15/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

272

32011R0291

L 079/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.03.2011.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 291/2011

od 24. ožujka 2011.

o neophodnim laboratorijskim i analitičkim uporabama kontroliranih tvari koje nisu klorofluorougljikovodici u Uniji na temelju Uredbe (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (1), a posebno njezin članak 10. stavak 2.,

budući da:

(1)

Unija je već postupno ukinula proizvodnju i potrošnju kontroliranih tvari za većinu uporaba. Od Komisije se zahtijeva da za kontrolirane tvari koje nisu klorofluorougljikovodici odredi neophodne laboratorijske i analitičke uporabe.

(2)

Odlukom XXI/6 stranaka Montrealskog protokola postojeće se odluke konsolidiraju, a globalno izuzeće za laboratorijske i analitičke uporabe produljuje se s 31. prosinca 2010. na 31. prosinca 2014. za sve kontrolirane tvari koje nisu klorofluorougljikovodici, čime se proizvodnja i potrošnja koje su neophodne za zadovoljavanje neophodnih laboratorijskih i analitičkih uporaba kontroliranih tvari odobravaju podložno uvjetima utvrđenim Montrealskim protokolom.

(3)

U Odluci VI/25 stranaka Montrealskog protokola navodi se da se uporaba može smatrati neophodnom samo ako nisu dostupna tehnički i ekonomski provediva zamjenska rješenja ili nadomjesci, koji bi bili prihvatljivi sa stajališta okoliša i zdravlja. U svojem izvješću o napretku iz 2010., Odbor za tehničku i ekonomsku procjenu (TEAP) utvrdio je značajan broj postupaka za koje su danas dostupna zamjenska rješenja umjesto uporabe kontroliranih tvari. Na temelju tih informacija i Odluke XXI/6 trebalo bi utvrditi popis uporaba za koje su dostupna zamjenska tehnički i ekonomski provediva rješenja prihvatljiva sa stajališta okoliša i zdravlja.

(4)

Isto tako trebalo bi sastaviti i pozitivan popis dozvoljenih neophodnih uporaba metil bromida koje su stranke dogovorile Odlukom XVIII/15, kao i uporaba za koje TEAP nije utvrdio zamjenska rješenja.

(5)

Osim toga, trebalo bi pojasniti da se uporaba kontroliranih tvari za svrhe osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja ne može smatrati neophodnom i trebalo bi je ograničiti na visoko obrazovanje ili stručno osposobljavanje. Nadalje, uporabu kontroliranih tvari u priborima za kemijske pokuse koji su dostupni široj javnosti ne bi trebalo smatrati neophodnom.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 25. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1005/2009,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Proizvodnja, uvoz i uporaba kontroliranih tvari koje nisu klorofluorougljikovodici mogu se dozvoliti za svaku neophodnu laboratorijsku i analitičku uporabu navedenu u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. ožujka 2011.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 286, 31.10.2009., str. 1.

PRILOG

Neophodne laboratorijske i analitičke uporabe kontroliranih tvari koje nisu klorofluorougljikovodici

1.

Sljedeće uporabe kontroliranih tvari koje nisu klorofluorougljikovodici smatraju se neophodnim laboratorijskim i analitičkim uporabama:

(a)

uporaba kontroliranih tvari kao referentne norme ili etalona:

—

za umjeravanje opreme kod koje se koriste kontrolirane tvari,

—

za praćenje razina emisije kontroliranih tvari,

—

za određivanje razina ostataka kontroliranih tvari u robi, biljkama i primarnim proizvodima;

(b)

uporaba kontroliranih tvari u laboratorijskim toksikološkim studijama;

(c)

laboratorijske uporabe u kojima se kontrolirana tvar transformira u kemijskoj reakciji, kao u primjeru kontroliranih tvari koje se koriste kao sirovine;

(d)

uporaba metil bromida u laboratoriju radi usporedbe učinkovitosti metil bromida i zamjenskih tvari za metil bromid;

(e)

uporaba ugljik tetraklorida kao otapala za reakcije brominacije s N-bromosukcinimidom;

(f)

uporaba ugljik tetraklorida kao agensa za lančanu migraciju u reakcijama polimerizacije sa slobodnim radikalima;

(g)

sve druge laboratorijske i analitičke uporabe za koje nije dostupno tehnički i ekonomski provedivo zamjensko rješenje.

2.

Sljedeće uporabe svih kontroliranih tvari koje nisu klorofluorougljikovodici ne smatraju se neophodnim laboratorijskim i analitičkim uporabama:

(a)

rashladna i klimatizacijska oprema koja se koristi u laboratorijima, uključujući hlađenu laboratorijsku opremu kao što su ultracentrifuge;

(b)

čišćenje, prerada, popravak ili rekonstrukcija elektroničkih komponenata ili sklopova;

(c)

konzervacija publikacija i arhiva;

(d)

sterilizacija materijala u laboratoriju;

(e)

svaka uporaba u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju;

(f)

kao komponente u priborima za kemijske pokuse koji su dostupni široj javnosti i nisu namijenjeni uporabi u visokom obrazovanju;

(g)

u svrhu čišćenja ili sušenja, uključujući uklanjanje masti iz staklenog pribora i druge opreme;

(h)

za određivanje ugljikovodika, ulja i masti u vodi, tlu, zraku ili otpadu;

(i)

ispitivanje katrana u materijalima za polaganje cesta;

(j)

uzimanje otisaka u forenzici;

(k)

ispitivanje organske tvari u ugljenu;

(l)

kao otapalo u određivanju prisutnosti cijanokobalamina (vitamina B12) i indeksa bromina;

(m)

u metodama u kojima se koristi selektivna topljivost u kontroliranoj tvari, uključujući određivanje kaskarozida, ekstrakata tiroida kao i formiranje pikrata;

(n)

za predkoncentriranje analita kod kromatografskih metoda (npr. visokoučinkovite tekućinske kromatografije (HPLC), plinske kromatografije (GC), adsorpcijske kromatografije), atomske apsorpcijske spektroskopije (AAS), spektroskopije induktivno spregnute plazme (ICP), rendgenske fluorescentne analize;

(o)

za određivanje indeksa joda u mastima i uljima;

(p)

sve ostale laboratorijske i analitičke uporabe za koje je dostupno tehnički i ekonomski provedivo zamjensko rješenje.