11/Sv. 131

HR

Službeni list Europske unije

134

L 302/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Nakon ispitnog postupka (prethodni ispitni postupak) Vijeće je Uredbom (EZ) br. 969/2000 (2) izmijenilo mjere izvorno uvedene Uredbom (EEZ) br. 3068/92 (3) na uvoz kalijevog klorida podrijetlom iz, inter alia, Rusije (postojeće mjere).

(2)

Komisija je u ožujku 2004., na vlastitu inicijativu, putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (4), pokrenula parcijalnu privremenu reviziju postojećih mjera, da bi ispitala trebaju li se one izmijeniti zbog proširenja Europske unije na 25 država članica 1. svibnja 2004. (proširenje).

(3)

Rezultati te parcijalne privremene revizije su pokazali da je bilo u interesu Zajednice da omogući privremenu prilagodbu postojećih mjera kako bi izbjegla iznenadan i pretjerano negativan utjecaj na uvoznike i korisnike iz deset novih država članica odmah nakon proširenja.

(4)

U tu svrhu je u svibnju 2004. Komisija Uredbom (EZ) br. 1002/2004 (5) prihvatila obveze koje su preuzela dva proizvođača izvoznika iz Rusije, i to JSC Silvinit i JSC Uralkali na razdoblje od jedne godine. U lipnju 2005. su Uredbom Komisije (EZ) br. 858/2005 (6) prihvaćene nove obveze koje su preuzela dva proizvođača izvoznika iz Rusije, a koje prestaju biti na snazi 13. travnja 2006. Povrh toga je Uredbom (EZ) br. 992/2004 (7) izmijenjena Uredba (EEZ) br. 3068/92 kako bi se omogućilo izuzeće od antidampinških pristojba uvedenih Uredbom (EEZ) br. 3068/92 na uvoz u skladu s preuzetim obvezama.

(5)

Također treba napomenuti da svako upućivanje na „Zajednicu” ili „Zajednicu 15” u trenutačnoj Uredbi podrazumijeva, osim ako je drukčije određeno, Zajednicu neposredno prije proširenja.

(6)

U siječnju 2004. su od JSC Silvinit i JSC Uralkali (podnositelji zahtjeva) zaprimljeni zasebni zahtjevi za pojedinačne parcijalne privremene revizije postojećih mjera u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(7)

Podnositelji zahtjeva su naveli i pružili dostatne dokaze prima facie da bi usporedba uobičajene vrijednosti koja se temelji na njihovim vlastitim troškovima/domaćim cijenama i njihovim izvoznim cijenama za Zajednicu dovela do uklanjanja dampinga. Stoga, daljnja primjena postojećih mjera na postojećim razinama, koje su se temeljile na prethodno ustanovljenoj razini dampinga više nisu potrebne za uklanjanje učinka dampinga.

(8)

Utvrdivši, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, da postoje dostatni dokazi za pokretanje parcijalnih privremenih revizija, Komisija je objavila obavijesti o pokretanju i započela ispitni postupak (8).

(9)

Ispitni postupak je ograničen na damping i obuhvatio je razdoblje od 1. travnja 2003. do 30. ožujka 2004. (razdoblje ispitnog postupka ili RIP).

(10)

Komisija je službeno obavijestila predstavnike zemlje izvoznice, podnositelje zahtjeva i industriju Zajednice o pokretanju privremenih revizija i dala mogućnost svim stranama kojih se to izravno tiče da pisanim putem iznesu svoje stavove te da zatraže raspravu. Komisija je također poslala upitnike podnositeljima zahtjeva. Primljeni su odgovori na upitnike od podnositelja zahtjeva i od trgovca izvoznika iz Rusije koji je povezan s jednim od trgovačkih društava koje je podnositelj zahtjeva.

(11)

Komisija je prikupila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga i obavila posjete radi provjere odgovora na upitnik u prostorijama sljedećih trgovačkih društava:

(12)

Proizvod je isti kao u prethodnom ispitnom postupku, tj. kalijev klorid (potaša ili KCl) i obično se koristi kao poljoprivredno gnojivo, izravno, pomiješan s drugim gnojivima ili nakon pretvaranja u kompleksno gnojivo poznato kao NPK (dušik, fosfor, kalij). Sadržaj kalija je promjenljiv i izražava se kao postotak težine kalijevog oksida (K2O) u suhom bezvodnom proizvodu. Koristi se i kao sirovina u proizvodnji određenih industrijskih i farmaceutskih proizvoda.

(13)

Potaša se obično prodaje ili u standardnom obliku, obliku praha (standardna potaša), ili u drugom nestandardnom obliku koji uključuje i granulirani oblik, ali nije ograničen na njega (potaša u granulama). Proizvod se obično razvrstava u tri osnovne kategorije na temelju udjela K2O:

(14)

Podsjeća se da je u prethodnom ispitnom postupku utvrđeno da uvoz određenih specijalnih smjesa ili mješavina s neuobičajeno visokim udjelom potaše koje ne potpadaju niti pod jednu od gore navedenih oznaka KN za potašu, treba također smatrati dotičnim proizvodom. Ovaj je zaključak donesen zbog toga što takve smjese i mješavine dijele ista osnovna fizikalna i kemijska svojstva i imaju iste uporabe kao gore spomenute osnovne kategorije. Sukladno tome, smjese ili mješavine koje potpadaju pod oznake KN ex 3105 20 10, ex 3105 20 90, ex 3105 60 90, ex 3105 90 91 i ex 3105 90 99, su također uključene u trenutačni ispitni postupak i čine dio dotičnog proizvoda.

(15)

S obzirom na to da nije bilo nikakve razlike u fizikalnim ili kemijskim svojstvima među proizvodima izvezenima iz Rusije u Zajednicu i proizvodima proizvedenima u Rusiji i prodavanima na ruskom domaćem tržištu, utvrđeno je da ih za potrebe trenutačnog ispitnog postupka treba smatrati istovjetnim proizvodima.

(16)

Što se tiče određivanja uobičajene vrijednosti, prvo je bilo ustanovljeno je li ukupni obujam ukupne domaće prodaje istovjetnog proizvoda svakog podnositelja zahtjeva bio reprezentativan u usporedbi s ukupnim obujmom njihovog izvoza u Zajednicu. U skladu s člankom 2. stavkom 2. Osnovne uredbe, domaća prodaja se smatra reprezentativnom kada obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda svakog podnositelja zahtjeva predstavlja najmanje 5 % njihovog ukupnog obujma izvoza u Zajednicu tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga je za oba podnositelja zahtjeva utvrđeno da je ukupna domaća prodaja dotičnog proizvoda tijekom RIP-a obavljena u reprezentativnim količinama.

(17)

Nakon toga je, definiranjem tipova proizvoda u skladu s oznakama TARIC-a pod kojima je proizvod razvrstan (tj. prema standardnom razredu ili nestandardnom razredu, uključujući i granulirani) i prema pakiranja ili obliku u kojem je otpremljen, (tj. u rasutom stanju, u vrećama ili u kontejnerima), napravljena analiza da bi se utvrdilo je li domaća prodaja svakog tipa proizvoda bila reprezentativna. Domaća prodaja određenog tipa proizvoda smatrala se dovoljno reprezentativnom kada je ukupni obujam domaće prodaje tog tipa tijekom RIP-a predstavljao 5 % ili više ukupnog obujma prodaje usporedivog tipa proizvoda koji je izvezen u Zajednicu.

(18)

Tom analizom je utvrđeno da je jedan proizvođač izvoznik, JSC Silvinit, prodao samo jedan izvezeni tip proizvoda u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu. Za drugog je proizvođača izvoznika, JSC Uralkali, utvrđeno da su svi izvezeni tipovi proizvoda bili prodani u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu.

(19)

Također je ispitano može li se za domaću prodaju svakog tipa proizvoda smatrati da je obavljena u uobičajenom tijeku trgovine, utvrđivanjem udjela profitabilne prodaje nezavisnim kupcima dotičnog tipa.

(20)

U tom je smislu utvrđeno da su domaće prodajne cijene trgovačkog društva JSC Uralkali za tip proizvoda izvezen u Zajednicu koji se najbolje prodavao (izvozni tip koji se najbolje prodavao), koji predstavlja preko 99 % tog izvoza, pokazale neuobičajena kretanja tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ustanovljeno je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka 77 % domaće prodaje izvoznog tipa koji se najbolje prodavao bilo prodano jednom kupcu u Rusiji i da se prodajna cijena za tog određenog kupca u roku jednog mjeseca u sredini razdoblja ispitnog postupka i više nego udvostručila. Cijene za isti tip proizvoda koji se prodavao drugim domaćim kupcima također su istodobno porasle, ali samo za maržu od oko 40 %. Ispitivanje porasta cijena za druge tipove potaše koji su se prodavali na domaćem tržištu, pokazalo je sličan porast cijene od oko 40 % tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(21)

S obzirom na to posebno stanje na tržištu s obzirom na određivanje cijena za ključni tip proizvoda koje su se koristile za izračun dampinške marže, sukladno članku 2. stavku 3. osnovne uredbe, smatra se da takva prodaja ne omogućava primjerenu usporedbu. S obzirom na značaj takve prodaje u obujmu domaće prodaje dotičnog tipa, kao i važnost tog tipa u ukupnom obujmu izvoza potaše koju je u Zajednicu izvezlo dotično trgovačko društvo, smatra se razumnim zanemariti tu određenu prodaju dotičnome kupcu. Za ostatak domaće prodaje tog tipa proizvoda drugim kupcima utvrđeno je da je bila ispod praga od 5 %, koji se smatra potrebnim da bi je se moglo smatrati reprezentativnom. U skladu s tim, uobičajena vrijednost je za taj tip proizvoda izračunata na temelju troška proizvodnje dotičnog proizvođača izvoznika, kojima je dodan razuman iznos za troškove prodaje, opće i administrativne troškove, te dobit. Iznosi za troškove prodaje, opće i administrativne troškove, te za dobit, temeljeni su na stvarnim podacima koji se odnose na proizvodnju i prodaju, u uobičajenom tijeku trgovine, istovjetnog proizvoda proizvođača izvoznika nad kojim se provodi ispitni postupak, u skladu s prvom rečenicom članka 2. stavka 6. Osnovne uredbe.

(22)

Trgovačko društvo Uralkali je tvrdilo da „posebno stanje na tržištu” iz članka 2. stavka 3. osnovne uredbe nije primjenjivo na prodaju dotičnog proizvoda dotičnome kupcu i da je zbog toga za utvrđivanje uobičajene vrijednosti trebalo koristiti domaće cijene za dotični tip proizvoda. S tim u vezi tvrdilo se i. da se odredba članka 2. stavka 3. osnovne uredbe ne bi primjenjivala u slučaju „cijena koje su umjetno visoke” i ii. da posebni uvjeti koji vrijede za samo jednog određenog kupca ne mogu činiti „posebno stanje na tržištu” za rusko domaće tržište kao cjelinu. K tome, tvrdilo se da su dotične cijene proizašle iz „tržišnih snaga” i da odražavaju „stvarno stanje na tržištu”.

(23)

U vezi s gore navedenim treba napomenuti da posebna stanja na tržištu koja se navode u članku 2. stavku 3. Osnovne uredbe nisu sveobuhvatna i da se posebnosti tržišta trebaju procjenjivati, inter alia, u svjetlu razlika u cijenama i kretanja cijena, a ne samo na temelju apsolutne razine cijena. U ovom slučaju su i prodajne transakcije s niskom cijenom, i prodajne transakcije s visokom cijenom, bile isključene iz izračuna, jer nisu odražavale razinu cijena trajne prirode, a budući da te cijene nisu odražavale tržišne snage kao takve, takva kretanja nisu utvrđena ni za bilo koji drugi tip proizvoda i ni za bilo kojeg drugog kupca trgovačkog društva Uralkali. Kao drugo, članak 2. stavak 3. Osnovne uredbe predviđa da se uobičajena vrijednost može izračunati u situacijama kada „…zbog posebnog stanja na tržištu takva prodaja ne omogućava primjerenu usporedbu…”. Ovo jasno omogućava da se, kao u trenutačnoj situaciji, prodaja kupcu, za koju se smatra da ne omogućava primjerenu usporedbu, ne uzima u obzir kao temelj za utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Ovaj zaključak se ne odnosi na rusko tržište kao cjelinu, već na tu prodaju trgovačkog društva Uralkali.

(24)

Što se tiče trgovačkog društva JSC Silvinit, u kojem je obujam prodaje jednog tipa proizvoda koji je prodan po neto cijeni jednakoj ili iznad jediničnog troška, predstavljao više od 80 % ukupnog obujma prodaje tog tipa i u kojem je ponderirana prosječna cijena tog tipa bila jednaka ili iznad prilagođenog jediničnog troška, uobičajena vrijednost je temeljena na stvarnoj domaćoj cijeni koja je izračunata kao ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje tog tipa proizvoda koja je obavljena tijekom RIP-a, bez obzira na to je li ta prodaja bila profitabilna ili ne.

(25)

Za drugi tip proizvoda trgovačkog društva JSC Silvinit, koji je bio prodavan u nedostatnim količinama da bi domaće cijene mogle biti primjereni temelj za utvrđivanje uobičajene vrijednosti, morala se koristiti druga metoda. U ovom slučaju je korištena izračunana uobičajena vrijednost u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe. Uobičajena vrijednost je izračunata tako da su prilagođenom jediničnom trošku izvoznog tipa dodani razuman postotak za troškove prodaje, opće i administrativne troškove, te razumna profitna marža, na temelju stvarnih podataka koji se odnose na proizvodnju i prodaju u uobičajenom tijeku trgovine istovjetnog proizvoda od strane proizvođača izvoznika nad kojim se provodi ispitni postupak, u skladu s prvom rečenicom članka 2. stavka 6. Osnovne uredbe.

(26)

Trgovačko društvo Uralkali je tvrdilo da profitna marža koja se koristila u izračunu uobičajene vrijednosti nije pravilno uzela u obzir prilagodbe troškova plina, jer su dobici koji su korišteni za izračun uobičajene vrijednosti bili izvedeni iz računa trgovačkog društva prije prilagodba. Ipak, ta se primjedba ne može prihvatiti budući da se u skladu s podnaslovom članka 2. stavka 6. Osnovne uredbe, za izračun uobičajene vrijednosti trebaju koristiti stvarni iznosi dobiti koju je trgovačko društvo ostvarilo na domaćem tržištu.

(27)

Što se tiče energetskih troškova kao što su električna energija i plin koji se koriste u rudarstvu i proizvodnim procesima dotičnog proizvoda, ispitnim postupkom je utvrđeno da ti troškovi čine značajan udio u ukupnom trošku proizvodnje proizvođača potaše, ne samo u Rusiji već i u drugim zemljama proizvođačima. S tim u vezi je industrija Zajednice navela da jedinični trošak električne energije i plina, koji su ruska trgovačka društva platila dobavljačima komunalnih usluga, nije razumno odrazio stvarni trošak proizvodnje kupljene električne energije i plina.

(28)

S obzirom na te navode, u trenutačnom se slučaju smatralo primjerenim usporediti jedinične troškove nabave energije podnositelja zahtjeva usporede i troškove drugog velikog proizvođača potaše sa sličnim proizvodnim metodama, razinom proizvodnje i sličnim prirodnim prednostima. Kako u Rusiji nema drugih proizvođača potaše, ti su podaci zatraženi i dobiveni od velikog proizvođača potaše u Kanadi.

(29)

Dobiveni podaci su pokazali da su energetski zahtjevi kanadskog proizvođača bili slični onima ruskog proizvođača, podnositelja zahtjeva, i da su električna energija i plin koje je kupilo to trgovačko društvo dobiveni iz domaćih hidroelektrana i plinskih polja, kao i električna energija i plin koje su koristila ruska trgovačka društva. Usporedba je pokazala da jedinični troškovi električne energije koje je platio kanadski proizvođač, nisu bili previše različiti od onih koje su platili ruski proizvođači.

(30)

Što se tiče opskrbe plinom, na temelju podataka iz objavljenog godišnjeg izvješća za 2003. ruskog dobavljača plina OAO Gazprom (čiji je regionalni distributer također i dobavljač za dotične proizvođače izvoznike), utvrđeno je da je domaća cijena plina koju su platila oba ruska proizvođača iznosila otprilike petinu izvozne cijene iz Rusije. Isto izvješće jasno navodi da „OAO Gazprom na domaćem tržištu nije ostvario nikakvu dobit”. Kako nema dostupnih službenih informacija o profitabilnosti ruskih domaćih cijena plina, navodi izvora iz ruske vlade koji su objavljeni u tisku, zajedno s podacima koji su dobiveni od specijaliziranih izvora informacija o tržištu i internetskih stranica vlade, uvelike upućuju na to da su cijene plina koje su zaračunate domaćim kupcima bile daleko od razina povrata troškova. K tome, cijena plina koju su platila oba ruska proizvođača bila je značajno niža od cijene plina koju su platili kanadski proizvođači.

(31)

Zbog toga se u pogledu gore navedenoga smatra da cijene koje je regionalni ruski dobavljač plina zaračunao ruskim proizvođačima potaše u razdoblju ispitnog postupka nisu mogle razumno odražavati troškove povezane s proizvodnjom plina, kada se usporede s izvoznom cijenom plina iz Rusije i cijenom kanadskog dobavljača plina velikome industrijskom korisniku u Kanadi. Zbog toga je sukladno članku 2. stavku 5. Osnovne uredbe izvršena prilagodba troška proizvodnje za svakog podnositelja zahtjeva. U nedostatku bilo kakve opravdane osnove, ta je prilagodba izvršena korištenjem informacija u vezi s cijenom plina za izvoz, neto troškovima prijevoza, carinskim izvoznim porezom, porezom na dodanu vrijednost i trošarinom.

(32)

S tim u vezi, jedan od podnositelja zahtjeva je upozorio da su naknade za plin bili ispravno prikazane u njegovim računovodstvenim podacima, te stoga prilagodba u skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe nije opravdana. Kao odgovor na taj argument nije sporno da je trgovačko društvo ispravno evidentiralo zaračunane cijene koje je platilo, međutim prilagodba se opravdava činjenicom da cijena kupljenog plina objektivno ne odražava troškove proizvodnje i distribucije plina.

(33)

Što se tiče prilagodbe troška plina, ruska nadležna tijela su navela da Komisija nije uzela u obzir razliku u troškovima prijevoza između plina prodanog na domaćem tržištu za industrijsku namjenu i plina prodanog za izvoz. Treba podsjetiti (vidjeti uvodnu izjavu 31.) da je usporedba koja je dovela do prilagodbe izvršena između cijena plina koje su trgovačka društva stvarno platila i izvoznih cijena koje je ruski dobavljač plina OAO Gazprom zaračunao za izvoz iz Rusije, neto troškova prijevoza, carinskog poreza na izvoz, poreza na dodanu vrijednost i trošarine. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(34)

Jedan od podnositelja zahtjeva je naveo da je imao značajno niže jedinične troškove proizvodnje tijekom prve četvrtine 2004. (tj. zadnje četvrtine razdoblja ispitnog postupka), zbog povećane učinkovitosti i nižih troškova održavanja, te da taj niži jedinični trošak treba smatrati temeljem za troškove proizvodnje za cijelo razdoblje ispitnog postupka. Taj tvrdnja nije prihvaćena, jer je primjereni temelj za utvrđivanje takvih troškova cijelo razdoblje ispitnog postupka, a ne troškovi koji nastanu u izvanrednom, kraćem razdoblju.

(35)

Što se troška proizvodnje tiče, industrija Zajednice je navela da amortizaciju osnovnih sredstava, za potrebe troška proizvodnje podnositelja zahtjeva, treba temeljiti na troškovima zamjene takvih sredstava (npr. nova rudarska okna i strojevi itd.). S tim u vezi se tvrdilo da amortizacija koja se uobičajeno temelji na nabavnoj (povijesnoj) vrijednosti osnovnih sredstava, u skladu s člankom 2. stavkom 5. ne bi objektivno odražavala troškove povezane s proizvodnjom dotičnog proizvoda. Stoga je navedeno da je potrebna uzlazna prilagodba troškova ruskih proizvođača.

(36)

U vezi s tom tvrdnjom napominje se da su amortizacija temeljena na nabavnoj vrijednosti i preostali gospodarski vijek trajanja osnovnih sredstava bili u skladu s računovodstvenom praksom u rudarskoj industriji. Zbog toga je, u svrhu utvrđivanja je li amortizacija uključena u podatke o trošku proizvodnje objektivno odražavala troškove povezane s proizvodnjom dotičnog proizvoda, ispitni postupak usmjeren na način na koji je utvrđena povijesna vrijednost sredstava.

(37)

S tim u vezi, terenski posjeti radi provjere ruskim proizvođačima su pokazali da je izvorna vrijednost njihovih sredstava bila određena na temelju procjena koje su izvedene tijekom postupka privatizacije 1993. godine. Te vrijednosti sredstava su nakon toga bile revidirane između 1993. i 1997. kao posljedica primjene „revalorizacijskih koeficijenata”, koje je ruska vlada uvela kako bi riješila problem hiperinflacije. Krajem 1997., nakon Odluke ruske vlade, nezavisni procjenitelji su proveli nezavisnu procjenu sredstava. Pri utvrđivanju tih vrijednosti sredstava usvojena su tri osnovna kriterija, od kojih je jedan bio zamjenska vrijednost sredstva. Rezultati tih nezavisnih procjena prikazani su u bilancama podnositelja zahtjeva iz 1998. godine.

(38)

Međutim, unatoč ovoj uzlaznoj procjeni izvornih vrijednosti, napomenuto je da je vrijednost sredstava podnositelja zahtjeva, kada je izražena kao omjer proizvodnje prema vrijednosti sredstava, još uvijek značajno niža od vrijednosti sredstava trgovačkih društava koja čine industriju Zajednice i velikog kanadskog proizvođača sa sličnim kapacitetom vađenja rudače i proizvodnim kapacitetom. Takva procjena, međutim, ne uzima u obzir zastarjelost i nižu tehnološku razinu sredstava ruskih proizvođača nabavljenih prije privatizacije 1993. godine.

(39)

Stoga se, u nedostatku materijalnih dokaza koji bi pokazali da amortizacija nije bila ispravno prikazana u računima proizvođača izvoznika, trenutačno se ne smatra mogućim da se izvrše bilo kakve prilagodbe troškova amortizacije u podacima o troškovima proizvodnje koji su korišteni za utvrđivanje uobičajene vrijednosti podnositelja zahtjeva.

(40)

Industrija zajednice je također navela da alokacija troškova zaštite okoliša koji su usporedivi s onima koje snose proizvođači Zajednice, također treba biti uračunata u izračun troškova proizvodnje. Utvrđeno je da su za podnositelje zahtjeva nastali ti troškovi i oni su ih uračunali u izračun troškova proizvodnje. U vezi s time treba li udio ili visina takvih troškova biti slična onoj proizvođača Zajednice, smatra se da sve dok podnositelji zahtjeva zadovoljavaju razine zaštite okoliša koje su propisale ruska nadležna tijela i sve dok su troškovi povezani s tim zadovoljavanjem razina ispravno navedeni u njihovoj evidenciji, nije potrebna prilagodba. Budući da je utvrđeno da je to slučaj kod oba podnositelja zahtjeva, nije opravdana prilagodba za troškove zaštite okoliša.

(41)

U vezi s trgovačkim društvom Silvinit, utvrđeno je da se najveći dio njegove prodaje potaše Zajednici tijekom razdoblja ispitnog postupka obavljao preko nepovezanog švicarskog trgovačkog društva. Za potrebe trenutačnog ispitnog postupka i sukladno članku 2. stavku 8. osnovne uredbe, cijene koje je to trgovačko društvo platilo ili treba platiti Silvinitu, uzete su kao temelj za izračun izvozne cijene.

(42)

Međutim, utvrđeno je da su putem International Potash Company (IPC), ruskog trgovačkog društva koje je povezano s Silvinitom, obavljene dvije transakcije povezanom trgovačkom društvu u Belgiji koje se zove Ferchimex AS (Ferchimex), koje je prerađivalo uvezenu potašu u proizvod koji ne podliježe ispitnom postupku. U skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe, cijene koje je IPC zaračunavao Ferimexu mogu se zanemariti ako se smatraju nepouzdanima. Napominje se da su za obje transakcije prodajne cijene za Ferchimex bile slične cijeni za isti tip koji se prodavao nezavisnim kupcima u Zajednici. Osim toga, obje transakcije su se odnosile samo na male količine. Stoga su obje bile uključene u ukupno određivanje izvozne cijene.

(43)

U vezi s trgovačkim društvom Urakali utvrđeno je da je sva njegova prodaja potaše u Zajednicu tijekom razdoblja ispitnog postupka obavljana izravno trgovcu smještenom na Cipru, čije je ime Fertexim Ltd i koji je djelovao kao isključivi distributer za Uralkali. Za takvu prodaju je izvozna cijena utvrđena u skladu s člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe, tj. na temelju cijena koje je Fertexim stvarno platio ili ih treba platiti.

(44)

Uobičajena vrijednost i izvozne cijene za oba podnositelja zahtjeva su uspoređene na temelju franko tvornice. Radi primjerene usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, izvršena je naknada za razlike koje utječu na usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe.

(45)

U skladu s tim, odobrene su naknade za razlike vezano uz popuste, prijevoz, osiguranje, manipuliranje, utovar i popratne troškove, pakiranje i troškove kredita, kada je to bilo primjenjivo i potkrijepljeno dokazima.

(46)

U skladu s člankom 2. stavkom 11. Osnovne uredbe, prilagođeni ponderirani prosjek uobičajene vrijednosti po tipu proizvoda za svakog proizvođača izvoznika je uspoređen s prilagođenim ponderiranim prosjekom izvozne cijene svakog odgovarajućeg tipa dotičnog proizvoda koji je prodan Zajednici.

(47)

Usporedba je pokazala postojanje dampinga za oba dotična trgovačka društva, no na značajno nižim razinama od onih koje su prethodno utvrđene. Kao ponderirani prosjek svih tipova izvezenih u Zajednicu, izražen kao postotak ukupne cijene CIF na granici Zajednice, neocarinjeno, dampinške marže su kako slijedi:

(48)

U skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe, izvršena je analiza kako bi se utvrdilo jesu li se okolnosti u vezi s dampingom značajno promijenile i može li se za bilo koju promjenu reći da je trajne prirode. S tim u vezi je utvrđeno da promjena u dampinškoj marži proizlazi iz snižavanja uobičajenih vrijednosti podnositelja zahtjeva.

(49)

U vezi s tim treba napomenuti da je u trenutačnom ispitnom postupku uobičajena vrijednost utvrđena na temelju troškova i cijena podnositelja zahtjeva. Osim toga, suprotno nalazima u prethodnom ispitnom postupku, domaća potrošnja potaše je stabilno rasla u posljednjih nekoliko godina i ukupno su, domaće prodajne cijene oba ruska proizvođača profitabilne.

(50)

Što se tiče trajne prirode izvoznih prodajnih cijena na drugim tržištima osim Zajednice, niti jedan podnositelj zahtjeva nije mogao pružiti detaljne podatke o pojedinačnim transakcijama na razini proizvođača. Zbirni podaci su ipak osigurani na temelju odredišne zemlje i tipa proizvoda. To se smatralo dostatnim za potrebe trenutačne parcijalne privremene revizije, jer točno određivanje prodajnih cijena na tim tržištima nije obavezno. U nedostatku detaljnih podataka i s obzirom na i. raznovrsnost uvjeta isporuke koji se koriste za takvu prodaju (primjerice CIF, FOB, FCA itd.), ii. različite logističke dogovore i kombinacije (primjerice, željeznicom i morem, samo željeznicom itd.), iii. razlike u udaljenostima i u troškovima prijevoza i troškovima manipuliranja do različitih odredišta u Aziji, Južnoj Americi, Komisija nije mogla točno odrediti prodajne cijene za svaku zemlju. Ipak, postojale su naznake da su razine prodajnih cijena za tržišta izvan Zajednice, dodajući troškove prijevoza, bile istog reda veličina kao prodaja Zajednici.

(51)

S obzirom na sve te čimbenike, smatra se primjerenim izmijeniti postojeće mjere u onoj mjeri u kojoj se tiču podnositelja zahtjeva, snižavanjem dampinških marža na razine onih koje su utvrđene u trenutačnom ispitnom postupku.

(52)

U skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, iznos antidampinških pristojba ne smije premašiti marže dampinga koje su utvrđene, ali one trebaju biti niže od tih marža ako bi takve niže pristojbe bile dovoljne za uklanjanje štete za industriju Zajednice. Kako su postojeće pristojbe za podnositelje zahtjeva izračunate na temelju dampinških marža i kako su nove dampinške marže niže od onih koje su prethodno izračunate, pristojbe se trebaju uskladiti s nižim dampinškim maržama koje su utvrđene u ovom ispitnom postupku, to jest 23 % za JSC Silvinit i 12,3 % za JSC Uralkali.

(53)

Zainteresirane strane su obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti izmjenu antidampinških pristojba koje su izvorno uvedene Uredbom (EEZ) br. 3068/92. Dana im je mogućnost da iznesu primjedbe i zatraže raspravu. Sve zaprimljene primjedbe su, prema potrebi, uzete u obzir.

(54)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih se namjeravalo preporučiti izmjenu antidampinških pristojba koje su izvorno uvedene Uredbom (EEZ) br. 3068/92, oba podnositelja zahtjeva su ponudila preuzeti obveze u vezi cijene u skladu s člankom 8. stavkom 1. osnovne uredbe.

(55)

Komisija je Odlukom 2005/802/EZ (9) prihvatila obveze koje su ponudili preuzeti podnositelji zahtjeva. Razlozi za prihvaćanje tih preuzetih obveza su izloženi u toj Odluci.

(56)

Postojeće mjere su primjenjive na osam oznaka KN i sastoje se od fiksnih iznosa od 19,61 eura po toni, do 40,63 eura po toni, ovisno o tipu proizvoda. Međutim, tijekom trenutačnog razdoblja ispitnog postupka utvrđeno je da je gotovo sav izvoz podnositelja zahtjeva u Zajednicu bio ograničen na tip proizvoda koji potpada pod jednu oznaku KN.

(57)

U skladu s tim, s obzirom na nedostatak informacija o drugim tipovima proizvoda i s obzirom na to da se određeni tip dotične potaše sada najviše prodaje, smatra se da je najrazumniji pristup za uvođenje izmijenjenih pristojba zamjena svih fiksnih iznosa jedinstvenom ad valorem pristojbom za sve tipove potaše koje proizvode podnositelji zahtjeva,

1.

Članak 1. se izmjenjuje kako slijedi:

2.

U članku 1.a, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Uvoz deklariran za puštanje u slobodan promet se izuzima od antidampinških pristojba uvedenih člankom 1., pod uvjetom da ga je proizvelo trgovačko društvo čije preuzimanje obveze je Komisija prihvatila i čiji su nazivi navedeni u Uredbi Komisije (EZ) br. 858/2005 i Odluci Komisije br. 2005/802/EZ, koje se povremeno izmjenjuju, te je uvezena u skladu s odredbama istih pravnih akata Komisije.”