07/Sv. 004

HR

Službeni list Europske unije

93

L 345/62

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.

(1)

U skladu s nastojanjima za stvaranjem jedinstvenog tržišta usluga željezničkog prijevoza,

Europski parlament i Vijeće donijeli su Direktivu 2004/49/EZ (3) o utvrđivanju zajedničkog regulatornog okvira za sigurnost željeznica.

(2)

Postupci izdavanja odobrenja za uporabu željezničkih vozila isprva su bili regulirani Direktivom Vijeća 96/48/EZ od 23. srpnja 1996. o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina (4) i Direktivom 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (5) za nove ili modernizirane dijelove željezničkog sustava Zajednice, te Direktive 2004/49/EZ za vozila koja su već u prometu. U skladu s ciljem boljeg reguliranja, te kako bi se pojednostavilo i osuvremenilo zakonodavstvo Zajednice, potrebno je sve odredbe koje se odnose na odobrenja za uporabu željezničkih vozila objediniti u jedinstveni pravni tekst. Stoga treba izbrisati odredbe sadašnjeg članka 14. Direktive 2004/49/EZ i u Direktivu 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava u Zajednici (preinačena) (6), (dalje u tekstu „Direktiva o interoperabilnosti željeznice”), koja je zamijenila direktive 96/48/EZ i 2001/16/EZ, uključiti novu odredbu koja se tiče odobrenja za uporabu vozila koja su već u prometu.

(3)

Stupanjem na snagu Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) iz 1999. od 1. srpnja 2006. uvedeni su novi propisi u vezi s ugovorima o korištenju vozila. U skladu s CUV-om (Jedinstvena pravila u ugovorima za korištenje vozila u međunarodnom željezničkom prometu) u prilogu navedene Konvencije, posjednici vagona nisu više obvezni registrirati svoje vagone kod željezničkog prijevoznika. Prijašnji sporazum „Regolamento Internazionale Veicoli” (RIV) između željezničkih prijevoznika prestao se primjenjivati i djelomično ga je zamijenio novi privatni i dobrovoljni sporazum među željezničkim prijevoznicima i posjednicima vozila (Opći ugovor o uporabi teretnih vagona, OUU), u okviru kojega su posjednici vozila nadležni za održavanje svojih vozila. Kako bi se te promjene odrazile i kako bi se pojednostavila provedba Direktive 2004/49/EZ u pogledu izdavanja rješenja o sigurnosti željezničkih prijevoznika, potrebno je definirati pojmove „posjednik” i „subjekt nadležan za održavanje”, kao i utvrditi odnos između tih subjekata i željezničkih prijevoznika.

(4)

Definicija „posjednika” morala bi što je više moguće biti slična onoj iz Konvencije COTIF-a iz 1999. Mnogi subjekti mogu biti posjednici vozila, na primjer vlasnik, poduzeće koje posluje čitavim voznim parkom željezničkih vozila, poduzeće koje daje vozila u leasing željezničkom prijevozniku, željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture koji koristi vozila za održavanje svoje infrastrukture. Ti subjekti imaju nadzor nad vozilom u području njegovog korištenja kao prijevoznog sredstva od strane željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture. Kako bi se izbjegle sve dvojbe, posjednici bi trebali biti jasno utvrđeni u nacionalnom registru vozila (NRV) iz članka 33. Direktive o interoperabilnosti željeznice.

(5)

Kako bi se osigurala sukladnost s postojećim zakonodavstvom u području željeznica i izbjegle nepotrebne teškoće, državama članicama bi trebalo biti dozvoljeno da povijesne, muzejske i turističke željeznice izuzmu iz područja primjene ove Direktive.

(6)

Prije nego što se vozilo stavi u uporabu ili koristi na mreži, subjekt nadležan za održavanje mora biti upisan u NRV. Subjekt nadležan za održavanje može biti željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture ili posjednik.

(7)

Državama članicama bi trebalo biti dozvoljeno ispunjavanje obveze utvrđivanja subjekta nadležnog za održavanje i njegovog ovlašćivanja od strane ovlaštenog tijela alternativnim mjerama u slučaju kad su vozila registrirana u trećoj državi i održavana u skladu sa zakonodavstvom te države, kada se vozila koja se koriste na mreži ili prugama čiji je profil drukčiji nego na glavnoj mreži Zajednice i za koje je zahtjev za utvrđivanjem subjekta nadležnog za održavanje osiguran međunarodnim sporazumima s trećim državama te kada se vozila koriste za povijesne, muzejske i turističke željeznice ili prevoze vojnu opremu i poseban prijevoz za koji je prije prometovanja potrebna ad hoc dozvola nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost. U takvim bi slučajevima državi članici moralo biti dozvoljeno prihvatiti vozila na mrežu za koju je nadležna, bez da je tim vozilima dodijeljen subjekt nadležan za održavanje ili bez da je takav subjekt ovlašten. Međutim, takve bi iznimke trebale biti predmetom službenih odluka odgovarajuće države članice, a Europska agencija za željeznice (dalje u tekstu „Agencija”) bi ih trebala analizirati u okviru svog izvješća o stanju sigurnosti.

(8)

Kada željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture koristi vozilo za koje ne postoji registrirani subjekt nadležan za održavanje, ili za koji subjekt nadležan za održavanje nije dobio ovlaštenje nadležnog tijela, oni bi trebali nadzirati sve rizike u vezi s korištenjem tog vozila. Sposobnost nadzora takvih rizika željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture bi morali dokazati potvrdom njihovog sustava upravljanja sigurnošću i prema potrebi, njihovim rješenjem o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza i rješenjem o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom.

(9)

Za teretne vagone, subjekt nadležan za održavanje trebao bi biti ovlašten u skladu sa sustavom koji pripremi Agencija i donese Komisija. Kada je subjekt nadležan za održavanje željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture, to bi izdavanje ovlaštenja trebalo biti uključeno u postupak za dobivanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza ili rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom. Rješenjem o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza izdanom takvom subjektu zajamčilo bi se da su zahtjevi ove Direktive u pogledu održavanja ispunjeni za sve teretne vagone za koje je nadležan. To bi ovlaštenje trebalo biti valjano u čitavoj Zajednici i trebalo bi ga izdati tijelo koje može nadzirati sustav održavanja koji su uspostavili ti subjekti. Budući da se teretni vagoni često koriste u međunarodnom prometu i budući da subjekt nadležan za održavanje može poželjeti koristiti radionice osnovane u više od jedne države članice, tijelo koje izdaje ovlaštenje trebalo bi biti sposobno provoditi nadzor u cijeloj Zajednici.

(10)

Zahtjevi u pogledu održavanja pripremaju se u okviru Direktive o interoperabilnosti željeznica, prije svega kao dio tehničkih specifikacija za interoperabilnost (TSI-ja) željezničkih vozila. Zbog stupanja na snagu ove Direktive, potrebno je zajamčiti usklađenost između TSI-ja i zahtjeva u pogledu izdavanja ovlaštenja subjektu nadležnom za održavanje koje će donijeti Komisija. Komisija će to prema potrebi postići izmjenama odgovarajućih TSI-ja i to s postupkom predviđenim u Direktivi o interoperabilnosti željeznica.

(11)

Budući da cilj ove Direktive, daljnji razvoj i poboljšanje sigurnosti na željeznicama Zajednice, ne mogu ostvariti države članice, nego ga se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(12)

Mjere potrebne za provedbu Direktive 2004/49/EZ donose se u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(13)

Komisiji naročito treba dati ovlast za pregled i prilagodbu priloga Direktivi 2004/49/EZ kako bi donijela i pregledala zajedničke sigurnosne metode i zajedničke sigurnosne ciljeve te kako bi uspostavila sustav izdavanja ovlasti za održavanje. Budući da su te mjere općeg opsega i namijenjene su za izmjene elemenata Direktive 2004/49/EZ koji nisu ključni, među ostalim dopunjavajući ih novim elementima koji nisu ključni, one moraju biti donesene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(14)

Za države članice koje nemaju željeznički sustav i ne planiraju ga imati u bliskoj budućnosti, obveza prenošenja i provedbe ove Direktive bila bi nerazmjerna i besmislena. Stoga takve države članice, sve dok ne budu imale željeznički sustav, trebaju biti izuzete iz prenošenja i provedbe ove Direktive.

(15)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (8), države se članice potiču da za vlastite potrebe i u interesu Zajednice pripreme tablice, u kojima se što je bolje moguće prikazuje korelacija između ove Direktive i mjera za prenošenje, te da iste objave.

(16)

Direktivu 2004/49/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 2. stavku 2. dodaju se sljedeće točke:

2.

u članku 3. dodaju se sljedeće točke:

3.

u članku 4. stavku 4. pojam „posjednik vagona” zamjenjuje se pojmom „posjednik”;

4.

članak 5. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Prilog I. mora se revidirati prije 30. travnja 2009., naročito kako bi se u njega uključile zajedničke definicije CSI-ja i zajedničkih metoda za izračun troškova nesreća. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a”;

5.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

6.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

7.

članak 10. mijenja se kako slijedi:

8.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 14.a

Održavanje vozila

1.   Svakom se vozilu prije početka prometovanja ili korištenja na mreži dodjeljuje subjekt nadležan za njegovo održavanje, koji se upisuje u NRV, u skladu s člankom 33. Direktive o interoperabilnosti željeznica.

2.   Subjekt nadležan za održavanje može biti željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture ili posjednik.

3.   Ne dovodeći u pitanje odgovornost željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture u pogledu sigurnog upravljanja vlakom, kako je predviđeno u članku 4., subjekt mora primjenom sustava održavanja osigurati da su vozila, za čije je održavanje nadležan, u stanju sigurnom za promet. U tom smislu subjekt nadležan za održavanje osigurava da su vozila održavana u skladu s:

Subjekt nadležan za održavanje obavlja održavanje sam ili za to koristi ugovorene radionice za održavanje.

4.   U slučaju teretnih vagona, svako tijelo nadležno za održavanje mora biti akreditirano ili priznato u skladu sa stavkom 5. ili potvrđeno od strane nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost. Postupak akreditacije temelji se na mjerilima neovisnosti, stručnosti i nepristranosti, kao što su na primjer odgovarajući europski standardi serije EN 45 000. Postupak priznavanja također se temelji na mjerilima neovisnosti, stručnosti i nepristranosti.

Tamo gdje je subjekt nadležan za održavanje željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture, sukladnost sa zahtjevima donesenim prema stavku 5. provjeravaju odgovarajuća nacionalna tijela nadležna za sigurnost u skladu s postupcima iz članaka 10. ili 11. i potvrđuju ju na rješenjima o sigurnosti navedenim u tim postupcima.

5.   Na temelju preporuke Agencije, Komisija do 24. prosinca 2010. donosi mjeru kojom se uvodi sustav ovlašćivanja subjekta nadležnog za održavanje teretnih vagona. Ovlaštenjima izdanim u skladu s tim sustavom potvrđuje se sukladnost sa zahtjevima iz stavka 3.

Navedena mjera uključuje zahtjeve u pogledu:

Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

Na temelju preporuke Agencije, Komisija do 24. prosinca 2018. pregledava tu mjeru radi uključivanja svih vozila i prema potrebi radi ažuriranja sustava ovlašćivanja za teretne vagone.

6.   Ovlaštenja izdana u skladu sa stavkom 5., valjana su u cijeloj Zajednici.

7.   Agencija ocjenjuje postupak izdavanja ovlaštenja koji se izvodi u skladu sa stavkom 5. te Komisiji dostavlja izvješće najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu odgovarajuće mjere.

8.   Države članice mogu donijeti odluku da u sljedećim slučajevima svoje obveze utvrđivanja subjekta nadležnog za održavanje i njegovog ovlašćivanja ispune alternativnim mjerama:

Takve se alternativne mjere provode iznimkama koje odobrava odgovarajuće nacionalno tijelo nadležno za sigurnost:

Takve se iznimke utvrđuju i opravdavaju u godišnjem izvješću o sigurnosti iz članka 18. ove Direktive. Tamo gdje se primijeti da postoje preveliki rizici u pogledu sigurnosti u željezničkom sustavu Zajednice, Agencija o tome odmah obavješćuje Komisiju. Komisija stupa u kontakt s uključenim stranama i tamo gdje je to prikladno, od države članice zahtijeva da povuče svoju odluku o iznimci:”;

9.

članak 16. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

10.

u članku 18. dodaje se sljedeća točka:

11.

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Prilagodba priloga

Prilozi se prilagođavaju znanstvenom i tehničkom napretku. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.”;

12.

članak 27. mijenja se kako slijedi:

13.

u Prilogu II., točka 3 briše se.