o izmjeni direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ u pogledu kapitalnih zahtjeva za knjigu trgovanja i za resekuritizacije te za nadzorni pregled politika nagrađivanja

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

Kada države članice donose mjere navedene u ovom stavku, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Zakoni i drugi propisi potrebni za usklađivanje s točkom 1. Priloga I., zahtijevaju da kreditne institucije primjenjuju u njoj utvrđena načela na:

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktivom.

S obzirom na međunarodnu prirodu Baselskog okvira i rizike povezane s primjenom izmjena u tom okviru u najvažnijim jurisdikcijama koja se ne odvija istodobno, Komisija do 31. prosinca 2010. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o ostvarenom napretku prema međunarodnoj primjeni promjena koje se odnose na okvir adekvatnosti kapitala, zajedno s odgovarajućim prijedlozima.

Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(2) Mišljenje od 20. siječnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 7. srpnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. listopada 2010.

PRILOG I.

Prilozi V., VI., VII., IX. i XII. Direktivi 2006/48/EZ mijenjaju se kako slijedi:

U Prilogu V. dodaje se sljedeći odjeljak:

„11. POLITIKE NAGRAĐIVANJA

23.

Prilikom utvrđivanja i primjene cjelokupnih politika nagrađivanja, uključujući plaće i diskrecijske mirovinske povlastice, za kategorije zaposlenika, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelji rizika, osoblje zaposleno na kontrolnim funkcijama i bilo koji zaposlenik koji prima ukupan iznos nagrađivanja koje ga svrstava u isti platni razred kao i više rukovodstvo i preuzimatelje rizika, čije profesionalne djelatnosti imaju značajan utjecaj na njihov profil rizika, kreditne institucije moraju postupati u skladu sa sljedećim načelima na način i u mjeri koja je primjerena obzirom na njihovu veličinu, unutarnju organizaciju i prirodu, djelokrug i složenost njihovih poslova:

(a)	politika nagrađivanja dosljedno odražava i promiče učinkovito upravljanje rizicima i ne potiče preuzimanje rizika koji prelaze razinu rizika koji kreditna institucija tolerira;

(b)	politika nagrađivanja je u skladu s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima kreditne institucije te uključuju mjere za sprječavanje sukoba interesa;

(c)	uprava kreditne institucije u svojoj nadzornoj funkciji donosi i povremeno preispituje opća načela politike nagrađivanja i odgovorna je za njeno provođenje;

(d)	provođenje politike nagrađivanja podliježe, najmanje jednom godišnje, središnjem i nezavisnom internom nadzoru u pogledu sukladnosti s politikama i postupcima nagrađivanja koje je prihvatila uprava u svojoj nadzorni funkciji;

(e)	osoblje zaposleno na kontrolnim funkcijama neovisno je od poslovnih jedinica koje oni nadziru, imaju odgovarajuće ovlaštenje i nagrađeni su u skladu s ostvarenjem ciljeva koji su povezani s njihovim funkcijama, neovisno od uspješnosti poslovnih područja koja su pod njihovom kontrolom;

(f)	nagrađivanje visoko pozicioniranih zaposlenika na funkcijama upravljanja rizicima i usklađenosti sa zakonodavstvom neposredno nadzire odbor iz točke 24. ili, ako takav odbor nije uspostavljen, uprava u svoji nadzorni funkciji;

(g)	ako je nagrađivanje povezano s rezultatima, ukupan iznos nagrađivanja temelji se na kombinaciji ocjene rezultata pojedinca i dotične poslovne jedinice te ukupnih rezultata kreditne institucije, prilikom ocjene rezultata pojedinca uzimaju se u obzir financijski i nefinancijski kriteriji;

(h)

ocjena rezultata utvrđena je unutar četverogodišnjeg okvira kako bi se osiguralo da se postupak ocjenjivanja temelji na dugoročnim rezultatima i da je stvarno plaćanje komponenti koje se temelje na rezultatu, raspoređeno tijekom razdoblja koje uzima u obzir temeljni poslovni ciklus kreditne institucije i njene poslovne rizike;

(i)	ukupno varijabilno nagrađivanje ne ograničava sposobnosti kreditne institucije da ojača svoju kapitalnu osnovu;

(j)	zajamčeno varijabilno nagrađivanje je iznimno i pojavljuje se samo prilikom zapošljavanja novih djelatnika te je ograničeno na prvu godinu zaposlenja;

(k)

u slučaju kreditnih institucija koje imaju koristi od iznimnih vladinih intervencija:

i.	varijabilno nagrađivanje se stoga strogo ograničava kao postotak neto prihoda, u slučaju kad to nije u skladu s održavanjem čvrste kapitalne osnove i pravodobnim izlaskom iz državnih potpora;

ii.

mjerodavna nadležna tijela zahtijevaju od kreditnih institucija da ograniče nagrađivanje na način koji je u skladu sa zdravim upravljanjem rizicima i dugoročnim rastom, uključujući, prema potrebi, utvrđivanje limita za nagrađivanje osoba koje stvarno upravljaju poslovanjem kreditne institucije u smislu članka 11. stavka 1.;

iii.	nikakva varijabilna komponenta nagrađivanja se ne isplaćuje osobama koje stvarno upravljaju poslovanjem kreditne institucije u smislu članka 11. stavka 1., osim kad je to opravdano;

(l)

fiksne i varijabilne komponente ukupnog nagrađivanja primjereno su uravnotežene, a fiksna komponenta predstavlja dovoljno visok udio cjelokupnog nagrađivanja da omogući primjenu potpuno fleksibilne politike u pogledu varijabilnih komponenti nagrađivanja, uključujući mogućnost da se ne plati varijabilna komponenta nagrađivanja.

Kreditne institucije moraju utvrditi odgovarajuće omjere između fiksne i varijabilne komponente ukupnog nagrađivanja;

(m)	plaćanja koja se odnose na prijevremeni raskid ugovora, odražavaju rezultate ostvarene tijekom vremena i koncipirana tako da se ne nagrađuje neuspjeh;

(n)

mjerenje rezultata koje se koristi za izračun varijabilnih komponenti nagrađivanja ili skupove varijabilnih komponenti nagrađivanja, uključuje ispravak za sve vrste trenutnih i budućih rizika, te uzima u obzir trošak kapitala i potrebnu likvidnost.

Raspodjela varijabilnih komponenti nagrađivanja u okviru kreditne institucije također uzima u obzir sve vrste sadašnjih i budućih rizika;

(o)

znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 50 % od bilo kojeg varijabilnog nagrađivanja sastavljen je od odgovarajućeg salda:

i.	dionica ili istovjetnih vlasničkih udjela, ovisno o pravnoj strukturi dotične kreditne institucije, ili u slučaju kreditne institucije koja ne kotira na burzi, ostalih istovjetnih negotovinskih instrumenta; te

ii.	gdje je to primjereno, ostalih instrumenata u smislu članka 66. stavka 1a. točke (a) koji na odgovarajući način odražavaju kreditnu kvalitetu kreditne institucije kao institucije s kontinuiranim poslovanjem.

Instrumenti koji se navode u ovoj točki podliježu odgovarajućoj politici zadržavanja koja je namijenjena tome da uskladi poticaje s dugoročnim interesima kreditne institucije. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu ograničiti vrste i oblike tih instrumenata ili, prema potrebi, zabraniti određene instrumente. Ova se točka primjenjuje na udjele varijabilne komponente nagrađivanja odgođenog u skladu s točkom (p), i udjele varijabilne komponente nagrađivanja koje nije odgođeno;

(p)

znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 40 % varijabilne komponente nagrađivanja odgađa se tijekom razdoblja koje nije kraće od tri do pet godina, a točno je usklađeno s prirodom poslovanja, njegovim rizicima i aktivnostima dotičnog zaposlenika.

Nagrađivanje koje se plaća na temelju mehanizama s odgodom, na dospijeva brže od onoga temeljenog po načelu razmjernosti. U slučaju varijabilne komponente nagrađivanja, posebno visok iznos, od najmanje 60 % iznosa je odgođen. Dužina razdoblja odgode utvrđuje se u skladu s poslovnim ciklusom, prirodom poslovanja, njegovim rizicima i aktivnostima dotičnog zaposlenika;

(q)

varijabilno nagrađivanje, uključujući odgođeni udio, isplaćuje se ili dospijeva samo ako je održivo obzirom na financijsku situaciju kreditne institucije u cijelosti i opravdano u odnosu na uspješnost kreditne institucije, poslovne jedinice i dotičnog pojedinca.

Ne dovodeći u pitanje opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, ukupno varijabilno nagrađivanje biti će u znatnoj mjeri umanjeno kad financijski rezultati kreditne institucije budu manji od očekivanih ili negativni, uzimajući u obzir kako trenutačno nagrađivanje tako i umanjenja u isplatama prethodno zarađenih iznosa, uključujući i kroz sustava malusa ili povrat sredstava;

(r)

mirovinska politika je u skladu s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima kreditne institucije.

Ako zaposlenik napušta kreditnu instituciju prije umirovljenja, kreditna institucija vodi diskrecijske mirovinske povlastice tijekom razdoblja od pet godina u obliku instrumenata iz točke (o). U slučaju zaposlenika koji je stekao uvjete za mirovinu, diskrecijske mirovinske povlastice se isplaćuju u obliku instrumenata iz točke (o), što podliježe petogodišnjem razdoblju zadržavanja;

(s)	od zaposlenika se zahtijeva da se obvežu da neće koristiti strategije osobne zaštite od rizika ili osiguranje povezano s nagrađivanjem i odgovornošću usmjereno prema slabljenju učinaka usklađenosti s rizikom koji su ugrađeni u njihovim mehanizmima nagrađivanja;

(t)

varijabilno nagrađivanje se ne isplaćuje putem instrumenata ili po metodama koje olakšavaju izbjegavanje zahtjeva iz ove direktive.

Kreditne institucije primjenjuju načela utvrđena u ovoj točki na razini skupine, matičnog društva i društva kćeri, uključujući one osnovane u offshore financijskim središtima.

24.

Kreditne institucije koje su značajne zbog svoje veličine, unutarnje organizacije i prirode, djelokruga i složenosti poslova, osnivaju ili pristupa zasnovanih na naprednom mjerenju. Odbor za naknade za rad osniva se na način koji mu omogućuje da iskaže kompetentno i nezavisno mišljenje o politikama i praksi nagrađivanja te poticajima uspostavljenima za upravljanje rizikom, kapitalom i likvidnošću.

Odbor za naknade za rad odgovoran je za pripremu odluka u vezi nagrađivanja, uključujući one koje imaju utjecaj na rizike i upravljanje rizicima dotične kreditne institucije, a koje bi trebala donijeti uprava u svojoj nadzornoj funkciji. Predsjednik i članovi odbora za naknade za rad moraju biti članovi uprave koji u dotičnoj kreditnoj instituciji ne provode nikakve izvršne funkcije. Prilikom pripreme takvih odluka, odbor za naknade za rad uzima u obzir dugoročne interese dioničara, investitora i ostalih dionika u kreditnoj instituciji.”

Dio 1. Priloga VI. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 8. zamjenjuje se sljedećom:

„8.

Ne dovodeći u pitanje točke 9., 10. i 11., izloženosti prema regionalnoj i lokalnoj upravi ponderiraju se kao izloženosti prema institucijama, što podliježe točki 11a. Ovaj je tretman neovisan od mogućnosti korištenja diskrecijskog prava iz članka 80. stavku 3. Povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz točaka 31., 32. i 37. se ne primjenjuje.”;

(b)

umeće se sljedeća točka:

„11a.

Ne dovodeći u pitanje točke 9., 10. i 11., na izloženosti prema regionalnoj i lokalnoj upravi država članica koje su denominirane i financirane u domaćoj valuti te regionalne i lokalne uprave, primjenjuje se faktor rizika od 20 %.”;

(c)

točka 68. mijenja se kako slijedi:

u prvom stavku, točke (d) i (e) zamjenjuju se sljedećim:

„(d)

kreditima koji su osigurani stambenim nekretninama ili udjelima u finskim društvima za izgradnju stambenih nekretnina iz točke 46., do visine manje vrijednosti iznosa glavnice zaloga, zajedno s mogućim prethodnim pravima zaloga, i 80 % vrijednosti imovine dane u zalog, ili kreditima koji su osigurani dionicama s pravom prvenstva koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Crèances ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti koje uređuju zakoni države članice koja sekuritizira izloženosti stambenim nekretninama. U slučaju kad se kao osiguranje koriste takve dionice s pravom prvenstva, poseban javni nadzor za zaštitu vlasnika obveznica, kako je to predviđeno člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (*) osigurava da imovina koja je vezana u takvim kreditima mora, u svakom trenutku dok je uključena u skup imovine za pokriće biti najmanje 90 % sastavljena od stambenih hipoteka kombiniranih s prethodnim pravima zaloga do visine manje vrijednosti dospjelog iznosa glavnice po jedinicama s pravom prvenstva, iznosa glavnice založnih prava i 80 % vrijednosti založenih nekretnina da se te jedinice uvrste u prvi stupanj kreditne kvalitete, kako je to navedeno u ovom Prilogu i da ti udjeli ne prelaze 10 % nominalnog iznosa preostalog izdanja.

Izloženosti nastale prijenosom i upravljanjem plaćanjima dužnika ili likvidacijskim prihodima na temelju kredita osiguranih založenom imovinom jedinica s pravom prvenstva ili dužničkim vrijednosnim papirima se ne uključuju u izračun ograničenja od 90 %;

(e)

kreditima koji su osigurani poslovnim nekretninama ili dionicama u finskim društvima za izgradnju stambenih nekretnina iz točke 52. do visine manje vrijednosti iznosa glavnice zaloga zajedno sa mogućim prethodnom pravima zaloga i 60 % vrijednosti založenih nekretnina, ili kreditima koji su osigurani dionicama s pravom prvenstva koje je izdao francuski fond Fonds Communs de Crèances ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekti koji su uređeni zakonima države članice koja sekuritizira izloženosti na temelju poslovnih nekretnina. U slučaju kad se kao osiguranje koriste takve dionice s pravom prvenstva, poseban javni nadzor za zaštitu vlasnika obveznica, kako je to predviđeno člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ osigurava da imovina koja je vezana u takvim kreditima mora, u svakom trenutku dok je uključena u skup imovine za pokriće biti najmanje 90 % sastavljena od poslovnih hipoteka kombiniranih s prethodnim pravima zaloga do visine manje vrijednosti dospjelog iznosa glavnice po jedinicama, iznosima glavnice založnih prava i 60 % vrijednosti založenih nekretnina da se te jedinice uvrste u prvi stupanj kreditne kvalitete, kako je to navedeno u ovom Prilogu i da ti udjeli ne prelaze 10 % nominalnog iznosa preostalog izdanja.

Nadležna tijela mogu priznati kao prihvatljive kredite osigurane poslovnim nekretninama gdje je omjer pokrivenosti kredita založenim nekretninama od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako vrijednost ukupne imovine založene kao kolaterala za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza na temelju pokrivenih obveznica prelazi nominalan iznos obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanje imatelja obveznica ispunjava zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz Priloga VIII. Potraživanje imatelja obveznica moraju imati prednost pred ostalim potraživanjima nad osiguranjem. Izloženosti nastale prijenosom ili upravljanjem dužnikovim plaćanjima ili likvidacijskim prihodom na temelju kredita osiguranog založenim nekretninama jedinica s pravom prvenstva ili dužničkim vrijednosnim papirima nisu obuhvaćene u izračun ograničenja od 90 %;

ii.

treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Do 31. prosinca 2013. gornja granica od 10 % za udjele s pravom prednosti koje je izdao francuski fond Fonds Communs de Crèances ili ekvivalentni sekuritizacijski subjekt u skladu s točkama (d) i (e) se ne primjenjuje, pod uvjetom da:

su sekuritizirane izloženosti na temelju stambenih ili poslovnih nekretnina inicirane od strane člana iste konsolidirane grupacije čiji je izdavatelj pokrivenih obveznica također član ili od strane subjekta koji je povezan s istim središnjim tijelom s kojim je izdavatelj pokrivenih obveznica također povezan (zajedničko članstvo u istoj grupi ili povezanost koju treba utvrditi u trenutku kad se jedinice s pravom prvenstva daju kao osiguranje za pokrivene obveznice); i

ii.

član iste konsolidirane skupine, čiji je izdavatelj pokrivenih obveznica također član ili subjekt, koji je povezan s istim središnjim tijelom s kojim je izdavatelj pokrivenih obveznica također povezan, zadržava cjelokupnu tranšu prvog gubitka koja podupire te jedinice s pravom prvenstva.

Do 31. prosinca 2012. Komisija je dužna preispitati prikladnost odstupanja iz trećeg i, ako je relevantno, prikladnost da se sličan tretman proširi na bilo koji drugi oblik pokrivenih obveznica. U kontekstu toga preispitivanja Komisija može, prema potrebi, donijeti delegirane akte u skladu s člankom 151a i ovisno o uvjetima iz članaka 151b i 151c, produžiti to odstupanje, učiniti ga trajnim ili ga proširiti na druge oblike pokrivenih obveznica.”

U Prilogu VII. točka 8. podtočka (d) odjeljka 1. dijela 2. zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	pokrivenim obveznicama kako su određene u Prilogu VI. djelu 1. točkama od 68. do 70. može se dodijeliti vrijednost gubitka zbog neispunjavanja obveze od 11,25 %;”.

Prilog IX. mijenja se kako slijedi:

(a)

u dijelu 3. stavku 1. dodaje sljedeća točka:

„(c)

Kreditna procjena se ne smije u cijelosti ni djelomično temeljiti na neutemeljenoj potpori koju pruža ista kreditna institucija. U takvom slučaju dotična kreditna institucija razmatra relevantnu poziciju kao da joj nije dodijeljen rejting i primjenjuje relevantan tretman za pozicije kojima nije dodijeljen rejting naveden u dijelu 4.”;

(b)

dio 4. mijenja se kako slijedi:

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.

Kad kreditna institucija ima dvije pozicije u sekuritizaciji koje se preklapaju, ili više njih, od nje se zahtijeva da, u omjeru preklapanja pozicija, u svoj izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom uključi samo poziciju ili dio pozicije koji rezultira većim iznosima izloženosti ponderiranim rizikom. Kreditna institucija može također priznati takvo preklapanje između kapitalnih zahtjeva za posebne rizike za pozicije u knjizi trgovanja i kapitalnih zahtjeva za pozicije u bankovnoj knjizi, pod uvjetom da je kreditna institucija u stanju izračunati i usporediti kapitalne zahtjeve za relevantne pozicije. U smislu ove točke, „preklapanje” se događa kad pozicije, u potpunosti ili djelomično, predstavljaju izloženost jednakom riziku, tako da u omjeru preklapanja postoji samo jedna izloženost.

Kad se primjenjuje točka 1. podtočka (c) iz 3. dijela za pozicije iz ABCP programa, kreditna institucija može, ovisno o odobrenju nadležnih tijela, koristiti ponder rizika dodijeljen liniji za likvidnost, za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za ABCP program, ako je okvirna linija za likvidnost rangirana pari passu s ABCP programom, tako da one predstavljaju preklapanje pozicija, a 100 % izdanog ABCP programa je pokriveno okvirnim linijama za likvidnost”;

ii.

točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.

Podložno točki 8., iznos izloženosti ponderiran rizikom se za sekuritizacijsku poziciju ili resekuritizacijsku poziciju kojoj je dodijeljen rejting izračunava tako da se na iznos izloženosti primijeni ponder rizika povezan sa stupnjem kreditne kvalitete za koji su nadležna tijela, u skladu sa člankom 98., utvrdila da je povezan s tom kreditnom procjenom, kako je utvrđeno u tablici 1.”;

iii.

Tablica 1. zamjenjuje se sljedećom:

„Tablica 1.

Stupanj kreditne kvalitete

4.	(samo za kreditne procjene koje ne uključuju one kratkoročne

Svi ostali stupnjevi kreditne kvalitete

Sekuritizacijske pozicije

20 %

50 %

100 %

350 %

1 250 %

Resekuritizacijske pozicije

40 %

100 %

225 %

650 %

1 250 %”

iv.	tablica 2. briše se;

točka 46. zamjenjuje se sljedećim:

„46.

Prema metodi zasnovanoj na rejtinzima, iznos izloženosti ponderiran rizikom se za sekuritizacijsku poziciju ili resekuritizacijsku poziciju kojoj je dodijeljen rejting izračunava tako da se na iznos izloženosti primijeni, s 1,06 pomnožen ponder rizika povezan sa stupnjem kreditne kvalitete za koji su nadležna tijela utvrdila da je povezan s kreditnom procjenom u skladu s člankom 98., kako je navedeno u tablici 4.”;

vi.

tablica 4. zamjenjuje se sljedećom:

„Tablica 4.

Stupanj kreditne kvalitete		Sekuritizacijske pozicije			Resekuritizacijske pozicije
Kreditne procjene koje ne uključuju one kratkoročne	Procjene kratkoročnih kredita	A	B	C	D	E
1	1	7 %	12 %	20 %	20 %	30 %
2		8 %	15 %	25 %	25 %	40 %
3		10 %	18 %	35 %	35 %	50 %
4	2	12 %	20 %		40 %	65 %
5		20 %	35 %		60 %	100 %
6		35 %	50 %		100 %	150 %
7	3	60 %	75 %		150 %	225 %
8		100 %			200 %	350 %
9		250 %			300 %	500 %
10		425 %			500 %	650 %
11		650 %			750 %	850 %
svi ostali i oni bez rejtinga		1 250 %”

vii.	tablica 5. briše se;

viii.

točka 47. zamjenjuje se sljedećim:

„47.

Ponderiranja u stupcu C tablice 4. primjenjuju se u slučaju kad sekuritizacijska pozicija nije resekuritizacijska pozicija i kad je stvaran broj sekuritiziranih izloženosti manji od šest. Za preostale sekuritizacijske pozicije koje nisu resekuritizacijske pozicije primjenjuju se ponderiranja iz stupca B, osim ako pozicija nije u tranši sekuritizacije s najvećim pravom prvenstva, u kojem slučaju se primjenjuju ponderiranja iz stupca A. Za resekuritizacije pozicije primjenjuju se ponderiranja u stupcu E, osim ako pozicija nije u tranši resekuritizacije s najvećim pravom prvenstva te nijedna od povezanih izloženosti nisu bila resekuritizirane izloženosti, u kojem slučaju se primjenjuju ponderiranja iz stupca D. Pri utvrđivanju ima li tranša najveće pravo prvenstva naplate u obzir se ne moraju uzimati dospjeli iznosi proizašli iz ugovora o kamatnim ili valutnim izvedenicama, dospjele naknade ili ostala slična plaćanja.”;

ix.	točka 48. se briše;

točka 49. zamjenjuje se sljedećom:

„49.

Kod izračuna efektivnog broja sekuritiziranih izloženosti višestruke izloženosti prema jednom dužniku moraju se tretirati kao jedna izloženost. Efektivni broj izloženosti izračunava se na sljedeći način:”

Formula

gdje EADi predstavlja zbroj vrijednosti svih izloženosti prema i-tom dužniku. Ako je na raspolaganju udjel portfelja koji je povezan s najvećom izloženošću, C1, kreditna institucija može izračunani N kao 1/C1;

xi.	točka 50. briše se;

xii.

točka 52., zamjenjuje se sljedećom:

„52.

Podložno točkama 58. i 59., prema metodi nadzorne formule, ponder rizika za sekuritizacijsku poziciju je ponder rizika koji se primjenjuje u skladu s točkom 53. Međutim, ponder rizika ne smije biti manji od 20 % za resekuritizacijske pozicije i manji od 7 % za sve ostale sekuritizacijske pozicije.”;

xiii.

u točki 53. šesti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„N je efektivna brojka izloženosti, izračunata u skladu s točkom 49. U slučaju resekuritizacija, kreditna institucija mora uzeti u obzir broj sekuritiziranih izloženosti u skupu, a ne broj odnosnih izloženosti u izvornim skupovima, iz kojih proizlaze odnosne sekuritizirane izloženosti”.

Prilog XII. mijenja se kako slijedi:

(a)	naslov zamjenjuje se sljedećim: „TEHNIČKI KRITERIJI U VEZI TRANSPRENTNOSTI I OBJAVLJIVANJA”;

(b)

dio 2. mijenja se kako slijedi:

točke 9. i 10. zamjenjuju se sljedećim:

„9.	Kreditne institucije koje izračunavaju svoje kapitalne zahtjeve u skladu s člankom 75. točkama (b) i (c), objavljuju te zahtjeve zasebno za svaki rizik naveden u tim odredbama. Pored toga, moraju posebno objaviti kapitalni zahtjev u vezi specifičnih rizika kamatnih stopa sekuritizacijskih pozicija.

10.

Svaka kreditna institucija koja izračunava svoje kapitalne zahtjeve u skladu s Prilogom V. Direktivi 2006/49/EZ objavljuje sljedeće informacije:

(a)

za svaki obuhvaćeni podportfelj:

i.	značajke upotrijebljenih modela;

ii.

za kapitalne zahtjeve u skladu točkama 5a i 5l Priloga V. Direktivi 2006/49/EZ posebno, korištene metodologije i rizike mjerene korištenjem internog modela, uključujući opis pristupa koji je kreditna institucija koristila za utvrđivanje likvidonosnih horizonata, metodologije korištene kako bi se postigla procjena kapitala koja je u skladu s traženim standardima stabilnosti i pristupi korišteni za vrednovanje modela;

iii.	opis testiranja na stres koje se primjenjuje na potportfelj;

iv.	opis pristupa koji se upotrebljavaju za testiranje prošlih podataka i vrednovanje točnosti i dosljednosti internih modela i procesa oblikovanja;

(b)	opseg prihvaćanja od strane nadležnog tijela; i

(c)	opis omjera i metodologija za poštovanje zahtjeva navedenih u dijelu B Priloga VII. Direktivi 2006/49/EZ;

(d)

najviša, najniža i srednja vrijednost sljedećega:

i.	dnevne mjere rizičnih vrijednosti tijekom izvještajnog razdoblja i po završetku razdoblja;

ii.	mjere rizičnih vrijednosti u uvjetima stresa tijekom izvještajnog razdoblja i po završetku razdoblja;

iii.	kapitalni zahtjevi u skladu s točkama 5a i 5l Priloga V. Direktivi 2006/49/EZ posebno tijekom izvještajnog razdoblja i po završetku razdoblja;

(e)	iznos kapitala u skladu s točkama 5a i 5l Priloga V. Direktivi 2006/49/EZ, posebno, zajedno s ponderiranim prosječnim horizontom likvidnosti za svaki obuhvaćeni potportfelj;

(f)	usporedba dnevnih mjera rizičnih vrijednosti na kraju dana u odnosu na jednodnevne promjene vrijednosti portfelja do završetka sljedećeg radnog dana, zajedno s analizom svakog znatnog prebačaja tijekom izvještajnog razdoblja.”;

ii.

točka 14. zamjenjuje se sljedećom:

„14.

Kreditne institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s člancima od 94. do 101. ili kapitalne zahtjeve u skladu s točkom 16a Priloga I. Direktivi 2006/49/EZ, objavljuju sljedeće informacije, gdje je to primjereno, posebno za svoju knjigu trgovanja i posebno za knjigu instrumenata kojima se aktivno ne trguje:

(a)	opis ciljeva kreditne institucije u vezi s poslovima sekuritizacije;

(b)	priroda ostalih rizika, uključujući rizik likvidnosti svojstven za sekuritiziranu imovinu;

(c)	vrste rizika s obzirom na pravo prvenstva odnosnih sekuritizacijskih pozicija i s obzirom na imovinu vezanu za ove posljednje sekuritizacijske pozicije, preuzete i zadržane putem resekuritizacijske aktivnosti;

(d)	različite uloge koje kreditna institucija ima u sekuritizacijskom procesu;

(e)	naznaka razine do koje je kreditna institucija uključena u svakoj od uloga iz točke (d);

(f)	opis uspostavljenih postupaka za praćenje promjena u kreditnom i tržišnom riziku sekuritiziranih izloženosti, uključujući način na koji ponašanje vezane imovine utječe na sekuritizacijske pozicije i opis kako se ti postupci razlikuju od resekuritiziranih izloženosti;

(g)

opis politike kreditne institucije koja regulira korištenje zaštite od rizika i nematerijalne zaštite za ublažavanje rizika zadržanih sekuritiziranih i resekuritiziranih izloženosti, uključujući utvrđivanje drugih ugovornih stranaka s kojima su zaključeni znatni poslovi zaštite od rizika, po dotičnoj vrsti izloženosti riziku;

(h)	pristupe za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje kreditna institucija upotrebljava za svoje poslove sekuritizacije, uključujući vrste sekuritiziranih izloženosti na koje se svaki pristup primjenjuje;

(i)

vrste SSPE-a (sekuritizacijskih subjekata za posebnu namjenu), koje kreditna institucija kao sponzor koristi za sekuritiziranje izloženosti trećih osoba, uključujući činjenicu da li i u kojem obliku i u kojoj mjeri kreditna institucija ima izloženosti prema tim SSPE-ima, posebno za bilančne i vanbilančne izloženosti, kao i popis subjekata kojima kreditna institucija upravlja ili koje savjetuje i koji ulažu u sekuritizacijske pozicije koje je kreditna institucija sekuritizirala ili u SSPE-ie koje kreditna institucija sponzorira;

(j)

sažetak računovodstvenih politika kreditne institucije za poslove sekuritizacije, uključujući:

i.	tretiraju li se transakcije kao prodaje ili kao financiranje;

ii.	priznavanje dobiti od prodaje,

iii.	metode, ključne pretpostavke, osnovne podatke i promjene u odnosu na prethodno razdoblje za vrednovanje sekuritizacijskih pozicija;

iv.	tretiranje sintetskih sekuritizacija ako to nije obuhvaćeno drugim računovodstvenim politikama;

v.	kako se imovina kojoj predstoji sekuritizacija vrednuje i da li se ona evidentira u knjizi trgovanja kreditne institucije ili u knjizi instrumenata kojima se aktivno ne trguje;

vi.	politike za priznavanje obveza u bilanci stanja u slučaju odredbi koje bi od kreditne institucije mogle zahtijevati da osigura financijsku potporu za sekuritiziranu imovinu;

(k)	imena vanjskih institucija za kreditnu procjenu (ECAI) koji se koriste za sekuritizacije i vrste izloženosti za koje se koristi svaka agencija;

(l)

gdje je to primjenjivo, opis pristupa zasnovanog na internoj procjeni (IAA), koji je naveden u dijelu 4. Priloga IX., uključujući strukturu postupka internog procjenjivanja te odnose između internog procjenjivanja i eksternih rejtinga, što ne uključuje one IAA u kapitalne svrhe, kontrolne mehanizme za postupak internog procjenjivanja, uključujući raspravu o neovisnosti, odgovornosti i pregled postupka internog procjenjivanja, vrste izloženosti na koje se primjenjuje postupak internog procjenjivanja i faktore rizika korištene za određivanje razina poboljšane kreditne kvalitete, po vrsti izloženosti;

(m)	objašnjenje značajnih promjena u bilo kojim kvantitativnim objavama u točkama od (n) do (q) od posljednjeg izvještajnog razdoblja;

(n)

posebno za knjigu instrumenata kojima se aktivno ne trguje i za knjigu trgovanja sljedeće informacije, raščlanjene po vrsti izloženosti:

i.	ukupan preostali iznos izloženosti sekuritiziranih od strane kreditne institucije, posebno za tradicionalne i sintetske sekuritizacije te sekuritizacije za koje kreditna institucija intervenira samo kao sponzor;

ii.	agregatni iznos bilančnih sekuritizacijskih pozicija, zadržanih ili kupljenih, i vanbilančnih sekuritiziranih izloženosti;

iii.	agregatni iznos imovine kojoj predstoji sekuritizacija;

iv.	za sekuritizirane linije koje podliježu postupku prijevremene otplate, ukupan iznos povučenih izloženosti koji se može pripisati interesima inicijatora, odnosno investitora, ukupan iznos kapitalnih zahtjeva na teret kreditne institucije za iznose povučenih salda i nekorištene linija investitora;

v.	iznos sekuritizacijskih pozicija koje se odbijaju od vlastitih sredstava ili koja su ponderirana faktorom rizika od 1 250 %;

vi.	sažetak sekuritizacijske aktivnosti tijekom razdoblja, uključujući iznos sekuritiziranih izloženosti, te priznati dobitak ili gubitak od prodaje prema vrstama izloženosti;

(o)

posebno za knjigu trgovanja i knjigu instrumenata kojima se aktivno ne trguje, sljedeće informacije:

agregatni iznos zadržanih ili kupljenih sekuritizacijskih pozicija i pridruženih kapitalnih zahtjeva, raščlanjenih na sekuritizacijske i resekuritizacijske pozicije i nadalje raščlanjene na smisleni broj kategorija pondera rizika ili kapitalnih zahtjeva, za svaki korišteni pristup kapitalnim zahtjevima;

ii.	agregatni iznos zadržanih ili kupljenih resekuritiziranih izloženosti, raščlanjen na izloženost prije i poslije pokrića rizika/osiguranja i izloženost prema financijskim jamcima, raščlanjena na bonitetne kategorije jamca ili prema imenu jamca;

(p)	za knjigu instrumenata kojima se aktivno ne trguje i u vezi s izloženostima koje je sekuritizirala kreditna institucija, iznos oslabljene/dospjele sekuritizirane imovine i gubitaka koje je priznala kreditna institucija u tekućem razdoblju, raščlanjene po vrsti izloženosti;

(q)	za knjigu trgovanja, ukupan nepodmireni iznos izloženosti koje je kreditna institucija sekuritizirala i koje podliježu kapitalnom zahtjevu za tržišni rizik, raščlanjen na tradicionalnu/sintetsku sekuritizaciju i po vrsti izloženosti.”;

iii.

dodaje se sljedeća točka:

„15.

U pogledu politike i prakse nagrađivanja, kreditne institucije za kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan učinak na profil rizika, objavljuju sljedeće informacije, što uključuje redovita ažuriranja, najmanje jednom godišnje:

(a)

informacije koje se odnose na postupak odlučivanja koji se koristi prilikom određivanja politike nagrađivanja, uključujući, prema potrebi, informacije o sastavu i mandatu odbora za naknade za rad, vanjskim savjetnicima čije su se usluge koristile prilikom određivanja politike nagrađivanja i o ulozi dotičnih dionika;

(b)	informacije o vezi između plaće i rezultata;

(c)	najvažnija koncipirana obilježja sustava nagrađivanja, uključujući informacije o kriterijima korištenima za mjerenje rezultata i usklađenosti prema rizicima, politici odgađanja i kriterijima za prijenos prava;

(d)	informacije o kriterijima uspješnosti, na kojima se temelji pravo na dionice, opcije ili varijabilne komponente nagrađivanja;

(e)	glavni parametri i objašnjenje bilo koje sheme varijabilnih komponenti i bilo kojih ostalih negotovinskih povlastica;

(f)	skupne kvantitativne informacije o nagrađivanju, raščlanjene prema poslovnom području;

(g)

skupne kvantitativne informacije o nagrađivanju, raščlanjene na više rukovodstvo i zaposlenike čije aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizika kreditne institucije, uz naznaku sljedećeg:

i.	iznosa nagrađivanja za financijsku godinu, podijeljenog na fiksno i varijabilno nagrađivanje i broj korisnika;

ii.	iznosa i oblika varijabilnog nagrađivanja, podijeljenog na gotovinu, dionice, na instrumente povezane s dionicama i ostale vrste;

iii.	iznosa neriješenog odgođenog nagrađivanja, podijeljenog na prenesene i neprenesene dijelove;

iv.	iznosa odgođenog nagrađivanja dodijeljenog u financijskoj godini, isplaćenog i umanjenog kroz ispravke rezultata;

v.	isplata izvršenih u financijskoj godini za nova zapošljavanja i otpremnine i broja korisnika takvih isplata; i

vi.	iznosa otpremnina dodijeljenih tijekom financijske godine, broja korisnika i najvećeg iznosa dodijeljenog pojedinoj osobi.

Za kreditne institucije koje su značajne obzirom na svoju veličinu, unutarnju organizaciju i prirodu, djelokrug i složenost poslova, kvantitativne informacije iz ove točke također moraju biti dostupne javnosti na razini osoba koje stvarno upravljaju poslovanjem kreditne institucije u okviru značenja članka 1. stavka 1.

Kreditne institucije ispunjavaju zahtjeve navedene u ovoj točki na način koji je primjeren njihovoj veličini, unutarnjoj organizaciji i prirodi, djelokrugu i složenosti njihovih djelatnosti i ne dovodeći u pitanje Direktivu 95/46/EZ.”

(*) SL L 302, 17.11.2009., str. 32.”;

PRILOG II.

Prilozi I., II., V. i VII. Direktivi 2006/49/EZ mijenjaju se kako slijedi:

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 8. mijenja se kako slijedi:

u prvom stavku uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„8.

Ako nije drukčije propisano, prilikom izračunavanja kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik ugovorne stranke koja preuzima kreditni rizik („prodavatelj osiguranja rizika”), koristi se zamišljeni iznos ugovora o kreditnoj izvedenici. Bez obzira na prvu rečenicu, institucija može odabrati da zamijeni zamišljenu vrijednost zamišljenom vrijednošću umanjenom za sve promjene tržišnih vrijednosti kreditne izvedenice od početka trgovanja. Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za specifičan rizik, što ne uključuje slučaj swapova ukupnog prinosa, primijeniti će se dospijeće ugovora o kreditnoj izvedenici, radije nego li dospijeće obveze. Pozicije se određuju na sljedeći način:”;

ii.

u točki v. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju kad se eksterno određuje rejting kreditne izvedenice kod koje n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu (engl. n-th-to-default credit derivative), prodavatelj osiguranja rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za specifične rizike koristi rejting izvedenice i prema potrebi primjenjuje odgovarajuće pondere rizika za odgovarajući rizik sekuritizacije.”;

(b)

u točki 14. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„14.

Institucija raspoređuje svoje neto pozicije u knjizi trgovanja instrumentima koji nisu sekuritizacijske pozicije, obračunate u skladu s točkom 1., u odgovarajuće kategorije u Tablici 1., s obzirom na izdavatelja/dužnika, vanjski ili interni kreditni rejting i preostali rok dospijeća te ih množi s ponderima prikazanima u toj tablici. Za izračun kapitalnih zahtjeva za specifične rizike institucija zbraja svoje ponderirane pozicije koje proizlaze iz primjene ove točke (bez obzira da li se radi o dugim ili kratkim pozicijama). Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za specifičan rizik pozicija koje su sekuritizacijske pozicije, u skladu s točkom 16a.

U smislu ove točke i točaka 14a i 16a institucija može odrediti gornju granicu za proizvod između ponderirane i neto pozicije na najvišoj mogućoj razini gubitka zbog rizika od neispunjavanja obveza. Za kratku poziciju ta granica se može izračunati kao promjena vrijednosti zbog činjenice da su osnovni subjekti postali subjekti bez rizika od neispunjavanja obveza.”;

(c)

umeću se sljedeće točke:

„14a.

Odstupajući od točke 14. institucija može odrediti kapitalni zahtjev za specifičan rizik za portfelj trgovanja s korelacijom na temelju višeg od sljedećih iznosa:

(a)	ukupnog kapitalnog zahtjeva za specifičan rizik koji bi se primijenio samo na neto dugu poziciju portfelja trgovanja s korelacijom;

(b)	ukupnog kapitalnog zahtjeva za specifičan rizik koji bi se primijenio samo na neto kratku poziciju portfelja trgovanja s korelacijom.

14b.

Portfelj trgovanja s korelacijom sastoji se od sekuritizacijskih pozicija i kreditnih izvedenica kod koje n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu koji ispunjavaju sljedeće kriterije:

(a)	pozicije nisu ni resekuritizacijske pozicije, ni opcije u tranši sekuritizacije kao ni bilo koja druga izvedenica sekuritiziranih izloženosti koje ne osiguravaju razmjeran udio u sredstvima tranše sekuritizacije; i

(b)

svi referentni instrumenti odnose se na one kod kojih je referentni subjekt jedna osoba, uključujući kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba za koje postoji dvosmjerno tržište ili indeksi kojima se obično trguje na temelju takvih referentnih subjekata. Smatra se da postoji dvosmjerno tržište gdje postoje nezavisne ponude u dobroj volji za kupovinu ili prodaju tako da se cijena logički povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutnim konkurentnim kotacijama ponude i potražnje u dobroj volji može odrediti u jednom danu i namiriti po toj cijeni u razmjerno kratkom roku u skladu s trgovinskim običajima.

14c.

Pozicije koje se odnose na jedan od sljedećih slučajeva ne moraju biti uključene u portfelj trgovanja s korelacijom:

(a)	odnosna izloženost koja se može rasporediti u kategorije izloženosti iz članka 79. stavka 1. točke (h) i (i) Direktive 2006/48/EZ, u knjigu instrumenata kojima se aktivno ne trguje institucije; ili

(b)	potraživanje od subjekta s posebnim namjenom.

Institucija može u portfelj trgovanja s korelacijom uključiti pozicije koje nisu sekuritizacijske pozicije niti kreditne izvedenice kod kojih n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu, ali koje štite ostale pozicije toga portfelja, pod uvjetom da za instrument ili njegove odnosne izloženosti postoji dvosmjerno likvidno tržište iz točke 14b podtočke (b)”;

(d)

umeće se sljedeća točka:

„16a.

Za instrumente u knjizi trgovanja koji su sekuritizacijske pozicije, institucija ponderira svoje neto pozicije, izračunate u skladu s točkom 1., sa sljedećim:

(a)	za sekuritizacijske pozicije, koje bi podlijegale standardiziranom pristupu za kreditni rizik u knjizi instrumenata kojima se aktivno ne trguje iste institucije, 8 % ponderiranja rizika po standardiziranom postupku, kako je to navedeno u dijelu 4. Priloga IX. Direktivi 2006/48/EZ;

(b)

za sekuritizacijske pozicije, koje bi podlijegale pristupu temeljenom na internim sustavu raspoređivanja u knjizi instrumenata kojima se aktivno ne trguje iste institucije, 8 % ponderiranja rizika po pristupu temeljenom na internim sustavu raspoređivanja, kako je to navedeno u dijelu 4. Priloga IX. Direktivi 2006/48/EZ.

U smislu točaka (a) i (b) metoda nadzorne formule može se koristiti samo uz prethodno odobrenje nadzornog tijela institucija, koje ne uključuju instituciju inicijatora, koja je može primijeniti na iste sekuritizacijske pozicije u svojoj knjizi instrumenata kojima se aktivno ne trguje. Gdje je to bitno, procjene PD-a i LGD-a kao ulaznih podataka za metodu nadzorne formule određuju se u skladu s člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ ili na drugi način i podliježu posebnom odobrenju nadzornog tijela, na temelju procjena koje proizlaze iz pristupa navedenog u točki 5a Priloga V., a koje su u skladu s kvantitativnim standardima pristupa koji se temelji na internom sustavu raspoređivanja. Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo utvrđuje smjernice, kako bi se osiguralo usklađeno korištenje procjena PD-a i LGD-a kao ulaznih podataka kad se te procjene temelje na pristupu navedenom u točki 5a Priloga V.

Bez obzira na točke (a) i (b) za sekuritizacijske pozicije koje bi bile predmetom ponderiranja rizika u skladu s člankom 122a Direktive 2006/48/EZ da su one u knjizi instrumenata kojima se aktivno ne trguje iste institucije, primjenjuje se 8 % ponderiranje rizikom u skladu s ovim člankom.

Institucija za izračun kapitalnih zahtjeva za specifične rizike zbraja svoje ponderirane pozicije koje proizlaze iz primjene ove točke (bez obzira da li se radi o dugim ili kratkim pozicijama).

Odstupajući od četvrtog stavka, u prijelaznom razdoblju koje završava 31. prosinca 2013. institucija posebno zbraja svoje ponderirane neto duge pozicije i svoje ponderirane neto kratke pozicije. Veći od ovih zbrojeva predstavlja kapitalni zahtjev za specifične rizike. Međutim, institucija mora prijaviti nadležnom tijelu matične države članice ukupnu sumu svojih ponderiranih neto dugih i neto kratkih pozicija, raščlanjenu po vrstama vezane imovine.”;

(e)

stavak 34. zamjenjuje se sljedećim:

„34.	Institucija zbraja sve neto duge pozicije i neto kratke pozicije u skladu s točkom 1. Kako bi izračunala kapitalne zahtjeve za specifičan rizik institucija mora pomnožiti svoju ukupnu bruto poziciju s 8 %.”;

(f)	točka 35. briše se.

U Prilogu II. drugi stavak točke 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Međutim u slučaju kreditnog swapa, instituciji, čija izloženost koja proizlazi iz swapa, predstavlja dugu poziciju u odnosnom instrumentu, dozvoljeno je da koristi postotak 0 % za izračun potencijalne buduće kreditne izloženosti, osim ako kreditni swap ne podliježe likvidaciji zbog nesolventnosti subjekta, čija izloženost koja proizlazi iz swapa predstavlja kratku poziciju u odnosnom instrumentu, iako se odnosni instrument ne nalazi u situaciji neispunjavanja obveza, u kojem slučaju je postotak za izračun potencijalne buduće kreditne izloženosti institucije ograničen na iznos premija koje subjekt još nije platio instituciji.”

Prilog V. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Ovisno o uvjetima propisanima ovim Prilogom, nadležna tijela dozvoljavaju institucijama da izračunaju svoje kapitalne zahtjeve za pozicijski rizik, valutni rizik, i/ili robni rizik po svojim internim modelima za upravljanje rizikom umjesto ili u kombinaciji s metodama opisanima u prilozima I., III. i IV. U svakom slučaju zahtijeva se korištenje modela za provođenje nadzora nad kapitalom koji je izričito priznat od strane nadležnih organa.”;

(b)

u točki 4. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Nadležna tijela preispituju sposobnost institucije da provede testiranje prošlih podataka na stvarnim i hipotetičkim promjenama vrijednosti portfelja. Testiranje prošlih podataka na hipotetičkim promjenama vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi između vrijednosti portfelja na kraju dana i, pretpostavivši da se pozicije neće promijenit, njegove vrijednosti na kraju sljedećeg dana. Nadležna tijela zahtijevaju od institucija da poduzmu odgovarajuće mjere s ciljem poboljšanja svojih programa za testiranje prošlih podataka, u slučaju kad se oni smatraju manjkavima. Nadležna tijela zahtijevaju od institucija kao minimum da provedu testiranje prošlih podataka na hipotetičkim rezultatima (korištenjem promjena vrijednosti portfelja, koje bi nastale, da pozicije na kraju radnog dana ostanu neprimijenjene sljedećeg dana).”;

(c)

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.

Radi izračuna kapitalnih zahtjeva za specifičnim rizikom povezanim s pozicijama u dužničkim i vlasničkim instrumentima kojima se trguje, nadležna tijela priznaju instituciji korištenje internog modela, ako model, osim što ispunjava preostale uvjete iz ovog Priloga, ispunjava i sljedeće uvjete:

(a)	obrazlaže povijesnu promjenu cijena u portfelju;

(b)	obuhvaća koncentraciju u pogledu veličine i promjena u sastavu portfelja;

(c)	otporan je u nepovoljnom okruženju;

(d)	potvrđen je testiranjem prošlih podataka čija je namjena da se procijeni da li je specifičan rizik točno obuhvaćen. Ako nadležna tijela dozvoljavaju da se takvo testiranje prošlih podataka provodi na temelju odgovarajućih potportfelja, tada je potportfelje potrebno izabrati na dosljedan način;

(e)	obuhvaća rizik baze povezan s imenom, naime institucije moraju dokazati da je interni model osjetljiv na značajne idiosinkrastične razlike između pozicija koje su slične, ali nisu identične;

(f)

obuhvaća rizik događaja.

Interni model institucije mora konzervativno ocijeniti rizike koji proizlaze iz manje likvidnih pozicija i pozicija s ograničenom transparentnošću cijena na temelju realnih tržnih scenarija. Osim toga, interni model mora ispunjavati minimalne standarde u vezi korištenih podatka. Zamjenske vrijednosti su odgovarajuće konzervativne i mogu se koristiti samo kad su raspoloživi podaci nedostatni ili ne odražavaju pravu promjenjivost pozicije ili portfelja.

Institucija može odlučiti da iz izračunavanja kapitalnih zahtjeve za specifičan rizik korištenjem internog modela isključi one pozicije u sekuritizacijama ili kreditne izvedenice kod kojih n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu za koje ispunjava kapitalne zahtjeve za pozicijske rizike u skladu s Prilogom I., osim onih pozicija koje podliježu pristupu iz točke 5l.

Budući da se tehnike i najbolje prakse razvijaju, institucije trebaju iskoristiti razvoj novih tehnika i dobre prakse.

Od institucije se ne zahtijeva da u svom internom modelu obuhvati rizike neispunjavanja obveza i migracije za dužničke instrumente s kojima se trguje, kad te rizike obuhvaća zahtjevima iz točaka 5a do 5k.”;

(d)

umeću se sljedeće točke:

„5a.

Institucije koje podliježu točki 5. za dužničke instrumente kojima se trguje moraju imati uspostavljen pristup kako bi prilikom izračunavanja kapitalnih zahtjeva obuhvatile rizike neispunjavanja obveza i migracija svojih pozicija u knjizi trgovanja, koji uvećavaju rizike obuhvaćene mjerenjem rizične vrijednosti kako je to navedeno u točki 5. Institucija mora dokazati, da njezin pristup ispunjava standarde solventnosti te da je usporediv s pristupom navedenim u člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, pod pretpostavkom da je razina rizika konstantna i, prema potrebi, usklađena kako bi odražavala učinak likvidnosti, koncentracija, zaštite od rizika i mogućnosti izbora.

Djelokrug

5b.

Pristup za obuhvat inkrementalnih rizika od neispunjenja obveza i migracija obuhvaćaju sve pozicije koje podliježu kapitalnom zahtjevu za specifične rizike kamatnih stopa, ali ne obuhvaća sekuritizacijske pozicije ni kreditne izvedenice kod kojih n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu. Ovisno o odobrenju nadzornog tijela, institucija može odabrati da dosljedno uključuje sve uvrštene pozicije u vlasničkim instrumentima i pozicije u izvedenicama na temelju uvrštenih vlasničkih instrumenata za koje je takvo uključivanje dosljedno s načinom na koji institucija interno mjeri i upravlja rizikom. Pristup mora odražavati učinak korelacije između događaja neispunjenja obveze i migracije. On ne odražava učinak diversifikacije između, s jedne strane događaja neispunjenja obveza i migracije i, s druge strane, ostalih faktora tržnog rizika.

Parametri

5c.

Pristup za obuhvat inkrementalnih rizika mjeri gubitke zbog neispunjavanja obveza i migracija internih i eksternih rejtinga pri intervalu pouzdanosti od 99,9 % tijekom vremenskog horizonta od 1 godine za izračun kapitala.

Pretpostavke za korelaciju poduprte su analizom objektivnih podataka u konceptualno zdravom okviru. Pristup za obuhvat inkrementalnih rizika primjereno odražava koncentracije izdavatelja. Odražavaju se i koncentracije koje mogu nastati unutar i između razreda proizvoda u uvjetima stresa. Pristup se temelji na pretpostavci konstantne razine rizika tijekom jednogodišnjeg vremenskog horizonta za izračuna kapitala, pri čemu se podrazumijeva da se određene pojedine pozicije u knjizi trgovanja ili nizovi pozicija koje su evidentirale neispunjenje obveza ili migraciju tijekom svoga vremenskog horizonta likvidnosti ponovno uravnotežene na kraju vremenskog horizonta likvidnosti kako bi se postigla početna razina rizika. Alternativno, institucije mogu izabrati da dosljedno koriste pretpostavku o konstantnoj jednogodišnjoj poziciji.

5d.

Vremenski horizonti likvidnosti određuju se u skladu s vremenom potrebnim za prodaju pozicije ili za zaštitu svih materijalno relevantnih rizika cijena na tržištu u uvjetima stresa, s posebnom pažnjom prema veličini pozicije. Vremenski horizonti likvidnosti odražavaju stvarnu praksu i iskustvo tijekom razdoblja stresa kako onih sustavnih tako onih idiosinkrastičnih. Vremenski horizont likvidnosti mjeri se na temelju konzervativnih pretpostavki, a dovoljno je dugačak da čin prodaje ili zaštite od rizika, sam po sebi, ne bi mogao znatno utjecati na cijenu po kojoj bi prodaja ili zaštita od rizika bila izvršena.

Određivanje odgovarajućeg vremenskog horizonta likvidnosti za poziciju ili niz pozicija podliježu minimalnom razdoblju od tri mjeseca.

Određivanje odgovarajućeg vremenskog horizonta likvidnosti za poziciju ili niz pozicija vodi računa o internim politikama institucije koje se odnose na prilagođavanje vrijednosti i upravljanje zastarjelim pozicijama. Ako institucija odredi vremenske horizonte likvidnosti za nizove pozicija radije nego li za posebne pozicije, kriteriji za definiranje nizova pozicija utvrđuju se na način koji smisleno odražava razlike u likvidnosti. Vremenski horizonti likvidnosti veći su za pozicije koje su koncentrirane, što odražava duže razdoblje potrebno da se unovče takve pozicije. Vremenski horizont likvidnosti za sekuritizaciju putem skladištenja podataka odražava vrijeme potrebno za izgradnju, prodaju i sekuritiziranje imovine ili za zaštitu bitnih faktora rizika u uvjetima stresa na tržištu.

5e.

Zaštita od rizika može biti uključena u pristup institucije za obuhvat inkrementalnih rizika od neispunjavanja obveza i migracije. Pozicije je moguće netirati, kad se duge i kratke pozicije odnose na isti financijski instrument. Učinke zaštite od rizika ili diversifikacije, povezane s dugim i kratkim pozicijama koje uključuju različite instrumente ili različite vrijednosne papire istog dužnika, kao i s dugim i kratkim pozicijama kod različitih izdavatelja mogu se priznati samo eksplicitnim modeliranjem bruto dugih i kratkih pozicija u različitim instrumentima. Institucije moraju iskazati učinak znatnih rizika koji bi se mogao dogoditi u intervalu između dospijeća zaštite i vremenskog horizonta likvidnosti, kao i moguće znatne rizike baze u strategijama zaštite po proizvodu, pravu prvenstva u strukturi kapitala, internim ili eksternim rejtinzima, dospijeću, godištu i ostalim razlikama u instrumentima. Institucija odražava zaštitu od rizika samo u mjeri u kojoj se ona može održavati, čak i ako se dužnik približi kreditu ili nekom drugom događaju.

Za pozicije u knjizi trgovanja, koje su zaštićene putem strategija dinamičke zaštite od rizika, može se priznati ponovno uravnoteženje zaštite od rizika u vremenskom horizontu likvidnosti zaštićene pozicije, pod uvjetom da institucija:

i.	dosljedno modelira ponovno uravnoteženje zaštite u relevantnom nizu pozicija u knjizi trgovanja;

ii.	dokaže, da uključivanje ponovnog uravnoteženja dovodi do boljeg mjerenja rizika; i

iii.	dokaže, da su tržišta za instrumente koji služe kao zaštita od rizika dovoljno likvidni, da omogućuju takvo ponovno uravnoteženje čak i u razdobljima stresa. Svi preostali rizici koji proizlaze iz strategija dinamičke zaštite od rizika moraju se odražavati u kapitalnom zahtjevu.

5f.

Pristup za obuhvat inkrementalnih rizika neispunjavanja obveza i migracije mora odražavati nelinearni učinak opcija, strukturiranih kreditnih izvedenica i drugih pozicija sa značajnim nelinearnim ponašanjem u odnosu na promjene cijena. Institucija isto tako posvećuje dužnu pažnju iznosu rizika modela svojstvenih za vrednovanje i procjenu rizika cijene koji su povezani s takvim proizvodima.

5g.	Pristup za obuhvat inkrementalnih rizika neispunjavanja obveza i migracije temelji se na objektivnim i ažuriranim podacima.

Vrednovanje

5h.

Kao dio nezavisnog preispitivanja svoga sustava mjerenja rizika i vrednovanja internih modela, kako to zahtijeva ovaj Prilog, da bi pristup obuhvatio inkrementalni rizik neispunjavanja obveza i migracije, institucije moraju posebno:

i.	potvrditi da je pristup modeliranja za korelacije i promjene cijena primjeren za portfelj, uključujući izbor i pondere njihovih faktora sustavnih rizika;

ii.	provesti niz testiranja na stres, uključujući analizu osjetljivosti i analizu scenarija, za kvalitativnu i kvantitativnu opravdanost pristupa, posebno u pogledu tretiranja koncentracija. Takvi testovi nisu ograničeni na niz događaja doživljenih u prošlosti;

iii.	primijeniti primjereno kvantitativno vrednovanje koje uključuje relevantna interna mjerila modeliranja. Pristup za obuhvat inkrementalnih rizika mora biti usklađen s internim metodologijama institucije za upravljanje rizicima za utvrđivanje, mjerenje i upravljanje rizicima trgovanja.

Dokumentacija

5i.	Institucija dokumentira svoj pristup za obuhvaćanje inkrementalnih rizika neispunjavanja obveza i migracije tako da su njene korelacije i druge pretpostavke modeliranja transparentne za nadležna tijela.

Interni pristupi koji se temelje na različitim parametrima

5j.

Ako institucija koristi pristup za obuhvaćanje inkrementalnih rizika neplaćanja i migracije, koji nije usklađen sa svim zahtjevima ove točke, već je usklađen s internim metodologijama institucije za utvrđivanje, mjerenje i upravljanje rizicima, ona mora biti u stanju dokazati da njezin pristup rezultira kapitalnim zahtjevom koji je barem isto toliko visok kao da se temelji na pristupu potpune usklađenosti sa zahtjevom iz ove točke. Nadležna tijela najmanje jednom godišnje preispituju usklađenost s prethodnom rečenicom. Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo nadzire niz praksi u ovom području i izrađuje smjernice s ciljem osiguranja jednakih pravila igre za sve.

Učestalost izračuna

5k.	Najmanje jednom tjedno, institucija vrši izračune koji se zahtijevaju na temelju odabranog pristupa kako bi obuhvatila inkrementalan rizik.

5l.

Nadležna tijela priznaju korištenje internog pristupa za izračun dodatnog kapitalnog zahtjeva umjesto kapitalnog zahtjeva za portfelj trgovanja s korelacijom u skladu s točkom 14a Priloga I., pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti iz ove točke.

Takav interni pristup na primjeren način obuhvaća sve rizike cijena pri intervalu pouzdanosti od 99,9 % tijekom vremenskog horizonta za kapital od jedne godine, pod pretpostavkom konstantne razine rizika, usklađeno prema potrebi da se odrazi učinak likvidnosti, koncentracija, zaštite od rizika i mogućnosti izbora. Institucija može u pristup iz ove točke uključiti sve pozicije kojima se zajednički upravlja zajedno s pozicijama iz portfelja trgovanja s korelacijom, a zatim može isključiti one pozicije za koje se koristi pristup iz točke 5a.

Iznos kapitalnih zahtjeva za sve cjenovne rizike ne smije biti manji od 8 % kapitalnih zahtjeva koji bi se izračunali u skladu s točkom 14a Priloga I. za sve pozicije uključene u kapitalni zahtjev za sve cjenovne rizike.

Posebno je potrebno na primjeren način obuhvatiti sljedeće rizike:

(a)	ukupan rizik koji proizlazi iz višestrukih neispunjavanja obveza, što uključuje redoslijed neplaćanja u segmentiranim proizvodima;

(b)	rizik kreditne marže, uključujući učinke game i obrnute game;

(c)	nestabilnost implicitnih korelacija, uključujući uzajaman učinak između marži i korelacija;

(d)

rizik baze, uključujući oba elementa:

i.	osnovicu između marže indeksa i rizika pojedinih imena koji ga tvore; i

ii.	osnovicu između implicitne korelacije indeksa i rizika ugovorenih portfelja;

(e)	nestabilnost stope naplate budući da se odnosi na sklonost stopa naplate da utječu na cijene tranše; te

(f)

u mjeri u kojoj cjelovito mjerenje rizika uključuje koristi iz dinamičke zaštite od rizika, rizik iskliznuća zaštite od rizika i potencijalni troškovi ponovne uspostave ravnoteže takvih zaštita od rizika.

U smislu ove točke, institucija mora imati na raspolaganju dovoljno tržišnih podataka da osigura da su u cijelosti obuhvaćeni najznačajniji rizici tih izloženosti u njenom internom pristupu, u skladu sa standardima koji su utvrđeni u ovoj točki, testiranjem prošlih podataka dokaže ili drugim prikladnim sredstvima, da svojim mjerenjem rizika na odgovarajući način može objasniti povijesne promjene cijena tih proizvoda, i da može odvojiti te pozicije, za koje ima odobrenje da ih uključi u kapitalne zahtjeve u skladu s ovom točkom, od pozicija za koje nema takvo odobrenje.

U vezi s portfeljima koji podliježu ovoj točki, redovito primjenjuje niz specifičnih unaprijed određenih scenarija u uvjetima stresa. Takvi scenariji u uvjetima stresa ispituju učinke stresa na stope neispunjavanja obveza, stope naplata, kreditne marže i korelacije po dobiti ili gubitku jedinica za trgovanje s korelacijom. Institucija primjenjuje takve scenarije u uvjetima stresa najmanje jednom tjedno i izvješćuje nadležna tijela najmanje tromjesečno o rezultatima, uključujući usporedbu s kapitalnim zahtjevima institucije u skladu s ovom točkom. Sve slučajeve kod kojih testiranja na stres ukazuju na znatan nedostatak ovog kapitalnog zahtjeva potrebno je priopćiti nadležnim tijelima. Na temelju rezultata tih testiranja na stres, nadležna tijela razmatraju mogućnost uvođenja dodatnog kapitalnog zahtjeva za portfelj trgovanja s korelacijom, kako je to navedeno u članku 136. stavku 2. Direktive 2006/48/EZ.

Institucija izračunava kapitalne zahtjeve kako bi obuhvatila sve cjenovne rizike, najmanje na tjednoj osnovi.”;

(e)

točka 6. zamjenjuje se sljedećom:

„6.	Institucije koje koriste interne modele, koji nisu priznati u skladu s točkom 5., podliježu posebnom kapitalnom zahtjevu za specifične rizike koji se izračunava u skladu s Prilogom I.”;

(f)

točka 7. zamjenjuje se sljedećom:

„7.	U smislu točke 10b podtočaka (a) i (b) rezultati vlastitih izračuna institucije se povećavaju za faktore množenja (mc) i (ms). Ovi faktori iznose najmanje 3.”;

(g)

u točki 8. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U smislu točke 10b podtočaka (a) i (b) faktori množenja (mc) i (ms) povećavaju se za plus faktor između 0 i 1 u skladu s tablicom 1., ovisno o broju prebačaja za posljednjih 250 radnih dana, kako je to evidentirano testiranjem prošlih podataka institucije za mjerenje rizične vrijednosti iz točke 10. Nadležna tijela zahtijevaju da institucije dosljedno obračunavaju te prebačaje na temelju testiranja prošlih podataka provedenih na hipotetičkim i stvarnim izmjenama vrijednosti portfelja. Prebačaj je jednodnevna promjena vrijednosti portfelja koja prelazi povezano jednodnevno mjerenje rizične vrijednosti generirano internim modelom institucije. U svrhu određivanja plus faktora, potrebna je procjena broja prebačaja, najmanje tromjesečna, koja odgovara višem broju prebačaja na temelju hipotetičkih i stvarnih promjena vrijednosti portfelja.”;

(h)	točka 9. briše se;

(i)

točka 10. izmjenjuje se:

točka (c) zamjenjuje se sljedećom:

„(c)

razdoblje držanja koje iznosi 10 dana (institucije mogu koristiti rizične vrijednosti obračunane u skladu s kraćim razdobljima držanja, produženima do 10 dana, na primjer pomoću kvadratnog korijena vremena). Institucija, koja koristi ovaj pristup, periodički opravdava utemeljenost ovog pristupa, kojega nadležna tijela smatraju zadovoljavajućim);”;

ii.

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	mjesečno ažuriranje nizova podataka.”;

(j)

umeću se sljedeće točke:

„10a.

Osim toga, svaka institucija mora izračunati „rizičnu vrijednost u uvjetima stresa” na temelju desetodnevnog mjerenja rizične vrijednosti tekućeg portfelja, s jednostranim intervalom pouzdanosti od 99. percentila, s ulaznim podacima u modelu rizične vrijednosti kalibriranima na povijesnim podacima iz kontinuiranog razdoblja od 12 mjeseci znatnog financijskog stresa koji je bitan za portfelj institucije. Izbor takvih povijesnih podataka podliježe odobrenju nadležnih tijela i godišnjem preispitivanju institucije. Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo nadzire niz praksi u ovom području i sastavlja smjernice, s ciljem osiguranja konvergencije. Institucije izračunavaju rizičnu vrijednost u uvjetima stresa najmanje jednom tjedno.

10b.

Svaka institucija dnevno ispunjava kapitalne zahtjeve, izražene kao zbroj točaka (a) i (b), a institucija koja za izračun kapitalnih zahtjeva za specifične pozicijske rizike koristi interni model, ispunjava kapitalne zahtjeve izražene kao zbroj iz točke (c) i (d) kako slijedi:

(a)

više vrijednosti između:

i.	mjere rizične vrijednosti prethodnog dana izračunane u skladu s točkom 10. (VaRt-1); i

ii.	prosjekom dnevnih mjera rizične vrijednosti u skladu s točkom 10. svakog prethodnog šezdesetog radnog dana (sVaRavg), pomnoženo s faktorom množenja (ms);

(b)

više vrijednosti između:

i.	posljednjeg raspoloživog mjerenja rizične vrijednosti u uvjetima stresa u skladu s točkom 10a. (sVaRt-1); i

ii.	prosjeka mjerenja rizične vrijednosti u uvjetima stresa, izračunanih na način i uz učestalost navedenu u točki 10a, tijekom prethodnih 60 radnih dana (sVaRavg), pomnoženo s faktorom množenja (ms);

(c)	kapitalni zahtjev, obračunat u skladu s Prilogom I. za pozicijske rizike sekuritizacijskih pozicija i kreditnih izvedenica kod kojih n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu u knjizi trgovanja, s iznimkom onih koje su uključene u kapitalni zahtjev u skladu s točkom 51.;

(d)

višom vrijednošću između posljednjeg mjerenja i prosječnog mjerenja inkrementalnih rizika neispunjavanja obveza i migracije institucije tijekom 12 tjedana u skladu s točkom 5a., i prema višoj vrijednosti između posljednjeg i prosječnog mjerenja tijekom 12 tjedana svih cjenovnih rizika institucije u skladu sa točkom 5l.

10c.	Institucije također provode povratne testove na stres.”;

(k)

u točki 12. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„12.

Model za mjerenje rizika obuhvaća dovoljan broj faktora rizika, ovisno o razini aktivnosti institucije na dotičnim tržištima. Kad je faktor rizika uključen u cjenovni model institucije, ali nije u model za mjerenje rizika, institucija mora biti u stanju opravdati takav propust nadležnom tijelu. Osim toga, model za mjerenje rizika obuhvaća nelinearnost za opcije i druge proizvode, kao i korelacijski rizik i rizik baze. Kad se za faktore rizika koriste zamjenske vrijednosti, one moraju iskazivati točnost za stvarne pozicije koje se drže. Osim toga, na pojedine vrste rizika primjenjuju se sljedeće:”.

U Prilogu VII. dio B mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)

dokumentirane politike i procedure za postupak vrednovanja koji uključuju jasno definirane odgovornosti različitih područja uključenih u postupak vrednovanja, izvore tržišnih informacija i provjere njihove prikladnosti, smjernice za korištenje neuočljivih ulaznih podataka koji odražavaju pretpostavke institucije u pogledu elemenata koje bi sudionici na tržištu koristili pri određivanju cijene pozicije, učestalost neovisnih procjena, vremenski okvir zaključnih cijena, postupke za prilagođavanje vrijednosti, postupke mjesečnog i ad-hoc potvrđivanja”;

(b)

točka 3. zamjenjuje se sljedećom:

„3.

Institucije vrednuju svoje pozicije po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti kadgod je to moguće. Vrednovanje po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti je najmanje svakodnevno vrednovanje pozicija prema lako dostupnim zaključnim cijenama dobivenim od međusobno neovisnih izvora. Primjeri takvih cijena su: burzovne cijene, elektronske kotacije ili kotacije nekolicine neovisnih uglednih tržišnih posrednika.”;

(c)

točka 5. zamjenjuje se sljedećom:

„5.

Kada vrednovanje po trenutačnoj tržišnoj cijeni nije moguće, prije primjene tretmana kapitala koji vrijedi za knjigu trgovanja, institucije moraju konzervativno vrednovati svoje pozicije/portfelje na temelju modela. Kao vrednovanje prema modelu definirano je svako vrednovanje koje mora biti izvršeno na temelju neke referentne vrijednosti, ekstrapolirano ili drukčije izračunato na temelju dostupnih tržišnih podataka.”;

(d)

u točki 6. točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)	više rukovodstvo institucije mora biti upoznato s onim elementima knjige trgovanja ili drugim pozicijama po fer vrijednosti koji podliježu vrednovanju prema modelu te razumjeti značaj nesigurnosti koja zbog takvog vrednovanja nastaje pri izvještavanju o rizicima/učinkovitosti poslovanja;”;

(e)

točke 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim:

„Prilagođavanje vrijednosti

8.	Institucije su dužne uspostaviti i održavati postupke koji vode računa o prilagođavanju vrijednosti.

Opći standardi

Nadležna tijela zahtijevaju da se formalno uzmu u obzir sljedeća prilagođavanja vrijednosti zbog: još nezarađenih kreditnih marži, troškova zatvaranja pozicija, operativnih rizika, prijevremenog zatvaranja pozicija, troškova investiranja i financiranja, budućih administrativnih troškova i, prema potrebi, rizika primjene internoga modela.”;

(f)

točke od 11. do 15. zamjenjuju se sljedećima:

„11.

Institucije su dužne uspostaviti i održavati postupke za izračun prilagođavanja tekućoj vrijednosti manje likvidnih pozicija. Takva se prilagođavanja vrše, gdje je to potrebno, pored bilo kakvih promjena vrijednosti pozicije, u svrhu financijskog izvješćivanja i osmišljena su tako da odražavaju nelikvidnost pozicije. Na temelju takvih postupaka institucije prilikom utvrđivanja da li su za manje likvidne pozicije potrebna prilagođavanja vrijednosti uzimaju u obzir nekoliko čimbenika. Ti čimbenici uključuju vremensko razdoblje koje bi bilo potrebno za pokrivanje pozicija/rizika pozicije, nestabilnost i prosječnu vrijednost razlika između ponuđene i tražene cijene, raspoloživost tržišnih kotacija (broj i identitet stvaratelja tržišta), nestabilnost i prosjek trgovinskih volumena, uključujući promete trgovanja tijekom razdoblja stresa na tržištu, koncentracije na tržištu, raspored pozicija po dospjelosti, mjeru u kojoj se vrednovanje temelji na primjeni modela te utjecaj drugih rizika povezanih s primjenom tog modela.

12.

Prilikom korištenja procjena vrijednosti koje su izvršile treće strane ili u slučaju vrednovanja prema modelu, institucije moraju odlučiti da li će primijeniti prilagođavanje vrijednosti. Nadalje, institucije moraju razmotriti potrebu za uvođenjem prilagodbi za manje likvidne pozicije te redovito kontrolirati njihovu prikladnost.

13.

U vezi s kompleksnim proizvodima, uključujući, ali bez ograničavanja samo na njih, sekuritizirane izloženosti i kreditne izvedenice kod kojih n-to neispunjavanje obveza aktivira kreditnu zaštitu institucije moraju izričito ocijeniti potrebu za prilagođavanjem vrijednosti kako bi se odražavao rizik modela povezan s korištenjem eventualno netočne metodologije vrednovanja, i rizik modela povezan s korištenjem neuočljivih (i eventualno netočnih) kalibracijskih parametara u modelu vrednovanja.”