o zamjeni Priloga II. i izmjeni priloga IV., IX. i XI. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavlja okvir za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva)

uzimajući u obzir Direktivu 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. kojom se uspostavlja okvir za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (1), a posebno njezin članak 39. stavak 2. i stavak 3.,

Ovom se Uredbom ne poništavaju homologacije tipa dodijeljene prije 29. listopada 2012. niti sprečavaju proširenja takvih homologacija.

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ona se primjenjuje za nove tipove vozila za koje homologacija bude dodijeljena 29. listopada 2012. i nakon toga.

Međutim, zahtjevi iz Priloga II. i Priloga IV. točaka 1. i 2. primjenjuju se od 9. travnja 2011.

2. Odstupajući od stavka 1. podstavka 2. proizvođači mogu od 4. kolovoza primjenjivati odredbe ove Uredbe.

„

PRILOG II.

OPĆE DEFINICIJE, KRITERIJI ZA KATEGORIZACIJU VOZILA, TIPOVI VOZILA I TIPOVI NADOGRADNJE

UVODNI DIO

Opće definicije i opće odredbe

1. Definicije

1.1. ‚Sjedeće mjesto’ znači svako mjesto na kojem može sjediti jedna osoba koja je najmanje velika kao:

(a)	lutka koja po mjerama odgovara 50 % muške populacije u slučaju vozača;

(b)	lutka koja po mjerama odgovara 5 % odrasle ženske populacije u svim drugim slučajevima.

1.2. ‚Sjedalo’ znači potpuna konstrukciju s opremom, koja je ili nije dio nadogradnje vozila, namijenjena za sjedenje jedne osobe.

1.2.1. Naziv ‚sjedalo’ obuhvaća pojedinačno sjedalo i sjedeću klupu.

1.2.2. Preklopiva sjedala i uklonjiva sjedala obuhvaćena su u toj definiciji.

1.3. ‚Roba’ znači u prvom redu sve pomične stvari.

Naziv ‚roba’ obuhvaća proizvode u rasutom stanju, gotove proizvode, tekućine, žive životinje, usjeve, nedjeljive terete.

1.4. ‚Najveća masa’ znači ‚najveća tehnički dopuštena ukupna masa’kako je određeno u Prilogu I. točki 2.8.

2. Opće odredbe

2.1. Broj sjedećih mjesta

2.1.1. Zahtjevi o broju sjedećih mjesta primjenjuju se za sjedala koja su predviđena za uporabu tijekom vožnje vozila.

2.1.2. Ne primjenjuju se za sjedala koja su oblikovana za uporabu kada vozilo miruje i koja su za korisnike jasno označena piktogramom ili znakom s odgovarajućim tekstom.

2.1.3. Sljedeći zahtjevi primjenjuju se za određivanje broja sjedećih mjesta:

(a)	svako pojedinačno sjedalo smatra se jednim sjedećim mjestom;

(b)	u slučaju sjedeće klupe svaki prostor širine najmanje 400 mm, izmjeren na razini jastuka sjedala, smatra se jednim sjedećim mjestom. Taj uvjet ne sprečava proizvođača da upotrijebi opće odredbe iz točke 1.1.;

(c)

međutim, prostor koji je određen u točki (b) ne smatra se jednim sjedećim mjestom ako:

i.	sjedeća klupa sadrži elemente koji sprečavaju sjedenje lutke u prirodnom položaju, na primjer: pričvršćena središnja konzola, neobložena površina ili unutarnja oprema koja prekida nazivnu sjednu površinu;

ii.	oblik podnice koja se nalazi izravno ispred predviđenog mjesta za sjedenje (na primjer postoji središnji tunel) sprečava da se stopala lutke postave u prirodni položaj.

2.1.4. Za vozila obuhvaćena Direktivom 2001/85/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20 studenog 2001. o posebnim odredbama za vozila koja se upotrebljavaju za prijevoz putnika i koja imaju osim vozačeva više od osam sjedala te kojom se mijenjaju i dopunjavaju direktive 70/156/EEZ i 97/27/EZ (1), dimenzija iz točke 2.1.3.(b) mora se uskladiti s najmanjim prostorom koji se zahtijeva za jednu osobu ovisno o različitim razredima vozila.

2.1.5. Ako je vozilo opremljeno sidrištima za uklonjivo sjedalo, uklonjivo sjedalo se mora uračunati u broj sjedećih mjesta.

2.1.6. Prostor koji je predviđen za zauzeta invalidska kolica, mora se smatrati jednim sjedećim mjestom.

2.1.6.1. Tom se odredbom ne dovodi u pitanje zahtjeve iz Priloga VII. točaka 3.6.1. i 3.7. Direktive 2001/85/EZ.

2.2. Najveća masa

2.2.1. U slučaju vučnog vozila za vuču poluprikolica, najveća masa koja se uzima u obzir pri razvrstavanju vozila obuhvaća i najveću masu poluprikolice koju prenosi sedlo.

2.2.2. U slučaju motornog vozila koje može vući prikolicu sa središnjom osovinom ili prikolicu s krutim rudom, najveća masa koja se uzima u obzir pri razvrstavanju motornog vozila obuhvaća i najveću masu koja se prenosi na vučno vozilo preko vučne spojnice.

2.2.3. U slučaju poluprikolice, prikolice sa središnjom osovinom i prikolice s krutim rudom, najveća masa koja se uzima u obzir pri razvrstavanju vozila mora odgovarati najvećoj masi koja se prenese na tlo preko kotača osovine ili skupine osovina kada je poluprikolica ili prikolica spojena s vučnim vozilom.

2.2.4. U slučaju potpornih kolica (tzv. dolly) najveća masa koja se uzima u obzir pri razvrstavanju vozila obuhvaća i najveću masu poluprikolice koja se prenosi preko vučne spojnice.

2.3. Posebna oprema

2.3.1. Vozila opremljena u prvom redu pričvršćenom opremom poput strojeva ili naprava smatraju se vozilima kategorije N ili O.

2.4. Jedinice

2.4.1. Osim ako nije drugačije navedeno, svaka mjerna jedinica i pridružena oznaka treba zadovoljavati odredbe Direktive Vijeća 80/181/EEZ (2).

3. Razvrstavanje vozila u kategorije

3.1. Proizvođač je odgovoran za razvrstavanje tipa vozila u određenu kategoriju.

U tom smislu moraju se zadovoljiti svi kriteriji opisani u ovom Prilogu.

3.2. Tijelo za homologaciju može zahtijevati od proizvođača da dostavi odgovarajuće dodatne podatke radi dokazivanja da je tip vozila nužno razvrstati u posebnu skupinu (‚kodna oznaka SG’) u kategoriji vozila za posebne namjene.

DIO A

Kriteriji za kategorizaciju vozila

1. Kategorije vozila

Za potrebe europske i nacionalne homologacije tipa kao i pojedinačnog homologiranja, vozila se razvrstavaju u kategorije u skladu sa sljedećim razvrstavanjem:

(Podrazumijeva se da se homologacija može dodijeliti samo za kategorije iz točaka od 1.1.1. do 1.1.3., od 1.2.1. do 1.2.3. i od 1.3.1. do 1.3.4.)

1.1.	Kategorija M	Motorna vozila koja su oblikovana i proizvedena u prvom redu za prijevoz osoba i njihove prtljage.
1.1.1.	Kategorija M1	Vozila kategorije M koja osim sjedećeg mjesta za vozača imaju najviše osam sjedećih mjesta. U vozilima kategorije M1 nije predviđen prostor za putnike koji stoje. Broj sjedećih mjesta može se ograničiti samo na jedno (tj. sjedeće mjesto za vozača).
1.1.2.	Kategorija M2	Vozila kategorija M koja osim sjedećeg mjesta za vozača imaju više od osam sjedećih mjesta i čija najveća masa nije veća od 5 tona. Vozila kategorije M2 mogu osim sjedećih mjesta imati i prostor za putnike koji stoje.
1.1.3.	Kategorija M3:	Vozila kategorija M koja osim sjedećeg mjesta za vozača imaju više od osam sjedećih mjesta i čija najveća masa je veća od 5 tona. Vozila kategorije M3 mogu imati prostor za putnike koji stoje.
1.2.	Kategorija N	Motorna vozila koja su oblikovana i proizvedena u prvom redu za prijevoz robe.
1.2.1.	Kategorija N1	Vozila kategorija N čija najveća masa nije veća od 3,5 tone.
1.2.2.	Kategorija N2	Vozila kategorija N čija najveća masa prelazi 3,5 tone ali nije veća od 12 tona.
1.2.3.	Kategorija N3	Vozila kategorija N čija je najveća masa veća od 12 tona.
1.3.	Kategorija O	Prikolice oblikovane i proizvedene prvenstveno za prijevoz robe ili osoba kao i za smještaj osoba.
1.3.1.	Kategorija O1	Vozila kategorije O čija najveća masa nije veća od 0,75 tona.
1.3.2.	Kategorija O2	Vozila kategorije O čija najveća masa prelazi 0,75 tona, ali nije veća od 3,5 tone.
1.3.3.	Kategorija O3	Vozila kategorije O čija najveća masa prelazi 3,5 tone ali nije veća od 10 tona.
1.3.4.	Kategorija O4	Vozila kategorije O čija je najveća masa prelazi 10 tona.

2. Potkategorije vozila

2.1. Terenska vozila

‚Terensko vozilo’ znači vozilo koje pripada kategoriji M ili N i ima posebne tehničke značajke koje mu omogućuju vožnju izvan uobičajenih cesta.

Za te potkategorije vozila mora se dodati slovo ‚G’ kao sufiks slovnobrojčanoj oznaci kategorije vozila.

Kriteriji za razvrstavanje vozila u potkategorije terenskih vozila određeni su u ovom Prilogu dijelu A odjeljku 4.

2.2. Vozila za posebne namjene

2.2.1. ‚Vozila za posebne namjene’ znači vozila kategorija M, N ili O s posebnim tehničkim značajkama koje im omogućuju obavljanje funkcije koja zahtijeva posebne preinake i/ili posebnu opremu.

Za nepotpuna vozila koja su namijenjena razvrstavanju u potkategoriju vozila za posebne namjene slovo ‚S’ mora se dodati kao sufiks slovnobrojčanoj oznaci kategorije vozila.

Različiti tipovi vozila za posebne namjene određeni su i navedeni u odjeljku 5.

2.3. Terenska vozila za posebne namjene

2.3.1. ‚Terensko vozilo za posebne namjene’ znači vozilo koje pripada kategoriji M ili N i ima posebne tehničke značajke iz točaka 2.1. i 2.2.

Za te kategorije vozila mora se dodati slovo ‚G’ kao sufiks slovnobrojčanoj oznaci kategorije vozila.

Međutim, za nepotpuna vozila koja su namijenjena razvrstavanju u potkategoriju vozila za posebne namjene slovo ‚S’ mora se dodati kao drugi sufiks.

3. Kriteriji za razvrstavanje vozila u kategoriju N

3.1. Kategorizacija tipa vozila u kategoriji N temelji se na tehničkim značajkama vozila iz točaka od 3.2. do 3.6.

3.2. Prostor (prostori) u kojem (kojima) se nalaze sjedeća mjesta u načelu mora (moraju) biti potpuno odvojen (odvojeni) od prostora za teret.

3.3. Uz dopuštenje za odstupanje od zahtjeva iz točke 3.2. osobe i roba mogu se prevoziti u istom prostoru pod uvjetom da je prostor za teret opremljen sigurnosnim napravama koje su oblikovane tako da štite osobe koje se prevoze od pomicanja tereta tijekom vožnje, posebno u slučaju jakog kočenja i vožnje u zavojima.

3.4. Sigurnosne naprave - naprave za vezivanje – koje su namijenjene za osiguravanje tereta u skladu s točkom 3.3., kao i pregradni sustavi namijenjeni za vozila najveće mase do 7,5 tona, moraju biti oblikovani u skladu s odredbama odjeljaka 3. i 4. norme ISO 27956:2009 ‚Cestovna vozila – Osiguravanje tereta u dostavnim vozilima (furgonima) – Zahtjevi i postupci ispitivanja’.

3.4.1. Zahtjevi iz točke 3.4. mogu se verificirati izjavom o sukladnosti koju dostavi proizvođač.

3.4.2. Kao drugu mogućnost za zahtjeve iz točke 3.4. proizvođač može dokazati, pod uvjetom da time zadovolji tijelo za homologaciju, da ugrađene sigurnosne naprave pokazuju istovrijednu razinu zaštite kao što je predviđa navedena norma.

3.5. Broj sjedećih mjesta osim sjedećeg mjesta za vozača ne smije prelaziti:

(a)	6 za vozila kategorije N1;

(b)	8 za vozila kategorije N2 ili N3.

3.6. Vozila moraju pokazivati kapacitet prijevoza robe jednak ili veći od kapaciteta prijevoza osoba, izražen u kg.

3.6.1. U tom smislu, ove jednadžbe moraju biti zadovoljene u svim konfiguracijama, posebno kada su zauzeta sva sjedeća mjesta:

(a)	ako je N = 0: P – M ≥ 100 kg;

(b)	ako je 0 < N ≤ 2: P – (M + N × 68) ≥ 150 kg;

(c)	ako je N > 2: P – (M + N × 68) ≥ N × 68;

gdje slova imaju sljedeća značenja:

‚P’	je najveća tehnički dopuštena ukupna masa vozila;
‚M’	je masa vozila u voznom stanju;
‚N’	je broj sjedećih mjesta osim sjedećeg mjesta za vozača.

3.6.2. Masa opreme koja je ugrađena na vozilo radi smještaja robe (npr. spremnik za gorivo, nadogradnja itd.), rukovanja robom (npr. dizalica, podizna platforma itd.) i za osiguravanje robe (npr. naprave za osiguravanje tereta) mora se uključiti u M.

Masa opreme koje se ne upotrebljava za gore navedene svrhe (npr. kompresor, vitlo, električni generator, radiodifuzijska oprema itd.) ne uključuje se u M radi uporabe gore navedene formule.

3.7. Zahtjevi iz točaka od 3.2. do 3.6. moraju se zadovoljiti za sve varijante i izvedbe tipa vozila.

3.8. Kriteriji za razvrstavanje vozila u kategoriju N1.

3.8.1. Vozilo se mora razvrstati u kategoriju N1 ako su ispunjeni zahtijevani kriteriji.

Ako jedan ili više kriterija nisu ispunjeni, vozilo se mora razvrstati u kategoriju M1.

3.8.2. Osim općih kriterija iz točaka od 3.2 do 3.6. kriteriji iz točaka od 3.8.2.1. do 3.8.2.3.5. moraju biti ispunjeni za kategorizaciju vozila u kojima prostor u kojem se nalazi vozač i teret predstavlja jednu cjelinu (npr. nadogradnja tipa ‚BB’).

3.8.2.1. Činjenica da je stjenka ili pregrada, potpuna ili djelomična, smještena između reda sjedala i prostora za teret ne isključuje obvezu ispunjavanja zahtijevanih kriterija.

3.8.2.2. Kriteriji su sljedeći:

(a)	robu treba biti moguće utovarivati preko stražnjih vrata, vrata prtljažnika ili bočnih vrata koja su oblikovana i proizvedena za takvu namjenu;

(b)

u slučaju stražnjih vrata, otvor za utovarivanje mora zadovoljavati sljedeće kriterije:

i.	ako je vozilo opremljeno samo jednim redom sjedala ili samo sjedalom za vozača, najmanja visina otvora za utovarivanje mora biti 600 mm;

ii.	ako je vozilo opremljeno s dva ili više redova sjedala, najmanja visina otvora za utovarivanje mora biti barem 800 mm, dok površina otvora mora biti barem 12 800 cm2;

(c)

prostor za teret mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

‚prostor za teret’ znači dio vozila koji se nalazi iza reda (redova) sjedala ili iza sjedala za vozača ako je vozilo opremljeno samo jednim sjedalom za vozača;

i.	podnica prostora za teret načelno mora biti ravna;

ii.	kada je vozilo opremljeno jednim redom sjedala ili jednim sjedalom, najmanja duljina prostora za teret mora iznositi barem 40 % razmaka osovina;

iii.

kada je vozilo opremljeno s dva ili više redova sjedala, najmanja duljina prostora za teret mora iznositi barem 30 % razmaka osovina.

Kada se sjedala u stražnjem redu sjedala mogu ukloniti iz vozila bez uporabe posebnog alata, zahtjevi za duljinu prostora za teret moraju biti ispunjeni kada su sva sjedala ugrađena u vozilo;

iv.	zahtjevi za duljinu prostora za teret moraju biti ispunjeni kada su sjedala u prvom redu ili u stražnjem redu, ovisno o situaciji, uspravljena u svoj uobičajeni položaj u kojem ih upotrebljavaju putnici u vozilu.

3.8.2.3. Posebni uvjeti za mjerenje

3.8.2.3.1. Definicije

(a)	‚Visina otvora za utovarivanje’ znači vertikalni razmak između dviju vodoravnih ravnina od kojih jedna dodiruje najvišu točku donjeg dijela otvora vrata, a druga najnižu točku gornjeg dijela otvora vrata;

(b)	‚površina otvora za utovarivanje’ znači najveća površina pravokutne projekcije na vertikalnu ravninu, okomitu na središnju os vozila, najvećeg dopuštenog otvora kada su stražnja vrata ili vrata prtljažnika otvorena;

(c)

‚razmak osovina’ za potrebe uporabe formula iz točaka 3.8.2.2. i 3.8.3.1. smatra se razmakom između:

i.	osi prednje osovine i osi druge osovine u slučaju vozila s dvije osovine; ili

ii.	osi prednje osovine i osi zamišljene osovine koja je jednako udaljena od druge i treće osovine u slučaju vozila s tri osovine.

3.8.2.3.2. Namještanje sjedala

(a)	sjedala se namještaju u svoje krajnje stražnje položaje;

(b)	naslon sjedala, ako se može namještati, namješta se tako da se može smjestiti trodimenzionalna naprava za određivanje točke H s nagibom trupa od 25 stupnjeva;

(c)	naslon sjedala, ako se ne može namještati, mora biti u položaju koji je odredio proizvođač;

(d)	ako se sjedalo može namještati po visini, namješta se u svoj najniži položaj.

3.8.2.3.3. Uvjeti za vozilo

(a)	vozilo mora biti u stanju opterećenja koje odgovara njegovoj najvećoj masi;

(b)	kotači vozila moraju biti usmjereni ravno naprijed.

3.8.2.3.4. Zahtjevi iz točke 3.8.2.3.2. ne primjenjuju se kada je vozilo opremljeno stjenkom ili pregradom.

3.8.2.3.5. Mjerenje duljine prostora za teret

(a)	kada vozilo nije opremljeno pregradom ili stjenkom, duljina se mora mjeriti od vertikalne ravnine koja dodiruje stražnju krajnju točku vrha naslona sjedala do stražnje unutarnje ravnine vrata ili vrata prtljažnika, u zatvorenom položaju;

(b)	kada je vozilo opremljeno pregradom ili stjenkom, duljina se mora mjeriti od vertikalne ravnine koja dodiruje stražnju krajnju točku pregrade ili stjenke do stražnje unutarnje ravnine vrata ili vrata prtljažnika, ovisno o tome što je primjenjivo, u zatvorenom položaju;

(c)	zahtjevi za duljinu moraju biti ispunjeni najmanje duž vodoravne crte u uzdužnoj vertikalnoj ravnini koja prolazi kroz središnju os vozila na razini podnice prostora za teret.

3.8.3. Osim općih kriterija iz točaka od 3.2. do 3.6. kriteriji iz točaka od 3.8.3.1. do 3.8.3.4. moraju biti ispunjeni za kategorizaciju vozila u kojima prostor u kojem se nalazi vozač i teret predstavlja jednu cjelinu (npr. nadogradnja tipa ‚BE’).

3.8.3.1. Ako je vozilo opremljeno zatvorenim tipom nadogradnje primjenjuje se sljedeće:

(a)	robu treba biti moguće utovarivati preko stražnjih vrata, vrata prtljažnika ili bočnih vrata, ili na drugi način;

(b)	najmanja visina otvora za utovarivanje mora biti 800 mm, dok površina otvora mora biti barem 12 800 cm2;

(c)	najmanja duljina prostora za teret mora iznositi barem 40 % razmaka osovina.

3.8.3.2. Kada je vozilo opremljeno prostorom za teret, primjenjuju se samo odredbe iz točaka 3.8.3.1. (a) i (c).

3.8.3.3. Za primjenu odredbi iz točke 3.8.3. primjenjuju se definicije iz točke 3.8.2. mutatis mutandis.

3.8.3.4. Zahtjevi s obzirom na duljinu moraju biti ispunjeni duž vodoravne crte koja leži u uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz os vozila na razini podnice prostora za teret.

4. Kriteriji za razvrstavanje vozila u potkategoriju terenskih vozila

4.1. Vozila M1 ili N1 razvrstavaju se u potkategoriju terenskih vozila ako istodobno zadovoljavaju sljedeće uvjete:

(a)	najmanje jedna prednja i najmanje jedna stražnja osovina su oblikovane za istodobni pogon, bez obzira može li se jedna osovina isključiti;

(b)	ugrađen je najmanje jedan mehanizam za zabravljivanje diferencijala ili mehanizam sa sličnim učinkom;

(c)	mogu kao vozilo bez prikolice savladati uspon od najmanje 25 %;

(d)

zadovoljavati pet od ovih šest zahtjeva:

i.	kut prednjeg prepusta mora biti najmanje 25 stupnjeva;

ii.	kut stražnjeg prepusta mora biti najmanje 20 stupnjeva;

iii.	kut kosine mora biti najmanje 20 stupnjeva;

iv.	zračnost od tla ispod prednje osovine mora biti najmanje 180 mm;

v.	zračnost od tla ispod stražnje osovine mora biti najmanje 180 mm;

vi.	zračnost od tla između osovina mora biti najmanje 200 mm.

4.2. Vozila M2, N2 ili M3 čija najveća masa ne prelazi 12 tona smatraju se terenskim vozilima ako zadovoljavaju uvjete propisane u točki (a) ili oba uvjeta propisana u točkama (b) i (c):

(a)	sve njihove osovine su za istodobni pogon, bez obzira može li se jedna ili više pogonskih osovina isključiti;

(b)

i.	najmanje jedna prednja i najmanje jedna stražnja osovina su oblikovane za istodobni pogon, bez obzira može li se jedna pogonska osovina isključiti;

ii.	ugrađen je najmanje jedan mehanizam za zabravljivanje diferencijala ili mehanizam sa sličnim učinkom;

iii.	mogu kao vozilo bez prikolice savladati uspon od najmanje 25 %;

(c)

zadovoljavati najmanje pet od ovih šest zahtjeva ako njihova najveća masa ne prelazi 7,5 tona, a najmanje četiri ako njihova najveća masa prelazi 7,5 tona:

i.	kut prednjeg prepusta mora biti najmanje 25 stupnjeva;

ii.	kut stražnjeg prepusta mora biti najmanje 25 stupnjeva;

iii.	kut kosine mora biti najmanje 25 stupnjeva;

iv.	zračnost od tla ispod prednje osovine mora biti najmanje 250 mm;

v.	zračnost od tla između osovina mora biti najmanje 300 mm;

vi.	zračnost od tla ispod stražnje osovine mora biti najmanje 250 mm.

4.3. Vozila M3 ili N3 čija najveća masa prelazi 12 tona smatraju se terenskim vozilima ako zadovoljavaju uvjete propisane u točki (a) ili oba uvjeta propisana u točkama (b) i (c):

(a)	sve njihove osovine su za istodobni pogon, bez obzira može li se jedna ili više pogonskih osovina isključiti;

(b)

i.	najmanje polovica osovina (ili dvije od tri osovine u slučaju vozila s tri osovine i mutatis mutandis u slučaju vozila s pet osovina) je oblikovana za istodobni pogon, bez obzira može li se jedna pogonska osovina isključiti;

ii.	ugrađen je najmanje jedan mehanizam za zabravljivanje diferencijala ili mehanizam sa sličnim učinkom;

iii.	mogu kao vozilo bez prikolice savladati uspon od najmanje 25 %;

(c)

zadovoljavati najmanje četiri od ovih šest zahtjeva:

i.	kut prednjeg prepusta mora biti najmanje 25 %;

ii.	kut stražnjeg prepusta mora biti najmanje 25 %;

iii.	kut kosine mora biti najmanje 25 stupnjeva;

iv.	zračnost od tla ispod prednje osovine mora biti najmanje 250 mm;

v.	kut zračnost od tla ispod osovine mora biti najmanje 300 mm;

vi.	zračnost od tla ispod stražnje osovine mora biti najmanje 250 mm.

4.4. Postupak za provjeru sukladnosti s geometrijskim zahtjevima iz ovog odjeljka propisan je u Dodatku 1.

5. Vozila za posebne namjene

Naziv

Kod

Definicija

5.1.

Motorno vozilo za stanovanje

Vozilo kategorije M s prostorom za stanovanje koje sadrži najmanje sljedeću opremu:

(a)	stol i stolice;

(b)	prostor za spavanje koji je moguće izvesti iz sjedala;

(c)	opremu za kuhanje;

(d)	spremište.

Ova oprema mora biti čvrsto pričvršćena u prostoru za stanovanje.

Međutim, stol može biti izveden tako da je jednostavno uklonjiv.

5.2.

Oklopljeno vozilo

Vozilo namijenjeno zaštiti putnika i/ili robe koja se prevozi, opremljeno oplatom neprobojnom za metke.

5.3.

Bolničko vozilo

Vozilo kategorije M namijenjeno za prijevoz bolesnih ili ozlijeđenih osoba i koje je posebno opremljeno za tu namjenu.

Prostor za bolesnika treba zadovoljavati tehničke zahtjeve norme EN 1789:2007 o ‚Medicinskim vozilima i njihovoj opremi – Cestovna medicinska vozila’ s iznimkom odjeljka 6.5. ‚Popis opreme’.

5.4.

Pogrebno vozilo

Vozilo kategorije M namijenjeno za prijevoz umrlih osoba i koje je posebno opremljeno za tu namjenu.

5.5.

Vozilo pristupačno za invalidska kolica

Vozilo kategorije M1 proizvedeno ili posebno prerađeno za smještaj jedne ili više osoba koje sjede u svojim invalidskim kolicima pri prijevozu cestom.

5.6.

Kamp prikolica

Vozilo kategorije O prema definiciji naziva u 3.2.1.3. norme ISO 3833: 1977.

5.7.

Auto dizalica

Vozilo namjene kategorije N3 koje nije opremljeno za prijevoz roba, opremljeno dizalicom čiji je moment dizanja jednak ili veći od 400 kNm.

5.8.

Posebna skupina

Vozilo kategorije O koje nije obuhvaćeno niti jednom definicijom iz ovog odjeljka.

5.9.

Potporna kolica

Vozilo kategorije O opremljeno sedlom za oslanjanje poluprikolice tako da istu pretvara u prikolicu.

5.10.

Prikolica za prijevoz teških tereta

Vozilo kategorije O4 namijenjeno za prijevoz nedjeljivih tereta koji podliježu ograničenjima brzine i prijevoza zbog njihovih dimenzija.

Pod ovim nazivom su obuhvaćene i hidraulične modularne prikolice bez obzira na broj modula.

6. Napomene

6.1. Homologacija tipa se ne dodjeljuje za:

(a)	potporna kolica prema definiciji u ovom Prilogu dijelu A odjeljku 5.;

(b)	prikolice s krutim rudom prema definiciji u ovom Prilogu dijelu C odjeljku 4.;

(c)	prikolice u kojima se mogu prevoziti osobe.

6.2. Stavak 6.1. ne dovodi u pitanje odredbe članka 23. o nacionalnoj homologaciji tipa vozila proizvedenih u malim serijama.

DIO B

Kriteriji za tipove, varijante i izvedbe vozila

1. Kategorija M1

1.1. Tip vozila

1.1.1. ‚Tip vozila’ obuhvaća vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće značajke:

(a)	naziv poduzeća proizvođača. Promjena pravnog oblika vlasništva poduzeća ne zahtijeva dodjeljivanje nove homologacije;

(b)	oblikovanje i sastavljanje nužnih dijelova konstrukcije nadogradnje u slučaju samonosive konstrukcije. Isto se primjenjuje mutatis mutandis za vozila čija je nadogradnja spojena vijcima ili je zavarena na zasebni okvir;

(c)	u slučaju vozila koja su izrađena u više faza, proizvođač i tip vozila prethodne faze.

1.1.2. Kao odstupanje od zahtjeva iz točke 1.1.1.(b), kada proizvođač upotrebljava dio podnice nadogradnje kao nužne sastavne elemente koji čine prednji dio nadogradnje koji se nalazi izravno ispred vjetrobranskog stakla, u proizvodnji različnih vrsta nadogradnje (na primjer limuzina ili kupe), za ta se vozila može smatrati da pripadaju istom tipu. Proizvođač mora osigurati dokaz o tome.

1.1.3. Tip se sastoji najmanje od jedne varijante i jedne izvedbe.

1.2. Varijanta

1.2.1. ‚Varijanta’ unutar tipa vozila znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	broj bočnih vrata ili tip nadogradnje prema definiciji u dijelu C odjeljku 1., kada proizvođač upotrebljava kriterije iz točke 1.1.2.;

(b)

pogonski motor s obzirom na sljedeće konstrukcijske značajke:

i.	način napajanja energijom (motor s unutarnjim izgaranjem, električni motor ili drugo);

ii.	način rada (vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje ili drugo);

iii.	broj i raspored cilindara u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem (L4, V6 ili drugo);

(c)	broj osovina;

(d)	broj i međusobnu povezanost pogonskih osovina;

(e)	broj upravljanih osovina;

(f)	faza dovršenosti (npr. potpuno/nepotpuno).

1.3. Izvedba

1.3.1. ‚Izvedba’ unutar varijante znači skupina vozila koja imaju zajedničke sljedeće značajke:

(a)	najveća tehnički dopuštena ukupna masa;

(b)	radni obujam motora u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem;

(c)	najveća izlazna snaga ili najveća stalna nazivna snaga (električni motor);

(d)	vrsta goriva (benzin, dizelsko gorivo, ukapljeni naftni plin, kombinacija dvaju goriva ili drugo);

(e)	najveći broj sjedećih mjesta;

(f)	razina buke pri vožnji;

(g)	razina emisije ispušnih plinova (na primjer Euro 5, Euro 6 ili drugo);

(h)	kombinirana ili kombinirana ponderirana emisija CO2;

(i)	potrošnja električne energije (kombinirana ponderirana);

(j)	kombinirana ili kombinirana ponderirana potrošnja goriva;

(k)	postojanje jedinstvenog sklopa inovativnih tehnologija, kako su određene u članku 12. Uredbe (EZ) br. 443/2009 (3).

2. Kategorije M2 i M3

2.1. Tip vozila

2.1.1. ‚Tip vozila’ obuhvaća vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće značajke:

(a)	naziv poduzeća proizvođača. Promjena pravnog oblika vlasništva poduzeća ne zahtijeva dodjeljivanje nove homologacije;

(b)	kategorija;

(c)

sljedeći aspekti oblikovanja i izvedbe:

i.	oblikovanje i izvedba bitnih sastavnih elemenata koji čine šasiju;

ii.	konstrukcija i izvedba bitnih sastavnih elemenata koji čine konstrukciju nadogradnje u slučaju samonosive konstrukcije;

(d)	broj razina (jedna ili dvije);

(e)	broj dijelova (krutih, zglobnih);

(f)	broj osovina;

(g)	način napajanja energijom (iz vozila ili izvan vozila);

(h)	u slučaju vozila koja su izrađena u više faza, proizvođač i tip vozila prethodne faze.

2.1.2. Tip se sastoji najmanje od jedne varijante i jedne izvedbe.

2.2. Varijanta

2.2.1. ‚Varijanta’ unutar tipa vozila znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	tip nadogradnje prema definiciji u dijelu C odjeljku 2.;

(b)	razred ili kombinaciju razreda vozila prema definiciji u Prilogu I. točki 2.1.1. Direktive 2001/85/EZ (samo u slučaju potpunih i dovršenih vozila);

(c)	faza dovršenosti (npr. potpuno/nepotpuno/dovršeno vozilo);

(d)

pogonski motor s obzirom na sljedeće konstrukcijske značajke:

i.	način napajanja energijom (motor s unutarnjim izgaranjem, električni motor ili drugo);

ii.	način rada (vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje ili drugo);

iii.	broj i raspored cilindara u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem (L8, V8 ili drugo).

2.3. Izvedba

2.3.1. ‚Izvedba’ unutar varijante je skupina vozila koja imaju sve zajedničke sljedeće značajke:

(a)	najveća tehnički dopuštena ukupna masa;

(b)	sposobnost ili nesposobnost vozila da vuče prikolicu;

(c)	radni obujam motora u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem;

(d)	najveća izlazna snaga ili najveća stalna nazivna snaga (električni motor);

(e)	vrsta goriva (benzin, dizelsko gorivo, ukapljeni naftni plin, kombinacija dvaju goriva ili drugo);

(f)	razina buke pri vožnji;

(g)	razina emisije ispušnih plinova (na primjer Euro IV, Euro V ili drugo).

3. Kategorija N1:

3.1. Tip vozila

3.1.1. ‚Tip vozila’ obuhvaća vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	naziv tvrtke proizvođača. Promjena pravnog oblika vlasništva poduzeća ne zahtijeva dodjeljivanje nove homologacije;

(b)	oblikovanje i sastavljanje nužnih dijelova konstrukcije nadogradnje u slučaju samonosive konstrukcije;

(c)	oblikovanje i konstrukcija nužnih sastavnih elemenata koji čine šasiju u slučaju nesamonosive konstrukcije;

(d)	u slučaju vozila koja su izrađena u više faza, proizvođač i tip vozila prethodne faze.

3.1.2. Kao odstupanje od zahtjeva iz točke 3.1.1.(b), kada proizvođač upotrebljava dio podnice nadogradnje kao nužne sastavne elemente koji čine prednji dio nadogradnje koji se nalazi izravno ispred vjetrobranskog stakla, u proizvodnji različnih vrsta nadogradnje (na primjer furgon i kabina s nadogradnjom, različitih razmaka osovina i različitih visina krova), za ta se vozila može smatrati da pripadaju istom tipu. Proizvođač mora osigurati dokaz o tome.

3.1.3. Tip se sastoji najmanje od jedne varijante i jedne izvedbe.

3.2. Varijanta

3.2.1. ‚Varijanta’ unutar tipa vozila znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	broj bočnih vrata ili tip nadogradnje prema definiciji u dijelu C odjeljku 3. (za potpuna i dovršena vozila) kada proizvođač upotrebljava kriterije iz točke 3.1.2.;

(b)	faza dovršenosti (npr. potpuno/nepotpuno/dovršeno);

(c)

pogonski motor s obzirom na sljedeće konstrukcijske značajke:

i.	način napajanja energijom (motor s unutarnjim izgaranjem, električni motor ili drugo);

ii.	način rada (vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje ili drugo);

iii.	broj i raspored cilindara u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem (L6, V8 ili drugo);

(d)	broj osovina;

(e)	broj i međusobna povezanost pogonskih osovina;

(f)	broj upravljanih osovina.

3.3. Izvedba

3.3.1. ‚Izvedba’ unutar varijante je skupina vozila koja imaju zajedničke sljedeće značajke:

(a)	najveća tehnički dopuštena ukupna masa;

(b)	radni obujam motora u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem;

(c)	najveća izlazna snaga ili najveća stalna nazivna snaga (električni motor);

(d)	vrsta goriva (benzin, dizelsko gorivo, ukapljeni naftni plin, kombinacija dvaju goriva ili drugo);

(e)	najveći broj sjedećih mjesta;

(f)	razina buke pri vožnji;

(g)	razina emisije ispušnih plinova (na primjer Euro 5, Euro 6 ili drugo);

(h)	kombinirana ili kombinirana ponderirana emisija CO2;

(i)	potrošnja električne energije (kombinirana ponderirana);

(j)	kombinirana ili kombinirana ponderirana potrošnja goriva.

4. Kategorije N2 i N3

4.1. Tip vozila

4.1.1. ‚Tip vozila’ obuhvaća vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće nužne konstrukcijske značajke:

(a)	naziv poduzeća proizvođača. Promjena pravnog oblika vlasništva poduzeća ne zahtijeva dodjeljivanje nove homologacije;

(b)	kategorija;

(c)	oblikovanje i proizvodnja šasije zajednički su jednoj liniji proizvoda;

(d)	broj osovina;

(e)	u slučaju vozila koja su izrađena u više faza, proizvođač i tip vozila prethodne faze.

4.1.2. Tip se sastoji najmanje od jedne varijante i jedne izvedbe.

4.2. Varijanta

4.2.1. ‚Varijanta’ unutar tipa vozila je skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	koncepcija nosive konstrukcije ili tip nadogradnje iz dijela C odjeljka 3. i iz Dodatka 2. (samo za potpuna i dovršena vozila);

(b)	faza dovršenosti (npr. potpuno/nepotpuno/dovršeno vozilo);

(c)

pogonski motor s obzirom na sljedeće konstrukcijske značajke:

i.	način napajanja energijom (motor s unutarnjim izgaranjem, električni motor ili drugo);

ii.	način rada (vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje ili drugo);

iii.	broj i raspored cilindara u slučaju motora s unutarnjim izgaranjem (L4, V6 ili drugo);

(d)	broj i međusobna povezanost pogonskih osovina;

(e)	broj upravljanih osovina.

4.3. Izvedba

4.3.1. ‚Izvedba’ unutar varijante je skupina vozila koja imaju zajedničke sljedeće značajke:

(a)	najveća tehnički dopuštena ukupna masa;

(b)

sposobnost ili nesposobnost vozila da vuče prikolicu kako slijedi;

i.	prikolica bez kočnice;

ii.	prikolica s inercijskom (naletnom) kočnicom prema definiciji u točki 2.12. UNECE Pravilnika br. 13;

iii.	prikolica s povezanim ili polupovezanim sustavom kočenja prema definiciji u točkama 2.9. i 2.10. UNECE Pravilnika br. 13;

iv.	prikolica kategorije O4 s kojom najveća masa skupa vozil ne prelazi 44 tone;

v.	prikolica kategorije O4 s kojom najveća masa skupa vozil prelazi 44 tone;

(c)	radni obujam motora;

(d)	najveća izlazna snaga motora;

(e)	vrsta goriva (benzin, dizelsko gorivo, ukapljeni naftni plin, kombinacija dvaju goriva ili drugo);

(f)	razina buke pri vožnji;

(g)	razina emisije ispušnih plinova (na primjer Euro IV, Euro V ili drugo).

5. Kategorije O1 i O2

5.1. Tip vozila

5.1.1. ‚Tip vozila’ obuhvaća vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	naziv tvrtke proizvođača. Promjena pravnog oblika vlasništva poduzeća ne zahtijeva dodjeljivanje nove homologacije;

(b)	kategorija;

(c)	koncepcija prema definiciji u dijelu C odjeljku 4.;

(d)

sljedeći aspekti proizvodnje i konstrukcije:

i.	oblikovanje i proizvodnja nužnih sastavnih elemenata koji čine šasiju;

ii.	oblikovanje i proizvodnja nužnih sastavnih elemenata koji čine nosivu konstrukciju nadogradnje u slučaju samonosive nadogradnje;

(e)	broj osovina;

(f)	u slučaju vozila koja su izrađena u više faza, proizvođač i tip vozila prethodne faze.

5.1.2. Tip se sastoji najmanje od jedne varijante i jedne izvedbe.

5.2. Varijanta

5.2.1. ‚Varijanta’ unutar tipa vozila znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	vrsta nadogradnje prema definiciji u Dodatku 2. (za potpuno i dovršeno vozilo);

(b)	faza dovršenosti (npr. potpuno/nepotpuno/dovršeno);

(c)	tip kočnog sustava (npr. bez kočnice/inercijski/upravljani).

5.3. Izvedba

5.3.1. ‚Izvedba’ unutar varijante znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće značajke:

(a)	najveća tehnički dopuštena ukupna masa;

(b)	konstrukcijsko rješenje ovjesa (zračni, čelični ili gumeni ovjes, torzijska šipka ili drugo);

(c)	konstrukcijsko rješenje ruda (trokut, cijev ili drugo).

6. Kategorije O3 i O4

6.1. Tip vozila

6.1.1. ‚Tip vozila’ obuhvaća vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	naziv tvrtke proizvođača. Promjena pravnog oblika vlasništva poduzeća ne zahtijeva dodjeljivanje nove homologacije;

(b)	kategorija;

(c)	koncepcija prikolice u odnosu na definicije u dijelu C odjeljku 4.;

(d)

sljedeći aspekti proizvodnje i konstrukcije:

i.	oblikovanje i proizvodnja nužnih sastavnih elemenata koji čine šasiju;

ii.	oblikovanje i proizvodnja nužnih sastavnih elemenata koji čine konstrukciju nadogradnje u slučaju prikolice sa samonosivom nadogradnjom;

(e)	broj osovina;

(f)	u slučaju vozila koja su izrađena u više faza, proizvođač i tip vozila prethodne faze.

6.1.2. Tip se sastoji najmanje od jedne varijante i jedne izvedbe.

6.2. Varijante

6.2.1. ‚Varijanta’ unutar tipa vozila znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće konstrukcijske značajke:

(a)	vrsta nadogradnje prema Dodatku 2. (za potpuno i dovršeno vozilo);

(b)	faza dovršenosti (npr. potpuno/nepotpuno/dovršeno);

(c)	koncepcija ovjesa (zračni, čelični ili gumeni ovjes, torzijska šipka ili drugo);

(d)

sljedeće tehničke značajke:

i.	sposobnost produljenja šasije ili to nije moguće;

ii.	visina platforme (normalna, niska, srednje niska itd.).

6.3. Izvedbe

6.3.1. ‚Izvedba’ unutar varijante znači skupina vozila koja imaju zajedničke sve sljedeće značajke:

(a)	najveća tehnički dopuštena ukupna masa;

(b)	podjele ili potpodjele iz točaka 3.2. i 3.3. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ, u koje potpada razmak osovina između dviju susjednih osovina koje tvore skupinu;

(c)

definicija osovina kako slijedi:

i.	podizne osovine (broj i položaj);

ii.	osovine s promjenjivim opterećenjem (broj i položaj);

iii.	upravljane osovine (broj i položaj).

7. Skupni zahtjevi za sve kategorije vozila

7.1. Kada vozilo spada u više kategorija zbog svoje najveće mase i/ili broja sjedećih mjesta, proizvođač može odlučiti da upotrijebi kriterije jedne ili druge kategorije vozila za određivanje varijanti i izvedbi.

7.1.1. Primjeri:

(a)	vozilo ‚A’ može se homologirati kao vozilo kategorije N1 (3,5 tone) i N2 (4,2 tone) s obzirom na najveću masu. U takvom slučaju, parametri koji vrijede za kategoriju N1 mogu se upotrijebiti i za vozilo koje spada u kategoriju N2 (ili obratno);

(b)	vozilo ‚B’ može se homologirati kao vozilo kategorija M1 i M2 s obzirom na broj sjedećih mjesta (7 + 1 ili 10 + 1). Parametri koji vrijede za kategoriju M1 mogu se upotrijebiti i za vozilo koje spada u kategoriju M2 (ili obratno).

7.2. Vozilo kategorije N može se homologirati u skladu s odredbama koje vrijede za kategoriju M1 ili M2, ovisno o slučaju, kada je predviđeno da se ono pretvori u vozilo te kategorije u sljedećoj fazi postupka homologacije koja ima više faza.

7.2.1. Ta je mogućnost dopuštena je samo za nepotpuna vozila.

Takva se vozila moraju označiti posebnom kodnom oznakom varijante koju dodjeljuje proizvođač osnovnog vozila.

7.3. Oznake tipa, varijante i izvedbe

7.3.1. Proizvođač dodjeljuje svakomu tipu, varijanti i izvedbi slovnobrojčanu oznaku koja se sastoji iz latiničnih slova i/ili arapskih brojeva.

Uporaba zagrada i spojnih crtica dopuštena je pod uvjetom da ne zamjenjuje slovo ili broj.

7.3.2. Potpuna kodna oznaka mora se označiti kao: Tip-Varijanta-Izvedba ili ‚TVI’.

7.3.3. TVI treba jasno i nedvosmisleno određivati jedinstvenu kombinaciju tehničkih značajki u odnosu na kriterije iz ovog Priloga dijela B.

7.3.4. Isti proizvođač može upotrijebiti istu kodnu oznaku za određivanje tipa vozila koji spada u dvije ili više kategorija.

7.3.5. Isti proizvođač ne može upotrijebiti istu kodnu oznaku za određivanje tipa vozila za više od jedne homologacije tipa unutar iste kategorije vozila.

7.4. Broj znakova za označivanje kodne oznake TVI

7.4.1. Broj znakova ne smije prelaziti:

(a)	15 za kodnu oznaku tipa vozila;

(b)	25 za kodnu oznaku varijante;

(c)	35 za kodnu oznaku izvedbe.

7.4.2. Potpuna slovnobrojčana oznaka ‚TVI’ ne smije prelaziti 75 znakova.

7.4.3. Kada se TVI upotrebljava kao cjelina, mora postojati razmak između tipa, varijante i izvedbe.

Primjer takvog TVI-a: 159AF[…razmak]0054[…razmak]977K(BE).

DIO C

Definicije tipova nadogradnje

0. Općenito

0.1. Tip nadogradnje iz Priloga I. odjeljka 9. i Priloga III. dijela 1. te kodna oznaka nadogradnje iz Priloga IX. točke 38. označava se s kodnim oznakama.

Popis kodnih oznaka upotrebljava se prije svega za potpuna i dovršena vozila.

0.2. Za vozila kategorije M, tip nadogradnje sastoji se od dva slova, kako je specificirano u odjeljcima 1. i 2.

0.3. Za vozila kategorija N i O, tip nadogradnje sastoji se od dva slova, kako je specificirano u odjeljcima 3. i 4.

0.4. Kada je potrebno (posebno za tipove nadogradnje određeno redom u točkama 3.1. i 3.6. te točkama od 4.1. do 4.4.) dopunjavaju se dvoznamenkastim brojem.

0.4.1. Popis dvoznamenkastih brojeva utvrđen je u Dodatku 2. ovom Prilogu.

0.5. Za vozila za posebne namjene, tip nadogradnje treba biti vezan za kategoriju vozila.

1. Vozila koja pripadaju kategoriji M1

Upućivanje	Kodna oznaka	Naziv	Definicija
1.1.	AA	Limuzina	Vozilo određeno u nazivu 3.1.1.1. norme ISO 3833:1977, koje je opremljeno najmanje s četiri bočna prozora.
1.2.	AB	Limuzina s (podiznim) stražnjim vratima	Limuzina prema definiciji u 1.1. sa stražnjim (petim) vratima na stražnjem kraju vozila.
1.3.	AC	Karavan	Vozilo određeno u nazivu 3.1.1.4. norme ISO 3833:1977, koje je opremljeno najmanje s četiri bočna prozora.
1.4.	AD	Kupe	Vozilo definirano u nazivu br. 3.1.1.5. norme ISO 3833:1977.
1.5.	AE	Kabriolet	Vozilo definirano u nazivu br. 3.1.1.6. norme ISO 3833:1977. Kabriolet može biti i bez vrata.
1.6.	AF	Višenamjensko vozilo	Vozilo, osim vozila AG i vozila navedenih pod AA do AE predviđenih za prijevoz osoba i njihove prtljage ili ponekad robe, u jednom prostoru.
1.7.	AG	Osobni pick-up	Vozilo u nazivu br. 3.1.1.4.1. norme ISO 3833:1977. Međutim, prostor za prtljagu mora biti potpuno odvojen od prostora za putnike. Osim toga, nije potrebno da referentna točka položaja vozačkog sjedala bude najmanje 750 mm iznad površine oslanjanja vozila.

2. Vozila kategorija M2 ili M3

Upućivanje	Kodna oznaka	Naziv	Definicija
2.1.	CA	Jednopodno vozilo	Vozilo u kojem se prostori predviđeni za putnike raspoređeni u jednoj razini ili tako da ne predstavljaju dvije razine koje leže jedna iznad druge.
2.2.	CB	Katno vozilo	Vozilo određeno u Prilogu I. točki 2.1.6. Direktive 2001/85/EZ.
2.3.	CC	Zglobno jednopodno vozilo	Vozilo određeno u Prilogu I. točki 2.1.3. Direktive 2001/85/EZ.
2.4.	CD	Zglobno katno vozilo	Vozilo određeno u Prilogu I. točki 2.1.3.1. Direktive 2001/85/EZ.
2.5.	CE	Niskopodno jednopodno vozilo	Vozilo određeno u Prilogu I. točki 2.1.4. Direktive 2001/85/EZ.
2.6.	CF	Niskopodno katno vozilo	Vozilo određeno u Prilogu I. točki 2.1.4. Direktive 2001/85/EZ.
2.7.	CG	Zglobno niskopodno jednopodno vozilo	Vozilo koje udružuje tehničke značajke iz točaka 2.3. i 2.5.
2.8.	CH	Zglobno niskopodno katno vozilo	Vozilo koje udružuje tehničke značajke iz točaka 2.4 i 2.6.
2.9.	CI	Jednopodno vozilo s otvorenim krovom	Vozilo s djelomičnim krovom ili bez krova.
2.10.	CJ	Katno vozilo s otvorenim krovom	Vozilo bez krova u cijelom ili dijelu njegove gornje razine.
2.11.	CX	Autobusna šasija	Nepotpuno vozilo koje ima uzdužne nosače ili cijevnu konstrukciju šasije, pogonski sklop i osovine, a koje je predviđeno za kompletiranje s nadogradnjom i prilagođeno potrebama prijevoznika.

3. Motorna vozila kategorija N1, N2 ili N3

Upućivanje	Kodna oznaka	Naziv	Definicija
3.1.	BA	Kamion (teretno vozilo sa sandukom)	Vozilo koje je oblikovano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za prijevoz robe. Ono može vući i prikolicu.
3.2.	BB	Furgon	Kamion (teretno vozilo sa sandukom) koji ima prostor za vozača i za teret u jednoj cjelini.
3.3.	BC	Tegljač za poluprikolice	Vučno vozilo koje je oblikovano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču poluprikolica.
3.4.	BD	Tegljač za prikolice	Vučno vozilo koje je oblikovano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču prikolica osim poluprikolica.
3.5.	BE	Kamionet (pick–up)	Vozilo najveće mase koja ne prelazi 3 500 kg u kojem sjedeća mjesta i prostor za teret nisu u jedinstvenom prostoru.
3.6.	BX	Šasija s kabinom	Nepotpuno vozilo koje ima kabinu (potpunu ili nepotpunu), uzdužne nosače šasije, pogonski sklop i osovine, a koje je predviđeno za kompletiranje s nadogradnjom i prilagođeno potrebama prijevoznika.

4. Vozila kategorije O

Upućivanje

Kodna oznaka

Naziv

Definicija

4.1.

Poluprikolica

Prikolica koja je oblikovana i proizvedena za priključivanje na tegljač (sa sedlom) ili na potporna kolica i da prenosi potpuno vertikalno opterećenje na vučno vozilo ili na potporna kolica.

Vučna spojnica koja se upotrebljava za skup vozila sastoji se od vučnog svornjaka i sedla.

4.2.

Prikolica s rudom

Prikolica koja ima najmanje dvije osovine, od kojih je barem jedna upravljana osovina:

(a)	opremljena vučnom napravom koja se može pomicati vertikalno (u odnosu na prikolicu); i

(b)	koja prenosi manje od 100 daN vertikalnog statičkog opterećenja na vučno vozilo.

4.3.

Prikolica s središnjom osovinom

Prikolica čija je (su) osovina (osovine) postavljena (postavljene) blizu težišta vozila (kada je podjednako opterećena) tako da se samo statičko opterećenje, koje ne prelazi 10 % onoga koje odgovara najvećoj masi prikolice ili opterećenja od 1 000 daN (ovisno što je manje), prenosi na vučno vozilo.

4.4.

Prikolica s krutim rudom

Prikolica s jednom osovinom ili skupinom osovina opremljena rudom koje, zbog njezine konstrukcije, prenosi na vučno vozilo statičko opterećenje koje ne prelazi 4 000 daN i koje ne potpada pod definiciju prikolice sa središnjom osovinom.

Vučna spojnica koja se upotrebljava za skup vozila ne sastoji se od vučnog svornjaka i sedla.

Dodatak 1.

Postupak za provjeravanje može li se vozilo kategorizirati kao terensko vozilo

0. Općenito

0.1 Za potrebe razvrstavanja vozila kao terensko vozilo primjenjuje se postupak koji je opisan u ovom Dodatku.

1. Uvjeti ispitivanja za geometrijska mjerenja

1.1. Vozila koja pripadaju kategoriji M1 ili N1 trebaju biti bez opterećenja, s ispitnom lutkom koja odgovara mjerama 50 % muške populacije koja je postavljena na vozačko sjedalo i opremljena rashladnom tekućinom, mazivom, gorivom, alatom i zamjenskim kotačem (ako se isporučuje kao OEM oprema).

Ispitna lutka može se zamijeniti sa sličnom napravom iste mase.

1.2. Vozila, osim vozila iz točke 1.1., moraju se opteretiti do svoje najveće tehnički dopuštene ukupne mase.

Raspodjela mase po osovinama mora biti takva da predstavlja najnepovoljniji slučaj s obzirom na zadane kriterije.

1.3. Vozilo koje je predstavnik tipa mora se dostaviti tehničkoj službi u uvjetima koji su određeni u točki 1.1. ili 1.2. Vozilo mora biti zaustavljeno, s kotačima usmjerenim ravno naprijed.

Tlo na kojem se obavljaju mjerenja mora biti što je moguće više ravno i vodoravno (najveći nagib od 0,5 %).

2. Mjerenje kutova prednjeg i stražnjeg prepusta i kuta kosine

2.1. Kut prednjeg prepusta mora se mjeriti u skladu s točkom 6.10. norme ISO 612:1978.

2.2. Kut stražnjeg prepusta mora se mjeriti u skladu s točkom 6.11. norme ISO 612:1978.

2.3. Kut kosine mora se mjeriti u skladu s točkom 6.9. norme ISO 612:1978.

2.4. Pri mjerenju kuta stražnjeg prepusta, naprave za zaštitu od stražnjeg podlijetanja koje se mogu namještati po visini mogu se namjestiti u gornji položaj.

2.5. Odredba iz točke 2.4. ne smatra se kao obveza da osnovno vozilo bude serijski opremljeno zaštitom od stražnjeg podlijetanja. Međutim, proizvođač osnovnog vozila mora obavijestiti proizvođača u sljedećem stupnju da vozilo mora zadovoljavati zahtjeve za kut kosine kada se opremi sa zaštitom od stražnjeg podlijetanja.

3. Mjerenje zračnosti od tla

3.1. Zračnosti od tla između osovina

3.1.1.

‚Zračnosti od tla između osovina’ znači najkraći razmak između ravnine tla i najniže čvrste točke vozila.

Za primjenu te definicije uzima se u obzir razmak između stražnje osovine prednje skupine osovina i prve osovine stražnje skupine osovina.

3.1.2.

Niti jedan kruti dio vozila ne smije viriti u zacrnjeni dio prikazan na slici.

3.2. Zračnost od tla ispod neke osovine

3.2.1.

‚Zračnost od tla ispod neke osovine’ znači udaljenost do tla ispod najviše točke luka kružnice, koji prolazi kroz središte površine dodira kotača s tlom jedne osovine (kod dvostrukih kotača to je unutarnji kotač) i dodiruje najnižu čvrstu točku na vozilu između kotača.

3.2.2.

Ovisno o slučaju, mjerenje zračnosti od tla mora se provesti na svakoj od osovina jedne skupine osovina.

4. Sposobnost savladavanja uspona

4.1. ‚Sposobnost savladavanja uspona’ znači sposobnost vozila da savlada neki uspon.

4.2. Sposobnost savladavanja uspona nepotpunog i potpunog vozila kategorija M2, M3, N2 i N3 mora se provesti ispitivanjem.

4.3. Tehnička služba mora provesti ispitivanje na vozilu koje predstavlja tip koji treba homologirati.

4.4. Na zahtjev proizvođača i pod uvjetima iz Priloga XVI., sposobnost tipa vozila za savladavanje uspona može se dokazati virtualnim ispitivanjem.

5. Uvjeti ispitivanja i kriteriji odlučivanja

5.1. Do 31. listopada 2014. primjenjuju se uvjeti iz Priloga I. odjeljka 7.5. Direktive 97/27/EZ.

Od 1. studenog 2014. primjenjuju se uvjeti ispitivanja na temelju Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) u skladu s člankom 14. te Uredbe.

5.2. Vozilo mora savladavati nagib pri jednolikoj brzini bez uzdužnog ili bočnog klizanja kotača.

Dodatak 2.

Brojevi koji se upotrebljavaju za dopunjavanje kodnih oznaka koje se upotrebljavaju za različite vrste nadogradnja

01	Platforma;

02	Otvorena nadogradnja;

03	Zatvorena nadogradnja;

04	Klimatizirana nadogradnja s izoliranim stjenkama i opremom za održavanje unutarnje temperature;

05	Klimatizirana nadogradnja s izoliranim stjenkama, ali bez opreme za održavanje unutarnje temperature;

06	S bočnom ceradom;

07	Zamjenjiva nadogradnja;

08	Nosač kontejnera;

09	Vozila, opremljena dizalicom s kukom;

Kiper;

Cisterna;

12	Cisterna za prijevoz opasnih tvari;

13	Za prijevoz životinja;

14	Za prijevoz vozila;

15	Mikser za beton;

16	Vozilo s pumpom za beton;

17	Za prijevoz trupaca;

18	Vozilo za sakupljanje otpada;

19	Vozilo za metenje i čišćenje cesta i čišćenje kanalizacije;

20	Kompresor;

21	Za prijevoz čamaca;

22	Za prijevoz jedrilica;

23	Vozila za pokretnu trgovinu ili oglašavanje;

24	Za prijevoz oštećenih vozila;

25	Vozilo s ljestvama;

26	Vozilo s dizalicom (osim auto dizalice iz Priloga II. dijela A odjeljka 5.);

27	Vozilo s platformom za radove na visini;

28	Vozilo s opremom za bušenje;

29	Niskopodna prikolica (labudica);

30	Za prijevoz stakla;

31	Vatrogasno vozilo;

99	Nadogradnja koja nije obuhvaćena ovim popisom.

”