03/Sv. 70

HR

Službeni list Europske unije

23

L 132/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Uredbom (EZ) br. 998/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju su zahtjevi zdravlja životinja koji se primjenjuju na nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca i pravila koja se primjenjuju na nadzor nad takvim kretanjem.

(2)

Člankom 5. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuju se odredbe koje se primjenjuju na kretanje između država članica pasa, mačaka i pitomih vretica iz dijelova A i B njezinog Priloga I. U skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (a) te Uredbe, te je životinje potrebno označiti elektronskim sustavom identifikacije (transponderom). Tijekom osmogodišnjeg prijelaznog razdoblja od datuma stupanja na snagu te Uredbe, ti se kućni ljubimci smatraju označenima i ako imaju jasno čitljivu tetovažu.

(3)

Člankom 4. stavkom 1. i člankom 14. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da ako transponder nije sukladan normi ISO 11784 ili s Prilogom A normi ISO 11785, vlasnik ili fizička osoba odgovorna za kućnog ljubimca u ime vlasnika dužni su osigurati sredstvo potrebno za očitavanje transpondera u trenutku pregleda.

(4)

Kako bi se izbjegle nepotrebne smetnje, posebno u vezi s kretanjem kućnih ljubimaca iz trećih zemalja, potrebno je detaljnije utvrditi upute na te ISO norme prije uvođenja obvezne uporabe transpondera. Uslijed njihove tehničke prirode, primjereno je uključiti te upute u Prilog Uredbi (EZ) br. 998/2003 i u skladu s tim izmijeniti članke 4. i 14. te Uredbe.

(5)

Nadalje, člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da psi, mačke i pitome vretice moraju imati putovnicu koju izdaje veterinar kojega je ovlastilo nadležno tijelo, u kojoj se potvrđuje da je odnosna životinja valjano cijepljena protiv bjesnoće u skladu s preporukama proizvodnog laboratorija, i to inaktiviranim cjepivom protiv bjesnoće s barem jednom antigenskom jedinicom po dozi (norma WHO-a). Od donošenja Uredbe (EZ) br. 998/2003 za cijepljenje su protiv bjesnoće postala dostupna i rekombinantna cjepiva.

(6)

Kako bi se omogućilo kretanje pasa, mačaka i pitomih vretica cijepljenih rekombinantnim cjepivom, posebno iz trećih zemalja, potrebno je donijeti odredbu kojom bi se u smislu Uredbe (EZ) br. 998/2003 odobrila uporaba takvih cjepiva u skladu s određenim tehničkim zahtjevima utvrđenim u Prilogu toj Uredbi.

(7)

Cjepiva koja se upotrebljavaju u državama članicama trebala bi imati odobrenje za stavljanje na tržište u skladu s Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (4) ili Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka Zajednice za odobravanje primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini te uspostavi Europske agencije za lijekove (5).

(8)

Cjepiva koja se upotrebljavaju u trećoj zemlji moraju ispunjavati minimalne sigurnosne standarde, kako su utvrđeni u odgovarajućem poglavlju Priručnika za dijagnostička ispitivanja i cjepiva za kopnene životinje Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE).

(9)

Nadalje, trebalo bi donijeti znanstveno utemeljena pravila slična onima koja su utvrđena za bjesnoću. Tim bi se pravilima trebale utvrditi preventivne zdravstvene mjere za kretanje kućnih ljubimaca u pogledu drugih bolesti tih životinja ako su te preventivne mjere razmjerne riziku širenja tih bolesti zbog odnosnog kretanja.

(10)

Člankom 6. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da se na ulaz pasa i mačaka u Irsku, Maltu, Švedsku i Ujedinjenu Kraljevinu primjenjuju dodatni zahtjevi s obzirom na posebno stanje u tim državama članicama u vezi s bjesnoćom. Ta se odredba primjenjuje kao prijelazna mjera do 30. lipnja 2010.

(11)

U skladu s tim dodatnim zahtjevima, psi i mačke koji se unose na državna područja tih država članica moraju biti označeni transponderom osim ako država članica odredišta također dopušta da se životinja može identificirati putem jasno čitljive tetovaže. Nadalje, ti zahtjevi predviđaju obveznu titraciju protutijela prije unosa tih kućnih ljubimaca na državna područja tih država članica kako bi se potvrdila zaštitna razina protutijela bjesnoće.

(12)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s preventivnim zdravstvenim mjerama za bolesti osim bjesnoće, te izmjena tehničkih zahtjeva za označivanje životinja i cijepljenje protiv bjesnoće kako je utvrđeno u prilozima koji su dodani Uredbi (EZ) br. 998/2003 u skladu s ovom Uredbom. Od posebne je važnosti da se Komisija u okviru pripremnih radova provodi primjereno savjetovanje, uključujući savjetovanje sa stručnjacima.

(13)

Člankom 8. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuju se uvjeti za kretanje pasa, mačaka i pitomih vretica iz trećih zemalja ovisno o prevladavajućem stanju u pogledu bjesnoće u trećoj zemlji podrijetla i državi članici odredišta.

(14)

Člankom 8. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da se u slučajevima kretanja kućnih ljubimaca iz određenih trećih zemalja u Irsku, Maltu, Švedsku i Ujedinjenu Kraljevinu primjenjuju dodatni zahtjevi iz članka 6. te Uredbe. Te treće zemlje navedene su u odjeljku 2. dijela B i u dijelu C Priloga II. toj Uredbi.

(15)

Člankom 8. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da se u slučajevima kretanja kućnih ljubimaca iz drugih trećih zemalja te životinje moraju staviti u karantenu ako se nakon unosa u Uniju ne usklade sa zahtjevima članka 6. te Uredbe.

(16)

Nadalje, člankom 16. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da Finska, Irska, Malta, Švedska i Ujedinjena Kraljevina u pogledu ehinokokoze, te Irska, Malta i Ujedinjena Kraljevina u pogledu krpelja mogu zahtijevati da prilikom unosa kućnih ljubimaca na njihova državna područja te životinje ispunjavaju posebna pravila koja se primjenjuju od datuma stupanja na snagu te Uredbe. Ta se odredba primjenjuje kao prijelazna mjera do 30. lipnja 2010.

(17)

Člankom 23. Uredbe (EZ) br. 998/2003 utvrđuje se da je Komisija nakon primitka mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o potrebi održanja seroloških ispitivanja te na temelju stečenog iskustva i procjene rizika, dužna dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću izvješće, zajedno s primjerenim prijedlozima za utvrđivanje režima koji se mora primjenjivati s učinkom od 1. srpnja 2010. za članke 6., 8. i 16. te Uredbe.

(18)

Kako bi utvrdila taj režim, Komisija je izvršila procjenu učinaka na temelju različitih nedavnih savjetovanja i na temelju izvješća Komisije donesenog 8. listopada 2007. u vezi s člankom 23. Uredbe (EZ) br. 998/2003 te je uzela u obzir preporuke EFSA-e.

(19)

Dana 11. prosinca 2006. EFSA je usvojila mišljenje pod naslovom „Procjena rizika od unošenja bjesnoće u Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku, Švedsku i Maltu kao posljedica prekida uporabe seroloških ispitivanja za mjerenje zaštitnih protutijela bjesnoće” (6).

(20)

Na temelju podataka iz 2005. EFSA je utvrdila da u određenim državama članicama prisutnost bjesnoće kod kućnih ljubimaca nije zanemariva. Nadalje, EFSA je preporučila provedbu mjera za smanjenje rizika u vezi s kretanjem kućnih ljubimaca iz država u kojima prisutnost bjesnoće kod kućnih ljubimaca nije zanemariva.

(21)

Bjesnoća je u tim državama članicama uglavnom prisutna u silvatičnom obliku. Dokazi s terena ukazuju na to da se uklanjanjem bjesnoće u silvatičnom obliku, što je rezultat intenzivnog programa oralnog cijepljenja divljih životinja, pojava bolesti kod domaćih životinja smanjuje.

(22)

Zajednica je odobrila niz programa za iskorjenjivanje, kontrolu i nadzor nad bjesnoćom u tim državama članicama u skladu s člankom 24. stavkom 5. Odluke Vijeća 90/424/EEZ od 26. lipnja 1990. o troškovima u području veterinarstva (7). Komisija predviđa prestanak potpore EU-a nacionalnim programima u državnim područjima tih država članica do kraja 2011.

(23)

S obzirom na mišljenje EFSA-e od 11. prosinca 2006. i programe za koje se dodjeljuje potpora Zajednice za iskorjenjivanje bjesnoće u određenim državama članicama, trebalo bi produljiti valjanost prijelazne mjere iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 998/2003 do 31. prosinca 2011.

(24)

Dana 18. siječnja 2007. EFSA je donijela mišljenje pod naslovom „Procjena rizika od unošenja ehinokokoze u Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku, Švedsku, Maltu i Finsku kao posljedica prestanka primjene nacionalnih pravila” (8).

(25)

Dana 8. ožujka 2007. EFSA je donije mišljenje pod naslovom „Procjena rizika od unošenja krpelji u Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku i Maltu kao posljedica prestanka primjene nacionalnih pravila” (9).

(26)

Ta mišljenja ukazuju na činjenicu da na temelju raspoloživih podataka EFSA nije bila u stanju dokazati posebno stanje država članica koje primjenjuju prijelazne mjere u vezi s određenim krpeljima i trakavicom Echinococcus multilocularis te količinski odrediti rizik od unošenja patogena nekomercijalnim kretanjem kućnih ljubimaca.

(27)

Kako bi se osigurala dosljednost prijelaznih mjera, primjereno je produljiti primjenu prijelazne mjere iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 998/200 do 31. prosinca 2011.

(28)

Uredbu (EZ) br. 998/2003 bi stoga trebalo u na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 4. stavku 1., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju iz točke (b) prvoga podstavka, ako transponder ne ispunjava zahtjeve iz Priloga I.a, vlasnik ili fizička osoba odgovorna za kućnog ljubimca u ime vlasnika dužni su osigurati sredstvo potrebno za očitavanje transpondera u trenutku pregleda.”

2.

Članak 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

3.

U prvome podstavku članka 6. stavka 1., uvodni dio i prva alineja zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Do 31. prosinca 2011. na unos kućnih ljubimaca iz dijela A Priloga I. na državna područja Irske, Malte, Švedske i Ujedinjene Kraljevine primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

4.

Članak 8. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

5.

U članku 14., drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju iz točke (b) prvog podstavka članka 4. stavka 1., ako transponder ne ispunjava zahtjeve iz Priloga I.a, vlasnik ili fizička osoba odgovorna za kućnog ljubimca u ime vlasnika dužni su osigurati sredstvo potrebno za očitavanje transpondera u trenutku pregleda.”

6.

Članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 16.

Do 31. prosinca 2011. Finska, Irska, Malta, Švedska i Ujedinjena Kraljevina, u pogledu ehinokokoze, te Irska, Malta i Ujedinjena Kraljevina, u pogledu krpelja, mogu zahtijevati da prilikom unosa kućnih ljubimaca na njihova državna područja te životinje ispunjavaju posebna pravila koja se primjenjuju od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.”

7.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 19.a

1.   Kako bi uzela u obzir tehnički napredak, Komisija može putem delegiranih akata u skladu s člankom 19.b i u uvjetima iz članaka 19.c i 19.d usvojiti izmjene tehničkih zahtjeva za označivanje, kako je utvrđeno u Prilogu I.a.

2.   Kako bi uzela u obzir znanstveni i tehnički napredak u vezi s cijepljenjem protiv bjesnoće, Komisija može putem delegiranih akata u skladu s člankom 19.b i u uvjetima iz članaka 19.c i 19.d usvojiti izmjene tehničkih zahtjeva za cijepljenje protiv bjesnoće, kako je utvrđeno u Prilogu I.b.

3.   Prilikom donošenja tih delegiranih akata Komisija je dužna postupati u skladu s odredbama ove Uredbe.

Članak 19.b

1.   Komisiji se dodjeljuju ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 1. i članka 19.a na razdoblje od 5 godina s početkom od 18. lipnja 2010. Komisija je dužna izraditi izvješće o delegiranim ovlastima najkasnije 6 mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegirane se ovlasti automatski produljuju na razdoblja jednakog trajanja, osim ako ih Europski parlament ili Vijeće ne opozovu u skladu s člankom 19.c.

2.   Odmah po donošenju delegiranog akta Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji pod uvjetima iz članaka 19.c i 19.d.

Članak 19.c

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku delegirane ovlasti iz članka 5. stavka 1. i članka 19.a.

2.   Tijelo koje pokrene unutarnji postupak odlučivanja o mogućem opozivu delegiranih ovlasti dužno je o tome obavijestiti drugo tijelo i Komisiju, i to u razumnome roku prije donošenja konačne odluke, navodeći delegirane ovlasti do čijega opoziva može doći i moguće razloge opoziva.

3.   Odlukom o opozivu prestaju vrijediti delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Ona stupa na snagu odmah ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu. Ona se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.d

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor protiv delegiranog akta u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti.

Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok može produljiti za dva mjeseca.

2.   Ako po isteku tog roka Europski parlament ili Vijeće nisu uložili prigovor protiv delegiranog akta, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na datum naveden u samom aktu.

Delegirani akt može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog roka ako su i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju o svojoj namjeri da neće uložiti prigovor.

3.   Ako Europski parlament ili Vijeće ulože prigovor protiv delegiranog akta, on ne stupa na snagu. Institucija koja je uložila prigovor dužna je navesti razloge prigovora protiv delegiranog akta.”;

8.

Dodaju se prilozi I.a i I.b, kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi.