11/Sv. 131

HR

Službeni list Europske unije

300

32012D0738

L 330/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

ODLUKA VIJEĆA

od 13. studenoga 2012.

o sklapanju u ime Europske unije Konvencije o pomoći u opskrbi hranom

(2012/738/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 214. stavak 4. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Unija je stranka Konvencije o pomoći u hrani iz 1999. (1) koja prestaje važiti 1. srpnja 2012.

(2)

U skladu s Odlukom Vijeća 2012/511/EU (2) Konvencija o pomoći u opskrbi hranom (dalje u tekstu „Konvencija”) potpisana je 23. srpnja 2012., podložno njezinu sklapanju.

(3)

U interesu Unije je da bude stranka Konvencije jer će ona pomoći ostvarenju ciljeva humanitarne pomoći iz članka 214. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(4)

Konvenciju bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Konvencija o pomoći u opskrbi hranom („Konvencija”) odobrava se u ime Unije.

Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Komisija odlučuje o tome koje će obveze Unija preuzeti na godišnjoj razini u skladu s člankom 5. Konvencije i o tome izvješćuje tajništvo Odbora.

Članak 3.

Komisija dostavlja godišnja izvješća i u ime Unije sudjeluje u razmjeni informacija u skladu s člankom 6. Konvencije.

Članak 4.

Predsjednik Vijeća imenuje jednu ili više osoba da u ime Unije polože ispravu odobrenja predviđenu člankom 12. Konvencije kako bi time izrazio suglasnost Unije s obvezama iz Konvencije (3).

Članak 5.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. studenoga 2012.

Za Vijeće

Predsjednik

V. SHIARLY

(1)  SL L 222, 24.8.1999., str. 40.

(2)  SL L 256, 22.9.2012., str. 3.

(3)  Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum stupanja na snagu Konvencije u Službenom listu Europske unije.

KONVENCIJA O POMOĆI U OPSKRBI HRANOM

PREAMBULA

STRANKE OVE KONVENCIJE,

POTVRĐUJUĆI svoju trajnu predanost još uvijek važećim ciljevima Konvencije o pomoći u hrani iz 1999., doprinosu sigurnosti hrane u svijetu i poboljšanju sposobnosti međunarodne zajednice da reagira na situacije akutne nestašice hrane i na druge potrebe za hranom zemalja u razvoju;

NASTOJEĆI unaprijediti učinkovitost, djelotvornost i kvalitetu pomoći u opskrbi hranom radi čuvanja života i ublažavanja patnji najugroženijih skupina stanovništva, posebno u izvanrednim situacijama, jačanjem međunarodne suradnje i koordinacije, posebno među strankama i dionicima;

PREPOZNAJUĆI da ugrožene skupine stanovništva imaju posebne nutritivne i prehrambene potrebe;

POTVRĐUJUĆI da su primarno države odgovorne za vlastitu sigurnost prehrane, a time i za postupno ostvarenje prava na odgovarajuću hranu, kako je utvrđeno dobrovoljnim smjernicama Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) koje su sastavljene kako bi potaknule postupno ostvarenje prava na odgovarajuću hranu u okviru nacionalne sigurnosti prehrane, koje je FAO usvojio u studenome 2004.;

POTIČUĆI vlade prehrambeno nesigurnih zemalja da razviju i provedu nacionalne strategije koje će primjenom dugoročnih mjera početi rješavati temeljne uzroke nesigurnosti prehrane te da osiguraju primjerenu povezanost između aktivnosti usmjerenih na pružanje pomoći, oporavak i razvoj;

POZIVAJUĆI SE na međunarodno humanitarno pravo i temeljna načela čovječnosti, tj. nepristranost, neutralnost i neovisnost;

POZIVAJUĆI SE na načela i dobru praksu doniranja humanitarne pomoći usvojenih u Stockholmu 17. lipnja 2003.;

PRIZNAJUĆI da stranke imaju vlastite politike pomoći u opskrbi hranom u izvanrednim i ostalim situacijama;

UZIMAJUĆI U OBZIR plan djelovanja Svjetskog sastanka na vrhu o hrani usvojen u Rimu 1996. kao i Pet rimskih načela održive globalne sigurnosti prehrane utvrđenih u Deklaraciji Svjetskog sastanka na vrhu o sigurnosti prehrane iz 2009., a posebno predanost ostvarenju cilja sigurnosti prehrane u svim zemljama te postojeće napore za smanjivanje siromaštva i iskorjenjivanje gladi, što je ponovno potvrdila Opća skupština Ujedinjenih naroda u Milenijskoj deklaraciji;

UZIMAJUĆI U OBZIR obveze unapređivanja razvoja i poboljšanja učinkovitosti od strane zemalja donatora i primateljica primjenom načela iz Pariške deklaracije Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) o učinkovitosti pomoći donesene 2005.;

ODLUČNE postupiti u skladu sa svojim obvezama u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), posebno u skladu s pravilima WTO-a koja se odnose na pomoć u hrani,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Ciljevi

Ciljevi su ove Konvencije spašavanje života, smanjenje gladi, poboljšanje sigurnosti prehrane i uhranjenosti najugroženijih skupina stanovništva:

(a)

suočavanjem s prehrambenim i nutritivnim potrebama najugroženijih skupina stanovništva putem obveza koje stranke preuzimaju u pogledu pružanja pomoći u opskrbi hranom kako bi se poboljšao pristup odgovarajućoj zdravstveno ispravnoj i hranjivoj hrani i njezina potrošnja;

(b)

osiguravanjem primjerenosti, pravodobnosti, učinkovitosti i djelotvornosti pomoći u opskrbi hranom predviđenom za najugroženije skupine stanovništva, te da se pomoć temelji na stvarnim potrebama i zajedničkim načelima; i

(c)

olakšavanjem razmjene informacija, suradnje i koordinacije, te omogućavanjem foruma za rasprave kako bi se poboljšalo učinkovito, djelotvorno i usklađeno korištenje sredstava stranaka koje odgovara potrebama.

Članak 2.

Načela pomoći u opskrbi hranom

Kada stranke osiguravaju i dostavljaju pomoć u opskrbi hranom za najugroženije skupine stanovništva, uvijek se trebaju pridržavati sljedećih načela:

(a)

opća načela pomoći u opskrbi hranom

i.

pružati pomoć u opskrbi hranom samo kada je to najučinkovitije sredstvo za suočavanje s prehrambenim i nutritivnim potrebama najugroženijih skupina stanovništva;

ii.

pružati pomoć u opskrbi hranom uzimajući u obzir dugoročne ciljeve oporavka i razvoja zemalja primateljica, pružajući istodobno, kad god je moguće, potporu ostvarenju šireg cilja sigurnosti prehrane;

iii.

pružati pomoć u opskrbi hranom na način kojim se štiti način života i jača samodostatnost ugroženog stanovništva i lokalnih zajednica, te tako da se spriječi izbijanje krize vezane za sigurnost prehrane ili da se za nju priprema, ili da se ublažavaju njezini učinci ili tako da se na nju reagira;

iv.

pružati pomoć u opskrbi hranom, ali tako da se izbjegne stvaranje ovisnosti i tako da se smanje izravni i neizravni negativni učinci na korisnike i na ostale;

v.

pružati pomoć u opskrbi hranom na način koji neće imati nepovoljne učinke na lokalnu proizvodnju, tržišne uvjete, tržišne strukture i trgovinu, ili na cijenu roba koje su bitne za najugroženije stanovništvo;

vi.

kad god je moguće, pomoć u opskrbi hranom pružati bespovratno;

(b)

načela učinkovitosti kod pomoći u opskrbi hranom:

i.

kako bi iznos preostao za pomoć u hrani ugroženom stanovništvu bio što veći i kako bi se unaprijedila učinkovitost, smanjiti povezane troškove koliko je god moguće;

ii.

aktivno tražiti načine za suradnju, koordinaciju i razmjenu informacija kako bi se poboljšale učinkovitost i djelotvornost programa za pomoć u opskrbi hranom i usklađenost između pomoći u opskrbi hranom i srodnih područja politike i srodnih instrumenata;

iii.

kad god je moguće i primjereno, hranu i ostale komponente pomoći u opskrbi hranom kupovati na lokalnom ili regionalnom tržištu;

iv.

osigurati pomoć za opskrbu hranom u nevezanoj gotovini kad god je to moguće i u skladu s potrebama;

v.

pomoć za opskrbu hranom monetizirati samo ako za to postoji potreba i ako će se time poboljšati sigurnost prehrane za ugrožene skupine stanovništva; određivanje novčane protuvrijednosti treba temeljiti na transparentnim i objektivnim tržišnim analizama te treba izbjegavati ugrožavanje lokalne trgovine;

vi.

osigurati da se pomoć u opskrbi hranom ne iskorištava kao sredstvo za promicanje ciljeva koje stranke imaju s obzirom na razvoj tržišta;

vii.

u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavati ponovni izvoz pomoći u hrani, osim radi sprečavanja izbijanja izvanrednog stanja ili kao odgovor na takvo stanje; pomoć u hrani ponovno izvesti samo na način kojim se izbjegava ugrožavanje lokalne trgovine;

viii.

potvrditi, prema potrebi, da relevantna tijela ili relevantni dionici imaju primarnu ulogu i odgovornost za organizaciju, koordinaciju i provedbu aktivnosti pomoći u opskrbi hranom;

(c)

načela pružanja pomoći u opskrbi hranom:

i.

usmjeravati pomoć u opskrbi hranom u skladu s prehrambenim i nutritivnim potrebama najugroženijih skupina stanovništva;

ii.

korisnike pomoći uključiti u procjenu vlastitih potreba i u osmišljavanje, provedbu i evaluaciju pomoći u opskrbi hranom, a prema potrebi uključiti i druge relevantne dionike;

iii.

osigurati pomoć u opskrbi hranom koja ispunjava primjenljive standarde sigurnosti i kvalitete, te kojom se poštuju kulturne i lokalne prehrambene navike i nutritivne potrebe korisnika;

iv.

čuvati dostojanstvo korisnika pomoći u opskrbi hranom;

(d)

načela odgovornosti u području pomoći u opskrbi hranom:

i.

preuzeti konkretne i odgovarajuće mjere za jačanje odgovornosti i transparentnosti politika, programa i aktivnosti pomoći u opskrbi hranom;

ii.

redovito i na transparentan način pratiti, ocjenjivati i izvješćivati o ishodima i utjecaju aktivnosti pomoći u opskrbi hranom s ciljem daljnjeg razvijanja najbolje prakse i postizanja najveće moguće učinkovitosti.

Članak 3.

Odnos prema Sporazumima WTO-a

Odredbe ove Konvencije ne odstupaju od postojećih ili budućih obveza u okviru WTO-a koje su primjenljive na stranke. U slučaju sukoba između tih obveza i ove Konvencije, prevladavaju obveze u okviru WTO-a. Nijedna odredba ove Konvencije neće dovesti u pitanje stavove koje stranka može zauzeti u bilo kojim pregovorima s WTO-om.

Članak 4.

Prihvatljiva zemlja, prihvatljive ugrožene skupine stanovništva, prihvatljivi proizvodi i prihvatljive aktivnosti i s njima povezani troškovi

1.   „Prihvatljiva zemlja” znači svaka zemlja koja se nalazi na popisu Službenih primatelja razvojne pomoći Odbora za razvojnu pomoć (DAC) OECD-a ili bilo koja druga zemlja određena u Pravilima o postupanju i provedbi.

2.   „Prihvatljive ugrožene skupine stanovništva” znači ugrožene skupine stanovništva u svim prihvatljivim zemljama.

3.   „Prihvatljivi proizvodi” znači proizvodi za prehranu ljudi koji udovoljavaju relevantnim nacionalnim politikama i propisima zemlje u kojoj se provode aktivnosti, uključujući prema potrebi i primjenljive međunarodne standarde o sigurnosti i kvaliteti hrane, kao i proizvodi koji pomažu zadovoljiti prehrambene potrebe i koji štite način života u situacijama akutne nestašice hrane i u ranim fazama oporavka. Popis prihvatljivih proizvoda nalazi se u Pravilima o postupanju i provedbi.

4.   Prihvatljive aktivnosti povezane s ispunjenjem minimalne godišnje preuzete obveze stranke prema članku 5. u skladu su s člankom 1. i moraju uključivati barem jednu od sljedećih aktivnosti:

(a)

pružanje i distribuciju prihvatljivih proizvoda;

(b)

pružanje gotovine i vaučera; i

(c)

intervencije u području prehrane.

Ove prihvatljive aktivnosti detaljnije su razrađene u Pravilima o postupanju i provedbi.

5.   Povezani troškovi prihvatljivi za ispunjavanje minimalne godišnje preuzete obveze stranke u skladu s člankom 5. u skladu su s člankom 1. i ograničeni su na troškove koji su izravno povezani s pružanjem prihvatljivih aktivnosti, kako je detaljnije razrađeno u Pravilima o postupanju i provedbi.

Članak 5.

Preuzeta obveza

1.   Za ispunjavanje ciljeva ove Konvencije svaka je stranka suglasna preuzeti godišnju obvezu pružanja pomoći u opskrbi hranom, utvrđenu u skladu s njezinim zakonima i propisima. Preuzeta obveza svake stranke naziva se „minimalna godišnja preuzeta obveza”.

2.   Minimalna godišnja preuzeta obveza izražava se s obzirom na vrijednost ili na količinu, kako je dodatno razrađeno u Pravilima o postupanju i provedbi. Stranka može odabrati hoće li svoju preuzetu obvezu izraziti bilo kao minimalnu vrijednost ili kao minimalnu količinu, ili kao kombinaciju toga dvoga.

3.   Minimalne godišnje preuzete obveze mogu se s obzirom na vrijednost izraziti u valuti koju odabere stranka. Minimalne godišnje preuzete obveze mogu se s obzirom na količinu izraziti u protuvrijednosti tona žitarica ili u drugim mjernim jedinicama, u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi.

4.   Svaka stranka obavješćuje tajništvo o svojoj početnoj minimalnoj godišnjoj preuzetoj obvezi u najkraćem roku, a najkasnije šest mjeseci od stupanja na snagu ove Konvencije ili u roku od tri mjeseca od pristupanja ovoj Konvenciji.

5.   Svaka stranka obavješćuje tajništvo o svim promjenama svoje minimalne godišnje preuzete obveze za naredne godine, najkasnije petnaestog dana prosinca u godini koja prethodi promjeni.

6.   Ažurirane podatke o minimalnim godišnjim preuzetim obvezama tajništvo dostavlja svim strankama u najkraćem roku, a najkasnije prvog dana siječnja svake godine.

7.   Doprinosi koji se daju za ispunjenje minimalne godišnje preuzete obveze trebaju kad god je to moguće biti bespovratni. Kad je riječ o pomoći u opskrbi hranom koja se računa kao dio preuzete obveze stranke, najmanje 80 posto pomoći predviđene za prihvatljive zemlje i prihvatljive ugrožene skupine stanovništva, kako je dodatno razrađeno u Pravilima o postupanju i provedbi, mora biti potpuno bespovratno. Stranke će, koliko to bude moguće, nastojati postupno prijeći taj postotak. Doprinose koji nisu potpuno bespovratni treba unijeti u godišnje izvješće svake stranke.

8.   Stranke se obvezuju da će sve transakcije vezane za pomoć u opskrbi hranom obavljati u skladu s Konvencijom tako da se izbjegne štetno uplitanje u redovne proizvodne tokove i međunarodnu trgovinu.

9.   Stranke osiguravaju da pružanje pomoći u opskrbi hranom izravno ili neizravno, službeno ili neslužbeno, izrijekom ili prešutno ne bude povezano s komercijalnim izvozom poljoprivrednih proizvoda ili druge robe i usluga u zemlje primateljice.

10.   U svrhu ispunjavanja svoje minimalne godišnje preuzete obveze, neovisno je li izražena kao vrijednost ili kao količina, stranka daje doprinose koji su u skladu s ovom Konvencijom i koji se sastoje od financijskih sredstava namijenjenih za prihvatljive proizvode i aktivnosti te od s njima povezanih troškova, kako je određeno člankom 4. i dodatno razrađeno u Pravilima o postupanju i provedbi.

11.   Doprinosi za ispunjavanje minimalne godišnje preuzete obveze prema ovoj Konvenciji se mogu usmjeriti samo u prihvatljive zemlje ili samo prihvatljivim ugroženim skupinama stanovništva, kako je određeno člankom 4. i dodatno razrađeno u Pravilima o postupanju i provedbi.

12.   Doprinosi stranaka mogu se davati bilateralno, putem međuvladinih ili drugih nevladinih ili međunarodnih organizacija, ili putem ostalih partnera u pružanju pomoći u opskrbi hranom, ali ne putem drugih stranaka.

13.   Svaka stranka čini sve kako bi ispunila svoju minimalnu godišnju preuzetu obvezu. Ako neka stranka nije u mogućnosti ispuniti svoju minimalnu godišnju preuzetu obvezu za određenu godinu, okolnosti zbog kojih obvezu nije bilo moguće ispuniti opisuje u svom godišnjem izvješću za tu godinu. Neispunjeni dio iznosa dodaje se minimalnoj godišnjoj preuzetoj obvezi stranke za sljedeću godinu, osim ako Odbor osnovan na temelju članka 7. odluči drukčije ili ako se izvanrednim okolnostima može opravdati da se to ne učini.

14.   Ako doprinos neke stranke premaši njezinu minimalnu preuzetu obvezu, iznos viška, ali najviše pet posto njezine minimalne godišnje preuzete obveze, smije se smatrati doprinosom te stranke za sljedeću godinu.

Članak 6.

Godišnje izvješćivanje i razmjena informacija

1.   U roku od 90 dana od završetka kalendarske godine svaka stranka tajništvu dostavlja godišnje izvješće u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi i u njemu detaljno navodi kako je ispunila svoju minimalnu godišnju preuzetu obvezu na temelju ove Konvenciji.

2.   To godišnje izvješće sadrži opisni dio koji može uključivati informacije o tome kako politike o pomoći u opskrbi hranom te stranke, njezini programi i aktivnosti doprinose ostvarenju ciljeva i načela ove Konvencije.

3.   Stranke trebaju redovito razmjenjivati informacije o svojim politikama pružanja pomoći u opskrbi hranom te o programima i rezultatima svojih evaluacija tih politika i programa.

Članak 7.

Odbor za pomoć u opskrbi hranom

1.   Ovim se osniva Odbor za pomoć u opskrbi hranom (dalje u tekstu „Odbor”) koji se sastoji od svih stranaka ove Konvencije.

2.   Odbor na službenim sjednicama donosi odluke i obavlja funkcije potrebne za izvršenje odredaba ove Konvencije u skladu s načelima i ciljevima ove Konvencije.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik; može također usvojiti pravila kojima se dodatno razrađuju odredbe ove Konvencije, kako bi se osigurala njihova pravilna provedba. Kao početna Pravila o postupanju i provedbi služi dokument FAC(11/12)1 od 25. travnja 2012., koji je sastavio Odbor za hranu osnovan u okviru Konvencije za pomoć u hrani iz 1999. Odbor može naknadno odlučiti o izmjeni tih Pravila o postupanju i provedbi.

4.   Odbor odluke donosi jednoglasno, što znači da se nijedna stranka formalno ne suprotstavlja odluci koju je o nekom pitanju o kojem se raspravlja na formalnoj sjednici predložio Odbor. Do formalnog suprotstavljanja može doći bilo na formalnoj sjednici ili u roku od 30 dana nakon dostave zapisnika s formalne sjednice, u kojem je zabilježen prijedlog dotične odluke.

5.   Tajništvo za svaku godinu za Odbor priprema sažeto izvješće koje se sastavlja, usvaja i objavljuje u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi.

6.   Odbor treba omogućiti forum na kojem stranke mogu međusobno raspravljati o pitanjima pomoći u opskrbi hranom, kao što je potreba pokretanja izdvajanja odgovarajućih i pravovremenih sredstava kako bi se zadovoljile prehrambene i nutritivne potrebe, posebno u određenim situacijama akutne nestašice hrane i u krizama. Odbor bi trebao olakšati razmjenu informacija s ostalim dionicima i pružati im informacije te bi se s njima trebao savjetovati i od njih dobivati informacije koje će služiti kao potpora raspravama Odbora.

7.   Svaka stranka imenuje predstavnika koji će od tajništva primati pozive i ostale obavijesti.

Članak 8.

Predsjednik i potpredsjednik Odbora

1.   Odbor svake godine na svojoj zadnjoj formalnoj sjednici odlučuje o tome tko će u sljedećoj godini biti predsjednik i potpredsjednik.

2.   Predsjednik ima sljedeće zadaće:

(a)

odobriti nacrt dnevnog reda za svaku formalnu sjednicu ili neformalni sastanak;

(b)

predsjedavati formalnim sjednicama ili neformalnim sastancima;

(c)

otvoriti i zatvoriti svaku formalnu sjednicu ili svaki neformalni sastanak;

(d)

podnijeti nacrt dnevnog reda Odboru na usvajanje na početku svake formalne sjednice ili svakog neformalnog sastanka;

(e)

usmjeravati rasprave i osigurati poštovanje postupaka navedenih u Pravilima o postupanju i provedbi;

(f)

daje strankama riječ;

(g)

odlučivati o proceduralnim pitanjima u skladu s relevantnim Pravilima o postupanju i provedbi; i

(h)

postavljati pitanja i obznanjuje odluke.

3.   Ako predsjednik nije prisutan na formalnoj sjednici ili njezinom dijelu ili na neslužbenom sastanku, ili privremeno ne može ispunjavati dužnost predsjednika, potpredsjednik djeluje kao predsjednik. U odsustvu predsjednika i potpredsjednika Odbor imenuje privremenog predsjednika.

4.   Ako iz bilo kojeg razloga predsjednik ne može nastaviti obavljati dužnost predsjednika, potpredsjednik postaje predsjednikom do kraja te godine.

Članak 9.

Formalne sjednice i neformalni sastanci

1.   Odbor održava formalne sjednice i neformalne sastanke u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi.

2.   Odbor godišnje održava barem jednu formalnu sjednicu.

3.   Odbor održava dodatne formalne sjednice i neformalne sastanke na zahtjev predsjednika ili na zahtjev najmanje tri stranke.

4.   Odbor može pozvati promatrače i relevantne dionike koji žele raspravljati o određenim pitanjima pomoći u opskrbi hranom da sudjeluju na njegovim formalnim sjednicama ili neformalnim sastancima u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi.

5.   Odbor se sastaje na mjestu koje se određuje u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi.

6.   Dnevni red formalnih sjednica i neformalnih sastanaka sastavlja se u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi.

7.   Zapisnik s formalne sjednice, koji uključuje i sve prijedloge odluka Odbora, dostavlja se u roku od 30 dana nakon održavanja formalne sjednice.

Članak 10.

Tajništvo

1.   Odbor imenuje tajništvo i traži njegove usluge u skladu s Pravilima o postupanju i provedbi. Odbor će od Međunarodnog vijeća za žito (IGC) tražiti da njihovo tajništvo djeluje kao početno tajništvo odbora.

2.   Tajništvo obavlja zadaće utvrđene ovom Konvencijom i Pravilima o postupanju i provedbi, obavlja administrativne zadaće, uključujući i obradu i distribuciju dokumenata i izvješća te vrši ostale funkcije koje odredi Odbor.

Članak 11.

Rješavanje sporova

Odbor nastoji riješiti sporove između stranaka o tumačenju ili provedbi ove Konvencije ili Pravila o postupanju i provedbi kao i pritužbe zbog neispunjenja obveza iz ove Konvencije.

Članak 12.

Potpisivanje i ratifikacija, prihvaćanje ili odobravanje

Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 11. lipnja 2012. do 31. prosinca 2012. Argentini, Australiji, Kraljevini Belgiji, Republici Bugarskoj, Republici Cipru, Češkoj Republici, Kraljevini Danskoj, Europskoj uniji, Republici Estoniji, Republici Finskoj, Francuskoj Republici, Helenskoj Republici, Republici Hrvatskoj, Irskoj, Japanu, Kanadi, Republici Latviji, Republici Litvi, Velikom Vojvodstvu Luksemburgu, Mađarskoj, Republici Malti, Kraljevini Nizozemskoj, Kraljevini Norveškoj, Saveznoj Republici Njemačkoj, Republici Poljskoj, Portugalskoj Republici, Rumunjskoj, Republici Sloveniji, Slovačkoj Republici, Sjedinjenim Američkim Državama, Kraljevini Španjolskoj, Kraljevini Švedskoj, Švicarskoj Konfederaciji, Talijanskoj Republici i Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju svake potpisnice. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod depozitara.

Članak 13.

Pristupanje

1.   Svaka država s popisa iz članka 12. koja u roku predviđenom za potpisivanje ne potpiše ovu Konvenciju ili ako je dotad ne potpiše Europska unija, može joj pristupiti u bilo kojem trenutku nakon tog roka. Isprava o pristupu polažu se kod depozitara.

2.   Nakon stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 15. otvorena je za pristupanje bilo kojoj državi koja nije među navedenim u članku 12. ili za pristupanje nekom posebnom carinskom području koje ima potpunu autonomiju u vođenju svojih vanjskotrgovinskih odnosa i koji se prema odluci Odbora smatra prihvatljivim. Isprave o pristupu polažu se kod depozitara.

Članak 14.

Obavijest o privremenoj primjeni

Sve države navedene u članku 12. ili Europska unija, koje namjeravaju ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovu Konvenciju ili joj namjeravaju pristupiti, ili bilo koja država ili posebno carinsko područje koje se odlukom Odbora smatraju prihvatljivim za pristupanje u skladu s člankom 13. stavkom 2., ali koji još uvijek nisu položili instrument, mogu u svakom trenutku kod depozitara položiti obavijest o privremenoj primjeni ove Konvencije. Konvencija se privremeno primjenjuje na tu državu, posebno carinsko područje ili Europsku uniju od dana polaganja obavijesti.

Članak 15.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu 1. siječnja 2013. ako do 30. studenoga 2012. pet potpisnica položi instrumente o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju.

2.   Ako Konvencija ne stupi na snagu u skladu sa stavkom 1., potpisnice ove Konvencije koje su položile instrumente o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju i države članice Europske unije koje su instrumente o pristupanju položile u skladu s člankom 13. stavkom 1. mogu jednoglasno odlučiti o stupanju na snagu Konvencije među njima.

3.   Ako neka država, posebno carinsko područje ili Europska unija ratificira, prihvati i odobri Konvenciju ili joj pristupi nakon njezina stupanja na snagu, ova Konvencija za tu državu, posebno carinsko područje ili Europsku uniju stupa na snagu na dan polaganja isprave o ratifikaciji, odobrenju, prihvatu ili pristupu.

Članak 16.

Postupak ocjenjivanja i izmjene

1.   Nakon što ova Konvencija stupi na snagu svaka stranka može u bilo kojem trenutku predložiti ocjenjivanje relevantnosti ove Konvencije ili predložiti njezinu izmjenu. Svaku predloženu izmjenu tajništvo prosljeđuje strankama barem šest mjeseci unaprijed, a o njoj se raspravlja na sljedećoj formalnoj sjednici Odbora po završetku razdoblja za dostavu obavijesti.

2.   Prijedlozi izmjena ove Konvencije usvajaju se odlukom Odbora. Tajništvo obavješćuje sve stranke i depozitara o svakom prijedlogu izmjene koji je Odbor usvojio. Svaku usvojenu izmjenu depozitar prosljeđuje svim strankama.

3.   Obavijest o prihvaćanju izmjene dostavlja se depozitaru. Usvojena izmjena stupa na snagu za one stranke koje su dostavile takvu obavijest 90 dana nakon što je depozitar tu obavijest primio od najmanje četiri petine od broja stranaka Konvencije na dan usvajanja predložene izmjene od strane Odbora. Takva izmjena stupa na snagu za sve ostale stranke 90 dana nakon što polože svoju obavijest kod depozitara. Odbor može odlučiti o promjeni broja obavijesti potrebnih da pojedina izmjena stupi na snagu. O toj odluci tajništvo obavješćuje sve stranke i depozitara.

Članak 17.

Povlačenje i prestanak

1.   Svaka stranka može se povući iz ove Konvencije na kraju svake godine tako da pisanu obavijest o povlačenju dostavi depozitaru i Odboru barem 90 dana prije završetka te godine. Ta stranka se ne oslobađa minimalne godišnje preuzete obaveze niti obveze dostave izvješća nastalih primjenom ove Konvencije dok je bila stranka, a koje su do kraja te godine ostale neizvršene.

2.   Stranka može u svakom trenutku nakon stupanja na snagu ove Konvencije predložiti prestanak njezinog važenja. O takvom prijedlogu se u pisanom obliku obavješćuje tajništvo, a obavijest se prosljeđuje svim strankama najmanje šest mjeseci razmatranja prijedloga na Odboru.

Članak 18.

Depozitar

1.   Depozitarom ove Konvencije imenuje se glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

2.   Depozitar prima obavijesti o potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju, obavijesti o privremenoj primjeni i pristupu ovoj Konvenciji te o tim obavijestima izvješćuje sve stranke i potpisnice.

Članak 19.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornici ove Konvencije, čiji su engleski i francuski tekst jednako vjerodostojni, polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA, dolje potpisani, propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Londonu 25. travnja 2012.