o pristupanju Europske unije Protokolu iz 2002. Atenske konvencije iz 1974. o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, u vezi s njegovim člancima 10. i 11.

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 1. i članak 81. stavak 2. točke (a) i (c), u vezi s njegovim člankom 218. stavkom 6. točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. prvim podstavkom,

Pristupanje Europske unije Protokolu iz 2002. Atenske konvencije iz 1974. o prijevozu putnika i njihove prtljage morem („Atenski protokol”) ovime se odobrava u ime Europske unije u pogledu njegovih članaka 10. i 11.

1. Predsjedniku Vijeća ovime se odobrava da odredi osobu ili osobe ovlaštene za polaganje isprave o pristupanju Unije Atenskom protokolu u vezi s njegovim člancima 10. i 11., u skladu s člankom 17. stavkom 2. točkom (c), člankom 17. stavkom 3. i člankom 19. tog Protokola.

2. Prilikom polaganja isprave o pristupanju, Unija daje sljedeću izjavu o nadležnosti:

3. Prilikom polaganja instrumenta o pristupanju, Unija daje sljedeću izjavu u vezi s člankom 17.a stavkom 3. Atenske konvencije iz 1974. o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, kako je izmijenjena člankom 11. Atenskog protokola:

„1.

Sudske odluke o predmetima obuhvaćenima Atenskim protokolom iz 2002. Atenske konvencije iz 1974. o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, koje donosi sud Kraljevine Belgije, Republike Bugarske, Češke Republike, Savezne Republike Njemačke, Republike Estonije, Irske, Helenske Republike, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Mađarske, Malte, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike, Republike Finske, Kraljevine Švedske ili Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, priznaju se i izvršavaju u državi članici Europske unije u skladu s odgovarajućim pravilima Europske unije o tom predmetu.

Sudske odluke o predmetima obuhvaćenima Atenskim protokolom, koje donosi sud Kraljevine Danske, priznaju se i izvršavaju u državi članici Europske unije u skladu sa Sporazumom između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima.

Sudske odluke o predmetima obuhvaćenima Atenskim protokolom kada ih donosi sud treće države

(a)	za koju je obvezujuća Luganska konvencija o nadležnosti i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima od 30. listopada 2007., priznaju se i izvršavaju u državama članicama Europske unije u skladu s navedenom konvencijom;

(b)	za koju je obvezujuća Luganska konvencija o nadležnosti i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima od 16. rujna 1988., priznaju se i izvršavaju u državama članicama Europske unije u skladu s navedenom konvencijom.”

4. Osoba ili osobe određene u skladu sa stavkom 1. ovog članka, pri polaganju isprave o pristupanju Unije Atenskom protokolu u vezi s njegovim člancima 10. i 11., stavljaju rezervu sadržanu u smjernicama IMO-a.

Unija mora položiti svoje isprave o pristupanju Atenskom protokolu u vezi s njegovim člancima 10. i 11. do 31. prosinca 2011.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za polaganje isprava o ratifikaciji Atenskog protokola ili pristupanju tom protokolu u razumnom roku, a po mogućnosti do 31. prosinca 2011.

PRILOG

ČLANCI 10. I 11. PROTOKOLA IZ 2002. ATENSKE KONVENCIJE IZ 1974. O PRIJEVOZU PUTNIKA I NJIHOVE PRTLJAGE MOREM

Članak 10.

Članak 17. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Članak 17.

Sudbena nadležnost

1. Postupak koji proizlazi iz članaka 3. i 4. ove Konvencije, po izboru podnositelja zahtjeva, pokreće se pred jednim od dolje navedenih sudova, pod uvjetom da se sud nalazi u državi stranci ove Konvencije, te u skladu s domaćim zakonodavstvom svake države članice koja uređuje vlastitu mjesnu nadležnost unutar tih država članica s višestrukim sudovima:

(a)	sud države prebivališta ili glavnog sjedišta tuženika; ili

(b)	sud države polazišta ili države odredišta u skladu s ugovorom o prijevozu; ili

(c)	sud države boravišta ili prebivališta podnositelja odštetnog zahtjeva, ako tuženik ima sjedište u toj državi i podliježe nadležnosti te države; ili

(d)	sud države u kojoj je sklopljen ugovor o prijevozu, ako tuženik ima sjedište u toj državi i podliježe nadležnosti te države.

2. Postupci u skladu s člankom 4.a ove Konvencije, po izboru podnositelja zahtjeva, pokreću se pred jednim od sudova na kojima se postupci mogu pokrenuti protiv prijevoznika ili prijevoznika izvršitelja u skladu sa stavkom 1.

3. Nakon dešavanja nezgode koja je prouzročila štetu, stranke se mogu dogovoriti da se odštetni zahtjev podnese bilo kojem sudu ili arbitraži.”

Članak 11.

Sljedeći tekst dodaje se kao članak 17.a Konvencije:

„Članak 17.a

Priznavanje i izvršenje

1. Svaka sudska odluka koju donosi sud s nadležnošću u skladu s člankom 17., koja je postala izvršna u državi podrijetla i više ne podliježe redovitim pravnim sredstvima, priznaje se u bilo kojoj državi stranci, osim

(a)	ako je sudska odluka dobivena prijevarom; ili

(b)	ako tuženik nije bio obaviješten u razumnom roku i nije dobio poštenu priliku da izloži slučaj.

2. Sudska odluka priznata u skladu sa stavkom 1. postaje izvršna u svakoj državi stranci čim se ispune formalnosti koje se zahtijevaju u toj državi. Formalnosti ne smiju omogućiti ponovno otvaranje ključnih činjenica.

3. Država stranka ovog Protokola može primijeniti druga pravila za priznavanje i izvršenje sudskih odluka, pod uvjetom da njihov učinak osigura priznavanje i izvršenje sudskih odluka najmanje u jednakom opsegu kao prema stavcima 1. i 2.”