19/Sv. 006 |
HR |
Službeni list Europske unije |
166 |
32009D0426
L 138/14 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
16.12.2008. |
ODLUKA VIJEĆA 2009/426/PUP
od 16. prosinca 2008.
o jačanju Eurojusta i izmjeni Odluke 2002/187/PUP o osnivanju Eurojusta s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. stavak 2. i članak 34. stavak 2. točku (c),
uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Belgije, Češke Republike, Republike Estonije, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Republike Slovenije, Slovačke Republike i Kraljevine Švedske,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),
budući da:
(1) |
Eurojust je osnovan Odlukom Vijeća 2002/187/PUP (2) kao tijelo Europske unije koje ima pravnu osobnost, s ciljem da potakne i poboljša koordinaciju i suradnju među nadležnim pravosudnim tijelima država članica. |
(2) |
Na temelju procjene iskustava koje je stekao Eurojust, potrebno je daljnje jačanje njegove operativne učinkovitosti, uzimajući u obzir ta iskustva. |
(3) |
Došlo je vrijeme da se osigura veća operativnost Eurojusta i da se uskladi status nacionalnih članova. |
(4) |
Kako bi se osigurao neprekinut i učinkovit doprinos država članica u postizanju ciljeva Eurojusta, od nacionalnog bi se člana trebalo zahtijevati da ima stalno mjesto rada u sjedištu Eurojusta. |
(5) |
Potrebno je utvrditi zajedničku osnovu za ovlasti koje bi svaki nacionalni član trebao imati kada djeluje u svome svojstvu kao nadležno državno tijelo u skladu s nacionalnim pravom. Neke od tih ovlasti trebalo bi nacionalnom članu dati za hitne slučajeve, ako ne može pravovremeno identificirati ili uspostaviti kontakt s nadležnim državnim tijelom. Podrazumijeva se da te ovlasti neće trebati izvršavati u mjeri u kojoj je moguće identificirati i kontaktirati nadležno tijelo. |
(6) |
Ova Odluka ne utječe na način na koji države članice organiziraju svoj unutarnji pravosudni sustav ili upravne postupke za određivanje nacionalnog člana ili utvrđivanje unutarnjeg postupanja nacionalnih službi pri Eurojustu. |
(7) |
Radi omogućivanja stalne dostupnosti Eurojusta i njegovog postupanja u hitnim slučajevima, potrebno je u njegovom okviru osnovati stalnu koordinacijsku jedinicu (SKJ). Trebala bi biti odgovornost svake države članice osigurati da su njezini predstavnici u SKJ-u u mogućnosti djelovati 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. |
(8) |
Države bi članice trebale osigurati da nadležna državna tijela odgovaraju bez nepotrebne odgode na zahtjeve podnesene na temelju ove Odluke, čak i ako nadležna državna tijela odbiju postupiti u skladu sa zahtjevom koji je podnio nacionalni član. |
(9) |
Ulogu Kolegija trebalo bi povećati u slučajevima sukoba nadležnosti i u slučajevima ponovljenog odbijanja ili problema u vezi s izvršenjem zahtjeva i odluka o nadležnosti, uključujući instrumente kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja. |
(10) |
U državama bi članicama trebalo osnovati nacionalne sustave za koordinaciju s Eurojustom koji bi koordinirali rad nacionalnih dopisnika Eurojusta za područje terorizma, nacionalnog dopisnika Europske pravosudne mreže i najviše tri druge kontaktne točke Europske pravosudne mreže, kao i predstavnika u mrežama za zajedničke istražne jedinice, ratne zločine, oduzimanje imovinske koristi i korupciju. |
(11) |
Nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom trebao bi osiguravati da se u sustav upravljanja predmetima učinkovito i pouzdano dobivaju informacije u vezi s dotičnom državom članicom. Međutim, nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom ne bi trebao biti odgovoran za stvarni prijenos informacija Eurojustu. Države bi članice trebale odlučiti o najboljem načinu prijenosa informacija Eurojustu. |
(12) |
Kako bi se nacionalnom sustavu za koordinaciju s Eurojustom omogućilo izvršavanje zadaća, trebalo bi osigurati vezu sa sustavom upravljanja predmetima. Vezu sa sustavom upravljanja predmetima trebalo bi uspostaviti uzimajući u obzir nacionalne informacijske sustave. Pristup sustavu upravljanja predmetima na nacionalnoj razini trebao bi se temeljiti na tome da središnju ulogu ima nacionalni član koji je odgovoran za otvaranje i upravljanje privremenim radnim datotekama. |
(13) |
Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (3) primjenjuje se na države članice koje obrađuju osobne podatke koji se prenose između država članica i Eurojusta. Na odgovarajuće odredbe o zaštiti podataka iz Odluke 2002/187/PUP neće utjecati Okvirna odluka 2008/977/PUP, a sadrže posebne odredbe o sigurnosti osobnih podataka kojima se podrobnije uređuju ta pitanja zbog posebitosti, funkcija i nadležnosti Eurojusta. |
(14) |
Eurojust bi trebao biti ovlašten za obradu određenih osobnih podataka o osobama za koje se, prema nacionalnim zakonodavstvima određenih država članica, sumnja da su počinile ili sudjelovale u kaznenom djelu u pogledu kojeg je Eurojust nadležan ili koja je osuđena za takvo djelo. Popis takvih osobnih podataka trebao bi uključivati telefonske brojeve, adrese elektroničke pošte, podatke o registraciji vozila, profile DNK koji su utvrđeni iz nekodiranih dijelova DNK, fotografije i otiske prstiju. Popis bi također trebao uključivati podatke o prometu i lokaciji podataka te povezane podatke potrebne za utvrđivanje identiteta naručitelja ili korisnika javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge; navedeno ne bi trebalo uključivati podatke koji otkrivaju sadržaj komunikacije. Nije predviđeno da Eurojust provodi automatsku usporedbu profila DNK ili otisaka prstiju. |
(15) |
Eurojust bi trebao imati mogućnost produljenja rokova za čuvanje osobnih podataka radi postizanja svojih ciljeva. Takve bi odluke trebalo donijeti na temelju pažljivog razmatranja posebnih potreba. O svakom produljenju rokova za obradu osobnih podataka, ako kazneni progon zastarijeva u svim dotičnim državama članicama, trebalo bi odlučivati samo ako postoje posebne potrebe za pružanje pomoći u skladu s ovom Odlukom. |
(16) |
Pravila o zajedničkom nadzornom tijelu bi trebala olakšati njegovo djelovanje. |
(17) |
S ciljem povećanja operativne učinkovitosti Eurojusta, prijenos informacija Eurojustu bi trebalo poboljšati utvrđivanjem jasnih i ograničenih obveza državnih tijela. |
(18) |
Eurojust bi trebao provoditi prioritete koje odredi Vijeće, posebno one utvrđene na temelju procjene opasnosti od organiziranog kriminala (OCTA), kako je navedena u Haškom programu (4). |
(19) |
Eurojust bi trebao zadržati povlaštene odnose s Europskom pravosudnom mrežom na temelju savjetovanja i komplementarnosti. Ova bi Odluka trebala pomoći u pojašnjavanju uloga Eurojusta i Europske pravosudne mreže i njihovih međusobnih odnosa, pri čemu bi trebalo poštovati posebnosti Europske pravosudne mreže. |
(20) |
Nijednu odredbu ove Odluke ne bi trebalo tumačiti tako da utječe na autonomiju tajništava mreža navedenih u ovoj Odluci, kada obavljaju funkcije kao osoblje Eurojusta u skladu s Pravilnikom o osoblju Europskih zajednica utvrđenim Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 Vijeća (5). |
(21) |
Također je potrebno ojačati sposobnost Eurojusta za rad s vanjskim partnerima, kao što su treće države, Europski policijski ured (Europol), Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Zajednički centar Vijeća za krizna stanja i Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex). |
(22) |
Trebalo bi donijeti odredbe o tome da Eurojust šalje suce za vezu u treće države radi postizanja ciljeva sličnih onima koje imaju suci za vezu koje države članice upućuju na temelju Zajedničke akcije Vijeća 96/277/PUP od 22. travnja 1996. o okviru za razmjenu sudaca za vezu radi poboljšanja pravosudne suradnje među državama članicama Europske unije (6). |
(23) |
Ova Odluka omogućuje uzimanje u obzir načela pristupa javnosti službenim ispravama, |
ODLUČILO JE SLJEDEĆE:
Članak 1.
Izmjene Odluke 2002/187/PUP
Odluka 2002/187/PUP mijenja se kako slijedi:
1. |
članak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 2. Sastav Eurojusta 1. Svaka država članica upućuje jednog nacionalnog člana u Eurojust u skladu sa svojim pravnim sustavom, a koji je tužitelj, sudac ili policijski službenik s ekvivalentnim nadležnostima. 2. Države članice osiguravaju neprekinut i učinkovit doprinos postizanju ciljeva Eurojusta prema članku 3. Radi ispunjavanja tih ciljeva:
3. Nacionalni član ima položaj koji mu dodjeljuje ovlasti iz ove Odluke kako bi mogao izvršavati svoje zadaće. 4. Nacionalni članovi, zamjenici i pomoćnici u pogledu svog statusa podliježu nacionalnom pravu svoje države članice. 5. Zamjenik ispunjava kriterije previđene u stavku 1. i može postupati u ime nacionalnog člana ili ga može zamjenjivati. Pomoćnik također može postupati u ime nacionalnog člana ili ga zamjenjivati, ako ispunjava kriterije predviđene u stavku 1. 6. Eurojust je povezan s nacionalnim sustavom za koordinaciju s Eurojustom u skladu s člankom 12. 7. U skladu s ovom odlukom Eurojust može upućivati suce za vezu u treće države. 8. U skladu s ovom Odlukom Eurojust ima tajništvo koje vodi izvršni direktor.”; |
2. |
članak 3. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
|
4. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 5.a Stalna koordinacijska jedinica 1. Radi ispunjavanja svojih zadaća u hitnim slučajevima, Eurojust uspostavlja Stalnu koordinacijsku jedinicu (SKJ) koja je u stanju u svako doba primati i obrađivati zahtjeve koji su joj dostavljeni. SKJ je dostupna preko jedinstvene kontaktne točke SKJ-a u Eurojustu 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. 2. SKJ se oslanja na jednog predstavnika (predstavnik SKJ-a) iz svake države članice koji može biti nacionalni član, njegov zamjenik ili pomoćnik koji ima pravo zamjenjivati nacionalnog člana. Predstavnik SKJ-a mora moći raditi 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. 3. Ako je potrebno u hitnim slučajevima izvršiti zahtjev ili odluku o pravosudnoj suradnji, uključujući instrumente kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja, u jednoj ili više država članica, nadležno tijelo koje je zahtjev podnijelo ili izdalo može ga dostaviti SKJ-u. Kontaktna točka SKJ-a odmah ga dostavlja predstavniku SKJ-a države članice iz koje je zahtjev upućen, ako to izričito zahtijeva tijelo koje je zahtjev poslalo ili izdalo, predstavnicima SKJ-a država članica na čijem se državnom području treba izvršiti. Predstavnici SKJ-a postupaju bez odgode u vezi s izvršenjem zahtjeva u svojim državama članicama, izvršavanjem zadaća ili ovlasti koje su im na raspolaganju i koje su navedene u članku 6. i člancima 6.a do 9.f.”; |
5. |
članak 6. mijenja se kako slijedi:
|
6. |
članak 7. mijenja se kako slijedi:
|
7. |
članci 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 8. Postupanje po zahtjevu i mišljenju Eurojusta Ako nadležna tijela dotičnih država članica odluče ne postupiti u skladu sa zahtjevom iz članka 6. stavka 1. točke (a) ili članka 7. stavka 1. točke (a) ili odluče ne postupiti po pisanom mišljenju iz članka 7. stavaka 2. i 3., obavješćuju Eurojust bez odgode o svojoj odluci i njezinim razlozima. Ako nije moguće navesti razloge za odbijanje postupanja u skladu sa zahtjevom jer bi takvo postupanje nanijelo štetu bitnim nacionalnim sigurnosnim interesima ili ugrozilo sigurnost pojedinaca, nadležna tijela država članica mogu se pozvati na operativne razloge. Članak 9. Nacionalni članovi 1. Mandat nacionalnog člana traje najmanje četiri godine. Država članica podrijetla može produljiti mandat. Nacionalni član ne može biti smijenjen prije kraja mandata, bez prethodnog obavješćivanja Vijeća i navođenja razloga. Ako je nacionalni član predsjednik ili potpredsjednik Eurojusta, njegov mandat kao člana traje najmanje toliko da može izvršavati svoju funkciju kao predsjednik ili potpredsjednik za cijelo vrijeme na koje je izabran. 2. Svi podaci koji se razmjenjuju između Eurojusta i država članica upućuju se preko nacionalnog člana. 3. Kako bi ispunio ciljeve Eurojusta, nacionalni član ima najmanje jednak pristup podacima ili barem mora moći dobiti podatke sadržane u sljedećim vrstama evidencija svoje države članice koje bi mu bile dostupne u ulozi tužitelja, suca ili policijskog službenika na nacionalnoj razini:
4. Nacionalni član može izravno kontaktirati nadležna tijela svoje države članice.”; |
8. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 9.a Ovlasti nacionalnog člana dodijeljena na nacionalnoj razini 1. Kada nacionalni član izvršava ovlasti iz članaka 9.b, 9.c i 9.d, on ih izvršava kao nadležno državno tijelo koje postupa u skladu s nacionalnim pravom i u skladu s uvjetima iz ovog članka i članaka 9.b i 9.e. U obavljanju svojih zadataka nacionalni član, ako je potrebno, obznanjuje kad god postupa u skladu sa svojim ovlastima koje su mu dodijeljene u skladu s ovim člankom i člancima 9.b, 9.c i 9.d. 2. Svaka država članica utvrđuje prirodu i opseg ovlasti koje dodjeljuje svom nacionalnom članu u pogledu pravosudne suradnje u vezi s tom državom članicom. Međutim, svaka država članica dodjeljuje svom nacionalnom članu najmanje ovlasti opisane u članku 9. b i podložno članku 9.e, ovlasti opisane u člancima 9.c i 9.d koje bi mu bila dostupne u ulozi suca, tužitelja, ili policijskog službenika na nacionalnoj razini. 3. Prilikom imenovanja svog nacionalnog člana i u bilo kojem drugom trenutku ako je primjereno, država članica o svojoj odluci o provedbi stavka 2. obavješćuje Eurojust i Glavno tajništvo Vijeća tako da potonji mogu obavijestiti ostale države članice. Države članice obvezuju se prihvatiti i priznaju tako dodijeljene ovlasti u mjeri u kojoj su u skladu s međunarodnim obvezama. 4. Svaka država članica utvrđuje prava za svog nacionalnog člana da u skladu s njezinim međunarodnim obvezama surađuje sa stranim pravosudnim tijelima. Članak 9.b Redovite ovlasti 1. Nacionalni članovi, u svojstvu nadležnih državnih tijela, imaju pravo primati, prenositi, olakšavati, pratiti i pružati dodatne informacije u pogledu izvršenja zahtjeva za i odluka o pravosudnoj suradnji, uključujući instrumente kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja. Ako se izvršavaju ovlasti iz ovog stavka, o tome se bez odgode obavješćuje nadležno državno tijelo. 2. U slučaju djelomičnog ili neodgovarajućeg izvršenja zahtjeva za pravosudnu suradnju, nacionalni članovi, u svojstvu nadležnih državnih tijela, imaju pravo zatražiti od nadležnog državnog tijela svoje države članice dodatne mjere kako bi se zahtjev u cijelosti izvršio. Članak 9.c Ovlasti koje se izvršavaju uz suglasnost nadležnog državnog tijela 1. Nacionalni član, u svojstvu nadležnog državnog tijela, a uz suglasnost nadležnog državnog tijela ili na njegov zahtjev i od slučaja do slučaja, može izvršavati sljedeće ovlasti:
2. Ovlasti iz ovog članka, u načelu, izvršava nadležno državno tijelo. Članak 9.d Ovlasti koje se izvršavaju u hitnim slučajevima Nacionalni članovi, u svojstvu nadležnih državnih tijela, imaju pravo u hitnim slučajevima te u mjeri u kojoj nije moguće pravovremeno identificirati ili kontaktirati nadležno državno tijelo:
Čim se nadležno državno tijelo identificira ili kontaktira, ono se obavješćuje o izvršavanju ovlasti iz ovog članka. Članak 9.e Zahtjevi nacionalnih članova, ako se ovlasti ne mogu izvršavati 1. Nacionalni član, u svojstvu nadležnog državnog tijela, najmanje je nadležan dostaviti prijedlog nadležnom tijelu za izvršavanje ovlasti iz članaka 9.c i 9.d kada je dodjeljivanje tih ovlasti nacionalnom članu protivno:
2. Države članice osiguravaju da, u slučajevima iz stavka 1., zahtjev koji je izdao nacionalni član bude obrađen bez nepotrebnog odlaganja od strane nadležnog državnog tijela. Članak 9.f Sudjelovanje nacionalnih članova u zajedničkim istražnim timovima Nacionalni članovi imaju pravo sudjelovati u zajedničkim istražnim timovima, kao i u njihovom osnivanju, u skladu s člankom 13. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije ili Okvirnom odlukom Vijeća 2002/465/PUP od 13. lipnja 2002. (8) u pogledu njihove države članice. Međutim, države članice mogu sudjelovanje nacionalnog člana učiniti podložnim suglasnosti nadležnog državnog tijela. Nacionalni članovi, njihovi zamjenici i pomoćnici pozivaju se sudjelovati u svim zajedničkim istražnim timovima koji se odnose na njihovu državu članicu i za koje Zajednica osigurava financiranje u skladu s primjenljivim financijskim instrumentima. Svaka država članica utvrđuje sudjeluje li nacionalni član u zajedničkom istražnom timu kao nacionalno nadležno tijelo ili u ime Eurojusta. |
9. |
članak 10. mijenja se kako slijedi:
|
10. |
članak 12. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 12. Nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom 1. Svaka država članica određuje jednog ili više nacionalnih dopisnika za Eurojust. 2. Svaka država članica prije 4. lipnja 2011. uspostavlja nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom kojim se osigurava koordinacija rada:
3. Osobe iz stavaka 1. i 2. zadržavaju svoj položaj i status prema nacionalnom zakonodavstvu. 4. Nacionalni dopisnici za Eurojust odgovorni su za funkcioniranje nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom. Ako je određeno više dopisnika za Eurojust, jedan od njih odgovoran je za funkcioniranje nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom. 5. Nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom olakšava u državama članicama izvršavanje zadaća Eurojusta, a posebno:
6. Kako bi se ispunili ciljevi iz stavka 5., osobe iz stavka 1. i stavka 1. točaka (a), (b) i (c) moraju, a osobe iz stavka 2. točke (d) mogu, biti povezane sa sustavom upravljanja predmetima u skladu s ovim člankom i člancima 16., 16.a, 16.b i 18. kao i s poslovnikom Eurojusta. Povezanost sa sustavom upravljanja predmetima financira se iz općeg proračuna Europske unije. 7. Nijedna odredba ovog članka ne tumači se tako da utječe na izravne kontakte između nadležnih pravosudnih tijela, kako je predviđeno u instrumentima o pravosudnoj suradnji, kao što je članak 6. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije. Odnosi između nacionalnih članova i nacionalnih dopisnika ne isključuju izravne kontakte između nacionalnog člana i njegovih nadležnih tijela. |
11. |
članak 13. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 13. Razmjena informacija s državama članicama i između nacionalnih članova 1. Nadležna tijela država članica s Eurojustom razmjenjuju sve informacije potrebne za obavljanje njegovih zadaća u skladu s člancima 4. i 5., kao i pravilima o zaštiti podataka određenima u ovoj Odluci. To najmanje uključuje podatke iz stavaka 5., 6. i 7. 2. Prijenos informacija Eurojustu u konkretnom se slučaju tumači kao zahtjev za pomoć Eurojusta samo ako tako navede nadležno tijelo. 3. Nacionalni članovi Eurojusta ovlašteni su razmjenjivati sve informacije potrebne za obavljanje zadaća Eurojusta, bez prethodnog odobrenja, između sebe ili s nadležnim tijelima svojih država članica. Nacionalne članove posebno treba brzo obavijestiti o predmetima koji se njih tiču. 4. Ovaj članak ne dovodi u pitanje druge obveze u pogledu prijenosa informacija Eurojustu, uključujući Odluku Vijeća 2005/671/PUP od 20. rujna 2005. o razmjeni informacija i suradnji u vezi s kaznenim djelima terorizma (12). 5. Države članice osiguravaju da nacionalni članovi budu obaviješteni o osnivanju zajedničkih istražnih timova., bez obzira na to jesu li osnovani na temelju članka 13. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije ili na temelju Okvirne odluke 2002/465, te o rezultatima rada tih timova. 6. Države članice osiguravaju da njihovi nacionalni članovi budu bez odgode obaviješteni o svakom predmetu u koji su izravno uključene najmanje tri države članice i za koje su dostavljeni zahtjevi za ili odluke o pravosudnoj suradnji, uključujući instrumente kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja, a koji je dostavljen najmanje dvjema državama članicama i
7. Države članice osiguravaju da njihovi nacionalni članovi budu obaviješteni o:
8. Državna tijela nisu obvezna u konkretnom slučaju dostavljati informacije, ako bi to predstavljalo:
9. Ovaj članak ne dovodi u pitanje uvjete iz bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili aranžmana između država članica i trećih zemalja, uključujući sve uvjete koje su treće zemlje postavile u pogledu korištenja dostavljenih informacija. 10. Informacije dostavljene Eurojustu u skladu sa stavcima 5., 6. i 7. svakako uključuju, ako je moguće, vrste informacija sadržanih u popisu iz Priloga. 11. Informacije iz ovog članka šalju se Eurojustu na strukturiran način. 12. Komisija do 4. lipnja 2014. (12) na temelju informacija koje pošalje Eurojust, izrađuje izvješće o provedbi ovog članka, u koji uključuje sve prijedloge koje eventualno smatra prikladnima, uključujući s ciljem razmatranja izmjene stavaka 5., 6. i 7. Priloga. |
12. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 13.a Informacije koje Eurojust dostavlja nadležnim državnim tijelima 1. Eurojust nadležnim državnim tijelima dostavlja informacije i povratne informacije o rezultatima obrade informacija, uključujući postojanje poveznica s predmetima već pohranjenima u sustav upravljanja predmetima. 2. Nadalje, ako nadležno državno tijelo zatraži od Eurojusta da dostavi informacije, Eurojust ih šalje u roku koji je odredilo to tijelo.”; |
13. |
članak 14. mijenja se kako slijedi:
|
14. |
članak 15. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
|
15. |
članak 16. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 16. Sustav upravljanja predmetima, indeks i privremene radne datoteke 1. U skladu s ovom Odlukom Eurojust uspostavlja sustav upravljanja predmetima sastavljen od privremenih radnih datoteka i indeksa koji sadrže osobne i druge podatke. 2. Sustav upravljanja predmetima ima za svrhu:
3. Sustav upravljanja predmetima, u mjeri u kojoj je to u skladu s pravilima o zaštiti podataka koja su sadržana u ovoj Odluci, može se povezati sa sigurnosnom telekomunikacijskom vezom iz članka 9. Odluke Vijeća 2008/976/PUP od 16. prosinca 2008. o Europskoj pravosudnoj mreži (14). 4. Indeks sadrži upućivanja na privremene radne datoteke obrađene u okviru Eurojusta i osim osobnih podataka iz članka 15. stavka 1. točaka (a) do (i) i točki (k) i (m) te članka 15. stavka 2., ne smije sadržavati druge osobne podatke. 5. Tijekom obavljanja svojih dužnosti u skladu s ovom Odlukom, nacionalni članovi Eurojusta mogu obrađivati podatke o pojedinim predmetima na kojima rade u privremenim radnim datotekama. Oni omogućuju službeniku za zaštitu podataka pristup radnoj datoteci. Službenika za zaštitu podataka obavješćuje se o svakoj novoj radnoj datoteci koja sadrži osobne podatke. 6. Za obradu osobnih podataka koji su povezani s predmetom, Eurojust ne smije otvoriti nikakvu novu automatsku datoteku, osim sustava upravljanja predmetima. |
16. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 16.a Funkcioniranje privremenih radnih datoteka i indeksa 1. Dotični nacionalni član otvara privremenu radnu datoteku za svaki predmet u vezi kojeg zaprimi informacije, u mjeri u kojoj je njihovo slanje u skladu s ovom Odlukom ili instrumentima iz članka 13. stavka 4. Nacionalni član odgovoran je za vođenje privremenih radnih datoteka koje on otvori. 2. Nacionalni član koji je otvorio privremenu radnu datoteku, ovisno o konkretnom slučaju odlučuje hoće li pristup njoj biti ograničen ili će se odobriti cjeloviti ili djelomični pristup, prema potrebi kako bi se Eurojust omogućilo da izvrši svoje zadaće, drugim nacionalnim članovima ili ovlaštenom osoblju Eurojusta. 3. Nacionalni član koji je otvorio privremenu radnu datoteku odlučuje koje se informacije povezane s tom privremenom radnom datotekom uvrštavaju u indeks. Članak 16.b Pristup sustavu upravljanja predmetima na nacionalnoj razini 1. Osobe iz članka 12. stavka 2. u mjeri u kojoj su povezane sa sustavom upravljanja predmetima u skladu s člankom 12. stavkom 6. imaju pristup samo:
2. Nacionalni član, u okviru ograničenja predviđenih u stavku 1., odlučuje o opsegu u kojem je u njegovoj državi članici odobren pristup privremenim radnim datotekama osobama iz članka 12. stavka 2. u mjeri u kojoj su povezane sa sustavom upravljanja predmetima u skladu s člankom 12. stavkom 6. 3. Svaka država članica, nakon savjetovanja sa svojim nacionalnim članom, odlučuje o opsegu u kojem u toj državi članici pristup indeksu odobren osobama iz članka 12. stavka 2., u mjeri u kojoj su povezane sa sustavom upravljanja predmetima u skladu s člankom 12. stavkom 6. Države članice obavješćuju Eurojust i Glavno tajništvo Vijeća o svojoj odluci u pogledu provedbe ovog stavka, tako da potonje obavješćuje druge države članice. Međutim, osobe iz članka 12. stavka 2., u mjeri u kojoj su povezane sa sustavom upravljanja predmetima u skladu s člankom 12. stavkom 6., imaju najmanje pristup indeksu u opsegu koji je potreban za pristup privremenim radnim datotekama za koje im je odobren pristup u skladu sa stavkom 2. ovog članka. 4. Eurojust do 4. lipnja 2013. izvješćuje Vijeće i Komisiju o provedbi stavka 3. Svaka država članica na temelju tog izvješća razmatra mogućnost promjene opsega pristupa u skladu sa stavkom 3.”; |
17. |
članak 17. mijenja se kako slijedi:
|
18. |
članak 18. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 18. Ovlašteni pristup osobnim podacima Samo nacionalni članovi, njihovi zamjenici i njihovi pomoćnici iz članka 2. stavka 2., osobe iz članka 12. stavka 2., u mjeri u kojoj su povezane sa sustavom upravljanja predmetima u skladu s člankom 12. stavkom 6. te ovlašteno osoblje Eurojusta mogu, u svrhu postizanja ciljeva Eurojusta i u okviru ograničenja koja su predviđena u člancima 16., 16.a i 16.b imati pristup osobnim podacima koje obrađuje Eurojust.”; |
19. |
u članku 19. stavku 4. točki (b) brišu se riječi „u kojoj Eurojust pomaže”; |
20. |
članak 21. mijenja se kako slijedi:
|
21. |
članak 23. mijenja se kako slijedi:
|
22. |
članak 25. mijenja se kako slijedi:
|
23. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 25.a Suradnja s Europskom pravosudnom mrežom i drugim mrežama Europske unije uključenima u suradnju u kaznenim stvarima 1. Eurojust i Europska pravosudna mreža zadržavaju međusobne povlaštene odnose koji se temelje na savjetovanju i komplementarnosti, posebno između nacionalnih članova, kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže u istoj državi članici i nacionalnim dopisnicima Eurojusta i Europske pravosudne mreže. S ciljem osiguranja učinkovite suradnje poduzimaju se sljedeće mjere:
2. Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 1., tajništvo Mreže zajedničkih istražnih timova i mreže osnovane Odlukom 2002/494/PUP dio su osoblja Eurojusta. Ta tajništva djeluju kao zasebne jedinice. Ona mogu koristiti administrativna sredstva Eurojusta koja su potrebna za obavljanje njihovih zadaća. Koordinaciju između tajništava osigurava Eurojust. Ovaj stavak se primjenjuje na tajništvo bilo kakve nove mreže osnovane odlukom Vijeća, ako ta odluka predviđa da tajništvo osigurava Eurojust. 3. Mreža osnovana ovom Odlukom 2008/852/PUP može zatražiti da Eurojust toj mreži osigura tajništvo. Ako je takav zahtjev postavljen, primjenjuje se stavak 2.”; |
24. |
članak 26. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 26. Odnosi sa institucijama, tijelima ili agencijama Zajednice ili Unije 1. U mjeri u kojoj je važno za obavljanje njegovih zadaća, Eurojust može uspostavljati i održavati suradnju s institucijama, tijelima i agencijama osnovanima Ugovorima o osnivanju Europskih zajednica ili Ugovorom o osnivanju Europske unije ili na temelju tih ugovora. Eurojust uspostavlja i održava suradnju najmanje sa:
Eurojust također uspostavlja i održava suradnju s Europskom mrežom za osposobljavanje sudaca. 2. Eurojust može sklapati sporazume ili radne aranžmane sa subjektima iz stavka 1. Takvi sporazumi ili radni aranžmani mogu posebno uređivati razmjenu informacija, uključujući osobne podatke i upućivanje časnika za vezu Eurojustu. Takvi sporazumi ili radni aranžmani mogu se sklapati tek nakon savjetovanja Eurojusta sa Zajedničkim nadzornim tijelom u vezi odredaba o zaštiti podataka te nakon odobrenja Vijeća koje djeluje kvalificiranom većinom. Eurojust obavješćuje Vijeće o svim planovima koje ima u vezi započinjanja takvih pregovora i Vijeće može donijeti svaki zaključak koji smatra odgovarajućim. 3. Prije stupanja na snagu sporazuma ili aranžmana iz stavka 2., Eurojust može izravno primati i koristiti informacije, uključujući osobne podatke od subjekata iz stavka 1., u mjeri u kojoj je potrebno za zakonito obavljanje njegovih zadaća, te može izravno prosljeđivati informacije, uključujući osobne podatke tim subjektima, u mjeri u kojoj je potrebno za zakonito obavljanje zadaća primatelja te u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka iz ove Odluke. 4. OLAF može doprinositi radu Eurojusta u koordinaciji istraga i postupaka kaznenog progona u vezi sa zaštitom financijskih interesa Europskih zajednica, na inicijativu Eurojusta ili na zahtjev OLAF-a, ako se dotična nadležna državna tijela ne protive takvom sudjelovanju. 5. Za potrebe primanja i prijenosa informacija između Eurojusta i OLAF-a, te ne dovodeći u pitanje članak 9., države članice osiguravaju da se nacionalni članovi Eurojusta smatraju nadležnim tijelima država članica samo za potrebe Uredbe (EZ) br. 1073/1999 i Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za suzbijanje prijevara (OLAF) (16). Razmjena informacija između OLAF-a i nacionalnih članova ne dovodi u pitanje informacije koje se moraju davati drugim nadležnim tijelima prema navedenim Uredbama. |
25. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 26.a Odnosi s trećim državama i organizacijama 1. U mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanja njegovih zadaća, Eurojust može uspostavljati i održavati suradnju sa sljedećim subjektima:
2. Eurojust može sklapati sporazume sa subjektima iz stavka 1. Takvi sporazumi mogu posebno uređivati razmjenu informacija, uključujući osobne podatke i upućivanje časnika za vezu ili sudaca za vezu Eurojustu. Takvi sporazumi mogu se sklapati tek nakon savjetovanja Eurojusta sa Zajedničkim nadzornim tijelom u vezi odredaba o zaštiti podataka te nakon odobrenja Vijeća koje djeluje kvalificiranom većinom. Eurojust obavješćuje Vijeće o svim planovima koje ima u vezi započinjanja takvih pregovora i Vijeće može donijeti svaki zaključak koji smatra odgovarajućim. 3. Sporazumi iz stavka 2. koji sadrže odredbe o razmjeni osobnih podataka mogu se sklapati samo ako dotični subjekt podliježe Konvenciji Vijeća Europe od. 28. siječnja 1981. ili nakon ocjene kojom se potvrđuje da taj subjekt osigurava odgovarajuću razinu zaštite podataka. 4. Sporazumi iz stavka 2. uključuju odredbe o nadzoru njihove provedbe, uključujući provedbu pravila o sigurnosti podataka. 5. Prije stupanja na snagu sporazuma iz stavka 2., Eurojust može izravno primati informacije, uključujući osobne podatke, u mjeri u kojoj je potrebno za zakonito obavljanje njegovih zadaća. 6. Prije stupanja na snagu sporazuma iz stavka 2., Eurojust može u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 27. stavku 1., izravno prenositi informacije, osim osobnih podataka, tim subjektima, u mjeri u kojoj je potrebno za zakonito obavljanje zadaća primatelja. 7. Eurojust može u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 27. stavku 1., prenositi osobne podatke subjektima iz stavka 1., ako:
8. Eurojust svako naknadno neispunjavanje ili znatnu vjerojatnost neispunjavanja uvjeta iz stavka 3. od strane subjekata iz stavka 1., odmah priopćuje Zajedničkom nadzornom tijelu i dotičnim državama članicama. Zajedničko nadzorno tijelo može spriječiti daljnju razmjenu osobnih podataka sa odgovarajućim subjektima, dok ne bude dokazano da su korištena odgovarajuća pravna sredstva. 9. Međutim, čak i ako uvjeti iz stavka 7. nisu ispunjeni, nacionalni član može, djelujući u svojstvu nadležnog državnog tijela te u skladu s odredbama njegovog nacionalnog prava, iznimno i samo zbog poduzimanja hitnih mjera za suzbijanje neposredne ozbiljne opasnosti za osobu ili javnu sigurnost, razmijeniti informacije koje sadrže osobne podatke. Nacionalni član odgovoran je za zakonitost odobrenja takvog prijenosa. Nacionalni član vodi evidenciju o prijenosu podataka i o razlozima prijenosa. Prijenos podataka odobrava se samo ako se primatelj obveže da će se podaci koristiti samo za potrebe za koji su poslani.”; |
26. |
članak 27. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 27. Prijenos podataka 1. Prije nego Eurojust razmijeni bilo kakve informacije sa subjektima iz članka 26.a, nacionalni član države članice koja je dostavila informacije daje svoju suglasnost za prijenos tih informacija. U odgovarajućim slučajevima nacionalni se član savjetuje s nadležnim tijelima država članica. 2. Eurojust je odgovoran za zakonitost prijenosa podataka. Eurojust vodi evidenciju o svakom prijenosu podataka u skladu s člancima 26. i 26.a i o razlozima za takav prijenos. Podaci se prenose samo ako se primatelj obveže da će se podaci koristiti samo za potrebe za koje su poslani.”; |
27. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 27.a Suci za vezu raspoređeni u treće države 1. Kako bi se olakšala pravosudna suradnja sa trećim državama u predmetima u kojima Eurojust pruža pomoć u skladu s ovom Odlukom, Kolegij može rasporediti suce za vezu u treće države, podložno sporazumu iz članka 26.a sa tom trećom državom. Prije početka pregovora s tom trećom državom, Vijeće kvalificiranom većinom daje odobrenje. Eurojust obavješćuje Vijeće o svim planovima koje ima u pogledu započinjanja takvih pregovora i Vijeće može donijeti svaki zaključak koji smatra odgovarajućim. 2. Sudac za vezu iz stavka 1. mora imati iskustvo rada s Eurojustom i odgovarajuće znanje o pravosudnoj suradnji i načinu rada Eurojusta. Raspoređivanje sudaca za vezu u ime Eurojusta podliježe prethodnoj suglasnosti suca i njegove države članice. 3. Ako je sudac za vezu kojeg je rasporedio Eurojust odabran među nacionalnim članovima, zamjenicima ili pomoćnicima:
4. Ne dovodeći u pitanje članak 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica utvrđenog Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (17), Kolegij donosi pravila o raspoređivanju sudaca za vezu i u tom pogledu donosi potrebne provedbene aranžmane u savjetovanju s Komisijom. 5. Aktivnosti sudaca za vezu koje je rasporedio Eurojust podliježu nadzoru Zajedničkog nadzornog tijela. Suci za vezu izvješćuju Kolegij koji obavješćuje Europski parlament i Vijeće u godišnjem izvješću te na odgovarajući način o njihovim aktivnostima. Suci za vezu obavješćuju nacionalne članove i nadležna državna tijela o svim predmetima koji se odnose na njihovu državu članicu. 6. Nadležna tijela država članica i suci za vezu iz stavka 1. mogu izravno kontaktirati jedni druge. U tim slučajevima suci za vezu obavješćuju dotičnog nacionalnog člana o takvim kontaktima. 7. Suci za vezu iz stavka 1. povezani su sa sustavom upravljanja predmetima. Članak 27.b Zahtjevi za pravosudnu suradnju upućeni trećim državama i podneseni od strane trećih država 1. Eurojust može, uz suglasnost dotičnih država članica, koordinirati izvršavanje zahtjeva za pravosudnu suradnju koje je izdala treća država, ako su ti zahtjevi dio iste istrage i zahtijevaju izvršavanje u najmanje dvije države članice. Zahtjeve iz ovog stavka Eurojustu također može poslati nadležno državno tijelo. 2. U slučaju hitnosti i u skladu s člankom 5.a, SKJ može primiti i obraditi zahtjeve iz stavka 1. ovog članka koje je izdala treća država koja je s Eurojustom sklopila sporazum o suradnji. 3. Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 2., Eurojust može u slučajevima kada se zahtjevi za pravosudnu suradnju koji se odnose na istu istragu i zahtijevaju izvršenje u trećoj državi, olakšati pravosudnu suradnju s trećom državom, uz suglasnost dotičnih država članica. 4. Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. mogu biti poslani preko Eurojusta ako je to u skladu s instrumentima koji se primjenjuju na odnos između te treće države i Europske unije ili dotičnih država članica. Članak 27.c Odgovornost, osim odgovornosti za neovlaštenu ili nepravilnu obradu podataka 1. Ugovorna odgovornost Eurojusta uređena je pravom koje se primjenjuje na dotični ugovor. 2. U slučaju izvanugovorne odgovornosti, Eurojust neovisno od svake odgovornosti na temelju članka 24., popravlja štetu koja je nastala krivnjom Kolegija ili osoblja Eurojusta u obavljanju njihovih zadaća u mjeri u kojoj im se ta šteta moje pripisati, neovisno o različitim postupcima za naknadu štete koji postoje prema pravu država članica. 3. Stavak 2. također se primjenjuje na štetu nastalu krivnjom nacionalnog člana, zamjenika ili pomoćnika prilikom obavljanja njegovih zadaća. Međutim, kada on postupa na temelju ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu s člancima 9.a do 9.e, njegova država članica podrijetla naknađuje Eurojustu iznose koje je Eurojust platio za naknadu štete. 4. Oštećena stranka ima pravo zahtijevati da se Eurojust suzdrži od podnošenja tužbe ili da je povuče. 5. Nacionalni sudovi država članica nadležni za rješavanje sporova koji uključuju odgovornost Eurojusta, kako je navedeno u ovom članku, određuju se upućivanjem na Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršavanju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima (18). |
28. |
u drugoj rečenici članka 28. stavka 2., riječi „kvalificiranom većinom” umeću se nakon riječi „Vijeću na odobrenje”; |
29. |
Članak 29. mijenja se kako slijedi:
|
30. |
članak 30. mijenja se kako slijedi:
|
31. |
članak 32. mijenja se kako slijedi:
|
32. |
članak 33. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 33. Financije 1. Plaće i primitke nacionalnih članova, zamjenika i pomoćnika iz članka 2. stavka 2. snosi država članica njihovog podrijetla. 2. Ako nacionalni članovi, zamjenici i pomoćnici djeluju u okviru zadaća Eurojusta, odgovarajući troškovi povezani s tim djelovanjem smatraju se operativnim troškovima u smislu članka 41. stavka 3. Ugovora.”; |
33. |
članak 35. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
|
34. |
članak 36. mijenja se kako slijedi:
|
35. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 39.a Klasificirani podaci EU-a Eurojust u upravljanju klasificiranim podacima EU-a primjenjuje sigurnosna načela i minimalne standarde utvrđene u Odluci Vijeća 2001/264/EZ od 19. ožujka 2001. o donošenju sigurnosnih propisa Vijeća (19). |
36. |
Članak 41. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 41. Izvještavanje 1. Države članice obavješćuju Eurojust i Glavno tajništvo Vijeća o određivanju nacionalnih članova, zamjenika i pomoćnika, kao i osoba iz članka 12. stavaka 1. i 2. i o svakoj promjeni tog određivanja. Glavno tajništvo Vijeća vodi ažurirani popis tih osoba i njihova imena i podatke za kontakt daje na raspolaganje svim državama članicama i Komisiji. 2. Konačno imenovanje nacionalnog člana ne može stupiti na snagu prije dana kada Glavno tajništvo Vijeća primi službene obavijesti iz stavka 1. i članka 9.a stavka 3.”; |
37. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 41.a Ocjena 1. Prije 4. lipnja 2014. i svakih pet godina nakon toga, Kolegij naručuje nezavisnu vanjsku ocjenu provedbe ove Odluke, kao i aktivnosti koje je provodio Eurojust. 2. Svaka ocjena procjenjuje učinak ove Odluke, uspješnost Eurojusta u postizanju ciljeva iz ove Odluke, kao i učinkovitost i uspješnost Eurojusta. Kolegij u savjetovanju s Komisijom izdaje opis poslova ocjene. 3. Izvještaj o ocjeni uključuje nalaze ocjene i preporuke. Taj izvještaj prosljeđuje se Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji i objavljuje.”; |
38. |
dodaje se Prilog čiji se tekst nalazi u Prilogu ovoj Odluci. |
Članak 2.
Prenošenje
1. Države članice prema potrebi usklađuju svoje nacionalno pravo s ovom Odlukom što je moguće prije, a u svakom slučaju najkasnije 4. lipnja 2011.
2. Komisija redovito ispituje provedbu Odluke 2002/187/PUP kako je izmijenjena, od strane država članica, i o tome izvješćuje Europski parlament i Vijeće, pri čemu, prema potrebi, predlaže poboljšanja pravosudne suradnje i rada Eurojusta. To se posebno odnosi na sposobnosti Eurojusta u pomaganju državama članicama u suzbijanju terorizma.
Članak 3.
Početak primjene
Ova Odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2008.
Za Vijeće
Predsjednica
R. BACHELOT-NARQUIN
(1) Mišljenje od 2. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(2) SL L 63, 6.3.2002., str. 1.
(3) SL L 350, 30.12.2008., str. 60.
(4) SL C 53, 3.3.2005., str. 1.
(5) SL L 56, 4.3.1968., str. 1.
(6) SL L 105, 27.4.1996., str. 1.
(7) U vrijeme donošenja ove Odluke, nadležnost Europola određena je člankom 2. stavkom 1. Konvencije od 26. srpnja 1995. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Konvencija Europol) (SL C 316, 27.11.1995., str. 2.), kako je izmijenjena Protokolom iz 2003. (SL C 2, 6.1.2004., str. 1.) i njegovim Prilogom. Međutim, kada Odluka Vijeća o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) stupi na snagu, nadležnost Eurojusta bit će kako je određeno člankom 4. stavkom 1. te Odluke i njezinog Priloga.
(8) SL L 162, 20.6.2002., str. 1.”;
(9) SL L 167, 26.6.2002., str. 1.
(10) SL L 332, 18.12.2007., str. 103.
(11) SL L 301, 12.11.2008., str. 38.”;
(12) SL L 253, 29.9.2005., str. 22.”;
(13) SL L 105, 13.4.2006., str. 54.”;
(14) SL L 348, 24.12.2008., str. 130.”;
(15) Odluka Vijeća 2000/641/PUP od 17. listopada 2000. o osnivanju tajništva za zajednička nadzorna tijela za sigurnost podataka, osnovana Konvencijom o osnivanju Europskog policijskog ureda (Konvencija o Europolu), Konvencijom o korištenju informacijske tehnologije za potrebe carine i Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazuma o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (Schengenska konvencija) (SL L 271, 24.10.2000., str. 1.).”;
(16) SL L 136, 31.5.1999., str. 8.”;
(17) SL L 56, 4.3.1968., str. 1.
(18) SL L 12, 16.1.2001., str. 1.”;
(19) SL L 101, 11.4.2001., str. 1.”;
PRILOG
„PRILOG
Popis iz članka 13. stavka 10. o određivanju minimalnih informacija koje se na temelju članka 15. stavaka 5., 6 i 7. šalju Eurojustu, ako su dostupne
1. |
Za slučajeve iz članka 13. stavka 5.:
|
2. |
Za slučajeve iz članka 13. stavka 6.:
|
3. |
Za slučajeve iz članka 13. stavka 7. točke (a):
|
4. |
Za slučajeve iz članka 13. stavka 7. točke (b):
|
5. |
Za slučajeve iz članka 13. stavka 7. točke (c):
|