7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/27

(1)

Od 2013. nadalje pravilo za dodjelu emisijskih jedinica operaterima postrojenjâ u području primjene Unijinog sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU ETS) jest javna dražba. Međutim, operateri koji ispunjavaju uvjete nastavit će dobivati besplatne emisijske jedinice od 2013. do 2020. Količina emisijskih jedinica koju svi ti operateri dobivaju određuje se na temelju usklađenih pravila na razini Unije iz Direktive 2003/87/EZ i Odluke Komisije 2011/278/EU (2).

(2)

Od država članica zatražilo se da do 30. rujna 2011. Komisiji dostave svoje nacionalne provedbene mjere (NIM) s, među ostalim, obveznim informacijama, popisom postrojenjâ na svojem državnom području koja su obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ te preliminarnom količinom besplatnih emisijskih jedinica koje će se od 2013. do 2020. dodijeliti, a izračunane su na temelju usklađenih pravila na razini Unije.

(3)

U članku 18. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (3) predviđene su privremene mjere koje se primjenjuju na Hrvatsku, a nalaze se u Prilogu V. tom Aktu. Na temelju točke 10. tog Priloga V. Hrvatska je dužna osigurati usklađenost operaterâ s Direktivom 2003/87/EZ tijekom cijele 2013. Isto tako, operaterima postrojenja koja ispunjavaju uvjete dodijelit će se besplatne emisijske jedinice za cijelu 2013. kako bi im se omogućila potpuna usklađenost sa sustavom trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije i njegovim načelom praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija stakleničkih plinova te predaje emisijskih jedinica. U skladu s tim Hrvatska je Komisiji dostavila svoje nacionalne provedbene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ i člankom 15. stavkom 1. Odluke 2011/278/EU.

(4)

Kako bi osigurala kvalitetu i usporedivost podataka, Komisija je za dostavu nacionalnih provedbenih mjera osigurala elektronički obrazac. Sve države članice dostavile su u tom ili sličnom formatu popis postrojenja, tablicu sa svim relevantnim podacima po postrojenjima i metodološko izvješće s opisom postupka prikupljanja podataka koji su tijela vlasti država članica primijenila.

(5)

S obzirom na široki raspon dostavljenih informacija i podataka, Komisija je najprije analizirala potpunost svih nacionalnih provedbenih mjera. Ako je Komisija ustanovila da su dostavljene informacije nepotpune, od dotične države članice zatražila je dodatne informacije. Kao odgovor na te zahtjeve nadležna tijela dostavila su dodatne relevantne informacije kako bi upotpunila dostavljene nacionalne provedbene mjere.

(6)

Nacionalne provedbene mjere, uključujući preliminarne ukupne godišnje količine emisijskih jedinica koje će se od 2013. do 2020. besplatno dodijeliti, ocijenjene su prema kriterijima iz Direktive 2003/87/EZ, a posebno njezinog članka 10.a, i Odluke 2011/278/EU, uzimajući pritom u obzir dokumente s uputama Komisije za države članice, a koje je Odbor za klimatske promjene odobrio 14. travnja 2011. Prema potrebi, uzete su u obzir upute za tumačenje Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ.

(7)

Komisija je provela temeljitu procjenu usklađenosti nacionalnih provedbenih mjera za svaku pojedinu državu članicu. Kao dio te sveobuhvatne procjene, Komisija je analizirala dosljednost samih podataka te njihovu dosljednost u odnosu na usklađena pravila dodjele. Ponajprije, Komisija je ispitala ispunjavaju li postrojenja uvjete za besplatnu dodjelu, njihovu podjelu na potpostrojenja i granice postrojenja. Nakon toga, analizirala je primjenu točnih referentnih vrijednosti na odgovarajuća potpostrojenja. S obzirom na to da se za potpostrojenja s referentnom vrijednosti za proizvod Odlukom 2011/278/EU za svaki proizvod u načelu definira po jedna referentna vrijednost, Komisija je posebnu pozornost pridala primjeni referentne vrijednosti na konačni proizvod proizveden u skladu s definicijom proizvoda i granicama sustava iz Priloga I. Odluci 2011/278/EU. Nadalje, s obzirom na njihov znatan utjecaj na dodjelu, Komisija je podrobno analizirala izračun povijesnih razina djelatnosti postrojenjâ, slučajeve znatnih promjena kapaciteta tijekom referentnog razdoblja te slučajeve postrojenja koja su tijekom referentnog razdoblja započela s radom, izračun preliminarnog broja emisijskih jedinica koje će se besplatno dodijeliti uzimajući u obzir zamjenjivost goriva i električne energije, rizik istjecanja ugljika te isporuke topline privatnim kućanstvima. Daljnje statističke analize i provjere uvjerljivosti primjenom pokazatelja, kao što su predložena dodjela prema povijesnoj razini djelatnosti u usporedbi s referentnim vrijednostima ili povijesna razina djelatnosti u usporedbi s proizvodnim kapacitetom, pridonijele su utvrđivanju daljnjih mogućih nepravilnosti u primjeni usklađenih pravila dodjele.

(8)

Na temelju rezultata te procjene, Komisija je napravila podrobnu procjenu postrojenjâ u kojima su utvrđene moguće nepravilnosti u primjeni usklađenih pravila dodjele te je od nadležnih tijela dotične države članice zatražila daljnja objašnjenja.

(9)

U svjetlu rezultata te procjene usklađenosti, Komisija smatra da su nacionalne provedbene mjere Belgije, Bugarske, Danske, Estonije, Grčke, Španjolske, Irske, Francuske, Hrvatske, Italije, Cipra, Latvije, Litve, Luksemburga, Mađarske, Malte, Nizozemske, Austrije, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovenije, Slovačke, Finske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine u skladu s Direktivom 2003/87/EZ i Odlukom 2011/278/EU. Utvrđeno je da postrojenja obuhvaćena nacionalnim provedbenim planovima tih država članica ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu te nisu pronađene nikakve nedosljednosti u odnosu na preliminarne ukupne godišnje količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica koje su svaka od tih država članica predložile.

(10)

Međutim, u svjetlu rezultata te procjene Komisija smatra da određeni aspekti nacionalnih provedbenih mjera koje su dostavile Njemačka i Češka nisu u skladu s kriterijima iz Direktive 2003/87/EZ i Odluke 2011/278/EU, uzimajući pritom u obzir dokumente s uputama Komisije za države članice, a koje je Odbor za klimatske promjene odobrio 14. travnja 2011.

(11)

Komisija primjećuje da je Njemačka predložila da sedam postrojenja dobije veću razinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica jer smatra da će se time izbjeći nepotrebne teškoće. U skladu s člankom 10.a Direktive 2003/87/EZ i Odlukom 2011/278/EU, preliminarne količine za besplatnu dodjelu koje se dostavljaju kao dio nacionalnih provedbenih mjera izračunavaju se na temelju usklađenih pravila na razini Unije. Odlukom 2011/278/EU nisu predviđene prilagodbe koje Njemačka želi primijeniti na temelju članka 9. stavka 5. njemačkog zakona o trgovanju emisijama stakleničkih plinova – TEHG od 28. srpnja 2011. Dok se do 2012. besplatna dodjela emisijskih jedinica organizirala na nacionalnoj razini, od 2013. nadalje zakonodavac je namjerno uspostavio potpuno usklađena pravila za besplatnu dodjelu postrojenjima kako bi se sa svim postrojenjima jednako postupalo. Svaka jednostrana promjena preliminarnih količina za besplatnu dodjelu koje su države članice izračunale na temelju Odluke 2011/278/EU štetila bi tom usklađenom pristupu. Njemačka nije potkrijepila dokazima da je dodjela dotičnim postrojenjima izračunana na temelju Odluke 2011/278/EU očito neprikladna s obzirom na cilj potpune usklađenosti dodjela koji treba postići. Dodjela većeg broja besplatnih emisijskih jedinica nekim postrojenjima narušila bi ili bi prijetila narušavanjem tržišnog natjecanja te ima prekogranični učinak s obzirom na trgovanje diljem Unije u svim sektorima obuhvaćenima Direktivom 2003/87/EZ. U svjetlu načela jednakog postupanja sa svim postrojenjima u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije i sa svim državama članicama, Komisija smatra da je stoga potrebno usprotiviti se preliminarnim količinama za besplatnu dodjelu određenim postrojenjima iz njemačkih nacionalnih provedbenih mjera, koja su popisana u točki A Priloga I.

(12)

Komisija smatra da su nacionalne provedbene mjere koje je predložila Njemačka i u suprotnosti s Odlukom 2011/278/EU jer primjena referentne vrijednosti za proizvod za vruću kovinu u slučajevima navedenima u točki A Priloga I. ovoj Odluci nije u skladu s mjerodavnim pravilima. S tim u vezi Komisija primjećuje da u njemačkim nacionalnim provedbenim mjerama, u slučajevima konvertora s kisikom (BOF) za proizvodnju čelika ili slučajevima gdje se vruća kovina iz visoke peći ne rafinira u čelik u istom postrojenju, već se isporučuje za daljnju preradu, nije predviđena besplatna dodjela emisijskih jedinica operateru postrojenja s visokom peći za proizvodnju vruće kovine. Umjesto toga emisijske jedinice besplatno se dodjeljuju postrojenju u kojemu se čelik rafinira.

(13)

Komisija primjećuje da su, za potrebe dodjele emisijskih jedinica, referentne vrijednosti za proizvod utvrđene u Odluci 2011/278/EU uzimajući u obzir definicije proizvoda i složenost proizvodnih postupaka koji omogućuju verifikaciju podataka o proizvodnji i jedinstvenu primjenu referentne vrijednosti za proizvod u cijeloj Uniji. Postrojenja su radi primjene referentne vrijednosti za proizvod podijeljena u potpostrojenja, a potpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod definirano je kao proizvodni ulazi, izlazi i pripadajuće emisije koje se odnose na proizvodnju proizvoda za koji je određena referentna vrijednost u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU. Stoga su referentne vrijednosti određene za proizvode, a ne za procese. U skladu s time, određena je referentna vrijednost za vruću kovinu, a proizvod je definiran kao tekuće željezo zasićeno ugljikom za daljnju preradu. Činjenica da granice sustava za referentnu vrijednost za vruću kovinu iz Priloga I. Odluci 2011/278/EU uključuju konvertor s kisikom (BOF) ne dopušta državama članicama da zanemare to da se dodjele trebaju izvršiti za proizvodnju određenog proizvoda. To potkrepljuje i činjenica da bi vrijednosti referentnih vrijednosti trebale obuhvatiti sve izravne emisije vezane uz proizvodnju. Međutim, upravo proizvodnja vruće kovine u visokoj peći uzrokuje većinu emisija, dok proces rafiniranja vruće kovine u čelik u konvertoru s kisikom (BOF) ima relativno niske emisije. Dakle, referentna vrijednost bila bi znatno niža da obuhvaća i postrojenja koja preuzimaju vruću kovinu i rafiniraju ju u čelik u konvertoru s kisikom (BOF). Osim toga, u svjetlu općeg sustava dodjele uspostavljenog Odlukom 2011/278/EU, a posebno u vezi s pravilima o znatnim promjenama kapaciteta, dodjela koju predlaže Njemačka ne može se smatrati dosljednom. Komisija stoga smatra da zbog nedostatka odgovarajućeg potpostrojenja koje bi omogućilo određivanje dodjele u skladu s člankom 10. Odluke 2011/278/EU, postrojenja koja preuzimaju vruću kovinu za daljnju preradu ne ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju referentne vrijednosti za vruću kovinu za tu količinu uvezene vruće kovine. Komisija se stoga protivi preliminarnim ukupnim godišnjim količinama za besplatnu dodjelu koje su predložene za postrojenja popisana u točki B Priloga I. ovoj Odluci.

(14)

U pogledu primjene referentne vrijednosti za vruću kovinu u nacionalnim provedbenim mjerama koje je predložila Češka, Komisija primjećuje da dodjela postrojenju koje se nalazi u točki C s oznakom CZ-existing-CZ-73-CZ-0134-11/M ne odgovara vrijednosti referentne vrijednosti za vruću kovinu pomnožene s odgovarajućom povijesnom razinom djelatnosti za proizvod kako je dostavljena u nacionalnim provedbenim mjerama te stoga nije u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (a) Odluke 2011/278/EU. Komisija se stoga protivi dodjeli tom postrojenju ako se pogreška ne ispravi. Nadalje, Komisija primjećuje da dodjela postrojenju koje se nalazi u točki C s oznakom CZ-existing-CZ-52-CZ-0102-05 uzima u obzir procese obuhvaćene granicama sustava za referentnu vrijednost za vruću kovinu. To postrojenje, međutim, ne proizvodi vruću kovinu, već ga preuzima. Zbog nedostatka proizvodnje vruće kovine u postrojenju s oznakom CZ-existing-CZ-52-CZ-0102-05 i posljedičnog nedostatka odgovarajućeg potpostrojenja s referentnom vrijednosti za proizvod koje bi omogućilo određivanje dodjele u skladu s člankom 10. Odluke 2011/278/EU, predložena dodjela nije u skladu s pravilima dodjele i može dovesti do dvostrukog brojenja. Komisija se stoga protivi dodjeli postrojenjima popisanima u točki C Priloga I. ovoj Odluci.

(15)

Komisija primjećuje da se dodjela postrojenjima iz točke D Priloga I. ovoj Odluci temelji na potpostrojenju s procesnim emisijama za proizvodnju cinka u visokoj peći i povezanim procesima. S tim u vezi, Komisija primjećuje da su emisije obuhvaćene potpostrojenjem s procesnim emisijama već obuhvaćene i potpostrojenjem s referentnom vrijednosti za proizvod za vruću kovinu na temelju kojeg se jednom od postrojenja dodjeljuju emisijske jedinice te se stoga broje dvostruko. Potpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod za vruću kovinu jasno obuhvaća proizvodne ulaze, izlaze i pripadajuće emisije koje se odnose na proizvodnju vruće kovine u visokoj peći i sve povezane procese kako je navedeno u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU, uključujući obradu troske. Nacionalne provedbene mjere koje je predložila Njemačka stoga su u suprotnosti s člankom 10. stavkom 8. Odluke 2011/278/EU i obvezom izbjegavanja dvostrukog brojenja emisija zato što su određene emisije u dodjeli tim postrojenjima brojene dvostruko. Komisija se stoga protivi dodjeli tim postrojenjima koja se temelji na potpostrojenju s procesnim emisijama za proizvodnju cinka u visokoj peći i povezanim procesima.

(16)

Komisija primjećuje i da je popis postrojenja iz njemačkih nacionalnih provedbenih mjera nepotpun i stoga u suprotnosti s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Popis ne obuhvaća postrojenja koja proizvode polimere, osobito S-PVC i E-PVC, te vinilklorid monomera (VCM) s količinama emisijskih jedinica namijenjenih za dodjelu svakom od tih postrojenja smještenom na državnom području Njemačke, na koja se ta Direktiva odnosi i na koja se upućuje u odjeljku 5.1. uputa Komisije za tumačenje Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, a koje je Odbor za klimatske promjene odobrio 18. ožujka 2010. U tom pogledu Komisija je svjesna mišljenja koje je Njemačka iznijela da proizvodnja polimera, a posebno S-PVC-a, E-PVC-a i VCM-a nije obuhvaćena Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ. Komisija smatra da polimeri, uključujući S-PVC, E-PVC i VCM udovoljavaju definiciji relevantne djelatnosti (proizvodnja organskih kemikalija) iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ. U skladu s time i u bliskoj suradnji s državama članicama te dotičnim industrijskim sektorima utvrđene su odgovarajuće referentne vrijednosti za proizvod za S-PVC, E-PVC i VCM kako je navedeno u Prilogu I. Odluci 2011/278/EU.

(17)

Komisija primjećuje da činjenica da je njemački popis postrojenja nepotpun neprimjereno utječe na dodjelu na temelju potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci koja isporučuju toplinu postrojenjima koja proizvode organske kemikalije. Dok samo isporuka topline postrojenju ili drugoj jedinici koja nije obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ ima za posljedicu besplatnu dodjelu na temelju potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu, u njemačkim nacionalnim provedbenim mjerama isporuka topline postrojenjima koja obavljaju djelatnosti iz područja primjene Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ uzima se u obzir za dodjelu postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci. Stoga predložene dodjele emisijskih jedinica postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci nisu u skladu s pravilima dodjele. Komisija se stoga protivi dodjeli postrojenjima popisanima u točki E Priloga I. ovoj Odluci.

(18)

U skladu s člancima 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ, Komisija je Odlukom 2010/634/EU (4) objavila apsolutnu količinu emisijskih jedinica na razini Unije za razdoblje od 2013. do 2020. S tim u vezi količina koja se uzima u obzir na temelju članka 9. Direktive 2003/87/EZ temelji se na ukupnoj količini emisijskih jedinica koje je država članica izdala u skladu s odlukom Komisije o nacionalnim planovima raspodjele za razdoblje od 2008. do 2012. Međutim, nakon završetka razdoblja trgovanja od 2008. do 2012. Komisiji su dostupne dodatne informacije i točniji podaci, posebno u vezi s količinom emisijskih jedinica izdanih novim sudionicima iz rezerva država članica za nove sudionike i uporabom emisijskih jedinica u rezervama država članica za projekte zajedničke primjene uspostavljene na temelju članka 3. Odluke Komisije 2006/780/EZ (5). Nadalje, u pogledu prilagodbe količine emisijskih jedinica na razini Unije na temelju članka 9.a Direktive 2003/87/EZ, a posebno njegovih stavaka 1. i 4., treba uzeti u obzir najnovije znanstvene podatke u vezi s potencijalom globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova, odluke Komisije C(2011) 3798 i C(2012) 497 o prihvaćanju jednostranog uključivanja dodatnih stakleničkih plinova i aktivnosti od strane Italije i Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 24. Direktive 2003/87/EZ te isključivanje postrojenja s niskim emisijama iz sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije (EU ETS) od strane Njemačke, Ujedinjene Kraljevine, Francuske, Nizozemske, Španjolske, Slovenije i Italije na temelju članka 27. Direktive 2003/87/EZ.

(19)

Osim toga, u apsolutnoj količini emisijskih jedinica na razini Unije treba se uzeti u obzir pristupanje Hrvatske Europskoj uniji te proširenje EU ETS-a na države EGP-a i EFTA-e. Na temelju točke 8. Priloga III. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju povećava se količina koja se uzima u obzir na temelju članka 9. Direktive 2003/87/EZ kao posljedica pristupanja Hrvatske, i to za količinu emisijskih jedinica koje će Hrvatska ponuditi na javnoj dražbi na temelju članka 10. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ. Uključivanje u Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) Direktive 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Odluke 2011/278/EU kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2011/745/EU (7) na temelju Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. 152/2012 (8) podrazumijeva povećanje ukupne količine emisijskih jedinica u okviru EU ETS-a u cjelini predviđeno člancima 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ. Stoga je nužno uzeti u obzir odgovarajuće iznose koje su države EGP-a i EFTA-e dostavile u dijelu A Dodatka toj Direktivi u Sporazumu o EGP-u.

(20)

Odluku 2010/634/EU treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(21)

U 2014. i svakoj sljedećoj godini ukupna količina emisijskih jedinica određena za 2013. na temelju članaka 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ smanjuje se za linearni faktor od 1,74 % iz 2010., što ukupno iznosi 38 264 246 emisijskih jedinica.

(22)

Člankom 10.a stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ ograničava se najveća godišnja količina emisijskih jedinica na temelju koje se izračunavaju besplatne dodjele postrojenjima koja nisu obuhvaćena člankom 10.a stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ. To ograničenje sastoji se od dva elementa iz članka 10.a stavka 5. točaka (a) i (b) Direktive 2003/87/EZ, a Komisija je svaki od njih odredila na temelju količina određenih na temelju članaka 9. i 9.a Direktive 2003/87/EZ, javno dostupnih podataka u registru Unije i informacija koje su dostavile države članice, posebice u pogledu udjela u emisijama proizvođača električne energije i drugih postrojenja koja ne ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu iz članka 10.a stavka 3. Direktive 2003/87/EZ te u pogledu verificiranih emisija u razdoblju od 2005. do 2007. iz postrojenja koja su uključena u EU ETS tek od 2013. nadalje, ako su dostupne, uzimajući u obzir najnovije znanstvene podatke u vezi s potencijalom globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova.

(23)

Ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ ne smije se premašiti, a to se osigurava primjenom godišnjeg međusektorskog faktora korekcije kojim se po potrebi na jedinstveni način smanjuje broj besplatnih emisijskih jedinica u svim postrojenjima koja ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu. Države članice moraju taj faktor uzeti u obzir kada na temelju preliminarnih dodjela i ove Odluke odlučuju o konačnoj godišnjoj količini emisijskih jedinica za dodjelu postrojenjima. U članku 15. stavku 3. Odluke 2011/278/EU zahtijeva se da Komisija odredi međusektorski faktor korekcije, što se postiže usporedbom iznosa preliminarne ukupne godišnje količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica koji su prijavile države članice s ograničenjem iz članka 10.a stavka 5. na način propisan člankom 15. stavkom 3. Odluke 2011/278/EU.

(24)

Nakon uključivanja Direktive 2009/29/EZ u Sporazum o EGP-u na temelju Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. 152/2012, ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ, usklađena pravila dodjele i međusektorski faktor korekcije trebaju se primjenjivati u državama EGP-a i EFTA-e. Stoga je nužno uzeti u obzir preliminarne ukupne godišnje količine emisijskih jedinica besplatno dodijeljenih u razdoblju od 2013. do 2020. utvrđene odlukama Nadzornog tijela EFTA-e od 10. srpnja 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama.

(25)

Ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ jest 809 315 756 emisijskih jedinica. Kako bi utvrdila to ograničenje, Komisija je najprije od država članica te država EGP-a i EFTA-e prikupila informacije o tome jesu li ta postrojenja proizvođači električne energije ili druga postrojenja obuhvaćena člankom 10.a stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ. Komisija je zatim za razdoblje od 2005. do 2007. odredila udjel emisija iz postrojenja koja nisu obuhvaćena tom odredbom, ali su uključena u EU ETS u razdoblju od 2008. do 2012. Komisija je zatim primijenila udjel od 34,78289436 % na količinu (1 976 784 044 emisijskih jedinica) određenu na temelju članka 9. Direktive 2003/87/EZ. Rezultatu toga izračuna Komisija je nakon toga pribrojila 121 733 050 emisijskih jedinica, na temelju prosječnih godišnjih verificiranih emisija u razdoblju od 2005. do 2007. iz odgovarajućih postrojenja, uzimajući u obzir revidirano područje primjene EU ETS-a od 2013. nadalje. S time u vezi, Komisija se za prilagodbu gornje granice služila informacijama koje su dostavile države članice te države EGP-a i EFTA-e. Ako nisu bile dostupne godišnje verificirane emisije za razdoblje od 2005. do 2007., Komisija je u mjeri u kojoj je to bilo moguće relevantne iznose emisija ekstrapolirala iz verificiranih emisija iz kasnijih godina primjenom faktora od 1,74 % u suprotnom smjeru. Komisija se savjetovala s tijelima vlasti država članica o za to uporabljenim informacijama i podacima te je od njih dobila potvrdu. Usporedbom ograničenja iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ sa zbrojem preliminarnih godišnjih količina besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica bez primjene faktora iz Priloga VI. Odluci 2011/278/EU dobiva se godišnji međusektorski faktor korekcije kako je određen u Prilogu II. ovoj Odluci.

(26)

S obzirom na poboljšani pregled broja emisijskih jedinica koje će se besplatno dodijeliti, a koji je posljedica ove Odluke, Komisija može bolje procijeniti količinu emisijskih jedinica koje će se ponuditi na javnoj dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Uzimajući u obzir ograničenje iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ, dodjelu s obzirom na proizvodnju topline na temelju članka 10.a stavka 4. navedeno u tablici u nastavku, te veličinu rezerve za nove sudionike, Komisija procjenjuje da količina emisijskih jedinica koja će se ponuditi na javnoj dražbi u razdoblju od 2013. do 2020. iznosi 8 176 193 157.

(27)

U sljedećoj tablici prikazana je godišnja dodjela s obzirom na proizvodnju topline na temelju članka 10.a stavka 4. Direktive 2003/87/EZ:

(28)

Države članice trebale bi, na temelju nacionalnih provedbenih mjera, međusektorskog faktora korekcije i linearnog faktora odrediti konačnu godišnju količinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za svaku godinu u razdoblju od 2013. do 2020. Konačnu godišnju količinu besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica države članice trebale bi odrediti u skladu s ovom Odlukom, Direktivom 2003/87/EZ, Odlukom 2011/278/EU i ostalim mjerodavnim odredbama iz prava Unije. Isto tako, države EGP-a i EFTA-e trebale bi na temelju svojih nacionalnih provedbenih mjera, međusektorskog faktora korekcije i linearnog faktora odrediti konačnu godišnju količinu emisijskih jedinica besplatno dodijeljenih postrojenjima na svojem državnom području za svaku godinu u razdoblju od 2013. do 2020., u skladu s člankom 10. stavkom 9. Odluke 2011/278/EU.

(29)

Komisija smatra da se besplatnom dodjelom emisijskih jedinica postrojenjima obuhvaćenima EU ETS-om na temelju usklađenih pravila na razini Unije poduzećima ne dodjeljuje selektivna gospodarska prednost koja bi mogla potencijalno narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu unutar Unije. Države članice dužne su u skladu s pravom Unije besplatno dodijeliti emisijske jedinice i ne mogu umjesto toga odlučiti prodati odgovarajuće količine. Stoga se ne može smatrati da odluke država članica u pogledu besplatne dodjele emisijskih jedinica uključuju državne potpore u smislu članaka 107. i 108. UFEU-a,