o sprečavanju radijskih smetnja koje proizvode traktori za poljoprivredu i šumarstvo (elektromagnetska kompatibilnost)

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

U smislu ove Direktive ‘vozilo’ znači svako vozilo definirano u članku 2. točki (d) Direktive 2003/37/EZ.

1. Države članice ne smiju iz razloga povezanih s elektromagnetskom kompatibilnosti:

ako vozila, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinica ispunjavaju zahtjeve ove Direktive.

za bilo koji tip vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, ako nisu ispunjeni zahtjevi ove Direktive.

3. Stavak 2. ne primjenjuje se na vozila homologirana prije 1. listopada 2002. u skladu s Direktivom Vijeća 77/537/EEZ od 28. lipnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije onečiščujućih tvari iz dieselovih motora traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (6) ili naknadno proširenje navedenih homologacija.

5. Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 4., države članice u slučaju zamjenskih dijelova i nadalje dodjeljuju EZ homologaciju tipa i dopuštaju prodaju i početak uporabe sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih uporabi na tipovima vozila koja su homologirana prije 1. listopada 2002. u skladu s Direktivom 75/322/EEZ ili Direktivom 77/537/EEZ te, ako je to potrebno, naknadnih proširenja tih homologacija.

Ova Direktiva predstavlja ‘drugu direktivu Zajednice’ za potrebe članka 1. stavka 4. Direktive 2004/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (7).

Izmjene potrebne za prilagodbu zahtjeva iz priloga od I. do XI. tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom iz članka 20. stavka 3. Direktive 2003/37/EZ.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Direktiva 75/322/EEZ, kako se izmjenjuje aktima iz Priloga XII. dijela A, stavlja se izvan snage ne dovodeći pritom u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prijenos u nacionalno pravo te za primjenu Direktiva iz Priloga XII. dijela B.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XIII.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 19. veljače 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 22. lipnja 2009.

ZAHTJEVI KOJE TREBAJU ISPUNJAVATI VOZILA I ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI UGRAĐENI U VOZILO

1.1. Ova se Direktiva primjenjuje na elektromagnetsku kompatibilnost vozila obuhvaćenih člankom 1. Primjenjuje se također i na električne i elektroničke zasebne tehničke jedinice namijenjene za ugradbu u vozila.

2.1.1. ‘Elektromagnetska kompatibilnost’ znači mogućnost nekog vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da u svom elektromagnetskom okružju zadovoljavajuće funkcioniraju bez unošenja nedopuštenih elektromagnetskih poremećaja na bilo što u tome okružju.

2.1.2. ‘Elektromagnetska smetnja’ znači svaku elektromagnetsku pojavu koja može umanjiti radne značajke vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica). Elektromagnetski poremećaj može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili promjena u samome mediju širenja vala.

2.1.3. ‘Elektromagnetska otpornost’ znači mogućnost vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade bez smanjivanja njihovih radnih značajki na području u kojem postoje elektromagnetski poremećaji.

2.1.4. ‘Elektromagnetsko okružje’ znači ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje na danoj lokaciji.

2.1.5. ‘Referentno ograničenje’ znači nazivnu razinu na koju se pozivaju homologacija tipa i granične vrijednosti sukladnosti proizvodnje.

2.1.6. ‘Referentna antena’ za frekvencijsko područje od 20 do 80 MHz znači skraćeni simetrični dipol, tj. jedan poluvalni rezonancijski dipol pri 80 MHz, a za frekvencijsko područje iznad 80 MHz znači simetrični poluvalni rezonancijski dipol ugođen na frekvenciju na kojoj se izvodi mjerenje.

2.1.7. ‘Širokopojasna emisija’ znači emisiju koja ima širinu pojasa veću od one koju mjeri dani mjerni aparat ili prijamnik.

2.1.8. ‘Uskopojasna emisija’ znači emisiju koja ima širinu pojasa manju od one koju mjeri dani mjerni uređaj ili prijamnik.

2.1.9. ‘Električni/elektronički sustav’ znači električni(-e) i/ili elektronički(-e) uređaj(e) ili skupinu(-e) uređaja zajedno s pridruženim električnim spojevima koji su dio nekog vozila, ali nisu namijenjeni homologaciji tipa odvojeno od vozila.

2.1.10. ‘Električni/elektronički podsklop’ (ESA) znači električni(-e) i/ili elektronički(-e) uređaj(e) ili skupinu(-e) uređaja koji su zajedno s pridruženim električnim spojevima i ožičenjem namijenjeni da budu dio nekog vozila i da obavljaju jednu ili više specijaliziranih funkcija. ESA se može homologirati na zahtjev proizvođača kao ‘sastavni dio’ ili ‘zasebna tehnička jedinica (STU)’ (vidjeti članak 4. stavak 1. točku (c) Direktive 2003/37/EZ).

‘Tip vozila’ u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na:

2.1.11.2. opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova i opći razmještaj ožičenja;

2.1.11.3. osnovni materijal od kojeg je napravljena nadogradnja ili oplata, ako je primjenjivo, (primjerice oplata karoserije od čelika, aluminija ili od staklenih vlakana). Postojanje ploha od različitih materijala ne mijenja tip vozila pod uvjetom da je nepromijenjen osnovni materijal nadogradnje; takve se različitosti međutim ipak moraju prijaviti.

‘ESA tip’ s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća ESA podsklopove koji se ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su:

2.1.12.2. opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova, ako je primjenjivo.

3.1.1. Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 2003/37/EZ podnosi proizvođač vozila.

3.1.3. Proizvođač vozila sastavlja program opisujući sve projektirane kombinacije odgovarajućih električnih/elektroničkih sustava ili ESA podsklopova, vrste materijala nadogradnje (1), opći raspored ožičenja, inačice motora, verzije s upravljačem na lijevoj/desnoj strani i verzije razmaka osovina. Bitni električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi su oni koji mogu emitirati snažno širokopojasno ili uskopojasno zračenje i/ili oni koji su uključeni u vozačevo izravno upravljanje vozilom (vidjeti točku 6.4.2.3.).

3.1.4. Iz tog se programa odabire vozilo predstavnik u svrhu ispitivanja uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela. To vozilo predstavlja tip vozila (vidjeti Dodatak 1. Prilogu II.). Izbor vozila temelji se na električnim/elektroničkim sustavima koje je ponudio proizvođač. Može se odabrati još jedno vozilo iz tog programa u svrhu ispitivanja kad se smatra, uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela, da su uključeni različiti električni/elektronički sustavi koji bi mogli znatno utjecati na elektromagnetsku kompatibilnost vozila u usporedbi s prvim vozilom predstavnikom.

3.1.5. Izbor vozila u skladu s točkom 3.1.4. treba ograničiti na kombinacije električnih/elektroničkih sustava vozila koje su namijenjene stvarnoj proizvodnji.

3.1.6. Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o EZ homologaciji tipa.

3.1.7. Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama provodi ispitivanje, mora osigurati vozilo koje predstavlja tip vozila koji će se homologirati u skladu s točkom 3.1.4.

3.2.1. Zahtjev za homologaciju ESA s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost prema članku 4. stavku 1. Direktive 2003/37/EZ podnosi proizvođač vozila ili proizvođač ESA podsklopa.

3.2.3. Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o EZ homologaciji tipa.

3.2.4. Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama provodi ispitivanje, podnosi uzorak ESA sustava koji predstavlja tip koji će se homologirati, ako je potrebno nakon rasprave s proizvođačem npr. o mogućim promjenama rasporeda, broja sastavnih dijelova, broja osjetila (senzora). Kad to tehnička služba smatra potrebnim, može odabrati dodatni uzorak.

3.2.5. Uzorak (uzorci) mora(ju) biti jasno i neizbrisivo označen(i) trgovačkim nazivom ili oznakom proizvođača i oznakom tipa.

3.2.6. Kad je to primjenjivo, moraju se naznačiti sva ograničenja uporabe. Svako takvo ograničenje unosi se u Prilog III. i/ili u certifikat o EZ homologaciji tipa koji je naveden u Prilogu V.

Proizvođač vozila može slobodno odabrati jednu od sljedećih mogućnosti za homologaciju tipa.

Ako proizvođač vozila odabere ovu mogućnost, ne zahtijeva se nikakvo zasebno ispitivanje električnih/elektroničkih sustava ili ESA podsklopova.

Proizvođač vozila može dobiti homologaciju za vozilo kad tijelu za homologaciju dokaže da su svi bitni (vidjeti točku 3.1.3.) električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi pojedinačno homologirani u skladu s ovom Direktivom te da su ugrađeni prema svim uvjetima koji su uz nju priloženi.

4.1.1.3. Proizvođač, ako to želi, može dobiti homologaciju u skladu s ovom Direktivom, ako vozilo nema opremu takvog tipa koja podliježe ispitivanjima otpornosti na smetnje ili emisije. Takvo vozilo ne smije imati nikakve sustave koji su određeni u točki 3.1.3. (otpornost na smetnje) ni opremu za paljenje svjećicama. Takve homologacije ne zahtijevaju ispitivanje.

Homologacija tipa se može dodijeliti za neki ESA podsklop koji se ugrađuje u bilo koji tip vozila ili u poseban tip vozila ili tipove prema zahtjevu proizvođača. ESA podsklopovi uključeni u izravno upravljanje vozilima uobičajeno dobivaju homologaciju tipa zajedno s proizvođačem vozila.

4.2.1.1. Ako vozilo predstavnik ispunjava zahtjeve ove Direktive, homologacija se dodjeljuje u skladu s člankom 4. Direktive 2003/37/EZ.

4.2.2.1. Ako predstavnik ESA sustava ispunjava zahtjeve ove Direktive, EZ homologacija tipa se dodjeljuje u skladu s člankom 4. Direktive 2003/37/EZ.

4.2.3. Za sastavljanje certifikata iz točaka 4.2.1.2. ili 4.2.2.2., nadležno tijelo države članice koje dodjeljuje homologaciju može upotrijebiti izvještaj koji je pripremio odobreni ili priznati laboratorij ili koji je pripremljen u skladu s odredbama ove Direktive.

4.3.1. U slučaju izmjena homologacija dodijeljenih u skladu s ovom Direktivom, primjenjuju se odredbe članka 5. stavka 2. i stavka 3. Direktive 2003/37/EZ.

4.3.2. Izmjene homologacija tipa vozila radi dodavanja ili zamjene ESA podsklopa

4.3.2.1. Kad proizvođač vozila koji je dobio homologaciju za instalaciju vozila želi ugraditi dodatni ili zamijeniti električni/elektronički sustav ili ESA podsklop koji već ima homologaciju u skladu s ovom Direktivom i koji će biti ugrađen u skladu sa svim uvjetima koji se na njega primjenjuju, homologacija vozila može se izmijeniti bez daljnjeg ispitivanja. Dodatni ili zamjenski električni/elektronski sustav ili ESA podsklop smatra se dijelom vozila u svrhu sukladnosti proizvodnje.

4.3.2.2. Kad dodatni ili zamjenski dio ili više njih nisu homologirani u skladu s ovom Direktivom te ako se ocijeni da je potrebno ispitivanje, smatra se da vozilo u cijelosti zadovoljava ako se može pokazati da je (su) novi ili zamijenjeni dio (dijelovi) u skladu s odgovarajućim zahtjevima iz točke 6. ili ako se usporednim ispitivanjem može pokazati da nije vjerojatno da će novi dio narušiti sukladnost tipa vozila.

4.3.2.3. Kad proizvođač vozila dodaje kojemu homologiranom vozilu standardnu amatersku ili profesionalnu opremu, osim opreme pokretnih komunikacija (2), koja je u skladu s Direktivom 2004/108/EZ, i ako je takva oprema ugrađena, zamijenjena ili uklonjena u skladu s preporukama proizvođača opreme i vozila, to ne poništava homologaciju vozila. To ne sprečava proizvođače vozila da ugrađuju komunikacijsku opremu prema odgovarajućim uputama za ugradbu koje je razradio proizvođač vozila i/ili proizvođač(i) takve komunikacijske opreme. Proizvođač vozila treba osigurati dokaz (kad to zahtijeva tijelo nadležno za ispitivanje) da takvi odašiljači ne utječu negativno na radne značajke vozila. To može biti izjava da su razine snage i način ugradbe takvi da razine otpornosti na smetnje iz ove Direktive osiguravaju dovoljnu zaštitu kad se radi o samome odašiljanju, tj. ne obuhvaćajući prijenos u sklopu ispitivanja utvrđenih u točki 6. Ovom se Direktivom ne odobrava uporaba nekog komunikacijskog odašiljača kad se na takvu opremu ili na njezinu uporabu primjenjuju drugi zahtjevi. Proizvođač vozila može odbiti ugrađivanje u vozilo standardne amaterske ili profesionalne opreme koja je u skladu s Direktivom 2004/108/EZ.

5.1. Svaki ESA podsklop koji je sukladan tipu homologiranom u skladu s ovom Direktivom mora biti označen oznakom EZ homologacije tipa.

5.2. Ta se oznaka sastoji od pravokutnika u kojemu je slovo ‘e’ iza kojega slijedi brojčana oznaka države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

1 za Njemačku; 2 za Francusku; 3 za Italiju; 4 za Nizozemsku; 5 za Švedsku; 6 za Belgiju; 7 za Mađarsku; 8 za Češku Republiku; 9 za Španjolsku; 11 za Ujedinjenu Kraljevinu; 12 za Austriju; 13 za Luksemburg; 17 za Finsku; 18 za Dansku; 19 za Rumunjsku; 20 za Poljsku; 21 za Portugal; 23 za Grčku; 24 za Irsku; 26 za Sloveniju; 27 za Slovačku; 29 za Estoniju; 32 za Latviju; 34 za Bugarsku; 36 za Litvu; 49 za Cipar; 50 za Maltu.

U blizini pravokutnika oznaku slijedi četveroznamenkasti redni broj, (s vodećom ništicom kad je to primjenjivo) - u daljnjemu tekstu: ‘osnovni broj homologacije’ - koji se nalazi u 4. dijelu broja homologacije prikazanog na certifikatu o EZ homologaciji izdanom za tip predmetnog uređaja (vidjeti Prilog V.) ispred kojega je dvoznamenkasti redni broj koji se dodjeljuje najnovijim većim tehničkim izmjenama Direktive 75/322/EEZ, kako je zamijenjena ovom Direktivom na dan dodjeljivanja EZ homologacije tipa za sastavni dio.

5.3. Oznaka EZ homologacije tipa mora biti postavljena na glavni dio ESA podsklopa (npr. elektroničku upravljačku jedinicu) tako da bude jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.5. Označivanje se ne zahtijeva za električke/elektroničke sustave obuhvaćene tipovima vozila koji su homologirani u skladu s ovom Direktivom.

5.6. Oznake na ESA podsklopovima u skladu s točkom 5.3. ne moraju biti vidljive kad je ESA podsklop ugrađen u vozilo.

6.1.1. Vozilo i njegov(i) električni/elektronički sustav(i) ili ESA podsklop(ovi) moraju biti tako projektirani, izgrađeni i ugrađeni da u uobičajenim uvjetima uporabe ispunjavaju zahtjeve ove Direktive.

6.2. Zahtjevi za širokopojasno elektromagnetsko zračenje vozila opremljenih sustavom paljenja svjećicama

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se uporabom metode iz Priloga VI. pri bilo kojoj određenoj udaljenosti antene. O izboru odlučuje proizvođač vozila.

6.2.2.1. Kad su mjerenja provedena uporabom metode iz Priloga VI. s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentne su granice zračenja 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 1. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m).

6.2.2.2. Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu VI. s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0 ,05 m, referentne granice zračenja su 44 dB mikrovolta/m (160 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 562 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz. kako je navedeno u Dodatku 2. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 55 dB mikrovolta/m (562 mikrovolta/m).

6.2.2.3. Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/m) moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) ispod referentnih granica.

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se uporabom metode iz Priloga VII. pri bilo kojoj određenoj udaljenosti antene. O izboru odlučuje proizvođač vozila.

6.3.2.1. Kad su mjerenja provedena uporabom metode iz Priloga VII. s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentne su granice zračenja 24 dB mikrovolta/m (16 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 24 do 35 dB mikrovolta/m (od 16 do 56 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 3. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 35 dB mikrovolta/m (56 mikrovolta/m).

6.3.2.2. Kad su mjerenja provedena uporabom metode iz Priloga VII. s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 4. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m).

6.3.2.3. Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/m) moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) ispod referentnih granica.

6.3.2.4. Neovisno o granicama određenim u točkama 6.3.2.1., 6.3.2.2. i 6.3.2.3. ovog Priloga, smatra se da vozilo zadovoljava ograničenja za uskopojasne emisije, ako je, tijekom početnog koraka opisanog u točki 1.3. Priloga VII., jakost signala izmjerenog na radijskoj anteni vozila manja od 20 dB mikrovolta/m (10 mikrovolti/m) u frekvencijskome području od 88 do 108 MHz, i ne zahtijeva se nikakvo daljnje ispitivanje.

Otpornost tipičnog vozila određenog tipa na elektromagnetsko zračenje ispituje se metodom koja je opisana u Prilogu VIII.

6.4.2.1. Ako se ispitivanja provode uporabom metode iz Priloga VIII., referentna je razina jakosti polja 24 volta/m efektivne vrijednosti u preko 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do 1 000 MHz i 20 volta/m efektivne vrijednosti preko čitava frekvencijskog pojasa od 20 do 1 000 MHz.

6.4.2.2. Smatra se da vozilo predstavnik određenog tipa zadovoljava zahtjeve otpornosti na smetnje, ako tijekom ispitivanja koja se provode u skladu s Prilogom VIII. i tijekom kojih je to vozilo izloženo polju čija je jakost, izraženo u voltima/m, 25 % iznad referentne razine, ne pokazuje nenormalnu promjenu brzine pogonskih kotača vozila, ako nema pogoršanja radnih značajka koje bi prouzročilo pomutnju kod drugih sudionika u prometu, te ako nema pogoršanja vozačeva izravnog upravljanja vozilom koje bi vozač ili drugi sudionici u prometu zapazili.

6.4.2.3. Izravni vozačev nadzor nad vozilom obavlja se npr. upravljanjem, kočenjem i nadzorom nad brzinom motora.

6.5. Zahtjevi za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje prouzročuju ESA podsklopovi

Elektromagnetsko zračenje koje prouzročuje ESA podsklop predstavnik određenog tipa mjeri se metodom iz Priloga IX.

6.5.2. Referentne granice za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje prouzročuje ESA podsklop

6.5.2.1. Ako se mjerenja izvode uporabom metode iz Priloga IX. referentne su granice zračenja od 64 do 54 dB mikrovolta/m (od 1 600 do 500 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 30 MHz, i od 54 do 65 dB mikrovolta/m (od 500 do 1 800 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz kako je prikazano u Dodatku 5. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 65 dB mikrovolta/m (1 800 mikrovolta/m).

6.5.2.2. Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa, izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovoltima/m (mikrovolta/m) moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) ispod referentnih granica.

6.6. Zahtjevi za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje prouzročuju ESA podsklopovi

Elektromagnetsko zračenje koje prouzročuje tipični ESA podsklop određenog tipa mjeri se metodom iz Priloga X.

6.6.2. Referentne granice za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje prouzročuje ESA podsklop

6.6.2.1. Ako su mjerenja provedena uporabom metode iz Priloga X., referentne su granice zračenja od 54 do 44 dB mikrovolta/m (od 500 do 160 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snizuje logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 30 MHz i od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 560 mikrovolta/m) u frekvencijskome pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povećava logaritamski (linearno) s frekvencijama iznad 75 MHz kako je prikazano u Dodatku 6. ovom Prilogu. U frekvencijskome pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 55 dB mikrovolta/m (560 mikrovolta/m).

6.6.2.2. Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/m) moraju biti najmanje 2,0 dB (20 %) ispod referentnih granica.

Otpornost na elektromagnetsko zračenje ESA podsklopa predstavnika određenog tipa ispituje se metodom(-ama) koja(-e) se odabire(-u) između onih opisanih u Prilogu XI.

6.7.2.1. Ako se ispitivanja provode uporabom metoda iz Priloga XI., ispitne su referentne razine otpornosti 48 volta/m za metodu s trakom od 150 mm, 12 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 800 mm, 60 volta/m za ispitnu metodu s TEM kavezom, 48 mA za metodu ispitivanja uvođenjem struje (BCI) i 24 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem.

6.7.2.2. Na ESA podsklopu predstavniku odgovarajućega tipa pri jakosti polja ili struje izražene u odgovarajućim linearnim jedinicama, 25 % iznad referentne granice ESA podsklop ne smije pokazati nikakve smetnje u funkcioniranju koje bi prouzročile bilo kakvo pogoršanje radnih značajki koje bi moglo prouzročiti pomutnju među drugim sudionicima u prometu, ili bilo kakvo pogoršanje neposrednog nadzora vozača nad vozilom opremljenim tim sustavom što bi mogao zapaziti vozač ili drugi sudionik u prometu.

7.1. Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost vozila ili sastavnog dijela zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka koje sadrži(-e) certifikat(i) o EZ homologaciji tipa utvrđen(i) u Prilogu IV. i/ili Prilogu V., prema potrebi.

7.2. Ako se provjerava sukladnost vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzete iz serijske proizvodnje, smatra se da proizvodnja ispunjava zahtjeve ove Direktive s obzirom na širokopojasne i uskopojasne smetnje, ako izmjerene razine ne prelaze referentne granične vrijednosti propisane točkama 6.2.2.1., 6.2.2.2., 6.3.2.1. i 6.3.2.2. (kako odgovara) za više od 2 dB, (25 %).

7.3. Ako se provjerava sukladnost vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzete iz serijske proizvodnje, smatra se da proizvodnja ispunjava zahtjeve ove Direktive s obzirom na otpornost protiv elektromagnetskog zračenja, ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica u stanju definiranom u točki 4. Priloga VIII. ne pokazuje pogoršanje neposrednog nadzora nad vozilom koje može opaziti vozač ili drugi sudionici u prometu ili drugi korisnici i ako je podložan jakosti polja izraženog u voltima/m do 80 % referentnih graničnih vrijednosti propisanih u točki 6.4.2.1. ovog Priloga.

8.1. Kad vozilo ili električni/elektronički sustav ili ESA podsklop ne sadržava elektronički oscilator s radnom frekvencijom većom od 9 kHz, smatra se da je u skladu s točkama 6.3.2. i 6.6.2. ovog Priloga i priloga VII. i X.

8.2. Vozila koja u izravnome upravljanju vozilom nemaju uključene električke/elektroničke sustave ili ESA podsklopove nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje i smatra se da su u skladu s točkom 6.4. ovog Priloga i Priloga VIII.

8.3. ESA podsklopove čije funkcije nisu uključene u izravno upravljanje vozilom, nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje i smatra se da su u skladu s točkom 6.7. ovog Priloga i Priloga XI.

Za vozila opremljena gumama, smatra se da je nadogradnja/podvozje vozila električki izolirana. Jake elektrostatičke sile u odnosu na vanjsko okruženje vozila opažaju se samo u trenutku ulaza i izlaza putnika ili vozača. Kako vozilo u tim trenucima miruje, za homologaciju tipa nije potrebno ispitivanje na elektrostatičko pražnjenje.

Kako tijekom uobičajene vožnje nema nikakvih vanjskih električnih spojnih vodova prema vozilima, nikakve prijelazne pojave se ne proizvode i ne vode prema vanjskom okruženju. Da je oprema vozila otporna na prijelazne elektromagnetske smetnje u električnim vodovima koje nastaju u vozilu, npr. zbog prekapčanja pod opterećenjem (uključeno/isključeno) ili međudjelovanjem pojedinih sustava, odgovoran je proizvođač. Smatra se da za homologaciju ispitivanje prijelaznih elektromagnetskih smetnja u električnim vodovima nije potrebno.

Opisni dokument br. … u skladu s Prilogom I. Direktivi 2003/37/EZ koji se odnosi na EZ homologaciju tipa traktora za poljoprivredu šumarstvo s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost (Direktiva 2009/64/EZ)

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju se priložiti u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju se dostaviti u prikladnu mjerilu i moraju biti dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format.

Fotografije, ako su priložene, moraju prikazivati potrebne pojedinosti. Navesti se moraju pojedinosti o načinu rada sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica s elektroničkim upravljanjem.

3.1.2. Tip i trgovački opis osnovnog motora (postavljen na motor ili drugi način označivanja):

4.2.1. Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

6.2.2. Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

7.2.2.1. Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

8.5. Za traktore opremljene sustavima protiv blokiranja kotača, opis rada sustava (uključujući elektroničke dijelove), električna blok shema, crtež hidrauličnog i zračnog razvoda:

9.2.3.4. Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako su ugrađeni) mehanizma za podizanje bočnih stakala:

9.4.6. Kratak opis elektroničkih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako su ugrađeni) sustava za namještanje:

10. Zaštitne strukture pri prevrtanju, zaštita protiv vremenskih utjecaja, sjedala, platforme za teret

10.5.1. Opis i crteži/fotografije oblika i materijali od kojih je izrađen dio nadogradnje koja čini motorni prostor i dijelovi prostora za putnike u njegovoj blizini:

10.5.2. Crteži ili fotografije položaja kovinskih sastavnih dijelova smještenih u motornom prostoru (npr. uređaji za grijanje, zamjenski kotač, filtar zraka, upravljački mehanizam itd.:

10.5.4. Pojedinosti o nazivnoj vrijednosti djelatnog otpora istosmjerne struje i, u slučaju otporskih kabela za paljenje, njihov nazivni otpor po metru:

11.3. Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova, osim svjetala (ako postoje):

12.8. Opis ugrađene elektronike koja se upotrebljava za djelovanje i upravljanje strojeva koje vozilo nosi ili vuče:

Opisni dokument br. … koji se odnosi na homologaciju tipa električnog/elektroničkog podsklopa (ESA) s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost (Direktiva 2009/64/EZ)

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju se priložiti u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju se dostaviti u prikladnom mjerilu i moraju biti dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Fotografije, ako su priložene, moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, moraju se podnijeti podaci o njihovim značajkama.

0.7. Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja oznake EZ homologacije:

Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnomu dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):

9. Popis opisne dokumentacije koja je podnesena tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom ‘?’ (npr. ABC??123???).

za tip sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (1) s obzirom na Direktivu 2009/64/EZ.

Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnomu dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1) (2):

0.7. Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja oznake EZ homologacije:

9. Popis opisne dokumentacije koja je podnesena tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev

(2) Ako podaci za identifikaciju tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123???).

Mjerna oprema mora ispunjavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1 (93) Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz ovog Priloga mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti, ili ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, mora se upotrijebiti odgovarajući faktor ispravka, ovisno o broju pulsova iskre.

Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju širokopojasnih elektromagnetskih emisija koje proizvode sustavi za paljenje svjećicama i elektromotori (pogonski elektromotori, motori sustava za grijanje ili odleđivanje, pumpe za gorivo, vodene pumpe) koji su trajno ugrađeni na vozilu.

Dopuštene su dvije alternativne udaljenosti referentne antene: 10 ili 3 m od vozila. U oba je slučaja potrebno ispunjavati zahtjeve iz točke 3.

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolt/m) za širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz. Ako se stvarna širina frekvencijskog pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme razlikuje od 120 kHz, očitanja u mikrovoltima treba pretvoriti na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz množenjem s faktorom 120/B

3.1. Mjerno mjesto mora biti ravno, čisto područje bez površina koje odbijaju elektromagnetsko zračenje unutar kruga promjera od najmanje 30 m, mjereno iz točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1.).

3.2. Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema može se nalaziti unutar mjernog mjesta, ali samo u dopuštenom području prikazanom na slici 1. Dodatka 1.

Unutar ispitnog područja dopušteno je imati i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti od 10 m od prijamne antene i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može pokazati da to neće utjecati na rezultate mjerenja.

3.3. Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje, ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve sa slike 1. u Dodatku 1., osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene. Emisije iz okružja također se ne trebaju provjeravati ni prije ni poslije ispitivanja, kako je naznačeno u točki 3.4.

Kako bi se osiguralo da nema nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Kad se tijekom mjerenja emisija iz okružja tu nalazi i vozilo, potrebno je osigurati da nikakve emisije iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr. uklanjanjem vozila iz područja ispitivanja, vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora. U oba mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod granica smetnja koje su navedene u točki 6.2.2.1. ili 6.2.2.2. (kako je prikladno) Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

Motor mora raditi pri uobičajenoj radnoj temperaturi, a prijenosnik snage mora biti u neutralnom položaju. Ako se to iz praktičnih razloga ne može postići, proizvođač i tijelo ovlašteno za ispitivanje mogu se dogovoriti o alternativnim mjerama.

Potrebno je osigurati da mehanizam za namještanje brzine vrtnje motora ne utječe na elektromagnetska zračenja. Tijekom svakog mjerenja motor mora raditi na sljedeći način:

4.2. Ispitivanja se ne provode dok pada kiša ni dok se druge padaline talože na vozilo, ni tijekom 10 minuta nakon što padaline prestanu.

Može se uporabiti svaka antena pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu. Za umjeravanje antene može se upotrijebiti metoda opisana u publikaciji CISPR br. 12. izdanje 3., Dodatak A.

Središte faze antene mora biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.

Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.

5.2.1.3. Nijedan dio bilo kojeg elementa prijamne antene ne smije biti bliže od 0,25 m ravnini na kojoj se ispituje vozilo.

Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja iz točke 5.1 do vanjske površine vozila treba biti 10,0 ± 0,2 m.

Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja opisana u točki 5.1 do vanjske površine vozila treba biti 3,00 ± 0,05 m.

5.2.2.3. Ako se ispitivanja provode u zatvorenom prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojem materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijske valove.

Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila usporedno s ravninom uzdužne simetrije vozila i u visini središnje točke vozila (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1.) koja je određena kao točka na glavnoj osi vozila na sredini razmaka između središta prednje i stražnje osovine vozila.

Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati rezultate s antenom u okomitoj i u vodoravnoj polarizaciji (vidjeti sliku 2. u Dodatku 1.).

Potrebno je učiniti najviše četiri očitavanja u skladu s točkama 5.3. i 5.4. na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se obavljaju mjerenja.

Mjerenja treba provoditi preko čitavog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Kako bi se potvrdilo da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga, mjerodavno ispitno tijelo ispituje do 13 frekvencija u tome području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istraživanjem osigurati da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje.

6.1.1. Granice se primjenjuju preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz.

6.1.2. Mjerenja se mogu provoditi s detektorima prividno vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice navedene u točkama 6.2. i 6.5. Priloga I. vrijede za detektor prividno vršne vrijednosti. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, potrebno je dodati 38 dB za širinu pojasa od 1 MHz ili oduzeti 22 dB za 1 kHz pojasne širine.

Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije, a namijenjena su izbjegavanju smetnji od odašiljača koji rade za vrijeme mjerenja na ispitnim ili njima bliskim frekvencijama.

Mjerna oprema mora ispunjavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1 (93) Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje zračenih uskopojasnih emisija u ovome se Prilogu upotrebljava detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti.

1.3.1. Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju uskopojasnih elektromagnetskih emisija kakve bi mogli proizvoditi mikroprocesorski sustavi ili drugi izvori uskopojasnih emisija.

1.3.2. Najprije se mjere razine emisija u FM frekvencijskome pojasu (od 88 do 108 MHz) na anteni radijskog prijamnika u vozilu s opremom određenom u točki 1.2. Ako se ne premaše razine određene u točki 6.3.2.4. Priloga I., smatra se da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga s obzirom na te frekvencije, pa se potpuno ispitivanje ne provodi.

1.3.3. U postupku potpunog ispitivanja dopuštena su dva alternativna razmaka između antene i vozila: 10,0 m i 3,0 m. U oba se slučaja moraju zadovoljiti zahtjevi iz točke 3. ovog Priloga.

3.1. Mjerno mjesto mora biti ravno čisto područje bez površina koje odbijaju elektromagnetsko zračenje unutar kruga promjera od najmanje 30 m, mjereno s točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1. Prilogu VI.).

3.2. Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema može se nalaziti unutar mjernog mjesta, ali samo u dopuštenom području prikazanom na slici 1. u Dodatku 1. Prilogu VI.

Unutar ispitnog područja dopušteno je imati i druge mjerne antene na najmanjoj udaljenosti 10 m od prijamne antene i od vozila koje se ispituje, pod uvjetom da se može pokazati da to neće utjecati na rezultate mjerenja.

3.3. Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje, ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba ispunjavati zahtjeve dimenzija sa slike 1. u Dodatku 1. Prilogu VI., osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene. Također se ne trebaju provjeravati emisije iz okružja, ni prije ni poslije ispitivanja, kako je naznačeno u točki 3.4. ovog Priloga.

Kako bi se osiguralo da nema nikakvog vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. Potrebno je osigurati da nikakve emisije iz vozila znatno ne utječu na ta mjerenja, npr., uklanjanjem vozila iz područja ispitivanja, vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora. Rezultat spomenuta dva mjerenja razine vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 10 dB ispod granica smetnji koje su dane u točki 6.3.2.1. ili 6.3.2.2. (kako je prikladno) Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

4.1. Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenu radnome stanju dok vozilo miruje.

4.3. Mjerenja se ne izvode dok pada kiša ili dok se druge padaline talože na vozilo, ili nakon 10 minuta što padaline prestanu.

Središte faze antene mora biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.

Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se ispituje vozilo.

5.2.1.3. Niti jedan dio bilo kojeg elementa prijamne antene ne smije biti bliže od 0,25 m ravnini na kojoj se ispituje vozilo.

Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja iz točke 5.1. do vanjske površine vozila mora biti 10,0 ± 0,2 m.

Vodoravni razmak od vrha ili od druge prikladne točke antene koja je određena tijekom postupka umjeravanja opisana u točki 5.1. do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m.

5.2.2.3. Ako se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojemu materijalu koji upija radijske valove i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijske valove.

Antena se postavlja redom na lijevu i na desnu stranu vozila usporedno s ravninom uzdužne simetrije vozila i u visini središnje točke vozila (vidjeti Sliku 2. u Dodatku 1. Prilogu VI.).

Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati rezultate s antenom u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidjeti sliku 2. u Dodatku 1. Prilogu VI.).

Potrebno je učiniti najviše četiri očitavanja u skladu s točkama 5.3 i 5.4. na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se obavljaju mjerenja.

Mjerenja treba provoditi preko čitavog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Frekvencijsko se područje dijeli na 13 frekvencijskih pojasa. U svakome frekvencijskom pojasu može se ispitati jedna ispitna frekvencija kako bi se pokazalo da su zadovoljene tražene granice. Kako bi se potvrdilo da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga, nadležno ispitno tijelo mora ispitati na svakoj toj točki (frekvenciji) u svakome od sljedećih 13 frekvencijskih pojaseva:

od 30 do 50, od 50 do 75, od 75 do 100, od 100 do 130, od 130 do 165, od 165 do 200, od 200 do 250, od 250 do 320, od 320 do 400, od 400 do 520, od 520 do 660, od 660 do 820, od 820 do 1 000 MHz.

U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje.

Namjera je ispitivanja dokazati otpornost na pogoršanje značajka pri neposrednom upravljanju vozilom. Vozilo se izlaže djelovanju elektromagnetskih polja kako je opisano u ovome Prilogu. Vozilo se nadzire tijekom tih ispitivanja.

Ispitna oprema mora omogućavati stvaranje elektromagnetskih polja određene jakosti u frekvencijskim područjima, koja su određena u ovom Prilogu. Takva ispitna oprema mora zadovoljavati (nacionalne) zakonske zahtjeve s obzirom na emisiju elektromagnetskih signala.

Potrebno je obratiti pozornost da zračena polja ne utječu na upravljačku i nadzornu opremu tako da ponište ispitivanja.

4.1.1. Motor pokreće pogonske kotače ustaljenom brzinom koja odgovara 3/4 najveće brzine vozila, ako ne postoji tehnički razlog da proizvođač izabere drugu brzinu, motor vozila mora biti opterećen odgovarajućim zakretnim momentom. Ako je potrebno, vratila prijenosnika snage mogu se isključiti (npr. u slučaju vozila s više od dvije osovine), pod uvjetom da ona ne pogone sastavne dijelove koji emitiraju smetnje.

4.1.4. Svi drugi sustavi koji imaju utjecaja na vozačevo upravljanje vozilom moraju biti (uključeni) kao pri uobičajenom radu vozila.

4.1.5. Vozilo ne smije biti u električnoj vezi s površinom na kojoj se ispituje i nikakva oprema ne smije biti spojena s vozilom, osim one koja se zahtijeva u točki 4.1.1. ili 4.2. Dodir guma s ispitnom površinom tla ne smatra se električnim spojem.

4.2. Kad u vozilu postoje električni/elektronički sustavi koji su sastavni dio sustava upravljanja vozilom, i koji ne djeluju pod uvjetima koji su opisani u točki 4.1., proizvođač može ovlaštenomu ispitnom tijelu dostaviti izvještaj ili dodatni dokaz da taj električni/elektronički sustav vozila zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Takav dokaz treba zadržati u dokumentaciji o homologaciji tipa.

4.3. Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo udovoljavaju li zahtjevima iz ovog Priloga (npr. uporabom videokamere (videokamera)).

4.4. Vozilo je obično okrenuto prema jednoj nepomičnoj anteni. Međutim, kad su elektroničke upravljačke jedinice s pridruženim ožičenjem smještene većim dijelom u stražnjemu dijelu vozila, ispitivanje se obično provodi s vozilom okrenutim od antene. Kad se radi o dugačkim vozilima (tj. vozilima osim automobila i lakih furgona) koja imaju elektroničke upravljačke jedinice i pridruženo im ožičenje pretežito u središnjem dijelu vozila, referentna točka (vidjeti točku 5.4.) može se odrediti na lijevoj ili desnoj bočnoj površini vozila. Ta referentna točka mora biti na sredini duljine vozila ili u jednoj točki na bočnoj strani vozila koju zajedno izabiru proizvođač i nadležno tijelo, nakon što ustanove na koji su način elektronički sustavi i pripadajuća ožičenja razmješteni.

Takvo se ispitivanje može provoditi samo kad to dopušta fizička konstrukcija komore. Mjesto antene mora biti navedeno u ispitnom izvještaju.

5.1.1. Treba odabrati generator polja koji može stvoriti željenu jakost polja na referentnoj točki (vidjeti točku 5.4.) na odgovarajućim frekvencijama.

5.1.2. Generator(-i) polja može (mogu) biti antena (antene) ili sustav prijenosne linije (TLS).

5.1.3. Konstrukcija i orijentacija svakoga generatora polja mora biti takva da je polje polarizirano: od 20 do 1 000 MHz horizontalno ili vertikalno.

5.2.1.1. Središte faze bilo koje antene mora biti najmanje 1,5 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili najmanje 2,0 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji kad je krov vozila viši od 3 m.

5.2.1.2. Nijedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 0,25 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji.

5.2.2.1. U stvarnim uvjetima najbolje je postaviti generator polja što je praktički moguće dalje od vozila. Taj razmak obično leži unutar područja od 1 do 5 m.

5.2.2.2. Kad se ispitivanje provodi u zatvorenu prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 1,0 m bilo kojemu materijalu koji upija elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između odašiljačke antene i vozila koje se ispituje ne smije biti materijal koji upija elektromagnetsko zračenje.

5.3.1. Zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m vanjskoj površini tijela vozila.

5.3.2. Generator polja mora biti smješten na središnjoj crti vozila (ravnina uzdužne simetrije).

5.3.3. Nijedan dio TLS-a, osim ravnine na kojoj stoji vozilo, ne smije biti bliže od 0,5 m bilo kojemu dijelu vozila.

5.3.4. Svaki generator polja koji se smješta nad vozilom treba po sredini zahvaćati najmanje 75 % duljine vozila.

U smislu ovog Priloga referentna točka je točka na kojoj se uspostavlja polje određene jakosti, a određuje se kako slijedi:

5.4.1.1. najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od zračećih elemenata TLS-a,

5.4.1.3. na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili 2,0 ± 0,05 m kad je najmanja visina krova vozila tog modela viša od 3,0 m,

5.5. Ako se odluči zračiti stražnji dio vozila, referentna se točka određuje kao u točki 5.4. Tada se vozilo postavlja nasuprot anteni kao da se vodoravno okrenulo za 180 ° oko svoje središnje točke, tj. tako da razmak od antene do najbližega dijela vanjske površine tijela vozila ostaje jednak. To je prikazano u Dodatku 3.

Vozilo se izlaže elektromagnetskomu zračenju u frekvencijskome području od 20 do 1 000 MHz.

6.1.1. Kako bi se potvrdilo da vozilo ispunjava zahtjeve ovog Priloga, potrebno ga je ispitati na 14 ispitnih frekvencija u tome području, npr.:

Uzima se u obzir vrijeme odziva opreme koja se ispituje i vrijeme zadržavanja koje mora biti dostatno da se omogući da oprema koja se ispituje reagira pod uobičajenim uvjetima. U svakome slučaju to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde.

6.1.2. Na svakoj se frekvenciji upotrebljava jedna vrsta polarizacije – vidjeti točku 5.1.3.

6.1.4. Ako vozilo ne zadovolji ispitivanje određeno u točki 6.1.1. mora se potvrditi da vozilo nije zadovoljilo pod odgovarajućim ispitnim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.

7.1.1. Kako bi se uspostavili uvjeti za ispitno polje, upotrebljava se ‘supstitucijska metoda’.

Na svakoj ispitnoj frekvenciji generatoru polja dovodi se takva razina snage napajanja da se dobije propisana jakost polja na referentnoj točki (kako je određeno u točki 5.) u ispitnome području bez prisutnog vozila, mjeri se razina dovedene snage ili nekog drugog parametra izravno s njom povezanog za propisanu jakost polja, a rezultati se zapisuju. Ispitna frekvencija leži u području od 20 do 1 000 MHz. Umjeravanje treba početi pri frekvenciji od 20 MHz i povećavati se u koracima najviše od 2 % od prethodne frekvencije, zaključno s 1 000 MHz. Te rezultate treba upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi koje nalažu da se taj postupak ponovi.

Vozilo se nakon umjeravanja uvodi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Generatoru polja dovodi se propisana snaga, a koja je određena u točki 7.1.2. na svakoj frekvenciji određenoj u točki 6.1.1.

7.1.4. Za uspostavu polja određene jakosti, tijekom ispitivanja upotrebljava se parametar odabran za određivanje polja u točki 7.1.2.

7.1.5. Tijekom ispitivanja upotrebljava se oprema za generiranje polja i njezin razmještaj kao u točki 7.1.2.

Tijekom faze umjeravanja metodom supstitucije prikladnim kompaktnim mjerilom jakosti polja kako bi se odredila jakost polja.

7.1.7. Tijekom faze umjeravanja referentnih polja metodom supstitucije, upotrebljava se odgovarajući mjerni instrument za mjerenje jakosti polja.

7.1.8. Ako se kao mjerilo jakosti polja upotrebljava umjerena prijamna antena, očitavanja se dobivaju u tri međusobno okomita smjera, a izotropna istovjetna vrijednost očitavanja uzima se kao jakost polja.

7.1.9. Kako bi se uzela u obzir razlika u geometriji vozila, može biti potrebno uspostaviti određeni broj položaja antene ili referentnih točaka.

7.2.1. Tijekom faze umjeravanja metodom supstitucije (prije nego što se vozilo uvede u ispitni prostor) jakost polja u najmanje 80 % umjerenih koraka ne smije biti manja od 50 % nazivne jakosti polja na sljedećim mjestima:

Neovisno o uvjetu iz točke 7.2.1., ispitivanja se ne provode na rezonancijskim frekvencijama komore.

Najveći otklon ovojnice ispitnog signala mora biti jednak najvišemu otklonu nemoduliranog sinusnog vala čija je efektivna vrijednost u voltima/m određena u točki 6.4.2. Priloga I. (vidjeti Dodatak 3. ovom Prilogu).

Ispitni signal je sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sinusnim signalom frekvencije 1 kHz, s dubinom modulacije m od 0,8 ± 0,04.

METODA MJERENJA ELEKTROMAGNETSKIH ŠIROKOPOJASNIH EMISIJA KOJE ZRAČE ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI

1.1. Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu može se primijeniti na ESA podsklopove koji se poslije mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom VI.

Mjerna oprema mora ispunjavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1 (93) Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje širokopojasnih elektromagnetskih emisija u ovome Prilogu upotrebljava se detektor prividne vršne vrijednosti, ili ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, mora se upotrijebiti odgovarajući faktor ispravka, ovisno o broju pulsova iskre.

Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju elektromagnetskih širokopojasnih emisija koje zrače ESA podsklopovi.

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB mikrovoltima/m (mikrovolta/m) za širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz. Kad se stvarna širina frekvencijskog pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme razlikuje od 120 kHz, očitavanja u mikrovoltima treba pretvoriti na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz množenjem s faktorom 120/B.

3.1. Ispitno mjesto mora ispunjavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1 (93) Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidi Dodatak 1.).

3.2. Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema izvan je granične crte prikazane u Dodatku 1.

3.3. Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje, ako se može utvrditi veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i odobrenog vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba ispunjavati dimenzijske zahtjeve Dodatka 1., osim razmaka između mjerne antene i ESA podsklopa koji se ispituje i visine antene (vidjeti slike 1. i 2. u Dodatku 2.).

Kako bi se osiguralo da nema nikakvog vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, mjerenja je potrebno obaviti prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod granica smetnji danih u točki 6.5.2.1. Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

4.2. Ispitivanja se ne provode dok pada kiša ili dok se druge padaline talože na ESA podsklop koji se ispituje, ili tijekom 10 minuta nakon što padaline prestanu.

4.3.1. ESA podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje treba se nalaziti na stolu od drveta ili od drugog odgovarajućeg izolacijskog materijala 50 ± 5 mm iznad poda. Međutim, ako je koji dio ESA podsklopa koji se ispituje namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio treba postaviti na temeljnu ploču i električno spojiti s tom pločom. Temeljna ploča je metalna ploča debljine najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini ESA podsklopa koji se ispituje, ali treba omogućiti raspodjelu ESA ožičenja i sastavnih dijelova. Temeljna ploča je spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Temeljna ploča se postavlja na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i paralelna je s podom.

4.3.2. ESA podsklop koji se ispituje uređuje se i spaja prema zahtjevima koji se u vezi s njim postavljaju. Armatura izvora za napajanje mora biti smještena uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbliže anteni.

4.3.3. ESA podsklop koji se ispituje povezan je sa sustavom uzemljenja (električnog povezivanja metalnih dijelova) sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, i nisu dopušteni nikakvi dodatni spojevi uzemljenja metalnih masa.

4.3.4. Najmanji razmak između ESA podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina, (s iznimkom temeljne ploče/stola ispod ispitivanog predmeta) mora biti 1,0 m.

4.4. Napajanje ispitivanog ESA podsklopa dovodi se preko jedne 5 μH/50 Ω umjetne mreže (AN) koja je električno povezana s temeljnom pločom. Napon napajanja održava se na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava, kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN).

4.5. Kad se ESA podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, idealno je ako su kabeli za njihovo međusobno povezivanje kabeli i za stvarnu uporabu u vozilu. Ako ih nema, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1 500 ± 75 mm.

Svi kabeli u tome ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima.

Kad se za ispravan rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva vanjska oprema, može se napraviti zamjena u smislu doprinosa koji ta oprema daje izmjerenim emisijama.

Svaka linearno polarizirana antena može se upotrijebiti pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu.

Vodoravni razmak od središta faze ili vrha antene, što je prikladno, do ruba temeljne ploče treba biti 1,00 ± 0,05 m. Nijedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m temeljnoj ploči.

Antena se postavlja paralelno s ravninom koja je okomita na temeljnu ploču, a podudarno s rubom temeljne ploče uzduž glavnog dijela armature ožičenja.

5.2.3. Kad se ispitivanja provode u zatvorenom prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji upija radijsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i ESA podsklopa koji se ispituje, ne smije biti materijal koji upija zračenje radijskih frekvencija.

U mjernoj točki potrebno je obavljati očitavanja s antenom u vodoravnoj i u okomitoj polarizaciji.

Potrebno je obaviti najviše dva očitavanja (u skladu s točkom 5.3.) na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se provode mjerenja.

Mjerenja treba provoditi preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Smatra se da postoji najveća vjerojatnost da neki ESA podsklop ispunjava zahtjeve o granicama u čitavome frekvencijskome području, kad taj podsklop zadovolji te granice na sljedećih 13 frekvencija u tome frekvencijskome području, npr. 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750 i 900 MHz.

U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanja kako bi se osiguralo da je uzrok ESA podsklop, a ne ometajuće zračenje.

6.1.2. Mjerenja se mogu provoditi s detektorima prividno vršne vrijednost ili vršne vrijednosti. Granice dane u točkama 6.2. i 6.5. vrijede za prividno vršnu vrijednost. Kad se upotrijebi vršna vrijednost, dodaje se 38 dB za širinu pojasa od 1 MHz ili oduzima 22 dB za 1 kHz pojasne širine.

Dopuštena odstupanja primjenjuju se na navedene frekvencije, a namijenjena su izbjegavanju smetnja od odašiljača koji za vrijeme mjerenja rade na ispitnim ili njima bliskim frekvencijama.

METODA MJERENJA ELEKTROMAGNETSKIH USKOPOJASNIH EMISIJA KOJE ZRAČE ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI

1.1. Ispitna metoda opisana u ovome Prilogu može se primijeniti na ESA podsklopove.

Mjerna oprema mora ispunjavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1 (93) Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje zračenih uskopojasnih emisija u ovome se Prilogu upotrebljava detektor prosječne vrijednosti ili detektor vršne vrijednosti.

1.3.1. Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju elektromagnetskog uskopojasnog zračenja koje može emitirati mikroprocesorski sustav.

1.3.2. Kao kratak (2 do 3 minute) početni korak, uz izabranu jednu polarizaciju antene dopušteno je ocijeniti frekvencijsko područje iz točke 6.1. uporabom spektralnog analizatora kako bi se pokazalo postojanje i/ili položaj frekvencijskog područja s najvećim emisijama. To bi moglo pomoći pri odabiru frekvencija na kojima se treba ispitivati (vidjeti točku 6.).

3.1. Ispitno mjesto mora ispunjavati zahtjeve iz publikacije br. 16-1 (93) Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidjeti Dodatak 1. Prilogu IX.).

3.2. Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojemu je smještena mjerna oprema treba se nalaziti izvan granične crte prikazane u Dodatku 1. Prilogu IX.

3.3. Može se upotrijebiti zatvoreni prostor za ispitivanje, ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba ispunjavati dimenzijske zahtjeve iz Dodatka 1. Priloga IX., osim razmaka između mjerne antene i ESA podsklopa koji se ispituje i visine antene (vidjeti slike 1. i 2. u Dodatku 2. Prilogu IX.).

Kako bi se osiguralo da nema nikakva vanjskog šuma ili signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenja prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba ta mjerenja razina vanjskog šuma ili signala mora biti najmanje 10 dB ispod granica smetnja navedenih u točki 6.6.2.1. Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

4.2. Ispitivanja se ne provode ako pada kiša ili dok se druge padaline talože na ESA podsklopu koji se ispituje ili tijekom 10 minuta nakon što padaline prestanu.

4.3.1. ESA podsklop koji se ispituje i njegovo ožičenje treba se nalaziti 50 ± 5 mm iznad stola od drveta ili od nekog odgovarajućeg izolacijskog materijala. Međutim, ako je dio ESA podsklopa koji se ispituje namijenjen električnom povezivanju s metalnom nadgradnjom vozila, taj dio treba postaviti na temeljnu ploču i električno spojiti s tom pločom.

Temeljna ploča je metalna ploča debljine najmanje 0,5 mm. Najmanja dimenzija temeljne ploče ovisi o izmjerama ESA podsklopa koji se ispituje, ali omogućuje raspodjelu ESA ožičenja i sastavnih dijelova. Temeljna ploča spojena je sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Temeljna je ploča postavljena na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i usporedna je s podom.

4.3.2. ESA podsklop koji se ispituje postavlja se i spaja prema zahtjevima koji se u vezi s njim postavljaju. Armatura izvora za napajanje treba biti smještena uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbližeg anteni.

4.3.3. ESA podsklop koji se ispituje povezan je sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, pri čemu nikakvi dodatni spojevi utemeljenja nisu dopušteni.

4.3.4. Najmanji razmak između ESA podsklopa koji se ispituje i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (osim temeljne ploče/stola ispod ispitivanog predmeta), mora biti 1,0 m.

4.4. Ispitivani ESA podsklop priključen je na izvor električne energije preko ekvivalentnog kruga s 5 μH/50Ω (AN) koji predstavlja električni vod vozila električno povezan s temeljnom pločom. Napon napajanja održava se na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava s odstupanjem ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica manja je od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN).

4.5. Kad se ESA podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, idealno je ako su kabeli za njihovo međusobno povezivanje i kabeli za stvarnu uporabu u vozilu. Ako ih nema, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tom ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad se za ispravan rad ESA podsklopa koji se ispituje traži vanjska oprema, može se načiniti zamjena u smislu doprinosa koji ta oprema daje izmjerenim emisijama.

Svaka linearno polarizirana antena može se upotrijebiti pod uvjetom da se može odrediti u odnosu na referentnu antenu.

Vodoravni razmak od središta faze, ili vrha antene kad je prikladno, do ruba temeljne ploče je 1,00 ± 0,05 m. Nijedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m temeljnoj ploči.

Antena se postavlja usporedno s ravninom koja je okomita na temeljnu ploču, a podudarno s rubom temeljne ploče uzduž glavnog dijela armature ožičenja.

5.2.3. Kad se ispitivanja provode u zatvorenu prostoru radi elektromagnetskog zaslanjanja radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojemu materijalu koji upija radijsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i ESA podsklopa vozila koji se ispituje ne smije biti materijal koji upija radijsko zračenje.

U mjernoj točki potrebno je obaviti očitavanja s antenom u vertikalnoj i u horizontalnoj polarizaciji.

Potrebno je napraviti najviše dva očitavanja (u skladu s točkom 5.3.) na svakoj ispitnoj frekvenciji kao karakteristično očitavanje na frekvenciji na kojoj se provode mjerenja.

Mjerenja se provode preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. To se frekvencijsko područje dijeli na 13 frekvencijskih pojasa. U svakom frekvencijskom pojasu može se ispitati jedna ispitna frekvencija kako bi se pokazalo da su propisane granice zadovoljene. Kako bi se potvrdilo da ESA podsklop koji se ispituje ispunjava zahtjeve ovog Priloga, nadležno ispitno tijelo ispituje jednu takvu točku u svakome od 13 sljedećih frekvencijskih pojasa:

30 do 50, 50 do 75, 75 do 100, 100 do 130, 130 do 165, 165 do 200, 200 do 250, 250 do 320, 320 do 400, 400 do 520, 520 do 660, 660 do 820, 820 do 1 000 MHz.

U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, provodi se istraživanje kako bi se osiguralo da je uzrok ESA podsklop koji se ispituje, a ne ometajuće zračenje.

6.2. Ako su zračene uskopojasne emisije u bilo kojem frekvencijskom pojasu iz točke 6.1. u početnoj fazi koja je mogla biti provedena kako je opisano u točki 1.3. najmanje 10 dB ispod referentne granice, smatra se da ESA podsklop u tome frekvencijskome pojasu ispunjava zahtjeve ovog Priloga.

METODA (METODE) ISPITIVANJA OTPORNOSTI ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA NA ELEKTROMAGNETSKA ZRAČENJA

1.1. Ispitna (ispitne) metoda (metode) opisana (opisane) u ovom Prilogu može (mogu) se primijeniti na ESA podsklopove.

1.2.1. ESA podsklopovi mogu ispunjavati zahtjeve bilo koje kombinacije navedenih ispitnih metoda u daljnjem tekstu, po slobodnom izboru proizvođača, pod uvjetom da su ti rezultati obuhvaćeni u potpunom frekvencijskom području navedenom u točki 5.1.

1.2.2. Zbog zračenja elektromagnetskih polja tijekom tih ispitivanja, sva je ispitivanja potrebno provoditi u ekraniziranome prostoru (TEM kavez ekranizirani je prostor).

Za ispitivanja koja su opisana u ovom Prilogu jakosti polja izražavaju se u voltima/m, a uvedena struja u miliamperima.

3.1. Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje propisanog ispitnog signala u frekvencijskim područjima određenim u ovome Prilogu. Ispitna oprema mora ispunjavati (nacionalne) zakonske zahtjeve s obzirom na emisiju elektromagnetskih signala.

4.1. ESA podsklop koji se ispituje u uobičajenom je radnom stanju. Treba biti namješten kako je određeno u ovom Prilogu, osim ako pojedine ispitne metode ne zahtijevaju drukčije.

4.2. Napajanje ispitivanog ESA podsklopa dovodi se preko jedne (5 μH/50Ω) umjetne mreže (AN) koja je električno povezana s masom. Napon napajanja održava se na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava s odstupanjem ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna sastavnica mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za nadzor na umjetnoj mreži (AN).

4.3. Kada se za rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva neka vanjska oprema, ona se treba postaviti tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja nikakva vanjska oprema ne smije biti referentnoj točki bliže od 1 m.

4.4. Kako bi se, kada se ispitivanja i mjerenja ponavljaju, osiguralo dobivanje mjernih rezultata koji se mogu reproducirati, oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj treba biti prema istoj specifikaciji kao što je bila tijekom svake odgovarajuće faze umjeravanja (točke 7.2., 7.3.2.3., 8.4., 9.2. i 10.2.).

4.5. Kad se ESA podsklop koji se ispituje sastoji od više od jedne jedinice, idealno je ako su kabeli za njihovo međusobno povezivanje ujedno i kabeli za stvarnu uporabu u vozilu. Ako ih nema, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti 1 500 ± 75 mm. Svi kabeli u tom ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima.

5.2. Kako bi se potvrdilo da ESA podsklop(ovi) ispunjava(ju) zahtjeve ovog Priloga, ispitivanja se provode na 14 ispitnih frekvencija u području npr.:

Uzima se u obzir vrijeme odziva ispitivane opreme, pa vrijeme zadržavanja mora biti dovoljno dugo da se omogući da ispitivana oprema reagira pod uobičajenim uvjetima. U svakome slučaju to vrijeme ne smije biti kraće od dvije sekunde

Najveći otklon ovojnice ispitnog signala jednak je najvećem otklonu nemoduliranog sinusnog vala čija je efektivna vrijednost u voltima/m određena u točki 6.4.2. Priloga I. (vidjeti Dodatak 3. Prilogu VIII.).

Ispitni signal je sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sa sinusnim signalom frekvencije 1 kHz dubinom modulacije m od 0,8 ± 0,04.

Pri toj je ispitnoj metodi armatura ožičenja kojom se spajaju sastavni dijelovi nekog ESA podsklopa izložena elektromagnetskom polju utvrđene jakosti.

Pri svakoj ispitnoj frekvenciji u trakasti se vod dovodi određena razina snage kako bi se proizvela tražena jakost polja u području ispitivanja u kojemu nema ESA podsklopa; razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnom odnosu s tom snagom, potrebnom da se odredi polje, treba izmjeriti, a rezultati zapisati. Ti se rezultati upotrebljavaju za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak mora ponoviti. Tijekom tog postupka glava sonde polja nalazi se ispod aktivnog vodiča i centrirana je u uzdužnom, okomitom i poprečnom smjeru. Kućište elektronike za sondu je što je moguće dalje od uzdužne osi trakastog voda.

Ta metoda ispitivanja omogućuje stvaranje homogenih polja između aktivnog vodiča (traka impedancije 50) i temeljne ravnine (vodljiva površina stola za sastavljanje), između kojih se može umetnuti dio armature ožičenja. Elektroničke upravljačke jedinice ispitivanog ESA podsklopa postavljaju se na temeljnu ploču, ali izvan trake s jednim od svojih rubova usporedno s aktivnim vodičem trake. Taj rub je 200 ± 10 mm udaljen od crte na temeljnoj ploči koja se nalazi odmah ispod ruba aktivnog vodiča.

Razmak između bilo kojeg ruba aktivnog vodiča i bilo kojeg vanjskog uređaja koji se upotrebljava za mjerenje je najmanje 200 mm.

Sekcija armature ožičenja ispitivanog ESA podsklopa postavljena je u vodoravnome položaju između aktivnog vodiča i temeljne ploče (vidjeti slike 1. i 2. u Dodatku 1.).

7.3.1.1. Najmanja duljina armature ožičenja, koja obuhvaća i vodove za napajanje elektroničke upravljačke jedinice i postavlja se ispod ispitne trake je 1,5 m, osim ako armatura ožičenja u vozilu nije kraća od 1,5 m. U tom je slučaju duljina armature ožičenja ona duljina kakva se redovito ugrađuje u vozilo. Svi ogranci iz tog snopa usmjereni su okomito na uzdužnu os.

7.3.1.2. Alternativno, puna duljina armature ožičenja zajedno s duljinom najduljeg ogranka je 1,5 m.

Trakasti se vod sastoji od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže elektromagnetskom polju (vidjeti slike 3. i 4. u Dodatku 1.).

Tom se metodom mogu ispitivati cjeloviti elektronički sustavi zajedno s osjetilima (senzorima) i aktuatorima, te upravljačkim jedinicama i ožičenjem. Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča.

Ispitni trakasti vod stavlja se u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF upijajući materijal. Ispitni trakasti vod postavlja se na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda.

Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između ploča bez sustava koji se ispituje. Pridružena mjerna oprema postavlja se izvan zaštićenog prostora.

Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom, potrebnom da se odredi polje, upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak mora ponoviti.

Glavna upravljačka jedinica postavlja se u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne izmjere prostora između usporednih ploča. Postavlja se na stalak od nevodljivog materijala.

Glavni snop ožičenja i svi kabeli za osjetila (senzore) / aktuatore vode se okomito iz upravljačke jedinice prema vrhu temeljne ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim nastavljaju donjom stranom ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i nastavljaju gornjom stranom temeljne ploče sve do priključka za napajanje ispitne trake. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se nalazi u području izvan utjecaja elektromagnetskog polja, npr. na podu ekranizirane komore koja je 1 m uzdužno od ispitne trake.

Ova ispitna metoda omogućuje ispitivanje električnih/elektroničkih sustava vozila izlaganjem nekog ESA podsklopa elektromagnetskom zračenju koje stvara neka antena.

Ispitivanje se provodi na ispitnom stolu u polugluhoj komori (u prostoru koji je obložen apsorpcijskim materijalom).

8.2.1.1. Za ispitivanje otpornosti na smetnje u slobodnome polju, ispitivani ESA podsklop i njegovo ožičenje nalazi se na stolu od drveta ili od nekog odgovarajućeg izolacijskog materijala 50 ± 5 mm iznad poda. Međutim, ako je koji dio ispitivanog ESA podsklopa predviđen za električki priključak na metalnu nadogradnju vozila, taj se dio postavlja na temeljnu ploču i električno se spaja s tom pločom. Temeljna ploča treba biti metalna ploča debela najmanje 0,5 mm. Najmanja veličina temeljne ploče ovisi o veličini ispitivanog ESA podsklopa, ali treba omogućivati razmještaj ESA ožičenja i sastavnih dijelova. Temeljna je ploča spojena sa zaštitnim vodičem sustava uzemljenja. Postavlja se na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad poda ispitne prostorije i mora biti usporedna s podom.

8.2.1.2. Ispitivani ESA podsklop uređuje se i spaja prema zahtjevima koji za njega važe. Armatura izvora napajanja smještena je uzduž i unutar 100 mm od ruba temeljne ploče/stola najbliže anteni.

8.2.1.3. Ispitivani ESA podsklop povezan je sa sustavom uzemljenja sukladno proizvođačevoj specifikaciji za ugradbu, pri čemu nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni.

8.2.1.4. Najmanji razmak između ispitivanog ESA podsklopa i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranih površina (osim temeljne ploče/stola ispod ispitivanog predmeta), mora biti 1,0 m.

8.2.1.5. Dimenzija bilo koje temeljne ploče je 2,25 četvornih metara ili više, s najkraćom stranicom od najmanje 750 mm. Temeljna ploča povezana je s komorom spojnim trakovima, tako da radni otpor tog spoja nije veći od 2,5 milioma.

Za opremu većih dimenzija ugrađenu na metalnom ispitnom postolju u svrhu ispitivanja, ispitno se postolje smatra dijelom temeljne ploče, pa se zato ploča i postolje povezuju. Prednje strane ispitivanog uzorka smještaju se najmanje 200 mm od ruba temeljne ploče. Svi vodiči i kabeli trebaju biti najmanje 100 mm od ruba temeljne ploče, a razmak u odnosu na temeljnu ploču treba (od najniže točke snopa ožičenja) biti 50 ± 5 mm iznad temeljne ploče. Napajanje se dovodi ispitivanom ESA podsklopu preko (5 μH/50Ω) umjetne mreže (AN).

8.3.1.1. Odabire(-u) se generator(i) polja koji može (mogu) stvoriti željenu jakost polja na referentnoj točki (vidjeti točku 8.3.4.) na odgovarajućim frekvencijama.

8.3.1.3. Konstrukcija i orijentacija svakoga generatora polja treba biti takva da je polje polarizirano: od 20 do 1 000 MHz vodoravno ili okomito.

Središte faze bilo koje antene treba biti 150 ± 10 mm iznad temeljne ploče na kojoj je ispitivani ESA podsklop. Nijedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 250 mm iznad poda ispitne prostorije.

8.3.2.2.1. U stvarnim je uvjetima najbolje postaviti generator polja što je praktički moguće dalje od ESA podsklopa. Taj je razmak obično unutar područja od 1 do 5 m.

8.3.2.2.2. Kad se ispitivanja provode u zatvorenom prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji upija elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorena prostora. Između odašiljačke antene i ispitivanog ESA podsklopa ne smije biti materijal koji upija elektromagnetsko zračenje.

8.3.3.1. Zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m rubu temeljne ploče.

Generator polja smješten je usporedno s tom ravninom (vidjeti slike 1. i 2. u Dodatku 4.).

8.3.3.3. Svaki generator polja koji se smješta iznad temeljne ploče ili ispitivanog ESA podsklopa proteže se preko ispitivanog ESA podsklopa.

U smislu ovog Priloga, referentna točka je točka u kojoj se uspostavlja polje određene jakosti i koja se određuje kako slijedi:

8.3.4.1. najmanje 1 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od zračećih elemenata pločaste antene.

8.4. Metodologija ispitivanja stvaranja elektromagnetskog polja tražene jakosti

8.4.1. Za uspostavu ispitnih uvjeta za polje treba se koristiti metodom supstitucije.

Generator polja napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage, kako bi se proizvela tražena jakost polja u referentnoj točki (u smislu točke 8.3.4. u ispitnome području bez ispitivanog ESA podsklopa); ta se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, mjeri, a rezultati zapisuju. Ti se rezultati upotrebljavaju za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih je nužno da se taj postupak ponovi.

8.4.3. Tijekom umjeravanja vanjska oprema treba biti najmanje 1 m od referentne točke.

Za određivanje jakosti polja tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode, koristi se prikladnim kompaktnim mjerilom jakosti polja.

8.4.6. Ispitivani ESA podsklop koji može sadržavati jednu dodatnu temeljnu ploču potom se unosi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima iz točke 8.3. Ako se upotrebljava i druga temeljna ploča, ona je unutar 5 mm od temeljne ploče na klupi i s njom je električno povezana. Generatoru polja zatim se dovodi signal potrebne ulazne snage određene u točki 8.4.2. na svakoj od frekvencija određenih u točki 5.

8.4.7. Parametar odabran u točki 8.4.2. za određivanje polja upotrebljava se za određivanje jakosti polja tijekom ispitivanja.

8.5.1. Tijekom faze umjeravanja s referentnim poljem (prije nego se ispitivani ESA podsklop unese u ispitni prostor) jakost polja ne smije biti manja od 50 % nazivne vrijednosti jakosti polja 0,5 ± 0,05 m sa svake strane referentne točke, na crti koja je usporedna s rubom temeljne ploče koji je najbliže anteni i koji prolazi kroz referentnu točku.

TEM (poprečni elektromagnetski način) kavez stvara homogena polja između unutarnjeg vodiča (septum) i kućišta (temeljna ploča). Upotrebljava se za ispitivanje ESA podsklopova (vidjeti sliku 1. u Dodatku 3.).

9.2.2. Alternativno, prikladno osjetilo jakosti polja postavlja se u gornju polovicu TEM kaveza. U tom dijelu TEM kaveza elektronička upravljačka jedinica (elektroničke upravljačke jedinice) ima(ju) samo mali utjecaj na ispitno polje. Izlaz tog osjetila određuje jakost polja.

Za održavanje homogenog polja TEM kaveza, kao i za dobivanje ponovljivih rezultata mjerenja, ispitivani predmet ne smije biti veći od jedne trećine unutarnje visine kaveza. Preporučene dimenzije TEM kaveza dane su u Dodatku 3. na slikama 2. i 3.

TEM kavez pričvršćuje se na jednu pločicu s koaksijalnom utičnicom i što je moguće tješnje spaja na utikač s odgovarajućim brojem zatika. Vodiči za napajanje i signalni vodiči s utikača u zidu kaveza izravno se spajaju na ispitni predmet. Vanjski sastavni dijelovi, kao što su osjetila, izvor napajanja i upravljački elementi, mogu se spajati:

Ekranizirani kabeli moraju se upotrebljavati za spajanje TEM kaveza s vanjskim jedinicama ili s vozilom, kad se to vozilo ili te vanjske jedinice ne nalaze u istoj ili u susjednoj ekraniziranoj komori.

To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim induciranjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje. Sonda za uvođenje sastoji se od jedne obujmice za spregu kroz koju prolaze kabeli ispitivanog ESA podsklopa. Ispitivanja otpornosti na smetnje tada se mogu provoditi mijenjanjem frekvencije induciranih signala.

Ispitivani ESA podsklop može biti postavljen na jednu temeljnu ploču kao u točki 8.2.1. ili u vozilo prema konstrukcijskoj specifikaciji tog vozila.

Sonda za uvođenje postavlja se u alat za umjeravanje. Dok se prelazi područje ispitnih frekvencija, motri se razina snage koja je potrebna za dobivanje struje određene u točki 6.7.2.1. Priloga I. Na taj se način umjerava ulazna snaga sustava za uvođenje velikih struja u odnosu na struju prije ispitivanja, te se ta ulazna snaga primjenjuje na sondu za uvođenje kad je ona spojena na ispitivani ESA podsklop, spregnuta preko kabela upotrijebljenih tijekom umjeravanja. Potrebno je istaknuti da je motrena snaga koja je bila primijenjena na sondu za uvođenje ta ulazna snaga.

Svi kabeli ispitivanog ESA podsklopa postavljenog na temeljnu ploču kao u točki 8.2.1. trebaju biti završeni što je moguće vjernije onima u stvarnosti, po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. I u slučaju kad je ispitivani ESA podsklop ugrađen u vozilo i kad je postavljen na temeljnu ploču, sonda za uvođenje struje mora se postaviti obuhvaćajući sve žice ožičenja k svakomu spojniku i 150 ± 10mm od svakog spojnika elektroničkih upravljačkih jedinica (EZU) ispitivanog ESA podsklopa, mjernih modula, aktivnih osjetila kao što je prikazano u Dodatku 2.

Ožičenje ispitivanog ESA podsklopa, postavljenog na temeljnu ploču kao u točki 8.2.1., spojeno je između jedne umjetne mreže (AN) i glavne elektroničke upravljačke jedinice (EZU). To ožičenje vodi se usporedno s rubom temeljne ploče i najmanje 200 mm od njezina ruba. Ono sadržava žicu za napajanje koja spaja akumulator vozila s tom elektroničkom upravljačkom jedinicom i povratnu žicu kad postoji na vozilu.

Razmak od elektroničke upravljačke jedinice (EZU) do umjetne mreže (AN) je 1,0 ± 0,1 m ili duljina ožičenja između EZU i akumulatora treba biti kakva je na vozilu, ako je poznata, ovisno o tomu što je kraće. Ako se upotrebljava ožičenje vozila, tada se svi linijski ogranci koji se pojavljuju na toj duljini usmjeravaju uzduž temeljne ploče, ali okomito dalje od ruba temeljne ploče. U protivnom žice ispitivanog ESA podsklopa račvaju se kod AN mreže.

„(1) S učinkom od 1. siječnja 2001. države članice ne smiju zbog razloga koji se odnose na elektromagnetsku kompatibilnost:

—	odbiti dodjelu homologacije ni nacionalne homologacije za bilo koji tip vozila,

—	odbiti dodjelu sastavnog dijela ili tehničke jedinice za bilo koji tip sastavnog dijela ili tehničke jedinice,

—	zabraniti prodaju ni uporabu sastavnih dijelova ni zasebnih tehničkih jedinica,

—	ako vozila, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinica ispunjavaju zahtjeve,

ako vozila, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice ispunjavaju zahtjeve Direktive 75/322/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

(2) S učinkom od 1. listopada 2002. države članice:

—	ne mogu više dodjeljivati EZ homologaciju vozila, EZ homologaciju sastavnog dijela ni EZ homologaciju zasebne tehničke jedinice, te

—	mogu odbiti dodjelu nacionalne homologacije,

za bilo koji tip vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, ako nisu ispunjeni zahtjevi Direktive 75/322/EEZ kako se izmjenjuje ovom Direktivom.

(3) Stavak 2. ne primjenjuje se na vozila homologirana prije 1. listopada 2002. u skladu s Direktivom Vijeća 77/537/EEZ () ni na naknadna proširenja tih homologacija.

(4) S učinkom od 1. listopada 2008. države članice:

—	smatraju da potvrde o sukladnosti priložene novim vozilima u skladu s odredbama Direktive 74/150/EEZ nisu valjani za potrebe članka 7. stavka 1. te Direktive, i

—	mogu odbiti prodaju i stavljanje u uporabu novih električnih i elektroničkih podsklopova kao sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica,

ako zahtjevi ove Direktive nisu ispunjeni.

(5) Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 4., države članice u slučaju zamjenskih dijelova i nadalje dodjeljuju EZ homologaciju tipa i dopuštaju prodaju i početak uporabe sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih uporabi na tipovima vozila koja su homologirana prije 1. listopada 2002. u skladu s Direktivom 75/322/EEZ ili Direktivom 77/537/EEZ te, ako je to potrebno, naknadna proširenja tih homologacija.

PRILOG I.	ZAHTJEVI KOJE TREBAJU ISPUNJAVATI VOZILA I ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI UGRAĐENI U VOZILA
	Dodatak 1.	Referentne granice za širokopojasne emisije kod vozila: Razmak antena/vozilo: 10 m
	Dodatak 2.	Referentne granice za širokopojasne emisije kod vozila: Razmak antena/vozilo: 3 m
	Dodatak 3.	Referentne granice za uskopojasne emisije kod vozila: Razmak antena/vozilo: 10 m
	Dodatak 4.	Referentne granice za uskopojasne emisije kod vozila: Razmak antena/vozilo: 3 m
	Dodatak 5.	Referentne granice za širokopojasne emisije električnih/elektroničkih podsklopova
	Dodatak 6.	Referentne granice za uskopojasne emisije električnih/elektroničkih podsklopova
	Dodatak 7.	Primjer oznake EZ homologacije tipa
PRILOG II.	Opisni dokument br. … u skladu s Prilogom I. Direktivi 2003/37/EZ o EZ homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost (Direktiva 2009/64/EZ)
	Dodatak 1.
	Dodatak 2.
PRILOG III.	Opisni dokument br. … koji se odnosi na EZ homologaciju električnog/elektroničkog podsklopa (ESA) s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost (Direktiva 2009/64/EZ)
	Dodatak 1.
	Dodatak 2.
PRILOG IV.	OBRAZAC: CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI ‘VOZILO’
	Dodatak certifikatu o EZ homologaciji br. … o homologaciji tipa vozila u vezi Direktive 2009/64/EZ
PRILOG V.	OBRAZAC: CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI TIPA ‘ESA’
	Dodatak certifikatu o EZ homologaciji br. … o homologaciji tipa električnih/elektroničkih podsklopova u vezi Direktive 2009/64/EZ
PRILOG VI.	METODA MJERENJA ZRAČENIH ŠIROKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA IZ VOZILA
	Dodatak 1.	Slika 1.	ISPITNO PODRUČJE TRAKTORA
		Slika 2.	POLOŽAJ ANTENE S OBZIROM NA TRAKTOR
PRILOG VII.	METODA MJERENJA ZRAČENIH USKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA IZ VOZILA
PRILOG VIII.	METODA ISPITIVANJA OTPORNOSTI VOZILA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE
	Dodatak 1.
	Dodatak 2.
	Dodatak 3.	Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal
PRILOG IX.	METODA MJERENJA ELEKTROMAGNETSKIH ŠIROKOPOJASNIH EMISIJA KOJE ZRAČE ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI
	Dodatak 1.		Granica ispitnog područja za električni/elektronički podsklop
	Dodatak 2.	Slika 1.	Elektromagnetske emisije koje zrači neki ESA podsklop/ispitni raspored (opći izgled)
		Slika 2.	Ispitivanje otpornosti ESA podsklopa u slobodnom elektromagnetskom polju. Pregled s ispitnog stola u ravnini uzdužne simetrije
PRILOG X.	METODA MJERENJA ELEKTROMAGNETSKIH USKOPOJASNIH EMISIJA KOJE ZRAČE ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI
PRILOG XI.	METODA (METODE) ISPITIVANJA OTPORNOSTI ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA NA ELEKTROMAGNETSKA ZRAČENJA
	Dodatak 1.	Slika 1.	ispitivanje trakom od 150 mm
		Slika 2.	ispitivanje trakom od 150 mm
		Slika 3.	ispitivanje trakom od 800 mm
		Slika 4.	dimenzije trake od 800 mm
	Dodatak 2.		Primjer konfiguracije (postroja) za ispitivanje BCI metodom
	Dodatak 3.	Slika 1.	Ispitivanje metodom TEM kaveza
		Slika 2.	Konstrukcija pravokutnog TEM kaveza
		Slika 3.	Tipične dimenzije jednog TEM kaveza
	Dodatak 4.	Ispitivanje otpornosti ESA podsklopa u slobodnom elektromagnetskom polju
		Slika 1.	Ispitni raspored (opći izgled)
		Slika 2.	Pogled s ispitnog stola u ravnini uzdužne simetrije
PRILOG XII.	DIO A: Direktiva stavljena izvan snage s popisom njezinih naknadnih izmjena
	DIO B: Popis rokova za prijenos u nacionalno pravo i primjena
PRILOG XIII.	Korelacijska tablica

Tip motora	Metoda mjerenja
Tip motora	Prividno vršna vrijednost	Vršna vrijednost
Paljenje svjećicama	Brzina vrtnje motora	Brzina vrtnje motora
Jedan cilindar	2 500 o/min ± 10 %	2 500 o/min ± 10 %
Više od jednog cilindra	1 500 o/min ± 10 %	1 500 o/min ± 10 %

E	=	električno polje (volta/m)
P	=	snaga kroz kavez (W)
Z	=	impedancija kaveza (50Ω)
d	=	razmak razdvajanja (u metrima) između gornjeg zida i ploče (septuma).

Direktiva Vijeća 75/322/EEZ (SL L 147, 9.6.1975., str. 28.)
Direktiva Vijeća 82/890/EEZ (SL L 378, 31.12.1982., str. 45.)	samo s obzirom na upućivanje na Direktivu 75/322/EEZ u članku 1. stavku 1.
Direktiva 97/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 277, 10.10.1997., str. 24.)	samo s obzirom na upućivanje na Direktivu 75/322/EEZ u članku 1. alineji 1.
Direktiva Komisije 2000/2/EZ (SL L 21, 26.1.2000., str. 23.)	samo članak 1. i Prilog
Direktiva Komisije 2001/3/EZ (SL L 28, 30.1.2001., str. 1.)	samo članak 2. i Prilog II.
Točka I.A.13. iz Priloga II. uz Akt o pristupanju iz 2003. (SL L 236, 23.9.2003., str. 57.)
Direktiva Vijeća 2006/96/EZ (SL L 363, 20.12.2006., str. 81.)	samo s obzirom na upućivanje na Direktivu 75/322/EEZ u članku 1. i Prilogu, točka A.12.

Direktiva	Rokovi za prijenos	Datum primjene
75/322/EEZ	21. studenoga 1976.	—
82/890/EEZ	21. lipnja 1984.	—
97/54/EZ	22. rujna 1998.	23. rujna 1998.
2000/2/EZ	31. prosinca 2000. (1)	—
2001/3/EZ	30. lipnja 2002.	—
2006/96/EZ	31. prosinca 2006.	—

Direktiva 75/322/EEZ	Direktiva 2000/2/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.		Članak 1.
	Članak 2.	Članak 2.
Članak 4.		Članak 3.
Članak 5.		Članak 4.
Članak 6. stavak 1.		—
Članak 6. stavak 2.		Članak 5.
—		Članak 6.
—		Članak 7.
Članak 7.		Članak 8.
Prilog I.		Prilog I.
Prilog II. A		Prilog II.
Prilog II. B		Prilog III.
Prilog III. A		Prilog IV.
Prilog III. B		Prilog V.
Prilog IV.		Prilog VI.
Prilog V.		Prilog VII.
Prilog VI.		Prilog VIII.
Prilog VII.		Prilog IX.
Prilog VIII.		Prilog X.
Prilog IX.		Prilog XI.
—		Prilog XII.
—		Prilog XIII.