći održivi prinos.

(12)

Nadalje, novi znanstveni dokazi dostupni široj javnosti koje je ICES dostavio u svibnju 2013. (3) potvrđuju da je dugoročni plan gospodarenja u svojem trenutačnom obliku (s ograničenjem ribolovne smrtnosti na 0,125) preventivan, dok povećanje ciljne ribolovne smrtnosti na vrijednost od 0,15, što bi se ostvarilo povećanjem farskog udjela, čini plan nepreventivnim, a prati ga i povećana opasnost od izlovljenosti stoka.

(13)

U skladu s člankom 3. Uredbe (EU) br. 1026/2012, neka zemlja može biti određena kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov kada: (a) ne surađuje u gospodarenju stokom od zajedničkog interesa u potpunosti poštujući odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (UNCLOS) i Sporazuma Ujedinjenih naroda o provedbi odredbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim naseljima i vrlo migratornim ribljim vrstama od 4. kolovoza 1995. (UNFSA) ili druge međunarodne sporazume ili norme međunarodnog prava; i (b): i. ne donosi potrebne mjere gospodarenja ribarstvom; ili ii. donosi mjere gospodarenja ribarstvom ne uzimajući u obzir prava, interese i dužnosti ostalih zemalja i Unije, a te mjere gospodarenja ribarstvom, kada se razmatraju zajedno s mjerama koje su poduzele druge zemlje i Unija, dovode to ribolovnih aktivnosti koje bi mogle dovesti stok do neodrživa stanja.

(14)

Kao rezultat prethodno navedenih razmatranja, Farski otoci ispunjavaju sve kriterije da se odrede kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov te Komisija stoga može donijeti mjere predviđene Uredbom (EU) br. 1026/2012.

(15)

U skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1026/2012, Komisija je odlučila obavijestiti Lokalnu vladu Farskih otoka i Vladu Danske odlukom od 17. svibnja 2013. (4) i pismom od istog datuma, o svojoj namjeri da Farske otoke odredi kao zemlju koja dopušta neodrživi ribolov, navodeći razloge za takvo određenje i opisujući moguće mjere koje se mogu poduzeti u skladu s tom Uredbom. Lokalna vlada Farskih otoka potvrdila je primitak tog pisma istog dana.

(16)

Lokalna vlada Farskih otoka odgovorila je na obavijest 17. lipnja 2013. osporavajući argumente koje je iznijela Komisija svojim protuargumentima da nisu istupili iz konzultacija, da i dalje žele sudjelovati u pregovorima radi nalaženja rješenja za dijeljenje stoka i da EU nema pravo primijeniti prisilne mjere. Međutim, nisu izrazili namjeru da izmijene odluku o neodrživim ograničenjima ulova za 2013. niti su ponudili jasno obrazloženje za visoko ograničenje ulova koje su odredili za 2013., osim nepotkrijepljene tvrdnje o „povećanoj prisutnosti tog stoka posljednjih godina u pomorskom području u nadležnosti Farskih otoka”.

(17)

Komisija je proučila postojeću znanstvenu literaturu na tu temu i naišla je samo na izjave koje upućuju na povremenu prisutnost haringe u farskim vodama tijekom duljeg razdoblja u sezoni, ali se nigdje ne navodi ništa što bi moglo poslužiti kao temelj za tumačenje da je riječ o stabilnom ili stalnom povećanju količine. Što se tiče argumenta Farskih otoka da će stok svejedno pasti ispod razine najvećeg održivog prinosa u 2014., i to ne kao posljedica njihova jednostranog povećanja udjela, potrebno je napomenuti da će, prema najnovijem znanstvenom mišljenju (vidjeti uvodnu izjavu (12)) i unatoč tome što se može obnoviti do najvećeg održivog prinosa, stok dulje ostati ispod te razine i prijetit će mu veća opasnost od izlovljenosti ako se trenutačna ciljna ribolovna smrtnost poveća do vrijednosti jednake onoj koja proizlazi iz farskog povećanja udjela.

(18)

Nakon podrobne analize argumenata Lokalne vlade Farskih otoka Komisija je zaključila da oni ne čine protuargument argumentima navedenima u obavijesti Komisije, niti čine objektivno opravdanje za nedostatak suradnje ove zemlje. Komisija je na temelju tog zaključka i na temelju nespremnosti za ispravljanje jednostranih ograničenja ulova za 2013. zaključila da Farski otoci i dalje ispunjavaju kriterije da se odrede kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov.

(19)

Komisija stoga smatra da je nužno donijeti mjere u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 1026/2012.

(20)

Te mjere trebaju biti učinkovite i razmjerne da bi se ostvario cilj očuvanja i spriječiti Farske otoke da iskorištavaju tržišta, luke i objekte Unije za nastavak neodrživog ribolova haringe.

(21)

Isto tako, Komisija je procijenila kratkoročne i dugoročne okolišne, trgovinske, gospodarske i društvene posljedice mjera koje se mogu donijeti u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1026/2012, kao i administrativno opterećenje povezano s njihovom provedbom.

(22)

Na temelju te procjene čini se primjerenim da prvi korak bude donošenje određenih mjera navedenih u točkama (c), (d), (e) i (i) članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1026/2012. Ako se te mjere pokažu neučinkovitima i ako Farski otoci nastave dopuštati neodrživ ribolov, mogu se uspostaviti daljnje mjere.

(23)

Farski ribolov haringe koji se obavlja lebdećim povlačnim mrežama (koćama) može biti ciljno ribarstvo u hladnijim mjesecima godine, ali je mješovito ribarstvo u kasno proljeće i ljeti, kada se haringa i skuša love u sličnim količinama. Obje vrste mogu se loviti istim plovilom u jednom izvlačenju, tijekom istog izlaska u ribolov ili na istom ribolovnom području u sezoni. Stoga se skuša kao vrsta povezuje s haringom. Dakle, ako nastave s ulovom i izvozom skuše, Farski otoci nastavit će loviti velike količine haringe kao neizbježan prilov, čak i ako se haringa ne može izvoziti u Uniju. Stoga je učinkovitost zabrane na uvoze haringe kao sredstva za sprečavanje nanošenja daljnje štete održivosti stoka haringe upitna ako se u mjere ne uključe i izvozi skuše. Skuša dijeli životni prostor s haringom u tolikoj mjeri da uvijek postoji opasnost ulova haringe prilikom ribolova skuše u ribarstvu pod kontrolom Farskih otoka. Stoga sve skuše ulovljene pod kontrolom Farskih otoka mogu biti ulovljene skupa s haringom. Iz toga proizlazi da trgovinske mjere trebaju obuhvatiti i haringu i skušu da bi bile učinkovite.

(24)

Ocjenjujući razmjernost mjera, a posebno odlučujući o tome je li ograničenja trgovine glavnim vrstama ulovljenima prilikom ribolova haringe potrebno ograničiti na određenu količinu ili zabraniti sve uvoze, Komisija je ispitala mogu li se predvidjeti alternativne mjere osim potpune zabrane uvoza svih proizvoda od haringe ili skuše ili onih koji ih sadrže, koje bi bile razmjernije. Ocijenjene su tri moguće opcije: i. kvantitativno ograničenje svih proizvoda, čime bi se izvozi ograničili na tradicionalne razmjene; ii. potpuna zabrana samo svježe, smrznute i konzervirane ribe, isključujući složenije proizvode kao što je riblje brašno i ulje; te iii. ograničenje uvozne zabrane samo na haringu i proizvode od haringe. Premda bi prva od tih triju opcija mogla biti izrazito učinkovita s obzirom na to da je izvoz ribljeg brašna s Farskih otoka u EU iznimno važan, ocijenjeno je da bi ona značila preveliko opterećenje u ovoj fazi, posebno zbog toga jer, s jedne strane, može utjecati na sektore farske riblje industrije koji nisu izravno povezani sa sektorom pelagičkog ribolova i, s druge, jer bi stvorila visoko administrativno opterećenje povezano s analizom uzoraka ribljeg brašna i ulja u specijaliziranim laboratorijima kako bi se utvrdio njihov sastav prema vrstama. Treća spomenuta opcija smatra se neučinkovitom jer se njezine moguće gospodarske posljedice mogu lako nadoknaditi izvozom skuše. Drugom se opcijom stoga najbolje uravnotežuje sredstvo i njegov željeni učinak, a manje teške mjere za postizanje potrebnog rezultata ne postoje.

(25)

Ocjenjujući razmjernost, Komisija je proučila i jesu li potrebne druge mjere osim ograničenja uvoza, npr. ograničenja na korištenje luka i ograničenja izvoza. Budući da korištenje luka za opskrbu gorivom, iskrcaj, zamjenu posade, popravke i odmor predstavlja rutinske i nužne aktivnosti koje prate ulov haringe, Komisija je zaključila da su i takve mjere potrebne i da nikakve alternativne i manje ograničavajuće mjere nisu moguće da se flote Farskih otoka spriječe da iskorištavaju objekte EU-a radi neodrživog ribolova haringe.

(26)

Na temelju procjene kratkoročnih i dugoročnih okolišnih, trgovinskih, gospodarskih i društvenih učinaka mjera, kao i administrativnog opterećenja povezanog s njihovom provedbom, može se zaključiti da su mjere razumne i da neće imati neprihvatljive učinke, ni stvoriti neopravdano opterećenje. Učinci mjera sigurni su za okoliš jer se očekuje da će pridonijeti održivosti stoka haringe. Trgovinski učinci bit će umjereni jer, iako se mogu očekivati izravni gospodarski učinci, srednjoročno je moguće pronaći alternativne mehanizme razmjene i u konačnici se ne očekuje nestašica u zalihama u EU-u. Očekuje se da će srednjoročni gospodarski i društveni učinci biti umjereni jer će se nadovezati na trgovinske učinke, a ako mjere srednjoročno i dugoročno postignu željene učinke, i gospodarski i društveni učinci bit će izrazito pozitivni, posebno za brojne flote koje financijski izrazito ovise o ulovu pelagičke ribe. Administrativno opterećenje kao rezultat mjera bit će razmjerno nisko ako se uzme u obzir da većina sredstava nadzora potrebnih za provedbu mjera, uključujući osoblje, već postoji u državama članicama.

(27)

Na koncu, Komisija je proučila usklađenost mjera s međunarodnim pravom i zaključila da se odnose na očuvanje iscrpivog stoka ribe te da im je svrha sprečavanje prekomjernog iskorištavanja stoka, jer se njima nastoji održati stok atlantske haringe unutar sigurnih bioloških ograničenja. Mjere se provode zajedno s mjerama Unije za očuvanje (članak 5. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 1026/2012.). Naime, Unija je smanjila ulov za 26 % u skladu s preporukom Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) i u potpunosti primjenjuje uvjete i ograničenja dugoročnog plana gospodarenja koji su obalne države dogovorile i primjenjivale od 1999. i koji je, kako je ICES iznova potvrdio u svibnju 2013., usklađen s preventivnim pristupom i ispravan je pristup gospodarenja za održavanje iskorištavanja unutar sigurnih bioloških ograničenja. Nadalje, ne postoje konačni znanstveni dokazi koji bi Farskim otocima mogli poslužiti kao temelj za povećanje udjela ribolova atlantske haringe. Stoga je smanjenje njihova ulova u skladu s preporukama ICES-a za 2013. primjereno.

(28)

Slijedom navedenoga, mjere koje je potrebno donijeti u prvom koraku trebaju obuhvatiti sljedeće: (a) zabranu uvoza haringe i skuše iz atlantskog stoka, kao i proizvode ribarstva koji sadrže takvu ribu ili su od nje napravljeni; i (b) ograničenja na korištenje luka Unije plovilima za ulov stoka atlantske haringe i skuše pod nadzorom Farskih otoka i plovilima koja prevoze ribu ili proizvode ribarstva koji potječu iz takvog ribolova. Kako bi se olakšala provedba mjera primjenjivih na plovila koja obavljaju ribolov predmetnih haringi i skuša iz stoka ili prijevoz ribe ili proizvoda ribarstva koji potječu iz tih stokova, državama članicama trebalo bi dostaviti popis tih plovila. Kako bi se odredilo jesu li haringe i skuše ulovljene plovilom pod nadzorom Farskih otoka, trebalo bi uporabiti program certificiranja ulova utvrđen u poglavlju III. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, o izmjeni uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (5).

(29)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za ribarstvo i akvakulturu,

(a)

„stok atlantske haringe znači stok haringe (Clupea harengus) u potpodručjima ICES (Međunarodno vijeće za istraživanje mora) I., II., V., XII. i XIV. (6);

(b)

„atlantska haringa” znači riba iz stoka atlantske haringe;

(c)

skuša je riba vrste Scomber scombrus koju se lovi u područjima koje nastanjuje atlantska haringa;

(d)

„ulovljena pod nadzorom Farskih otoka” znači da je ulovljena plovilom pod zastavom Farskih otoka ili plovilom pod zastavom druge države članice koja ima dozvolu za ribolov u isključivoj gospodarskoj zoni Farskih otoka ili koje je iznajmilo farsko poduzeće ili farsko tijelo vlasti.