13/Sv. 036

HR

Službeni list Europske unije

34

L 364/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2006.

(1)

Uredba Komisije (EZ) br. 466/2001 od 8. ožujka 2001. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani (2) mnogo je puta znatno izmijenjena. Potrebno je ponovno izmijeniti najveće dopuštene količine određenih kontaminanata da bi se uzele u obzir nove informacije i razvoj u Codexu Alimentariusu. Istodobno, tekst treba, prema potrebi, pojasniti. Stoga treba zamijeniti Uredbu (EZ) br. 466/2001.

(2)

Bitno je, radi zaštite javnog zdravlja, zadržati kontaminante na razinama koje su toksikološki prihvatljive.

(3)

S obzirom na razlike između zakona država članica i posljedični rizik od narušavanja tržišnog natjecanja, za neke su kontaminante potrebne mjere Zajednice da bi se osiguralo jedinstvo tržišta uz poštovanje načela proporcionalnosti.

(4)

Najveće dopuštene količine treba utvrditi na strogoj razini koju je moguće razumno postići primjenom dobre poljoprivredne, ribarstvene i proizvođačke prakse te uzimajući u obzir rizik povezan s potrošnjom hrane. U slučaju kontaminanata za koje se smatra da su genotoksične kancerogene tvari ili u slučajevima kad je trenutačna izloženost stanovništva ili osjetljivih skupina stanovništva blizu prihvatljivog unosa ili ga premašuje, najveće dopuštene količine treba utvrditi na najnižoj razini koja je razumno ostvariva (ALARA). Takvi pristupi osiguravaju da subjekti u poslovanju s hranom u najvećoj mogućoj mjeri primjenjuju mjere za sprečavanje i smanjenje kontaminacije s ciljem zaštite javnog zdravlja. Nadalje, radi zaštite zdravlja dojenčadi i male djece, koji su osjetljiva skupina, primjereno je utvrditi najniže maksimalne količine, koje se mogu postići strogom selekcijom sirovina koje se koriste u proizvodnji hrane za dojenčad i malu djecu. Takva stroga selekcija sirovina primjerena je i za proizvodnju određene specifične hrane, kao što su mekinje za izravnu prehranu ljudi.

(5)

Da bi se omogućila primjena najvećih dopuštenih količina na sušenu, razrijeđenu i prerađenu hranu te složenu hranu, za koju nisu utvrđene specifične najveće dopuštene količine na razini Zajednice, subjekti u poslovanju s hranom trebaju dostaviti specifične faktore koncentracije i razrjeđenja, zajedno s odgovarajućim eksperimentalnim podacima koji opravdavaju predloženi faktor.

(6)

Da bi se osigurala učinkovita zaštita javnog zdravlja, proizvodi koji sadrže kontaminante koji premašuju najveće dopuštene količine ne bi se trebali stavljati na tržište kao takvi, nakon miješanja s drugom hranom ili koristiti kao sastojak u drugoj hrani.

(7)

Prepoznato je da sortiranje ili drugi načini fizikalne obrade omogućavaju smanjenje sadržaja aflatoksina u pošiljkama kikirikija, orašastih plodova, sušenog voća i kukuruza. Da bi se smanjio učinak na trgovinu, primjereno je dopustiti veći sadržaj aflatoksina za te proizvode koji nisu namijenjeni izravnoj prehrani ljudi ili se ne koriste kao sastojak u hrani. U tim slučajevima, najveće dopuštene količine aflatoksina treba utvrditi uzimajući u obzir učinkovitost gore navedenih načina obrade za smanjenje sadržaja aflatoksina u kikirikiju, orašastim plodovima, sušenom voću i kukuruzu na razine ispod najvećih dopuštenih količina utvrđenih za te proizvode namijenjene izravnoj prehrani ljudi ili korištenju kao sastojka u hrani.

(8)

Da bi se omogućila učinkovita primjena najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u određenoj hrani, za takve je slučajeve primjereno predvidjeti odgovarajuće odredbe o označivanju.

(9)

Zbog klimatskih uvjeta u nekim državama članicama, teško je osigurati da najveće dopuštene količine ne budu premašene za svježu zelenu salatu i svježi špinat. Tim državama članicama treba dozvoliti da privremeno i dalje odobravaju stavljanje na tržište svježe zelene salate i svježeg špinata, uzgojenog i namijenjenog potrošnji na njihovom državnom području, čiji sadržaj nitrata premašuje najveće dopuštene količine. Proizvođači zelene salate i špinata s poslovnim nastanom u državama članicama koje daju gore navedena odobrenja trebaju postupno mijenjati svoje metode uzgoja primjenom dobre poljoprivredne prakse preporučene na nacionalnoj razini.

(10)

Određene vrste riba podrijetlom iz baltičke regije mogu sadržavati velike količine dioksina i dioksinima sličnih PCB-a. Značajan udio tih ribljih vrsta iz baltičke regije neće udovoljavati najvećim dopuštenim količinama te bi, zbog toga, bile isključene iz prehrane. Postoje naznake da bi isključivanje ribe iz prehrane moglo imati negativan učinak na zdravlje u baltičkoj regiji.

(11)

Švedska i Finska imaju sustav koji može osigurati da potrošači budu u potpunosti informirani o preporukama o prehrani koje se odnose na ograničenja potrošnje ribe iz baltičke regije identificiranjem osjetljivih skupina stanovništva kako bi se izbjegli mogući zdravstveni rizici. Stoga je Finskoj i Švedskoj primjereno odobriti odstupanje tako da može privremeno stavljati na tržište određene vrste riba podrijetlom iz baltičke regije, koje su namijenjene potrošnji na njihovom državnom području, s razinama dioksina i dioksinima sličnih PCB-a višim od utvrđenih u ovoj Uredbi. Moraju se provesti potrebne mjere kako bi se osiguralo da se riba i riblji proizvodi koji nisu u skladu s najvećim dopuštenim količinama ne stavljaju na tržište u drugim državama članicama. Finska i Švedska svake godine izvješćuju Komisiju o rezultatima svog praćenja razina dioksina i dioksinima sličnih PCB-a u ribi iz baltičke regije te o mjerama za smanjenje izloženosti ljudi dioksinima i dioksinima sličnim PCB-ima iz baltičke regije.

(12)

Da bi se osigurala jedinstvena primjena najvećih dopuštenih količina, nadležna tijela u cijeloj Zajednici trebaju primjenjivati iste kriterije uzorkovanja i iste kriterije učinkovitosti analize. Nadalje, važno je da se o analitičkim rezultatima izvješćuje i da ih se tumači na jedinstven način. Mjere koje se odnose na uzorkovanje i analizu navedene u ovoj Uredbi predviđaju jedinstvena pravila o izvješćivanju i tumačenju.

(13)

Za određene kontaminante, države članice i zainteresirane stranke trebaju pratiti njihove razine i izvješćivati o njima, kao i izvješćivati o napretku u pogledu primjene preventivnih mjera, da bi se Komisiji omogućila procjena potrebe za izmjenom postojećih mjera ili usvajanjem dodatnih mjera.

(14)

Sve najveće dopuštene količine usvojene na razini Zajednice mogu biti predmet preispitivanja kako bi se uzeo u obzir napredak u znanstvenim i tehničkim spoznajama te poboljšanja dobre poljoprivredne, ribarstvene i proizvođačke prakse.

(15)

Mekinje i klice mogu se stavljati na tržište za izravnu prehranu ljudi te je stoga primjereno utvrditi najveću dopuštenu količinu za deoksinivalenol i zearalenon u tim proizvodima.

(16)

Codexom Alimentariusom nedavno je utvrđena najveća dopuštena količina za olovo u ribi, koju je Zajednica prihvatila. Stoga je primjereno na odgovarajući način izmijeniti trenutačnu odredbu za olovo u ribi.

(17)

Uredbom (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (3), definirana je hrana životinjskog podrijetla te stoga u nekim slučajevima treba izmijeniti stavke u vezi s hranom životinjskog podrijetla u skladu s terminologijom korištenom u toj Uredbi.

(18)

Potrebno je osigurati da se najveće dopuštene količine za kontaminante ne primjenjuju na hranu koja je zakonito stavljena na tržište Zajednice prije dana primjene tih najvećih dopuštenih količina.

(19)

U pogledu nitrata, povrće je najveći izvor čovjekovog unosa nitrata. Znanstveni odbor za hranu u svom je mišljenju od 22. rujna 1995. (4) naveo da je ukupni unos nitrata uobičajeno mnogo manji od prihvatljivog dnevnog unosa (PDU) od 3,65 mg/kg tjelesne težine. Međutim, preporučuje se nastaviti s naporima na smanjenju izloženosti nitratima putem hrane i vode.

(20)

Budući da klimatski uvjeti imaju velik utjecaj na razine nitrata u određenom povrću kao što je zelena salata i špinat, treba utvrditi različite najveće dopuštene količine nitrata ovisno o godišnjem dobu.

(21)

U pogledu aflatoksina, Znanstveni odbor za hranu izrazio je u svom mišljenju od 23. rujna 1994. da su aflatoksini genotoksične kancerogene tvari (5). Na temelju tog mišljenja, primjereno je ograničiti ukupni sadržaj aflatoksina u hrani (zbroj aflatoksina B1, B2, G1 i G2) kao i pojedinačni sadržaj aflatoksina B1 koji je daleko najtoksičniji sastojak. U svjetlu razvoja analitičkih postupaka treba razmotriti moguće smanjenje trenutačne najveće dopuštene količine aflatoksina M1 u hrani za dojenčad i malu djecu.

(22)

U pogledu okratoksina A (OTA), Znanstveni odbor za hranu 17. rujna 1998. donio je znanstveno mišljenje (6). U okviru Direktive Vijeća 93/5/EEZ od 25. veljače 1993. o pomoći Komisiji i suradnji država članica u znanstvenom razmatranju pitanja koja se odnose na hranu (7) (SCOOP) provedena je procjena unosa OTA hranom među stanovnicima Zajednice (8). Uzimajući u obzir nove znanstvene informacije Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), na zahtjev Komisije, 4. travnja 2006. donijela je ažurirano znanstveno mišljenje u pogledu okratoksina A u hrani (9) i utvrdila prihvatljivi tjedni unos od (TWI) od 120 ng/kg tjelesne težine.

(23)

Na temelju tih mišljenja, primjereno je utvrditi najveće dopuštene količine za žitarice, proizvode od žitarica, grožđice, prženu kavu, vino, sok od grožđa te hranu za dojenčad i malu djecu, koji svi znatno pridonose općoj izloženosti ljudi OTA ili izloženosti osjetljivih skupina potrošača kao što su djeca.

(24)

Primjerenost utvrđivanja najveće dopuštene količine za OTA u hrani kao što je sušeno voće osim grožđica, kakao i proizvodi od kakaa, začini, mesni proizvodi, sirova kava, pivo i slatki korijen, te preispitivanje postojećih najvećih dopuštenih količina, posebno za OTA u grožđicama i soku od grožđa, bit će razmotreni u svjetlu nedavnog znanstvenog mišljenja EFSA-e.

(25)

U pogledu patulina Znanstveni odbor za hranu je na sastanku od 8. ožujka 2000. odobrio privremeni maksimalni prihvatljivi dnevni unos (PMTDI) od 0,4 μg/kg tjelesne težine za patulin (10).

(26)

Godine 2001., u okviru Direktive 93/5/EEZ provedena je zadaća SCOOP „Procjena unosa patulina hranom među stanovništvom država članica EU-a” (11).

(27)

Na temelju te procjene i uzimajući u obzir PMDTI, potrebno je utvrditi najveće dopuštene količine za patulin u određenoj hrani radi zaštite potrošača od neprihvatljive kontaminacije. Te najveće dopuštene količine treba preispitati i, prema potrebi, smanjiti uzimajući u obzir napredak u znanstvenim i tehnološkim spoznajama te provedbu Preporuke Komisije 2003/598/EZ od 11. kolovoza 2003. o sprečavanju i smanjenju kontaminacije patulinom u soku od jabuke i sastojcima soka od jabuke u drugim pićima (12).

(28)

U pogledu toksina Fusarium plijesni, Znanstveni odbor za hranu usvojio je nekoliko mišljenja, kojima je ocijenio deoksinivalenol u prosincu 1999 (13). utvrđujući prihvatljivi dnevni unos (TDI) od 1 μg/kg tjelesne težine, zearalenon u lipnju 2000 (14). utvrđujući privremeni TDI od 0,2 μg/kg tjelesne težine, fumonizine u listopadu 2000 (15). (ažurirano u travnju 2003 (16).) utvrđujući TDI od 2 μg/kg tjelesne težine, nivalenol u listopadu 2000 (17). utvrđujući privremeni TDI od 0,7 μg/kg tjelesne težine, toksine T-2 i HT-2 u svibnju 2001 (18). utvrđujući zajednički privremeni TDI od 0,06 μg/kg tjelesne težine te trihotecene kao skupinu u veljači 2002. (19).

(29)

U okviru Direktive 93/5/EEZ u rujnu 2003. provedena je i dovršena zadaća SCOOP „Prikupljanje podataka o pojavi toksina Fusarium plijesni u hrani i procjena unosa hranom među stanovništvom država članica EU-a” (20).

(30)

Na temelju znanstvenih mišljenja i procjene unosa hranom, primjereno je utvrditi najveće dopuštene količine za deoksinivalenol, zearalenon i fumonizine. U pogledu fumonizina, rezultati kontrolnog praćenja nedavnih berbi upućuju na to da kukuruz i proizvodi od kukuruza mogu biti u vrlo velikoj mjeri kontaminirani fumonizinima te je primjereno poduzeti mjere da bi se izbjegao ulazak tako neprihvatljivo jako kontaminiranog kukuruza i proizvoda od kukuruza u prehrambeni lanac.

(31)

Procjene unosa upućuju na to da prisutnost toksina T-2 i HT-2 može izazvati zabrinutost za javno zdravlje. Stoga je potrebno i velik je prioritet razvoj pouzdane i osjetljive metode, sakupljanje više podataka o pojavi te više ispitivanja/istraživanja čimbenika povezanih s prisutnošću toksina T-2 i HT-2 u žitaricama i proizvodima od žitarica, a posebno u zobi i proizvodima od zobi.

(32)

Zbog istovremene pojave nije potrebno razmotriti posebne mjere za 3-acetildeoksinivalenol, 15-acetildeoksinivalenol i fumonizin B3, budući da bi mjere koje se odnose posebno na deoksinivalenol i fumonizin B1 i B2 također zaštitile stanovništvo od neprihvatljive izloženosti 3-acetildeoksinivalenolu, 15-acetildeoksinivalenolu i fumonizinu B3. To isto primjenljivo je i na nivalenol, za koji se može uočiti određeni stupanj istovremene pojave s deoksinivalenolom. Nadalje, procjenjuje se da je izloženost ljudi nivalenolu znatno ispod t-TDI. U pogledu drugih trihotecena razmotrenih u gore navedenoj zadaći SCOOP, kao što su 3-acetildeoksinivalenol, 15-acetildeoksinivalenol, fusarenon-X, T2-triol, diacetoksiscirpenol, neosolaniol, monoacetoksiscirpenol i verukol, ograničeni raspoloživi podaci upućuju na to da oni nisu široko rasprostranjeni i da su njihove nađene razine općenito niske.

(33)

Klimatski uvjeti tijekom rasta, a posebno u fazi cvjetanja, imaju velik utjecaj na sadržaj toksina Fusarium plijesni. Međutim, dobra poljoprivredna praksa, kojom se faktori rizika smanjuju na minimum, može u određenoj mjeri spriječiti kontaminaciju gljivicom Fusarium. Preporuka Komisije 2006/583/EZ od 17. kolovoza 2006. o sprečavanju i smanjenju toksina Fusarium plijesni u žitaricama i proizvodima od žitarica (21) sadrži opća načela za sprečavanje i smanjenje kontaminacije žitarica toksinima Fusarium plijesni (zearalenonom, fumonizinima i trihotecenima), koju treba provesti izradom nacionalnih kodeksa prakse temeljenih na tim načelima.

(34)

Treba utvrditi najveće dopuštene količine toksina Fusarium plijesni za neprerađene žitarice koje se stavljaju na tržište za prvi stupanj prerade. Postupci čišćenja, sortiranja i sušenja ne smatraju se prvim stupnjem prerade ako se na samu jezgru zrna ne primjenjuje nikakvo fizičko djelovanje. Ljuštenje se smatra obradom prvog stupnja.

(35)

Budući da stupanj do kojeg se toksini Fusarium plijesni u neprerađenim žitaricama uklanjaju čišćenjem i preradom može varirati, primjereno je utvrditi najveće dopuštene količine za proizvode od žitarica namijenjene krajnjem potrošaču kao i za glavne sastojke hrane podrijetlom od žitarica, kako bi se imalo provedivo zakonodavstvo u interesu osiguranja zaštite javnog zdravlja.

(36)

Za kukuruz još nisu točno poznati svi čimbenici uključeni u stvaranje toksina Fusarium plijesni, a posebno zearalenona i fumonizina B1 i B2. Stoga je subjektima u poslovanju s hranom u lancu žitarica odobreno određeno vremensko razdoblje za provedbu istraživanja o izvorima stvaranja tih mikotoksina i identifikaciji mjera upravljanja koje treba poduzeti da bi se u što većoj razumno mogućoj mjeri spriječila njihova prisutnost. Predlaže se da se najveće dopuštene količine koje se temelje na trenutačno dostupnim podacima o pojavi primjenjuju od 2007., ako se do tog vremena ne utvrde posebne maksimalne količine na temelju novih podataka o njihovoj pojavi i stvaranju.

(37)

S obzirom na niske razine kontaminacije toksinima Fusarium plijesni koji se nalaze u riži, nisu predložene najveće dopuštene količine za rižu ili proizvode od riže.

(38)

Do 1. srpnja 2008. treba razmotriti preispitivanje najvećih dopuštenih količina za deoksinivalenol, zearalenon, fumonizin B1 i B2 te primjerenost utvrđivanja najveće dopuštene količine za toksine T-2 i HT-2 u žitaricama i proizvodima od žitarica, uzimajući u obzir napredak u znanstvenim i tehnološkim spoznajama o tim toksinima u hrani.

(39)

U pogledu olova, Znanstveni odbor za hranu 19. lipnja 1992. usvojio je mišljenje (22) u kojem je odobrio privremeni prihvatljivi tjedni unos (PTWI) od 25 μg/kg tjelesne težine koji je Svjetska zdravstvena organizacija predložila 1986. godine. U svom mišljenju Znanstveni odbor za hranu zaključio je da se ne čini da srednja razina olova u hrani predstavlja razlog za neposrednu zabrinutost.

(40)

U okviru Direktive 93/5/EEZ 2004. godine provedena je zadaća SCOOP 3.2.11. „Procjena izloženosti stanovništva država članica EU-a arsenu, kadmiju, olovu i živi putem hrane” (23). S obzirom na tu procjenu i mišljenje Znanstvenog odbora za hranu, primjereno je poduzeti mjere za smanjenje prisutnosti olova u hrani u što je moguće većoj mjeri.

(41)

U pogledu kadmija, Znanstveni odbor za hranu je u svom mišljenju od 2. lipnja 1995. (24) odobrio PTWI od 7 μg/kg tjelesne težine i preporučio poduzimanje većih napora za smanjenje izloženosti kadmiju hranom, budući da je hrana glavni izvor čovjekovog unosa kadmija. Procjena izloženosti hranom provedena je u zadaći SCOOP 3.2.11. S obzirom na tu procjenu i mišljenje Znanstvenog odbora za hranu, primjereno je poduzeti mjere za smanjenje prisutnosti kadmija u hrani u što je moguće većoj mjeri.

(42)

U pogledu žive, EFSA je 24. veljače 2004. usvojila mišljenje o živi i metil-živi u hrani (25) te odobrila privremeni prihvatljivi tjedni unos od 1,6 μg/kg tjelesne težine. Metil-živa je kemijski oblik koji izaziva najveću zabrinutost i može sačinjavati više od 90 % ukupne žive u ribi i plodovima mora. Uzimajući u obzir rezultate zadaće SCOOP 3.2.11., EFSA je zaključila da razine žive nađene u hrani, osim u ribi i plodovima mora, izazivaju manju zabrinutost. Oblici žive prisutni u drugoj hrani pretežno nisu metil-živa te se stoga smatra da predstavljaju manji rizik.

(43)

Pored utvrđivanja najvećih dopuštenih količina, ciljano savjetovanje potrošača je u slučaju metil-žive primjeren pristup za zaštitu osjetljivih skupina stanovništva. Zbog toga je informativna obavijest o metil-živi u ribi i proizvodima ribarstva objavljena na internetskoj stranici Opće uprave za zdravstvo i zaštitu potrošača Europske komisije (26). Nekoliko država članica je također izdalo savjete o tom pitanju koje je relevantno za njihovo stanovništvo.

(44)

U pogledu anorganskog kositra, Znanstveni odbor za hranu u svom je mišljenju od 12. prosinca 2001. (27) zaključio da razine anorganskog kositra od 150 mg/kg u pićima u limenoj ambalaži i razine od 250 mg/kg u drugoj hrani u limenoj ambalaži mogu kod nekih osoba dovesti do iritacije želuca.

(45)

Radi zaštite javnog zdravlja od ovog zdravstvenog rizika potrebno je utvrditi najveće dopuštene količine za anorganski kositar u hrani u limenoj ambalaži i pićima u limenoj ambalaži. Dok ne budu na raspolaganju podaci o osjetljivosti dojenčadi i male djece na anorganski kositar u hrani, potrebno je zbog predostrožnosti zaštititi zdravlje ove osjetljive skupine stanovništva i utvrditi manje dopuštene količine.

(46)

U pogledu 3-monokloropropan-1,2-diola (3-MCPD-a), Znanstveni odbor za hranu 30. svibnja 2001. usvojio je znanstveno mišljenje u pogledu 3-MCPD-a u hrani (28), kojim ažurira svoje mišljenje od 16. prosinca 1994. (29) na temelju novih znanstvenih podataka, i utvrdio prihvatljivi dnevni unos (TDI) od 2 μg/kg tjelesne težine za 3-MCPD.

(47)

U okviru Direktive 93/5/EEZ, u lipnju 2004 (30). provedena je i dovršena zadaća SCOOP „Prikupljanje i usporedba podataka o razinama 3-MCPD-a i srodnih tvari u hrani”. Unosu 3-MCPD-a hranom najviše pridonosi umak od soje i proizvodi na bazi umaka od soje. Određena druga hrana koja se jede u velikim količinama, kao što su kruh i tjestenina, također je znatno doprinosila unosu u nekim zemljama, zbog njezine velike potrošnje više nego zbog visokih razina 3-MCPD-a prisutnih u toj hrani.

(48)

U skladu s tim, treba utvrditi najveće dopuštene količine za 3-MCPD u hidroliziranom proteinu povrća (HVP) i umaku od soje, uzimajući u obzir rizik povezan s potrošnjom te hrane. Države članice trebaju ispitati prisutnost 3-MCPD-a u drugoj hrani da bi se razmotrila potreba za utvrđivanjem najveće dopuštene količine za druge vrste hrane.

(49)

U pogledu dioksina i PCB-a, Znanstveni odbor za hranu 30. svibnja 2001. donio je mišljenje o dioksinima i dioksinima sličnim PCB-ima u hrani (31), kojim ažurira svoje mišljenje od 22. studenoga 2000. (32) o utvrđivanju prihvatljivog tjednog unosa (TWI) od 14 pg toksičnog ekvivalenta Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-TEQ)/kg tjelesne težine za dioksine i dioksinima slične PCB-e.

(50)

Dioksini, kako su navedeni u ovoj Uredbi, obuhvaćaju skupinu od 75 kongenera polikloriranih dibenzo-p-dioksina (PCDD) i 135 kongenera polikloriranih dibenzofurana (PCDF), od kojih 17 izaziva zabrinutost s toksikološkog stajališta. Poliklorirani bifenili (PCB) jesu skupina od 209 različitih kongenera koji se mogu podijeliti u dvije skupine s obzirom na njihova toksikološka svojstva: 12 kongenera pokazuje toksikološka svojstva slična dioksinima te se zato često nazivaju dioksinima slični PCB-i. Ostali PCB-i ne pokazuju toksičnost sličnu dioksinima, već imaju drukčiji toksikološki profil.

(51)

Svaki kongener dioksina ili dioksinima sličnih PCB-a pokazuje različitu razinu toksičnosti. Da bi se mogla zbrojiti toksičnost tih različitih kongenera, uveden je pojam faktora ekvivalentnosti toksičnosti (TEF) kako bi se olakšala procjena rizika i regulatorna kontrola. To znači da se analitički rezultati koji se odnose na sve pojedinačne kongenere dioksina i dioksinima sličnih PCB-a koji su zabrinjavajući s toksikološkog stajališta izražavaju mjerljivom jedinicom tj. ekvivalentom toksičnosti TCDD (TEQ).

(52)

Procjene izloženosti, uzimajući u obzir zadaću SCOOP „Procjena unosa dioksina i srodnih PCB-a hranom među stanovništvom država članica EU-a”, dovršenu u lipnju 2000 (33)., upućuju na to da značajan udio stanovništva Zajednice ima unos hranom veći od TWI-ja.

(53)

S toksikološkog stajališta, sve utvrđene razine trebaju se primjenjivati i na dioksine i na dioksinima slične PCB-e, ali 2001. godine na razini Zajednice utvrđene su najveće dopuštene količine samo za dioksine, ne i za dioksinima slične PCB-e, s obzirom na to da su u to vrijeme postojali vrlo ograničeni podaci o raširenosti dioksinima sličnih PCB-a. Međutim, od 2001. godine na raspolaganju je više podataka o prisutnosti dioksinima sličnih PCB-a te su stoga 2006. godine utvrđene najveće dopuštene količine za zbroj dioksina i dioksinima sličnih PCB-a budući da je to najprimjereniji pristup s toksikološkog stajališta. Da bi se osigurao neometan prijelaz, razine dioksina i dalje se trebaju primjenjivati u prijelaznom razdoblju pored razina za zbroj dioksina i dioksinima sličnih PCB-a. U tom prijelaznom razdoblju hrana mora biti u skladu s najvećim dopuštenim količinama dioksina i s najvećim dopuštenim razinama za zbroj dioksina i dioksinima sličnih PCB-a. Do 31. prosinca 2008. razmotrit će se ukidanje zasebnih najvećih dopuštenih količina za dioksine.

(54)

S ciljem poticanja proaktivnog pristupa za smanjenje dioksina i dioksinima sličnih PCB-a prisutnih u hrani i hrani za životinje, Preporukom Komisije 2006/88/EZ od 6. veljače 2006. o smanjenju prisutnosti dioksina, furana i PCB-a u hrani za životinje i hrani (34) utvrđene su razine djelovanja. Te razine djelovanja predstavljaju alat kojim nadležna tijela i subjekti utvrđuju slučajeve u kojima je primjereno utvrditi izvor kontaminacije i poduzeti mjere za njeno smanjenje ili uklanjanje. Budući da su izvori dioksina i dioksinima sličnih PCB-a različiti, određene su zasebne razine djelovanja za dioksine s jedne strane i za dioksinima slične PCB-e s druge strane. Ovaj proaktivni pristup za aktivno smanjenje dioksina i dioksinima sličnih PCB-a u hrani za životinje i hrani te, posljedično, primjenjivih najvećih dopuštenih količina, treba preispitati u određenom vremenskom razdoblju s ciljem utvrđivanja manjih razina. Stoga će se do 31. prosinca 2008. razmotriti znatno smanjenje najvećih dopuštenih količina za zbroj dioksina i dioksinima sličnih PCB-a.

(55)

Subjekti trebaju uložiti dodatne napore za postupno povećanje svoje sposobnosti uklanjanja dioksina, furana i dioksinima sličnih PCB-a iz ulja iz morskih organizama. Znatno manja razina, koja treba biti razmotrena do 31. prosinca 2008., mora se temeljiti na tehničkim mogućnostima najučinkovitijeg postupka dekontaminacije.

(56)

U pogledu utvrđivanja najvećih dopuštenih količina za drugu hranu do 31. prosinca 2008., osobitu pažnju treba obratiti na potrebu utvrđivanja posebnih manjih najvećih dopuštenih količina dioksina i dioksinima sličnih PCB-a u hrani za dojenčad i malu djecu u svjetlu podataka dobivenih u okviru programa praćenja dioksina i dioksinima sličnih PCB-a u hrani za dojenčad i malu djecu iz 2005., 2006. i 2007. godine.

(57)

U pogledu policikličkih aromatskih ugljikovodika, Znanstveni odbor za hranu u svom je mišljenju od 4. prosinca 2002. (35) zaključio da su neki policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) genotoksične kancerogene tvari. Zajednički stručni odbor FAO/WHO za prehrambene aditive (JECFA) 2005. godine proveo je procjenu rizika za PAH i procijenio granice izloženosti (MOE) za PAH kao osnovu za savjete o spojevima koji su i genotoksični i kancerogeni (36).

(58)

Prema Znanstvenom odboru za hranu, benzo(a)piren može se koristiti kao pokazatelj za pojavu i učinak kancerogenih PAH-a u hrani, uključujući također benz(a)antracen, benzo(b)fluoranten, benzo(j)fluoranten, benzo(k)fluoranten, benzo(g,h,i)perilen, krizen, ciklopenta(c,d)piren, dibenz(a,h)antracen, dibenzo(a,e)piren, dibenzo(a,h)piren, dibenzo(a,i)piren, dibenzo(a,l)piren, indeno(1,2,3-cd)piren i 5-metilkrizen. Dodatne analize relativnih omjera tih PAH-a u hrani bile bi potrebne da bi se u budućnosti mogla preispitati primjerenost zadržavanja benzo(a)pirena kao pokazatelja. Pored toga, potrebno je analizirati benzo(c)fluoren, sukladno preporuci JECFA-e.

(59)

PAH može kontaminirati hranu tijekom postupaka dimljenja i postupaka grijanja i sušenja kod kojih produkti sagorijevanja mogu doći u neposredan dodir s hranom. Pored toga, onečišćenje okoliša može uzrokovati kontaminaciju PAH-om, posebno u ribi i proizvodima ribarstva.

(60)

U okviru Direktive 93/5/EEZ 2004., provedena je posebna zadaća SCOOP „Prikupljanje podataka o pojavi PAH-a u hrani” (37). Velike razine nađene su u sušenom voću, ulju komine maslina, dimljenoj ribi, ulju iz sjemenki grožđa, dimljenim mesnim proizvodima, svježim mekušcima, začinima/umacima i kondimentima.

(61)

Radi zaštite javnog zdravlja potrebne su najveće dopuštene količine za benzo(a)piren u određenoj hrani koja sadrži masti i ulja te u hrani u kojoj bi postupci dimljenja ili sušenja mogli uzrokovati velike razine kontaminacije. Najveće dopuštene količine su, također, potrebne u hrani kod koje onečišćenje okoliša može uzrokovati velike razine kontaminacije, posebno u ribi i proizvodima ribarstva, na primjer kao posljedica izlijevanja nafte iz brodova.

(62)

U određenoj hrani, kao što je sušeno voće i dodaci prehrani, nađen je benzo(a)piren, ali na temelju dostupnih podataka ne mogu se donijeti zaključci o tome koje su razine razumno ostvarive. Potrebna su dodatna istraživanja da bi se razjasnilo koje su razine razumno ostvarive u toj hrani. U međuvremenu treba primjenjivati najveće dopuštene količine za benzo(a)piren u relevantnim sastojcima, kao što su ulja i masti koje se koriste u dodacima prehrani.

(63)

Najveće dopuštene količine za PAH i primjerenost utvrđivanja najveće dopuštene količine za PAH u kakao maslacu treba preispitati do 1. travnja 2007., uzimajući u obzir napredak u znanstvenim i tehnološkim spoznajama u pogledu pojave benzo(a)pirena i drugih kancerogenih PAH-a u hrani.

(64)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

(a)

promjene koncentracije kontaminanta uzrokovane postupcima sušenja ili razrjeđivanja;

(b)

promjene koncentracije kontaminanta uzrokovane preradom;

(c)

relativni omjeri sastojaka u proizvodu;

(d)

analitička granica kvantifikacije.

(a)

nije namijenjena za izravnu prehranu ljudi ili korištenje kao sastojak hrane;

(b)

je u skladu s najvećim dopuštenim količinama kontaminanta utvrđenim u točkama 2.1.1., 2.1.2., 2.1.4. i 2.1.7. Priloga;

(c)

je podvrgnuta obradi koja uključuje sortiranje ili drugu fizikalnu obradu, te ako nakon te obrade najveće dopuštene količine utvrđene u točkama 2.1.3., 2.1.5. i 2.1.6. Priloga nisu premašene, a ta obrada nema za posljedicu druge štetne ostatke;

(d)

je pri označivanju jasno naznačena njena uporaba uz navod „proizvod mora biti podvrgnut sortiranju ili drugoj fizikalnoj obradi da bi se smanjila kontaminacija aflatoksinima prije uporabe za prehranu ljudi ili uporabe kao sastojak hrane”. Taj se navod mora nalaziti na oznaci svake pojedine vreće, kutije itd. ili na originalnom popratnom dokumentu. Identifikacijski kod pošiljke/serije mora biti neizbrisivo označen na svakoj pojedinoj vreći, kutiji itd. pošiljke i na originalnom popratnom dokumentu.

(a)

1. srpnja 2006. u pogledu najvećih dopuštenih količina za deoksinivalenol i zearalenon utvrđenih u točkama 2.4.1., 2.4.2., 2.4.4., 2.4.5., 2.4.6., 2.4.7., 2.5.1., 2.5.3., 2.5.5. i 2.5.7. Priloga;

(b)

1. srpnja 2007. u pogledu najvećih dopuštenih količina za deoksinivalenol i zearalenon utvrđenih u točkama 2.4.3., 2.5.2., 2.5.4., 2.5.6. i 2.5.8. Priloga;

(c)

1. listopada 2007. u pogledu najvećih dopuštenih količina za fumonizin B1 i B2 utvrđenih u točki 2.6. Priloga;

(d)

4. studenoga 2006. u pogledu najvećih dopuštenih količina za zbroj dioksina i dioksinima sličnih PCB-a utvrđenih u odjeljku 5. Priloga.