03/Sv. 039

HR

Službeni list Europske unije

147

L 384/54

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.2006.

(1)

Uredba Komisije (EZ) br. 2535/2001 od 14. prosinca 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1255/1999 u pogledu uvoznih režima za mlijeko i mliječne proizvode i o otvaranju carinskih kvota (2), utvrđuje posebno pravila za „novozelandski maslac” iz drugog podstavka članka 25. stavka 1. ove Uredbe.

(2)

Sud Europskih zajednica u svojoj presudi od 11. srpnja 2006. u slučaju C-313/04 Franz Egenberger GmbH Molkerei und Trockenwerk v. Bundesanstalt für Landwirtschaft und Ernährung naveo je da: „članak 35. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2535/2001 od 14. prosinca 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1255/1999 u pogledu uvoznih režima za mlijeko i mliječne proizvode i o otvaranju carinskih kvota, nije važeći, budući da određuje da se zahtjevi za uvozne dozvole za novozelandski maslac po sniženoj carini mogu podnijeti samo kod nadležnih vlasti Ujedinjene Kraljevine”; i da „članci 25. i 32. Uredbe (EZ) br. 2535/2001 u vezi s prilozima III., IV. i XII. toj Uredbi nisu važeći, budući da omogućavaju diskriminaciju kod izdavanja uvoznih dozvola za novozelandski maslac po sniženoj carini.”

(3)

Treba uspostaviti novi režim za upravljanje carinskim kvotama od 1. siječnja 2007., koji bi osiguravao nediskriminirajući pristup uvoznicima kvoti u skladu s odlukom Suda u slučaju C-313/04.

(4)

Radi osiguranja stabilnosti trgovine, dok se istodobno postupno otvara ukupna kvota za sve zainteresirane subjekte, primjereno je upravljati kvotom pomoću metode iz treće alineje članka 29. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1255/1999. Stoga treba uvesti podjelu kvote između uvoznika i novih uvoznika. Treba predvidjeti da se kod upravljanja dijela tradicionalnih kvota vodi računa o prošloj trgovini u okviru iste kvote te da se kod upravljanja dijela kvote novih uvoznika istodobno ispituju dozvole.

(5)

Kako bi se osigurala autentičnost zahtjeva za uvozne dozvole, spriječila spekulacija i omogućila najveća iskorištenost kvote, svaki podnositelj u okviru dijela kvote novih uvoznika treba podnijeti zahtjev za najmanju količinu i zahtjeve ograničiti na 10 % raspoložive količine. Zbog istih razloga treba utvrditi kriterije za dozvoljavanje sudjelovanja u kvoti; kvotu posebno treba otvoriti za one subjekte koji dokažu određenu razinu trgovinske aktivnosti u sektoru mlijeka. Kako bi se osigurao jednak pristup kvoti za nove uvoznike, svaki podnositelj može podnijeti zahtjev za najveću količinu.

(6)

Jamstvo treba utvrditi u visini koja osigurava da samo autentični trgovci podnose zahtjev u okviru kvote. Stoga je primjereno odrediti visinu jamstva, koja se primjenjuje za upravljanje kvotama iz poglavlja 1. glave II. Uredbe (EZ) br. 2535/2001.

(7)

Kako bi se izbjeglo izdavanje dozvola za količine koje ekonomski nisu održive, postupak izvlačenja ždrijebom predviđa se u slučajevima u kojima bi se izdavale dozvole za količine manje od 20 tona.

(8)

Uvozi novozelandskog maslaca moraju biti u skladu sa zahtjevima za određenom kakvoćom i sastavom, utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 2535/2001. Kako bi pokazali usklađenost s tim zahtjevima i dokazali podrijetlo proizvoda, treba osigurati da subjekt prilikom uvoza predoči potvrdu IMA 1.

(9)

Upravljački odbor za mlijeko i mliječne proizvode nije dostavio mišljenje u roku koji je odredio njegov predsjednik,

1.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Prije 1. lipnja nadležna vlast izvješćuje podnositelje o ishodu postupka odobrenja i njihovom broju odobrenja, prema potrebi. Odobrenje vrijedi godinu dana.”

2.

Članak 24. i 25. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 24.

1.   Ovaj odjeljak primjenjuje se na uvoze u okviru kvota za određene države podrijetla navedene u planu CXL. iz Priloga III.B.

2.   Prilog III.B ovoj Uredbi određuje carine koje se moraju primijeniti i najveće količine koje se moraju uvesti u razdoblju uvozne carinske kvote.

Članak 25.

1.   Uvozne dozvole za proizvode navedene u Prilogu III.B po navedenoj carinskoj stopi izdaju se samo uz predočenje odgovarajuće potvrde IMA 1. u kojoj je označena ukupna neto količina.

IMA 1. potvrde moraju udovoljavati zahtjevima utvrđenima u člancima od 29. do 33. Uvozne dozvole moraju sadržavati broj i datum izdavanja odgovarajuće potvrde IMA 1.

2.   Uvozne dozvole smiju se izdati isključivo nakon što je nadležna vlast provjerila da se članak 33. stavak 1. točka (e) poštuje.

Tijela za izdavanje dozvole šalju Komisiji presliku potvrde IMA 1., koja se podnosi sa svakim zahtjevom za uvoznu dozvolu, najkasnije do 18:00 (briselsko vrijeme) na dan podnošenja.

Tijela za izdavanje dozvole izdaju uvozne dozvole četvrtog sljedećeg radnog dana, pod uvjetom da Komisija prije tog datuma nije poduzela nikakve posebne mjere.

Nadležno tijelo za izdavanje uvozne dozvole zadržava izvornik svake podnesene potvrde IMA 1.”

3.

U članku 26. stavku 2., drugi podstavak se briše.

4.

Članci od 34. do 39. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 34.

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na uvoz novozelandskog maslaca u okviru brojeva kvote 09.4195 i 09.4182 iz Priloga III.A ovoj Uredbi.

2.   Odredbe članka 27., članka 30., članka 31. stavka 1., članka 32. stavaka 2. i 3. i članka 33. stavka 1., točaka od (a) do (d) primjenjuju se.

3.   Riječi ‚staro najmanje šest tjedana’ u nazivu kvote za novozelandski maslac znači staro najmanje šest tjedana na dan na koji se carinskim vlastima predočila deklaracija za puštanje u slobodni promet.

4.   Prilog III.A određuje carinske kvote, carine koje se moraju primijeniti i najviše količine koje se moraju uvesti u svakom razdoblju ili podrazdoblju uvozne carinske kvote.

Članak 34.a

1.   Kvote se dijele na dva dijela, kako je navedeno u Prilogu III.A:

2.   Dokazi o trgovini iz točaka (a) i (b), podtočaka i. i iii. stavka 1. vrijede za oba polugodišnja razdoblja kvotne godine.

3.   Zahtjevi za dozvole mogu se uložiti samo u prvih deset dana sljedećih mjeseci:

4.   Kako bi bili prihvatljivi, zahtjevi za uvozne dozvole po podnositelju mogu obuhvaćati:

Gore navedeni dokazi podnose se istodobno sa zahtjevima za dozvole.

Podnositelji mogu istodobno uložiti zahtjeve za oba dijela kvote ako ispunjavaju uvjete prihvatljivosti.

Zahtjevi za dozvole podnose se zasebno za dio A i za dio B.

Dokaz o uvozima ili izvozima dostavlja se u skladu s drugim podstavkom članka 5. Uredbe (EZ) br. 1301/2006.

5.   Zahtjevi za izdavanje dozvole mogu se podnijeti samo u državi članici odobrenja i moraju imati naznačen uvoznikov broj odobrenja.

Članak 35.

Sredstvo osiguranja iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1291/2000 iznosi 35 EUR na 100 kilograma neto mase proizvoda.

Članak 35.a

1.   Najkasnije trećeg radnog dana od isteka roka za podnošenje zahtjeva, države članice izvješćuju Komisiju o podnesenim zahtjevima za svaki od predmetnih proizvoda.

2.   Obavijesti uključuju količine za koje se zahtjevi podnose u okviru svakog broja kvote, raščlanjene prema oznaci KN.

3.   Komisija u roku od pet radnih dana nakon roka za obavješćivanje iz stavka 1. odlučuje o tome koliko zahtjeva može prihvatiti. Ako zahtijevane količine ne prelaze raspoložive količine kvote, Komisija ne donosi odluku i dozvole se izdaju za zahtijevane količine.

U slučaju kada zahtjevi za dozvolu u okviru podkvote prelaze raspoloživu količinu za predmetno razdoblje kvote, Komisija primjenjuje jedinstveni koeficijent dodjele za količine za koje se podnose zahtjevi. Dio sredstva osiguranja koji odgovara količinama koje nisu dodijeljene oslobađa se.

U slučaju kada bi primjena koeficijenta dodjele za jednu od podkvota rezultirala dodjeljivanjem dozvole za manje od 20 tona po zahtjevu, predmetne države članice dodjeljuju odgovarajuće raspoložive količine ždrijebom za dozvole za 20 tona između podnositelja, kojima bi se, zbog primjene koeficijenta dodjele, bilo dodijelilo manje od 20 tona.

U slučaju kada sastavljanje serija od 20 tona rezultira preostalom količinom manjom od 20 tona, ta se količina smatra jednom serijom.

Sredstvo osiguranja za zahtjeve koji prilikom dodjele ždrijebom nisu uzeti u obzir odmah se oslobađa.

4.   Dozvole se izdaju najkasnije pet radnih dana nakon odluke iz stavka 3.

5.   Uvozne dozvole izdane na temelju ove Uredbe vrijede do zadnjeg dana polugodišnjeg razdoblja iz Priloga III.A.

6.   Uvozne dozvole izdane u skladu s ovim odjeljkom mogu se prenijeti samo fizičkim ili pravnim osobama, odobrenima u skladu s člankom 7. Prenositelj, zajedno sa zahtjevom za prijenos, izvješćuje tijelo koje je izdalo dozvolu, o broju odobrenja preuzimatelja.

Članak 35.b

Zahtjevi za dozvolu i dozvole sadržavaju upućivanja predviđena u članku 28., osim upućivanja na potvrdu IMA 1.

U polju 16. zahtjeva za dozvolu može se navesti jedna ili više oznaka KN iz Priloga III.A.

U polju 20. dozvole navodi se razdoblje podkvote za koje su dozvole izdane.

Ako zahtjev za dozvolu sadrži više od jedne oznake KN, moraju se navesti količine koje su zatražene za svaku oznaku, a za svaku oznaku izdaje se posebna dozvola.

Članak 36.

U slučaju kada novozelandski maslac ne ispunjava zahtjeve u pogledu sastava, povlastica za kvotu ne dodjeljuje se za cijelu količinu u okviru odgovarajuće carinske deklaracije.

Jednom kad se utvrdi neodgovarajuća količina u slučaju kada se prihvati deklaracija za puštanje u slobodni promet, carinsko tijelo ubire uvozne carine iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87. U tom smislu, uvozna dozvola s punom carinom izdaje se za neodgovarajuću količinu.

Količina se ne pripisuje dozvoli.

Članak 37.

1.   Carinska stopa predviđena u Prilogu III.A primjenjuje se na novozelandski maslac uvezen u skladu sa sadašnjim odjeljkom, samo nakon predočenja deklaracije za puštanje u slobodni promet, zajedno s uvoznom dozvolom izdanom u skladu s odredbama članka 35.a i potvrdom IMA 1. kako je navedeno u Prilogu X., koju izdaje tijelo navedeno u Prilogu XII., kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta i podrijetlo proizvoda obuhvaćenog tom deklaracijom. Carinska tijela navode serijski broj potvrde IMA 1. na uvoznoj dozvoli.

2.   Količina, koja je prikazana na potvrdi IMA 1. odgovara količini navedenoj na uvoznoj carinskoj deklaraciji.

3.   Potvrde IMA 1. vrijede od datuma izdavanja do zadnjeg dana godišnjeg razdoblja uvozne kvote.

4.   Uvozna dozvola može se koristiti za jednu ili više uvoznih deklaracija.

Članak 38.

Pored zahtjeva iz članka 33. stavka 1. točaka od (a) do (d), tijela za izdavanje mogu se navesti u Prilogu XII., ako se obvežu obavijestiti Komisiju o standardnom odstupanju sadržaja masti u proizvodnom postupku, kako je navedeno u Prilogu IV. stavku 1. točki (e) za novozelandski maslac, koji proizvodi svaki proizvođač iz Priloga IV. stavka 1. točke (a) u skladu sa svakom specifikacijom za kupnju proizvoda.

Članak 39.

Države članice obavješćuju Komisiju do 31. siječnja nakon isteka zadane kvotne godine o konačnim mjesečnim količinama i ukupnoj količini proizvoda u toj kvotnoj godini za koju su deklaracije za puštanje u slobodni promet bile prihvaćene u okviru carinske kvote iz stavka 1. tijekom prethodne kvotne godine.

Mjesečne obavijesti šalju se do desetog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem su deklaracije za puštanje u slobodni promet bile prihvaćene.”

5.

Prilog III.A zamjenjuje se Prilogom I. ovoj Uredbi.

6.

Prilog II. ovoj Uredbi umeće se kao Prilog III.B.

7.

U Prilogu IV., dio „1. DEFINICIJE” mijenja se kako slijedi:

8.

U Prilogu X., tekst u polju „POTVRDA” zamjenjuje se sljedećim:

„POTVRDA

za uvoz određenog novozelandskog maslaca koji podliježe carinskoj kvoti iz Priloga III.A”