32010R0406

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 406/2010

od 26. travnja 2010.

o provedbi Uredbe (EZ) br. 79/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s pogonom na vodik

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 79/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o homologaciji motornih vozila s pogonom na vodik i izmjeni Direktive 2007/46/EZ (1), a posebno njezin članak 12.,

budući da:

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 2.

Opće odredbe za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na pogon vodikom

1.   Proizvođač ili njegov zastupnik dostavlja tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s pogonom na vodik.

2.   Zahtjev se sastavlja u skladu s obrascem opisnog dokumenta određenog u Prilogu I. dijelu 1.

Proizvođač dostavlja podatke određene u Prilogu I. dijelu 3. za periodično ovjeravanje u inspekcijskim pregledima tijekom životnog vijeka vozila.

3.   Ako su odgovarajući zahtjevi određeni u Prilogu III. dijelu 1. ili Prilogu IV. dijelu 1. ., Prilogu V. i Prilogu VI. ispunjeni, tijelo za homologaciju dodjeljuje EZ homologaciju tipa i izdaje broj homologacije u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je propisan u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

4.   Za potrebe stavka 3., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa koji je u skladu s obrascem određenim u Prilogu I. dijelu 2.

Članak 3.

Upravne odredbe za EZ homologaciju tipa sastavnih dijelova vodikovog sustava i vodikovih sustava vozila

1.   Proizvođač ili njegov zastupnik dostavlja tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip sastavnog dijela vodikovog sustava i vodikovog sustava.

Zahtjev se sastavlja u skladu s obrascem opisnog dokumenta propisanog u Prilogu II. dijelu 1.

2.   Ako su odgovarajući zahtjevi određeni u Prilogu III. ili Prilogu IV. ispunjeni, tijelo za homologaciju dodjeljuje EZ homologaciju tipa i izdaje broj homologacije u skladu sa sustavom brojčanog označivanja koji je propisan u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ.

Država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu sastavnog dijela vodikovog sustava i vodikovog sustava.

3.   Za potrebe stavka 2., tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji tipa koji je u skladu s obrascem određenim u Prilogu II. dijelu 2.

Članak 4.

Za EZ homologaciju tipa vozila kao cjeline za vozila s pogonom na vodik u skladu s člancima 6. i 9. Direktive 2007/46/EZ, ne primjenjuje se:

Članak 5.

Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela

Svaki sastavni dio vodikovog sustava i vodikov sustav koji je u skladu s tipom za koji je dodijeljena EZ homologacija tipa sastavnog dijela u skladu s ovom Uredbom, mora nositi oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela kako je određeno u Prilogu II. dijelu 3.

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(1)  SL L 35, 4.2.2009., str. 32.

(2)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(3)  SL L 375, 31.12.1980., str. 36.

(4)  SL L 375, 31.12.1980., str. 46.

(5)  SL L 76, 6.4.1970., str. 23.

(6)  SL L 169, 8.7.1996., str. 1.

(7)  SL L 18, 21.1.1998., str. 7.

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Propisani dokumenti za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na pogon vodikom

DIO 1.

OBRAZAC

OPISNI DOKUMENT br. …

koji se odnosi na EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na pogon vodikom

Sljedeći podaci, ako je potrebno, moraju biti priloženi u tri primjerka, s popisom sadržaja. Crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni, na formatu A4 ili složeni na A4 format. Ako se prilažu fotografije, one moraju biti dovoljno detaljne.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice upravljani elektronički, moraju biti dostavljene i informacije o njihovim značajkama.

DIO 2.

OBRAZAC

Najveći format: A4 (210 × 297 mm)

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI TIPA

Žig tijela za homologaciju

Izjava o:

s obzirom na Uredbu (EZ) br. 79/2009, kako je provedena Uredbom (EU) br. 406/2010.

Broj EZ homologacije tipa:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

Tip:

0.2.1.   Trgovački naziv (nazivi) (ako postoji):

Identifikacijska oznaka tipa, ako je označena na vozilu (8):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.4.   Kategorija vozila (9):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Naziv (nazivi) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv i adresa zastupnika proizvođača (ako postoji):

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (kad je potrebno): vidjeti Dopunu

2.   Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju.

5.   Napomene (ako ih ima) (vidjeti Dopunu):

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

DIO 3.

Podaci koje treba osigurati za inspekcijske preglede

1.   Proizvođači moraju osigurati:

2.   Proizvođači trebaju osigurati informacije propisane u točki 1. tijelima za homologaciju u državama članicama, koja su odgovorna za periodične preglede vozila, u obliku priručnika ili na elektroničkom mediju (npr. CD-ROM, internetske usluge).

(1)  Prekrižiti nepotrebno (u nekim slučajevima ne treba ništa prekrižiti kad je moguće više od jednog unosa).

(2)  Navesti dopušteno odstupanje.

(3)  Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj opisni dokument, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123???).

(4)  Prema definiciji u Prilogu II. dijelu A Direktive 2007/46/EZ.

(5)  Može se zamijeniti s drugim dimenzijama koje određuju oblik spremnika.

(6)  Prekrižiti nepotrebno.

(7)  Prekrižiti nepotrebno.

(8)  Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj opisni dokument, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123???).

(9)  Prema definiciji u Prilogu II. dijelu A Direktivi 2007/46/EZ.

(10)  Prekrižiti nepotrebno.

(11)  SL L 24, 30.1.1976., str. 1.

PRILOG II.

Propisani dokumenti za EZ homologaciju tipa sastavnih dijelova vodikovog sustava i vodikove sustave

DIO 1.

OBRAZAC

OPISNI DOKUMENT br. …

koji se odnosi na EZ homologaciju sastavnog dijela vodikovog sustava ili vodikov sustav

Sljedeći podaci, ako je potrebno, moraju biti priloženi u tri primjerka, s popisom sadržaja. Crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni, na formatu A4 ili složeni na A4 format. Ako se prilažu fotografije, moraju biti dovoljno detaljne.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice upravljani elektronički, moraju biti dostavljene i informacije o njihovim značajkama.

DIO 2.

OBRAZAC

Najveći format: A4 (210 × 297 mm)

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI

Žig tijela za homologaciju

Izjava o:

s obzirom na Uredbu (EZ) br. 79/2009, kako je provedena Uredbom (EU) br. 406/2010.

Broj EZ homologacije tipa:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.   Tip:

Identifikacijska oznaka tipa, ako je označena na vozilu (6)

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Mjesto i način postavljanja oznake EZ homologacije u slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica:

0.8.   Naziv (nazivi) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv i adresa zastupnika proizvođača (ako postoji):

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (kad je potrebno): vidjeti Dopunu

2.   Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju.

5.   Napomene (ako ih ima) (vidjeti Dopunu):

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

DIO 3.

oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela

Ta se oznaka sastavnog dijela sastoji od:

1.1.   pravokutnika oko malog slova „e”, iza kojeg se nalazi razlikovno slovo (slova) ili broj države članice koja je dodijelila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela:

1.2.   U blizini pravokutnika „osnovni broj homologacije” sadržanog u odjeljku 4. homologacijskog broja ispred kojeg je dvoznamenkasti koji prikazuje redoslijedni broj dodijeljen za ovu Uredbu ili najnovijim većim tehničkim izmjenama ove Uredbe (EZ) br. 79/2009 ili ove Uredbe. Za ovu Uredbu taj je redoslijedni broj „00”.

2.   Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela koja je postavljena na sastavni dio ili sustav mora biti neizbrisiva i jasno čitljiva.

3.   Primjer oznake homologacije sastavnog dijela dan je u Dopuni.

(1)  Prekrižiti nepotrebno (u nekim slučajevima ne treba ništa prekrižiti kad je moguće više od jednog unosa).

(2)  Navesti dopušteno odstupanje.

(3)  Može se zamijeniti s drugim dimenzijama koje određuju oblik spremnika.

(4)  Prekrižiti nepotrebno.

(5)  Prekrižiti nepotrebno.

(6)  Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj opisni dokument, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123???).

(7)  Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG III.

Zahtjevi za sastavne dijelove vodikovih sustava i vodikove sustave namijenjene za uporabu tekućega vodika i njihovu ugradbu u vozila s pogonom na vodik

1.   UVOD

Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi i postupci ispitivanja za sastavne dijelove vodikovih sustava i vodikove sustave namijenjene za uporabu tekućega vodika i njihovu ugradbu u vozila s pogonom na vodik.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1   Materijali koji se upotrebljavaju u sastavnim dijelovima vodikovog sustava i vodikovom sustavu moraju biti podnošljivi na vodik koji se nalazi u tekućem i/ili plinovitom stanju u skladu s dijelom 3. odjeljkom 4.11.

DIO 1.

Zahtjevi za ugradbu vodikovih sustava i sastavnih dijelova vodikovih sustava i namijenjenih za uporabu tekućega vodika, u vozila s pogonom na vodik

1.   Opći zahtjevi

1.1.   Svi sastavni dijelovi vodikovog sustava i vodikovi sustavi moraju se ugraditi u vozilo te povezati u skladu s najboljom praksom.

1.2.   Kod vodikovih sustava dopušteno je ispuštanje samo isparenog plina pri najvišem dopuštenom radnom tlaku (MAWP), tj. pri uporabi raspršivača za otkrivanje propuštanja ne smiju nastati mjehurići.

1.3.   Radne temperature moraju biti unutar sljedećeg područja:

1.4.   Odgovarajuće automatske mjere moraju se donijeti u suradnji s punionicom kako bi se osiguralo da ne dođe do nekontroliranog ispuštanja vodika tijekom postupka punjenja.

1.5.   U slučaju propuštanja ili ispuštanja para vodika, vodik se ne smije nakupljati u zatvorenim ili poluzatvorenim prostorima vozila.

2.   Ugradba spremnika za vodik u vozilo

2.1.   Spremnik se može integrirati u konstrukcijsko rješenje vozila da se osiguraju dodatne funkcije. U takvim slučajevima konstrukcija spremnika mora biti takva da istodobno ispunjava zahtjeve integrirane funkcije i zahtjeve za spremnik propisane u dijelu 2.

2.2.   Kad je vozilo pripremljeno za uporabu, najniži dio spremnika za vodik ne smije smanjiti najmanji razmak od tla vozila. To se ne primjenjuje ako je spremnik za vodik odgovarajuće zaštićen, sprijeda i bočno, i ni jedan se dio spremnika za vodik ne nalazi niže od te zaštitne strukture.

Spremnici za vodik, uključujući sigurnosne uređaje s kojima su opremljeni, moraju se ugraditi i pričvrstiti tako da se sljedeća ubrzanja mogu apsorbirati bez loma pričvršćenja ili olabavljenosti spremnika (dokazivanje ispitivanjem ili računski). Upotrijebljena masa mora odgovarati potpuno opremljenom i napunjenom spremniku ili sklopu spremnika.

Vozila kategorija M1 i N1:

Vozila kategorija M2 i N2:

Vozila kategorija M3 i N3:

2.4.   Odredbe odjeljka 2.3. ne primjenjuju se ako je vozilo homologirano u skladu s direktivama 96/27/EZ (1) i 96/79/EZ (2) Europskog parlamenta i Vijeća.

3.   Dodatni uređaji na spremniku za vodik

3.1.   Automatski zaporni ventili ili nepovratni ventili

3.1.1.   Automatski zaporni ventili moraju se upotrebljavati u skladu s Prilogom VI. odjeljkom 6. Uredbe (EZ) br. 79/2009, osim za sustav upravljanja otparavanjem, i moraju biti zatvoreni.

3.1.2.   Priključci za punjenje gorivom moraju se upotrebljavati u skladu s Prilogom VI. odjeljkom 4. Uredbe (EZ) br. 79/2009.

3.1.3.   U slučaju kad se spremnik pomakne, prvi zaporni uređaj i, prema potrebi, vod koji ga povezuje sa spremnikom, moraju biti zaštićeni tako da se zaporna funkcija zadrži te da nije moguće prekinuti vezu između ventila i spremnika.

3.1.4.   Automatski ventili moraju biti u sigurno zatvorenom položaju u slučaju smetnja (sigurnosni položaj).

3.1.5.   Kada je drugi sustav za pretvorbu vodika isključen, bez obzira na položaj prekidača za aktiviranje, dotok goriva u odgovarajući sustav za pretvorbu vodika mora biti isključen i ostati zatvoren sve dok odgovarajući sustav za pretvorbu vodika ne počne djelovati.

3.2.   Uređaji za rasterećenje

3.2.1.   Uređaji za rasterećenje koji se aktiviraju ovisno o tlaku, ugrađuju se na spremnike za vodik tako da se vodik dovodi u odzračni izlazni vod i njime se odvodi izvan vozila. Izlazni otvor ne smije biti usmjeren prema izvoru topline, poput ispuha. Osim toga, oni moraju odvajati vodik tako da on ne može dospjeti u unutarnjost vozila i/ili se skupljati u zatvorenom prostoru. Prvi uređaj za rasterećenje ne smije ispuštati u djelomično zatvoren prostor. Odgovarajući odušak u vanjskom plaštu potreban je ako je sekundarni uređaj za rasterećenje lomljiva pločica i ako je ugrađen u unutarnjem spremniku.

3.2.2.   U slučaju unutarnjeg spremnika, uobičajeno radno područje tlaka unutarnjeg spremnika je između 0 MPa i namještenog tlaka primarnog uređaja za rasterećenje, koji je niži ili jednak najvišemu dopuštenom radnom tlaku (MAWP) unutarnjeg spremnika.

U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika donja granična vrijednost područja nedopuštene neispravnosti odgovara tlaku koji je viši od 136 % od najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika, ako se sigurnosni ventil upotrebljava kao sekundarni uređaj za rasterećenje. U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika, donja granična vrijednost područja nedopuštene neispravnosti odgovara tlaku koji je viši od 150 % od najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika, ako se lomljiva pločica upotrebljava kao sekundarni uređaj za rasterećenje. Za druge materijale primjenjuje se ista razina sigurnosti. Područje nedopuštene neispravnosti je tlak, pri kojem dolazi do plastične deformacije ili se rasprsne unutarnji spremnik, kako je prikazano na slici 3.2.

Slika 3.2.

Radna područja čeličnog unutarnjeg spremnika

3.3.   Kućište nepropusno za plin na spremniku (spremnicima) za vodik

3.3.1.   Sva spojna mjesta bez zavara sastavnih dijelova za prijenos vodika i sastavnih dijelova vodikovog sustava koja mogu popuštati i koja su ugrađena unutar prostora za putnike ili prtljagu, ili drugog prostora bez odzračivanja, moraju biti zatvorena u kućištu nepropusnom za plin.

3.3.2.   Kućište nepropusno za plin mora se odzračivati u atmosferu.

3.3.3.   Odzračni otvor kućišta nepropusnog za plin mora se nalaziti na najvišoj točki kućišta i ne smije biti usmjeren prema izvoru topline, poput ispuha. Osim toga, on mora odvajati vodik tako da ne može dospjeti u unutarnjost vozila i/ili se skupljati u zatvorenom ili djelomično zatvorenom prostoru.

3.3.4.   Unutar kućišta nepropusnog za plin ne smije biti nezaštićenih izvora paljenja.

3.3.5.   Svaki sustav spajanja i prolazi u nadogradnji vozila za odzračivanje kućišta nepropusnog za plin mora imati površinu poprečnog presjeka najmanje jednaku onoj od cijevi uređaja za rasterećenje.

3.3.6.   To kućište mora za potrebe ispitivanja biti nepropusno zabrtvljeno i nepropusno za plin pri tlaku 0,5 kPa, tj. jednu minutu bez mjehurića i bez ikakve trajne deformacije.

3.3.7.   Svaki spojeni sustav mora biti pričvršćen obujmicama, ili na drugi način, na kućište nepropusno za plin i prolazni vod tako da se napravi spoj koji je nepropustan za plin.

4.   Kruti i savitljivi vodovi za gorivo

4.1.   Kruti i savitljivi vodovi za gorivo moraju biti osigurani tako da nisu izloženi habanju, kritičnim vibracijama i/ili drugim naprezanjima.

4.2.   Savitljivi vodovi za gorivo moraju biti osigurani tako da nisu izloženi torzijskim naprezanjima, da nema habanja i da se pri običajnoj uporabi ne mogu stisnuti.

4.3.   Na mjestima pričvršćenja savitljivi ili kruti vodovi za gorivo moraju biti ugrađeni tako da nije moguć dodir metala s metalom radi sprečavanja galvanske ili pukotinske korozije.

4.4.   Kruti i savitljivi vodovi za gorivo moraju biti postavljeni tako da u razumno najmanjoj mogućoj mjeri smanje izloženost slučajnom oštećenju unutar vozila, npr. radi smještaja ili pomicanja prtljage ili drugog tereta, ili izvan vozila, npr. radi neravnog tla ili dizalica za vozila itd.

4.5.   Pri prolazu kroz nadogradnju vozila ili druge sastavne dijelove vodikovog sustava, vodovi za gorivo moraju biti zaštićeni umetcima od elastičnog materijala ili drugim zaštitnim materijalom.

5.   Spojni elementi ili spojnice za plin između sastavnih dijelova

5.1.   Cijevi od nehrđajućega čelika moraju se spajati spojnim elementima od nehrđajućega čelika.

5.2.   Broj spojeva mora se biti najmanji mogući.

5.3.   Svi spojevi moraju biti postavljeni na mjestu koje je pristupačno za pregled i ispitivanje nepropusnosti.

5.4.   U prostoru za putnike ili zatvorenom prostoru za prtljagu cijevi za gorivo ne smiju biti dulje nego je potrebno.

6.   Priključak za punjenje gorivom

6.1.   Priključak za punjenje gorivom mora biti osiguran od pogrešnog namještanja i zaštićen od prašine i vode.

6.2.   Priključak za punjenje gorivom ne smije se ugraditi u motorni prostor, prostor za putnike ili drug prostor koji se ne prozračuje.

6.3.   Vod za punjenje gorivom mora biti pričvršćen na spremnik kako je opisano u odjeljku 3.1.1.

6.4.   Vod za punjenje gorivom mora imati zaporni uređaj u skladu s odjeljkom 3.1.2.

6.5.   Mora se osigurati da pogonski sustav ne može djelovati i da se vozilo ne može pomicati dok je priključak za punjenje gorivom spojen s punionicom.

7.   Električna instalacija

7.1.   Električni sastavni dijelovi vodikovog sustava moraju biti zaštićeni od preopterećenja.

7.2.   Priključci za električno napajanje moraju biti zabrtvljeni s obzirom na prodor vodika na mjestima na kojima se nalaze sastavni dijelovi vodikovog sustava ili je moguće propuštanja vodika.

8.   Isparavanje pod uobičajenim uvjetima

8.1.   Sustav upravljanja otparavanjem mora učiniti isparene plinove neškodljivim.

8.2.   Sustav upravljanja otparavanjem mora biti konstruiran da prihvaća obujam isparenih plinova iz jednog ili više spremnika pod uobičajenim uvjetima djelovanja.

8.3.   Upozoravajući sustav mora se aktivirati na početku i tijekom djelovanja vozila da upozori vozača u slučaju neispravnosti sustava upravljanja otparavanjem.

9.   Ostali zahtjevi

9.1.   Svi uređaji za rasterećenje i vod (vodovi) za odzračivanje moraju u razumno mogućoj mjeri biti zaštićeni od namjernog oštećivanja.

9.2.   Prostor za putnike, prtljažnik i svi sastavni dijelovi vozila koji su kritični za sigurnost (npr. kočni sustav, električna izolacija), moraju biti zaštićeni od štetnih utjecaja temperature kriogeničkoga goriva. Pri ocjenjivanju zaštite koja je potrebna, uzima se u obzir možebitno propuštanje kriogeničkoga goriva.

9.3.   Zapaljivi materijali koji su upotrijebljeni u vozilu moraju se zaštititi od ukapljenog zraka koji se može kondenzirati na neizoliranim elementima sustava za gorivo.

9.4.   Ispad kruga za grijanje izmjenjivača topline ne smije prouzročiti propuštanje vodikovog sustava.

10.   Sustavi aktivne sigurnosti

10.1.   Sustavi aktivne sigurnosti moraju biti sigurni na smetnje, redundantni ili sa samonadzorom.

10.2   Ako su sustavi aktivne sigurnosti iz odjeljka 10.1. sigurni na smetnje, ili elektronički sustavi sa samonadzorom, primjenjuju se zahtjevi Priloga VI. ovoj Uredbi.

11.   Zahtjevi za inspekcijski pregled vodikovog sustava

11.1.   Svaki vodikov sustav mora se pregledati barem svakih 48 mjeseci nakon početka uporabe i pri ponovnoj ugradbi.

11.2.   Pregled mora provoditi tehnička služba u skladu sa specifikacijama proizvođača propisanih u Prilogu I. dijelu 3.

DIO 2.

Zahtjevi za spremnike za vodik, namijenjene za uporabu tekućeg vodika

1.   UVOD

Ovim se dijelom određuju zahtjevi i postupci ispitivanja za spremnike za vodik konstruirane za uporabu tekućeg vodika.

2.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

2.1.   Računska validacija konstrukcije spremnika mora se provesti u skladu s normom EN 1251-2.

2.2.   Mehanička opterećenja

Dijelovi spremnika moraju izdržati sljedeća mehanička opterećenja:

2.2.1.   Unutarnji spremnik

2.2.1.1.   Ispitni tlak

Unutarnji spremnik treba izdržati ispitni tlak Ptest:

Ptest = 1,3 (MAWP + 0,1 MPa)

pri čemu je MAWP najviši dopušteni radni tlak unutarnjeg spremnika u MPa.

2.2.1.2.   Vanjski tlak

Ako je moguć način djelovanja unutarnjeg spremnika i njegove opreme u vakuumu, unutarnji spremnik i njegova oprema trebaju biti otporni na vanjski tlak od 0,1 MPa.

2.2.2.   Vanjski plašt

2.2.2.1.   Vanjski plašt treba biti otporan na najviši dopušteni radni tlak (MAWP), koji je namješteni tlak njegovog sigurnosnog uređaja.

2.2.2.2   Vanjski plašt treba biti otporan na vanjski tlak od 0,1 MPa.

2.2.3.   Vanjski držači

Vanjski držači potpunog spremnika trebaju izdržati ubrzanja iz dijela 1. odjeljka 2.3. bez loma, pri čemu dopušteno opterećenje u elementima držača, izračunano u elastičnom području, ne prelazi:

σ ≤ 0,5 Rm

2.2.4.   Unutarnji držači

Unutarnji držači potpunog spremnika trebaju biti otporni na ubrzanja iz dijela 1. odjeljka 2.3. bez loma, pri čemu dopušteno opterećenje u elementima držača, izračunano u elastičnom području, ne prelazi:

σ ≤ 0,5 Rm

2.2.5.   Zahtjevi iz odjeljaka 2.2.3. i 2.2.4. ne primjenjuju se ako se može dokazati da spremnik može podnijeti ubrzanja iz odjeljka 2.3. dijela 1. bez propuštanja na unutarnjem spremniku i svim raznim cijevima ispred automatskih sigurnosnih uređaja, ventila za isključivanje i/ili nepovratnih ventila.

2.2.6.   Dimenzioniranje držača spremnika može se dokazati računski ili eksperimentalno.

2.3.   Nazivna temperatura

2.3.1.   Unutarnji spremnik i vanjski plašt

Nazivna temperatura unutarnjeg spremnika i vanjskog plašta je 20 °C.

2.3.2.   Druga oprema

Za svu drugu opremu koja nije navedena u odjeljku 2.3.1., nazivna temperatura je najniža ili najviša moguća radna temperatura propisana u dijelu 1. odjeljku 1.3.

2.3.3.   Toplinska opterećenja zbog radnih uvjeta poput punjenja ili pražnjenja, ili tijekom postupka hlađenja moraju se uzeti obzir.

2.4.   Kemijska podnošljivost

2.4.1.   Materijali spremnika i njegove opreme moraju biti podnošljivi na:

3.   MATERIJALI

3.1.   Materijali moraju biti sastavljeni, proizvedeni i dodatno obrađeni tako da:

3.2.   Značajke

3.2.1.   Materijali koji se upotrebljavaju pri niskim temperaturama trebaju ispunjavati zahtjeve za žilavost iz norme EN 1252-1. Za nemetalne materijale, podnošljivost za niske temperature mora se validirati eksperimentalnom metodom uzimajući u obzir radne uvjete.

3.2.2.   Materijali koji se upotrebljavaju za vanjski plašt trebaju osigurati cjelovitost izolacijskog sustava i njihovo prekidno produljenje pri ispitivanju na vlak mora iznositi najmanje 12 % pri temperaturi tekućeg dušika.

3.2.3.   Dodatak za koroziju za unutarnji spremnik nije potreban. Dodatak za koroziju nije potreban na drugim površinama ako su one na odgovarajući način zaštićene od korozije.

3.3.   Potvrde i dokazi o značajkama materijala

3.3.1.   Dodatni materijal mora biti spojiv s osnovnim materijalom tako da su značajke zavara istovrijedne značajkama propisanim za osnovni materijal za sve temperature kojima materijal može biti izložen.

3.3.2.   Proizvođač mora pribaviti i dostaviti kemijsku analizu ljevačke šarže te potvrde o mehaničkim svojstvima materijala za čelik ili druge materijale upotrijebljene u proizvodnji dijelova koji su izloženi tlaku. U slučaju metalnih materijala potrebna je potvrda najmanje vrste 3.1. u skladu s normom EN 10204 ili istovrijedna potvrda. U slučaju nemetalnih materijala potrebna je istovrijedna potvrda.

3.3.3.   Tehnička služba može obavljati analize i ispitivanja. Ta ispitivanja moraju se provesti na uzorcima uzetim iz materijala koji je dostavljen proizvođaču spremnika, ili na gotovim spremnicima.

3.3.4.   Proizvođač mora tehničkoj službi staviti na uvid rezultate metalurških i mehaničkih ispitivanja i analiza osnovnih i dodatnih materijala koji su obavljeni na zavarima.

3.3.5.   Prateći dokument materijala mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

3.4.   Proračun konstrukcije

3.4.1.   Odredbe koje se odnose na unutarnji spremnik:

Konstrukcija unutarnjeg spremnika mora biti u skladu s konstrukcijskim pravilima iz norme EN 1251-2.

3.4.2.   Odredbe koje se odnose na vanjski plašt:

Konstrukcija vanjskog plašt mora biti u skladu s konstrukcijskim pravilima iz norme EN 1251-2.

3.4.3.   Primjenjuju se opća dopuštena odstupanja iz norme ISO 2768-1.

4.   IZRADA I UGRADBA SPREMNIKA

4.1.   Proizvođači zavarenih spremnika upotrebljavaju sustav kvalitete zavarivanja, uzimajući u obzir zahtjeve kvalitete za zavarivanje u skladu s normom EN 729-2:1994 ili EN 729-3:1994.

4.2.   Tehnička služba mora odobriti postupak zavarivanja u skladu s normama EN 288-3:1992/A1:1997, EN 288-4:1992/A1:1997 i EN 288-8:1995.

4.3.   Tehnička služba mora odobriti zavarivače u skladu s normama EN 287-1:1992/A1:1997, EN 287-2:1992/A1:1997, a rukovatelje opremom za automatizirano zavarivanje u skladu s normom EN 1418:1997.

4.4.   Radni postupci (npr. oblikovanje i toplinska obrada, zavarivanje) izvode se u skladu s normom EN 1251-2.

4.5.   Pregledi i ispitivanje unutarnjih cijevi između unutarnjeg spremnika i vanjskog plašta: svi zavareni spojevi cijevi moraju se podvrgnuti stopostotnom nerazornom ispitivanju, kada je moguće radiografskom ispitivanju ili, alternativno, ispitivanju ultrazvukom, ispitivanju s tekućim penetrantima, ispitivanju propuštanja helijem itd.

4.6.   Broj spojeva mora biti čim manji. Spojevi nisu dopušteni u praznom prostoru između unutarnjeg spremnika i vanjskog plašta, osim kad nisu zavareni ili zalijepljeni.

4.7.   Oprema spremnika mora biti ugrađena tako da sustav i njegovi sastavni dijelovi funkcioniraju ispravno i sigurno te da su nepropusni za plin.

4.8.   Spremnik se prije uporabe mora očistiti i posušiti u skladu s normom EN 12300.

5.   DRUGI ZAHTJEVI

5.1.   Zaštita vanjskog plašta

Vanjski plašt mora biti zaštićen uređajem koji sprečava rasprskavanje vanjskog plašta ili razaranje unutarnjeg spremnika.

5.2.   Odredbe koje se odnose na izolaciju

5.2.1.   Ni u kojim okolnostima nije dopušteno stvaranje leda na vanjskoj strani spremnika u uobičajenim radnim uvjetima. U području cijevi za rasterećenje dopušteno je stvaranje leda na vanjskoj strani cijevi.

5.3.   Mjerilo razine

5.3.1.   Mjerilo razine u vozačkom prostoru treba pokazivati razinu tekućine u spremniku s točnošću od +/–10 %.

5.3.2.   Ako je sustav s plovkom, plovak mora izdržati vanjski tlak koji je viši od najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika najmanje s koeficijentom sigurnosti 2 s obzirom na kriterij za oštećenje izbočenjem.

5.4.   Najviša razina punjenja

5.4.1   Mora biti predviđen sustav za sprečavanje prekomjernog punjenja spremnika. Taj sustav mora djelovati zajedno s punionicom. Sustav mora trajno nositi oznaku, koja sadrži tip spremnika za koji je namijenjen i, prema potrebi, položaj ugradbe i usmjerenost.

5.4.2.   Postupak punjenja ne smije aktivirati djelovanje uređaja za rasterećenje, bez obzira na proteklo vrijeme tijekom ili nakon postupka punjenja. Postupak punjenja ne smije proizvesti uvjete za koje BMS (sustav upravljanja otparavanjem) nije konstruiran te zato ne može odgovoriti na zadovoljavajući način.

5.5.   Označivanje

Osim oznake EZ homologacije tipa sastavnog dijela iz Priloga II. dijela 3. svaki spremnik mora također imati oznaku sa sljedećim jasno čitljivim podacima:

5.5.1.1.   Unutarnji spremnik:

5.5.1.2.   Vanjski plašt:

Identifikacijska pločica mora biti čitljiva nakon postavljanja.

5.5.2.   Metoda označivanja ne smije prouzročiti lokalna vršna naprezanja u strukturi unutarnjeg spremnika ili vanjskog plašta.

5.6.   Otvori za pregled

Otvori za pregled nisu potrebni ni na unutarnjem spremniku ni na vanjskom plaštu.

6.   ISPITIVANJA I INSPEKCIJSKI PREGLED

6.1.   Ispitivanja i pregled za homologaciju

Za homologaciju, tehnička služba provodi ispitivanja i preglede u skladu s odjeljcima 6.3.1 do 6.3.6. na dva uzorka spremnika. Uzorci se dostavljaju u primjenjivom stanju potrebnom za preglede. Za homologaciju, uzorci spremnika se podvrgavaju ispitivanjima u skladu s odjeljcima 6.3.7. do 6.3.9. u nazočnosti tehničke službe.

6.2.   Ispitivanja i pregled tijekom proizvodnje

Ispitivanja i pregledi u skladu s odjeljcima 6.3.1. do 6.3.6. provode se na svakom spremniku.

6.3.   Postupci ispitivanja

6.3.1.   Tlačno ispitivanje

6.3.1.1.   Unutarnji spremnik i cijevi između unutarnjeg spremnika i vanjskog plašta moraju izdržati ispitivanje unutarnjim tlakom pri sobnoj temperaturi svakog od odgovarajućih medija u skladu sa sljedećim zahtjevima.

Ispitni tlak ptest je sljedeći:

ptest = 1,3 (MAWP + 0,1 MPa)

pri čemu je MAWP najviši dopušteni radni tlak unutarnjeg spremnika u MPa.

6.3.1.2.   Tlačno ispitivanje mora se provesti prije postavljanja vanjskog plašta.

6.3.1.3.   Tlak u unutarnjem spremniku jednoliko se povećava dok se ne dosegne ispitni tlak.

6.3.1.4.   Unutarnji spremnik mora se držati pod ispitnim tlakom tijekom najmanje 10 minuta za potvrđivanje da se tlak ne smanjuje.

6.3.1.5.   Nakon ispitivanja, unutarnji spremnik ne smije pokazati znakove trajnih deformacija ni vidljivih propuštanja.

6.3.1.6.   Svaki ispitani unutarnji spremnik koji ne zadovolji ispitivanje zbog trajne deformacije mora se odbiti i ne smije se popravljati.

6.3.1.7.   Svaki ispitani unutarnji spremnik koji ne zadovolji ispitivanje zbog propuštanja može se prihvatiti nakon popravka i ponovnog ispitivanja.

6.3.1.8.   U slučaju hidrauličnog ispitivanja, nakon završetka ispitivanja spremnik se mora isprazniti i sušiti dok točka rosišta u unutarnjosti spremnika ne bude – 40 °C u skladu s normom EN 12300.

6.3.1.9.   Izvještaj o ispitivanja se sastavlja i, ako je prihvaćen, nadzorni (inspekcijski) odjel označuje unutarnji spremnik.

6.3.2.   Ispitivanje nepropusnosti

Nakon što se potpuno sastavi, spremnik za vodik se ispituje na nepropusnost mješavinom plina koja sadrži najmanje 10 % helija.

6.3.3.   Provjeravanje dimenzija

Moraju se provjeriti sljedeće dimenzije:

6.3.4.   Razorna i nerazorna ispitivanja zavarenih šavova

Ispitivanja se izvode u skladu s normom EN 1251-2.

6.3.5.   Vizualni pregled

Zavareni šavovi te unutarnje i vanjske površine unutarnjega spremnika i vanjskog plašta spremnika vizualno se pregledavaju. Površine ne smiju pokazati nikakva kritična oštećenja ni greške.

6.3.6.   Označivanje

Označivanje se provjerava u skladu s odjeljkom 5.5.

6.3.7.   Ispitivanje rasprskavanjem

Ispitivanje rasprskavanjem se provodi na jednom uzorku unutarnjega spremnika koji nije ugrađen u svoj vanjski plašt niti je izoliran.

6.3.7.1.   Kriteriji

6.3.7.1.1.   Tlak rasprskavanja mora biti barem jednak tlaku rasprskavanja koji je upotrijebljen za mehaničke izračune. Za čelične spremnike to je:

6.3.7.1.2.   Za spremnike za vodik iz materijala osim čelika mora se dokazati da su jednako sigurni kao i spremnici koji zadovoljavaju zahtjeve propisane u odjeljcima 6.3.7.1.1 i 6.3.7.1.2.

6.3.7.2.   Postupak

6.3.7.2.1.   Ispitani spremnik predstavlja konstrukciju i proizvodnju tipa koji će se homologirati.

6.3.7.2.2.   Ispitivanje je hidraulično ispitivanje.

6.3.7.2.3.   Cijev i cjevovod mogu se preinačiti da se omogući ispitivanje (ispiranje mrtvog prostora, unos tekućine, zatvaranje neupotrijebljenih cijevi itd.).

6.3.7.2.4.   Spremnik se napuni s vodom. Tlak se jednoliko povećava s porastom od najviše 0,5 MPa/min do rasprskavanja. Kada se postigne najviši dopušteni radni tlak (MAWP), treba zadržati najmanje 10 minuta stalni tlaku tako da se može provjeriti deformacija spremnika.

6.3.7.2.5.   Sustav omogućuje pregled možebitnih deformacija.

6.3.7.2.6.   Tlak se bilježi ili zapisuje tijekom cijelog ispitivanja.

6.3.7.3.   Rezultati

Uvjet ispitivanja i tlak rasprskavanja navode se u potvrdi o ispitivanju koju potpisuju proizvođač i tehnička služba.

6.3.8.   Ispitivanje izlaganjem vatri

6.3.8.1.   Kriteriji

6.3.8.1.1.   Spremnik se ne smije rasprsnuti i tlak u unutarnjem spremniku ne smije prijeći dopušteno područje neispravnosti unutarnjeg spremnika. U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika sekundarni uređaj za rasterećenje ograničuje tlak u spremniku na 136 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika, ako je sigurnosni ventil upotrijebljen kao sekundarni uređaj za rasterećenje.

U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika, sekundarni uređaj za rasterećenje ograničuje tlak u spremniku na 150 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika, ako je lomljiva pločica upotrijebljena kao sekundarni uređaj za rasterećenje izvan područja vakuuma.

U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika, sekundarni uređaj za rasterećenje ograničuje tlak u spremniku na 150 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) plus 0,1 MPa (MAWP + 0,1 MPa) unutarnjeg spremnika, ako je lomljiva pločica upotrijebljena kao sekundarni uređaj za rasterećenje izvan područja vakuuma.

Za druge materijale dokazuje se istovrijedna razina sigurnosti.

Sekundarni uređaj za rasterećenje ne smije djelovati ispod 110 % namještenog tlaka primarnog uređaja za rasterećenje.

6.3.8.2.   Postupak

6.3.8.2.1.   Ispitani spremnik predstavlja konstrukciju i proizvodnju tipa koji se homologira.

6.3.8.2.2.   Spremnik mora biti potpuno gotov i mora biti potpuno opremljen opremom.

Spremnik mora biti već ohlađen, a unutarnji spremnik mora imati istu temperaturu kao i tekući vodik. Prije toga, spremnik mora biti 24 sata napunjen količinom tekućeg vodika koja je najmanje jednaka polovici količine vode unutarnjeg spremnika.

6.3.8.2.3.1.   Spremnik mora biti napunjen tekućim vodikom tako da količina tekućeg vodika izmjerena sustavom mjerenja mase bude polovica najviše dopuštene količine koju može sadržavati unutarnji spremnik.

6.3.8.2.3.2.   Vatra treba gorjeti 0,1 m ispod spremnika. Duljina i širina vatre treba prelaziti tlocrtne dimenzije spremnika za 0,1 m. Temperatura vatre mora biti najmanje 590 °C. Vatra mora stalno gorjeti tijekom trajanja ispitivanja.

6.3.8.2.3.3.   Tlak u spremniku na početku ispitivanja treba biti između 0 MPa i 0,01 MPa pri točki vrenja vodika u unutarnjem spremniku.

6.3.8.2.3.4.   Jednom kada se sigurnosni uređaj otvori, ispitivanje se nastavlja dok se ispuh sigurnosnog uređaja ne završi. Tijekom ispitivanja spremnik se ne smije rasprsnuti i tlak u unutarnjem spremniku ne smije prijeći područje dopuštene neispravnosti unutarnjeg spremnika. U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika tlak u spremniku ne smije prijeći 136 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika. Za druge materijale mora se primijeniti istovrijedna razina sigurnosti.

6.3.8.3.   Rezultati

Uvjet ispitivanja i tlak dosegnut u spremniku tijekom ispitivanja navode se u potvrdi o ispitivanju koju potpisuju proizvođač i tehnička služba.

6.3.9.   Ispitivanje najviše dopuštene razine punjenja

6.3.9.1.   Kriteriji

Tijekom svih ispitivanja koja su potrebna za homologaciju, postupak punjenja ne smije aktivirati djelovanje uređaja za rasterećenje, bez obzira na proteklo vrijeme tijekom ili nakon postupka punjenja. Postupak punjenja ne smije proizvesti uvjete za koje BMS (sustav upravljanja isparavanjem plina) nije konstruiran te zato ne može odgovoriti na zadovoljavajući način.

6.3.9.2.   Postupak

6.3.9.2.1.   Ispitani spremnik predstavlja konstrukciju i proizvodnju tipa koji se homologira.

6.3.9.2.2.   Spremnik mora biti potpuno gotov i mora biti potpuno opremljen opremom, a posebno mjerilom razine.

6.3.9.2.3.   Spremnik mora biti već ohlađen i unutarnji spremnik mora imati istu temperaturu kao i tekući vodik. Prije toga, spremnik mora biti 24 sata napunjen onom količinom tekućeg vodika koja je najmanje jednaka polovici količine vode unutarnjeg spremnika.

6.3.9.2.4.   Masa vodika ili maseni protok na ulazu i izlazu spremnika mora se izmjeriti s točnošću od najmanje 1 % najveće mase punjenja ispitivanog spremnika.

6.3.9.2.5.   Spremnik treba 10 puta potpuno napuniti tekućim vodikom u ravnoteži s njegovom parom. Između svakog punjenja treba isprazniti iz spremnika najmanje četvrtinu tekućeg vodika.

6.3.9.3.   Rezultati

Ispitni uvjeti i deset najviših razina izmjerenih s dodanim sustavom, navode se u potvrdi o ispitivanju koju potpisuju proizvođač i tehnička služba.

DIO 3.

Zahtjevi za sastavne dijelove vodikovog sustava osim spremnika konstruiranih za uporabu tekućega vodika

1.   UVOD

Ovim se dijelom utvrđuju zahtjevi i postupci ispitivanja za sastavne dijelove vodikovog sustava osim spremnika konstruiranih za uporabu tekućeg vodika.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Materijali upotrijebljeni u sastavnim dijelovima vodikovog sustava moraju biti podnošljivi na vodik u skladu s odjeljkom 4.11.

2.2.   Vodikov sustav u dijelu ispred primarnog regulatora tlaka, osim spremnika vodika, mora imati najviši dopušteni radni tlak (MAWP) jednak najvišem tlaku, kojem je sastavni dio podvrgnut, ali najmanje 1,5 puta veći od namještenog tlaka primarnog sigurnosnog uređaja za rasterećenje unutarnjeg spremnika i s koeficijentom sigurnosti koji nije manji od koeficijenta sigurnosti unutarnjeg spremnika.

2.3.   Sastavni dijelovi iza regulatora tlaka, jednog ili više njih, moraju biti zaštićeni od previsokog tlaka i konstruirani za najmanje 1,5 puta veći izlazni tlak (najviši dopušteni radni tlak (MAWP)) primarnog regulatora tlaka uzvodno.

2.4.   Izolacija sastavnih dijelova mora spriječiti vlaženje zraka u dodiru s vanjskim površinama, osim ako je predviđen sustav za skupljanje i isparavanje vlažnog zraka. Materijali susjednih sastavnih dijelova moraju biti podnošljivi na atmosferu obogaćenu kisikom, u skladu s normom EN 1797.

3.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

3.1.   Uređaji za rasterećenje

3.1.1.   Uređaji za rasterećenje za unutarnji spremnik

3.1.1.1.   Primarni uređaj za rasterećenje za unutarnji spremnik mora ograničiti tlak unutar spremnika na najviše 110 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP), čak i u slučaju iznenadnoga gubitka vakuuma. Taj uređaj mora biti sigurnosni ventil ili sličan ventil i mora biti izravno povezan s plinskim dijelom pod uobičajenim uvjetima djelovanja.

3.1.1.2.   Sekundarni uređaj za rasterećenje za unutarnji spremnik ugrađuje se kako bi se osiguralo da tlak u spremniku ni pod kojim uvjetima ne može prijeći područje dopuštene neispravnosti unutarnjeg spremnika. U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika, sekundarni uređaj za rasterećenje mora ograničiti tlak u spremniku na 136 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjega spremnika, ako se sigurnosni ventil upotrebljava kao sekundarni uređaj za rasterećenje. U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika, sekundarni uređaj za rasterećenje mora ograničiti tlak u spremniku na 150 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika, ako se lomljiva pločica upotrebljava izvan područja vakuuma kao sekundarni uređaj za rasterećenje. U slučaju čeličnih unutarnjih spremnika, sekundarni uređaj za rasterećenje ograničuje tlak u spremniku na 150 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) unutarnjeg spremnika plus 0,1 MPa (MAWP + 0,1 MPa) unutarnjeg spremnika, ako se lomljiva pločica upotrebljava unutar područja vakuuma kao sekundarni uređaja za rasterećenje. Za druge materijale mora se dokazati istovrijedna razina sigurnosti. Sekundarni uređaj za rasterećenje ne smije djelovati ispod 110 % nastavljenog tlaka primarnog uređaja za rasterećenje.

3.1.1.3.   Veličine sigurnosnih uređaja određuju se u skladu s normom EN 13648-3.

3.1.1.4.   Dva uređaja na koja se upućuje u odjeljcima 3.1.1.1. i 3.1.1.2. spajaju se istim vodom za gorivo na unutarnji spremnik.

3.1.1.5.   Namještena vrijednost tlaka sigurnosnih uređaja mora biti jasno označena. Nedopušteni zahvati na uređajima sprečavaju se olovnom plombom ili istovrijednim sustavom.

3.1.1.6.   Ventili za rasterećenje se nakon pražnjenje zatvaraju pri tlaku koji je viši od 90 % namještenog tlaka ventila za rasterećenje. Ventili moraju ostati zatvoreni pri svim nižim tlakovima.

3.1.1.7.   Ventili za rasterećenje ugrađuju se u području plinovite faze spremnika vodika.

3.1.2.   Ventili za rasterećenje za druge sastavne dijelove

3.1.2.1.   Kad postoji opasnost da se kriogenička tekućina ili para zadrži između dvaju dijelova opreme na nekom vodu, mora se predvidjeti uređaj za rasterećenje ili mjera koja osigurava istovrijednu razinu sigurnosti.

3.1.2.2.   Ispred primarnog regulatora, namješteni tlak sigurnosnog uređaja koji sprečava previsoki tlak ne smije prelaziti najviši dopušteni radni tlak (MAWP) vodova i ne smije biti manji od 120 % najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP) spremnika, da se spriječi otvaranje takvih ventila umjesto otvaranja uređaja za rasterećenje unutarnjeg spremnika.

3.1.2.3.   Namješteni tlak uređaja za rasterećenje iza regulatora tlaka ne smije prelaziti najviši dopušteni radni tlak (MAWP) sastavnih dijelova iza regulatora tlaka.

3.1.2.4.   Ventili za rasterećenje se nakon pražnjenja zatvaraju pri tlaku koji je viši od 90 % namještenog tlaka ventila za rasterećenje. Ventili moraju ostati zatvoreni pri svim nižim tlakovima.

3.1.3.   Odredbe o homologaciji uređaja za rasterećenje

3.1.3.1.   Konstrukcija, proizvodnja i kontrola uređaja za rasterećenje moraju biti u skladu s normama EN 13648-1 i EN 13648-2.

3.1.3.2.   U slučaju sustava otparavanja koji je u paralelnoj vezi s primarnim sigurnosnim uređajem, sigurnosni ventil mora biti sigurnosni uređaj kategorije B, a u protivnom slučaju mora biti sigurnosni uređaj kategorije A u skladu s normom EN 13648.

3.1.3.3.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 x najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojemu je izložen sastavni dio.

3.1.3.4.   Namješteni tlak

3.1.3.4.1.   Primarni uređaji unutarnjeg spremnika: u skladu s odjeljkom 3.1.1.1.

3.1.3.4.2.   Sekundarni uređaji unutarnjeg spremnika: u skladu s odjeljkom 3.1.1.2.

3.1.3.4.3.   Uređaji za rasterećenje za sastavne dijelove osim spremnika: u skladu s odjeljkom 3.1.2.

3.1.3.5.   Nazivne temperature

3.1.3.5.1.   Vanjska temperatura: u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.

3.1.3.5.2.   Unutarnja temperatura: – 253 °C do + 85 °C

3.1.3.6.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.1.4.   Vodovi koji sadrže uređaje za rasterećenje

3.1.4.1.   Ni jedan zaporni uređaj ne smije biti ugrađen između zaštićenog sastavnog dijela i uređaja za rasterećenje.

3.1.4.2.   Vodovi ispred i iza uređaja za rasterećenje ne smiju ometati njihovu funkciju i moraju biti podnošljivi na kriterije iz odjeljaka 3.1.1. do 3.1.3.

3.2.   Ventili

3.2.1.   Odredbe o homologaciji ventila za vodik

3.2.1.1.   Konstrukcija, proizvodnja i kontrola ventila za kriogrenički vodik moraju biti u skladu s normama EN 13648-1 i EN 13648-2.

3.2.1.2.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 × najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojem je izložen ventil.

3.2.1.3.   Nazivna temperatura

3.2.1.3.1.   Vanjska temperatura: u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.

3.2.1.3.2.   Unutarnja temperatura:

– 253 °C do + 85 °C za ventile ispred izmjenjivača topline,

– 40 °C do + 85 °C za ventile iza izmjenjivača topline.

3.2.1.4.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.3.   Izmjenjivači topline

3.3.1.   Bez obzira na odredbe odjeljka 2.1. najviši dopušteni radni tlak (MAWP) izmjenjivača topline mora biti najviši dopušteni radni tlak (MAWP) različitih vodova.

3.3.2.   Ispušni plinovi iz pogonskog sustava se ne smiju ni pod kakvim okolnostima upotrijebiti izravno u izmjenjivaču topline.

3.3.3.   Sigurnosni sustav mora biti predviđen za sprečavanje zatajenja izmjenjivača topline i sprečavanje prodora kriogeničke tekućine ili plina u drugi krug i sustav iza njega, ako nije bio za to namijenjen.

3.3.4.   Odredbe o homologaciji ventila za vodik

3.3.4.1.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 × najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojem je izložen ventil.

3.3.4.2.   Nazivna temperatura

3.3.4.2.1.   Vanjska temperatura: u skladu s.dijelom 1. odjeljkom 1.3

3.3.4.2.2.   Unutarnja temperatura: – 253 °C do + 85 °C

3.3.4.3.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.3.4.4.   Proizvodnja i ugradba izmjenjivača topline mora biti certificirana u skladu s dijelom 2. odjeljcima 4.3. do 4.5.

3.4.   Priključci za punjenje gorivom

3.4.1.   Priključci za punjenje gorivom moraju biti zaštićeni od prljanja.

3.4.2.   Odredbe o homologaciji priključaka za punjenje gorivom

3.4.2.1.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 × najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojem je izložen ventil.

3.4.2.2.   Nazivna temperatura

3.4.2.2.1.   Vanjska temperatura: u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.

3.4.2.2.2.   Unutarnja temperatura: – 253 °C do + 85 °C

3.4.2.3.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.5.   Regulatori tlaka

3.5.1.   Odredbe o homologaciji regulatora tlaka

3.5.1.1.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 × najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojem je izložen ventil.

3.5.1.2.   Nazivna temperatura

3.5.1.2.1.   Vanjska temperatura: u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.

3.5.1.2.2.   Unutarnja temperatura: najmanje kao što je dana u dijelu 1. odjeljku 1.3.

3.5.1.3.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.6.   Osjetila

3.6.1.   Odredbe o homologaciji osjetila

3.6.1.1.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 × najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojemu je izložen ventil.

3.6.1.2.   Nazivna temperatura

3.6.1.2.1.   Kada djeluje pri temperaturi okoline: u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.

3.6.1.2.2.   Kada djeluje pri kriogeničkoj temperaturi: najniža radna temperatura: – 253 °C, najviša temperatura: + 85 °C ili 120 °C, u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.

3.6.1.3.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.7.   Savitljivi vodovi za gorivo

3.7.1.   Odredbe o homologaciji savitljivih vodova za gorivo

3.7.1.1.   Konstrukcija, proizvodnja i kontrola savitljivih vodova za gorivo moraju biti u skladu s normama EN 12434.

3.7.1.2.   Najviši dopušteni radni tlak (MAWP): 1,5 × najviši dopušteni radni tlak (MAWP) unutarnjeg spremnika ili najviši tlak kojem je izložen ventil.

3.7.1.3.   Nazivna temperatura

3.7.1.3.1.   Kada djeluje pri temperaturi okoline: u skladu s dijela 1. odjeljkom 1.3.

3.7.1.3.2.   Kada djeluje pri kriogeničkoj temperaturi: najniža radna temperatura: – 253 °C, najviša temperatura: + 85 °C ili + 120 °C, kako je navedeno u dijelu 1. odjeljku 1.3.

3.7.1.4.   Primjenjivi postupci ispitivanja

3.8   Odredbe o električnim sastavnim dijelovima vodikovog sustava

3.8.1.   Za sprečavanje električnog iskrenja:

3.8.2.   U slučaju provodnog izolatora električnog napajanja, za uspostavljanje izolirane i nepropusne električne veze, električna veza mora biti u nepropusno zabrtvljenoj izvedbi.

4.   POSTUPCI ISPITIVANJA

4.1.   Opće odredbe

4.1.1.   Ispitivanja nepropusnosti izvode se s plinom pod tlakom kao što su zrak ili dušik koji sadrže najmanje 10 % helija.

4.1.2.   Voda ili druga tekućina mogu se upotrijebiti sa postizanje zahtijevanog tlaka za tlačno ispitivanje.

4.1.3.   U svim zapisima o ispitivanju navodi se vrsta upotrijebljenog ispitnog medija, ako se upotrebljava.

4.1.4.   Trajanje ispitivanja za ispitivanja nepropusnosti i tlačna ispitivanja iznosi najmanje 3 minute više od vremenskog odziva osjetila.

4.1.5.   Sva se ispitivanja provode pri temperaturi okoline, osim ako nije je navedeno drukčije.

4.1.6.   Prije ispitivanja nepropusnosti različiti sastavni dijelovi moraju biti ispravno osušeni.

4.2.   Tlačno ispitivanje

4.2.1   Sastavni dio koji sadrži vodik, sa zatvorenim izlaznim otvorima u dijelu s visokim tlakom, mora izdržati bez vidljivog propuštanja ili deformacije ispitni tlak koji je 1,5 puta veći od njegovog najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP). Tlak se nakon toga poveća od 1,5 na 3 puta najviši dopušteni radni tlak (MAWP). Na sastavnom dijelu ne smije biti vidljivih znakova loma ili pukotina.

4.2.2.   Sustav za dovođenje tlaka mora biti opremljen ventilom za potpuno zatvaranje i mjerilom tlaka, koji ima raspon tlaka od najmanje 1,5 puta do najviše 2 puta veći od ispitnog tlaka i točnost mjerila tlaka od 1 % raspona tlaka.

4.2.3.   Za sastavne dijelove za koje je potrebno ispitivanje nepropusnosti, to se ispitivanje mora provesti prije tlačnog ispitivanja.

4.3.   Ispitivanje vanjskog propuštanja

4.3.1.   Sastavni dio ne smije pokazivati propuštanje na stablu, brtvama kućišta ili drugim spojevima niti smije pokazati znakove poroznosti na odljevcima tijekom ispitivanja koje je opisano u točki 4.4.3., pri svakom tlaku plina između 0 i njegovog najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP).

Ispitivanje se provodi na istoj opremi pod sljedećim uvjetima:

4.3.2.1.   pri temperaturi okoline;

4.3.2.2.   pri najnižoj radnoj temperaturi ili temperaturi tekućeg dušika nakon vremena dovoljnog za kondicioniranje na toj temperaturi da se postigne toplinska stabilnost;

4.3.2.3.   pri najvišoj radnoj temperaturi nakon vremena dovoljnog za kondicioniranje na toj temperaturi da se postigne toplinska stabilnost.

4.3.3.   Tijekom tog ispitivanja, oprema koja se ispituje spaja se na izvor tlaka plina. Upravljani ventil za isključivanje i mjerilo tlaka s rasponom tlaka od najmanje 1,5 puta do najviše 2 puta ispitni tlak, ugrađuju se u dovodni tlačni vod i točnost mjerila tlaka mora biti od 1 % raspona tlaka. Mjerilo tlaka ugrađuje se između upravljanog ventila za isključivanje i uzorka koji se ispituje.

4.3.4.   Tijekom cijelog ispitivanja, uzorak se ispituje na propuštanje, površinski aktivnom sredstvom bez pojave mjehurića ili s izmjerenim propuštanjem manjim od 10 cm3/sat.

4.4.   Ispitivanje izdržljivosti

4.4.1.   Sastavni dio vodikovog sustava mora moći zadovoljavati primjenjive zahtjeve za ispitivanje propuštanja iz odjeljaka 4.3. i 4.12., nakon što se povrgne propisanom broju ciklusa ispitivanja za taj sastavni dio u dijelu 3. odjeljcima 3.1. do 3.7.

4.4.2.   Odgovarajuća ispitivanja za vanjsko propuštanje i propuštanje na dosjedima, kako je opisano u odjeljcima 4.3. i 4.12., provode se odmah nakon ispitivanja izdržljivosti.

4.4.3.   Sastavni dio mora se sigurno spojiti na izvor suhog zraka ili dušika pod tlakom i povrgnuti propisanom broju ciklusa za posebni sastavni dio u dijelu 3. odjeljcima 3.1. do 3.7. Jedan ciklus, koji traje najmanje 10 ± 2 sekundi, sastoji se jednog otvaranja i jednog zatvaranja sastavnog dijela.

4.4.4.   Sastavni dio mora djelovati tijekom 96 % od broja određenih ciklusa pri temperaturi okoline i pri MAWP sastavnog dijela. Tijekom ciklusa zatvaranja, tlak iza ispitne naprave može se smanjiti na 50 % od MAWP sastavnog dijela.

4.4.5.   Sastavni dio mora djelovati tijekom 2 % od ukupnog broja ciklusa pri najvišoj temperaturi materijala (u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.) nakon vremena dovoljnog za kondicioniranje na toj temperaturi da se postigne toplinska stabilnost i pri MAWP. Sastavni dio mora biti u skladu s odjeljcima 4.3. i 4.12. pri odgovarajućoj najvišoj temperaturi materijala (u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.) nakon završetka ciklusa pri visokoj temperaturi.

4.4.6.   Sastavni dio mora djelovati tijekom 2 % od ukupnog broja ciklusa pri najnižoj temperaturi materijala (u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.), ali koja ne smije biti niža od temperature tekućega dušika, nakon vremena dovoljnog za kondicioniranje na toj temperaturi da se postigne toplinska stabilnost i pri MAWP sastavnog dijela. Sastavni dio mora zadovoljavati odredbe odjeljaka 4.3. i 4.12. pri odgovarajućoj najnižoj temperaturi materijala (u skladu s dijelom 1. odjeljkom 1.3.) nakon završetka ciklusa pri niskoj temperaturi.

4.5.   Ispitivanje funkcionalnosti

4.5.1.   Ispitivanje funkcionalnosti provodi se u skladu s normom EN 13648-1 ili EN 136482. Primjenjuju se posebni zahtjevi iz norme.

4.6.   Ispitivanje otpornosti na koroziju

4.6.1.   Metalni sastavni dijelovi vodikovog sustava moraju zadovoljavati ispitivanja propuštanja iz odjeljaka 4.3. i 4.12. nakon što su 144 sata izloženi ispitivanju u slanoj komori u skladu s normom ISO 9227, sa zatvorenim svim priključcima.

4.6.2.   Bakarni ili mesingani sastavni dio vodikovog sustava mora zadovoljavati ispitivanja propuštanja iz odjeljaka 4.3. i 4.12. nakon što je po 24 sata bio potopljen u amonijaku u skladu s normom ISO 6957, sa zatvorenim svim priključcima.

4.7.   Ispitivanje otpornosti na suhu zagrijanost

Ispitivanje se provodi u skladu s normom ISO 188. Ispitni dio mora biti 168 sati izložen zraku s temperaturom koja je jednaka najvišoj radnoj temperaturi. Promjena zatezne čvrstoće ne smije prelaziti + 25 %. Promjena prekidnog produljenja ne smije prelaziti sljedeće vrijednosti:

4.8.   Ispitivanje starenja zbog ozona

4.8.1.   Ispitivanje mora biti u skladu s normom ISO 1431-1. Ispitni dio, koji se opteretiti do 20 % produljenja, izlaže se 120 sati zraku temperature + 40 °C i s koncentracijom ozona 50 dijelova na 100 milijuna.

4.8.2.   Pukotine na ispitnom dijelu nisu dopuštene.

4.9.   Ispitivanje temperaturnim ciklusom

Nemetalni dio koji sadrži vodik mora zadovoljavati ispitivanja propuštanja iz odjeljaka 4.3. i 4.12. nakon što je pri najvišem dopuštenom radnom tlaku (MAWP) izložen 96 sati zraku s temperaturnim ciklusom od najniže do najviše radne temperature s vremenskim trajanjem ciklusa 120 minuta.

4.10.   Ispitivanje tlačnim ciklusom

4.10.1.   Svi savitljivi vodovi za gorivo moraju moći zadovoljavati primjenjive zahtjeve za ispitivanje nepropusnosti iz odjeljka 4.3., nakon što su podvrgnuti 6 000 tlačnih ciklusa.

4.10.2.   Tlak se mijenja od atmosferskog tlaka do najvišega dopuštenog radnog tlaka (MAWP) spremnika u manje od pet sekunda, a nakon vremena od najmanje pet sekunda smanji do atmosferskog tlaka u manje od pet sekunda.

4.10.3.   Odgovarajuće ispitivanje za vanjsko propuštanje, kako je navedeno u odjeljku 4.3., izvodi se odmah nakon ispitivanja izdržljivosti.

4.11.   Ispitivanje podnošljivosti na vodik

4.11.1.   Podnošljivost na vodik dokazuje se u skladu s normom ISO 11114-4.

4.11.2.   Materijali sastavnih dijelova u dodiru s kriogeničkom temperaturom moraju biti podnošljivi na kriogeničke temperature u skladu s normom EN 1252-1.

4.12.   Ispitivanje propuštanja na dosjedima

4.12.1.   Ispitivanja propuštanja na dosjedima provodi se na uzorcima koji su prethodno podvrgnuti ispitivanju vanjskog propuštanja navedenom u odjeljku 4.3.

4.12.2.   Ispitivanja propuštanja na dosjedima izvode se tako da je ulazni otvor uzorka ventila povezan s izvorom tlaka plina, da je ventil u zatvorenom položaju i da mu je izlazni otvor otvoren. Ventil s potpunim zatvaranjem i mjerilo tlaka koje ima raspon tlaka koji iznosi od najmanje 1,5 puta do najviše 2 puta ispitni tlak ugrade se u tlačni dovodni vod, a točnost mjerila treba biti 1 % raspona tlaka. Mjerilo tlaka mora se ugraditi između upravljanog ventila za isključivanje i ispitnog uzorka. Pri primijenjenom ispitnom tlaku koji odgovara najvišem dopuštenom radnom tlaku (MAWP), treba opažati da li dolazi do propuštanja kad je otvoreni izlazni otvor uronjen u vodu ili s mjerilom protoka koje se ugradi na strani ulaznog otvora ispitnog ventila. Mjerilo protoka za upotrijebljenu ispitnu tekućinu mora moći pokazati najveću dopuštenu veličinu propuštanja s točnošću ± 1 %.

4.12.3.   Dosjed ventila za isključivanje, kad je u zatvorenom položaju, ne smije propuštati više od 10 cm3/sat pri svakom tlaku plina između 0 i najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP).

4.12.4.   Nepovratni ventil, kad je u zatvorenom položaju, ne smije propuštati kad se izloži aerostatskom tlaku između 50 kPa i njegovog najvišeg dopuštenog radnog tlaka (MAWP).

4.12.5.   Kad se nepovratni ventili upotrebljavaju kao sigurnosni uređaj ili priključci za punjenje gorivom, tijekom ispitivanja ne smiju propuštati više od 10 cm3/sat.

4.12.6.   Uređaji za rasterećenje ne smiju propuštati više od 10 cm3/sat pri svakom tlaku plina između 0 i namještenog tlaka minus 10 %.

(1)  SL L 169, 8.7.1996., str. 1.

(2)  SL L 18, 21.1.1997., str. 7.

PRILOG IV.

Zahtjevi za sastavne dijelove vodikovih sustava i vodikove sustave namijenjene za uporabu stlačenog (plinovitog) vodika i njihovu ugradbu u vozila s pogonom na vodik

1.   UVOD

Ovim se Prilogom utvrđuju zahtjevi i postupci ispitivanja za sastavne dijelove vodikovih sustava i vodikove sustave namijenjene za uporabu stlačenog (plinovitog) vodika.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Broj sastavnih dijelova vodikovog sustava, priključaka i duljina vodova svodi na najmanju mjeru koja je spojiva sa sigurnošću i pravilnim djelovanjem vodikovog sustava.

2.2.   Proizvođač osigurava da su materijali upotrijebljeni u sastavnim dijelovima vodikovog sustava i vodikovom sustavu podnošljivi na vodik i očekivane dodatke i proizvodne onečišćivače te očekivane temperature i tlakove.

2.3.   Podnošljivost materijala na uvjete uporabe utvrđene u odjeljku 2.7. mora se dokazati ispitivanjima materijala iz dijelova 2. i 3.

2.4.   Razvrstavanje prema tlaku

Sastavni dijelovi vodikovog sustava razvrstavaju se s obzirom na njihov nazivni radni tlak i funkciju u skladu s člankom 1. točkama 2., 3. i 4.

2.5.   Proizvođač osigurava da je područje temperature u skladu s odjeljkom 2.7.5.

2.6.   Dokumentacija i izvještaji o ispitivanjima moraju biti dovoljno detaljni da omoguće neovisnom ispitnom laboratoriju ponavljanje odgovarajućih homologacijskih ispitivanja kao i rezultata ispitivanja.

2.7.   Uvjeti uporabe

Ako nije navedeno drukčije, u ovom Prilogu upotrebljavaju se sljedeći uvjeti uporabe.

2.7.1.   Vijek trajanja u uporabi

Vijek trajanja u uporabi spremnika vodika određuje proizvođač i može se razlikovati za različite primjene, ali ne smije prelaziti 20 godina.

2.7.2.   Radni tlak

Proizvođač vozila određuje nazivne radne tlakove vodikovog sustava i sastavnih dijelova vodikovog sustava. Za sastavne dijelove iza primarnog regulatora tlaka također se određuje MAWP.

MAWP mora biti jednak ili viši od namještenog tlaka zaštite od previsokog tlaka propisanog u dijelu 1. odjeljku 1.8.

2.7.3.   Vanjske površine

Učinci na vanjske površine ugrađenih sastavnih dijelova vodikovog sustava razmatraju se u odnosu na:

2.7.4.   Sastav plina

Stlačeni vodikov plin koji se upotrebljava za ispitivanje mora zadovoljavati sastav plina tipa 1., razreda A koji je određen u normi ISO/TS 14687-2, ili biti čišći.

2.7.5.   Temperature

2.7.5.1.   Temperature materijala

Običajno područje radne temperature za materijale koji se upotrebljavaju u sastavnim dijelovima vodikovog sustava je od – 40 °C do + 85 °C, osim ako:

2.7.5.2.   Temperature plina

Prosječna temperatura plina je između 40 °C i + 85 °C u uobičajenim uvjetima, uključujući punjenje i pražnjenje, osim ako proizvođač vozila ne odredi temperaturu nižu od – 40 °C.

2.7.6.   Ciklusi punjenja

Ovaj se odjeljak primjenjuje samo za sastavne dijelove vodikovog sustava razreda 0.

2.7.6.1.   Opće odredbe

Broj ciklusa punjenja za sastavne dijelove vodikovog sustava je 5 000, osim kad je drukčije navedeno u odjeljcima 2.7.6.2. i 2.7.6.3.

2.7.6.2.   Broj ciklusa punjenja ako je ugrađen sustav za upravljanje i nadzor uporabe

Pod uvjetom da je sustav za upravljanje i nadzor uporabe ugrađen kao dio vodikovog sustava, proizvođač određuje broj ciklusa punjenja za sastavne dijelove vodikovog sustava i on može biti manji od 5 000 ciklusa, ali ne manji od 1 000 ciklusa i može se razlikovati za različite primjene i odrediti na temelju očekivanog broja kilometara prevoženih tijekom životnog vijeka uporabe vozila i dosega s punim spremnikom goriva.

Sustav za upravljanje i nadzor uporabe sprečava svaku daljnju uporabu vozila kada se prijeđe određeni broj ciklusa punjenja, dok se sastavni dijelovi vodikovog sustava koji su prekoračili tu vrijednost ne zamijene novim.

Sigurnosni koncept sustava za upravljanje i nadzor uporabe odobrava se u skladu s Prilogom VI.

2.7.6.3.   Smanjeni broj ciklusa punjenja

Proizvođač vozila može odrediti smanjeni broj ciklusa punjenja za sastavne dijelove vodikovog sustava, izračunano po sljedećim formulama:

Broj ciklusa punjenja na temelju 20 godina vijeka trajanja: 5 000

Smanjeni vijek trajanja: x godina; x ≥ 1

Smanjeni broj ciklusa punjenja: 1 000 + 200*x

Sastavni dijelovi vodikovog sustava zamjenjuju se prije nego što prekorače predviđeni vijek trajanja.

2.7.7.   Radni ciklusi

2.7.7.1.   Opće odredbe

Broj radnih ciklusa za sastavne dijelove vodikovog sustava je 50 000 ciklusa osim kako je dozvoljeno u odjeljcima 2.7.7.2. i 2.7.7.3.

2.7.7.2.   Broj radnih ciklusa ako je ugrađen sustav za upravljanje i nadzor uporabe

Pod uvjetom da je sustav za upravljanje i nadzor uporabe ugrađen kao dio vodikovog sustava, proizvođač vozila može na temelju računskog vijeka trajanja sastavnog dijela smanjiti broj radnih ciklusa za sastavne dijelove vodikovog sustava na manje od 50 000 ciklusa, ali ne manje od 10 000 ciklusa.

Sustav za upravljanje i nadzor uporabe sprečava svaku daljnju uporabu vozila kada se prijeđe određeni broj radnih ciklusa, dok se sastavni dijelovi vodikovog sustava koji su prekoračili tu vrijednost ne zamijene novima.

Sigurnosni koncept sustava za upravljanje i nadzor uporabe odobrava se u skladu s Prilogom VI.

2.7.7.3.   Smanjeni broj radnih ciklusa

Proizvođač vozila može odrediti smanjeni broj radnih ciklusa za sastavne dijelove vodikovog sustava, izračunano prema sljedećim formulama:

Broj radnih ciklusa na temelju vijeka trajanja od 20 godina: 50 000

Smanjeni vijek trajanja: x godina; x ≥ 1

Smanjeni broj ciklusa punjenja:

10 000 + 2 000*x

Sastavni dijelovi vodikovog sustava zamjenjuju se prije nego što prekorače predviđeni vijek trajanja.

DIO 1.

Zahtjevi za ugradbu sastavnih dijelova vodikovih sustava i vodikovih sustava namijenjenih za uporabu stlačenog (plinovitog) vodika u vozila s pogonom na vodik

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   Poduzimaju se razumne mjere opreza da se izbjegne štetan utjecaj neispravnosti drugih krugova na vodikov sustav.

1.2.   Povećava se tlak u vodikovom sustavu do nazivnog radnog tlaka uporabom 100 % vodika i ispituje se, osim spremnika, na propuštanje površinskim aktivnim sredstvom bez pojave mjehurića tijekom tri minute, ili upotrebljavajući neku drugu dokazano istovrijednu metodu.

1.3.   U slučaju propuštanja ili ozračivanja, vodik se ne smije nakupljati u zatvorenim ili poluzatvorenim prostorima vozila.

1.4.   Sastavni dijelovi vodikovog sustava koji bi mogli propuštati vodik i koji su ugrađeni u prostoru za putnike, prtljažniku ili drugom prostoru koji nema odzračivanja, nalaze se u kućištu koje je nepropusno za plin u skladu s odredbama odjeljka 10. ili su izolirani na neki drugi način.

1.5.   Relativni tlak od najmanje 0,2 Mpa održava se u spremniku ili sklopu spremnika pri temperaturi okoline.

1.6.   Svi uređaji za rasterećenje, drugi sigurnosni sastavni dijelovi i odzračni vodovi zaštićuju se od neovlaštenih zahvata koliko je razumno izvodljivo.

1.7.   Ako se automatski ventil ne aktivira, ventil se preklapa na najsigurniji način djelovanja za posebnu primjenu.

1.8.   Vodikov sustav iza regulatora tlaka zaštićuje se od previsokog tlaka radi mogućeg oštećenja regulatora tlaka. Ako se upotrebljava uređaj za zaštitu od previsokog tlaka, namješteni tlak takvog uređaja mora biti niži ili jednak MAWP-u za odgovarajući dio vodikovog sustava.

1.9.   Osigurava se sustav za otkrivanje neispravnosti u jednom od dvaju krugova izmjenjivača topline i sprečavanje prodora vodika u drugi (druge) krug (krugove), ako spojna mjesta ne mogu izdržati gubitak tlaka u jednom od dvaju krugova.

2.   UGRADBA SPREMNIKA U VOZILO

2.1.   Spremnik ili sklop spremnika može ispunjavati integrirane funkcije vozila. Spremnik ili sklop spremnika konstruira se tako da ispunjava zahtjeve integriranih funkcija i zahtjeve za spremnik utvrđene u dijelu 2.

Spremnici za vodik, uključujući sigurnosne uređaje s kojima su opremljeni, ugrađuju se i pričvršćuju tako da se sljedeća ubrzanja mogu apsorbirati bez loma pričvršćenja ili olabavljenosti spremnika (dokazivanje ispitivanjem ili računski). Upotrijebljena masa mora odgovarati potpuno opremljenom i napunjenom spremniku ili sklopu spremnika.

Vozila kategorija M1 i N1:

Vozila kategorija M2 i N2:

Vozila kategorija M3 i N3:

2.3.   Odredbe odjeljka 2.2. ne primjenjuju se ako je vozilo homologirano u skladu s Direktivama 96/27/EZ i 96/79/EZ.

2.4.   Uređaj (uređaji) za rasterećenje u skladu s odjeljkom 5. čine protupožarnu zaštitu za spremnik ili sklop spremnika, da se spriječi rasprsnuće. Toplinska izolacija ili druge zaštitne mjere ne smiju utjecati na odziv i djelovanje uređaja za rasterećenje.

2.5.   Spremnik ili sklop spremnika s nemetalnim unutarnjim spremnikom (spremnicima) ne smije se ugraditi u prostor za putnike, prostor za prtljagu ili druga mjesta bez dovoljnog provjetravanja, osim ako je ugrađen u sustav koji osigurava da propušteni vodik bude odveden iz vozila, npr. je ugrađen u kućište nepropusno za plin koje je u skladu s točkom 10.

3.   UKLONJIVI SUSTAV ZA POHRANJIVANJE

3.1.   Sastavni dijelovi vodikovog sustava u uklonjivom sustavu za pohranjivanje moraju ispunjavati sve zahtjeve ove Uredbe ako je vodikov sustav trajno ugrađen u vozilo.

3.2.   Uklonjivi sustav za pohranjivanje može se za punjenje ukloniti iz vozila. Spremnik (spremnici) ili sklop spremnika i sastavni dijelovi vodikovog sustava koji tvore uklonjivi sustavu za pohranjivanje trajno se ograđuju u uklonjivom sustavu za pohranjivanje.

3.3.   Uklonjivi sustav za pohranjivanje štititi spremnik (spremnike) ili sklop spremnika i sastavne dijelove vodikovog sustava koji tvore uklonjivi sustav za pohranjivanje od oštećenja tijekom radnji potrebnih za ugradbu, uklanjanje, pohranjivanje i rukovanje.

3.4.   Poduzimaju se učinkovite mjere za sprečavanje nedopuštenog uklanjanja uklonjivog sustava za pohranjivanje.

3.5.   Osigurava se jedno spojno mjesto za protok vodika između uklonjivog sustava za pohranjivanje i dijela vodikovog sustava koji je trajno ugrađen u vozilu. Nazivni radni tlak vodikovog sustava na spojnom mjestu mora biti 3,0 MPa ili niži.

3.6.   Kada je uklonjivi sustav za pohranjivanje ugrađen u vozilu, spajanje s dijelom vodikovog sustava koji je trajno ugrađen u vozilu provodi se bez uporabe alata i mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljaka 1.2. i 2.2.

3.7.   Pri odspajanju uklonjivog sustava za pohranjivanje, obujam oslobođenog vodika ne smije prelaziti 200 Ncm3 i u blizini ne smije biti mogući izvora zapaljenja. Poduzimaju se mjere za sprečavanje skupljanja vodika u slučaju uzastopnih odspajanja.

3.8.   Dio priključka uklonjivog sustava za pohranjivanje koji je trajno ugrađen na vozilo mora biti jedinstveno konstrukcijsko rješenje za određeni tip vozila i ne smije biti spojiv s normiranim mlaznicama za punjenje za vodik ili druga plinovita goriva.

3.9.   Protok vodika iz uklonjivog sustava za pohranjivanje sprečava se ako je najviši dopušteni radni tlak ugrađenog uklonjivog sustava za pohranjivanje viši od najvišeg dopuštenog radnog tlaka trajno ugrađenog dijela vodikovog sustava u vozilu.

3.10.   Otvaranje automatskog (automatskih) ventila, ugrađenog (ugrađenih) na spremnik (spremnike) ili sklop spremnika ne smije biti moguće dok uklonjivi sustav za pohranjivanje nije ispravno spojen na trajno ugrađeni dio vodikovog sustava u vozilu. Preko sustava spojnih mjesta vozila treba provjeriti da je uspostavljena ispravna veza između uklonjivog sustava za pohranjivanje i vozila prije nego se omogući otvaranje automatskog (automatskih) ventila. Sustav spojnih mjesta vozila treba također provjeriti da je uklonjivi sustav za pohranjivanje spojiv s vodikovim sustavom vozila prije nego se omogući otvaranje automatskog (automatskih) ventila.

3.11.   Odspajanje ili uklanjanje uklonjivog sustava za pohranjivanje ne smije biti moguće dok automatski ventil koji je ugrađen na spremnik (spremnike) ili sklop spremnika nije u zatvorenom položaju i dok svi izvori paljenja na vozilu nisu ugašeni, na primjer grijači u vozilu.

3.12.   Uporaba vodikovog sustava ne smije biti moguća u slučaju djelomične ili potpune neispravnosti priključka uklonjivog sustava za pohranjivanje ili električnih priključaka između uklonjivog sustava za pohranjivanje i vozila, što bi moglo nepovoljno utjecati na sigurnost vodikovog sustava.

3.13.   Postupci ugradbe i uklanjanja uklonjivog sustava za pohranjivanje prikazani su na naljepnici pričvršćenoj na vozilu blizu mjesta ugradbe uklonjivog sustava za pohranjivanje. Na naljepnici je također naveden nazivni radni tlak spremnika ili sklopa spremnika i priključka uklonjivog sustava za pohranjivanje.

3.14.   Na uklonjivi sustav za pohranjivanje pričvršćuje se naljepnica na kojoj je naveden nazivni radni tlak spremnika ili sklopa spremnika i značajke priključka uklonjivog sustava za pohranjivanje.

3.15.   Broj EZ homologacije tipa vozila također se navodi na uklonjivom sustavu za pohranjivanje.

4.   AUTOMATSKI VENTILI ILI NEPOVRATNI VENTILI ZA IZOLACIJU SPREMNIKA ILI SKLOPA SPREMNIKA ILI POGONSKOG SUSTAVA

4.1.   Automatski zaporni ventili se upotrebljavaju u skladu s Prilogom VI. odjeljkom 6. Uredbe (EZ) br. 79/2009 i moraju biti zatvoreni u praznom hodu Ako se upotrebljava sklop spremnika, ventil se ugrađuje izravno na jednom spremniku ili unutar njega.

4.2.   Priključci za punjenje gorivom upotrebljavaju se u skladu s Prilogom VI. odjeljkom 4. Uredbe (EZ) br. 79/2009. Ako se upotrebljava sklop spremnika, ventil se ugrađuje izravno na jednom spremniku ili unutar njega.

4.3.   Ako se u spremniku ili sklopu spremnika upotrebljava jedan vod za punjenje i dovod goriva, on se osigurava, kako je opisano u odjeljku 4.2. na vodu za punjenje na spoju između voda za punjenje i voda za dovod goriva.

4.4.   U slučaju prekidanja vodova za punjenje ili vodova za dovod goriva, izolirajući ventili iz odjeljaka 4.1. i 4.2. ne smiju se odvojiti od spremnika ili sklopa spremnika.

4.5.   Automatski ventili koji izoliraju svaki spremnik ili sklop spremnika zatvaraju se u slučaju neispravnog rada vodikovog sustava što rezultira ispuštanjem vodika ili većim propuštanjima između spremnika ili sklopa spremnika i sustava za pretvorbu vodika.

4.6.   Dotok goriva u pogonski sustav osigurava se automatskim ventilom. Automatski ventil funkcionira tako da se dovod vodika u pogonski sustav prekine kad se pogonski sustav isključi, bez obzira na položaj sklopke za aktiviranje, i ostane prekinut dok pogonski sustav ponovno ne počne djelovati.

4.7.   Dotok goriva u druge sustave za pretvorbu vodika osigurava se automatskim ventilom. Automatski ventil funkcionira tako da se prekine dovod vodika u druge sustave za pretvorbu vodika kad se odgovarajući sustav za pretvorbu vodika isključi, bez obzira na položaj sklopke za aktiviranje, i ostane prekinut dok sustav za pretvorbu vodika ponovno ne počne djelovati.

5.   UREĐAJ (UREĐAJI) ZA RASTEREĆENJE

5.1.   Za potrebe spremnika konstruiranih za uporabu stlačenog (plinovitog) vodika, uređaj za rasterećenje je uređaj koji aktivira toplina, koji se ne može ponovno zatvoriti kad se jednom otvori, i koji sprečava da se spremnik rasprsne kad je izložen vatri.

5.2.   Uređaj za rasterećenje ugrađuje se izravno u otvor spremnika ili barem u jedan od spremnika u sklopu spremnika ili u otvor na ventilu ugrađenom na spremnik, tako da ispušta vodik u atmosferu kroz odvodni kanal s izlaznim otvorom na vanjskoj strani vozila.

5.3.   Uređaje za rasterećenje ne smije biti moguće izolirati od spremnika zaštićenog uređajem za rasterećenje, u slučaju uobičajenog djelovanja ili neispravnosti drugog sastavnog dijela.

5.4.   Ispuštanje vodikovog plina iz uređaja za rasterećenje ne smije biti usmjereno:

5.5.   Unutarnje dimenzije odvodnog kanala ne ometaju djelovanje uređaja za rasterećenje.

5.6.   Odzračni vod uređaja za rasterećenje zaštićuje se na razumno izvediv način od začepljenja prouzročenog prljavštinom, ledom i prodorom vode.

5.7.   Izlazni otvor uređaja za rasterećenje usmjeren je tako da ako se odzračni vod odvoji od uređaja za rasterećenje, izlazni mlaz plina nije usmjeren izravno u druge spremnike ili sklopove spremnika koji nisu zaštićeni.

6.   VENTIL (VENTILI) ZA RASTEREĆENJE

6.1.   Ako se upotrebljava ventil za rasterećenje, on se ugrađuje tako da ispušta vodik u atmosferu kroz odvodni kanal s izlaznim otvorom na vanjskoj strani vozila.

6.2.   Ventil za rasterećenje ne smije biti moguće izolirati od sastavnih dijelova vodikovog sustava ili dijela vodikovog sustava spremnika koji on štiti, u slučaju uobičajenog djelovanja ili neispravnosti drugog sastavnog dijela.

6.3.   Ispuštanje vodikovog plina iz ventila za rasterećenje ne smije biti usmjereno:

6.4.   Izlazni otvor ventila za rasterećenje zaštićuje se na razumno izvediv način od začepljenja, npr. prouzročenog prljavštinom, ledom i prodorom vode.

7.   KRUTI I SAVITLJIVI VODOVI ZA GORIVO

7.1.   Kruti vodovi za gorivo osiguravaju se tako da nisu izloženi kritičnim vibracijama ni drugim opterećenjima.

7.2.   Savitljivi vodovi za gorivo osiguravaju se tako da nisu izloženi opterećenjima na torziju i abraziji.

7.3.   Kruti i savitljivi vodovi za gorivo konstruiraju se tako da su na najmanju moguću mjeru smanjena opterećenja u vodovima tijekom skidanja ili postavljanja spojnih sastavnih dijelova vodikovog sustava.

7.4.   U točkama pričvršćenja, kruti i savitljivi vodovi za gorivo pričvršćuju se tako da se spriječe galvanska i pukotinska korozija (raspukline).

7.5.   Kruti i savitljivi vodovi za gorivo polažu se tako da je na najmanju moguću mjeru smanjena opasnost slučajnog oštećenja, bilo unutar vozila (namještanje ili pomicanje prtljage ili drugog tereta) ili izvan njega (udarci zbog neravnog terena ili dizalica za vozila itd.).

7.6.   Na prolaznim mjestima kroz nadogradnju vozila ili druge sastavne dijelove vodikovog sustava, vodovi za gorivo opremaju se brtvama ili drugim zaštitnim materijalom.

7.7.   Ako su spojni elementi ugrađeni u prostoru za putnike ili zatvoreni prostor za prtljagu, vodovi za gorivo i spojni elementi zatvaraju se nepropusnom oblogom koja zadovoljava iste zahtjeve koji su određeni u odjeljku 10. za kućište nepropisno za plin.

8.   SPOJNI ELEMENTI IZMEĐU SASTAVNIH DIJELOVA VODIKOVOG SUSTAVA

8.1.   Proizvođač vozila osigurava da su materijali upotrijebljeni u spojnim elementima izabrani tako da se spriječi galvanska i pukotinska korozija (raspukline).

8.2.   Broj spojeva mora biti najmanji mogući.

8.3.   Proizvođač utvrđuje za potrebe inspekcijskih pregleda načine za ispitivanje nepropusnosti spojeva. Ako je propisano ispitivanje nepropusnosti s površinski aktivnim sredstvom, svi spojevi nalaze se na mjestima pristupačnim za pregled.

9.   SUSTAV PUNJENJA

9.1.   Priključak za punjenje osigurava se od pogrešnog namještanja i okretanja. Priključak se također zaštićuje od nedopuštenog zahvata i ulaska prljavštine ili vode koliko je razumno moguće izvodivo, npr. sa zaključanim vratašcima. Priključak je zaštićen od svih razumno predvidivih pogrešaka rukovanja.

9.2.   Priključak za punjenje se ugrađuje tako da za punjenje nije potrebno prolaziti kroz prostor za putnike, prostor za prtljagu ili neki drugi neprozračivani prostor.

9.3.   Priključak za punjenje se ne smije ugraditi u vanjske elemente koji apsorbiraju energiju, npr. branik.

9.4.   Nazivni radni tlak priključka za punjenje mora biti jednak nazivnom radnom tlaku sastavnih dijelova vodikovog sustava razreda 0 ispred primarnog regulatora tlaka, uključujući i taj regulator.

9.5.   Potrebno je osigurati da tijekom punjenja pogonski sustav ili sustav (sustavi) za pretvorbu vodika osim sigurnosnih uređaja ne djeluju i da je vozilo imobilizirano.

9.6.   Naljepnice se postavljaju blizu priključka, na primjer na unutarnjoj strani poklopca spremnika, i imati sljedeće podatke:

Plin H2

„xx” MPa

pri čemu je „xx” = nazivni radni tlak spremnika.

10.   KUĆIŠTE NEPROPUSNO ZA PLIN

10.1.   Kućište nepropusno za plin odzračuje se u atmosferu

10.2.   Ventilacijski otvor kućišta nepropusnog za plin treba biti na najvišoj točki kućišta, kada je ugrađeno u vozilo, koliko je to razumno izvedivo. On ne smije ventilirati u kućište kotača i ne smije biti usmjeren prema izvoru topline kao što je ispušni sustav. Osim toga, mora se odzračivati tako da vodik ne može ući u unutarnjost vozila.

10.3.   Električne veze i električni sastavni dijelovi u kućištu nepropusnom za plin proizvedeni su tako da ne proizvode iskre.

10.4.   Tijekom ispitivanja ventilacijski kanal mora biti nepropusno zabrtvljen, a kućište nepropusno za plin mora zadovoljavati zahtjeve za propuštanje iz odjeljka 1.2. pri tlaku 0,01 MPa bez pojave trajnih deformacija.

10.5.   Svaki spojeni sustav pričvršćuje se obujmicama ili na drugi način na kućište nepropusno za plin ili nepropusnu oblogu i prolaz, tako da se napravi spoj koji zadovoljava zahtjeve za propuštanje iz odjeljka 10.4.

11.   ELEKTRIČNA INSTALACIJA

11.1.   Električni sastavni dijelovi vodikovog sustava zaštićuju se od preopterećenja.

11.2.   Priključci za napajanje ne smiju omogućavati ulazak vodika kada postoje sastavni dijelovi vodikovog sustava ili ako je moguće propuštanje vodika.

12.   SUSTAVI AKTIVNE SIGURNOSTI

12.1.   Sustavi aktivne sigurnosti sigurni su na smetnje ili redundantni.

12.2.   Ako su sustavi aktivne sigurnosti sigurni na smetnje ili se radi o samonadzornim elektroničkim sustavima, primjenjuju se posebni zahtjevi u skladu s Prilogom VI.

13.   ZAHTJEVI ZA TEHNIČKI PREGLED VODIKOVOG SUSTAVA

13.1.   Svaki vodikov sustav pregledava se najmanje svakih 48 mjeseci od dana početka uporabe i pri svakoj ponovnoj ugradbi.

13.2.   Pregled obavlja tehnička služba u skladu sa tehničkim odredbama proizvođača, kako je navedeno u Prilogu I. dijelu 3.

DIO 2.

Zahtjevi spremnike za vodik konstruirane za uporabu stlačenog (plinovitog) vodika

1.   UVOD

Ovim se dijelom određuju zahtjevi i postupci ispitivanja za spremnike za vodik konstruirane za uporabu stlačenog (plinovitog) vodika.

1.1.   Tipovi spremnika

Spremnici se razvrstavaju po tipovima u skladu s tipom konstrukcije kako je navedeno u Prilogu IV. točki 1. Uredbe (EZ) br. 79/2009.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Proizvođač može sam odrediti oblik spremnika pod uvjetom da on ispunjava sve odgovarajuće odredbe utvrđene u odjeljku 3.

2.2.   Sklop spremnika

2.2.1.   Sklop spremnika se homologira kao jedan spremnik ako su sklop spremnika i sastavni spremnici homologirani u skladu s odredbama utvrđenim u odjeljcima 3. i 4.

2.2.2.   Sklop spremnika je homologiran također kao jedan spremnik ako sklop spremnika ispunjava odredbe utvrđene u odjeljcima 3. i 4. Sastavni spremnici ne trebaju ispunjavati odredbe utvrđene u odjeljcima 3. i 4. pod uvjetom da sklop spremnika ispunjava sve odredbe odjeljaka 3. i 4. koje se odnose na upotrijebljenu vrstu materijala i način proizvodnje.

2.2.3.   Neovisno o zahtjevima iz odjeljaka 2.2.1. i 2.2.2., sklop spremnika ispunjava zahtjeve iz odjeljaka 4.2.4. (ispitivanje izlaganjem vatri), 4.2.10. (ispitivanje oštećivanjem udarom) i 4.2.11. (ispitivanje nepropusnosti).

2.2.4.   Dopuštena su najviše četiri spremnika u sklopu spremnika.

2.2.5.   Savitljivi vodovi za gorivo ne smiju se upotrebljavati u sklopu spremnika kao ugrađeni međusobno povezani vodovi za gorivo.