19/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

170

L 189/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Unija je postavila kao svoj cilj održavanje i razvoj Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Radi postupne uspostave takvoga područja, Unija donosi mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim učincima, posebno kada su potrebne za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

U skladu s člankom 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te mjere trebaju uključivati promicanje usklađenosti pravila koja se u državama članicama primjenjuju kod sukoba zakona, uključujući mjere koje se odnose na obiteljsko pravo s prekograničnim učincima.

(3)

Komisija je 17. srpnja 2006. usvojila prijedlog za Uredbu Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti i utvrđivanju pravila o primjenljivom pravu u bračnim stvarima (dalje u tekstu: „prijedlog Uredbe”).

(4)

Na svom sastanku 5. i 6. lipnja 2008. Vijeće je donijelo političke smjernice iz kojih je proizlazilo da nema jednoglasnosti za nastavljanje s prijedlogom Uredbe te su postojale nepremostive prepreke, koje su učinile jednoglasnost nemogućom u to vrijeme i u bližoj budućnosti. Utvrdile su da se ciljevi prijedloga Uredbe ne mogu ostvariti u opravdanom razdoblju primjenom odgovarajućih odredaba Ugovorâ.

(5)

U tim okolnostima, Grčka, Španjolska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Rumunjska i Slovenija podnijele su zahtjev Komisiji putem pisama od 28. srpnja 2008. kojim se navodi da namjeravaju uspostaviti pojačanu suradnju između sebe u području primjenljivog prava u bračnim stvarima te da bi Komisija u tu svrhu trebala podnijeti prijedlog Vijeću. Bugarska je podnijela isti zahtjev Komisiji pismom od 12. kolovoza 2008. Francuska se pridružila zahtjevu pismom od 12. siječnja 2009., Njemačka pismom od 15. travnja 2010., Belgija pismom od 22. travnja 2010., Latvija pismom od 17. svibnja 2010., Malta pismom od 31. svibnja 2010. i Portugal tijekom sastanka Vijeća 4. lipnja 2010. Grčka je 3. ožujka 2010. povukla svoj zahtjev. Ukupno je četrnaest država članica zatražilo pojačanu suradnju.

(6)

Pojačana suradnja trebala bi pružiti jasan i sveobuhvatan pravni okvir u području razvoda braka i zakonske rastave u sudjelujućim državama članicama i osigurati prikladna rješenja za građane u pogledu pravne sigurnosti, predvidivosti i prilagodljivosti i spriječiti „jurenje na sud”.

(7)

Ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 20. Ugovora o Europskoj uniji i u člancima 326. i 329. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(8)

Područje pojačane suradnje, odnosno pravo primjenljivo na razvod braka ili zakonsku rastavu, određeno je člankom 81. stavkom 2. točkom (c) i člankom 81. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kao jedno od područja obuhvaćeno Ugovorima.

(9)

Zahtjev krajnjeg sredstva iz članka 20. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji ispunjen je jer je Vijeće u lipnju 2008. utvrdilo da ciljeve prijedloga Uredbe u razumnom roku Unija ne može ostvariti kao cjelina.

(10)

Pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu ima za cilj razviti pravosudnu suradnju u građanskim stvarima koje imaju prekogranične učinke, na temelju načela uzajamnog priznavanja presuda, i osigurati usklađenost pravila primjenljivih u državama članicama u pogledu sukoba zakona. Stoga ona pridonosi ciljevima Unije, štiti njezine interese i pojačava njezin proces povezivanja kako zahtijeva članak 20. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji.

(11)

Pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu u skladu je s Ugovorima i pravom Unije te ne šteti unutarnjem tržištu ili gospodarskoj, socijalnoj ili teritorijalnoj koheziji. Ne predstavlja prepreku ili diskriminaciju u trgovini između država članica i ne narušava tržišno natjecanje među njima.

(12)

Pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu poštuje nadležnosti, prava i obveze onih država članica koje u njoj ne sudjeluju. Zajednička kolizijska pravila sudjelujućih država članica ne utječe na pravila država članica koje ne sudjeluju. Sudovi država članica koje ne sudjeluju nastavljaju primjenjivati svoja postojeća domaća kolizijska pravila radi utvrđivanja prava primjenljivog na razvod braka ili zakonsku rastavu.

(13)

Posebno, pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastava u skladu je s pravom Unije o pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima jer pojačana suradnja ne utječe na bilo koju pravnu stečevinu koja od prije postoji.

(14)

Ova odluka poštuje prava, načela i slobode priznate u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, a posebno u njezinom članku 21.

(15)

Pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu u svakom je trenutku otvorena svim državama članicama, u skladu s člankom 328. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,