—

slažu se da bi se donošenje odluke o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji trebalo promatrati u širem kontekstu stvaranja okvira kojim bi se osiguralo donošenje utemeljenih i djelotvornih odluka o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama:

—

slažu se da bi se donošenje odluka o budućem dodjeljivanju makrofinancijske pomoći trebalo temeljiti na niže navedenim razmatranjima i načelima dodjele makrofinancijske pomoći Unije trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete, ne dovodeći u pitanje pravo na zakonodavnu inicijativu niti mogući pravni oblik budućeg instrumenta za formaliziranje navedenih razmatranja i načela;

—

obvezuju se da će buduće pojedinačne odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći Unije u punoj mjeri odražavati navedena razmatranja i načela.

1.

Unija je glavni pružatelj gospodarske, financijske i tehničke pomoći trećim zemljama. Makrofinancijska pomoć Unije (u daljnjem tekstu: „makrofinancijska pomoć”) pokazala se kao učinkovit instrument gospodarske stabilizacije te kao pokretač strukturnih reformi u zemljama i teritorijima koji je koriste („korisnici”). Unija bi, u skladu sa svojom općom politikom prema zemljama kandidatkinjama, mogućim kandidatkinjama i susjednim zemljama, trebala biti u mogućnosti pružiti makrofinancijsku pomoć tim zemljama u cilju izgradnje područja zajedničke stabilnosti, sigurnosti i napretka.

2.

Makrofinancijska pomoć trebala bi se temeljiti na ad hoc odlukama Europskog parlamenta i Vijeća za određene zemlje. Ova su načela usmjerena k većoj učinkovitosti i djelotvornosti postupka odlučivanja iz kojeg proizlazi donošenje i primjena spomenutih odluka, ali i poboljšanju ispunjavanja, od strane korisnika, političkih preduvjeta za dodjelu makrofinancijske pomoći te većoj transparentnosti i boljem demokratskom nadzoru te pomoći.

3.

U svojoj rezoluciji o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama od 3. lipnja 2003. Europski parlament pozvao je na donošenje okvirne uredbe o makrofinancijskoj pomoći kako bi se ubrzao postupak odlučivanja i osigurala formalna i transparentna osnova za taj financijski instrument.

4.

U svojim Zaključcima od 8. listopada 2002. Vijeće je utvrdilo kriterije (tzv. genvalske kriterije kojima se treba voditi prilikom dodjele makrofinancijske pomoći. Te bi kriterije trebalo ažurirati i pojasniti, između ostalog i kriterije za određivanje odgovarajućeg oblika pomoći (zajam, bespovratna sredstava ili njihove kombinacije).

5.

Ova bi načela trebala omogućiti Uniji da u kratkom roku osigura makrofinancijsku pomoć, posebno kada okolnosti nalažu neposredno djelovanje, i da poveća jasnoću i transparentnost kriterija za pružanje makrofinancijske pomoći.

6.

Komisija bi trebala osigurati da je makrofinancijska pomoć sukladna s glavnim načelima, ciljevima i mjerama poduzetima u okviru različitih područja vanjskog djelovanja i ostalih relevantnih politika Unije.

7.

Makrofinancijska pomoć trebala bi podupirati vanjsku politiku Unije. Službe Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) trebale bi usko surađivati na području dodjeljivanja makrofinancijske pomoći kako bi usklađivale vanjsku politiku Unije i osiguravale njezinu dosljednost.

8.

Makrofinancijska pomoć trebala bi služiti kao potpora korisnicima u njihovu opredjeljenju za vrijednosti koje su im zajedničke s Unijom, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje, poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj i smanjenje siromaštva, kao i načela otvorene, uređene i poštene trgovine.

9.

Preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći trebao bi biti da zemlja koja ispunjava uvjete poštuje djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava te jamči poštovanje ljudskih prava. Komisija bi trebala redovito pratiti jesu li spomenuti preduvjeti ispunjeni.

10.

Specifični ciljevi pojedinačnih odluka o dodjeli pojedinačne makrofinancijske pomoći trebali bi uključivati poboljšanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti u upravljanju javnim financijama korisnika. Komisija bi trebala redovito pratiti ostvarivanje tih ciljeva.

11.

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti usmjerena k podupiranju ponovne uspostave održivog stanja na području vanjskog financiranja u trećim zemljama i teritorijima koji su suočeni s nedostatkom strane valute te s time povezanim poteškoćama na području vanjskog financiranja. Makrofinancijska pomoć ne bi trebala služiti kao redovita financijska potpora niti bi njezin glavni cilj trebala biti potpora gospodarskom i socijalnom razvoju korisnika.

12.

Makrofinancijskom pomoći trebala bi se nadopunjavati sredstva koja je odobrio Međunarodni monetarni fond (MMF) i druge multilateralne financijske institucije, a teret bi trebalo pravedno podijeliti između Unije i ostalih davatelja pomoći. Makrofinancijskom pomoći trebalo bi osigurati dodanu vrijednost sudjelovanju Unije.

13.

Kako bi se zajamčila učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s makrofinancijskom pomoći, korisnici bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere vezano uz sprečavanje i suzbijanje prijevara, korupcije i drugih nepravilnosti u vezi s tom pomoći, a trebalo bi osigurati i provođenje provjera Komisije i revizija Revizorskog suda.

14.

O izboru postupka za usvajanje Memoranduma o razumijevanju trebalo bi odlučiti u skladu s kriterijima iz Uredbe (EU) br. 182/2011. U ovome bi kontekstu u pravilu trebalo primijeniti savjetodavni postupak, ali s obzirom na potencijalno znatan učinak poslova koji premašuju prag utvrđen u dijelu B, za takve poslove prikladno je primijeniti postupak ispitivanja.

(a)

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti izvanredan financijski instrument za nevezanu i nenamjensku pomoć za platne bilance, namijenjen trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete. Ona bi trebala biti usmjerena na ponovnu uspostavu održivog stanja na području vanjskog financiranja u trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete i koji se suočavaju s poteškoćama na području vanjskog financiranja. Njome bi se trebala poduprijeti provedba političkog programa koji sadrži snažne mjere prilagodbe i mjere strukturnih reformi namijenjene poboljšanju platne bilance, pogotovo za vrijeme trajanja programa, te osnažiti provedba relevantnih sporazuma s Unijom i njezinih programa.

(b)

Makrofinancijska pomoć trebala bi se dodjeljivati pod uvjetom da Komisija zajedno s multilateralnim financijskim institucijama utvrdi da postoji znatan preostali deficit u vanjskom financiranju, koji ne pokrivaju sredstava MMF-a ni drugih multilateralnih institucija, unatoč tome što dotična zemlja ili teritorij provodi snažne programe gospodarske stabilizacije i reformi.

(c)

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti kratkoročna te bi je trebalo ukinuti čim stanje na području vanjskog financiranja ponovno postane održivo.

—

zemlje kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje,

—

zemlje i teritoriji obuhvaćeni europskom politikom susjedstva,

—

u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima i one treće zemlje koje imaju odlučujuću ulogu u regionalnoj stabilnosti, koje su strateški važne za Uniju i koje su joj politički, gospodarski i geografski bliske.

(a)

Makrofinancijsku bi pomoć u pravilu trebalo dodjeljivati u obliku zajma. U iznimnim se slučajevima pomoć može dodijeliti u obliku bespovratnih sredstava ili kombinacije zajma i bespovratnih sredstava. Prilikom sastavljanja prijedloga, odnosno utvrđivanja odgovarajućeg iznosa elementa bespovratnih sredstava, Komisija bi u obzir trebala uzeti razinu gospodarskog korisnika mjerenu dohotkom po glavi stanovnika i stupnjem siromaštva, kao i sposobnost otplate utvrđenu na temelju analize održivosti duga te istodobno osigurati poštovanje načela pravedne raspodjele tereta između Unije i ostalih davatelja pomoći. U tu bi svrhu Komisija također trebala uzeti u obzir u kojoj mjeri međunarodne financijske institucije i ostali davatelji pomoći pomoć dotičnoj zemlji dodjeljuju pod koncesionalnim uvjetima.

(b)

Ako se makrofinancijska pomoć odobrava u obliku zajma, Komisija bi trebala, u ime Unije, biti ovlaštena za pribavljanje potrebnih sredstava uzimanjem zajma na tržištima kapitala ili kod financijskih institucija da bi ih potom u obliku zajma dodijelila korisniku.

(c)

Poslove uzimanja i odobravanja zajmova trebalo bi se obavljati u eurima s istim datumom valute te ne bi trebalo uključiti Uniju u transformacije roka dospijeća niti je izložiti valutnim ili kamatnim rizicima.

(d)

Sve troškove Unije u vezi s poslovima uzimanja ili odobravanja zajmova snosi korisnik.

(e)

Na zahtjev korisnika i kada okolnosti dopuštaju povoljniju kamatnu stopu na zajam, Komisija može refinancirati cijeli ili dio svog prvotnog zajma ili restrukturirati odgovarajuće financijske uvjete. Refinanciranje i restrukturiranje trebali bi se provoditi u skladu s uvjetima utvrđenima u točki 3. podtočki (d) i ne bi smjeli uzrokovati produljenje prosječnog roka dospijeća konkretnog zaduženja ili povećanje neotplaćenog duga na datum refinanciranja ili restrukturiranja.

(a)

Iznosi makrofinancijske pomoći dodijeljene u obliku bespovratnih sredstava trebali bi biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(b)

Iznose makrofinancijske pomoći u obliku zajma trebalo bi dodjeljivati u skladu s Uredbom o osnivanju Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja. Iznosi bi trebali biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(c)

Godišnja sredstva odobrava proračunsko tijelo u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

(a)

Iznos pomoći trebao bi se temeljiti na preostalim potrebama zemlje ili teritorija koji imaju pravo na pomoć za vanjskim financiranjem te bi se u obzir trebala uzeti i njihova sposobnost da se financiraju iz vlastitih izvora, te posebno iz međunarodnih rezervi kojima raspolažu. Potrebu za vanjskim financiranjem određuje Komisija zajedno s međunarodnim financijskim institucijama na temelju cjelovite kvantitativne ocjene i transparentne popratne dokumentacije. Komisija bi posebno trebala koristiti najnovije projekcije platne bilance MMF-a, za dotičnu zemlju ili teritorij, te bi u obzir trebala uzeti očekivane financijske doprinose multilateralnih pružatelja pomoći, kao i već postojeću upotrebu drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje u zemlji ili teritoriju koji ispunjavaju uvjete.

(b)

Dokumentacija Komisije trebala bi sadržavati podatke o predviđenim zalihama deviznih rezervi u slučaju da se makrofinancijska pomoć ne dodijeli, u usporedbi s iznosom rezervi koji bi se smatrao dovoljnim, a koji se određuje relevantnim pokazateljima kao što su omjer rezervi i kratkoročnog vanjskog duga te omjer rezervi i uvoza zemlje korisnice.

(c)

Pri utvrđivanju iznosa makrofinancijske pomoći također bi se u obzir trebala uzeti potreba za osiguravanjem pravedne raspodjele tereta između Unije i ostalih davatelja pomoći te dodana vrijednost ukupnog sudjelovanja Unije.

(d)

Ako se potrebe korisnika za financiranjem tijekom razdoblja isplate makrofinancijske pomoći znatno smanje u usporedbi s prvotnim predviđanjima, Komisija bi, u skladu sa savjetodavnim postupkom, za pomoć koja iznosi 90 milijuna EUR ili manje te, sukladno s postupkom ispitivanja, za pomoć veću od 90 milijuna EUR, trebala smanjiti iznos sredstava stavljenih na raspolaganje ili suspendirati ili ukinuti isplatu takve pomoći.

(a)

Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći zemlja ili teritorij koji ispunjavaju uvjete morali bi priznavati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav, vladavinu prava i jamčiti poštovanje ljudskih prava. Komisija bi trebala osigurati javno dostupnu ocjenu (1) ispunjavanja ovog preduvjeta te bi ga trebala pratiti za vrijeme trajanja isplate makrofinancijske pomoći. Ova bi se točka trebala primjenjivati u skladu s Odlukom o uspostavi organizacije i funkcioniranja EEAS-a.

(b)

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti uvjetovana ugovorom o zajmu između MMF-a i između zemlje ili teritorija koji ispunjavaju uvjete, koji nije preventivan i koji ispunjava sljedeće uvjete:

(c)

Isplata pomoći trebala bi biti uvjetovana dugoročno uspješnom provedbom političkog programa poduprtog iz MMF-a i ispunjavanjem preduvjeta iz podtočke (a) ove točke. Također bi trebala biti uvjetovana provedbom, u određenom vremenskom okviru, niza jasno definiranih mjera ekonomske politike usmjerenih na strukturne reforme i zdrave javne financije, koje bi proizišle iz dogovora Komisije i korisnika te bi bile utvrđene Memorandumom o razumijevanju.

(d)

U cilju zaštite financijskih interesa Unije te unapređenja upravljanja u korisnicima, Memorandum o razumijevanju trebao bi sadržavati mjere usmjerene na jačanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti sustava upravljanja javnim financijama.

(e)

Pri oblikovanju mjera politika također bi trebalo u obzir uzeti napredak na području uzajamnog otvaranja tržišta, razvoja uređene i poštene trgovine te ostalih prioriteta u kontekstu vanjske politike Unije.

(f)

Mjere politika morale bi biti usklađene s postojećim sporazumima o partnerstvu, sporazumima o suradnji ili sporazumima o pridruživanju sklopljenima između Unije i korisnika, kao i s programima makroekonomske prilagodbe i strukturnih reformi koje korisnik provodi uz potporu MMF-a.

(a)

Država ili teritorij koji traže da im se odobri makrofinancijska pomoć trebale bi podnijeti pisani zahtjev Komisiji. Komisija bi trebala provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti iz točaka 1., 2., 4. i 6. i, po potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti prijedlog odluke.

(b)

U odluci o odobrenju zajma trebao bi biti utvrđen iznos, najduži prosječni rok dospijeća i najveći mogući broj obročnih isplata makrofinancijske pomoći. Ako odluka uključuje element bespovratnih sredstava, trebalo bi također utvrditi njegov iznos i najveći mogući broj obročnih isplata. Uz odluku o odobrenju bespovratnih sredstava trebalo bi biti priloženo obrazloženje dodjele bespovratnih sredstava (ili elementa bespovratnih sredstava). U oba slučaja trebalo bi utvrditi i razdoblje u kojem je moguće koristiti makrofinancijsku pomoć. To razdoblje u pravilu ne bi smjelo biti duže od tri godine. Prilikom podnošenja prijedloga nove odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi trebala dostaviti podatke iz točke 12. podtočke (c).

(c)

Nakon usvajanja odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi se, u skladu sa savjetodavnim postupkom, za pomoć koja iznosi 90 milijuna EUR ili manje te, sukladno s postupkom ispitivanja, za pomoć veću od 90 milijuna EUR, trebala dogovoriti s korisnikom, u Memorandumu o razumijevanju o mjerama politika iz točke 6. podtočaka (c), (d), (e) i (f).

(d)

Nakon usvajanja odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi se trebala dogovoriti s korisnikom o financijskim detaljima pomoći. Financijski bi uvjeti trebali biti utvrđeni ugovorom o bespovratnoj pomoći ili ugovorom o zajmu.

(e)

Komisija bi trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razvoju događaja u vezi s pomoći namijenjenoj određenoj zemlji, uključujući isplatu sredstava, i na vrijeme tim institucijama dostaviti relevantne dokumente.

(a)

Komisija bi trebala dodjeljivati makrofinancijsku pomoć u skladu s financijskim pravilima Unije.

(b)

Provedbom makrofinancijske pomoći trebalo bi upravljati izravno i centralizirano.

(c)

Proračunske obveze trebale bi se preuzimati na temelju odluka koje, u skladu s ovom točkom, donosi Komisija. Ako isplata makrofinancijske pomoći potraje nekoliko financijskih godina, proračunske obveze koje proizlaze iz te pomoći mogu se razdijeliti na godišnje obročne isplate.

(a)

Makrofinancijska pomoć trebala bi se isplaćivati središnjoj banci korisnika.

(b)

Makrofinancijska pomoć trebala bi se isplaćivati u sukcesivnim obrocima, a uvjetovana je ispunjenjem preduvjeta iz točke 6. podtočke (a) i uvjeta iz točke 6. podtočaka (b) i (c).

(c)

Komisija bi, u pravilnim vremenskim razmacima, trebala provjeravati ispunjavaju li se i dalje uvjeti iz točke 6. podtočaka (b) i (c).

(d)

Ako preduvjeti iz točke 6. podtočke (a) i uvjeti iz točke 6. podtočaka (b) i (c) nisu ispunjeni, Komisija može privremeno suspendirati ili ukinuti isplatu makrofinancijske pomoći. U takvim bi slučajevima o razlozima suspenzije ili ukidanja trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće.

(a)

Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći određenoj zemlji trebali bi sadržavati odredbe koje nalažu korisnicima da redovito provjeravaju koriste li se financijska sredstva odobrena iz proračuna Unije ispravno, da poduzimaju primjerene mjere kako bi spriječili nepravilnosti i prijevare, te da, po potrebi, poduzimaju pravne radnje u cilju povrata svih zloupotrijebljenih sredstava isplaćenih na temelju odluke o dodjeli pomoći za određenu zemlju.

(b)

Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći za određenu zemlju trebali bi sadržavati odredbe kojima se, u skladu s relevantnim pravom Unije, osigurava zaštita financijskih interesa Unije, u prvom redu od prijevare, korupcije i ostalih nepravilnosti.

(c)

Memorandumom o razumijevanju iz točke 6. podtočke (c) trebalo bi izričito ovlastiti Komisiju i Revizorski sud za provođenje revizija za vrijeme i nakon isteka razdoblja u kojem je moguće koristiti makrofinancijsku pomoć, uključujući revizije dokumenata i revizije na terenu, kao što je operativno ocjenjivanje. Memorandumom bi također trebalo izričito ovlastiti Komisiju ili njezine predstavnike za provođenje provjera inspekcija na terenu.

(d)

Tijekom provedbe makrofinancijske pomoći Komisija bi, primjenom operativnog ocjenjivanja, trebala pratiti kvalitetu financijskih propisa zemlje korisnice, administrativnih postupaka te mehanizama unutarnje i vanjske kontrole, koji su povezani s tom pomoći.

(e)

Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći određenoj zemlji trebali bi sadržavati odredbe kojima se osigurava da Unija ima pravo na povrat punog iznosa bespovratnih iznosa i/ili na prijevremenu otplatu zajma ako se, u vezi s upravljanjem makrofinancijskom pomoći, utvrdi da je korisnik sudjelovao u bilo kakvoj radnji koja uključuje prijevaru ili korupciju ili u nekoj drugoj protuzakonitoj aktivnosti štetnoj za financijske interese Unije.

(a)

Komisija bi trebala ispitati napredak ostvaren u provedbi makrofinancijske pomoći te podnijeti godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja svake godine.

(b)

Godišnjim bi se izvješćem trebalo ocjenjivati gospodarsku situaciju i izglede korisnika te napredak ostvaren provedbom mjera politika iz točke 6. podtočke (c).

(c)

Također bi trebalo pružiti ažurirane podatke o raspoloživim proračunskim sredstvima u vidu zajmova i bespovratnih sredstava, uzimajući u obzir djelovanja koja se predviđaju.

(a)

Komisija bi trebala dostaviti izvješća o ex-post evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću, u kojima ocjenjuje rezultate i učinkovitost nedavno dovršenih poslova makrofinancijske pomoći te mjeru u kojoj su doprinijeli ostvarenju ciljeva pomoći.

(b)

Komisija bi redovito, a najmanje svake četiri godine, trebala evaluirati dodjelu makrofinancijske pomoći te Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti detaljan pregled makrofinancijske pomoći. Spomenutim evaluacijama trebalo bi se ustanoviti jesu li ostvareni ciljevi makrofinancijske pomoći, te ispunjavaju li se i dalje uvjeti za dodjelu makrofinancijske pomoći, uključujući prag utvrđen u točki 7. podtočke (c) te bi se trebalo omogućiti Komisiji da daje preporuke u cilju unaprjeđenja budućeg djelovanja. U svojoj evaluaciji, Komisija bi također trebala ocijeniti suradnju s europskim ili multilateralnim financijskim institucijama kada pružaju makrofinancijsku pomoć.