07/Sv. 20

HR

Službeni list Europske unije

184

32010R1191

L 333/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1191/2010

od 16. prosinca 2010.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1794/2006 o uspostavi zajedničkog sustava obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga) (1), a posebno njezin članak 15. stavak 4.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (Okvirna uredba), a posebno njezin članak 5. stavak 3. (2),

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1794/2006 (3) utvrđuju se potrebne mjere za razvoj zajedničkog sustava obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi koji je u skladu s Eurocontrolovim sustavom rutnih naknada. Razvoj zajedničkog sustava obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi koje se pružaju u svim fazama leta od najveće je važnosti za provedbu jedinstvenog europskog neba. Ovim bi se načinom trebala postići veća transparentnost u odnosu na utvrđivanje, nametanje i ubiranje naknada za korisnike zračnog prostora te troškovna učinkovitost pružanja usluga u zračnoj plovidbi. Ona bi također trebala poticati učinkovitost letova, održavajući istodobno optimalnu razinu sigurnosti te poticati pružanje integriranih usluga.

(2)

Kako bi se osigurala učinkovitost skupnog cilja poboljšanja troškovne isplativosti usluga u zračnoj plovidbi, zajednički sustav obračuna naknada bi trebao poticati poboljšanje troškovne i operativne učinkovitosti, na način koji je u skladu s Glavnim planom upravljanja europskim zračnim prometom i koji ga podržava.

(3)

Uredbu (EZ) br. 1794/2006 treba ažurirati kako bi se financijske posljedice programa mjerenja učinkovitosti prenijele u obračun naknada, posebno u vezi s mehanizmima dijeljenja rizika povezanih s troškovima i prometom te sa programima poticaja opisanima u Uredbi Komisije (EU) br. 691/2010 od 29. srpnja 2010. o utvrđivanju plana performansi za usluge u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija i izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 2096/2005 o utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (4). Uredbu (EZ) br. 1794/2006 bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(4)

Trebalo bi predvidjeti odgovarajuće odredbe kako bi se osigurao neometan prijelaz na ažurirani sustav obračuna naknada.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1794/2006

Uredba (EZ) br. 1794/2006 mijenja se i glasi:

1.

Članak 1. mijenja se i glasi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ovom se Uredbom utvrđuju potrebne mjere za razvoj zajedničkog sustava obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi, koji je u skladu s Eurocontrolovim sustavom rutnih naknada.”;

(b)

stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„5.   Sukladno članku 1. stavku 3. trećoj rečenici Uredbe Komisije (EU) br. 691/2010 (*), države članice mogu odlučiti da ovu Uredbu ne primjenjuju na usluge u zračnoj plovidbi koje se pružaju na zračnim lukama s manje od 50 000 kretanja u komercijalnom zračnom prometu godišnje, bez obzira na najvišu dopuštenu masu pri uzlijetanju i broj putničkih sjedala.

Države članice obavješćuju Komisiju o toj odluci. Komisija periodično objavljuje ažurirani popis onih zračnih luka za koje su države članice odlučile da na usluge u zračnoj plovidbi ne primjenjuju ovu Uredbu.

6.   U vezi s uslugama u zračnoj plovidbi koje se pružaju na zračnim lukama s manje od 150 000 kretanja u komercijalnom zračnom prometu godišnje, bez obzira na najvišu dopuštenu masu pri uzlijetanju i broj putničkih sjedala, države članice mogu prije svakog referentnog razdoblja iz članka 11. stavka 3. točke (d) Uredbe (EZ) br. 549/2004 odlučiti da neće:

(a)

izračunavati utvrđene troškove u skladu s člankom 6. ove Uredbe;

(b)

izračunavati terminalne naknade kako je navedeno u članku 11. ove Uredbe;

(c)

odrediti jedinične terminalne cijene kako je navedeno u članku 13. ove Uredbe.

Prvi podstavak primjenjuje se ne dovodeći u pitanje primjenu načela iz članaka 14. i 15. Uredbe (EZ) br. 550/2004 te podliježe članku 1. stavku 3. trećoj rečenici Uredbe (EU) br. 691/2010.

Države članice koje odluče da neće primjenjivati odredbe navedene u prvom podstavku moraju provesti detaljnu ocjenu stupnja u kojem su ispunjeni uvjeti utvrđeni Prilogu I. ovoj Uredbi. Ovo ocjenjivanje mora uključivati savjetovanje s predstavnicima korisnika zračnog prostora.

Te države članice podnose Komisiji detaljno izvješće o ocjeni iz trećeg podstavka. To izvješće mora biti potkrijepljeno dokazima, mora uključivati ishod savjetovanja s korisnicima te mora dati potpuno obrazloženje zaključaka države članice.

Nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, Komisija može utvrditi da uvjeti iz Priloga I. ovoj Uredbi nisu ispunjeni, te može, najkasnije dva mjeseca nakon primitka izvješća, zatražiti da država članica provede ponovno ocjenjivanje pod izmijenjenim uvjetima.

Kad Komisija donese takvu odluku, ona mora navesti koji dio (dijelove) ocjene treba revidirati, kao i razloge za to.

Kad Komisija zatraži revidiranu ocjenu, dotična država članica mora u roku dva mjeseca od primitka zahtjeva Komisije, dostaviti izvješće o zaključcima te revidirane ocjene.

Konačno izvješće objavljuje se i valjano je tijekom predmetnog referentnog razdoblja.

(*)  SL L 201, 3.8.2010., str. 1.”"

2.

U članku 2. dodaju se sljedeće točke:

„(h)

‚prihvaćeni troškovi’ znači troškovi koje je država članica prihvatila unaprijed, kako je navedeno u članku 15. stavku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 550/2004;

(i)

‚referentno razdoblje’ znači referentno razdoblje za program mjerenja učinkovitosti iz članka 11. stavka 3. točke (d) Uredbe (EZ) 549/2004;

(j)

‚kretanja u komercijalnom zračnom prijevozu’ znači ukupan broj uzlijetanja i slijetanja u komercijalnom zračnom prijevozu, izražen kao prosjek razdoblja od tri godine koje je prethodilo donošenju planova mjerenja učinkovitosti iz članka 12. Uredbe (EU) br. 691/2010;

(k)

‚drugi prihodi’ znači prihodi dobiveni od javnih tijela ili prihodi dobiveni od komercijalnih aktivnosti i/ili, u slučaju terminalnih jediničnih cijena, prihodi dobiveni na temelju ugovora ili sporazuma između pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i operatora zračnih luka koji idu u korist pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u vezi s razinom jediničnih cijena.”

3.

U članku 3., stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Sustav obračuna naknada podliježe načelima iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 550/2004.

2.   Prihvaćeni troškovi rutnih usluga u zračnoj plovidbi financiraju se iz rutnih naknada koje se naplaćuju korisnicima usluga u zračnoj plovidbi u skladu s odredbama poglavlja III. i/ili iz drugih prihoda.

3.   Prihvaćeni troškovi terminalnih usluga u zračnoj plovidbi financiraju se iz terminalnih naknada koje se naplaćuju korisnicima usluga u zračnoj plovidbi u skladu s odredbama poglavlja III. i/ili iz drugih prihoda. Oni mogu uključivati uzajamne subvencije koje se odobravaju u skladu s pravom Unije.”

4.

U članku 4., stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Zona obračuna rutne naknade proteže se od tla do uključivo gornjeg zračnog prostora. Države članice mogu uspostaviti posebnu zonu u složenim terminalnim područjima unutar zone obračuna naknade.

4.   Kad se zone obračuna naknade protežu preko zračnog prostora više od jedne države članice, što može biti posljedica stvaranja zajedničke zone obračuna naknada u funkcionalnom bloku zračnog prostora, dotične države članice osiguravaju u najvećoj mogućoj mjeri dosljednost i jedinstvenost primjene ove Uredbe na predmetni zračni prostor.

Kad u predmetnom zračnom prostoru nije moguća jedinstvena primjena ove Uredbe, države članice o takvim razlikama u primjeni ove Uredbe obavješćuju na transparentan način korisnike te o tim razlikama izvješćuju Komisiju i Eurocontrol.”

5.

U članku 5., stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   U skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) 550/2004, države članice mogu kao prihvaćene troškove uspostaviti sljedeće troškove, kad oni nastanu kao rezultat pružanja usluga u zračnoj plovidbi:

(a)

troškove nacionalnih nadležnih tijela;

(b)

troškove kvalificiranih subjekata iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 550/2004;

(c)

troškove koji proizlaze iz međunarodnih sporazuma.

3.   U skladu s člankom 15.a stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 550/2004, ne dovodeći u pitanje druge izvore financiranja i u skladu s pravom Unije, dio prihoda od naknada može se upotrijebiti za financiranje zajedničkih projekata za mrežne funkcije koje su od posebne važnosti za poboljšanje cjelokupne učinkovitosti upravljanja zračnim prometom i usluga u zračnoj plovidbi u Europi. U takvim slučajevima, države članice osiguravaju primjenu opsežnih i transparentnih računovodstvenih postupaka, kako bi se osiguralo da se korisnicima zračnog prostora naknade ne obračunaju dva puta. Ti prihvaćeni troškovi, kojima se financira zajednički projekt, moraju biti jasno određeni u skladu s Prilogom II.”

6.

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Prihvaćeni troškovi i stvarni troškovi uključuju troškove koji su povezani s propisanim uslugama, uređajima i djelatnostima iz članka 5. ove Uredbe i koji su određeni u skladu s računovodstvenim zahtjevima iz članka 12. Uredbe (EZ) br. 550/2004.

Jednokratni učinci koji su rezultat uvođenja Međunarodnih računovodstvenih standarda mogu se rasporediti na razdoblje od najviše 15 godina.

Ne dovodeći u pitanje članke 16. i 18. Uredbe (EU) br. 691/2010, prihvaćeni troškovi određuju se prije početka svakog referentnog razdoblja kao dio planova mjerenja učinkovitosti iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 549/2004 i članka 10. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) 691/2010 za svaku kalendarsku godinu tijekom referentnog razdoblja, i to i u realnim i u nominalnim vrijednostima. Jedinične cijene izračunavaju se na temelju troškova izraženih u nominalnim vrijednostima. Za svaku godinu referentnog razdoblja, razlika između prihvaćenih troškova koji su izraženi u nominalnim vrijednostima prije referentnog razdoblja i prihvaćenih troškova koji su prilagođeni na temelju stvarne inflacije koju je za tu godinu zabilježila Komisija (Eurostat), prenosi se najkasnije u godinu n + 2.

Prihvaćeni troškovi i stvarni troškovi određuju se u nacionalnoj valuti. Kad se za funkcionalni blok zračnog prostora uspostavi zajednička zona obračuna naknada s jedinstvenom jediničnom cijenom, dotične države članice osiguravaju konverziju nacionalnih troškova u euro ili u nacionalnu valutu jedne od dotičnih država članica, kako bi se osigurao transparentan izračun jedinstvene jedinične cijene pri primjeni članka 13. stavka 1. prvog podstavka ove Uredbe. Te države članice o tome obavješćuju Komisiju i Eurocontrol.”;

(b)

stavak 2. mijenja se i glasi:

i.

Drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Troškovi osoblja uključuju bruto plaću, isplate za prekovremeni rad, doprinose za socijalno i mirovinsko osiguranje te druga davanja. Troškovi mirovinskog osiguranja mogu se izračunati upotrebom razboritih pretpostavki u skladu s upravljanjem sustava obračuna ili s nacionalnim pravom, kako je primjereno. Te se pretpostavke detaljno razrađuju u nacionalnom planu mjerenja učinkovitosti.”;

ii.

četvrti i peti podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Troškovi amortizacije se odnose na ukupnu dugotrajnu imovinu u uporabi za potrebe usluga u zračnoj plovidbi. Dugotrajna imovina se amortizira u skladu s njezinim očekivanim radnim vijekom, upotrebom linearne metode primijenjene na troškove imovine koja se amortizira. Za izračun amortizacije može se upotrijebiti obračun s nabavnom vrijednošću ili s trenutačnom vrijednošću. Ova se metodologija ne smije mijenjati tijekom razdoblja trajanja amortizacije i mora biti u skladu s primijenjenim troškom kapitala. Kad se primjenjuje obračun s trenutačnom vrijednošću, moraju se također prikazati odgovarajući podaci obračuna s nabavnom vrijednošću, kako bi se omogućila usporedba i procjena.

Trošak kapitala jednak je umnošku:

(a)

zbroja prosječne neto knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine i mogućih prilagodbi u odnosu na ukupna sredstava koje određuje nacionalno nadzorno tijelo i koje koristi pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, a koja su u upotrebi ili u izgradnji, i prosječne neto vrijednosti kratkotrajne imovine potrebne za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, osim kamatonosnih računa; i

(b)

ponderiranog prosjeka kamatne stope na dugovanja i povrata od vlastitog kapitala. Za pružatelje usluga u zračnoj plovidbi bez vlastitog kapitala, ponderirani se prosjek izračunava na temelju povrata primijenjenog na razliku između ukupnih sredstava iz točke (a) i dugovanja.

Izvanredne se stavke sastoje od jednokratnih troškova u vezi s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi, koji su nastali tijekom iste godine.

Bilo kakva prilagodba koja nije obuhvaćena Međunarodnim računovodstvenim standardima navodi se u nacionalnom planu mjerenja učinkovitosti kako bi je Komisija mogla pregledati, kao i u dodatnim informacijama koje se moraju osigurati u skladu s Prilogom II.”;

(c)

u stavku 3., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U smislu petog podstavka stavka 2., faktori koji se ponderiraju temelje se na udjelu financiranja kroz zaduživanje ili iz vlastitog kapitala. Kamatna stopa na zaduženja mora biti jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na zaduženja pružatelja usluga u zračnoj plovidbi. Povrat od vlastitog kapitala temelji se na stvarnom financijskom riziku pružatelja usluga u zračnoj plovidbi.”

7.

U članku 7. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„U smislu točke (b) prvog podstavka, prije početka svakog referentnog razdoblja, države članice utvrđuju kriterije koji se upotrebljavaju za raspodjelu troškova između terminalnih i rutnih usluga za svaku zračnu luku te o tome obavješćuju Komisiju.”

8.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Transparentnost troškova i mehanizma obračuna naknada

1.   Najkasnije šest mjeseci prije početka svakog referentnog razdoblja, države članice nude savjetovanje s predstavnicima korisnika zračnog prostora o prihvaćenim troškovima, planiranim investicijama, prognozama jedinice usluge, politici obračuna naknada i rezultirajućim jediničnim cijenama, pri čemu im pomažu pružatelji usluga u zračnoj plovidbi. Države članice svoje nacionalne troškove ili troškove funkcionalnih blokova zračnog prostora utvrđene u skladu s člankom 5. i njihove jedinične cijene na transparentan način stavljaju na raspolaganje predstavnicima korisnika zračnog prostora, Komisiji i, kad je primjereno, Eurocontrolu.

Svake godine tijekom referentnog razdoblja, države članice nude savjetovanje s predstavnicima korisnika zračnog prostora o bilo kakvim odstupanjima od prognoza, posebno u vezi sa:

(a)

stvarnim prometom i troškovima u odnosu na predviđeni promet i prihvaćene troškove;

(b)

provedbom mehanizma dijeljenja rizika iz članka 11.a;

(c)

programima poticaja iz članka 12.

Ova se savjetovanja mogu organizirati na regionalnoj razini. Predstavnici korisnika zračnog prostora imaju pravo zatražiti dodatna savjetovanja. Savjetovanje s korisnicima se također organizira sustavno nakon aktiviranja mehanizma upozoravanja u vezi s revizijom jedinične cijene.

2.   Informacije iz stavka 1. temelje se na tabelarnim izvješćima i detaljnim pravilima iz priloga II. i VI., ili, ako država članica na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora odluči da neće izračunavati utvrđene troškove ili terminalne naknade, ili da neće uspostaviti terminalne jedinične cijene u skladu s člankom 1. stavkom 6., informacije iz stavka 1. temelje se na tabelarnim izvješćima i detaljnim pravilima iz Priloga III. Odgovarajuća se dokumentacija stavlja na raspolaganje predstavnicima korisnika zračnog prostora, Komisiji, Eurocontrolu i nacionalnim nadzornim tijelima tri tjedna prije održavanja savjetovanja. Za godišnje savjetovanje iz drugog podstavka stavka 1., odgovarajuća se dokumentacija stavlja na raspolaganje predstavnicima korisnika zračnog prostora, Komisiji, Eurocontrolu i nacionalnim nadzornim tijelima svake godine, najkasnije 1. studenoga.”

9.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

letovi koji se obavljaju isključivo radi prijevoza po službenom zadatku vladajućeg monarha i članova njegove uže obitelji, šefova država, predsjednika vlada i ministara; u svim slučajevima izuzeće se mora potkrijepiti odgovarajućim indikatorom statusa ili napomenom u planu leta.”;

(b)

stavak 4. mijenja se kako slijedi:

i.

briše se prvi podstavak;

ii.

uvodna rečenica u drugom podstavku zamjenjuje se sljedećim:

„Troškovi nastali radi izuzetih letova sastoje se od:”.

10.

Članci 10. i 11. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 10.

Izračun rutnih naknada

1.   Ne dovodeći u pitanje mogućnost financiranja rutnih usluga u zračnoj plovidbi kroz druge prihode u skladu s člankom 3. stavkom 2., rutna naknada za određeni let u određenoj zoni obračuna rutnih naknada mora biti jednaka umnošku jedinične cijene utvrđene za tu zonu obračuna naknada i jedinica rutnih usluga za taj let.

2.   Jedinična cijena i jedinice rutnih usluga izračunavaju se u skladu s Prilogom IV.

Članak 11.

Izračun terminalnih naknada

1.   Ne dovodeći u pitanje mogućnost iz članka 3. stavka 3. za financiranje terminalnih usluga u zračnoj plovidbi iz dugih prihoda, terminalna naknada za određeni let u određenoj zoni obračuna terminalnih naknada jednaka je umnošku jedinične cijene utvrđene za tu zonu obračuna terminalnih naknada i jedinica terminalnih usluga za taj let. U smislu obračuna usluga, dolazak i odlazak se smatraju jednim letom. Jedinica koja se broji je ili dolazni ili odlazni let.

2.   Jedinična cijena i jedinice terminalnih usluga izračunavaju se u skladu s Prilogom V.”

11.

Dodaje se sljedeći članak 11.a:

„Članak 11.a

Dijeljenje rizika

1.   Ovim se člankom utvrđuju mehanizmi dijeljenja rizika povezanog s prometom i rizika povezanog s troškovima. On se primjenjuje u skladu s načelima iz članka 11. Uredbe (EU) br. 691/2010.

2.   Sljedeći troškovi ne podliježu dijeljenju rizika povezanog s prometom i nadoknađuju se bez obzira na razvoj prometa:

(a)

prihvaćeni troškovi, određeni primjenom članka 5. stavka 2., s iznimkom sporazuma koji se odnose na pružanje prekograničnih usluga u zračnoj plovidbi;

(b)

prihvaćeni troškovi pružatelja meteoroloških usluga;

(c)

odobreni prijenosi iz prethodne godine ili referentnog razdoblja te nagrade ili kazne koje proizlaze iz programa poticaja;

(d)

preplate ili nedostatne uplate koje proizlaze iz promjena u prometu i koje se moraju poravnati najkasnije u godini n + 2.

Osim toga, države članice mogu iz dijeljenja rizika povezanog s prometom izuzeti prihvaćene troškove pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji su dobili dopuštenje za pružanje usluga u zračnoj plovidbi bez certificiranja, u skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 550/2004.

3.   Kad tijekom određene godine stvarni broj jedinica usluga nije za više od 2 % veći ili manji od prognoziranog broja utvrđenog na počeku referentnog razdoblja, dodatni se prihod ili gubitak prihoda pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u odnosu na utvrđene troškove ne prenosi.

4.   Kad je tijekom određene godine n stvarni broj jedinica usluga za više od 2 % veći od prognoziranog broja utvrđenog na počeku referentnog razdoblja, najmanje 70 % dodatnog prihoda predmetnog (predmetnih) pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji je za više od 2 % veći od razlike između stvarnog broja jedinica usluga i prognoziranog broja u odnosu na utvrđene troškove, vraća se korisnicima zračnog prostora najkasnije u godini n + 2.

Kad je tijekom određene godine n stvarni broj jedinica usluga za više od 2 % manji od prognoziranog broja utvrđenog na počeku referentnog razdoblja, najviše 70 % gubitka prihoda predmetnog (predmetnih) pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji je za više od 2 % veći od razlike između stvarnog broja jedinica usluga i prognoziranog broja u odnosu na utvrđene troškove, snose korisnici zračnog prostora, u načelu najkasnije u godini n + 2. Međutim, države članice mogu odlučiti da prijenos ovakvoga gubitka prihoda protegnu na nekoliko godina radi očuvanja stabilnosti jedinične cijene.

5.   Raspodjela rizika povezanog s prometom iz stavka 4. navodi se u nacionalnom planu mjerenja učinkovitosti ili planu mjerenja učinkovitosti funkcionalnog bloka zračnog prostora za cijelo referentno razdoblje, nakon savjetovanja iz članka 8.

6.   Kad je tijekom određene godine n stvarni broj jedinica usluga manji od 90 % prognoziranog broja utvrđenog na počeku referentnog razdoblja, cjelokupni iznos gubitka prihoda predmetnog (predmetnih) pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji je za više od 10 % veći od razlike između stvarnog broja jedinica usluga i prognoziranog broja u odnosu na utvrđene troškove, snose korisnici zračnog prostora, u načelu najkasnije u godini n + 2. Međutim, države članice mogu odlučiti da prijenos ovakvoga gubitka prihoda protegnu na nekoliko godina radi očuvanja stabilnosti jedinične cijene.

Kad tijekom određene godine n stvarni broj jedinica usluga premašuje 110 % prognoziranog broja utvrđenog na počeku referentnog razdoblja, cjelokupni iznos dodatnog prihoda predmetnog (predmetnih) pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji je za više od 10 % veći od razlike između stvarnog broja jedinica usluga i prognoziranog broja u odnosu na utvrđene troškove, vraća se korisnicima zračnog prostora u godini n + 2.

7.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji nemaju vlastiti kapital ili čiji vlastiti kapital 31. prosinca 2011. ne premašuje 5 % ukupnih obveza, mogu se tijekom prvog referentnog razdoblja izuzeti od dijeljenja rizika povezanog s prometom, kako bi se omogućilo postizanje nižeg udjela financiranja obveza. Ti pružatelji usluga u zračnoj plovidbi koji su izuzeti od dijeljenja rizika povezanog s prometom, navode se u planu mjerenja učinkovitosti kako bi ih Komisija mogla pregledati, kao i u dodatnim informacijama koje se moraju osigurati u skladu s Prilogom II. Države članice opisuju i obrazlažu mjere planirane za postizanje nižeg udjela financiranja obveza i njihov terminski plan.

8.   Na dijeljenje rizika povezanih s troškovima primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

kad su tijekom cijelog referentnog razdoblja stvarni troškovi niži od prihvaćenih troškova koji se određuju na početku referentnog razdoblja, rezultirajuću razliku zadržava predmetni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, država članica ili kvalificirani subjekt;

(b)

kad su tijekom cijelog referentnog razdoblja stvarni troškovi viši od prihvaćenih troškova koji se određuju na početku referentnog razdoblja, rezultirajuću razliku snosi predmetni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, država članica ili kvalificirani subjekt, ne dovodeći u pitanje aktiviranje mehanizma upozoravanja u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 691/2010;

(c)

točke (a) i (b) ne moraju se primjenjivati na razliku između stvarnih i prihvaćenih troškova, za koje se može smatrati da su izvan kontrole pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, država članica i kvalificiranih subjekata, kao rezultat:

i.

nepredviđenih promjena u nacionalnim mirovinskim propisima i propisima o mirovinskom računovodstvu;

ii.

nepredviđenih promjena u nacionalnom poreznom zakonodavstvu;

iii.

nepredviđenih i novih troškovnih stavki koje nisu obuhvaćene nacionalnim planom mjerenja učinkovitosti, ali koje se zahtijevaju zakonom;

iv.

nepredviđenih promjena u troškovima i prihodima, koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma;

v.

značajnih promjena kamatnih stopa na zajmove.

Ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 1. treći podstavak, nacionalno nadzorno tijelo iz popisa u točkama od i. do v. prvog podstavka utvrđuje popis troškovnih čimbenika koji se ne mogu kontrolirati i on je sastavni dio plana mjerenja učinkovitosti.

Kad su tijekom cijelog referentnog razdoblja stvarni troškovi niži od prihvaćenih troškova koji se određuju na početku referentnog razdoblja, rezultirajuća se razlika vraća korisnicima zračnog prostora prenošenjem na sljedeće referentno razdoblje.

Kad su tijekom cijelog referentnog razdoblja stvarni troškovi viši od prihvaćenih troškova koji se određuju na početku referentnog razdoblja, rezultirajuća se razlika prenosi na korisnike zračnog prostora prenošenjem na sljedeće referentno razdoblje. Nadležno nacionalno nadzorno tijelo mora izričito odobriti prijenos, nakon što utvrdi:

i.

da je razlika između stvarnih troškova i prihvaćenih troškova uistinu posljedica razvoja, na koje predmetni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, država članica ili kvalificirani subjekt nemaju utjecaja;

ii.

da je razlika u troškovima, koja se prenosi na korisnike, posebno utvrđena i kategorizirana.

Iznos koji se prenosi navodi se po faktorima i opisuje u dodatnim informacijama koje se moraju osigurati u skladu s Prilogom VI.”

12.

U članku 12., stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora, države članice mogu na nediskriminirajućoj i transparentnoj osnovi uspostaviti ili odobriti programe poticaja kako bi podržale poboljšanja u pružanju usluga u zračnoj plovidbi ili smanjenje utjecaja zračnog prometa na okoliš, što rezultira različitim izračunom naknada u skladu sa stavcima 2. i 3. Ti se poticaji mogu primjenjivati na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi ili na korisnike zračnog prostora.

2.   U skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 691/2010, države članice mogu na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora usvojiti financijske poticaje kako bi njihovi pružatelji usluga u zračnoj plovidbi postigli ciljeve učinkovitosti. Jedinična se cijena može prilagoditi, kako bi se predvidjele nagrade ili kazne u skladu sa stvarnom razinom učinkovitosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u odnosu na odgovarajući cilj. Takve se nagrade ili kazne primjenjuju samo kad odstupanja u učinkovitosti imaju bitan utjecaj na korisnike. Visina nagrada i kazni koje se primjenjuju mora biti razmjerna ciljevima koje treba postići i postignutoj učinkovitosti. Razine odstupanja od učinkovitosti i visina nagrada i kazni koje se primjenjuju, određuju se nakon ponude savjetovanja iz članka 8., a navode se u nacionalnom planu mjerenja učinkovitosti ili planu mjerenja učinkovitosti za funkcionalni blok zračnog prostora.

3.   Kada država članica odluči da program poticaja primjenjuje na korisnike usluga u zračnoj plovidbi, ona nakon ponude savjetovanja iz članka 8. prilagođava njihove naknade, tako da one odražavaju nastojanja tih korisnika, posebno u vezi sa:

(a)

optimiziranjem upotrebe usluga u zračnoj plovidbi;

(b)

smanjenjem utjecaja letenja na okoliš;

(c)

smanjenjem sveukupnih troškova usluga u zračnoj plovidbi i povećanjem njihove učinkovitosti, posebno smanjivanjem ili prilagođavanjem naknada u skladu s opremom u zrakoplovima kojom se povećava kapacitet ili rješava neugodnost odabira manje zagušenih ruta;

(d)

ubrzavanjem upotrebe mogućnosti SESAR ATM-a.”

13.

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)

Stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da se jedinične cijene za svaku zonu obračuna naknada određuju svake godine.

Jedinične cijene određuju se u nacionalnoj valuti. Kada države članice koje čine dio funkcionalnog bloka zračnog prostora odluče uspostaviti zajedničku zonu obračuna naknada s jedinstvenom jediničnom cijenom, ta se jedinična cijena izražava u euru ili u nacionalnoj valuti jedne od dotičnih država članica. Dotične države članice obavješćuju Komisiju i Eurocontrol o valuti koja se primjenjuje.

2.   U skladu s člankom 11. stavkom 4. točkom (e) Uredbe (EZ) br. 549/2004 i člankom 18. Uredbe (EU) br. 691/2010, jedinične se cijene mogu izmijeniti tijekom godine ako se aktivira mehanizam upozoravanja.”

(b)

Dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4.   Za prvu godinu referentnog razdoblja, jedinične se cijene izračunavaju na temelju plana mjerenja učinkovitosti, koji je 1. studenoga godine koja prethodi početku referentnog razdoblja, dostavila dotična država članica ili funkcionalni blok zračnog prostora. Kad se planovi mjerenja učinkovitosti usvajaju nakon 1. studenoga godine koja prethodi početku referentnog razdoblja, jedinične cijene se prema potrebi preračunavaju na temelju konačnog usvojenog plana ili na temelju primjenljivih korektivnih mjera.”

14.

U članku 14., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice mogu ubirati naknade kroz jedinstvenu naknadu po letu. Kad se naknade obračunavaju i ubiru na regionalnoj osnovi, valuta obračuna može biti euro, a predmetnoj jediničnoj cijeni se može dodati upravna jedinična cijena kojom se pokrivaju troškovi obračunavanja i ubiranja naknade.”

15.

Članak 15. briše se.

16.

U članku 17., uvodni dio prvog podstavka zamjenjuje se sljedećim:

„Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi omogućuju nacionalnom nadzornom tijelu ili kvalificiranom subjektu koji djeluje u njegovo ime inspekcijske preglede i nadzore, uključujući i posjete na licu mjesta. Ovlaštene osobe imaju ovlaštenje:”

.

17.

Umeće se sljedeći članak 17.a:

„Članak 17.a

Analiza i ocjena

Analiza i ocjena plana mjerenja učinkovitosti iz članka 24. Uredbe (EU) br. 691/2010, koju obavlja Komisija, uključuje mehanizam dijeljenja rizika iz članka 11.a ove Uredbe, programe poticaja uspostavljene u skladu s člankom 12. ove Uredbe te njihov utjecaj i djelotvornost u postizanju postavljenih ciljeva učinkovitosti.”

18.

Prilozi od I. do VI. mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Prijelazne odredbe

Države članice koje imaju nacionalne propise koji su postojali prije 8. srpnja 2010. i kojima se utvrđuje smanjenje jedinične cijene koja premašuje ciljeve Unije uspostavljene u skladu s Uredbom (EU) br. 691/2010,mogu izuzeti svoje pružatelje usluga u zračnoj plovidbi od članka 11.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1794/2006. Ovo se izuzeće primjenjuje za razdoblje u kojem se nacionalnim propisima smanjuje jedinična cijena, ali to razdoblje ne smije trajati duže od kraja prvog referentnog razdoblja u 2014. godini. Države članice o takvim izuzećima obavješćuju Komisiju i Eurocontrol.

Države članice mogu odlučiti da na terminalne naknade do 31. prosinca 2014. ne primjenjuju odredbe Uredbe (EZ) br. 1794/2006 kako je izmijenjena ovom Uredbom. One o tome obavješćuju Komisiju. Kada države članice izuzmu terminalne naknade od odredaba te Uredbe, puni troškovi terminalnih usluga u zračnoj plovidbi mogu se naplatiti do 31. prosinca 2014.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Počinje se primjenjivati na troškove, naknade i jedinične cijene usluga u zračnoj plovidbi za 2012. godinu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2010.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 96, 31.3.2004., str. 10.

(2)  SL L 96, 31.3.2004., str. 1.

(3)  SL L 341, 7.12.2006., str. 3.

(4)  SL L 201, 3.8.2010., str. 1.

PRILOG

Prilozi od I. do VI. mijenjaju se kako slijedi:

1.

U Prilogu I., dodaje se sljedeća točka 5.:

„5.

Kad ima više od 150 000 kretanja u komercijalnom zračnom prijevozu godišnje, ocjena iz točaka od 1. do 4. izvodi se na svakoj pojedinačnoj zračnoj luci.”

2.

Prilog II. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG II.

Transparentnost troškova

1.   TABELARNO IZVJEŠĆE

Države članice i pružatelji usluga u zračnoj plovidbi popunjavaju sljedeće tabelarno izvješće za svaku zonu obračuna naknada pod svojom nadležnošću i za svako referentno razdoblje. Države članice također dostavljaju konsolidirano tabelarno izvješće za svaku zonu obračuna naknada pod svojom nadležnošću.

Konsolidirano tabelarno izvješće popunjava se za sve zračne luke koji podliježu odredbama ove Uredbe.

Kad se zona obračuna naknade proteže kroz zračni prostor više država članica, one zajednički popunjavaju tablicu u skladu s dogovorima iz članka 4. stavka 4.

Stvarni se troškovi utvrđuju na temelju ovjerenih računa. Troškovi se utvrđuju u skladu s poslovnim planom koji se zahtijeva svjedodžbom te se izvješćuju u valuti u kojoj su utvrđeni u skladu s člankom 6. stavkom 1. četvrtim podstavkom.

Kako bi se Komisiji olakšalo utvrđivanje ciljeva učinkovitosti za cijelu Uniju, ne dovodeći u pitanje planove mjerenja učinkovitosti koji se donose na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora, države članice i pružatelji usluga u zračnoj plovidbi popunjavaju ovakvo tabelarno izvješće početnim prognoziranim podacima osamnaest mjeseci prije početka referentnog razdoblja.

Image

2.   DODATNE INFORMACIJE

Osim toga, države članice i pružatelji usluga u zračnoj plovidbi dostavljaju najmanje sljedeće informacije:

—

opis metodologije koja je upotrijebljena za raspodjelu troškova uređaja ili usluga između različitih usluga u zračnoj plovidbi na temelju popisa uređaja i usluga navedenih u ICAO-ovom Regionalnom planu zračne plovidbe za europsku regiju (Doc 7754), kao i opis metodologije upotrijebljene za raspodjelu tih troškova između različitih zona obračuna naknada,

—

opis i objašnjenje metode koja je odabrana za izračun troškova amortizacije; nabavna vrijednost ili trenutačna vrijednost. Kad se koristi obračun s trenutačnim vrijednostima, daju se i usporedni podaci s nabavnim vrijednostima,

—

obrazloženje troškova kapitala, uključujući komponente imovinske osnovice, moguće prilagodbe ukupne imovine i povrat od vlastitog kapitala,

—

opis ukupnih prihvaćenih troškova za svaku zračnu luku koja podliježe odredbama ove Uredbe za svaku zonu obračuna terminalnih naknada; za zračne luke s manje od 20 000 kretanja u komercijalnom zračnom prijevozu godišnje, izračunano kao prosjek triju prethodnih godina, troškovi se mogu prikazati kumulativno,

—

definicija mjerila upotrijebljenih za raspodjelu troškova između terminalnih i rutnih usluga za svaku reguliranu zračnu luku koja podliježe propisima,

—

podjela meteoroloških troškova na izravne troškove i ‚temeljne meteorološke troškove’ koji se definiraju kao troškovi pomoćnih meteoroloških uređaja i usluga koje također općenito služe za općenite meteorološke potrebe. To uključuje opću analizu i prognozu, mreže za motrenje s tla i motrenje gornjeg zračnog prostora, meteorološke komunikacijske sustave, centre za obradu podataka te temeljna istraživanja, obuku i upravljanje,

—

opis metodologije korištene za raspodjelu ukupnih meteoroloških troškova i temeljnih meteoroloških troškova za civilno zrakoplovstvo te između zona obračuna naknada,

—

kako se zahtijeva u točki 1., osamnaest mjeseci prije početka referentnog razdoblja, opis prognoziranih troškova i prometa iz izvješća,

—

svake godine referentnog razdoblja, opis stvarnih troškova iz izvješća i njihove razlike u odnosu na prihvaćene troškove.”

3.

U Prilogu III., točka 1.2. zamjenjuje se sljedećim:

„1.2.   Dodatne informacije

Osim toga, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi dostavljaju najmanje sljedeće informacije:

—

opis mjerila upotrijebljenih za raspodjelu troškova uređaja ili usluga između različitih usluga u zračnoj plovidbi na temelju popisa uređaja i usluga navedenih u ICAO-ovom Regionalnom planu zračne plovidbe za europsku regiju (Doc 7754),

—

opis i objašnjenje razlike između planiranih i stvarnih nepovjerljivih podataka za godinu (n-1),

—

opis i objašnjenje nepovjerljivih planiranih petogodišnjih troškova i investicija u odnosu na očekivani promet,

—

opis i objašnjenje metode koja je odabrana za izračun troškova amortizacije; nabavna vrijednost ili trenutačna vrijednost,

—

obrazloženje troškova kapitala, uključujući komponente imovinske osnovice, moguće prilagodbe ukupne imovine i povrat od vlastitog kapitala.”

4.

Prilog IV. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG IV.

Izračun jedinica rutnih usluga i rutnih jediničnih cijena

1.   Izračun jedinica rutnih usluga

1.1.

Jedinica rutnih usluga izračunava se kao umnožak faktora udaljenosti i faktora težine za predmetni zrakoplov.

1.2.

Faktor udaljenosti dobiva se tako da se broj kilometara prijeđenih na velikoj kružnici između ulazne i izlazne točke zone obračuna naknada podijeli sa sto, u skladu s najnovijim poznatim planom leta, koji je predan za predmetni zrakoplov u svrhu reguliranja protoka zračnog prometa.

1.3.

Ako su ulazna i izlazna točka nekog leta u zoni obračuna naknade jednake, faktor udaljenosti je jednak udaljenosti na velikoj kružnici između te točke i najudaljenije točke iz plana leta, pomnoženo s dva.

1.4.

Udaljenost koja se uzima u obzir, umanjuje se za 20 kilometara za svako uzlijetanje i za svako slijetanje na državnom području države članice.

1.5.

Faktor težine, izražen s dva decimalna mjesta, je drugi korijen količnika dobivenog tako da se broj metričkih tona certificirane najveće dopuštene masi pri uzlijetanju zrakoplova, koja je navedena u svjedodžbi o plovidbenosti ili u nekom drugom jednakovrijednom službenom dokumentu koji predoči operator zrakoplova, podijeli s pedeset. Kad ta težina nije poznata, uzima se težina najtežeg zrakoplova istog tipa za koji se zna da postoji. Kad neki zrakoplov ima više certificiranih najvećih dopuštenih masa pri uzlijetanju, koristi se najveća od njih. Kad neki operator zrakoplova koristi dva ili više zrakoplova koji su različite verzije istog tipa, za svaki zrakoplov tog tipa koristit će se prosjek najvećih dopuštenih masa pri uzlijetanju svih njegovih zrakoplova tog tipa. Izračun faktora težine prema tipovima zrakoplova i prema operatorima izvodi se najmanje jednom godišnje.

2.   Izračun rutnih jediničnih cijena

2.1.

Rutna jedinična cijena izračunava se prije početka svake godine referentnog razdoblja.

2.2.

Izračunava se tako da se algebarski zbroj sljedećih elemenata podijeli s prognoziranim brojem ukupnih jedinica rutnih usluga za odgovarajuću godinu:

i.

prihvaćeni troškovi za odgovarajuću godinu;

ii.

primjena razlike između predviđene i stvarne inflacije iz članka 6. stavka 1.;

iii.

prijenosi koji su rezultat provedbe dijeljenja rizika povezanog s prometom iz članka 11.a stavaka od 2. do 7.;

iv.

prijenosi iz prethodnog referentnog razdoblja koji su rezultat provedbe dijeljenja rizika povezanog s troškovima iz članka 11.a stavka 8.;

v.

nagrade i kazne koje proizlaze iz financijskih poticaja iz članka 12. stavka 2.;

vi.

za prva dva referentna razdoblja, preplate ili nedostatne uplate država članica do uključivo godine 2011.;

vii.

odbitak troškova VFR letova kako je utvrđeno u članku 7. stavku 4.”

5.

Prilog V. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG V.

Izračun jedinica terminalnih usluga i terminalnih jediničnih cijena

1.   Izračun jedinica terminalnih usluga

1.1.

Jedinica terminalnih usluga jednaka je faktoru težine za predmetni zrakoplov.

1.2.

Faktor težine, izražen s dva decimalna mjesta, je količnik dobiven tako da se s pedeset podijeli broj metričkih tona certificirane najveće dopuštene mase pri uzlijetanju zrakoplova iz Priloga IV. točke 1.5. podignut na potenciju 0,7. Međutim, u prijelaznom razdoblju od pet godina nakon izračuna prve terminalne jedinične cijene u skladu s ovom Uredbom, ovaj eksponent je između 0,5 i 0,9.

2.   Izračun terminalnih jediničnih cijena

2.1.

Terminalna jedinična cijena izračunava se prije početka svake godine referentnog razdoblja.

2.2.

Izračunava se tako da se algebarski zbroj sljedećih elemenata podijeli s prognoziranim brojem ukupnih jedinica terminalnih usluga za odgovarajuću godinu:

i.

prihvaćeni troškovi za odgovarajuću godinu;

ii.

primjena razlike između predviđene i stvarne inflacije iz članka 6. stavka 1.;

iii.

prijenosi koji su rezultat provedbe dijeljenja rizika povezanog s prometom iz članka 11.a stavaka od 2. do 7.;

iv.

prijenosi iz prethodnog referentnog razdoblja koji su rezultat provedbe dijeljenja rizika povezanog s troškovima iz članka 11.a stavka 8.;

v.

nagrade i kazne koje proizlaze iz financijskih poticaja iz članka 12. stavka 2.;

vi.

za prva dva referentna razdoblja, preplate ili nedostatne uplate država članica do godine koja prethodi primjeni ove Uredbe na terminalne naknade;

vii.

odbitak troškova VFR letova kako je utvrđeno u članku 7. stavku 4.”

6.

Prilog VI. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG VI.

Mehanizam obračuna

1.   TABELARNO IZVJEŠĆE

Države članice i pružatelji usluga u zračnoj plovidbi popunjavaju sljedeće tabelarno izvješće za svaku zonu obračuna naknada pod njihovom nadležnošću i za svako referentno razdoblje. Države članice također dostavljaju konsolidirano tabelarno izvješće za svaku zonu obračuna naknada pod njihovom nadležnošću.

Kad se zona obračuna naknada proteže kroz zračni prostor više država članica, one zajednički popunjavaju tablicu u skladu s dogovorima iz članka 4. stavka 4.

Image

2.   DODATNE INFORMACIJE

Osim toga, dotične države članice moraju prikupiti i dostaviti najmanje sljedeće informacije:

—

opis i obrazloženje za uspostavljanje različitih zona obračuna naknada, posebno u odnosu na zone obračuna terminalnih naknada i moguće uzajamne subvencije između zračnih luka,

—

opis i objašnjenje izračuna prognoziranih jedinica usluga koje se naplaćuju,

—

opis politike izuzeća i opis financijskih sredstava za pokriće s tim povezanih troškova,

—

opis prijenosa preplata ili nedostatnih uplata država članica do 2011. godine za rutne naknade i do godine koja prethodi primjeni ove Uredbe za terminalne naknade,

—

opis nedostatnih uplata, koje se prenose u skladu s drugim podstavkom članka 11.a stavka 4.,

—

opis iznosa koji se prenose iz prethodnog referentnog razdoblja u skladu s člankom 11.a stavkom 8. točkom (c), raščlanjenih na faktore,

—

opis drugih prihoda, ako postoje,

—

opis formule upotrijebljene za izračun terminalnih naknada,

—

opis i objašnjenje poticaja koji se primjenjuju na korisnike usluga u zračnoj plovidbi.”