13/Sv. 034

HR

Službeni list Europske unije

67

L 354/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.

(1)

Slobodno kretanje sigurne i zdravstveno ispravne hrane predstavlja bitno obilježje unutarnjeg tržišta i značajno doprinosi zdravlju i dobrobiti građana, te njihovim socijalnim i gospodarskim interesima.

(2)

U ostvarenju politika Zajednice potrebno je osigurati visoku razinu zaštite ljudskog života i zdravlja.

(3)

Ova Uredba zamjenjuje prethodne direktive i odluke u vezi s prehrambenim aditivima koji su dozvoljeni za uporabu u hrani s ciljem osiguranja učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta uz istodobno osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja i visoke razine zaštite potrošača, uključujući zaštitu interesa potrošača, putem sveobuhvatnih i pojednostavnjenih postupaka.

(4)

Ova Uredba usklađuje uporabu prehrambenih aditiva u namirnicama u Zajednici. Ovo obuhvaća uporabu prehrambenih aditiva u namirnicama obuhvaćenim Direktivom Vijeća 89/398/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica o hrani za posebne prehrambene potrebe (3) i uporabu nekih prehrambenih bojila za označivanje zdravstvene ispravnosti mesa i ukrašavanje i žigosanje jaja. Također usklađuje korištenje prehrambenih aditiva u prehrambenim aditivima i prehrambenim enzimima čime se osigurava njihova sigurnost i kakvoća i omogućava njihovo spremanje i uporaba. Navedeno nije ranije bilo uređeno na razini Zajednice.

(5)

Prehrambeni aditivi su tvari koje se obično ne troše kao sama hrana već se hrani dodaju namjerno u tehnološke svrhe opisane u ovoj Uredbi, kao što je konzerviranje hrane. Svi prehrambeni aditivi trebaju biti obuhvaćeni ovom Uredbom, te je stoga u svjetlu znanstvenog napretka i tehnološkog razvoja potrebno ažurirati popis funkcionalnih razreda. Međutim, tvari kao što su nadomjesci soli, vitamini i minerali ne treba smatrati prehrambenim aditivima kada se koriste za potrebe davanja arome i/ili okusa ili u prehrambene svrhe. Nadalje, tvari koje se smatraju namirnicama koje se mogu koristiti za tehnološku funkciju, kao što je natrijev klorid ili šafran za bojenje i prehrambeni enzimi, također ne smiju potpadati pod djelokrug ove Uredbe. Međutim, pripravke dobivene iz namirnica i drugih prirodnih sirovina čija je namjena tehnološko djelovanje u konačnoj namirnici, a koji su dobiveni selektivnom ekstrakcijom sastojaka (npr. pigmenti) u odnosu na prehrambene ili aromatske sastojke treba smatrati aditivima u smislu ove Uredbe. Konačno, prehrambeni enzimi su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1332/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim enzimima (4), što isključuje primjenu ove Uredbe.

(6)

Tvari koje se ne troše kao hrana, već se namjerno koriste u preradi namirnica, koje samo ostaju kao ostaci u konačnoj namirnici i nemaju tehnološko djelovanje u konačnom proizvodu (pomoćna sredstva u preradi) ne trebaju biti obuhvaćene ovom Uredbom.

(7)

Prehrambene aditive treba odobriti i koristiti samo ako udovoljavaju kriterijima propisanima ovom Uredbom. Prehrambeni aditivi moraju prilikom uporabe biti sigurni, mora postojati tehnološka potreba njihove uporabe, te njihova uporaba ne smije dovesti u zabludu potrošača i mora biti korisna za potrošača. Dovođenje u zabludu potrošača obuhvaća, ali nije ograničeno na, pitanja koja se odnose na narav, svježinu, kakvoću korištenih sastojaka, prirodnost proizvoda ili proizvodnog procesa ili prehrambenu kakvoću proizvoda, uključujući sadržaj voća i povrća u istome. Odobrenje prehrambenih aditiva mora također uzeti u obzir druge činitelje koji se odnose na predmet koji se razmatra uključujući društvene, gospodarske, tradicionalne, etičke i okolišne činitelje, načelo predostrožnosti i izvodljivost nadzora. Korištenje i najveće dozvoljene razine prehrambenog aditiva trebaju uzeti u obzir unos aditiva iz drugih izvora i izloženost prehrambenom aditivu posebnih skupina potrošača (npr. alergičnih potrošača).

(8)

Prehrambeni aditivi moraju udovoljavati odobrenim specifikacijama koje trebaju obuhvaćati informacije za primjereno prepoznavanje prehrambenog aditiva, uključujući podrijetlo, te za opis prihvatljivih kriterija čistoće. Specifikacije koje su prethodno razrađene za prehrambene aditive obuhvaćene Direktivom Komisije 95/31/EZ od 5. srpnja 1995. o posebnim kriterijima čistoće za sladila za uporabu u hrani (5), Direktivom Komisije 95/45/EZ od 26. srpnja 1995. o utvrđivanju posebnih kriterija čistoće na upotrebu bojila u hrani (6) i Direktivom Komisije 96/77/EZ od 2. prosinca 1996. o posebnim kriterijima prehrambenih aditiva, izuzev bojila i sladila (7) treba zadržati dok se odgovarajući aditivi ne upišu u priloge ovoj Uredbi. Tada bi specifikacije koje se odnose na takve aditive trebalo utvrditi u Uredbi. Ove specifikacije se trebaju izravno odnositi na aditive navedene u popisima Zajednice iz priloga ovoj Uredbi. Međutim, uzimajući u obzir složenu narav i sadržaj takvih specifikacija, za potrebe jasnoće one kao takve ne trebaju biti uključene na popise Zajednice, već ih treba utvrditi u jednoj ili više zasebnih uredbi.

(9)

Neki prehrambeni aditivi su dozvoljeni za posebne namjene za neke dozvoljene enološke metode i postupke. Primjena takvih prehrambenih aditiva treba biti u sukladnosti s ovom Uredbom i s posebnim odredbama propisanim u odnosnom zakonodavstvu Zajednice.

(10)

Kako bi se osiguralo usklađenje, procjena rizika i odobrenje prehrambenih aditiva treba provesti u skladu s postupkom propisanim Uredbom (EZ) br. 1331/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkog postupka odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma (8).

(11)

Prema Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta propisa o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane i utvrđivanju postupaka o pitanjima sigurnosti hrane (9), od Europske agencije za sigurnost hrane (dalje u tekstu Agencija) treba tražiti mišljenje o pitanjima koja bi mogla utjecati na javno zdravlje.

(12)

Prehrambeni aditiv koji spada u djelokrug Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (10) treba odobriti u skladu sa spomenutom Uredbom kao i sukladno ovoj Uredbi.

(13)

Prehrambeni aditiv koji je već odobren sukladno ovoj Uredbi koji je pripravljen proizvodnom metodom ili korištenjem početnih materijala koji su bitno različiti od onih obuhvaćenih u procjeni rizika Agencije ili različiti od onih obuhvaćenih utvrđenim specifikacijama treba podnijeti Agenciji na ocjenu. „Bitno različit” može označavati, između ostalog, promjenu proizvodne metode od izlučivanja iz biljke do dobivanja fermentacijom korištenjem mikroorganizma ili genetske modifikacije izvornog mikroorganizma, promjenu sirovina ili promjenu veličine čestice, uključujući primjenu nanotehnologije.

(14)

Prehrambeni aditivi trebaju biti pod neprekidnim nadzorom i mora ih se ponovno ocjenjivati kada god je to potrebno u svjetlu promjenjivih uvjeta primjene i novih znanstvenih spoznaja. Prema potrebi, Komisija zajedno s državama članicama treba razmotriti primjerene mjere.

(15)

Državama članicama koje su 1. siječnja 1992. zadržale zabranu korištenja nekih aditiva u određenim posebnim namirnicama koje se smatraju tradicionalnima i koje su proizvedene na njihovom teritoriju treba dozvoliti nastavak primjene ovih zabrana. Nadalje, u pogledu proizvoda kao što su „Feta” ili „Salame cacciatore”, ova Uredba ne treba dovoditi u pitanje stroža pravila povezana s korištenjem nekih naziva prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (11) i Uredbi Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao zajamčeno tradicionalnim specijalitetima (12).

(16)

Osim ako ne podliježe daljnjim ograničenjima, aditiv može postojati u hrani, osim ako je dodan neposredno i kao posljedica prenošenja sa sastojka u kojem je aditiv dozvoljen, pod uvjetom da razina aditiva u konačnoj namirnici ne bude veća nego da je unesen korištenjem sastojka sukladno primjerenim tehnološkim uvjetima i dobroj proizvodnoj praksi.

(17)

Prehrambeni aditivi i dalje podliježu općim pravilima za označivanje prema Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, predstavljanju i oglašavanju hrane (13) i, prema potrebi, Uredbi (EZ) br. 1829/2003 i Uredbi (EZ) br. 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama (14). Osim toga, u ovoj Uredbi trebaju biti sadržane posebne odredbe o označavanju prehrambenih aditiva koji se kao takvi prodaju proizvođaču ili krajnjem potrošaču.

(18)

Sladila dozvoljena ovom Uredbom se mogu koristiti u stolnim sladilima koja se izravno prodaju potrošačima. Proizvođači takvih proizvoda trebaju primjerenim sredstvima informacije učiniti dostupnima za potrošača kako bi im omogućili da koriste proizvod na siguran način. Takvu informaciju se može učiniti dostupnom na više načina uključujući na etiketama na proizvodu, internetskim portalima, potrošačkim informacijskim linijama ili na prodajnom mjestu. Kako bi se usvojio jednoličan pristup provedbi ovog zahtjeva, moguća je potreba za smjernicama izrađenima na razini Zajednice.

(19)

Potrebno je donijeti mjere potrebne za provedbu ove Uredbe u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (15).

(20)

Posebno, Komisija mora biti ovlaštena za izmjene priloga ovoj Uredbi i donošenje primjerenih prijelaznih mjera. S obzirom da su te mjere iz općeg djelokruga i namijenjene su izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog, nadopunjavanjem iste novim elementima koji nisu ključni, iste moraju biti donijete sukladno regulatornom postupku s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(21)

Iz razloga učinkovitosti, redovne rokove za regulatorni postupak s kontrolom treba skratiti za donošenje nekih izmjena priloga II. i III. koji se odnose na tvari koje su već dozvoljene sukladno drugim propisima Zajednice kao i svih primjerenih prijelaznih mjera koje se odnose na ove tvari.

(22)

Kako bi se razrađivalo i ažuriralo zakonodavstvo Zajednice o prehrambenim aditivima na skladan i učinkovit način, potrebno je prikupiti podatke, razmjenjivati informacije i koordinirati rad između država članica. U tu svrhu može biti korisno provoditi studije koje bi obrađivale posebna pitanja s ciljem omogućavanja postupka donošenja odluka. Primjereno je da Zajednica financira takve studije kao dio svojeg proračunskog postupka. Financiranje takvih mjera je obuhvaćeno Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenom nadzoru koji se provodi radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja (16).

(23)

Države članice moraju obavljati službeni nadzor kako bi provodile sukladnost s ovom Uredbom prema Uredbi (EZ) br. 882/2004.

(24)

S obzirom da države članice ne mogu na dostatan način postići cilj ove Uredbe, a taj je propisati pravila Zajednice o prehrambenim aditivima, a isti se stoga u interesu jedinstva tržišta i visoke razine zaštite potrošača može bolje postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere prema načelu supsidijarnosti propisanom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u spomenutom članku, ova Uredba ne prekoračuje okvir potreban za postizanje spomenutog cilja.

(25)

Nakon donošenja ove Uredbe Komisija, uz pomoć Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja treba revidirati sve postojeće dozvole u odnosu na kriterije, drukčije od sigurnosti, kao što je unos, tehnološka potreba i mogućnost dovođenja u zabludu potrošača. Svi prehrambeni aditivi koji će i dalje biti dozvoljeni u Zajednici trebaju biti preneseni na popise Zajednice u prilozima II. i III. ovoj Uredbi. Prilog III. ovoj Uredbi treba nadopuniti drugim prehrambenim aditivima koji se koriste u prehrambenim aditivima i prehrambenim enzimima kao i nositeljima hranjivih tvari i uvjetima za uporabu istih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1331/2008 o utvrđivanju zajedničkog postupka odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma. Kako bi se omogućilo primjereno prijelazno razdoblje, odredbe u Prilogu III. drukčije od odredbi o nositeljima prehrambenih aditiva i prehrambenih aditiva u aromama se ne bi smjele primjenjivati do 1. siječnja 2011.

(26)

Do utvrđivanja budućih popisa prehrambenih aditiva Zajednice, potrebno je osigurati pojednostavnjeni postupak koji omogućava ažuriranje važećih popisa prehrambenih aditiva sadržanih u postojećim direktivama.

(27)

Ne dovodeći u pitanje ishod revizije iz uvodne izjave 25., u roku od godine dana nakon donošenja ove Uredbe Komisija treba za Agenciju ustanoviti program ocjenjivanja kako bi se ponovno ocijenila sigurnost prehrambenih aditiva koji su već odobreni u Zajednici. Ovaj program treba definirati potrebe i red prvenstva prema kojem treba ispitati odobrene prehrambene aditive.

(28)

Ovom se Uredbom stavljaju izvan snage i zamjenjuju sljedeći akti: Direktiva Vijeća od 23. listopada 1962. o usklađivanju pravila država članica o bojilima dozvoljenim za uporabu u prehrambenim proizvodima namijenjenim prehrani ljudi (17), Direktiva Vijeća 65/66/EEZ od 26. siječnja 1965. o posebnim kriterijima čistoće za konzervanse dozvoljene za uporabu u hrani namijenjenoj prehrani ljudi (18), Direktiva Vijeća 78/663/EEZ od 25. srpnja 1978. o posebnim kriterijima čistoće za emulgatore, stabilizatore, sredstva za zgušnjavanje i želiranje za primjenu u hrani (19), Direktiva Vijeća 78/664/EEZ od 25. srpnja 1978. o posebnim kriterijima čistoće za antioksidanse koji se mogu koristiti u hrani namijenjenoj prehrani ljudi (20), Prva direktiva Komisije 81/712/EEZ od 28. srpnja 1981. o metodama analize Zajednice za provjeru zadovoljavaju li neki aditivi koji se koriste u hrani kriterije čistoće (21), Direktiva Vijeća 89/107/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na prehrambene aditive koji su odobreni za uporabu u hrani namijenjenoj za prehranu ljudi (22), Direktiva 94/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1994. o sladilima za uporabu u hrani (23), Direktiva 94/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1994. o bojilima koja se koriste u hrani (24), Direktiva 95/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća do 20. veljače 1995. o prehrambenim aditivima osim bojila i sladila (25), Odluka br. 292/97/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996. o zadržavanju nacionalnih propisa kojima se zabranjuje uporaba određenih dodataka u proizvodnji određene posebne hrane (26) i Odluka Komisije 2002/247/EZ od 27. ožujka 2002. o obustavljanju plasmana na tržište i uvoz slastičarske želatine koja sadrži prehrambeni aditiv E 425 konjac (27). Međutim, primjereno je da neke odredbe spomenutih akata ostanu na snazi tijekom prijelaznog razdoblja kako bi se dopustilo vrijeme za pripremu popisa Zajednice u prilozima ovoj Uredbi,

(a)

popise Zajednice odobrenih prehrambenih aditiva utvrđenih u prilozima II. i III.;

(b)

uvjete korištenja prehrambenih aditiva u hrani, uključujući u prehrambenim aditivima i u prehrambenim enzimima obuhvaćenim Uredbom (EZ) br. 1332/2008 o prehrambenim enzimima i u prehrambenim aromama obuhvaćenim Uredbom (EZ) br. 1334/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o aromama i nekim sastojcima hrane s aromatskim obilježjima za korištenje u i na namirnicama (28);

(c)

pravila o označivanju prehrambenih aditiva koji se prodaju kao takvi.

(a)

pomoćna sredstva u preradi;

(b)

tvari koje se koriste za zaštitu bilja i biljnih proizvoda u skladu s pravilima Zajednice koja se odnose na zdravstvenu ispravnost bilja;

(c)

tvari koje se dodaju hrani kao hranjive tvari;

(d)

tvari koje se koriste za obradu vode za ljudsku uporabu koje spadaju u područje primjene Direktive Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kakvoći vode namijenjene prehrani ljudi (29);

(e)

arome koje spadaju u djelokrug Uredbe (EZ) br. 1334/2008 o prehrambenim aromama i nekim sastojcima hrane s aromatskim obilježjima za korištenje u i na hrani.

(a)

u posebnoj hrani;

(b)

za potrebe drukčije od onih obuhvaćenih ovom Uredbom.

(a)

„prehrambeni aditiv” znači svaka tvar koja se obično sama po sebi ne uživa kao hrana i koja se obično ne koristi kao tipičan sastojak hrane, bez obzira ima li prehrambenu vrijednost ili ne, namjerno dodavanje kojega hrani u tehnološke svrhe u proizvodnji, preradi, pripravljanju, obradi, pakiranju, prijevozu ili spremanju takve hrane ima za posljedicu, ili se razumno može očekivati da će imati za posljedicu da isti ili njegovi nusproizvodi izravno ili neizravno postanu sastojak takve hrane.

Sljedeće se smatra prehrambenim aditivima:

(b)

„pomoćno sredstvo u preradi” znači tvar koja:

(c)

„funkcionalni razred” znači jedna od kategorija utvrđena u Prilogu I. utemeljena na tehnološkoj funkciji koju prehrambeni aditiv vrši u prehrambenom proizvodu;

(d)

„neprerađena hrana” znači hrana koja nije bila podvrgnuta obradi koja rezultira bitnom promjenom izvornog stanja hrane, u koju svrhu se posebno za sljedeće ne smatra da rezultira bitnom promjenom: dijeljenje, odvajanje, kidanje, vađenje kosti, kosanje, deranje, obrezivanje, ljuštenje, drobljenje, rezanje, čišćenje, podrezivanje, duboko smrzavanje, smrzavanje, ohlađivanje, mljevenje, lupljenje, pakiranje ili raspakiranje;

(e)

„hrana bez dodatka šećera” znači hrana bez sljedećeg:

(f)

„hrana s umanjenom energetskom vrijednošću” znači hrana s energetskom vrijednošću koja je smanjena za najmanje 30 % u usporedbi s izvornom hranom ili sličnim proizvodom;

(g)

„stolno sladilo” znači pripravci dozvoljenih sladila, koji mogu sadržavati druge prehrambene aditive i/ili sastojke hrane i koji su namijenjeni za prodaju krajnjem potrošaču kao nadomjestak za šećere;

(h)

„quantum satis” znači da nije određena najviša dozvoljena brojčana razina i da će se tvari koristiti u skladu s dobrom proizvodnom praksom, na razini koja nije viša od potrebne da se postigne željena namjena i pod uvjetom da potrošač nije doveden u zabludu.

(a)

ako, na temelju raspoloživih znanstvenih dokaza, na predloženoj uporabnoj razini ne ugrožava zdravlje potrošača;

(b)

ako postoji razumna tehnološka potreba koja se ne može postići drugim gospodarski i tehnološki izvodljivim sredstvima; i

(c)

ako njegova uporaba ne dovodi u zabludu potrošača.

(a)

očuvanje prehrambene kakvoće hrane;

(b)

osiguravanje potrebnih sastojaka ili sastavnih dijelova za namirnice proizvedene za skupine potrošača s posebnim prehrambenim potrebama;

(c)

poticanje očuvanja kakvoće ili stabilnosti namirnice ili poboljšanje njezinih organoleptičkih obilježja, pod uvjetom da se narav, sadržaj ili kakvoća hrane ne mijenjaju na način koji bi mogao dovesti potrošača u zabludu;

(d)

pomoć u proizvodnji, preradi, pripravljanju, obradi, pakiranju, prijevozu ili skladištenju hrane, uključujući prehrambene aditive, prehrambene enzime i prehrambene arome, pod uvjetom da se prehrambeni aditiv ne koristi za prikrivanje učinaka korištenja manjkavih sirovina ili nepoželjnih postupaka ili metoda, uključujući nehigijenske postupke ili metode, za trajanja neke od spomenutih aktivnosti.

(a)

hrana ne čini značajan sastojak uobičajene prehrane; ili

(b)

je prehrambeni aditiv potreban za dobivanje hrane za skupine potrošača s posebnim prehrambenim potrebama.

(a)

nadomještanje šećera za proizvodnju hrane s umanjenom energetskom vrijednošću, nekariogene hrane ili hrane bez dodanog šećera; ili

(b)

nadomještanje šećera ako to omogućava produženje roka trajanja hrane; ili

(c)

dobivanje hrane namijenjene posebnim prehrambenim potrebama utvrđenim u članku 1. stavku 2. točki (a) Direktive 89/398/EEZ.

(a)

obnavljanje izvornog izgleda namirnice čija je boja izmijenjena preradom, skladištenjem, pakiranjem i distribucijom, kod čega je narušena vizualna prihvatljivost;

(b)

postizanje veće vizualne privlačnosti hrane;

(c)

davanje boje hrani koja je inače bezbojna.

(a)

popis Zajednice iz Priloga II. ovoj Uredbi; i/ili

(b)

popis Zajednice iz Priloga III. ovoj Uredbi.

(a)

ime prehrambenog aditiva i njegov E broj;

(b)

namirnice kojima se može dodati prehrambeni aditiv;

(c)

uvjete pod kojima se može koristiti prehrambeni aditiv;

(d)

ako je primjereno, postoje li neka ograničenja glede izravne prodaje prehrambenog aditiva krajnjem potrošaču.

(a)

uporabna razina se mora utvrditi na najnižoj razini potrebnoj za postizanje željenog cilja;

(b)

razine uzimaju se u obzir;

(a)

u smjesi hrane drugačijoj od one iz Priloga II., kada je prehrambeni aditiv dozvoljen u jednom od sastojaka smjese hrane;

(b)

u hrani kojoj je dodan prehrambeni aditiv, prehrambeni enzim ili prehrambena aroma, ako:

(c)

u hrani koja se treba koristiti samo za pripravljanje smjese hrane i pod uvjetom da je smjesa hrane sukladna ovoj Uredbi.

(a)

pripada li određena namirnica razredu hrane iz Priloga II.; ili

(b)

koristi li se prehrambeni aditiv naveden u prilozima II. i III. i je li dozvoljen u „quantum satis” u skladu s kriterijima opisanim u članku 11. stavku 2.; ili

(c)

udovoljava li određena tvar definiciji prehrambenog aditiva u članku 3.

(a)

ime i/ili E broj propisan u ovoj Uredbi u odnosu na svaki prehrambeni aditiv ili trgovački naziv koji obuhvaća ime i/ili E broj svakog prehrambenog aditiva;

(b)

navod „za hranu” ili navod „ograničena uporaba u hrani” ili određenije upućivanje na njegovu prehrambenu potrebu;

(c)

prema potrebi, posebni uvjeti skladištenja i/ili uporabe;

(d)

oznaka partije ili serije;

(e)

upute za uporabu, ako bi njihovo izostavljanje spriječilo primjerenu uporabu prehrambenog aditiva;

(f)

ime ili tvrtka i adresa proizvođača, subjekta koji stavlja u ambalažu ili prodavatelja;

(g)

oznaka najviše dopuštene količine svakog sastojka ili skupine sastojaka koja podliježe količinskom ograničenju u hrani i/ili odgovarajući podatak iskazan jasnim i lako razumljivim izrazima koji kupcu omogućuju da se uskladi s ovom Uredbom ili drugim odgovarajućim propisom Zajednice; ako isto ograničenje glede količine vrijedi za skupinu sastojaka koji se koriste pojedinačno ili u kombinaciji, kombinirani postotak se može iskazati kao pojedinačna vrijednost; količinsko ograničenje se izražava numerički ili po načelu quantum satis;

(h)

neto količina;

(i)

datum najmanje trajnosti ili datum uporabe;

(j)

prema potrebi, informacija o prehrambenom aditivu ili drugoj tvari iz ovog članka i navedena u Prilogu III.a Direktivi 2000/13/EZ u pogledu označivanja sastojaka prisutnih u prehrambenim proizvodima.

(a)

ime i E broj propisan u ovoj Uredbu u odnosu na svaki prehrambeni aditiv ili trgovački naziv koji uključuje ime i E broj svakog prehrambenog aditiva;

(b)

navod „za hranu” ili navod „ograničena primjena u hrani” ili posebno upućivanje na njegovu prehrambenu potrebu.

(a)

polioli: „prekomjerno uzimanje može uzrokovati laksativne učinke”;

(b)

aspartam/sol aspartama-acesulfama: „sadrži izvor fenilalanina”.

(a)

Direktiva Vijeća od 23. listopada 1962. o usklađivanju propisa država članica o bojilima dopuštenim za uporabu u prehrambenim proizvodima namijenjenim prehrani ljudi;

(b)

Direktiva 65/66/EEZ;

(c)

Direktiva 78/663/EEZ;

(d)

Direktiva 78/664/EEZ;

(e)

Direktiva 81/712/EEZ;

(f)

Direktiva 89/107/EEZ;

(g)

Direktiva 94/35/EZ;

(h)

Direktiva 94/36/EZ;

(i)

Direktiva 95/2/EZ;

(j)

Odluka br. 292/97/EZ;

(k)

Odluka 2002/247/EZ.

(a)

Članak 2. stavci 1., 2. i 4. Direktive 94/35/EZ i njezin Prilog;

(b)

Članak 2. stavci od 1. do 6., 8., 9. i 10. Direktive 94/36/EZ i njezini Prilozi od I. do V.;

(c)

Članci 2. i 4. Direktive 95/2/EZ i njezini Prilozi od I. do VI.

1.

„sladila” su tvari koje se koriste za davanje slatkog okusa namirnicama ili u stolnim sladilima;

2.

„boje” su tvari koje dodaju ili obnavljaju boju u hrani, a obuhvaćaju prirodne sastojke hrane i prirodne izvore koji se obično ne uzimaju kao hrana i koji se obično ne koriste kao tipični sastojci hrane. Pripravci dobiveni od hrane i drugih jestivih materijala iz prirodnih izvora dobiveni fizičkim i/ili kemijskim izlučivanjem kojim se dobiva selektivno izlučivanje pigmenata u odnosu na prehrambene ili aromatske sastojke su boje u smislu ove Uredbe;

3.

„konzervansi” su tvari koje produljuju trajnost hrane štiteći je od kvarenja uzrokovanog mikroorganizmima i/ili koji štite od razvoja patogenih mikroorganizama;

4.

„antioksidansi” su tvari koje produljuju trajnost hrane štiteći je od kvarenja uzrokovanog oksidacijom, kao što je užeženost masti i promjene boje;

5.

„nosači” su tvari koje se koriste za otapanje, razrjeđivanje, raspršivanje ili druge fizičke promjene prehrambenog aditiva ili arome, prehrambenog enzima, hranjive tvari i/ili druge tvari koji se dodaju hrani u prehrambene ili fiziološke svrhe bez mijenjanja njezine funkcije (a da sami ne vrše tehnološko djelovanje) kako bi se olakšalo postupanje s istom, njezina primjena ili uporaba;

6.

„kiseline” su tvari koje povećavaju kiselost prehrambenog proizvoda i/ili mu daju kiseli okus;

7.

„regulatori kiselosti” su tvari koje mijenjaju ili kontroliraju kiselost ili lužnatost hrane;

8.

„tvari protiv zgušnjavanja” su tvari koje smanjuju težnju pojedinih čestica prehrambenog proizvoda da se međusobno sljepljuju;

9.

„tvari protiv pjenjenja” su tvari koje sprečavaju ili smanjuju pjenjenje;

10.

„povećivači volumena” su tvari koje povećavaju volumen prehrambenog proizvoda bez značajnog doprinosa povećanju njegove raspoložive energetske vrijednosti;

11.

„emulgatori” su tvari koje omogućuju održavanje homogene mješavine dvaju ili više faza koje se ne mogu miješati kao što su ulje i voda u prehrambenom proizvodu;

12.

„emulgatorske soli” su tvari koje pretvaraju bjelančevine sadržane u siru u raspršeni oblik i time doprinose homogenoj razdiobi masti i drugih sastojaka;

13.

„učvršćivači” su tvari koje čine ili održavaju tkivo voća ili povrća čvrstim ili hrskavim ili međudjeluju sa sredstvima za želiranje da bi tvorile ili ukrutile gel;

14.

„pojačivači arome” su tvari koje pojačavaju postojeći okus i/ili miris prehrambenog proizvoda;

15.

„sredstva za pjenjenje” su tvari koje omogućuju homogeno raspršivanje plinovite faze u tekućem ili krutom prehrambenom proizvodu;

16.

„sredstva za želiranje” su tvari koje prehrambenom proizvodu daju teksturu stvaranjem gela;

17.

„sredstva za glaziranje” (uključujući maziva) su tvari koje, kada se nanesu na vanjsku površinu prehrambenog proizvoda, daju sjajan izgled ili tvore zaštitnu oblogu;

18.

„sredstva za zadržavanje vlage” su tvari koje sprečavaju isušivanje namirnica protudjelovanjem na učinak atmosfere kod niske vlažnosti ili pospješuju rastvaranje praha u vodenom mediju;

19.

„modificirani škrobovi” su tvari dobivene putem jedne ili više kemijskih obrada jestivih škrobova koji su moguće bili podvrgnuti fizikalnim ili enzimatskim postupcima, a mogu biti razriješene ili izbijeljene kiselinom ili lužinom;

20.

„plinovi za pakiranje” su plinovi drugačiji od zraka koji se uvode u spremnike prije, tijekom ili nakon stavljanja prehrambenog proizvoda u spomenuti spremnik;

21.

„potisni plinovi” su plinovi drugačiji od zraka koji potiskuju prehrambeni proizvod iz spremnika;

22.

„tvari za rahljenje” su tvari ili mješavine tvari koje oslobađaju plin i time povećavaju obujam tijesta ili tekućeg tijesta;

23.

„sekvestranti” su tvari koji tvore kemijske komplekse s metalnim ionima;

24.

„stabilizatori” su tvari koje omogućuju održavanje fizikalno-kemijskog stanja prehrambenog proizvoda; stabilizatori obuhvaćaju tvari koje omogućuju održavanje homogene raspršenosti dvaju ili više tvari koje se u prehrambenom proizvodu međusobno ne miješaju, tvari koje stabiliziraju, zadržavaju ili pojačavaju postojeću boju prehrambenog proizvoda i tvari koje povećavaju sposobnost vezivanja hrane, uključujući stvaranje unakrsnih veza između bjelančevina koje omogućuju vezivanje komada hrane u ponovo pripravljenoj hrani;

25.

„zgušnjivači” su tvari koje povećavaju viskozitet prehrambenog proizvoda;

26.

„sredstva za obradu brašna” su tvari drukčije od emulgatora koje se dodaju brašnu ili tijestu za poboljšanje njegovih svojstava pri pečenju.