11/Sv. 029

HR

Službeni list Europske unije

292

L 276/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.10.2008.

(1)

Vijeće je u srpnju 2002. Uredbom (EZ) br. 1338/2002 (2) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu (postojeće mjere) od 7,1 % na uvoz sulfanilne kiseline obuhvaćene oznakom KN ex 2921 42 10 (oznaka TARIC 2921421060) podrijetlom iz Indije. Uvedene mjere temeljile su se na nalazima ispitnog postupka protiv subvencioniranog uvoza pokrenutog prema članku 10. osnovne Uredbe (početni ispitni postupak).

(2)

Istovremeno, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1339/2002 (3) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu od 18,3 % na uvoz tog istog proizvoda podrijetlom iz Indije.

(3)

U okviru gore navedenog kompenzacijskog i antidampinškog postupka, Komisija je Odlukom 2002/611/EZ (4) prihvatila preuzimanje obveze u vezi cijene koju je ponudio indijski proizvođač izvoznik, društvo Kokan Synthetics and Chemicals Pvt. Ltd (Kokan).

(4)

Društvo Kokan je u prosincu 2003. obavijestilo komisiju da želi dobrovoljno povući svoje preuzimanje obveze. U skladu s tim, Odluka Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveze stavljena je izvan snage Odlukom 2004/255/EZ (5).

(5)

Komisija je u travnju 2005., na zahtjev društva Kokan, pokrenula (6) parcijalnu privremenu reviziju na temelju članka 19. osnovne Uredbe i članka 11. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 384/96 (7) (osnovna antidampinška Uredba), čije je područje primjene bilo ograničeno na ispitivanje prihvatljivosti preuzimanja obveze koje je ponudilo to trgovačko društvo.

(6)

Nakon ispitnog postupka, Komisija je Odlukom 2006/37/EZ (8) prihvatila preuzimanja obveze koje je ponudilo društvo Kokan u vezi s antidampinškim i kompenzacijskim postupcima u pogledu uvoda sulfanilne kiseline podrijetlom iz Indije.

(7)

Kao rezultat ispitnog postupka iz gornje uvodne izjave 6., u siječnju 2006. Uredbom Vijeća (EZ) br. 123/2006 (9) izmijenjene su Uredba (EZ) br. 1338/2002 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz sulfanilne kiseline podrijetlom iz Indije i Uredba (EZ) br. 1339/2002 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz sulfanilne kiseline podrijetlom, inter alia, iz Indije, kako bi se uzelo u obzir prihvaćanje navedenog preuzimanja obveze.

(8)

Nakon revizije u skladu s odredbama članka 11. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 384/96, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1000/2008 (10) uvelo antidampinšku pristojbu na uvoz sulfanilne kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Indije.

(9)

Nakon objavljivanja obavijesti o skorom isteklu (11) postojećih mjera, Komisija je 24. travnja 2007. primila zahtjev za reviziju nakon isteke mjera prema članku 18. osnovne Uredbe. Taj su zahtjev podnijela dva proizvođača iz Zajednice (podnositelji zahtjeva) koji predstavljaju 100 % proizvodnje sulfanilne kiseline u Zajednici.

(10)

Zahtjev za reviziju nakon isteka mjera temeljio se na razlozima da bi istek mjera za posljedicu mogao imati nastavak ili ponavljanje subvencioniranja i štete za industriju Zajednice.

(11)

Komisija je ispitala dokaze koje su dostavili podnositelji zahtjeva i smatrala ih je dostatnima za opravdavanje pokretanja revizije u skladu s odredbama članka 18. osnovne Uredbe. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija je 24. srpnja 2007. putem obavijesti o pokretanju postupka objavljene u Službenom listu Europske unije  (12), najavila pokretanje revizije nakon isteka mjere na temelju članka 18. osnovne Uredbe.

(12)

Treba napomenuti da je Komisija, prije pokretanja revizije nakon isteka mjera i u skladu s člankom 10. stavkom 9. i člankom 22. stavkom 1. osnovne Uredbe, obavijestila Vladu Indije da je primila primjereno dokumentirani revizijski zahtjev i pozvala Vladu Indije na savjetovanje s ciljem objašnjavanja situacije koja se odnosi na sadržaj pritužbe i postizanje zajedničkog sporazumnog rješenja. Vlada Indije nije reagirala na tu ponudu za savjetovanja. Isto tako su savjetovanja ponuđena indijskim tijelima u kontekstu dolje navedene parcijalne privremene revizije te su ta savjetovanja održana. Tim se savjetovanjima nije postiglo zajedničko sporazumno rješenje koje bi opravdalo nepokretanje revizije.

(13)

Komisija je putem obavijesti o pokretanju postupka objavljene u Službenom listu Europske unije29. rujna 2007. (13) (članak 19. obavijesti o pokretanju postupka), na temelju članka 19. osnovne Uredbe, na vlastitu inicijativu pokrenula parcijalnu privremenu reviziju ograničenu na razinu subvencioniranja, budući da je Komisija imala dostatno dokaza prima facie da su se okolnosti u pogledu subvencioniranja, na temelju kojih su mjere utvrđene, promijenile i da su te promjene trajne naravi.

(14)

Revizija je bila ograničena na razinu subvencioniranja trgovačkog društva Kokan navedenog u Prilogu članku 19. obavijesti o pokretanju postupka, kao i na druge izvoznike koji su pozvani da se jave prema uvjetima i u roku određenom u obavijesti o pokretanju postupka.

(15)

Ispitni postupak u vezi s nastavkom ili ponavljanjem subvencioniranja obuhvatio je razdoblje od 1. travnja 2006. do 31. ožujka 2007. („razdoblje revizije ispitnog postupka” ili „RRIP”). To je razdoblje također iskorišteno za ispitivanje navodnih promijenjenih okolnosti koje su dovele do pokretanja parcijalne privremene revizije. Ispitivanje kretanja koja su važna za procjenu vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja štete obuhvatilo je razdoblje od 2003. do kraja razdoblja revizije ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(16)

Komisija je o pokretanju revizije nakon isteka mjera službeno obavijestila proizvođače izvoznike, uvoznike i korisnike za koje se zna da se to odnosi na njih i njihova udruženja, predstavnike zemlje izvoznice, podnositelja zahtjeva i proizvođače iz Zajednice. Zainteresirane stranke dobile su priliku izraziti svoje stavove u pisanom obliku i zatražiti raspravu u roku određenom u obavijesti o pokretanju postupka.

(17)

Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobreno je saslušanje.

(18)

U reviziji nakon isteka mjere upitnici su poslani svim strankama za koje se zna da se to odnosi na njih, tj. dvama proizvođačima iz Zajednice, proizvođaču izvozniku u Indiji, svim poznatim uvoznicima i korisnicima te Vladi Indije. U vezi s parcijalnom privremenom revizijom, upitnici su poslani proizvođaču izvozniku u Indiji i Vladi Indije.

(19)

Vlada Indije, oba proizvođača iz Zajednice i proizvođač izvoznik iz dotične zemlje, te četiri korisnika dostavili su odgovore na upitnik. Nijedan korisnik nije odgovorio na upitnik, a nijedan drugi uvoznik nije se javio Komisiji ili joj dostavio bilo kakav podatak tijekom ispitnih postupaka.

(20)

Komisija je tražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za određivanje vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja subvencioniranja i nanesene štete interesu Unije, kao i navodne promijenjene razine subvencioniranja. U vezi s tim Komisija je obavila posjete radi provjere u poslovnim prostorijama Vlade Indije u Delhiju, Vlade Maharaštre u Mumbaiju, Centralne banke Indije u Mumbaiju te sljedećih trgovačkih društava:

(21)

Proizvod na koji se revizija odnosi je sulfanilna kiselina, koja se trenutačno može razvrstati u oznaku KN ex 2921 42 10 (oznaka TARIC 2921421060). U osnovi postoje dva razreda kvalitete sulfanilne kiseline, koji se određuju prema njezinoj čistoći: tehnički razred i pročišćeni razred. Osim toga, pročišćeni razred ponekad se prodaje u obliku soli sulfanilne kiseline. Sulfanilna kiselina koristi se kao sirovina u proizvodnji optičkih bjelila, dodataka za beton, boja za hranu i posebnih boja. Iako postoje različite uporabe sulfanilne kiseline, korisnici sve razrede kvalitete i oblike smatraju zamjenjivima i koriste ih jednako u svim primjenama te ih se stoga smatra, kao i u početnom ispitnom postupku, jednim jedinstvenim proizvodom.

(22)

Kako je utvrđeno početnim ispitnim postupkom, ova je revizija ispitnog postupka potvrdila da su sulfanilna kiselina i njezine soli čisti potrošni proizvod te da su njihova kvaliteta i osnovne fizičke značajke identične bez obzira na zemlju podrijetla. Za dotične proizvode i proizvode koje proizvode i prodaju proizvođači izvoznici na svojim domaćim tržištima i u trećim zemljama, kao i one koje proizvode i prodaju proizvođači iz Zajednice na tržištu Zajednice, utvrđeno je da imaju jednake osnovne fizičke i kemijske značajke i u osnovi jednaku uporabu te se stoga smatraju istovjetnim proizvodima u smislu članka 1. stavka 5. osnovne Uredbe.

(23)

Na temelju podataka sadržanih u revizijskom zahtjevu i odgovorima na upitnik Komisije, ispitani su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

(24)

Gore navedeni programi (a), (b), (c) i (e) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22. iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. (Zakon o vanjskoj trgovini). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, Vlada Indije ovlaštena je izdavati obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te se obavijesti sažimaju u dokumentima „Izvozne i uvozne politike”, koji se od 1. rujna 2004. zovu „Politika vanjske trgovine”, i koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito unosi najnovije podatke. Za razdoblje revizije ispitnog postupka u ovom je slučaju relevantan jedan dokument izvozne i uvozne politike, tj. petogodišnji plan koji se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009. (politika EXIM-a 2004.-2009.). Nadalje, Vlada Indije također određuje postupke kojima se uređuje politika EXIM-a 2004.-2009. u „Priručniku o postupcima — od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009., Svezak I.” (HOP I. 2004.-2009.).

(25)

Program poreza na dohodak koji je naveden gore u točki (d) temelji se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961., koji se svake godine izmjenjuje Zakonom o financijama.

(26)

Programom (f) upravlja država Maharaštra, a temelji se na odlukama Ministarstva industrije, energije i rada Vlade Maharaštre.

(27)

Program kreditiranja izvoza koji je naveden gore u točki (g) temelji se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o regulativi banaka iz 1949., koji dozvoljava Centralnoj banci Indije („RBI”) da daje komercijalnim bankama naloge u vezi s kreditiranjem izvoza.

(28)

Utvrđeno je da se proizvođač izvoznik koji je surađivao nije nalazio ni u SEZS-u ni u EPZS-u. Međutim, proizvođač izvoznik koji je surađivao bio je uključen u EOUS i tijekom RRIP-a je primao subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Donji opis i procjena stoga su ograničeni na EOUS.

(29)

Pojedinosti EOUS-a nalaze se u poglavlju 6. politike EXIM-a 2004.-2009. i HOP-a I. 2004.-2009.

(30)

Izuzev isključivo trgovinskih društava, sva poduzeća koja se načelno obvezuju izvoziti svu svoju proizvodnju roba ili usluga mogu se uključiti u EOUS. Poduzeća u industrijskim sektorima moraju ispuniti minimalni prag ulaganja u dugotrajnu imovinu (10 milijuna indijskih rupija) kako bi ispunila uvjete za EOUS.

(31)

EOUS se može nalaziti i osnovati bilo gdje u Indiji.

(32)

Zahtjev za status EOUS-a mora sadržavati pojedinosti za razdoblje od sljedećih pet godina, inter alia, o planiranim količinama proizvodnje, predviđenoj vrijednosti izvoza, uvoznim potrebama i domaćim potrebama. Nakon što vlasti prihvate zahtjev trgovačkog društva, društvu će se priopćiti uvjeti za to prihvaćanje. Sporazum kojim se društvo priznaje kao trgovačko društvo u okviru EOUS-a vrijedi u razdoblju od pet godina. Sporazum se može obnoviti za daljnja razdoblja.

(33)

Najvažnija obveza EOUS-a, kao što se navodi u politici EXIM-a 2004.-2009., je ostvarivanje neto zarade od mijenjanja deviza (NFE), tj. u referentnom razdoblju (pet godina) ukupna vrijednost izvoza mora biti viša od ukupne vrijednosti uvezene robe.

(34)

Jedinice EOUS-a imaju pravo na sljedeće koncesije:

(35)

Jedinice koje djeluju prema ovim programima nalaze se pod nadzorom carinskih službenika u skladu s odjeljkom 65. Zakona o carini.

(36)

Te su jedinice zakonski obvezne voditi ispravnu evidenciju o cjelokupnom uvozu, potrošnji i korištenju svih uvezenih materijala i o ostvarenom izvozu u skladu s odjeljkom 6.11.1. HOP-a I. 2004.-2009. Ovi se dokumenti trebaju periodično predavati nadležnim tijelima u obliku tromjesečnih i godišnjih izvještaja o napretku.

(37)

Međutim, „[izvozno orjentirana jedinica EOU] nikada nije dužna povezati svaku uvoznu pošiljku sa svojim izvozom, prijenosom na druge jedinice, prodajom na DTA-u (domaćem tarifnom području) ili zalihama”, kako je određeno u odjeljku 6.11.2 HOP-a I. 2004.-2009.

(38)

Domaća se prodaja raspoređuje i bilježi na temelju samostalnog izdavanja potvrda. Postupak raspoređivanja izvoznih pošiljki EOU-a nadzire službenik carine/trošarine koji je trajno raspoređen u EOU-u.

(39)

U ovom slučaju, proizvođač izvoznik koji je surađivao koristio je program za kupnju robe koja je na domaćem tržištu oslobođena trošarine, za povrat središnjeg poreza na promet i djelomični povrat carine plaćene na gorivo nabavljeno od domaćih naftnih trgovačkih društava. Ispitni postupak pokazao je da se dotični proizvođač izvoznik nije okoristio olakšicama na temelju odredaba programa EOUS-a o izuzeću od poreza na dohodak.

(40)

U slučaju izuzeća od trošarine na robu nabavljenu na domaćem tržištu, utvrđeno je da se carina koja je plaćena na kupnje jedinice koja nije jedinica EOUS-a može koristiti kao kredit za vlastite buduće carinske obveze (takozvani mehanizam CENVAT). Stoga trošarina plaćena na kupnje nije konačna. Korištenje kredita CENVAT konačna pristojba tereti samo dodanu vrijednost, ne i ulazne materijale. Tako izuzećem od trošarine na kupnje koje obavi jedinica EOUS-a, nije oprošten nikakav dodatni državni prihod i posljedično EOUS nema nikakvu dodatnu korist.

(41)

Povrat središnjeg poreza na promet i djelomični povrat carine plaćene na gorivo nabavljeno od domaćih naftnih trgovačkih društava čine subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne Uredbe. Vlada se odriče prihoda koji bi dospio na naplatu u izostanku ovog programa, na taj način dodatno prenoseći olakšicu na EOUS u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, jer je jedinica poboljšala svoju likvidnost time što je dobila povrat poreza na promet i carina koje bi inače trebalo platiti na gorivo. Subvencije de iure ovise o realizaciji izvoza te se stoga smatraju specifičnima i protiv njih se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 3. stavka 4. točke (a) osnovne Uredbe. Izvozni cilj EOUS-a, kako je navedeno u stavku 6.1. politike EXIM-a 2002.-2007., jest conditio sine qua non za dobivanje poticaja.

(42)

Iznos subvencije izračunat je na temelju povrata središnjeg poreza na promet za robu nabavljenu lokalno i djelomičnog povrata carina plaćenih na gorivo nabavljeno na domaćem tržištu tijekom razdoblja revizije ispitnog postupka. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za ishođenje subvencije oduzete su u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe od te sume kako bi se dobio iznos subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ovaj iznos subvencije raspodijeljen je prema odgovarajućem izvoznom prometu ostvarenom tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija zavisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Marža subvencije koja je dobivena na taj način iznosila je 3,2 %.

(43)

Detaljni opis DEPBS-a nalazi se u odjeljku 4.3. politike EXIM-a 2004.-2009. i u odjeljcima 4.37.-4.53. HOP-a I. 2004.-2009.

(44)

Utvrđeno je da proizvođač izvoznik koji je surađivao tijekom RRIP-a nije dobio nikakve koristi u okviru DEPBS-a. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u ovom ispitnom postupku.

(45)

Detaljni opis EPCGS-a nalazi se u poglavlju 5. politike EXIM-a 2004.-2009. i u poglavlju 5. HOP-a I. 2004.-2009.

(46)

Utvrđeno je da proizvođač izvoznik koji je surađivao tijekom RRIP-a nije dobio nikakve koristi u okviru EPCGS-a. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u ovom ispitnom postupku.

(47)

Utvrđeno je da proizvođač izvoznik koji je surađivao tijekom RRIP-a nije dobio nikakve koristi u okviru ITES-a. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u ovom ispitnom postupku.

(48)

Detaljni opis programa nalazi se u odjeljcima od 4.1. do 4.1.14. politike EXIM-a 2004.-2009. i u poglavljima od 4.1. do 4.30. HOP-a I. 2004.-2009. Naziv ovog programa je od 1. travnja 2006. promijenjen u Program po prethodnom odobrenju.

(49)

Utvrđeno je da proizvođač izvoznik koji je surađivao tijekom RRIP-a nije dobio nikakve koristi u okviru AAS-a. Stoga se nije smatralo potrebnim dalje analizirati ovaj program u ovom ispitnom postupku.

(50)

Radi poticanja rasprostranjivanja industrije na manje razvijena područja države Maharaštre, Vlada Maharaštre od 1964. dodjeljuje poticaje jedinicama koje su se nedavno proširile i koje se osnivaju u regijama u razvoju te države, u okviru programa koji je opće poznat kao „Paket programa poticaja” (PSI). Program je nekoliko puta izmijenjen od njegovog uvođenja, a „Program iz 2001.” bio je operativan od 1. travnja 2001. do 31. ožujka 2006., nakon čega je produžen za jednu godinu do 31. ožujka 2007. PSI Vlade Maharaštre sastoji se od nekoliko potprograma među kojima su glavni: i. povrat poreza octroi / ulaznog poreza, ii. izuzeće od davanja za električnu energiju i iii. izuzeće od/odgoda lokalnog poreza na promet. Prema Vladi Maharaštre, program iz 2001. ne uključuje potonji program poreza, tj. ni izuzeće od poreza na promet ni odgode poreza na promet. Međutim, ispitnim postupkom utvrđeno je da je pravo trgovačkog društva na koristi programa utvrđeno u „Potvrdi o prihvatljivosti”. U ispitnom postupku otkriveno je da je proizvođač izvoznik koji je surađivao tijekom RRIP-a de facto koristio samo jedan potprogram, i to program odgoda poreza na promet (dio gornje točke iii.).

(51)

Kako bi bila prihvatljiva, trgovačka društva u pravilu moraju ulagati u slabo razvijena područja države (koja su klasificirana prema njihovom gospodarskom razvoju u nekoliko kategorija, npr. slabo razvijena područja, slabije razvijena područja i najslabije razvijena područja) bilo osnivanjem novih industrijskih postrojenja ili velikim kapitalnim ulaganjem u širenje ili diversifikaciju postojećih industrijskih postrojenja. Glavni kriterij za utvrđivanje iznosa poticaja je klasifikacija područja na kojem poduzeće jest ili će biti smješteno te veličina ulaganja.

(52)

Potvrda o prihvatljivosti koju je proizvođaču izvozniku koji je sudjelovao izdala Vlada Maharaštre propisuje da to trgovačko društvo, u okviru potprograma za odgodu poreza na promet, smije odgoditi plaćanje državnog poreza na promet za svoju domaću prodaju za razdoblje od 12 godina od datuma naplate.

(53)

Potprogram za odgodu poreza na promet programa PSI Vlade Maharaštre predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Ispitani potprogram predstavlja financijski doprinos Vlade Maharaštre budući da ova koncesija smanjuje Vladi Maharaštre prihod koji bi inače bio naplativ. Ova odgoda prenosi korist na trgovačko društvo s obzirom da poboljšava likvidnost društva.

(54)

Potprogram je dostupan samo trgovačkim društvima koja su uložila u određena navedena geografska područja u sudskoj nadležnosti države Maharaštre. Nije dostupan trgovačkim društvima izvan ovih područja. Razina koristi razlikuje se ovisno o dotičnom području. Program je specifičan u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) i člankom 3. stavkom 3. osnovne Uredbe i stoga se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(55)

Odgođeni iznos državnog poreza na promet, u okviru elementa programa za odgodu, naplaćen tijekom RRIP-a smatra se jednakovrijednim beskamatnom zajmu istog iznosa koji odobrava Vlada Maharaštre. Stoga je korist proizvođača izvoznika koji je surađivao izračunata na temelju kamate koju je trgovačko društvo tijekom RRIP-a platilo za usporedivi komercijalni zajam.

(56)

Na temelju članka 7. stavka 2. osnovne Uredbe, iznos subvencije (brojnik) zatim je raspodijeljen prema ukupnom prometu trgovačkog društva tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o izvozu i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(57)

Na temelju gore navedenoga, iznos subvencije koju je trgovačko društvo dobilo u okviru tog programa je 0,6 %.

(58)

Pojedinosti o ovom programu navedene su Glavnoj okružnici IECD-a br. 02/04.02.02/2006-07 (izvozni kredit u stranoj valuti) i Glavnoj okružnici IECD-a br. 01/04.02.02/2006-07 (izvozni kredit u rupijama) Centralne banke Indije (RBI) koji su upućeni svim komercijalnim bankama u Indiji.

(59)

Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici prihvatljivi su za ovaj program. Utvrđeno je da se proizvođač izvoznik koji je surađivao okoristio programom ECS.

(60)

Prema ovom programu, RBI postavlja obvezni najviši prag za kamatne stope koje se primjenjuju na izvozne kredite u indijskim rupijama i u stranoj valuti, koje komercijalne banke mogu naplaćivati izvozniku „s ciljem da se krediti učine dostupnima izvoznicima po međunarodno konkurentnim stopama”. ECS se sastoji od dva potprograma, Programa za kreditiranje izvoza prije otpreme (kredit za pakiranje), koji obuhvaća kredite predviđene za izvoznika za financiranje nabave, prerade, proizvodnje, pakiranja i/ili prijevoza robe prije izvoza, i Programa za kreditiranje izvoza poslije otpreme, koji predviđa zajmove obrtnog kapitala u svrhu financiranja izvoznih potraživanja. RBI nalaže bankama i da osiguraju određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza.

(61)

Zbog ovih Glavnih okružnica RBI-a, izvoznici mogu ishoditi kredite za izvoz po povlaštenim kamatnim stopama u usporedbi s kamatnim stopama za redovite komercijalne kredite (gotovinske kredite), koji su određeni isključivo prema tržišnim uvjetima.

(62)

Prvo, povlaštene kamatne stope kredita ECS-a utvrđene u Glavnim okružnicama RBI-a mogu smanjiti troškove kamata izvoznika u usporedbi s troškovima kredita koji su određeni isključivo u skladu s tržišnim uvjetima i u tom slučaju dodjeljuju takvom izvozniku korist u smislu članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Samo u slučaju ako je utvrđeno postojanje takve razlike u kamatnim stopama, zaključeno je da je korist dodijeljena. Razlike u stopama između kredita odobrenih na temelju Glavnih okružnica RBI-a i komercijalnih „gotovinskih kredita” ne mogu se objasniti isključivo ponašanjem komercijalnih banaka na tržištu.

(63)

Drugo, i usprkos činjenici da povlaštene kredite prema ECS-u dodjeljuju komercijalne banke, ova je korist financijski doprinos vlade u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne Uredbe. RBI je javno tijelo, koje stoga potpada pod definiciju „vlade” kako je određeno u članku 1. stavku 3. osnovne Uredbe. U 100 %-tnom je državnom vlasništvu, ostvaruje ciljeve javnog poretka, npr. monetarnu politiku, a njegovu upravu imenuje Vlada Indije. RBI usmjerava privatna tijela, u smislu druge alineje članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne Uredbe, budući da su komercijalne banke vezane uvjetima koje ona nameće, inter alia, za najviše pragove za kamatne stope za izvozne kredite određene u Glavnim okružnicama RBI-a i odredbama RBI-a da komercijalne banke moraju osigurati određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza. Ovo usmjeravanje obvezuje komercijalne banke da provode funkcije navedene u članku 2. stavku 1. točki (a) podtočki i. osnovne Uredbe, u ovom slučaju zajmove u obliku povlaštenog financiranja izvoza. Takav neposredan prijenos sredstava u obliku zajmova pod određenim uvjetima obično bi se povjerio vladi, a ta se praksa u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne Uredbe ne razlikuje bitno od praksi koje vlada normalno slijedi. Ova se subvencija smatra specifičnom i protiv nje se mogu uvesti kompenzacijske mjere budući da su povlaštene kamatne stope dostupne samo u odnosu na financiranje izvoznih poslova pa stoga zavise o ostvarenom izvozu na temelju članka 3. stavka 4. točke (a) osnovne Uredbe.

(64)

Iznos subvencije izračunat je na temelju razlike između kamata plaćenih za izvozne kredite korištene tijekom RRIP-a i iznosa koji bi se platio da su se primjenjivale iste kamatne stope kao za redovite komercijalne kredite koje koristi određeno trgovačko društvo. Ovaj je iznos subvencije (brojnik) raspodijeljen prema ukupnom izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, jer subvencija zavisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Proizvođač izvoznik koji je surađivao okoristio se programom ECS i dobio je subvenciju u iznosu od 0,9 %.

(65)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere utvrđen tijekom RRIP-a u skladu s odredbama osnovne Uredbe, izražen ad valorem, za ispitanog proizvođača izvoznika iznosi 4,7 %.

(66)

Na temelju raspoloživih podataka, proizvođač izvoznik koji je surađivao tijekom RRIP-a je činio 100 % izvoza sulfanilne kiseline iz Indije u Zajednicu. Nisu bili raspoloživi podaci koji bi pokazali nižu razinu subvencioniranja drugih možebitnih proizvođača izvoznika.

(67)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. osnovne Uredbe, ispitalo se je li vjerojatno da će prestanak važenja mjera na snazi dovesti do nastavka ili ponavljanja subvencioniranja.

(68)

Utvrđeno da, iako je marža subvencije utvrđena tijekom revizije nakon isteka mjere niža od one utvrđene tijekom početnog ispitnog postupka, indijski izvoznik dotičnog proizvoda koji je surađivao nastavio je koristiti subvencioniranje indijskih vlasti protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere. U vezi s glavnim programom koji je ispitivan tijekom RRIP-a, tj. EOUS-om, status Izvozno orijentirane jedinice na temelju politike EXIM-a i dalje traje i ne postoje naznake da će ti programi u doglednoj budućnosti biti postupno ukinuti. Pod tim uvjetima, jasno je da će izvoznik dotičnog proizvoda i ubuduće nastaviti primati subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(69)

Budući da je dokazano da je subvencioniranje nastavljeno u vrijeme revizije i da će se vjerojatno se nastaviti u budućnosti, pitanje vjerojatnosti ponavljanja subvencioniranja je nevažno.

(70)

U skladu s člankom 19. stavkom 2. osnovne Uredbe, također je ispitano može li se za promijenjene okolnosti s obzirom na početni ispitni postupak u pogledu subvencioniranja opravdano smatrati da su trajne prirode.

(71)

Podsjeća se da je područje primjene privremene revizije, u izostanku suradnje bilo kojeg drugog izvoznika u Indiji, ograničeno na razinu subvencioniranja društva Kokan Synthetics & Chemicals Pvt. Ltd.

(72)

U vezi s trajnom prirodom promijenjenih okolnosti, s obzirom na nalaze iz gornje uvodne izjave 68., zaključeno je kako nema razloga smatrati da promijenjena razina subvencioniranja nije bila trajne prirode.

(73)

Unutar Zajednice, istovjetni proizvod proizvode dva proizvođača za čiju se proizvodnju smatra da čini ukupnu proizvodnju Zajednice istovjetnog proizvoda u smislu članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe.

(74)

Treba napomenuti da su, u usporedbi s početnim ispitnim postupkom, društva „Sorochimie Chimie Fine” i „Quimigal SA” promijenila naziv, prvo u „Ardenity”, a drugo u „CUF Químicos Industriais”.

(75)

Ta su dva proizvođača sudjelovala u ispitnom postupku i podržala su zahtjev za reviziju. Stoga oni čine industriju Zajednice u smislu članka 9. stavka 1. i članka 10. stavka 8. osnovne Uredbe.

(76)

Očigledna potrošnja Zajednice utvrđena je na temelju:

(77)

Potrošnja sulfanilne kiseline u Zajednici tijekom RRIP-a iznosila je oko 10 000 tona. Tijekom razmatranog razdoblja zabilježen je pad potrošnje od 6 %.

Tablica 1.

Potrošnja na tržištu Zajednice

(78)

Kako bi se poštovale povjerljive poslovne informacije, s obzirom na činjenicu da društvo Kokan predstavlja 100 % uvoza podrijetlom iz Indije i da industriju Zajednice čine samo dva proizvođača, potrebno je podatke u donjim tablicama od 2. do 5. predstaviti u indeksiranom obliku.

(79)

Obujam i tržišni udio uvoza iz Indije razvijali su se kako je navedeno u donjoj tablici.

Tablica 2.

Uvoz iz dotične zemlje

Tablica 3.

Tržišni udio dotične zemlje

(80)

Uvoz iz dotične zemlje se između 2003. i RRIP-a smanjio za 40 %, a tržišni udio indijskog uvoza smanjen je za 36 %.

(81)

Tijekom razmatranog razdoblja prosječna cijena dotičnog uvoza podrijetlom iz Indije povećala se za 11 %.

(82)

Za potrebe izračuna razine nelojalnog sniženja cijene tijekom RRIP-a, cijene franko tvornica industrije Zajednice za nepovezane kupce uspoređene su s uvoznim cijenama CIF-a na granici Zajednice dotične zemlje, koje su na odgovarajući način prilagođene kako bi odražavale cijenu sa svim troškovima, uključivo s istovarom. Ta prilagodba cijene obavljena je povećanjem cijena za uobičajenu carinu i troškove nakon uvoza. Usporedba je pokazala da prilagođene indijske cijene nisu nelojalno snižavale cijene industrije Zajednice. Zabilježeni porast cijena i izostanak nelojalnog sniženja cijene treba promatrati u svjetlu različitih ponuda za preuzimanje obveza od strane indijskog izvoznika nakon uvođenja mjera 2002.

(83)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja smanjio se za 9 % tijekom razmatranog razdoblja. Njihov tržišni udio blago je pao za 3 %. Glavne zemlje izvoznice, Sjedinjene Američke Države (SAD) i NRK, tijekom razmatranog razdoblja činile su gotovo 100 % tog uvoza.

(84)

Cijene sulfanilne kiseline iz ostalih trećih zemalja bile su u prosijeku niže od cijena industrije Zajednice, ali i od indijskih cijena. Podsjeća se da je uvoz sulfanilne kiseline podrijetlom iz NRK-a 2002. podlijegao antidampinškoj pristojbi od 21 %, koja je 2004., nakon antiapsorpcijskog postupka, povećana na 33,7 %.

(85)

Kako bi se poštovale povjerljive poslovne informacije, potrebno je podatke o dva proizvođača koja čine industriju Zajednice predstaviti u indeksiranom obliku.

(86)

U skladu s člankom 8. stavkom 5. osnovne Uredbe, ispitani su svi važni gospodarski čimbenici i indeksi u vezi s industrijom Zajednice.

(87)

Razina proizvodnje industrije zajednice tijekom RRIP-a bila je 17 % veća od razine zabilježene na početku razmatranog razdoblja. Kapacitet proizvodnje industrije Zajednice također je povećan za 12 % tijekom razmatranog razdoblja budući da je jedan proizvođač iz zajednice povećao svoj kapacitet ulaganjima u opremu za proizvodnju čiste sulfanilne kiseline. Spoj ta dva čimbenika doveo je do općeg povećanja stope iskorištenosti kapaciteta industrije zajednice tijekom razmatranog razdoblja. Također treba napomenuti da je industrija zajednice tijekom RRIP-a ostvarila zadovoljavajuću razinu iskorištenosti kapaciteta (u rasponu od 75-80 %).

(88)

Razina zaliha industrije Zajednice na kraju godine postupno se smanjila za 22 % tijekom razmatranog razdoblja. Razine zaliha značajno su pale 2004. i 2005., a postupno su rasle 2006. i tijekom RRIP-a.

Tablica 7.

Obujam završnih zaliha

(89)

Obujam prodaje industrije Zajednice bio je 5 % viši tijekom RRIP-a u usporedbi s početkom razmatranog razdoblja. Dok se potrošnja Zajednice smanjila za 6 % tijekom razmatranog razdoblja (vidi uvodnu izjavu 77.), tržišni udio industrije Zajednice povećao se za 12 % tijekom istog razdoblja. Točnije, industrija Zajednice je tijekom razmatranog razdoblja dobila 7 postotna boda tržišnog udjela. Tržišni udio industrije Zajednice zadržao se iznad 50 % tijekom cijelog razmatranog razdoblja.

Tablica 8.

Obujam prodaje i tržišni udio

(90)

Treba napomenuti da je pad potrošnje Zajednice 2006. i tijekom RRIP-a donekle utjecao na rast industrije Zajednice. Povećanje tržišnog udjela gotovo jednako je objašnjeno povećanjem obujma prodaje i slabijom potražnjom pred kraj razmatranog razdoblja.

(91)

Tijekom razmatranog razdoblja prosječne prodajne cijene industrije Zajednice znatno su povećane, i to za 26 %. Razvoj događaja promatran od 2005. odražava posebno učinke antiapsorpcijskih mjera koje su poduzete protiv kineskog uvoza u 2004. Prosječne prodajne cijene industrije Zajednice znatno su porasle između 2004. i 2005., a nakon toga su ostale poprilično stabilne. Međutim, to je povećanje bilo manje od povećanja cijena anilina, najznačajnije sirovine za proizvodnju sulfanilne kiseline. Anilin, koji je derivat benzena, predstavljao je oko 50 % ukupnog troška proizvodnje tijekom RRIP-a, a zabilježio je porast cijene od oko 45 % između 2003. i RRIP-a.

Tablica 9.

Prodajne cijene

(92)

Razina zaposlenosti je između 2003. i RRIP-a smanjena za 9 %, dok je proizvodnja porasla, što odražava povećanje produktivnosti i konkurentnosti industrije Zajednice. Međutim, tijekom istog razdoblja prosječan trošak po zaposleniku povećan je za 15 %.

Tablica 10.

Zaposlenost i produktivnost

(93)

Profitabilnost industrije Zajednice, izuzev godine 2005., bila je oko 1 % njezinog prometa ili manja. Važni gubici zabilježeni su 2004., a industrija Zajednice zabilježila je dobit 2005., 2006. i tijekom RRIP-a. S obzirom da je profitabilnost industrije Zajednice bila iznimno niska 2003., očiti porast u razmatranom razdoblju doveo je do profitabilnosti koja je još uvijek bila daleko ispod razine koja bi mogla biti prihvatljiva za tu vrstu industrije.

(94)

Također se napominje da su na profitabilnost industrije Zajednice utjecala kretanja cijena sirovine. Prosječan trošak proizvodnje povećao se za 25 % između 2003. i RRIP-a. Kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 91., anilin je ključni ulazni materijal u proizvodnji sulfanilne kiseline i on čini oko polovice troškova proizvodnje. S obzirom na činjenicu da su 2004. cijene anilina znatno porasle, industrija Zajednice nije mogla prenijeti povećanje cijene na svoje kupce te je zabilježila gubitak. Stanje na tržištu Zajednice poboljšalo se 2005. budući da su se cijene anilina stabilizirale, a industrija Zajednice mogla je povećati svoje cijene sulfanilne kiseline koliko je potrebno za pokriće povećanja troškova sirovine. Industrija Zajednice, suočena s novim povećanjem cijena anilina, 2005. i tijekom RRIP-a, zabilježila je pad profitabilnosti na razinama manjima od 1 % u usporedbi s prometom.

(95)

Industrija Zajednice nastavila je tijekom čitavog razmatranog razdoblja ulagati u djelatnosti povezane s sulfanilnom kiselinom. Osim ulaganja koja su primarno povezana s održavanjem postojeće kapitalne imovine, jedan proizvođač iz Zajednice je 2005. i tijekom RRIP-a ulagao kako bi povećao svoj kapacitet za proizvodnju čiste sulfanilne kiseline. Međutim, treba napomenuti da se očekuje da će taj novi kapacitet u potpunosti biti operativan tek od 2008.

(96)

Budući da je industrija Zajednice ostvarivala nisku dobit tijekom čitavog razmatranog razdoblja, brojčani podaci za povrat ulaganja, koji izražavaju rezultat prije oporezivanja kao prosječnu početnu i završnu neto knjigovodstvenu vrijednost imovine upotrijebljene u proizvodnji sulfanilne kiseline, također su ostali vrlo niski, oko 2 % tijekom RRIP-a.

(97)

U ispitnom postupku pokazalo se da je na kapitalne zahtjeve industrije Zajednice negativno utjecala teška financijska situacija. Iako je jedan proizvođač iz zajednice dio velike grupacije, kapitalni zahtjevi nisu uvijek bili ispunjeni na željenoj razini, budući da se unutar te grupacije financijska sredstva uobičajeno raspodjeljuju najprofitabilnijim subjektima.

(98)

Novčani tok zabilježio je značajan pad, za 85 % između 2003. i RRIP-a, ali je još uvijek ostao pozitivan. Novčani tok ne slijedi trend profitabilnosti budući da na njega utječu nenovčane stavke kao što su amortizacija i kretanja zaliha.

Tablica 13.

Novčani tok

(99)

Između 2003. i RRIP-a većina pokazatelja koji se odnose na industriju Zajednice razvijali su se pozitivno: obujam prodaje, iskorištenost kapaciteta, obujam proizvodnje, završne zalihe, produktivnost, ulaganja i povrat ulaganja. Međutim, profitabilnost je iznosila manje od 1 % prometa tijekom RRIP-a.

(100)

Industrija Zajednice imala je korist od povećanja njezine jedinične cijene sulfanilne kiseline, posebno od 2004. do kraja RRIP-a. Međutim, povećanje prodajne cijene nije moglo u potpunosti kompenzirati povećanje troška proizvodnje i profitne marže su stoga pale.

(101)

Osim toga, pad potrošnje u Zajednici 2006. i tijekom RRIP-a donekle je omeo oporavak industrije Zajednice.

(102)

Ukupno gledajući, jasno je da je uvođenje antisubvencijskih mjera industriji Zajednice omogućilo stabilizirati svoju situaciju, ali ne da se u potpunosti oporavi od štetnog stanja zbog povećanja troškova sirovine koje industrija Zajednice nije mogla prenijeti na svoje kupce. Ipak, u ispitnom postupku se pokazalo da je tijekom razmatranog razdoblja počela ulagati u novu opremu.

(103)

S obzirom na gornju analizu, pokazalo se da su se, s jedne strane, pokazatelji obujma tijekom razmatranog razdoblja razvijali pozitivno. S druge strane, financijski pokazatelji koji se odnose na industriju Zajednice kao što su profitabilnost i novčani tok pokazali su da je industrija Zajednice još uvijek u ranjivom gospodarskom stanju. Stoga se zaključuje da se industrija Zajednice nije u potpunosti oporavila od učinaka štetnog subvencioniranja.

(104)

Na temelju članka 18. stavka 2. osnovne Uredbe, obavljena je analiza vjerojatnosti ponavljanja štete ako se postojeće mjere ukinu. U vezi s tim, posebno je ispitan vjerojatan razvoj obujma izvoza i cijena iz dotične zemlje, kao i njihovi mogući učinci na stanje industrije Zajednice u izostanku mjera.

(105)

Podsjeća se da čak i uz primjenu antisubvencijskih mjera, uvoz iz dotične zemlje imao je tijekom RRIP-a tržišni udio od 9,7 %.

(106)

U ispitnom postupku pokazalo se da indijski proizvođač izvoznik koji je surađivao ima značajan rezervni kapacitet, iznad 30 % potrošnje Zajednice. Taj neiskorišteni kapacitet ukazuje da proizvođač izvoznik ima mogućnost za povećanje trenutačne proizvodnje i stoga također za povećanje izvoza sulfanilne kiseline u Zajednicu.

(107)

Također se napominje da je potrošnja Zajednice tijekom razmatranog razdoblja zabilježila mali pad i da se ne očekuje da će u idućim godinama potražnja biti tolika da apsorbira potencijalno povećanje uvoza iz Indije u slučaju da se mjere prekinu. Prema tom scenariju, izvoz sulfanilne kiseline iz Indije vrlo bi vjerojatno mogao zamijeniti veliki dio prodaje industrije Zajednice, budući da će cijene uvoza vjerojatno biti niže od cijena industrije Zajednice.

(108)

U ispitnom postupku utvrđeno je da je tržište Zajednice indijskom proizvođaču izvozniku i dalje privlačno. Utvrđeno je da je prosječna izvozna cijena njegove prodaje u ostale treće zemlje znatno ispod prosječne izvozne cijene u Zajednici. Činjenica da za indijske izvozne cijene nije utvrđeno postojanje nelojalnog sniženja cijena objašnjeno je preuzimanjem obveze u vezi cijene i mjerama za Indiju. Međutim, i u tom slučaju utvrđeno je da su, u prosjeku, indijske izvozne cijene CIF-a niže od prosječne cijene industrije Zajednice (oko 7 %).

(109)

Stoga je vjerojatno da bi bez primjene bilo kakvih mjera indijski proizvođač izvoznik imao poticaj za korištenje značajnih količina neiskorištenog kapaciteta i preusmjeravanje svog izvoza u ostale treće zemlje prema privlačnijem tržištu Zajednice, po cijenama znatno manjima od trenutačnih razina cijene u industriji Zajednice.

(110)

Na temelju prethodno navedenoga, može se zaključiti da, ako mjere prestanu vrijediti, uvoz na tržište Zajednice iz dotične zemlje vrlo bi se vjerojatno odvijao u znatnim količinama i po subvencioniranim cijenama koje bi bile niže od cijena industrije Zajednice. To bi u svoj vjerojatnosti imalo učinak stvaranja silaznog kretanja za cijene na tržištu Zajednice, s očekivanim negativnim utjecajem na gospodarsko stanje industrije Zajednice. To bi posebno negativno utjecalo na oporavak koji je dijelom postignut u razmatranom razdoblju, što bi dovelo do vjerojatnog ponavljanja štete.

(111)

U skladu s člankom 31. osnovne Uredbe, ispitano je bi li održavanje postojećih antisubvencijskih mjera bilo protiv interesa Zajednice u cijelosti. Utvrđivanje interesa Zajednice temeljilo se na uzimanju u obzir svih različitih uključenih interesa.

(112)

Činjenica da je ovaj ispitni postupak revizija, dakle analizira stanje u kojem su antisubvencijske mjere već bile na snazi, trebala bi omogućiti procjenu svakog nepotrebnog negativnog utjecaja važećih antisubvencijskih mjera na dotične stranke.

(113)

Na temelju toga ispitano je postoje li, bez obzira na zaključke o vjerojatnosti ponavljanja štetnog subvencioniranja, razlozi koji bi prisilno doveli do zaključka da zadržavanje mjera u ovom konkretnom slučaju nije u interesu Zajednice.

(114)

Može se objektivno očekivati da će industrija Zajednice nastaviti imati koristi od mjera koje su trenutačno uvedene i dalje se oporavljati vraćanjem tržišnog udjela i poboljšanjem svoje profitabilnosti. Ako se mjere ne zadrže, industrija Zajednice vjerojatno će ponovno trpjeti štetu od povećanog uvoza po subvencioniranim cijenama iz dotične zemlje, a trenutačno nestabilno financijsko stanje će se pogoršati.

(115)

Na temelju toga, moglo bi se zaključiti da bi nastavak mjera bio u interesu industrije Zajednice.

(116)

Također se podsjeća da je u početnom ispitnom postupku utvrđeno da uvođenje mjera neće imati značajan učinak na uvoznike sulfanilne kiseline u Zajednicu. Čini se da je to potvrđeno izostankom suradnje u ovom ispitnom postupku. Stoga, nisu predočeni nikakvi uvjerljivi razlozi da bi uvođenje mjera moglo biti protiv interesa uvoznika.

(117)

Komisija je poslala upitnike svakom od tridesetjednog poznatog korisnika, od kojih su samo četiri korisnika dostavila odgovore na upitnik. Tri odgovora na upitnik primljena su od trgovačkih društava iz Zajednice koja proizvode optička bjelila i jedan odgovor na upitnik od trgovačkog društva koje proizvodi boje. Međutim, podaci koje su dostavili svi ti korisnici u vezi s učinkom mjera i udjelom sulfanilne kiseline u njihovim troškovima proizvodnje nisu bili važni.

(118)

Obujam dotičnog proizvoda koji uvoze navedena četiri korisnika predstavljao je 47,3 % ukupnog uvoza u Zajednicu. Štoviše, budući da ta četiri korisnika kupuju značajne količine sulfanilne kiseline od industrije Zajednice, oni su ukupno činili oko 40 % potrošnje Zajednice tijekom RRIP-a.

(119)

Tri korisnika naveli su iste razloge za protivljenje nastavku primjene mjera, odnosno da kapacitet proizvodnje industrije Zajednice nije dostatan za zadovoljenje domaće potražnje i da te mjere štete njihovoj konkurentnosti daljnjih proizvoda. Četvrti korisnik nije iznio svoj stav o tome je li za ili protiv zadržavanja mjera.

(120)

U vezi sa stanjem opskrbe na tržištu Zajednice, treba napomenuti da bi trenutačni kapacitet proizvodnje industrije Zajednice mogao zadovoljiti oko 80 % potrošnje Zajednice. Također treba naglasiti da je industrija Zajednice uložila u nova postrojenja kako bi povećala svoju proizvodnju čiste sulfanilne kiseline. U svakom slučaju, svrha mjera nije spriječiti uvoz iz dotične države na tržište Zajednice, već osigurati da se taj uvoz obavlja po nesubvencioniranim i neštetnim cijenama. Stoga se očekuje da će uvoz iz dotične zemlje i dalje ulaziti na tržište što je bio slučaj i nakon uvođenja mjera 2002.

(121)

Također treba napomenuti da je proizvodnja sulfanilne kiseline izvan Zajednice sada ograničena na nekoliko zemalja u svijetu, kao što su Indija, Narodna Republika Kina i SAD. Stoga je važno da se industriji Zajednice omogući poslovati prema učinkovitim uvjetima tržišnog natjecanja kako bi domaće zalihe proizvoda i dalje bile dostupne svim korisnicima u Zajednici.

(122)

U vezi s konkurentnošću korisnika, treba napomenuti da se, unatoč nedostatku podataka od korisnika u okviru ovog ispitnog postupka, u početnom ispitnom postupku pokazalo da će antisubvencijske mjere povećati cjelokupne troškove optičkih bjelila i boja koje sadrže sulfanilnu kiselinu za manje od 1 %.

(123)

Na temelju gore navedenoga, slično zaključku donesenom u početnom ispitnom postupku, i u okviru revizije nakon isteka mjere smatra se da zadržavanje mjera neće imati veliki negativni utjecaj na situaciju korisnika.

(124)

S obzirom na gore navedeno, zaključuje se da ne postoje uvjerljivi razlozi protiv zadržavanja važećih antisubvencijskih mjera.

(125)

Sve su stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjerava preporučiti da se postojeće mjere zadrže i izmijene. Također im je dan rok za podnošenje prigovora i komentara. Nije primljen nijedan komentar koji bi mogao promijeniti gornje zaključke.

(126)

U pogledu zaključaka donesenih u kontekstu revizije nakon isteka mjere s obzirom na vjerojatnost nastavka subvencioniranja, vjerojatnost ponavljanja štete i interes Zajednice, kompenzacijske mjere u vezi s uvozom sulfanilne kiseline podrijetlom iz Indije treba zadržati kako bi se spriječilo ponavljanje nanošenja štete industriji Zajednice subvencioniranim uvozom.

(127)

S obzirom na nalaze parcijalne privremene revizije ograničene na razinu subvencioniranja u vezi s proizvođačem izvoznikom iz Indije koji je surađivao, smatra se primjerenim izmijeniti primjenjivu stopu kompenzacijske pristojbe sa 7,1 % na 4,7 %. Budući da je tijekom RRIP-a proizvođač izvoznik koji je surađivao činio 100 % izvoza sulfanilne kiseline iz Indije u Zajednicu, smatra se primjerenim da se ta stopa pristojbe također primjenjuje na uvoz proizvoda drugih indijskih proizvođača. Stopa pristojbe neće se primjenjivati na uvoz dotičnog proizvoda koji proizvodi i prodaje za izvoz u Zajednicu proizvođač izvoznik koji je surađivao i od kojega je Odlukom 2006/37/EZ prihvaćena ponuda za preuzimanje obveze. U vezi s tim, napominje se da su najniže uvozne cijene obveze prihvaćene od indijskog trgovačkog društva izmijenjene kako bi odražavale smanjenje kombinirane opće stope pristojbe (antidampinške i kompenzacijske) koja se primjenjuje na to trgovačko društvo.

(128)

Izmjena stope kompenzacijske pristojbe utjecat će na konačnu antidampinšku pristojbu od 18,3 % uvedenu Uredbom (EZ) br. 1000/2008 na izvoz sulfanilne kiseline iz Indije, budući da je potonja prilagođena kako bi se izbjeglo dvostruko brojenje učinaka koristi od izvoznih subvencija (podsjeća se da se konačna antidampinška pristojba temeljila na dampinškoj marži budući da je za potonju utvrđeno da je niža od razine uklanjanja štete). Članak 24. stavak 1. osnovne Uredbe i članak 14. stavak 1. osnovne antidampinške Uredbe predviđaju da nijedan proizvod ne podliježe ni antidampinškim mjerama ni kompenzacijskim mjerama za potrebe rješavanja jedne te iste situacije koja proizlazi iz dampinga ili subvencioniranja izvoza. U početnom ispitnom postupku utvrđeno je da određeni programi subvencija koji su ispitani i za koje je utvrđeno da se protiv njih mogu uvesti kompenzacijske mjere, predstavljaju izvozne subvencije u smislu članka 3. stavka 4. točke (a) osnovne antisubvencijske Uredbe. Kao takve, te su subvencije utjecale na izvoznu cijenu indijskog proizvođača izvoznika i time su dovele do povećane marže dampinga. Stoga, na temelju članka 24. stavka 1. osnovne Uredbe, konačna antidampinška pristojba prilagođena je kako bi odražavala stvarnu dampinšku maržu koja je preostala nakon uvođenja konačne kompenzacijske pristojbe za prijeboj učinka izvoznih subvencija (vidi uvodnu izjavu 46. Uredbe (EZ) br. 1339/2002).

(129)

Posljedično, konačna antidampinška pristojba za Indiju mora se sada prilagoditi kako bi se uzela u obzir revidirana razina koristi koja je dobivena od izvoznih subvencija tijekom RRIP-a trenutačnog antisubvencijskog ispitnog postupka. Budući da su tom RRIP-u koristi od izvoznih subvencija iznosile 4,1 %, a razina dampinške marže početno utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1339/2002 iznosila je 24,6 %, revidirana razina antidampinške marže treba iznositi 20,5 %. Uredbu (EZ) br. 1000/2008 treba izmijeniti na odgovarajući način,

—

da su ga navedena trgovačka društva proizvela, otpremila i za njega izdala račun izravno prvom nezavisnom kupcu u Zajednici, i

—

da je takav uvoz popraćen računom na temelju obveze, odnosno trgovačkim računom koji sadrži najmanje elemente te izjavu propisane u Prilogu ovoj Uredbi, i

—

da roba koja je prijavljena i predočena carini točno odgovara opisu na računu na temelju obveze.

1.

Naslov „TRGOVAČKI RAČUN UZ ROBU KOJA PODLIJEŽE PREUZETOJ OBVEZI”.

2.

Naziv trgovačkog društva, navedenog u članku 1. Odluke Komisije 2006/37/EZ o prihvaćanju preuzimanja obveze, koje izdaje trgovački račun.

3.

Broj trgovačkog računa.

4.

Datum izdavanja trgovačkog računa.

5.

Dodatnu oznaku TARIC prema kojoj se roba na računu carini na granici Zajednice.

6.

Točan opis robe, uključujući:

7.

Opis uvjeta prodaje, uključujući:

8.

Naziv trgovačkog društva koje djeluje kao uvoznik u Zajednicu kojemu trgovačko društvo izravno izdaje trgovački račun uz robu koja podliježe obvezi.

9.

Ime službenika trgovačkog društva koji je izdao trgovački račun i sljedeću potpisanu izjavu:

„Ja, dolje potpisani, potvrđujem da se prodaja robe koja je obuhvaćena ovim računom za izravni izvoz u Europsku zajednicu obavlja u okviru i pod uvjetima obveze koju je ponudio [TRGOVAČKO DRUŠTVO] i prihvatila Europska komisija Odlukom 2006/37/EZ. Izjavljujem da su podaci navedeni u ovom računu potpuni i ispravni.”