06/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

212

L 326/113

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.2011.

(1)

Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (3) daje nadležnim tijelima u financijskom sektoru dodatna ovlaštenja i instrumente za nadzor grupa sastavljenih od brojnih reguliranih subjekata koji su aktivni u različitim sektorima financijskih tržišta. Takve grupe (financijski konglomerati), izložene su rizicima (rizici grupe) koji uključuju: rizike prelijevanja, u kojima se rizici šire s jednog kraja grupe na drugi; koncentraciju rizika, u kojoj se ista vrsta rizika istodobno materijalizira u različitim dijelovima grupe; složenost upravljanja brojnim različitim pravnim subjektima; moguće sukobe interesa; te izazov alociranja jamstvenog kapitala svim reguliranim subjektima koji su dio financijskog konglomerata, čime se izbjegava višestruko korištenje kapitala. Stoga bi financijski konglomerati trebali podlijegati nadzoru na dodatnoj, pojedinačnoj, konsolidiranoj ili grupnoj osnovi, bez dupliciranja ili utjecanja na grupu i neovisno o pravnoj strukturi grupe.

(2)

Primjereno je osigurati dosljednost između ciljeva Direktive 2002/87/EZ, s jedne strane i direktiva Vijeća 73/239/EEZ (4) i 92/49/EEZ (5) i direktiva 98/78/EZ (6), 2002/83/EZ (7), 2004/39/EZ (8), 2005/68/EZ (9), 2006/48EZ (10), 2006/49/EZ (11), 2009/65/EZ (12), 2009/138/EZ (13) i 2011/61/EU (14) Europskog parlamenta i Vijeća s druge strane, kako bi se omogućio primjeren dodatni nadzor osiguravateljnih i bankarskih grupacija i onda kada su dio strukture mješovitog financijskog holdinga.

(3)

Nužno je da financijski konglomerati budu identificirani u cijeloj Uniji u skladu sa stupnjem do kojeg su izloženi rizicima grupe, na temelju zajedničkih smjernica koje će izdati Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (15) (EBA), Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (16) (EIOPA) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (17) (ESMA) u skladu s člankom 56. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 putem Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor). Također je važno da se zahtjevi koji se odnose na odricanje od primjene dodatnog nadzora primjenjuju na temelju rizika u skladu s tim smjernicama. Ovo je posebno važno u slučaju većih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini.

(4)

Sveobuhvatan i primjeren nadzor rizika grupe kod velikih složenih financijskih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini kao i nadzor njihovih politika u vezi kapitala na razini grupe, moguć je jedino kad nadležna tijela prikupljaju nadzorne informacije i planiraju nadzorne mjere koje prelaze nacionalni opseg njihovog ovlaštenja. Stoga je nužno da nadležna tijela usklađuju dodatni nadzor financijskih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini između nadležnih tijela koja se smatraju najmjerodavnijima za dodatni nadzor financijskih konglomerata. Kolegiji odgovarajućih nadležnih tijela financijskih konglomerata trebali bi djelovati u skladu s dodatnom naravi Direktive 2002/87/EZ i kao takvi ne bi smjeli duplicirati ili nadomještati, već bi trebali dodati vrijednost postojećim kolegijima koji su značajni za bankarske i osiguravateljne podgrupe unutar tih financijskih konglomerata. Kolegij za financijski konglomerat trebao bi se osnovati samo u slučaju kad ne postoji ni bankarski ni osiguravateljni sektorski kolegij.

(5)

Radi osiguranja primjerenog regulatornog nadzora, nužno je da pravnu strukturu, upravljanje i organizacijsku strukturu svih reguliranih subjekata, nereguliranih ovisnih društva i značajnih podružnica banaka, društava za osiguranje i financijskih konglomerata s prekograničnim aktivnostima, prema potrebi, nadziru EBA, EIOPA, ESMA (dalje u tekstu skupno „Europska nadzorna tijela”) te Zajednički odbor i da se predmetne informacije stave na raspolaganje odgovarajućim nadležnim tijelima.

(6)

Radi osiguranja učinkovitog dodatnog nadzora reguliranih subjekta u financijskom konglomeratu, posebno kad je sjedište jednog od ovisnih društava u trećoj zemlji, društva na koja se odnosi ova Direktiva, trebala bi uključiti sva društva, posebno sve kreditne institucije koje imaju registrirano sjedište u trećoj zemlji i za koje bi trebalo odobrenje za rad da imaju registrirana sjedišta u Uniji.

(7)

S ciljem doprinosa stabilnosti unutarnjeg tržišta financijskih usluga, dodatni nadzor velikih, složenih, financijskih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini, zahtijeva usklađivanje u cijeloj Uniji. S tim ciljem, nadležna tijela trebaju se dogovoriti u pogledu nadzornih pristupa koji će se primjenjivati na te financijske konglomerate. Europska nadzorna tijela trebala bi u skladu s člankom 56. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 preko Zajedničkog odbora izdati zajedničke smjernice za te zajedničke nadzorne pristupe i tako osigurati sveobuhvatan bonitetni okvir nadzornih instrumenata i ovlasti dostupnih u direktivama koje se odnose na sektore bankarstva, osiguranja, vrijednosnih papira i financijskih konglomerata. Smjernice, predviđene Direktivom 2002/87/EZ, trebale bi odražavati dodatnu narav nadzora u skladu s navedenom direktivom i dopunjavati specifičan sektorski nadzor, kako je to predviđeno direktivama 73/239/EEZ, 92/49/EEZ, 98/78/EZ, 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU.

(8)

Postoji stvarna potreba za praćenjem i kontrolom potencijalnih grupnih rizika kojima su izloženi financijski konglomerati, a koji proizlaze iz sudjelovanja u drugim društvima. Za slučajeve kad se posebne nadzorne ovlasti predviđene Direktivom 2002/87/EZ pokažu nedostatnima, nadzorna zajednica trebala bi razviti alternativne metode rješavanja i primjerenog uvažavanja tih rizika, po mogućnosti, radom koji provode Europska nadzorna tijela putem Zajedničkog odbora. Ako je sudjelovanje jedini element identifikacije financijskog konglomerata, nadzorna tijela bi trebala imati mogućnost ocijeniti je li grupa izložena grupnom riziku i prema potrebi odreći se dodatnog nadzora.

(9)

Što se tiče određenih struktura grupe, nadzorna tijela su u trenutnoj krizi ostali bez ovlasti, budući da su ih sustavi utvrđeni u odgovarajućim direktivama primorali da izaberu između specifičnog sektorskog nadzora i dodatnog nadzora. Iako bi trebalo poduzeti cjelovito preispitivanje Direktive 2002/87/EZ u kontekstu poslova G20 na području financijskih konglomerata, čim prije trebalo bi osigurati potrebne nadzorne ovlasti.

(10)

Primjereno je osigurati sukladnost između ciljeva Direktive 2002/87/EZ i Direktive 98/78/EZ. Stoga bi Direktivu 98/78/EZ trebalo izmijeniti kako bi definirala i uključila mješovite financijske holdinge. Radi osiguranja pravodobnog dosljednog nadzora, trebalo bi Direktivu 98/78/EZ izmijeniti neovisno o neposrednoj primjeni Direktive 2009/138/EZ, koju bi u istom smislu trebalo izmijeniti.

(11)

Iako bi se stres testovi trebali odvijati redovito za bankarske i osiguravateljne podgrupe financijskog konglomerata, u nadležnosti je koordinatora, imenovanoga u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, da odluči o primjerenosti, parametrima i vremenu stres testa za pojedine financijske konglomerate u cjelini. Za stres testove diljem Unije koje provedu Europska nadzorna tijela u okviru posebnog sektora, Zajednički odbor trebao bi osigurati da se takvi stres testovi odvijaju sustavno između različitih sektora. Zbog ovih razloga, Europska nadzorna tijela bi preko Zajedničkog odbora trebala moći razviti dodatne parametre za stres testove diljem Unije, kojima se obuhvaćaju posebni rizici grupe, koji se tipično pojavljuju u financijskim konglomeratima te bi trebali moći objaviti rezultate predmetnih testova, kad to dopušta sektorsko zakonodavstvo. Trebalo bi uzeti u obzir iskustva iz prijašnjih stres testova diljem Unije. Na primjer, stres testovi bi trebali uzeti u obzir rizike likvidnosti i solventnosti financijskih konglomerata.

(12)

Komisija bi dalje trebala razviti dosljedan i konačan sustav nadzora financijskih konglomerata. Predstojeće cjelovito preispitivanje Direktive 2002/87/EZ trebao bi obuhvatiti neregulirane subjekte, posebno subjekte posebne namjene i trebao bi razviti primjenu izuzeća temeljenih na rizicima koji su na raspolaganju nadzornim tijelima prilikom utvrđivanja financijskih konglomerata, ograničavajući korištenje takvih izuzeća. Uzimajući u obzir sektorske direktive, preispitivanje bi također trebalo uzeti u obzir financijske konglomerate značajne za sustav, veličinu, međusobnu povezanost ili složenost koja ih čini posebno osjetljivima. Takvi konglomerati trebali bi biti utvrđeni analogno pomoću razvojnih standarda Odbora za financijsku stabilnost i Bazelskog odbora za nadzor banaka. Komisija bi trebala razmisliti o predlaganju regulatornih mjera u ovom području.

(13)

Primjereno je osigurati dosljednost između ciljeva Direktive 2002/87/EZ i Direktive 2006/48/EZ. Stoga bi Direktivu 2006/48/EZ trebalo izmijeniti kako bi definirala i uključila mješovite financijske holdinge.

(14)

Ponovno uspostavljeno raspolaganje ovlastima na razini mješovitog financijskog holdinga podrazumijeva da se određene odredbe direktiva 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ ili 2009/138/EZ primjenjuju istodobno na toj razini. Ove odredbe mogu biti međusobno jednake, posebno što se tiče kvalitativnih elemenata postupaka nadzora. Na primjer, direktivama 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ predviđeni su jednaki zahtjevi o poslovnom ugledu i iskustvu za upravljanje holdinzima. Radi izbjegavanja preklapanja takvih odredbi i osiguranja učinkovitosti nadzora na najvišoj razini, nadzorna tijela bi trebala moći primijeniti određenu odredbu samo jednom, poštujući pri tome jednaku odredbu u svim ostalim važećim direktivama. Kad formulacija odredbi nije identična, one se trebaju smatrati jednakima, ako su sadržajno slične, posebno u pogledu nadzora koji se temelji na riziku. Prilikom ocjene jednakosti, nadzorna tijela bi u okviru kolegija trebala provjeriti je li u odnosu na svaku važeću direktivu obuhvaćen opseg i postignuti ciljevi bez snižavanja nadzornih standarda. Trebala bi postojati mogućnost da se ocjene jednakosti mogu razvijati tijekom promjene nadzornih okvira i praksi. Stoga bi procjene jednakosti trebale podlijegati otvorenom, razvojnom procesu. Ovaj bi proces trebao omogućiti pojedinačna rješenja tako da se pri tome uzmu u obzir sva značajna obilježja grupe. Kako bi se osigurala dosljednost unutar nadzornog okvira za posebnu grupu i kako bi se između financijskih konglomerata u Uniji postigla jednaka pravila igre za sve, potrebna je odgovarajuća nadzorna suradnja. S tim bi ciljem Europska nazdorna tijela, preko Zajedničkog odbora, trebala razraditi smjernice s ciljem približavanja ocjena jednakosti i rada na izdavanju obvezujućih tehničkih standarda.

(15)

Radi poboljšanja dodatnog nadzora financijskih subjekata u financijskom konglomeratu, Komisiji bi trebalo delegirati ovlaštenje za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s tehničkim prilagodbama koje je potrebno izvršiti u Direktivi 2002/87/EZ što se tiče definicija, usklađivanja terminologije i metoda izračuna navedenih u predmetnoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija za vrijeme svojih pripremnih radnji obavi odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajući dokumenti prenesu na Europski parlament i Vijeće istodobno, pravodobno i na prikladan način.

(16)

Budući da cilj ove Direktive, odnosno poboljšanje dodatnog nadzora financijskih subjekata u financijskom konglomeratu, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se on zbog opsega i učinaka može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europski uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(17)

Direktive 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ treba stoga izmijeniti,

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Svako društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje čije je matično društvo osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding, društvo za osiguranje strane države odnosno društvo za reosiguranje strane države, podliježe dodatnom nadzoru na način propisan člankom 5. stavkom 2. i člancima 6., 8. i 10.”

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Razina primjene u odnosu na mješoviti financijski holding

1.   Kad mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, posebno u pogledu nadzora koji se temelji na riziku, nadležno tijelo odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora može, nakon što se posavjetuje s drugim dotičnim nadležnim tijelima, primijeniti samo odgovarajuću odredbu Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

2.   Kad mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, posebno u pogledu nadzora koji se temelji na riziku, nadležno tijelo odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora može, u dogovoru s konsolidacijskim nadzornim tijelom u sektoru bankarstva i investicijskih usluga, primijeniti samo odredbu direktive koja se odnosi na najznačajniji sektor, kako je to određeno u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ.

3.   Nadležno tijelo odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora, obavještava Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (18) (EBA), i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (19), (EIOPA) o odlukama donesenim u skladu sa stavcima 1. i 2. EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (20), preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) razrađuju smjernice, s ciljem približavanja nadzornih praksi i razrađuju nacrte regulatornih tehničkih standarda koje dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja predmetnih smjernica.

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.

Članak 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Obavljanje dodatnog nadzora u skladu s člankom 2. ni u kojem slučaju ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da vrše nadzornu ulogu u odnosu na društvo za osiguranje strane države, društvo za reosiguranje strane države, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, promatrane pojedinačno.”

5.

Članak 4. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kad društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koja imaju odobrenja za rad u dvije ili više država članica, za svoje matično društvo imaju isti osiguravateljni holding, društvo za osiguranje strane države, društvo za reosiguranje strane države, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, nadležna tijela dotične države članice mogu se dogovoriti oko toga koje će od njih biti odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora.”

6.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Osiguravateljni holdinzi, mješoviti financijski holdinzi, društva za osiguranje stranih država i društva za reosiguranje stranih država

1.   U slučaju iz članka 2. stavka 2. države članice zahtijevaju da se metoda dodatnog nadzora primjenjuje u skladu s Prilogom II. Izračun uključuje sva povezana društva osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje strane države odnosno društva za reosiguranje strane države.

2.   Ako na temelju izračuna iz stavka 1. nadležna tijela zaključe da je solventnost ovisnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje strane države odnosno društva za reosiguranje strane države, ugrožena ili da bi mogla biti ugrožena, poduzimaju odgovarajuće mjere na razini tog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.”

7.

Prilozi I. i II. mijenjaju se u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi.

1.

Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 1.

Cilj

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila za dodatni nadzor reguliranih subjekata koji imaju odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ, člankom 4. Direktive 2002/83/EZ (21), člankom 5. Direktive 2004/39/EZ (22), člankom 3. Direktive 2005/68/EZ (23), člankom 6. Direktive 2006/48/EZ (24), člankom 5. Direktive 2009/65/EZ (25), člankom 14. Direktive 2009/138/EZ (26). odnosno člancima od 6. do 11. Direktive 2011/61/EU (27), a koji su dio financijskog konglomerata.

Ovom se Direktivom također izmjenjuju relevantni sektorski propisi koji se primjenjuju na pravne subjekte uređene tim Direktivama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

5.

U članku 6. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećima:

„3.   Za izračunavanje zahtijevane adekvatnosti kapitala iz prvog podstavka stavka 2. u dodatni nadzor uključuju se u skladu s Prilogom I. sljedeći subjekti.:

4.   Pri izračunavanju dodatne zahtijevane adekvatnosti kapitala za financijski konglomerat uz primjenu metode 1. (Računovodstvena konsolidacija) iz Priloga I. ovoj Direktivi, vlastita sredstva i zahtijevana solventnost subjekata u grupi izračunavaju se uz primjenu odgovarajućih sektorskih propisa o načinu i opsegu konsolidacije, kako je utvrđeno u člancima 133. i 134. Direktive 2006/48/EZ i članku 221. Direktive 2009/138/EZ.

Prilikom primjene metode 2. (Dedukcija i agregacija) iz Priloga I., pri izračunavanju se uzima u obzir udio upisanog kapitala koji izravno ili neizravno drži matično društvo ili društvo koje sudjeluje u drugom društvu u grupi.”

6.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

7.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

8.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

9.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.b

Stres testovi

1.   Države članice mogu zahtijevati da koordinator osigura primjerene i redovite stres testove financijskih konglomerata. One zahtijevaju da odgovarajuća nadležna tijela u potpunosti surađuju s koordinatorom.

2.   Radi stres testova diljem Unije Europska nadzorna tijela, preko Zajedničkog odbora, i u suradnji s Europskim odborom za sistemske rizike koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (34), mogu razviti dodatne parametre koji obuhvaćaju posebne rizike, povezane s financijskim konglomeratima u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010, Uredbom (EU) br. 1094/2010 i Uredbom (EU) br. 1095/2010. Koordinator dostavlja rezultate stres testova Zajedničkom odboru.

10.

Članak 10. stavak 2. točka (b) mijenja se kako slijedi:

11.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

12.

U članku 12. stavku 1. drugom podstavku točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

13.

U članku 12.a dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Koordinatori dostavljaju Zajedničkom odboru informacije iz članka 9. stavka 4. i članka 12. stavka 1. drugog podstavka točke (a). Zajednički odbor stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima informacije o pravnoj strukturi, upravljanju i organizacijskoj strukturi financijskih konglomerata.”

14.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 12.b

Zajedničke smjernice

1.   Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora razrađuju zajedničke smjernice o tome kako nadležna tijela trebaju provesti ocjene financijskih konglomerata koje se temelje na rizicima. Ove smjernice posebno osiguravaju da ocjene koje se temelje na rizicima uključuju primjerene instrumente radi ocjene rizika grupe kojima su izloženi financijski konglomerati.

2.   Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora izdaju zajedničke smjernice, namijenjene razvijanju nadzornih postupaka, koje omogućuju da dodatni nadzor mješovitih financijskih holdinga na odgovarajući način dopunjuje nadzor grupe u skladu s direktivama 98/78/EZ i 2009/138/EZ ili, prema potrebi, konsolidirani nadzor u skladu s Direktivom 2006/48/EZ. Ove smjernice omogućuju da se u nadzor uključe svi značajni rizici, uklanjajući pri tome moguća nadzorna i bonitetna preklapanja.”

15.

Članak 18. mijenja se kako slijedi:

16.

Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Suradnja s nadležnim tijelima treće zemlje

Članak 39. stavci 1. i 2. Direktive 2006/48/EZ, članak 10.a Direktive 98/78/EZ i članak 264. Direktive 2009/138/EZ primjenjuju se na odgovarajući način na pregovore o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja u pogledu načina provođenja dodatnog nadzora reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu.”

17.

Naslov poglavlja III. zamjenjuje se sljedećim:

18.

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

Ovlasti prenesene na Komisiju

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21.c u vezi s tehničkim prilagodbama ove Direktive u sljedećim područjima:

Ove mjere ne uključuju predmet delegiranja ovlasti dodijeljenog Komisiji vezano uz točke navedene u članku 21.a.”

19.

u članku 21. brišu se stavci 2., 3. i 5.

20.

članak 21.a mijenja se kako slijedi:

21.

U poglavlju III. umeću se sljedeći članci:

„Članak 21.b

Zajedničke smjernice

Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora izdaju zajedničke smjernice iz članka 3. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 8. stavka 5., članka 9. stavka 6., članka 11. stavka 1. trećeg podstavka, članka 12.b i članka 21. stavka 4. u skladu s postupkom određenim u članku 56. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 21.c

Provedba delegiranja

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji, ovisno o uvjetima koji su utvrđeni u ovom članku.

2.   Delegiranje ovlasti iz članka 20. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od 9. prosinca 2011. godine. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije šest mjeseci prije završetka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 20. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka toga roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje”

22.

U članku 30. prvi se podstavak zamjenjuje sljedećim:

„Do daljnjeg usklađivanja sektorskih pravila, države članice osiguravaju uključivanje društava za upravljanje:

23.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 30.a

Upravitelji alternativnih investicijskih fondova

1.   Do daljnje koordinacije sektorskih propisa države članice osiguravaju uključivanje upravitelja alternativnih investicijskih fondova:

2.   Za primjenu stavka 1. države članice određuju ili ovlašćuju svoja nadležna tijela da odluče u skladu s kojim se sektorskim propisima (bankarski sektor, osiguravateljni sektor ili sektor investicijskih usluga) upravitelji alternativnih investicijskih fondova trebaju uključiti u konsolidirani ili dodatni nadzor iz stavka 1. točke (a) Za potrebe ovog stavka, odgovarajuća sektorska pravila koja se odnose na oblik i mjeru uključivanja financijskih institucija primjenjuju se na odgovarajući način na upravitelje alternativnih investicijskih fondova. Za potrebe dodatnog nadzora iz stavka 1. točke (b) s upraviteljima alternativnih investicijskih fondova postupa se kao s dijelom bilo kojeg sektora u koji su uključeni na temelju stavka 1 točke (a).

Ako je upravitelj alternativnih investicijskih fondova dio financijskog konglomerata, pozivanja na regulirane subjekte i na nadležna i odgovarajuća nadležna tijela, za potrebe ove Direktive, smatraju se uključivanjem upravitelja alternativnih investicijskih fondova, odnosno nadležnih tijela odgovornih za nadzor upravitelja alternativnih investicijskih fondova. Ovo se primjenjuje na odgovarajući način u vezi s grupama navedenima u stavka 1. točki (a)”

24.

Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi.

1.

Članak 1 stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Članak 39. i članci od 124. do 143. primjenjuju se na financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge sa sjedištem u Uniji.”

2.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

O svakom odobrenju za rad izvještavaju se Europska nadzorna tijela. Naziv svake kreditne institucije kojoj je izdano odobrenje za rad unosi se u popis koji Europska nadzorna tijela objavljuju i ažuriraju na svojim internetskim stranicama. Nadležno tijelo odgovorno za nadzor na konsolidiranoj osnovi osigurava dotičnim nadležnim tijelima i Europskim nadzornim tijelima sve informacije u vezi s bankarskom grupacijom u skladu s člankom 12. stavkom 3., člankom 22. stavkom 1. i člankom 73. stavkom 3., posebno u vezi s pravnom strukturom te strukturom upravljanja i organizacijskom strukturom grupacije.”

4.

Članak 39. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 69. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice mogu koristiti mogućnost iz stavka 1. ako je matično društvo financijski holding ili mješoviti financijski holding s poslovnim nastanom u istoj državi članici kao i kreditna institucija, pod uvjetom da se na njega primjenjuje isti nadzor kao i onaj koji se primjenjuje na kreditnu instituciju, a posebno standardi određeni člankom 71. stavkom 1.”

6.

Članak 71. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje članke 68., 69. i 70., kreditne institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici moraju biti usklađene u mjeri i na način propisan u članku 133. s obvezama propisanima u člancima 75., 120., 123. i u odjeljku 5. na temelju konsolidiranog financijskog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Ako je više od jedne kreditne institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici, prvi podstavak primjenjuje se samo na kreditnu instituciju na koju se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima 125. i 126.”

7.

Članak 72. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kreditne institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a moraju biti usklađene s obvezama propisanima u poglavlju 5. na temelju konsolidiranog financijskog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Značajna ovisna društva matičnih financijskih holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a moraju objavljivati informacije navedene u Prilogu XII. dijelu 1. točki 5. na pojedinačnoj ili na podkonsolidiranoj osnovi.”

8.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 72.a

1.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na riziku, konsolidacijsko nadzorno tijelo može, nakon savjetovanja s drugim nadležnim tijelima odgovornim za nadzor ovisnih društava, primijeniti samo odgovarajuće odredbe Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

2.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2009/138/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na riziku, konsolidacijsko nadzorno tijelo može, u dogovoru s nadzornim tijelom grupe u osiguravateljnom sektoru primijeniti na taj mješoviti financijski holding samo odredbe Direktive koje se odnose na najznačajniji financijski sektor, kako je određeno u članku 3. stavku 2. Direktive 2002/87/EZ.

3.   Konsolidacijsko nadzorno tijelo obavješćuje EBA-u i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (35) (EIOPA) o odlukama donesenima na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka. Tijela EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (36) (ESMA), preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor), razrađuju smjernice namijenjene približavanju nadzornih praksi i razrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda koje dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja smjernica.

Na Komisiju se delegiraju ovlasti za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

9.

Članak 73. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Nadležna tijela zahtijevaju od ovisnih kreditnih institucija da primjenjuju zahtjeve propisane u člancima 75., 120. i 123. i u odjeljku 5. ove Direktive na podkonsolidiranoj osnovi, ako te kreditne institucije ili njihovo matično društvo, u slučaju kad je ono financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju kao ovisno društvo u trećoj zemlji kreditnu instituciju ili financijsku instituciju ili društvo za upravljanje, kao što je definirano u članku 2. stavku 5. Direktive 2002/87/EZ, ili ako sudjeluje u takvom društvu.”;

10.

U članku 80. stavku 7. točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

11.

Članak 84. mijenja se kako slijedi:

12.

U članku 89. stavku 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećom:

13.

U članku 105. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećima:

„3.   Kad matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili ovisna društva matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holding EU-a namjeravaju koristiti pristup zasnovan na naprednom mjerenju, nadležna tijela različitih pravnih subjekata moraju usko surađivati kao što je navedeno u člancima od 129. do 132. Primjena uključuje stavke navedene u Prilogu X. dijelu 3.

4.   Ako matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili ovisna društva matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a koriste pristup zasnovan na naprednom mjerenju na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela mogu dozvoliti da matično društvo i njegova ovisna društva promatrana zajedno ispunjavaju kriterije za priznavanje navedene u Prilogu X. dijelu 3.”

14.

Članak 122.a stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako matična kreditna institucija EU-a i matični financijski holding EU-a ili matični mješoviti financijski holding EU-a ili jedno od njihovih ovisnih društava kao inicijator ili sponzor, sekuritizira izloženosti nekoliko kreditnih institucija, investicijskih društava ili drugih financijskih institucija, uključenih u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, zahtjev iz stavka 1. može se ispuniti na temelju konsolidiranog stanja povezane matične kreditne institucije EU-a, matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a. Ovaj se stavak primjenjuje samo ako su se kreditne institucije, investicijska društva ili financijske institucije koje su stvorile sekuritizirane izloženosti obvezale da će ispunjavati zahtjeve iz stavka 6. te pravodobno dostavljati informacije inicijatoru ili sponzoru i matičnoj kreditnoj instituciji EU-a ili matičnom financijskom holdingu EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu EU-a koje su potrebne za ispunjavanje zahtjeva iz stavka 7.”

15.

Članak 125. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako je matična kreditna institucija matični financijski holding u državi članici, matični mješoviti financijski holding u državi članici, matični financijski holding EU-a, ili matični mješoviti financijski holding EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provode nadležna tijela koja su toj kreditnoj instituciji izdala odobrenje za rad prema članku 6.”

16.

Članak 126. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 126.

1.   Ako kreditne institucije koje su dobile odobrenje za rad u dvije ili više država članica imaju kao svoje matično društvo isti matični financijski holding u državi članici, isti matični mješoviti financijski holding u državi članici, isti matični financijski holding EU-a ili isti matični mješoviti financijski holding EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provode nadležna tijela kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan.

Ako matična društva kreditnih institucija koja su dobila odobrenje za rad u dvije ili više država članica obuhvaćaju više od jednog financijskog holdinga ili mješoviti financijski holding sa sjedištima u različitim državama članicama, a kreditna institucija postoji u svakoj od tih država, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije s najvećim ukupnim bilančnim iznosom.

2.   Ako više od jedne kreditne institucije koje su dobile odobrenje za rad u Uniji ima kao svoje matično društvo isti financijski holding ili isti mješoviti financijski holding, a niti jedna od tih kreditnih institucija nema odobrenje za rad u državi članici u kojoj taj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad kreditnoj instituciji s najvećim ukupnim bilančnim iznosom, koja se u smislu ove Direktive smatra kreditnom institucijom koja je pod kontrolom matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a.

3.   U posebnim slučajevima, nadležna tijela mogu se na temelju zajedničkog sporazuma odreći kriterija navedenih u stavcima 1. i 2. ako bi njihova primjena bila neprimjerena, uzimajući u obzir kreditne institucije i relativan značaj njihovih aktivnosti u različitim državama te mogu imenovati drugo nadležno tijelo za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi. U takvim slučajevima, prije postizanja sporazuma o takvom odricanju, nadležna tijela moraju dati priliku matičnoj kreditnoj instituciji EU-a, matičnom financijskom holdingu EU-a, matičnom mješovitom financijskomu holdingu EU-a ili kreditnoj instituciji s najvećim ukupnim bilančnim iznosom, prema potrebi, da iskažu svoje mišljenje o toj odluci.

4.   Nadležna tijela moraju izvijestiti Komisiju i EBA-u o svakom izuzeću na temelju stavka 3.”

17.

Članak 127. mijenja se kako slijedi:

18.

Članak 129. mijenja se kako slijedi:

19.

U članku 131.a stavku 2. šesti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U kolegijima nadzornih tijela mogu sudjelovati:

20.

Članak 132. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

21.

Članak 135. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 135.

Države članice zahtijevaju da osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem financijskog holdinga ili mješovitih financijskih holdinga imaju zadovoljavajući ugled i iskustvo za obavljanje tih zadaća.”

22.

U članku 139. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice odobravaju razmjenu informacija navedenih u stavku 2. između svojih nadležnih tijela, uz dogovor, da u slučaju financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija ili društava za pomoćne usluge, prikupljanje ili posjedovanje informacija niti na koji način ne podrazumijeva da nadležna tijela imaju nadzornu ulogu u odnosu na te institucije ili društva na pojedinačnoj osnovi.”

23.

Članak 140. mijenja se kako slijedi:

24.

Članci 141. i 142. zamjenjuju se sljedećima:

„Članak 141.

Ako pri primjeni ove Direktive nadležna tijela jedne države članice žele u posebnim slučajevima provjeriti informacije koje se odnose na kreditnu instituciju, financijski holding, financijsku instituciju, društvo za pomoćne usluge, mješoviti holding, mješoviti financijski holding, ovisno društvo iz članka 137. ili ovisno društvo iz članka 127. stavka 3., smješteno u drugoj državi članici, od nadležnih tijela te druge države članice traže da se provede provjera. Tijela koja prime takav zahtjev, u okviru svoje nadležnosti, djeluju ili tako da sama provedu provjeru, dozvoljavajući tijelima koja su podnijela zahtjev da provedu provjeru odnosno dozvoljavajući revizoru ili stručnjaku da provede provjeru. Nadležno tijelo koje je podnijelo zahtjev može sudjelovati u provjeri ako samo ne obavlja provjeru.

Članak 142.

Ne dovodeći u pitanje odredbe svog kaznenog prava, države članice osiguravaju da sankcije ili mjere čija je svrha prestanak uočenih kršenja ili uzroka takvih kršenja, mogu biti propisane za financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge ili za njihove stvarne rukovoditelje koji krše zakone i druge propise koji su doneseni radi prenošenja članaka od 124. do 141. i ovog članka. Nadležna tijela usko surađuju kako bi osigurala da te sankcije ili mjere proizvode željene rezultate, posebno kada središnja uprava ili glavne jedinice financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili mješovitog holdinga nisu smještene u istoj državi članici kao njegovo registrirano sjedište.”

25.

Članak 143. zamjenjuje se sljedećim:

26.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 146.a

Države članice zahtijevaju da kreditne institucije javno objavljuju jedanput godišnje na razini bankarske grupacije, u cijelosti ili pozivanjem na jednake informacije, opis svoje pravne strukture, svoga upravljanja i organizacijske strukture.”

27.

Prilog X. mijenja se u skladu s Prilogom III. ovoj Direktivi.

1.

U članku 212. stavku 1. točke (f) i (g) zamjenjuju se sljedećima:

2.

U članku 213. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećima:

„2.   Države članice osiguravaju da se nadzor na razini grupe primjenjuje na sljedeće:

3.   U slučajevima iz stavka 2. točaka (a) i (b), kad je sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji samo regulirani subjekt ili mješoviti financijski holding koji podliježe dodatnom nadzoru u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ, ili povezano društvo takvog reguliranog subjekta ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima, odlučiti da se ne provodi nadzor u vezi koncentracije rizika iz članka 244. ove Direktive, nadzor unutargrupnih transakcija iz članka 245. ove Direktive ili oba nadzora, na razini tog sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili tog osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

4.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na rizicima, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima, primijeniti samo odgovarajuće odredbe Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

5.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2006/48/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na rizicima, nadzorno tijelo grupe može, u sporazumu s konsolidacijskim nadzornim tijelom u sektoru bankarskih i investicijskih usluga, primijeniti samo odredbe Direktive koje se odnose na najznačajniji sektor, kako je određeno u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ.

6.   Nadzorno tijelo grupe obavješćuje Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (37) (EBA) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (38) (EIOPA) o odlukama, donesenima na temelju stavaka 4. i 5. EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 (39) (ESMA) preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) razrađuju smjernice, namijenjene približavanju nadzornih postupaka i razrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda koji dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja tih smjernica.

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.

Članak 214. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Obavljanje nadzora grupe u skladu s člankom 213. ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da vrše nadzornu ulogu u odnosu na društvo za osiguranje treće zemlje, društvo za reosiguranje treće zemlje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, promatrane pojedinačno, ne dovodeći u pitanje članak 257., u mjeri u kojoj se to tiče osiguravateljnih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga.”

4.

U članku 215. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećima:

„1.   Kad je sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding iz članka 213. stavka 2. točaka (a) i (b) i samo ovisno društvo drugog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili drugog osiguravateljnog holdinga ili drugog mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji, članci od 218. do 258. primjenjuju se samo na razini krajnjeg matičnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji.

2.   Kad je krajnje matično društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji, kako je određeno u stavku 1., ovisno društvo društva koje podliježe dodatnom nadzoru u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima odlučiti da se na razini tog krajnjeg matičnog društva ne provodi nadzor u vezi koncentracije rizika iz članka 244., nadzor unutargrupnih transakcija iz članka 245 ili oba nadzora.”

5.

Članak 216. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Kad sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, koji ima sjedište u Uniji, kako je određeno u članku 213. stavku 2. točkama (a) i (b) nema sjedište u istoj državi članici kao krajnje matično društvo na razini Unije iz članka 215., države članice svojim nadzornim tijelima mogu dozvoliti, nakon savjetovanja s nadzornim tijelom grupe i krajnjim matičnim društvom na razini Unije, da podvrgnu i to krajnje matično društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding na nacionalnoj razini nadzoru grupe.”

6.

Članak 219. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 219.

Učestalost izračunavanja

1.   Nadzorno tijelo grupe osigurava da sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding provode izračune iz članka 218. stavaka 2. i 3. najmanje jednom godišnje.

Odgovarajući podaci za izračun i rezultati tog izračuna dostavljaju nadzornom tijelu grupe sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili, ako grupa nije prevođena društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding ili društvo u grupi koje utvrdi nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i samom grupom.

2.   Društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding i mješoviti financijski holding kontinuirano nadziru potrebni solventni kapital grupe. Ako profil rizika grupe znatno odstupa od pretpostavki koje su činile osnovu posljednjeg prijavljenog potrebnog solventnog kapitala grupe, potrebni solventni kapital grupe mora se ponovno izračunati bez odgađanja i podnijeti izvješće nadzornom tijelu grupe.

Ako postoje dokazi koji ukazuju da je profil rizika grupe znatno izmijenjen od datuma kad je posljednji put podneseno izvješće o potrebnom solventnom kapitalu grupe nadzorno tijelo grupe može zahtijevati ponovni izračun potrebnog solventnog kapitala grupe.”

7.

Članak 226. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 226.

Posrednički osiguravateljni holdinzi

1.   Prilikom izračunavanja solventnosti grupe, društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje preko osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sudjeluje u povezanom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje, društvu za osiguranje treće zemlje ili društvu za reosiguranje treće zemlje, uzima se u obzir položaj takvog osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Samo za potrebe tog izračuna, s posredničkim osiguravateljnim holdingom ili posredničkim mješovitim financijskim holdingom postupa se kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje podliježe pravilima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3. u vezi potrebnog solventnog kapitala i kao da podliježe istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3. u vezi s vlastitim sredstvima koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital.

2.   U slučajevima kad posrednički osiguravateljni holding ili posrednički mješoviti financijski holding imaju podređeni dug ili druga prihvatljiva vlastita sredstva koja podliježu ograničenju u skladu s člankom 98., ona se priznaju kao prihvatljiva vlastita sredstva do iznosa koji je izračunan primjenom ograničenja navedenih u članku 98. na višak ukupnih prihvatljivih vlastitih sredstva na razini grupe u usporedbi sa potrebnim solventnim kapitalom na razini grupe.

Sva prihvatljiva vlastita sredstva posredničkog osiguravateljnog holdinga ili posredničkog mješovitog financijskog holdinga, za koje bi se, da ih drže društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, zahtijevalo prethodno odobrenje za rad nadzornog tijela, u skladu s člankom 90., mogu se uključiti u izračun solventnosti grupe samo ako ih je pravovaljano odobrilo nadzorno tijelo grupe.”

8.

U članku 231. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U slučaju zahtjeva za dopuštenje da se izračuna konsolidirani potrebni solventni kapital grupe i potrebni solventni kapital društava za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi na temelju unutarnjeg modela kojeg dostavi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i njegova povezana društva ili zajednički dostave povezana društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, dotična nadzorna tijela surađuju kako bi donijela odluku da li da izdaju takvo odobrenje ili ne, te kako bi odredili eventualne uvjete kojima takvo odobrenje podliježe.”;

9.

Članak 233. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   U slučaju zahtjeva za dopuštenje da se izračuna potrebni solventni kapital društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi na temelju unutarnjeg modela kojeg dostavi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i njegova povezana društva ili zajednički povezana društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, članak 231. primjenjuje se na odgovarajući način.”

10.

U odjeljku 1. poglavlju II. glave III. naslov pododjeljka 5. zamjenjuje se sljedećim:

11.

Članak 235. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 235.

Solventnost grupe osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

1.   Ako su društva za osiguranje i društva za reosiguranje ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe osigurava da se solventnost grupe izračunava na razini osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenom članka 220. stavka 2. do članka 233.

2.   Za potrebe tog izračuna s matičnim društvom se postupa kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje podliježe pravilima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3., što se tiče potrebnog solventnog kapitala i podliježe istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3. što se tiče vlastitih sredstva koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital.”;

12.

Članak 243. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 243.

Ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

Članci od 236. do 242. primjenjuju se na odgovarajući način na društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.”

13.

Članak 244. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje odnosno osiguravateljni holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi redovito, a najmanje jednom godišnje, podnose izvješće nadzornom tijelu grupe o bilo kojoj značajnoj koncentraciji rizika na razini grupe, osim ako se primjenjuje članak 215. stavak 2.

Potrebne podatke nadzornom tijelu grupe dostavlja društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, koje predvodi grupu ili, ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u grupi koje je odredilo nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i grupom.

Koncentracije rizika iz prvog podstavka podliježu nadzornom pregledu nadzornog tijela grupe.”

14.

Članak 245. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi redovito a najmanje jednom godišnje podnose izvješće nadzornom tijelu grupe o svim značajnim unutargrupnim transakcijama društva za osiguranje i društva za reosiguranje unutar grupe, uključujući one provedene s fizičkim osobama koje su usko povezane s društvom u grupi, osim ako se primjenjuje članak 215. stavak 2.

Osim toga, države članice zahtijevaju izvješćivanje o vrlo značajnim unutargrupnim transakcijama, čim je to moguće.

Potrebne podatke nadzornom tijelu grupe dostavlja društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, koje predvodi grupu ili, ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u grupi koje je odredilo nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i grupom.

Unutargrupne transakcije podliježu nadzornom pregledu nadzornog tijela grupe.”

15.

U članku 246. stavku 4. prvi, drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećima:

„4.   Države članice zahtijevaju da sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding poduzmu na razini grupe procjenu koja se zahtijeva po članku 45. Vlastita procjena rizika i solventnosti, provedena na razini grupe, predmet je nadzornog pregleda nadzornog tijela grupe u skladu s poglavljem III.

Ako se izračun solventnosti na razini grupe provodi u skladu s metodom 1. iz članka 230., sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding dostavljaju nadzornom tijelu grupe odgovarajuće pojašnjenje o razlici između sume potrebnog solventnog kapitala svih povezanih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje grupe i potrebnog solventnog kapitala konsolidirane grupe.

Sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu, ovisno o odobrenju nadzornog tijela grupe, poduzeti istodobno na razini grupe i na razini bilo kojeg ovisnog društva u grupi, bilo koju procjenu koja se zahtijeva na temelju članka 45. i mogu pripremiti jedinstveni dokument koji obuhvaća sve procjene.”

16.

U članku 247. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećom:

17.

U članku 249. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Nadzorno tijelo grupe dostavlja dotičnim nadzornim tijelima i EIOPA-i informacije koje se odnose na grupu u skladu s člankom 19., člankom 51. stavkom 1. i člankom 254. stavkom 2., posebno u pogledu pravne strukture, upravljanja i organizacijske strukture grupe.”

18.

U članku 256. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećima:

„1.   Države članice zahtijevaju da sudjelujuća društva za osiguranje i društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi javno objavljuju jedanput godišnje izvješće o solventnosti i financijskom stanju na razini grupe. Članci 51., 53., 54. i 55. primjenjuju se na odgovarajući način.

2.   Sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu, ovisno o odobrenju nadzornog tijela grupe, dostaviti jedinstveno izvješće o solventnosti i financijskom položaju koje će obuhvatiti sljedeće:

Prije izdavanja suglasnosti u skladu s prvim podstavkom, nadzorno tijelo grupe savjetuje se članovima kolegija nadzornih tijela i uzima u obzir njihova stajališta i ograničavajuće uvjete.”

19.

Članak 257. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 257.

Upravno, upravljačko ili nadzorno tijelo osiguravateljnih holdinga i mješovitih financijskih holdinga

Države članice zahtijevaju da sve osobe koje stvarno vode osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, budu ugledne i imaju odgovarajuće iskustvo za obavljanje svojih dužnosti.

Članak 42. primjenjuje se na odgovarajući način.”

20.

U članku 258., stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećima:

„1.   Kad društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje u grupi ne ispunjava zahtjeve predviđene člancima od 218. do 246. i u slučaju kad su zahtjevi ispunjeni, ali solventnost može unatoč tome biti ugrožena ili kad unutargrupne transakcije ili koncentracije rizika ugrožavaju financijski položaj društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, mjere koje su nužne kako bi se stanje čim prije popravilo, trebaju donijeti sljedeći subjekti:

Kad u slučaju iz točke (a) prvog podstavka nadzorno tijelo grupe nije jedno od nadzornih tijela države članice u kojoj je sjedište osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe obavješćuje ta nadzorna tijela o svojim nalazima kako bi im omogućio da donesu potrebne mjere.

Kad u slučaju iz točke (b) prvog podstavka nadzorno tijelo grupe nije jedno od nadzornih tijela države članice u kojoj je sjedište društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, nadzorno tijelo grupe obavješćuje ta nadzorna tijela o svojim nalazima kako bi im omogućio da donesu potrebne mjere.

Ne dovodeći u pitanje stavak 2. države članice određuju mjere koje mogu poduzeti njihova nadležna tijela u odnosu na osiguravateljne holdinge i mješovite financijske holdinge.

Dotična nadzorna tijela, uključujući nadzorno tijelo grupe, prema potrebi, usklađuju svoje mjere.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog kaznenog prava, države članice uvode sankcije ili donose mjere u odnosu na osiguravateljne holdinge, mješovite financijske holdinge ili osobe koje stvarno upravljaju tim društvima, u slučaju kršenja zakona i drugih propisa, donesenih radi prenošenja ove glave. Nadzorna tijela usko surađuju kako bi osigurala učinkovitost takvih sankcija ili mjera, posebno ako središnja uprava ili glavne jedinice osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga nisu u istoj državi članici kao njihovo sjedište.”

21.

Članak 262. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 262.

Matična društva registrirana u trećoj zemlji: nepostojanje jednakosti

1.   Ako provjera provedena u skladu s člankom 260. pokaže da ne postoji jednaki nadzor, države članice primjenjuju na društva za osiguranje i društva za reosiguranje na odgovarajući način bilo članke od 218. do 258., uz iznimku članaka od 236. do 243., ili jednu od metoda navedenih u stavku 2. ovog članka.

Opća načela i metode iz članaka od 218. do 258. primjenjuju se na razini osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje iz treće zemlje ili društva za reosiguranje iz treće zemlje.

Samo za potrebe izračuna solventnosti grupe, s matičnim društvom postupa se kao s društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, ovisno o istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3., u pogledu vlastitih sredstva koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital i jednog od sljedećih uvjeta:

2.   Države članice dozvoljavaju svojim nadzornim tijelima da primijene druge metode koje osiguravaju primjeren nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi. Ove metode odobrava nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima.

Nadzorna tijela mogu posebno zahtijevati osnivanje osiguravateljnog holdinga sa sjedištem u Uniji ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji i primijeniti ovu glavu na društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi, koju predvodi taj osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding.

Izabrane metode omogućuju ostvarivanje ciljeva nadzora grupe, kako je određeno u ovoj glavi i priopćavaju se drugim dotičnim nadzornim tijelima i Komisiji.”

22.

U članku 263. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Kad je matično društvo iz članka 260. i samo ovisno društvo osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, koji ima sjedište u trećoj zemlji, ili društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje treće zemlje, države članice primjenjuju provjeru iz članka 260. samo na razini krajnjeg matičnog društva koje je osiguravateljni holding treće zemlje, mješoviti financijski holding treće zemlje, društvo za osiguranje treće zemlje odnosno društvo za reosiguranje treće zemlje.

Ipak, nadzorna tijela mogu zbog nepostojanja jednakog nadzora iz članka 260. provesti novu provjeru na nižoj razini, ako postoji matično društvo društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje na razini osiguravateljnog holdinga treće zemlje, mješovitog financijskog holdinga treće zemlje, društva za osiguranje treće zemlje odnosno društva za reosiguranje treće zemlje.”

A.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

B.

Prilog II. zamjenjuje se sljedećim: