|
15/Sv. 26 |
HR |
Službeni list Europske unije |
92 |
32007D0506
|
L 186/36 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
ODLUKA KOMISIJE
od 21. lipnja 2007.
o uspostavljanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš Zajednice za sapune, šampone i regeneratore za kosu
(priopćeno pod brojem dokumenta C(2007) 3127)
(Tekst značajan za EGP)
(2007/506/EZ)
KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o revidiranom sustavu dodjeljivanja znaka za okoliš Zajednice (1), a posebno drugi podstavak njezinog članka 6. stavka 1.,
nakon savjetovanja s Odborom Europske unije za znak za okoliš,
budući da:
|
(1) |
Prema Uredbi (EZ) br. 1980/2000 znak za okoliš Zajednice može se dodijeliti proizvodu koji posjeduje karakteristike na temelju kojih može znatno doprinijeti poboljšanjima u pogledu ključnih aspekata okoliša. |
|
(2) |
Uredbom (EZ) br. 1980/2000 predviđa se da posebna mjerila za dodjelu znaka za okoliš sastavljena na temelju mjerila koja je izradio Odbor Europske unije za znak za okoliš budu utvrđena po skupinama proizvoda. |
|
(3) |
Ekološka mjerila kao i s njima povezani zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije trebaju vrijediti tri godine. |
|
(4) |
Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 1980/2000, |
DONIJELA JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Skupina proizvoda „sapuni, šamponi i regeneratori za kosu” obuhvaća sve tvari i pripravke koji se ispiru a namijenjeni su da dođu u dodir s epidermom i kosom isključivo ili pretežito s ciljem njihovog čišćenja. Ta skupina proizvoda obuhvaća i sve tvari i pripravke koji se ispiru a namijenjeni su da dođu u dodir s kosom s ciljem poboljšanja kvalitete kose (regeneratori za kosu).
Ova skupina proizvoda obuhvaća proizvode za osobnu i profesionalnu uporabu.
Ova skupina proizvoda ne obuhvaća proizvode koji se prodaju posebno za dezinfekciju ili antibakterijsko djelovanje.
Članak 2.
1. Da bi mu se dodijelio znak za okoliš Zajednice za sapune, šampone i regeneratore za kosu prema Uredbi (EZ) br. 1980/2000, proizvod mora pripadati skupini proizvoda „sapuni, šamponi i regeneratori za kosu” i mora zadovoljavati ekološka mjerila utvrđene u Prilogu ovoj Odluci.
2. Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 76/768/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica o kozmetičkim proizvodima (2).
Članak 3.
U administrativnu svrhu ovoj skupini proizvoda dodijeljen je kodni broj skupine proizvoda „30”.
Članak 4.
Ekološka mjerila za skupinu proizvoda „sapuni, šamponi i regeneratori za kosu” kao i s njima povezani zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije vrijede tri godine od dana priopćenja ove Odluke.
Članak 5.
Ova je Odluka upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. lipnja 2007.
Za Komisiju
Stavros DIMAS
Član Komisije
(1) SL L 237, 21.9.2000., str. 1.
(2) SL L 262, 27.9.1976., str. 169. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2007/22/EZ (SL L 101, 18.4.2007., str. 11.).
PRILOG
OKVIR
Ciljevi mjerila
Ova mjerila imaju za cilj posebno promicanje:
|
— |
smanjenja onečišćenja vode kako ograničavanjem količine potencijalno štetnih sastojaka tako i ukupnog toksičkog opterećenja proizvoda, |
|
— |
minimalizacije proizvodnje otpada smanjenjem količine ambalaže, |
|
— |
smanjenja ili sprečavanja potencijalnih rizika za okoliš povezanih s uporabom opasnih tvari. |
Dodatno, tim se mjerilima povećava svijest potrošača o zaštiti okoliša. Mjerila se utvrđuju na razinama koje promiču označavanja sapuna i šampona koji za okoliš predstavljaju manje opterećenje od tržišnog prosjeka.
Zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije
Posebni zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije navedeni su u okviru svakog od ekoloških mjerila u daljnjem tekstu ovog Priloga.
Kad je to primjereno, umjesto metoda navedenih za svako mjerilo mogu se koristiti i druge ispitne metode ako nadležno tijelo koje provodi procjenu primjene smatra da su ekvivalentne.
Kad je to moguće, ispitivanje trebaju provoditi laboratoriji koji zadovoljavaju opće zahtjeve norme EN ISO 17025 ili druge ekvivalentne norme.
Kad se ispitivanja ne spominju ili se spominje njihova uporaba prilikom verifikacije ili praćenja, nadležna se tijela po potrebi trebaju oslanjati na deklaracije i dokumentaciju koju dostavlja podnositelj zahtjeva i/ili neovisno verifikacijsko tijelo.
Po potrebi nadležna tijela mogu zahtijevati da im se dostavi dokazna dokumentacija i mogu provoditi neovisnu verifikaciju, što uključuje i dolazak na mjesto proizvodnje.
Kad se od podnositelja zahtjeva traži da dostavi deklaracije, dokumentaciju, izvješća o ispitivanju ili druge dokaze o ispunjavanju mjerila, podrazumijeva se da oni mogu potjecati od podnositelja zahtjeva i/ili njegovih isporučitelja i/ili njihovih isporučitelja itd., prema tome što je primjenjivo.
Kad se spominju sastojci, misli se i na tvari i pripravke.
U tekstu se spominje Baza podataka o sastojcima deterdženata (popis DID) koja sadrži mnoge od sastojaka koji se često upotrebljavaju u formulacijama sapuna i šampona. Dio A popisa DID koristi se za dobivanje podataka za izračune CDV i za procjenu biorazgradivosti surfaktanata. Podnositelji zahtjeva smiju predočiti svoje vlastite podatke samo ako vrijednost nije navedena u popisu, osim u slučaju mirisa (uključujući biološke aditive) i boja.
Za sastojke koji nisu obuhvaćeni dijelom A popisa DID, podnositelj zahtjeva na vlastitu odgovornost primjenjuje postupak opisan u dijelu B popisa DID.
Treba koristiti najažurniju verziju popisa DID dostupnu u vrijeme podnošenja zahtjeva koju daje nadležno tijelo koje obrađuje zahtjev. Taj se popis može naći i na sljedećoj internetskoj adresi: http://ec.europa.eu/environment/ecolabel/product/pg_did_list_en.htm.
Za pribavljanje potrebne dokumentacije o anaerobnoj biorazgradivosti za sastojke koji nisu obuhvaćeni popisom DID, podnositelj zahtjeva može se poslužiti pristupom opisanim u Dodatku II.
U smislu ovih mjerila „surfaktant” znači svaka organska tvar i/ili pripravak koji se koriste u deterdžentima, imaju svojstva površinske aktivnosti i sastoje se od jedne ili više hidrofilnih i jedne ili više hidrofobnih skupina takve naravi i veličine da su u stanju reducirati površinsku napetost vode i formirati monomolekulske slojeve koji se šire na vodi ili su adsorbirajući kod dodira zraka i vode, kao i formirati emulzije i/ili mikroemulzije i/ili micele i omogućiti adsorpciju kod dodira vode i krute tvari.
Nadležnim tijelima preporuča se da kod procjene zahtjeva i praćenja ispunjavanja mjerila vode računa o primjeni priznatih sustava upravljanja okolišem, kao što su EMAS ili ISO 14001.
(Napomena: Za podnošenje zahtjeva za dodjelu znaka zaštite okoliša, kao ni za ispunjavanje mjerila za znak za okoliš, te sustave upravljanja nije potrebno primijeniti.)
FUNKCIONALNA JEDINICA
Funkcionalna jedinica je 1 gram „aktivnog sadržaja (AC)”. AC se definira kao masa organskih sastojaka u proizvodu. Mora se izračunati na temelju potpune formulacije proizvoda. Agensi za ribanje/abrazivni agensi u sredstvima za čišćenje ruku nisu uključeni u izračun aktivnog sadržaja.
Procjena i verifikacija:
Treba dostaviti sljedeće informacije:
|
— |
tehnički opis sadržaja proizvoda (potpuna formulacija), uključujući i poznate onečišćivače. Opis mora sadržavati specifikaciju količina, CAS Br. i oznake INCI (Međunarodno nazivlje sastojaka kozmetičkih proizvoda), |
|
— |
specifikaciju funkcije svakog pojedinog sastojka u proizvodu, navodeći u koju je svrhu ta komponenta dodana, |
|
— |
list sigurnosnih podataka/list podataka o proizvodu s nazivima isporučitelja svih sastojaka. |
EKOLOŠKA MJERILA
1. Toksičnost za akvatične organizme
Toksičnost kritično razrijeđenog volumena (CDV) izračunava se za svaki sastojak i. i za cijeli proizvod primjenom sljedeće jednadžbe:
|
|
CDV(sastojak i) = masa i. × DF(i) × 1 000/TF kronični i. |
|
|
CDV = Σ CDV(sastojak i) |
gdje je masa i. masa sastojka (u gramima) po funkcionalnoj jedinici. DF(i) je faktor degradacije, a TF kronični i. je faktor toksičnosti sastojka (u miligramima/litri).
Vrijednosti DF i TF kronični navedeni su u dijelu A Baze podataka o sastojcima deterdženata (dio A popisa DID). Ako dotični sastojak nije uvršten u dio A popisa DID, podnositelj zahtjeva procjenjuje vrijednosti primjenjujući pristup opisan u dijelu B popisa DID. Toksičnost CDV zbraja se za svaki sastojak, čime se dobiva CDV za proizvod.
Ukupni CDV za proizvod ne smije prelaziti sljedeće vrijednosti:
|
|
Šamponi, proizvodi za tuširanje i tekući sapuni: 20 000 l/g AC |
|
|
Tvrdi sapuni: 3 500 l/g AC |
|
|
Regeneratori: 30 000 l/g AC |
Procjena i verifikacija:
Neophodno je dati točnu formulaciju proizvoda. Isto tako i točan kemijski naziv sastojaka (npr. identifikacija prema IUPAC oznakama, CAS broj i INCI naziv, čistoća, tip i postotak nečistoća, aditivi; za mješavine npr. surfaktante: DID broj, sastav i spektar distribucije homologa, izomeri i trgovački nazivi).
Za sve sastojke obvezno treba dati preslike Liste sigurnosnih podataka za materijal.
Treba dostaviti sve pojedinosti o izračunu CDV-a i dobivenom rezultatu. Za sve sastojke uvrštene na popis DID obvezno treba biti naveden odgovarajući broj sastojka. Za sastojke koji nisu uvršteni na popis DID dostavljaju se rezultati ispitivanja i metode ispitivanja ekotoksičnosti (dugoročni učinci (NOEC podaci – podaci o koncentraciji bez učinka) na ribe, Daphnia magna i alge), biorazgradivosti i bioakumulacije. Referenca za relevantna ispitivanja su odgovarajući prilozi Direktivi Vijeća 67/548/EEZ (1).
2. Proizvodi štetni za okoliš
Proizvod ne smije ispunjavati niti jedan od zahtjeva za klasifikaciju prema sljedećim izrazima rizika u skladu s Direktivom 67/548/EEZ:
|
|
N, R50/53: (WR50/53/25 %) ≥ 1 |
|
|
N, R51/53: ((WR50/53/2,5 %) + (WR51/53/25 %)) ≥ 1 |
|
|
R52/53: ((WR50/53/0,25 %) + (WR51/53/2,5 %) + (WR52/53/25 %)) ≥ 1 |
|
|
WR50/53 = maseni postotak sastojaka koji se mogu klasificirati kao R 50/53. |
|
|
WR51/53 = maseni postotak sastojaka koji se mogu klasificirati kao R 51/53. |
|
|
WR52/53 = maseni postotak sastojaka koji se mogu klasificirati kao R 52/53. |
Agensi za ribanje/abrazivni agensi u sredstvima za čišćenje ruku nisu uključeni.
Procjena i verifikacija:
Treba navesti rezultate ispitivanja akvatičke toksičnosti i biorazgradivosti relevantnih sastojaka prema dijelu 2., Ispitne metode, Direktive 67/548/EEZ. Rezultati toksičnosti iz popisa DID ne mogu se koristiti jer su to prosječne vrijednosti i nisu u skladu s Direktivom 67/548/EEZ.
Ako je najniža toksičnost ≤ 10 mg/l, rezultati ispitivanja potencijalne bioakumulacije (faktor biokoncentracije BCF ili logKow) također su obvezni. Ako nema dostupnih rezultata, smatrat će se da je sastojak R 50/53. Vrijede sljedeći izuzeci:
Mirisi i boje: R 51/53.
Biološki aditivi, tj. biljni ekstrakti i drugi sastojci izolirani iz biljaka ili životinja s malom ili nikakvom kemijskom promjenom: R 51/53.
Uzima se u obzir svaki sastojak (tvar ili pripravak) čija koncentracija prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda bez obzira na to koristi li se u formulaciji kao jedna tvar ili kao komponenta pripravka. To vrijedi i za svaki sastojak svakog pripravka upotrijebljenog u formulaciji koji prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda.
3. Aerobna biorazgradivost
(a) Aerobna biorazgradivost surfaktanata
Svaki surfaktant upotrijebljen u proizvodu mora biti brzo biološki razgradiv.
Procjena i verifikacija:
Nadležnom tijelu treba dostaviti točnu formulaciju proizvoda kao i opis funkcije svakog sastojka.
U dijelu A popisa DID navedeno je da li je konkretni surfaktant aerobno biološki razgradiv ili ne (surfaktanti s unosom „R” u stupcu o aerobnoj biorazgradivosti brzo su biorazgradivi). Za surfaktante koji nisu uvršteni u dio A popisa DID, dostavljaju se relevantne informacije iz literature ili drugih izvora ili rezultati primjerenih ispitivanja, čime se dokazuje njihova aerobna biorazgradivost. Ispitivanja brze biološke razgradivosti su ispitivanja koja se spominju u Uredbi (EZ) br. 648/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (2).
Surfaktanti se smatraju brzo biološki razgradivima ako je razina biorazgradivosti (mineralizacija) mjerena prema jednom od pet sljedećih ispitivanja najmanje 60 % unutar 28 dana: CO2 headspace test (test CO2 u prostoru pri vrhu posude) (OECD 310), modificirani Sturm test nastanka ugljikovog dioksida (CO2) (OECD 301B; Direktiva Vijeća 67/548/EEZ Prilog V.C.4-C), test zatvorenih bočica (OECD 301D; Direktiva Vijeća 67/548/EEZ Prilog V.C.4-E), manometrijska respirometrija (OECD 301F; Direktiva Vijeća 67/548/EEZ Prilog V.C.4-D) ili MITI (I) test (OECD 301C; Direktiva Vijeća 67/548/EEZ Prilog V.C.4-D) ili ekvivalentna ispitivanja prema ISO normi. U zavisnosti o fizičkim karakteristikama surfaktanta, ako je razina biorazgradivosti najmanje 70 % unutar 28 dana, za potvrđivanje brze biološke razgradivosti može se upotrijebiti jedno od sljedećih ispitivanja: Dissolved Organic Carbon (DOC) Die-Away test (OECD 301A; Direktiva Vijeća 67/548/EEZ Prilog V.C.4-A) ili modificirani OECD Screening DOC Die-Away test; (OECD 301E, Direktiva Vijeća 67/548/EEZ Prilog V.C.4-B) ili ekvivalentna ispitivanja prema ISO normi. Primjenjivost ispitnih metoda koje se temelje na mjerenju otopljenog organskog ugljika treba odgovarajuće opravdati na način utvrđen u Uredbi (EZ) br. 648/2004.
Uzimaju se u obzir svi sastojci (tvari ili pripravci) čija koncentracija prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda. To vrijedi i za svaki sastojak svakog pripravka upotrijebljenog u formulaciji koji prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda.
(b) Aerobna biorazgradivost nesurfaktanata (aNBDOnon-surf)
Sadržaj sastojaka koji nisu brzo biorazgradivi (ili nisu bili ispitani na aerobnu biorazgradivost) ne smije prijeći sljedeće razine:
|
|
Šamponi, proizvodi za tuširanje i tekući sapuni: 30 mg/g AC |
|
|
Tvrdi sapuni: 15 mg/g AC |
|
|
Regeneratori: 50 mg/g AC |
Agensi za ribanje/abrazivni agensi u sredstvima za čišćenje ruku nisu obuhvaćeni.
Uzimaju se u obzir svi sastojci (tvari ili pripravci) koji prelaze 0,010 % mase krajnjeg proizvoda. To vrijedi i za svaki sastojak svakog pripravka upotrijebljenog u formulaciji koji prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda.
Procjena i verifikacija:
Zahtjev identičan zahtjevu iz točke 3.(a).
4. Anaerobna biorazgradivost (annbdotox)
Sadržaj sastojaka koji nisu anaerobno razgradivi (ili nisu bili ispitani na anaerobnu biorazgradivost) i imaju najnižu akutnu toksičnost LC50 ili EC50 < 100 mg/l (slično granici za klasifikaciju u R52 u Direktivi 67/548/EEZ) ne smije prijeći sljedeće razine:
|
|
Šamponi, proizvodi za tuširanje i tekući sapuni: 25 mg/g AC |
|
|
Tvrdi sapuni: 15 mg/g AC |
|
|
Regenerator: 50 mg/g AC |
Agensi za ribanje/abrazivni agensi u sredstvima za čišćenje ruku nisu obuhvaćeni.
Procjena i verifikacija:
U dijelu A popisa DID navedeno je da li je konkretni sastojak anaerobno biorazgradiv ili ne (surfaktanti s unosom „Y” u stupcu o anaerobnoj biorazgradivosti biorazgradivi su u anaerobnim uvjetima). Za sastojke koji nisu uvršteni u dio A popisa DID ili koji su uvršteni s unosom „0” dostavljaju se relevantne informacije iz literature ili drugih izvora ili rezultati primjerenih ispitivanja kojima se dokazuje da su anaerobno biorazgradivi. Referentno ispitivanje anaerobne biorazgradivosti je test OECD 311, ISO 11734, ECETOC br. 28 (lipanj 1988.) ili ekvivalentna ispitna metoda, uz uvjet minimalno 60 %-tne krajnje biorazgradivosti u anaerobnim uvjetima. Ispitne metode u kojima se simuliraju uvjeti relevantne anaerobne okoline mogu se koristiti i za dokazivanje da je 60 %-tna krajnja biorazgradivost postignuta u anaerobnim uvjetima (vidjeti Dodatak II.).
Ako je dostupno nekoliko rezultata o toksičnosti, koristi se najniža validirana vrijednost. Vrijednosti toksičnosti s popisa DID prosječne su vrijednosti koje se ne mogu koristiti u tu svrhu.
Uzimaju se u obzir svi sastojci (tvari ili pripravci) koji prelaze 0,010 % mase krajnjeg proizvoda. To vrijedi i za svaki sastojak svakog pripravka upotrijebljenog u formulaciji koji prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda.
5. Mirisi
Svaki sastojak koji se proizvodu dodaje kao miris mora biti proizveden te podlijegati rukovanju i primjeni u skladu s kodeksom prakse Međunarodnog udruženja za mirise.
Procjena i verifikacija:
Izjavu o ispunjavanju ovog mjerila nadležnom tijelu dostavlja proizvođač mirisa.
6. Boje ili bojila
Organske boje ili bojila ne smiju biti potencijalno bioakumulativni. U slučaju bojila odobrenih za uporabu u hrani dokumentaciju o potencijalu bioakumulacije nije neophodno dostaviti. U tom kontekstu bojilo ili boja smatraju se potencijalno bioakumulativnim ako je eksperimentalno određeni BCF > 100. Ako rezultat ispitivanja faktora biokoncentracije BCF nije dostupan, bioakumulacija se može dokazati vrijednošću log Pow (logaritam koeficijenta raspodjele oktanol/voda). Ako je logPow > 3,0, bojilo ili boja smatraju se potencijalno bioakumulativnim.
Procjena i verifikacija:
Proizvođač mora dostaviti izvješće o ispitivanju ili objavljen rezultat ispitivanja zajedno s referencom na publikaciju u kojoj je rezultat objavljen. Ako je boja ili bojilo odobreno za uporabu u hrani, potrebno je dostaviti izjavu proizvođača o toj činjenici.
7. Biocidi
(a) Proizvod smije sadržavati biocide samo radi konzerviranja proizvoda i to u dozi koja odgovara isključivo toj svrsi. To se ne odnosi na surfaktante koji također mogu imati biocidna svojstva.
Procjena i verifikacija:
Za dodane konzervanse treba dostaviti preslike sigurnosnih listova s podacima o materijalu kao i informacije o njihovoj točnoj koncentraciji u proizvodu. Proizvođač ili isporučitelj konzervansa dostavlja informacije o dozi koja je potrebna za konzerviranje proizvoda.
(b) Biocidi, bilo kao dio formulacije ili kao komponenta pripravka sadržanog u formulaciji, koji se koriste za konzerviranje proizvoda i koji ispunjavaju mjerila za klasifikaciju u izraze rizika R50-53 ili R51-53 u skladu s Direktivom 67/548/EEZ ili Direktivom 1999/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) dozvoljeni su samo ako nisu potencijalno bioakumulativni. U tom kontekstu biocid se smatra potencijalno bioakumulativnim ako je faktor biokoncentracije (BCF) > 100 ili ako rezultat ispitivanja faktora biokoncentracije BCF nije dostupan, ako je logPow (logaritam koeficijenta raspodjele oktanol/voda) > 3,0.
Procjena i verifikacija:
Obvezno treba dostaviti rezultate ispitivanja akvatičke toksičnosti. Ako je najniža toksičnost ≤ 10 mg/l, obvezno treba navesti rezultat ispitivanja brze biorazgradivosti. Ako biocid nije brzo biorazgradiv, treba dostaviti rezultate ispitivanja potencijala bioakumulacije. Postupci ispitivanja su kako je navedeno u Direktivi 67/548/EEZ.
(c) Konzervansi ne smiju ispuštati tvari koje su klasificirane u skladu s mjerilom 8.a.
Procjena i verifikacija:
Ispunjena i potpisana izjava proizvođača biocida.
8. Sastojci opasni za okoliš
Ovi se zahtjevi odnose na sve sastojke (tvari ili pripravke) koji prelaze 0,010 % mase krajnjeg proizvoda. To vrijedi i za svaki sastojak svakog pripravka upotrijebljenog u formulaciji koji prelazi 0,010 % mase krajnjeg proizvoda.
(a) Klasificirani sastojci
Niti jedna tvar u sastojku ne smije biti klasificirana kao karcinogena (Carc), mutagena (Mut) ni reproduktivno toksična (Rep), niti smije prema pravilima autoklasifikacije biti razvrstana u klasu III.
Procjena i verifikacija:
Za sve sastojke (bilo da se radi o tvarima ili pripravcima) treba dostaviti preslike sigurnosnih lista podataka. Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisnu izjavu proizvođača sastojaka kojom se dokazuje ispunjavanje ovog mjerila.
(b) Specifikacija isključenih sastojaka
Proizvod ne smije sadržavati sljedeće sastojke niti kao dio formulacije niti kao komponentu pripravka koji je sadržan u formulaciji:
|
— |
Alkil fenol etoksilati (APEOs) i ostali derivati alkil fenola |
|
— |
NTA (nitrilo-tri-acetat) |
|
— |
Borna kiselina, borati i perborati |
|
— |
Nitromošus i policiklički mošusi |
Procjena i verifikacija:
Obvezno dostaviti ispunjenu i potpisanu izjavu proizvođača.
(c) Specifikacija ograničenih sastojaka
Etilendiamintetraacetat (EDTA) i njegove soli i fosfonati koji nisu brzo biorazgradivi smiju se dodavati samo tvrdim sapunima i samo do maksimalnog sadržaja od 0,6 mg/g AC.
Procjena i verifikacija:
Obvezno dostaviti ispunjenu i potpisanu izjavu proizvođača.
9. Ambalaža
(a) Odnos masa/sadržaj (WCR) mora biti ispod 0,30 g ambalaže po gramu proizvoda, a izračunava se kako slijedi:
Gdje je:
|
Wi |
= |
masa (u gramima) ambalažne komponente i (to vrijedi i za primarno i za sekundarno pakiranje), uključujući eventualne naljepnice. |
|
Ni |
= |
masa (u gramima) ambalažne komponente koja potječe od izvornog materijala, a ne iz recikliranih izvora (to vrijedi i za primarno i za sekundarno pakiranje). Ako ambalažna komponenta ne sadrži reciklirani materijal, tada je Ni = Wi. |
|
Di |
= |
masa proizvoda u gramima koju sadrži ambalažna komponenta. |
|
r |
= |
broj povrata, tj. broj koji izražava koliko puta se u sustavu povrata i punjenja ambalažna komponenta i koristi u istu svrhu (zadano r = 1 ako nema ponovne uporabe). |
Ako se ambalaža ponovno upotrebljava, uzima se da je r za plastiku 20, a za valoviti karton 10 ako podnositelj zahtjeva ne može dokazati veći broj.
Procjena i verifikacija:
Predočenje izračuna WCR.
(b) Označavanje ambalaže
Kako bi se omogućila identifikacija različitih dijelova ambalaže za recikliranje, plastični dijelovi primarne ambalaže moraju biti označeni u skladu s normom DIN 6120, dio 2. ili ekvivalentnom normom. Čepovi i pumpice ne podliježu ovom zahtjevu.
Procjena i verifikacija:
Ispunjena i potpisana izjava.
Uzorak primarne ambalaže.
(c) Doziranje
Ambalaža mora biti tako osmišljena da točno doziranje bude lako izvedivo, npr. na način da se osigura da otvor na vrhu nije preširok.
Procjena i verifikacija:
Opis uređaja za doziranje.
(d) Ambalaža ne smije sadržavati aditive koji se baziraju na kadmiju ili živi ili spojevima s tim elementima niti aditive koje ne ispunjavaju mjerilo 8.
Procjena i verifikacija:
Izjava proizvođača ambalaže.
10. Pogodnost za uporabu
Pogodnost proizvoda za uporabu mora biti dokazana bilo u jednom ili više laboratorijskih ispitivanja ili potrošačkim testom.
Ispitivanje mora biti u skladu sa smjernicama u Dodatku I. za ispitivanje efikasnosti proizvoda.
Procjena i verifikacija:
Izvješće laboratorijskog ispitivanja ili potrošačkog testa koje potvrđuje zadovoljavajuću efikasnost.
11. Informacije navedene na znaku za okoliš
Prema Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1980/2000, rubrika 2. znaka za okoliš sadrži sljedeći tekst:
|
„* |
minimalni učinak na akvatičke ekosustave |
|
* |
ispunjava stroge zahtjeve u pogledu biorazgradivosti |
|
* |
ograničava ambalažni otpad” |
Procjena i verifikacija:
Podnositelj zahtjeva dostavlja uzorak ambalaže proizvoda na kojem se vidi znak, zajedno s izjavom o ispunjavanju ovog mjerila.
(1) SL 196, 16.8.1967., str. 1.
(2) SL L 104, 8.4.2004., str. 1.
(3) SL L 200, 30.7.1999., str. 1.
Dodatak I.
Smjernice za ispitivanje radnih karakteristika
Efikasnost radnih karakteristika proizvoda može se dokazati bilo ispitivanjem u laboratoriju ili potrošačkim testom. Ako se koristi laboratorijsko ispitivanje, prihvaća se vlastito ispitivanje od strane proizvođača. Međutim, podnositelj zahtjeva mora dokazati da taj test omogućuje mjerenje radnih karakteristika proizvoda.
Ako se koristi potrošački test, treba poštivati sljedeće smjernice:
U potrošačkom testu sudjeluje najmanje 10 ljudi. Potrošače treba pitati o efikasnosti proizvoda u usporedbi s vodećim proizvodom na tržištu. Pitanja koja se postavljaju potrošačima moraju obuhvatiti najmanje sljedeće aspekte:
|
1. |
Kakva je efikasnost proizvoda u odnosu na vodeći proizvod na tržištu? |
|
2. |
Koliko je jednostavno nanijeti željenu dozu proizvoda u odnosu na vodeći proizvod na tržištu? |
|
3. |
Koliko je jednostavno nanijeti proizvod na kosu i/ili kožu u odnosu na vodeći proizvod na tržištu? |
Najmanje 80 % potrošača mora proizvodom biti zadovoljno u najmanju ruku isto koliko je zadovoljno vodećim proizvodom na tržištu.
Dodatak II.
Dokazivanje anaerobne biorazgradivosti
Sljedeći pristup može se primijeniti za prikupljanje potrebnih informacija radi dokazivanja anaerobne biorazgradivosti za sve sastojke koji nisu navedeni u popisu DID.
U razumnoj mjeri primijeniti ekstrapolaciju. Koristiti rezultate ispitivanja dobivene jednom sirovinom kako bi se ekstrapolirala krajnja anaerobna biorazgradivost strukturno povezanih surfaktanata. Ako je anaerobna biorazgradivost potvrđena za jedan surfaktant (ili skupinu homologa) u skladu s popisom DID, može se pretpostaviti da je sličan tip surfaktanta također anaerobno biorazgradiv (npr. C12-15 A 1-3 EO sulfat (DID br. 8), a slična se anaerobna biorazgradivost može pretpostaviti i za C12-15 A 6 EO sulfat). Ako je anaerobna biorazgradivost potvrđena primjenom odgovarajuće ispitne metode, može se pretpostaviti da je sličan tip surfaktanta također anaerobno biorazgradiv (na primjer, podaci iz literature koji potvrđuju anaerobnu biorazgradivost surfaktanata koji pripadaju skupini alkil ester amonijevih soli mogu se koristiti za dokazivanje slične anaerobne biorazgradivosti drugih kvaternih amonijevih soli koje u alkilnom lancu ili alkilnim lancima sadrže esterske veze).
Provesti test probira na anaerobnu biorazgradivost. Ako je potrebno novo ispitivanje, test probira provesti metodom OECD 311, ISO 11734, ECETOC br. 28 (lipanj 1988.) ili ekvivalentnom metodom.
Provesti ispitivanje biorazgradivosti primjenom male doze. Ako je potrebno novo ispitivanje, i u slučaju eksperimentalnih problema prilikom testa probira (na primjer, inhibicija uslijed toksičnosti ispitne tvari), ponoviti ispitivanje primjenom male doze surfaktanta i pratiti razgradnju mjerenjima 14C ili kemijskim analizama. Ispitivanje s malim dozama može se provoditi metodom OECD 308 (24. travnja 2002.) ili drugom ekvivalentnom metodom pod uvjetom da su primijenjeni strogi anaerobni uvjeti. Ispitivanje i tumačenje rezultata ispitivanja treba obaviti neovisni stručnjak.