(1)

Francuska Republika obavijestila je 14. kolovoza 2013. Komisiju, Europsku agenciju za kemikalije („Agenciju”) i druge države članice u skladu s člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (zaštitna klauzula) da ima opravdane razloge vjerovati da je nužno hitno djelovanje radi zaštite građana od izlaganja amonijaku koji ispuštaju izolacijski materijali od celulozne vate koji se upotrebljavaju u zgradama. Francuska Republika donijela je privremenu mjeru 21. lipnja 2013. koju je objavila u Službenom listu Francuske Republike 3. srpnja 2013.

(2)

Nalogom od 21. lipnja 2013. o zabrani stavljanja na tržište, uvoza, prodaje, distribucije i proizvodnje izolacijskih materijala od celulozne vate s pomoćnim sredstvima u obliku amonijevih soli („Nalog”) zabranjuje se stavljanje na tržište, uvoz, posjedovanje radi prodaje ili distribucije, prodaja ili distribucija i proizvodnja izolacijskih materijala od celulozne vate koji sadržavaju amonijeve soli kao dodatke. Ti se proizvodi moraju i povući s tržišta u Francuskoj i opozvati na trošak osobe koja ih je prva stavila na tržište.

(3)

Nacrt Naloga prvo je dostavljen Komisiji na temelju Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2). U skladu s člankom 9. stavkom 7. te Direktive Francuska je istaknula da je Nalog hitan, a Komisija je izjavila da su razlozi hitnosti koje je navela Francuska zadovoljavajući.

(4)

Nastavno na odluku Francuske da ponovno dostavi Nalog u skladu s člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Komisija je ispitala Nalog i priložene znanstvene i tehničke podatke. Komisija se o Nalogu kratko savjetovala s državama članicama i dionicima.

(5)

S obzirom na ograničen vremenski rok u kojem Komisija mora donijeti odluku u vezi s privremenim mjerama iz članka 129. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, Komisija svoju odluku mora prvenstveno temeljiti na podacima koje je dostavila Francuska.

(6)

Do rujna 2011. izolacijski materijali od celulozne vate u Francuskoj su sadržavali bornu kiselinu koja je služila kao usporivač gorenja i biocid. Nakon zabrane borne kiseline za biocidnu uporabu i kako bi se zadržala svojstva usporavanja gorenja nekih izolacijskih materijala (uključujući celuloznu vatu), francuska je industrija zamijenila borove spojeve amonijevim solima.

(7)

Mjera koju je poduzela Francuska opravdana je slučajevima trovanja koje su zabilježili nacionalni toksikološki centri (nekoliko trovanja ljudi od studenoga 2011.) i pritužbama koje je zabilježila stručna udruga proizvođača izolacijskih materijala od celulozne vate (oko 150 slučajeva). Francuska su nadležna tijela provela mjerenja koncentracije amonijaka u kućama za koje su primljene pritužbe i ustanovila da su razine izloženosti amonijaku više od referentnih toksikoloških vrijednosti za sigurnu dugotrajnu izloženost. Stoga bi se amonijeve soli morale zamijeniti.

(8)

Podaci koje je dostavila Francuska ukazuju na to da amonijeve soli iz izolacijskih materijala od celulozne vate povećavaju rizik za ljudsko zdravlje koji se ne može na odgovarajući način kontrolirati i potrebno ga je ukloniti. U ovom slučaju, u cilju bržeg usklađivanja unutarnjeg tržišta uz visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, mjeru koju je poduzela Francuska treba smatrati hitnom kako je propisano člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

(9)

Budući da mjera koju je poduzela Francuska podrazumijeva ograničavanje stavljanja na tržište ili uporabu tvari, člankom 129. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 propisano je da Francuska pokrene postupak ograničavanja u Uniji podnošenjem dokumentacije Agenciji u skladu s Prilogom XV. u roku od tri mjeseca od datuma ove Odluke.

(10)

Zbog navedenih razloga Nalog treba odobriti.

(11)

U odluci na temelju članka 129. stavka 2. o odobravanju privremene mjere mora se utvrditi vremenski rok za takvo odobrenje; zbog roka za pokretanje postupka ograničavanja u Uniji iz članka 129. stavka 3. i kako bi se omogućilo dovoljno vremena za donošenje odluke na temelju uobičajenog postupka ograničavanja nakon što Francuska podnese dokumentaciju iz Priloga XV., a bez potrebe produljenja odobrenja, taj bi vremenski rok morao biti 21 mjesec.

(12)

Ovom se Odlukom ni na koji način ne dovodi u pitanje odluka Komisije na temelju članka 73. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ako su ispunjeni uvjeti iz članka 68. te Uredbe.

(13)

Ova je Odluka u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006,