32005L0055

DIREKTIVA 2005/55/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 28. rujna 2005.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s kompresijskim paljenjem, za primjenu u vozilima i emisije plinovitih onečišćujućih tvari iz motora s vanjskim izvorom paljenja koji kao gorivo koriste prirodni plin ili ukapljeni naftni plin za primjenu u vozilima

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 2.

Obveze država članica

1.   Za tipove motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin i tipove vozila koje pogone motori s kompresijskim paljenjem ili motori na plin, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi utvrđeni u prilozima I. do VIII., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti utvrđene u retku A tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

2.   Osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi utvrđeni u prilozima I. do VIII., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti utvrđene u retku A tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., s učinkom od 1. listopada 2003. i osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, za tipove motora na plin i tipove vozila koje pogoni motor na plin koji ne zadovoljavaju zahtjeve određene u prilozima I. do VIII., države članice će:

4.   Ako su zadovoljeni zahtjevi koji su navedeni u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B1 ili retku B2 ili dopuštene granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., zbog koji se odnose na plinovite onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima u emisijama iz motora, nijedna država članica ne može:

5.   S učinkom od 1. listopada 2005., za tipove motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin i tipove vozila koje pogone motori s kompresijskim paljenjem ili motori na plin koji ne zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u redu B1 ili redu B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

6.   S učinkom od 1. listopada 2006. i osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi utvrđeni u prilozima I. do VIII., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u redu B1 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

7.   S učinkom od 1. listopada 2008., za tipove motora s kompresijskim paljenjem ili motora na plin i tipove vozila koje pogoni motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin koji ne zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

8.   S učinkom od 1. listopada 2009. i osim u slučaju vozila i motora koji su namijenjeni izvozu u treće zemlje ili zamjenskih motora za vozila u uporabi, gdje nisu zadovoljeni zahtjevi navedeni u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., a posebno gdje emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica i zacrnjenje dima iz motora ne zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., države članice će:

9.   U skladu sa stavkom 4., motor koji zadovoljava zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII., i posebno, zadovoljava granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., smatra se da zadovoljava zahtjeve navedene u stavcima 1., 2. i 3.

U skladu sa stavkom 4., motor koji zadovoljava zahtjeve navedene u prilozima I. do VIII. i u člancima 3. i 4., i posebno, zadovoljava granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., smatra se da zadovoljava zahtjeve navedene u stavcima 1. do 3. i 5. do 8.

10.   Za motore s kompresijskim paljenjem ili motore na plin koji moraju zadovoljavati granične vrijednosti navedene u odjeljku 6.2.1. Priloga I. prema sustavu homologacije tipa, vrijedi sljedeće:

pod svim nasumce izabranim uvjetima opterećenja, koja pripadaju određenom području ispitivanja, a s izuzetkom određenih uvjeta rada motora koji nisu podložni takvoj odredbi, emisije koje su uzorkovane tijekom vremenskog trajanja kratkog poput 30 sekundi ne smiju prekoračiti za više od 100 % granične vrijednosti koje su navedene u recima B2 i C, tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I. Područje ispitivanja za koje vrijedi postotak koji se ne smije prekoračiti, izuzeti uvjeti rada motora i drugi odgovarajući uvjeti moraju se odrediti u skladu s postupkom navedenim u članku 7., stavku 1.

Članak 3.

Trajnost sustava za kontrolu emisija

1.   Od 1. listopada 2005., za nove homologacije tipa, i od 1. listopada 2006., za sve homologacije tipa, proizvođač mora dokazati da motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin koji je homologiran pozivanjem na granične vrijednosti navedene u retku B1 ili B2 ili retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I. treba zadovoljavati one granične vrijednosti za vijek trajanja od:

Od 1. listopada 2005., za nove tipove, i od 1. listopada 2006., za sve tipove, homologacije koje se dodjeljuju vozilima također će zahtijevati potvrđivanje ispravnog rada uređaja za kontrolu emisija tijekom uobičajenog vijeka vozila u normalnim uvjetima korištenja (sukladnost vozila u uporabi koja su ispravno održavana i korištena).

2.   Mjere za provedbu stavka 1. moraju se donijeti najkasnije do 28. prosinca 2005.

Članak 4.

Sustavi ugrađene dijagnostike

1.   Od 1. listopada 2005. za nove homologacije vozila i od 1. listopada 2006. za sve homologacije, na motor s kompresijskim paljenjem koji je homologiran prema graničnim vrijednostima za emisije, navedene u retku B1 ili retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I. ili na vozilo koje pogoni takav motor, mora se ugraditi sustav ugrađene dijagnostike (OBD) koji signalizira prisutnost greške vozaču ako su prekoračene OBD granične vrijednosti, navedene u retku B1 ili retku C tablice u stavku 3.

U slučaju sustava za naknadnu obradu (pročišćavanje) ispušnih plinova, OBD sustav može pratiti svako značajno funkcionalno oštećenje bilo kojeg od sljedećeg:

2.   Od 1. listopada 2008. za nove homologacije i od 1. listopada 2009. za sve homologacije, na motor s kompresijskim paljenjem ili motor na plin koji je homologiran prema graničnim vrijednostima za emisije navedenima u redu B2 ili redu C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I., ili na vozilo koje je pokretano takvim motorom, mora se ugraditi OBD sustav koji signalizira prisutnost greške vozaču ako su prekoračene OBD granične vrijednosti, navedene u retku B2 ili retku C tablice u stavku 3.

OBD sustav također uključuje vezni sklop između elektroničke upravljačke jedinice motora (EECU) i bilo kojeg drugog motora ili električnih ili elektroničkih sustava vozila koji omogućavaju unos podataka u EECU ili primaju izlazne podatke od EECU i koji utječu na ispravno funkcioniranje sustava za kontrolu emisije, kao što je vezni sklop između EECU i elektroničke upravljačke jedinice prijenosnika snage.

3.   OBD granične vrijednosti su sljedeće:

4.   Potpun i stalan pristup OBD podacima mora se omogućiti u svrhu ispitivanja, dijagnoze, servisiranja i popravka, u skladu s odgovarajućim odredbama Direktive 70/220/EEZ i odredbama u vezi sa zamjenskm dijelovima, pazeći na kompatibilnost s OBD sustavima.

5.   Mjere za provedbu stavaka 1., 2. i 3. moraju se donijeti najkasnije do 28. prosinca 2005.

Članak 5.

Sustavi za kontrolu emisija koji koriste potrošne reagense

U definiranju mjera koje su potrebne za provedbu članka 4., kao što je predviđeno člankom 7., stavkom 1., Komisija će, ako je prikladno, uključiti tehničke mjere, da bi bio što manji rizik da sustavi za kontrolu emisija koriste potrošive reagense koji se neodgovarajuće održavaju u upotrebi. Pored toga se, ako je prikladno, uključuju mjere da bi se osiguralo da su emisije amonijaka zbog uporabe potrošnih reagensa svedene na najmanju moguću mjeru.

Članak 6.

Porezni poticaji

1.   Države članice mogu omogućiti porezne poticaje samo s obzirom na vozila koja zadovoljavaju ovu Direktivu. Takvi poticaji zadovoljavaju odredbe Ugovora te ili stavak 2. ili stavak 3. ovog članka.

2.   Poticaji se odnose na sva nova vozila koja se nude na prodaju na tržištu države članice, koja unaprijed zadovoljavaju granične vrijednosti navedene u retku B1 ili B2 tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I.

Oni prestaju vrijediti počevši od obavezne primjene graničnih vrijednosti u retku B1, kao što je utvrđeno člankom 2., stavkom 6. ili od obavezne primjene graničnih vrijednosti u retku B2, kao što je utvrđeno člankom 2., stavkom 8.

3.   Poticaji se odnose na sva nova vozila koja se nude na prodaju na tržištu države članice, koja zadovoljavaju dopuštene granične vrijednosti navedene u retku C tablica u odjeljku 6.2.1. Priloga I.

4.   Pored uvjeta navedenih u stavku 1., za svaki tip vozila, poticaji ne prekoračuju dodatni trošak tehničkih rješenja koja su uvedena da bi se osiguralo zadovoljavanje graničnih vrijednosti navedenih u retku B1 ili retku B2 ili dopuštenih graničnih vrijednosti navedenih u retku C tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I., te trošak njihove ugradnje na vozilo.

5.   Države članice obavješćuju Komisiju o planovima za pokretanje ili promjenu poreznih poticaja koji su navedeni u ovom članku, tako da joj se ostavi dovoljno vremena da može dostaviti svoje primjedbe.

Članak 7.

Mjere za provedbu i izmjene

1.   Mjere koje su potrebne za provedbu članka 2. stavka 10., članaka 3. i 4. ove Direktive, donosi Komisija, uz pomoć Odbora koji je utemeljen člankom 13., stavkom 1. Direktive 70/156/EEZ, u skladu s postupkom navedenim u članku 13., stavku 3. iste Direktive.

2.   Izmjene ove Direktive, koje su nužne za prilagođavanje znanstvenom i tehničkom napretku, donosi Komisija, uz pomoć odbora koji je utemeljen člankom 13., stavkom 1. Direktive 70/156/EEZ, u skladu s postupkom navedenim u članku 13., stavku 3. iste Direktive.

Članak 8.

Preispitivanje i izvješća

1.   Komisija preispituje potrebu za uvođenjem novih granica za emisije koja se primjenjuju na teška vozila i motore, u odnosu na onečišćivače koji još nisu regulirani. Preispitivanje se mora temeljiti na širem tržišnom uvođenju novih alternativnih goriva i uvođenju novih sustava osposobljenih za aditive za kontrolu emisija da bi se zadovoljile buduće norme utvrđene ovom Direktivom. Prema potrebi, Komisija podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Komisija treba podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavne prijedloge o daljnjim ograničenjima za NOx i emisije čestica za teška vozila.

Prema potrebi, ona treba istražiti je li nužno postavljanje dodatnog ograničenja za broj i veličinu čestica, i, ako jest, uključiti to u prijedloge.

3.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u pregovorima za svjetski usklađeni radni ciklus (WHDC).

4.   Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o zahtjevima za djelovanje ugrađenog mjernog sustava (OBM). Na temelju tog izvješća, Komisija, prema potrebi, podnosi prijedlog za mjere za obuhvaćanje tehničkih specifikacija i odgovarajućih priloga, da bi se omogućila homologacija za OBM sustave koji osiguravaju barem istovrijedne razine nadzora kao i OBD sustavi i koji su s njima usklađeni.

Članak 9.

Prenošenje

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 9. studenoga 2006.. Ako je donošenje provedbenih mjera navedenih u članku 7. odgođeno iza 28. prosinca 2005., države članice zadovoljavaju ovu obvezu datumom za prenošenje koji je predviđen u direktivi koja sadrži te provedbene mjere. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

One primjenjuju ove odredbe od 9. studenoga 2006. ili, ako je donošenje provedbenih mjera navedenih u članku 7. odgođeno iza 28. prosinca 2005., od datuma za prenošenje koji je određen u direktivi koja sadrži te provedbene mjere.

Kad države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također uključuju i izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanje na direktivu koja se stavlja izvan snage ovom Direktivom smatra upućivanjem na ovu Direktivu. Načine tog upućivanja kao i formulaciju navedene izjave određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog zakonodavstva donesenih u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Stavljanje izvan snage

Direktive navedene u Prilogu IX., dijelu A, stavljaju se izvan snage s učinkom od 9. studenoga 2006., bez obzira na obveze država članica s obzirom na vremenska ograničenja za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva navedenih u prilogu IX., dijelu B.

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu X.

Članak 11.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 12.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 108, 30.4.2004., str. 32.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 9. ožujka 2004. (SL C 102 E, 28.4.2004., str. 272.) i Odluka Vijeća od 19.9.2005.

(3)  SL L 36, 9.2.1988., str. 33. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(4)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2005/49/EZ (SL L 194, 26.7.2005., str. 12.).

(5)  SL L 295, 25.10.1991., str. 1.

(6)  SL L 44, 16.2.2000., str. 1.

(7)  SL L 107, 18.4.2001., str. 10.

(8)  SL L 76, 6.4.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2003/76/EZ (SL L 206, 15.8.2003., str. 29.).

(9)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

PRILOG I.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I KRATICE, ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA, SPECIFIKACIJE I ISPITIVANJA I SUKLADNOST PROIZVODNJE

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ova Direktiva primjenjuje se na plinovite onečišćivače i onečišćujućih krutih čestica iz svih motornih vozila koja su opremljena motorima s kompresijskim paljenjem i na plinovite onečišćivače iz svih motornih vozila koja su opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo koriste prirodni plin ili ukapljeni naftni plin, te na motore s kompresijskim paljenjem i motore s vanjskim izvorom paljenja kako je navedeno u članku 1., uz iznimku onih vozila kategorije N1, N2 i M2 kojima je dodijeljena homologacija tipa u skladu s Direktivom Vijeća 70/220/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjerama koje se poduzimaju protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila (1).

2.   DEFINICIJE I KRATICE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „ciklus ispitivanja” znači slijed ispitnih točaka, svake s definiranom brzinom vrtnje i zakretnim momentom motora koje motor mora proći u ustaljenim uvjetima rada (ESC ispitivanje) ili prijelaznim radnim uvjetima (ETC i ELR ispitivanje);

2.2.   „homologacija motora (porodice motora)” znači homologacija tipa motora (porodice motora) s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica;

2.3.   „Dieselov motor” znači motor koji radi na principu kompresijskog paljenja:

2.4.   „motor na plin” znači motor koji kao gorivo upotrebljava prirodni plin (PP) ili ukapljeni naftni plin (UNP);

2.5.   „tip motora” znači kategorija motora koji se bitno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su značajke motora definirane u Prilogu II. ovoj Direktivi;

2.6.   „porodica motora” znači proizvođačevo grupiranje motora koji po svojoj konstrukciji kako je definirano u Prilogu II., dodatku 2. ove Direktive, imaju slične značajke emisije ispuha; svi članovi te porodice moraju zadovoljavati primjenjive granične vrijednosti za emisiju;

2.7.   „osnovni motor” znači motor izabran iz određene porodice motora tako da njegove značajke emisije budu reprezentativne za cijelu tu porodicu motora;

2.8.   „plinoviti onečišćivači” su ugljični monoksid, ugljikovodici (uz pretpostavku omjera CH1,85 za dizelsko gorivo, CH2,525 za UNP i CH2,93 za prirodni plin (NMHC) te pretpostavljenu molekulu CH3O0,5 za Dieselove motore na etanol), metan (uz pretpostavku omjera CH4 za prirodni plin) i dušikove okside, a potonji je izražen u ekvivalentu dušikovog dioksida (NO2);

2.9.   „onečišćujuće čestice“ znači sav materijal sakupljen na određenom filtru nakon razrjeđivanja ispušnih plinova čistim filtriranim zrakom tako da temperatura ne prijeđe 325 K (52 °C);

2.10.   „dimljenje” znači čestice koje se zadržavaju u ispušnom struji ispušnih plinova Dieselovog motora i koje apsorbiraju, reflektiraju ili prelamaju svjetlost;

2.11.   „netosnaga” znači snaga u EZ kW dobivena na ispitnom stolu na kraju koljenastog vratila ili njezin ekvivalent, izmjerenu u skladu s EZ metodom mjerenja snage, kako je određeno u Direktivi Vijeća 80/1269/EEZ od 16. prosinca 1980. o usklađivanju zakonodavstva država članica koje se odnosi na snagu motora motornih vozila (2).

2.12.   „deklarirana najveća snaga (Pmax)” znači najveća snaga u EZ kW (netosnagu) kako je naveo proizvođač u svom zahtjevu za homologaciju tipa;

2.13.   „postotak opterećenja” znači udio najvećeg raspoloživog zakretnog momenta pri nekoj brzini vrtnje motora;

2.14.   „ESC ispitivanje” znači ciklus ispitivanja koji se sastoji od 13 ustaljenih faza koje je potrebno primijeniti u skladu s odjeljkom 6.2. ovog Priloga;

2.15.   „ELR ispitivanje” znači ciklus ispitivanja koji se sastoji od slijeda stupnjevanih promjena opterećenja uz stalne brzine vrtnje motora koje je potrebno primijeniti u skladu s odjeljkom 6.2. ovog Priloga;

2.16.   „ETC ispitivanje” znači ciklus ispitivanja koji se sastoji od 1 800 svake sekunde prijelaznih faza koje je potrebno primijeniti s skladu s odjeljkom 6.2. ovog Priloga;

2.17.   „područje brzine vrtnje rada motora” znači područje brzine vrtnje motora koje se najčešće upotrebljava za vrijeme uobičajenog rada motora, a koje se nalazi između niskih i visokih brzina, kako je određeno u Prilogu III. ovoj Direktivi;

2.18.   „niska brzina (nlo)” znači najniža brzina motora pri kojoj se postiže 50 % od najveće deklarirane snage motora;

2.19.   „visoka brzina (nhi)” znači najviša brzina motora pri kojoj se postiže 70 % od najveće deklarirane snage motora;

2.20.   „brzine vrtnje motora A, B i C” znači brzine vrtnje za ispitivanje koje se nalaze unutar radnog područja brzine vrtnje motora i koje se koriste za ESC ispitivanje i ELR ispitivanje, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 1. ovoj Direktivi;

2.21.   „područje ispitivanja” znači područje između brzina vrtnje motora A i C i između 25 % i 100 % opterećenja;

2.22.   „referentna brzina vrtnje (nref)” znači100 % vrijednosti brzine koju je potrebno upotrijebiti kako bi se denormalizirale vrijednosti relativne brzine ETC ispitivanja, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 2. ovoj Direktivi;

2.23.   „mjerilo zacrnjenja” je uređaj namijenjen za mjerenje zacrnjenja dima česticama pomoću načela slabljenja svjetlosti;

2.24.   „tip prirodnog plina (PP)” znači jedan od tipova plina H ili L, kako su definirani u europskoj normi EN 437, iz studenoga 1993;

2.25.   „samoprilagodljivost” znači bilo koji motor koji omogućava održavanje konstantnog omjera goriva i zraka;

2.26.   „ponovno umjeravanje” znači fino podešavanje motora na prirodni plin kako bi se ostvarile iste radne značajke (snaga i potrošnja goriva) u različitim tipovima prirodnog plina;

2.27.   „Wobbeov indeks (donji Wl; ili gornji Wu)” znači omjer odgovarajuće ogrjevne vrijednosti plina po jedinici obujma i kvadratnog korijena njegove relativne gustoće pri istim referentnim uvjetima:

2.28.   „faktor λ-pomaka (Sλ)” znači izraz koji opisuje potrebnu fleksibilnost sustava upravljanja motorom koja se odnosi na promjenu omjera viška zraka λ ako se motor pogoni plinom čiji je sastav različit od čistog metana (vidjeti PRILOG VII. za izračunavanje Sλ);

2.29.   „poremećajni uređaj” znači uređaj koji mjeri, ustanovljava i reagira na radne varijable (npr. brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, upotrijebljeni stupanj prijenosa, temperaturu, tlak u usisnom vodu ili neki drugi parametar) za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja i deaktiviranja funkcije nekog sastavnog dijela ili funkcije u sustavu za smanjenje emisije pri čemu se učinkovitost sustava za smanjene emisije smanjuje, u uvjetima koji mogu nastupiti pri uobičajenoj upotrebi vozila, osim ako upotreba takvog uređaja nije bitno uključena u primijenjene postupke homologacijskih ispitivanja emisije;

Slika 1.

Specifične definicije ciklusa ispitivanja

2.30.   „pomoćni upravljački uređaj” znači sustav, funkcija ili strategija upravljanja koja je ugrađena u motoru ili vozilu i služi za zaštitu motora i/ili njegove pomoćne opreme od radnih uvjeta koji bi mogli rezultirati oštećenjem ili kvarom, ili se koristi radi lakšeg pokretanja motora. Pomoćni upravljački uređaj može isto tako biti i strategija ili mjera za koju je na zadovoljavajući način dokazano da nije poremećajni uređaj;

2.31.   „iracionalna strategija za smanjene emisije” znači svaka strategija ili mjera koja, pri radu vozila u normalnim uvjetima uporabe, smanjuje učinkovitost sustava za smanjene emisije do razine niže od one koja je očekivana u primijenjenim postupcima ispitivanja emisije.

2.32.   Oznake i kratice

2.32.1   Oznake za ispitne parametre

2.32.2.   Oznake za kemijske spojeve

2.32.3.   Kratice

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa motora ili porodice motora kao zasebne tehničke jedinice

3.1.1.   Zahtjev za homologaciju tipa motora ili porodice motora s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica za Dieselove motore i s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača za motore na plin podnosi proizvođač motora ili valjano ovlašteni predstavnik.

3.1.2.   Zahtjevu se prilažu niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.1.2.1.   Opis tipa motora ili porodice motora koji, prema potrebi, obuhvaća pojedinosti koje se navode u Prilogu II. ovoj Direktivi, koji je u skladu sa zahtjevima članaka 3. i 4. Direktive 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (3).

3.1.3.   Motor čije značajke, opisane u Prilogu II., odgovaraju „tipu motora” ili „porodici motora”, dostavlja se tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja koja su definirana u odjeljku 6.

3.2.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na njegov motor

3.2.1.   Zahtjev za homologaciju vozila s obzirom na emisiju plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz njegovog Dieselovog motora ili porodice motora i s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača iz njegovog motora na plin ili porodice motora, podnosi proizvođač vozila ili valjano ovlašteni predstavnik.

3.2.2.   Zahtjevu se prilažu niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.2.2.1.   Opis tipa vozila, dijelova vozila koji su povezani s motorom i tipa motora ili porodice motora, prema potrebi, koji sadrži pojedinosti koje se navode u Prilogu II., zajedno s potrebnom dokumentacijom potrebnom pri primjeni članku 3. Direktive 70/156/EEZ.

3.3.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip vozila s homologiranim motorom

3.3.1.   Zahtjev za homologaciju vozila s obzirom na emisiju plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz njegovog homologiranog Dieselovog motora ili porodice motora i s obzirom na razinu emisije plinovitih onečišćivača iz njegovog homologiranog motora na plin ili porodice motora, mora podnijeti proizvođač vozila ili valjano ovlašteni predstavnik.

3.3.2.   Zahtjevu se moraju priložiti niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.3.2.1.   Opis tipa vozila i dijelova vozila koji su povezani s motorom, koji sadrži pojedinosti navedene u Prilogu II., prema potrebi, i presliku certifikata o EZ homologaciji tipa (Prilog VI.) za motor ili porodicu motora, prema potrebi, kao zasebnu tehničku jedinicu koja je ugrađena u taj tip vozila, zajedno s dokumentacijom navedenom u članku 3. Direktive 70/156/EEZ.

4.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA

4.1.   Dodjeljivanje EZ homologacije tipa za različite tipove goriva

EZ homologacija tipa za različite tipove goriva dodjeljuje se pod uvjetom ispunjavanja sljedećih zahtjeva.

4.1.1.   U slučaju dizelskog goriva, osnoni motor zadovoljava zahtjeve ove Direktive za referentno gorivo koje je specificirano u Prilogu IV.

4.1.2.   U slučaju prirodnog plina, osnovni motor treba pokazati sposobnost prilagodbe bilo kojem sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu. U slučaju prirodnog plina, općenito postoje dva tipa goriva, visokokalorično gorivo (H-plin) i nisko kalorično gorivo (L-plin), ali uz značajne razlike unutar oba tipa; značajno se razlikuju u sadržaju energije izraženom s Wobbeovim indeksom i njihovim faktorom λ-pomaka (Sλ). Formule za izračunavanje Wobbeovog indeksa i Sλ navedene su u odjeljcima 2.27. i 2.28. Za prirodne plinove s faktorom λ-pomaka između 0,89 i 1,08 (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,08) smatra se da pripadaju H-rasponu, dok se za prirodne plinove s faktorom λ-pomaka između 1,08 i 1,19 (1,08 ≤ Sλ ≤ 1,19) smatra da pripadaju L-rasponu. Sastav referentnih goriva odražava se na velike promjene Sλ.

Osnovni motor treba zadovoljavati zahtjeve ove Direktive za referentna goriva GR (gorivo 1) i G25 (gorivo 2), koja se specificirana u Prilogu IV., bez ikakve prilagodbe goriva između dva ispitivanja. Međutim, dopušteno je radi prilagođavanja izvršiti jedan ETC ciklus bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se hodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.1.2.1.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (npr. u donjem području GR) i 1,19 (npr. u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 tržišno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu biti upotrijebljeni kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

4.1.3.   U slučaju da motor kao gorivo upotrebljava prirodni plin koji se sam podešava za H-tip plinova s jedne strane i L-tip plinova s druge i koji je prebacuje s H-tipa i L-tipa pomoću prekidača, osnovni motor mora se ispitati na odgovarajuće gorivo kako je specificirano u dodatku IV za svaki tip i u oba položaja prekidača. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3) za H-tip plinova G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za L-tip plinova. Osnovni motor treba ispunjavati zahtjeve ove Direktive u oba položaja prekidača bez ikakvih podešavanja dovoda goriva između dva ispitivanja u oba položaju prekidača. Međutim, dopušteno je radi podešavanja izvršiti jedan ciklus ETC bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se uhodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.1.3.1.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati i s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (tj. u donjem području GR) i 1,19 (tj. u gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 tržišno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu biti upotrijebljeni kao uporište za ocjenu sukladnosti proizvodnje.

4.1.4.   U slučaju motora na prirodni plin, omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaki onečišćivač kako slijedi:

ili

i

4.1.5.   U slučaju UNP-a, osnovni motor treba pokazati sposobnost prilagodbe bilo kojem sastavu goriva koje se može pojaviti na tržištu. U slučaju UNP-a postoje promjene u sastavu C3/C4. Te promjene odražavaju se u referentnim gorivima. Osnovni motor treba udovoljiti zahtjevima emisija sa referentnim gorivima A i B, kako su specificirana u Prilogu IV., bez ikakvih prilagođavanja goriva između dva ispitivanja. Međutim, dopušteno je radi podešavanja izvršiti jedan ciklus ETC bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se uhodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.1.5.1.   Omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaki onečišćivač kako slijedi:

4.2.   Dodjeljivanje EZ homologacije tipa ograničene rasponom goriva

EZ homologacija tipa ograničena rasponom goriva dodjeljuje se pod sljedećim uvjetima:

4.2.1.   Homologacija emisije ispušnih emisije motora koji koristi prirodni plin i prilagođen je radu s H-tipom plinova ili s L-tipom plinova.

Osnovni motor mora biti ispitan na odgovarajuće referentno gorivo, kako je specificirano u Prilogu IV., za odgovarajući tip. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3 za H-tip plinova i G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za L-tip plinova. Osnovni motor treba zadovoljavati zahtjeve ove Direktive u oba položaja prekidača bez ikakvih prilagodbi dovoda između dva ispitivanja u svakom položaju prekidača. Međutim, dopušteno je radi podešavanja izvršiti jedan ciklus ETC ispitivanja bez mjerenja nakon promjene goriva. Prije ispitivanja osnovni motor mora se uhodati po postupku navedenom u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 3.

4.2.1.1.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati i s trećim gorivom (gorivo 3), ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (tj. u donjem rasponu GR) i 1,19 (tj. gornjem području G25), na primjer kada je gorivo 3 tržišno gorivo. Rezultati ovog ispitivanja mogu se upotrijebiti kao uporište za evaluaciju sukladnosti proizvodnje.

4.2.1.2.   Omjer rezultata emisije „r” mora se odrediti za svaki onečišćivač kako slijedi:

ili

i

4.2.1.3.   Pri isporuci kupcu na motoru mora na sebi imati oznaku (vidjeti odjeljak 5.1.5.) na kojoj će biti označeno na koji tip plinova je homologiran motor.

4.2.2.   Homologacija ispušnih emisija motora koji koristi prirodni plin ili UNP i prilagođen je radu s jednim određenim sastavom goriva.

4.2.2.1.   Osnovni motor treba zadovoljavati zahtjeve za emisije pri pogonu s referentnim gorivima GR i G25 u slučaju prirodnog plina, ili s referentnim gorivima A i B u slučaju ukapljenog naftnog plina, kako je specificirano u Prilogu IV. Između ispitivanja dopušteno je fino podešavanje sustava dovoda goriva. To fino podešavanje sastojat će se od ponovnog umjeravanja baze podataka dovoda goriva, bez ikakve promjene bilo osnovne strategije upravljanja ili osnovne strukture baze podataka. U slučaju potrebe, dopuštena je promjena dijelova koji izravno utječu na protoka goriva (kao što su sapnice brizgalice).

4.2.2.2.   Na zahtjev proizvođača motor se može ispitati s referentnim gorivima GR i G23, ili s referentnim gorivima G25 i G23, a u tom slučaju je homologacija tipa jedino važeća za H-tip ili za L-tip plinova. Prilikom dostavljanja motora kupcu motor na sebi treba imati oznaku (vidjeti odjeljak 5.1.5.) koja označava na koji sastav plina je motor umjerem.

4.2.2.3.   Prilikom isporuke kupcu motor na sebi treba imati naljepnicu (vidjeti odjeljak 5.1.5.) koja označava na koji sastav plina je motor umjerem.

4.3.   Homologacija ispušnih emisija člana porodice

4.3.1.   Uz iznimku slučaja spomenutog u odjeljku 4.3.2., homologacija osnovnog motora proširit će se na sve članove porodice bez daljnjeg ispitivanja, za bilo koji sastav goriva unutar tipa za koji je osnovni motor homologiran (u slučaju motora opisanih u odjeljku 4.2.2.) ili za isti tip goriva (u slučaju motora opisanih u odjeljku 4.1. ili odjeljku 4.2.) za koji je osnovni motor homologiran.

4.3.2.   Sekundarni ispitivani motor

U slučaju zahtjeva za homologaciju tipa motora, ili vozila s obzirom na njegov motor, a taj motor pripada porodici motora, ako tehnička služba utvrdi da, s obzirom na odabrani osnovni motor, predani zahtjev ne predstavlja u potpunosti porodicu motora definiranu u Prilogu I, dodatku 1., ta tehnička služba može odabrati i ispitati alternativni i ako je potrebno dodatni referentni ispitni motor.

4.4.   Certifikat o homologaciji

Certifikat u skladu s obrascem navedenim u Prilogu VI., mora se izdati za homologaciju koja se navodi u odjeljcima 3.1., 3.2. i 3.3.

5.   OZNAČIVANJE MOTORA

5.1.   Motor homologiran kao tehnička jedinica mora na sebi imati:

5.1.1.   zaštitni znak ili trgovački naziv proizvođača motora;

5.1.2.   trgovačku oznaku proizvođača;

5.1.3.   broj EZ homologacije tipa ispred kojeg se nalazi razlikovno slovo (slova) ili broj (brojevi) države u kojoj je dodijeljena EZ homologacija tipa (4);

5.1.4.   u slučaju motora na prirodni plin, jedna od sljedećih oznaka treba se postaviti iza broja EZ homologacije tipa:

5.1.5.   Natpisi

U slučaju motora koji koriste kao gorivo PP i UNP s homologacijom ograničenom na tip goriva primjenjuju se sljedeće natpisi:

5.1.5.1.   Sadržaj

Moraju biti navedene sljedeće informacije:

U slučaju iz odjeljka 4.2.1.3., na naljepnici će pisati

„SAMO ZA UPOTREBU S PRIRODNIM PLINOM H-tipa.” Ako je primjenjivo, „H” se zamjenjuje s „L”.

U slučaju iz odjeljka 4.2.2.3., na oznaci će pisati

„UPOTREBLJAVATI SAMO S PRIRODNIM PLINOM SPECIFIKACIJE …” ili „UPOTREBLJAVATI SAMO S UKAPLJENIM NAFTNIM PLINOM SPECIFIKACIJE …”, ako je primjenjivo. Svi podatci iz odgovarajuće tablice (tablica) u Prilogu IV. moraju biti dani zajedno s pojedinim sastavnim elementima i ograničenjima koje je odredio proizvođač motora.

Slova i brojke moraju biti visoke najmanje 4 mm.

Napomena:

U slučaju da nedostatak prostora ne dozvoljava takvo označivanje, moguće je koristiti pojednostavljeni kod. U tom slučaju, napomene s objašnjenjima koje će sadržavati sve gore navedene podatke moraju biti lako dostupne svakoj osobi koja ili puni spremnik goriva ili obavlja održavanje ili popravke na motoru i njegovim priključnim uređajima, kao i odgovarajućim mjerodavnim institucijama. Položaj i sadržaj tih napomena s objašnjenjima dogovorom će odrediti proizvođač i tijelo za homologaciju.

5.1.5.2.   Svojstva

Naljepnice moraju biti trajne za vrijeme cijelog životnog vijeka motora. Naljepnice moraju biti jasno čitljive i njihova slova i brojke moraju biti neizbrisivi. Uz to, naljepnice moraju biti pričvršćene na takav način da traju za vrijeme cijelog životnog vijeka motora i ih je nemoguće odstraniti, a da ih se ne uništi ili izbriše.

5.1.5.3.   Postavljanje

Naljepnice moraju biti pričvršćene na dio motora koji je nužan za uobičajeni rad motora i koji se u pravilu ne mijenja tijekom životnog vijeka motora. Uz to, naljepnice moraju biti postavljene tako da ih prosječna osoba može lako uočiti nakon što je motor opremljen sa svim pomoćnim uređajima potrebnim za rad motora.

5.2.   U slučaju zahtjeva za EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na njegov motor, oznaka određena u odjeljku 5.1.5 također se mora postaviti u blizini otvora za točenje goriva.

5.3.   U slučaju zahtjeva za EZ homologaciju tipa za tip vozila s obzirom na motor, oznaka određena u odjeljku 5.1.5 će također biti smještena u blizini otvora za punjenje goriva.

6.   SPECIFIKACIJE I ISPITIVANJA

6.1.   Opće odredbe

6.1.1.   Oprema za smanjenje emisije

6.1.1.1.   Sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisiju plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz Dieselovih motora i emisiju plinovitih onečišćivača iz motora na plin moraju biti konstruirani, izrađeni, sastavljeni i ugrađeni tako da omoguće motoru da prilikom normalne upotrebe udovoljava odredbama ove Direktive.

6.1.2.   Funkcije opreme za kontrolu emisije

6.1.2.1.   Upotreba poremećajnog uređaja i/ili neracionalne strategije kontrole emisije je zabranjena.

6.1.2.2.   Pomoćni upravljački uređaj može biti ugrađen u motor, ili u vozilo, po uvjetom da uređaj:

6.1.2.3.   Uređaj, funkcija, sustav ili mjera za kontrolu motora koji djeluju pod uvjetima navedenim u odjeljku 6.1.2.4. i koji dovode da primjene drukčije ili izmijenjene strategije upravljanja motorom od one koja se normalno upotrebljava za vrijeme primijenjenog ciklusa ispitivanja emisije, dopušteni su ako se u potpunosti pokaže, u skladu s odjeljcima 6.1.3. i/ili 6.1.4., da dotična mjera ne smanjuje učinkovitost sustava kontrole emisije. U svim ostalim slučajevima, takvi uređaji će se smatrati poremećajnim uređajem.

6.1.2.4.   Za svrhe odjeljka 6.1.2.2., definirani uvjeti upotrebe u ustaljenom stanju i prijelaznim uvjetima su sljedeći:

6.1.3.   Posebni uvjeti za elektroničke sustave za smanjenje emisije

6.1.3.1.   Potrebna dokumentacija

Proizvođač treba osigurati opisnu dokumentaciju koja omogućuje uvid u osnovnu koncepciju sustava i način na koji on kontrolira svoje izlazne veličine, bilo izravno ili neizravno.

Dokumentacija se mora sastojati od dva dijela:

6.1.4.   Kako bi se provjerilo treba li neku strategiju ili mjeru smatrati poremećajnim uređajem ili iracionalnom strategijom za smanjenje emisije prema definicijama iz odjeljaka 2.29. i 2.31., tijelo za homologaciju i/ili tehnička služba mogu dodatno zatražiti ispitivanje za NOx koristeći ETC koje može biti proveden u kombinaciji s bilo homologacijskim ispitivanjem ili postupcima za provjeru sukladnosti proizvodnje.

6.1.4.1.   Kao alternativa zahtjevima iz dodatka 4., Priloga III., za vrijeme ETC provjernog ispitivanja za određivanje emisija NOx može se upotrijebiti uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina, pritom se pridržavajući tehničkih odredbi SO DIS 16183, od 15. listopada 2000.

6.1.4.2.   Kod provjera treba li se neka strategija ili mjera smatrati poremećajnim uređajem ili neracionalnom strategijom za smanjenje emisije, prema definicijama danim u odjeljcima 2.29. i 2.31. mora se prihvatiti dodatno odstupanje od 10 % u odnosu na odgovarajuću graničnu vrijednost NOx.

6.1.5.   Prijelazne odredbe za proširenje homologacije tipa

6.1.5.1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje samo na nove motore s kompresijskim paljenjem i na nova vozila pogonjena motorom s kompresijskim paljenjem koji su homologirani prema zahtjevima u retku A tablice u odjeljku 6.2.1.

6.1.5.2.   Kao alternativu odjeljcima 6.1.3. i 6.1.4., proizvođač može tehničkoj službi priložiti rezultate provjernog ispitivanja NOx pomoću ETC-a na motoru koji odgovara značajkama osnovnog motora opisanog u Prilogu II. i uzimajući u obzir odredbe odjeljaka 6.1.4.1. i 6.1.4.2. Proizvođač će također dostaviti i pisanu izjavu da motor ne koristi nikakav poremećajni uređaj ili neracionalnu strategiju kontrole emisije, kako je definirano u odjeljku 2. ovog Priloga.

6.1.5.3.   Proizvođač također treba priložiti i pisanu izjavu da su rezultati provjernog ispitivanja NOx i deklaracija za osnovni motora, kako je propisano u odjeljku 6.1.4., također primjenjivi na sve tipove motora unutar porodice motora opisane u Prilogu II.

6.2   Specifikacije za emisiju plinovitih i onečišćujućih krutih čestica i za dimljenja

Za homologaciju tipa u skladu s retkom A tablica u odjeljku 6.2.1., emisije se moraju biti određene ESC i ELR ispitivanjima konvencionalnih Dieselovih motora uključujući i one opremljene opremom za elektroničko ubrizgavanje goriva, vraćanjem dijela (recirkulacijom) ispušnih plinova (EGR) i/ili oksidacijskim katalizatorima. Dieselovi motori opremljeni naprednim sustavima naknadne obrade ispušnih plinova, uključujući NOx katalizatore i/ili odvajač čestica, moraju biti dodatno ispitani ETC ispitivanjem.

Za homologacijsko ispitivanje u skladu s retkom B1 ili B2 ili retku C tablice u odjeljku 6.2.1., emisije moraju biti određene ESC, ELR i ETC ispitivanjem.

Emisija plinova motora na plin mora biti određena ETC ispitivanjem.

Postupci ESC i ELR ispitivanja opisane su u Prilogu III., dodatku 1., a postupci ETC ispitivanja u Prilogu III., dodacima 2. i 3.

Emisije plinovitih onečišćivača i ako je primjenjivo, onečišćujućih krutih čestica, te ako je primjenjivo, dimljenja motora koji je predan na ispitivanje moraju biti izmjerene metodama opisanim u Prilogu III., dodatku 4. Prilog V. opisuje preporučene analitičke sustave za plinovite onečišćivače, preporučene sustave za uzimanje uzoraka čestica i preporučeni sustav mjerenja dimljenja.

Tehnička služba može odobriti druge sustave i analizatore, ako se dokaže da oni daju istovrijedne rezultate pri odgovarajućim ciklusima ispitivanja. Utvrđivanje istovrijednosti sustava mora se temeljiti na studiji korelacije između 7 (ili više) parova uzoraka iz razmatranog sustava i referentnog sustava iz ove Direktive. Za emisije čestica priznaje se jedino sustav razrjeđivanja s punim protokom kao referentni sustav. „Rezultati” odnosi se na vrijednost emisija točno određenog ciklusa. Korelacijsko ispitivanje mora se provesti u istom laboratoriju, na istom ispitnom stolu i na istom motoru i poželjno je da se provede istodobno. Kriterij istovrijednosti definiran je kao podudaranje srednjih vrijednosti parova uzoraka od ± 5 %. Za uvođenje novog sustava u Direktivu, utvrđivanje istovrijednosti mora se temeljiti na izračunu ponovljivosti i obnovljivosti, kako je opisano u normi ISO 5725.

6.2.1.   Granične vrijednosti

Specifična masa ugljičnog monoksida, ukupnih ugljikovodika, dušikovih oksida i čestica, koje su određene ESC ispitivanjem, i zacrnjenje dimljenja, koje je utvrđeno ELR ispitivanjem, ne smije prijeći vrijednosti prikazane u Tablici 1.

Tablica 1.

Granične vrijednosti – ESC i ELR ispitivanja

Za Dieselove motore dodatno ispitane ETC ispitivanjem, i posebno za motore na plin, specifične mase ugljičnog monoksida, ugljikovodika bez metana (gdje je primjenjivo), dušikovih oksida i čestica (gdje je primjenjivo) ne smiju prijeći vrijednosti prikazane u tablici 2.

Tablica 2.

Granične vrijednosti – ETC ispitivanja

6.2.2.   Mjerenje ugljikovodika za Dieselove motore i motore na plin

6.2.2.1.   Proizvođač može odabrati mjerenje mase ukupnih ugljikovodika bez metana (THC) pri ETC ispitivanju umjesto mjerenja mase ne-metanskih ugljikovodika. U tom slučaju je granica mase ukupnih ugljikovodika jednaka vrijednosti prikazanoj u tablici 2. za masu ugljikovodika bez metana.

6.2.3.   Specifični zahtjevi za Dieselove motore

6.2.3.1.   Specifične mase dušikovih oksida mjerene u nasumičnim kontrolnim točkama unutar područja ESC ispitivanja ne smiju za više od 10 % prijeći vrijednosti interpolirane pomoću susjednih faza ispitivanja (vidjeti Prilog III., dodatak 1., odjeljke 4.6.2. i 4.6.3.).

6.2.3.2.   Vrijednost dimljenja pri nasumično odabranoj ispitnoj brzini vrtnje ELR-a ne smije prijeći veću vrijednost dimljenja od dvije susjedne ispitne brzine vrtnje za više od 20 % ili za više od 5 % graničnu vrijednost, ovisno koja je veća.

7.   UGRADNJA U VOZILO

7.1.   Ugradnja motora u vozilo treba zadovoljavati sljedeće značajke u odnosu na homologaciju tipa motora:

7.1.1.   podtlak u usisnoj cijevi ne smije biti veći od vrijednosti navedene za homologirani motor u Prilogu VI.:

7.1.2.   protutlak u ispušnoj cijevi ne smije prijeći vrijednost navedenu za homologirani motor u Prilogu VI.:

7.1.3.   obujam ispušnog sustava smije odstupati za najviše 40 % od navedenoga za homologirani motor u Prilogu VI.:

7.1.4.   snaga koju troše pomoćni uređaji potrebni za rad motora ne može prelaziti navedenu za homologirani motor u Prilogu VI.:

8.   PORODICA MOTORA

8.1.   Parametri koji određuju porodicu motora

Porodica motora koju utvrđuje proizvođač može biti definirana osnovnim značajkama koje moraju biti zajedničke motorima unutar porodice. U nekim slučajevima može doći do interakcije parametara. Ti učinci moraju se uzeti u obzir kako bi se osiguralo da su samo motori sa sličnim značajkama ispušne emisije uključeni u porodicu motora.

U svrhu utvrđivanja pripadnosti istoj porodici motora, motori moraju imati zajednički sljedeći popis osnovnih parametara:

8.1.1.   Način rada:

8.1.2.   Medij za hlađenje:

8.1.3.   Za motore na plin i motore s naknadnom obradom ispušnih plinova:

(drugi Dieselovi motori s manje cilindara od osnovnog motora mogu se smatrati pripadnicima iste porodice motora u slučaju da sustav dovoda goriva mjeri gorivo za svaki cilindar posebno)

8.1.4.   Radni obujam pojedinog cilindra

8.1.5.   Način usisavanja zraka:

8.1.6.   Tip/konstrukcija prostora za izgaranje:

8.1.7.   Ventil i kanali - raspored, veličina i broj:

8.1.8.   Sustav ubrizgavanja goriva (Dieselovi motori):

8.1.9.   Sustav dovoda goriva (motori na plin):

8.1.10   Sustav paljenja (motori na plin):

8.1.11.   Razne značajke:

8.1.12.   Naknadna obrada ispušnih plinova:

8.2.   Izbor osnovnog motora

8.2.1.   Dieselovi motori

Osnovni motor porodice mora se izabrati primjenom primarnih kriterija o najvećoj količini dovedenog goriva po jednom taktu pri deklariranoj brzini vrtnje pri najvećem zakretnom momentu. U slučaju da dva ili više motora dijele ovaj primarni kriterij, osnovni motor mora se izabrati primjenom sekundarnog kriterija o najvećoj količini dovedenog goriva po jednom taktu pri nazivnoj brzini vrtnje. Pod određenim uvjetima tijelo za homologaciju može zaključiti kako se najnepovoljniji slučaj emisije porodice može najbolje odrediti ispitivanjem drugog motora. Zbog toga tijelo za homologaciju može izabrati dodatni motor za ispitivanje na temelju značajka koje upućuju da on može imati najveću emisiju od svih motora u toj porodici.

Ako motori unutar porodice sadrže neke druge promjenjive značajke za koje bi se moglo smatrati da utječu na emisiju ispušnih plinova, te se značajke također moraju identificirati i uzeti u obzir prilikom izbora osnovnog motora.

8.2.2.   Motori na plin

Osnovni motor porodice mora se izabrati korištenjem primarnog kriterija o najvećem obujmu. U slučaju da dva ili više motora dijele taj primarni kriterij, osnovni motor mora se izabrati uz pomoć sekundarnih kriterija sljedećim redoslijedom:

Pod određenim uvjetima tijelo za homologaciju može zaključiti kako se najnepovoljniji slučaj emisije porodice može najbolje odrediti ispitivanjem drugog motora. Zbog toga tijelo za homologaciju može izabrati dodatni motor za ispitivanje na temelju značajka koje upućuju da on može imati najveću emisiju od svih motora u toj porodici.

9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.   Mjere osiguranja sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s odredbama u članku 10. Direktive 70/156/EEZ. Sukladnost proizvodnje provjerava se na temelju opisa u certifikatima o homologaciji navedenima u Prilogu VI. ovoj Direktivi.

Odjeljci 2.4.2. i 2.4.3. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ primjenjive su kada mjerodavna tijela nisu zadovoljna proizvođačevim postupkom audita.

9.1.1.   Ako je potrebno izmjeriti emisije onečišćivača motora čija je homologacija tipa imala jedno ili više proširenja, ispitivanje se mora provesti na motoru (motorima) koji je (su) opisan (opisani) u opisnoj dokumentaciji koja se odnosi se na odgovarajuće proširenje.

9.1.1.1.   Sukladnost motora koji je podvrgnut ispitivanju onečišćivača:

Nakon što je motor predan mjerodavnom tijelu, proizvođač ne smije vršiti nikakve prilagodbe na izabranom motor.

9.1.1.1.1.   Tri nasumično izabrana motora uzimaju se iz serije. Motori koji su podvrgnuti samo ESC i ELR ispitivanjima ili samo ETC ispitivanju za homologaciju tipa u skladu s retkom A tablica u odjeljku 6.2.1. trebaju se podvrgnuti tim primijenjenim ispitivanjima za provjeru sukladnosti proizvodnje. Uz suglasnost mjerodavnog tijela, svi drugi tipovi motora koji su homologirani u skladu s retkom A, B1 ili B2, ili C tablica u odjeljku 6.2.1. trebaju se podvrgnuti ispitivanju ili s ESC i ELR ciklusom ili s ECT ciklusom kako bi se provjerila sukladnost proizvodnje. Granične vrijednosti dane su u odjeljku 6.2.1. ovog Priloga.

9.1.1.1.2.   Ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 1. ovog Priloga ako je mjerodavno tijelo zadovoljno standardnim odstupanjem proizvodnje koju je dao proizvođač, u skladu s Prilogom X. Direktive 70/165/EEZ koja se odnosi na motorna vozila i njihove prikolice.

Ispitivanja se provode u skladu s dodatkom 2. ovog Priloga ako mjerodavno tijelo nije zadovoljno standardnim odstupanjem proizvodnje koje je dao proizvođač, u skladu s Prilogom X. Direktivi 70/165/EEZ koja se odnosi na motorna vozila i njihove prikolice

Na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu provesti u skladu s dodatkom 3. ovom Prilogu.

9.1.1.1.3.   Na temelju ispitivanja nasumično odabranih motora, proizvodnja serije smatra se sukladnom ako je donesena pozitivna odluka (prihvaćanje) za sve onečišćivače ili nesukladna ako je donesena negativna odluka (odbijanje) za jednog onečišćivača, u skladu s primijenjenim kriterijima ispitivanja iz odgovarajućeg dodatka.

Kad je donesena pozitivna odluka (prihvaćanje) za jedan onečišćivač, ta odluka ne smije biti promijenjena nikakvim dodatnim ispitivanjima koja bi bila provedena kako bi se donijela odluka za druge onečišćivače.

Ako nije donesena odluka, proizvođač može u svakom trenutku odlučiti o prestanku ispitivanja. U tom slučaju se bilježi negativna odluka.

9.1.1.2.   Ispitivanja će se provoditi na novoproizvedenim motorima. Motori na plin moraju se uhodati po proceduri određenom u odjeljku 3. dodatka 2. Prilogu III.

9.1.1.2.1.   Međutim, na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu provoditi na Dieselovim ili motorima na plin koji su bili uhodani u duljem razdoblju nego što je definirano u odjeljku 9.1.1.2., do najviše 100 sati. U tom slučaju će postupak uhodavanja treba provesti proizvođač koji se treba obvezati da neće izvoditi nikakve prilagodbe na tim motorima.

9.1.1.2.2.   Kad proizvođač zatraži da on provodi postupak uhodavanja u skladu s odjeljkom 9.1.1.2.1., on može biti proveden na:

Sljedeći ispitivani motori neće se podvrgnuti postupku uhodavanja, nego će se njegove emisije pri nula sati izmijeniti koeficijentom razvoja.

U tom slučaju, vrijednosti koje se uzimaju u obzir će biti:

9.1.1.2.3.   Za Dieselove motore i motore na UNP sva ova ispitivanja mogu se provesti s komercijalnim gorivom. Međutim, na zahtjev proizvođača, mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu IV. To podrazumijeva ispitivanja, kako je opisano u odjeljku 4. ovog Priloga, s najmanje dva referentna goriva za svaki motor na plin.

9.1.1.2.4.   Za motore na prirodni plin (PP) sva ova ispitivanja mogu se provesti s komercijalnim gorivom na sljedeći način:

Međutim, na zahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna goriva opisana u Prilogu IV. To podrazumijeva ispitivanja, kakva su opisana u odjeljku 4. ovog Priloga.

9.1.1.2.5.   U slučaju spora uzrokovanog nesukladnošću motora na plin pri korištenju komercijalnog goriva, ispitivanja se moraju provesti s referentnim gorivom s kojim je ispitan osnovni motor ili s mogućim dodatnim gorivom 3, kako je opisano u odjeljcima 4.1.3.1. i 4.2.1.1. s kojim je mogao biti ispitan osnovni motor. Zatim se rezultat mora pretvoriti pomoću izračuna koji primjenjuje odgovarajuće faktore „r”, „ra” ili „rb”, kako je opisano u odjeljcima 4.1.4., 4.1.5.1. i 4.2.1.2. Ako su r, ra ili rb manji od 1, nikakva se korekcija ne primjenjuje. Izmjereni rezultati i izračunati rezultati moraju pokazati da motor zadovoljava granične vrijednosti s svim odgovarajućim gorivima (goriva 1, 2 i, ako je primjenjivo, gorivo 3 u slučaju motora na prirodni plin te goriva A i B u slučaju motora na UNP).

9.1.1.2.6.   Ispitivanja sukladnosti proizvodnje motora na plin koji je namijenjen za rad s jednim specifičnim sastavom goriva provest će se s gorivom za koje je motor umjeren.

Slika 2.

Shema ispitivanja sukladnosti proizvodnje

(1)  SL L 76, 6.4.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2003/76/EZ (SL L 206, 15.8.2003., str. 29.).

(2)  SL L 375, 31.12.1980., str. 46. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/99/EZ (SL L 334, 28.12.1999., str. 32.).

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2004/104/EZ (SL L 337, 13.11.2004., str. 13.).

(4)  1 = Njemačka, 2 = Francuska, 3 = Italija, 4 = Nizozemska, 5 = Švedska, 6 = Belgija, 7 = Mađarska, 8 = Češka, 9 = Španjolska, 11 = Ujedinjena Kraljevina, 12 = Austrija, 13 = Luksemburg, 17 = Finska, 18 = Danska, 20 = Poljska, 21 = Portugal, 23 = Grčka, 24 = Irska, 26 = Slovenija, 27 = Slovačka, 29 = Estonija, 32 = Latvija, 36 = Litva, 49 = Cipar, 50 = Malta.

(5)  Za motore s radnim obujmom manjim od 0,75 dm3 po cilindru i brzinom vrtnje pri nazivnoj snazi većom od 3 000 min-1

(6)  Samo za motore na prirodni plin.

(7)  Nije primjenjivo za motore na plin u stupnju A i stupnjevima B1 i B2

(8)  Za motore s radnim obujmom manjim od 0,75 dm3 po cilindru i brzinom vrtnje pri nazivnoj snazi većom od 3 000 min-1

Dodatak 1.

POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE KAD JE STANDARDNO ODSTUPANJE ZADOVOLJAVAJUĆE

4.	Za svaki uzorak izračunava se zbroj standardnih odstupanja od granične vrijednosti koristeći sljedeću formulu:

Tablica 3.

Brojevi prihvaćanja ili odbijanja prema planu uzorkovanja iz dodatka 1.

Najmanja veličina uzoraka: 3

Dodatak 2.

POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE KAD STANDARDNO ODSTUPANJE NIJE ZADOVOLJAVAJUĆE ILI NIJE DOSTUPNO

4.	Ako su prirodni logaritmi niza izmjerenih vrijednosti χ1, χ2, … χi i L prirodni logaritam granične vrijednosti onečišćivača, tada vrijedi: i

6.	Primjedbe Sljedeće rekurzivne formule koriste se za izračunavanje uzastopnih vrijednosti statistike ispitivanja:

Tablica 4.

Brojevi prihvaćanja ili odbijanje prema planu uzorkovanja iz dodatka 2.

Najmanja veličina uzoraka: 3

Dodatak 3.

POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE NA ZAHTJEV PROIZVOĐAČA

Tablica 5.

Brojevi prihvaćanja ili odbijanja prema planu uzorkovanja iz dodatka 3.

Najmanja veličina uzoraka: 3

PRILOG II.

Dodatak 1.

Dodatak 2.

OSNOVNE ZNAČAJKE PORODICE MOTORA

Dodatak 3.

Dodatak 4.

ZAČAJKE DIJELOVA VOZILA POVEZANIH S MOTOROM

PRILOG III.

POSTUPAK ISPITIVANJA

1.   UVOD

1.3.   Princip mjerenja

Emisije iz ispuha motora koja treba mjeriti uključuju plinovite komponente (ugljični monoksid, ukupne ugljikovodike za Dieselove motore samo kod ESC ispitivanja, ugljikovodike bez metana za Dieselove motore i motore na plin samo kod ETC ispitivanja, metan za motore na plin samo kod ETC ispitivanja i dušikove okside), čestice (samo za Dieselove motore), i dimljenje (Dieselovi motori samo kod ELR ispitivanja). Nadalje, ugljični dioksid se često koristi kao plin za praćenje kod određivanja omjera razrjeđivanja u sustavima razrjeđivanja s djelomičnim i potpunim protokom. U skladu s dobrom inženjerskom praksom preporučuje se općenito mjerenje ugljičnog dioksida kao izvrstan način otkrivanja problema kod mjerenja za vrijeme provođenja ispitivanja.

1.3.1.   ESC ispitivanje

Za vrijeme propisanog niza uvjeta rada motora zagrijanog na radnu temperaturu količine gore navedenih emisija ispušnih plinova neprekidno se moraju mjeriti uzimanjem uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina. Ciklus ispitivanja sastoji se od više različitih brzina vrtnje i snage, koji pokrivaju tipično radno područje Dieselovih motora. Tijekom svakog postupka mora se odrediti koncentracija svakog plinovitog onečišćivača, protok ispušnih plinova i izlazne snage, a izmjerene vrijednosti vrednovati. Uzorak čestice mora se razrijediti kondicioniranim okolnim zrakom. Za vrijeme cijelog postupka ispitivanja mora se uzeti jedan uzorak koji će biti sakupljen na odgovarajućim filtrima. Količina u gramima svakog onečišćivača koja je emitirana po kilovat satu mora se izračunati kako je opisano u dodatku I. ovog Priloga. Nadalje, NOx mora se izmjeriti u tri ispitne točke unutar upravljanog područja koje je odabrala tehnička služba (1), a vrijednosti mjerenja usporediti s vrijednostima izračunatim pomoću onih faza ciklusa ispitivanja koje okružuju odabrane ispitne točke. Kontrolno provjeravanje NOx osigurava djelotvornost smanjenja emisija motora unutar tipičnog radnog područja motora.

1.3.2.   ELR ispitivanje

Za vrijeme propisanog ispitivanja s odzivom na opterećenje, mora se odrediti dimljenje zagrijanog motora s pomoću mjerila zacrnjenja. Ispitivanje se sastoji od opterećenja motora pri stalnoj brzini vrtnje s 10 % na 100 % opterećenja pri tri različite brzine vrtnje motora. Nadalje, mora se provesti i četvrta promjena opterećenja koju je odabrala tehnička služba, a dobivena vrijednost usporediti s vrijednostima prethodnih promjena opterećenja. Najviša vrijednost dimljenja mora se odrediti korištenjem uobičajenog algoritma uprosječivanja, kako je opisano u dodatku I. ovog Priloga.

1.3.3.   ETC ispitivanje

Za vrijeme propisanog prijelaznog ciklusa u radnim uvjetima (kroz neustaljene radne točke) zagrijanog motora, koji se usko temelji na režimima vožnje teškim motorima ugrađenim u kamione i autobuse, specifičnima za cestu, gore navedeni onečišćivači moraju se odrediti nakon razrjeđivanja ukpnog ispušnog plina kondicioniranim okolnim zrakom. Uz korištenje odzivnih signala dinamometra motora o zakretnom momentu i brzini vrtnje, snaga se mora integrirati s obzirom na,vrijeme ciklusa te će se na taj način izračunati rad motora proizveden za vrijeme ciklusa. Koncentracija NOx i HC za vrijeme ciklusa mora se odrediti integriracijom signala analizatora. Koncentracija CO, CO2 i NMHC može se odrediti integriranjem signala analizatora ili uzimanje uzorakam u vrećama. Kod čestica, proporcionalni uzorak mora se sakupiti na odgovarajućim filtrima. Vrijednost protoka razrijeđenog ispušnog plina mora se odrediti za vrijeme ciklusa kako bi se izračunale masene vrijednosti emisije onečišćivača. Masene vrijednosti emisije moraju se povezati s radom motora kako bi se dobiti grami emisije svakog onečišćivača po kilovat satu, kao što je opisano u dodatku 2. ovog Priloga.

2.   UVJETI ISPITIVANJA

2.1.   Uvjeti ispitivanja motora

2.1.1.

Mora se izmjeriti apsolutna temperatura (Ta) zraka kod usisa u motor izražena u Kelvinima, i atmosferski tlak suhog zraka (Ps) izražen u kPa, a parametar F mora se odrediti prema sljedećim odredbama: (a) za Dieselove motore:   Motori sa slobodnim usisom i s mehanički pogonjenim kompresorom:   Motori s turbopunjačem s ili bez hlađenja usisavanog zraka: (b) za motore na plin:

2.1.2.   Valjanost ispitivanja

Kako bi ispitivanje bilo prihvaćeno kao valjano, parametar F mora biti takav da je:

2.2.   Motori s hlađenjem komprimiranog zraka

Temperatura komprimiranog zraka mora se bilježiti i ona, pri brzini vrtnje deklarirane za najveću snagu i pri punom opterećenju, mora biti unutar ± 5 K od najveće temperature komprimiranog zraka, navedene u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.3. Temperatura rashladnog sredstva treba biti najmanje 293 K (20 °C).

Ako se koristi sustav koji je dio ispitnog laboratorija ili vanjsko puhalo, temperatura komprimiranog zraka mora biti unutar ± 5 K od najveće temperature komprimiranog zraka navedene u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.3. pri brzini vrtnje deklariranoj za najveću snagu i pri punom opterećenju. Položaj regulacije hladnjaka komprimiranog zraka kako bi se ispunili gornji uvjeti mora se koristiti za vrijeme cjelokupnog ciklusa ispitivanja.

2.3.   Usisni sustav motora

Mora se koristiti takav usisni sustav koji će ostvariti otpor na usisu koji unutar ± 100 Pa od gornje granice pri radu motora s brzinom vrtnje deklariranom za najveću snagu najveće snage i pri punom opterećenju.

2.4.   Ispušni sustav motora

Mora se koristiti takav ispušni sustav koji će ostvariti protutlak ispuha unutar ± 1 000 Pa od gornje granice motora koji radi pri brzini vrtnje deklariranom za najveću snagu motora i pri punom opterećenju i čiji je obujam unutar ± 40 % od onoga kojega je naveo proizvođač. Može se koristiti sustav koji je dio ispitnog laboratorija pod uvjetom da on predstavlja stvarne radne uvjete motora. Ispušni sustav mora odgovarati zahtjevima za uzimanje uzoraka ispušnih plinova, kao što je određeno u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 3.4. te u Prilogu V., odjeljku 2.2.1., EP i odjeljku 2.3.1., EP.

Ako je motor opremljen uređajem za naknadno pročišćavanje ispušnih plinova, ispušna cijev mora imati isti promjer koji je pronađen pri uporabi na mjestu koje se nalazi za najmanje 4 promjera udaljeno uvodno od ulaza u početak ekspanzijskog dijela koji sadrži uređaj za naknadno pročišćavanje. Udaljenost od prirubnice ispušnog kolektora ili izlaza iz turbopunjača do uređaja za naknadno pročišćavanje ispušnih plinova mora biti ista kao kod konfiguracije vozila ili unutar proizvođačevih specifikacija za udaljenost. Protutlak odnosno otpor ispušnog sustava mora slijediti gornje kriterije i može se podešavati ventilom. Dio koji sadrži uređaj za naknadno pročišćavanje može se ukloniti za vrijeme probnih ispitivanja i za vrijeme određivanja karakterističnog dijagrama motora i zamijeniti istovrijednim dijelom koji ima neaktivni nosač katalizatora.

2.5.   Sustav hlađenja

Mora se koristiti sustav hlađenja motora s kapacitetom dovoljnim da održava motor pri normalnim radnim temperaturama propisanim od strane proizvođača.

2.6.   Ulje za podmazivanje

Tehničke značajke ulja za podmazivanje koje se koristi pri ispitivanju moraju se zabilježiti i navesti uz rezultate ispitivanja, kao što je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 7.1.

2.7.   Gorivo

Gorivo mora biti referentno gorivo određeno u Prilogu IV.

Temperatura goriva i točka mjerenja moraju biti specificirani od proizvođača, unutar granica postavljenih u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.5. Temperatura goriva ne smije biti niža od 306 K (33 °C). Ako nije određena, treba biti 311 K ± 5 K (38 °C ± 5 °C) na ulazu u sustav napajanja goriva.

Kod motora na prirodni plin i ukapljeni naftni plin, temperatura goriva i točka mjerenja moraju biti unutar granica postavljenih u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 1.16.5. ili Prilogu II., dodatku 3., odjeljku 1.16.5., u slučajevima gdje motor nije osnovni motor.

2.8.   Ispitivanje uređaja za naknadno pročišćavanje ispušnog sustava

Ako je motor opremljen sustavom za naknadno pročišćavanje ispušnih plinova, emisije izmjerene u ciklusu (ciklusima) ispitivanja moraju predstavljati emisije pri uporabi. Ako se to ne može postići s jednim ispitnim ciklusom (npr. kod filtara čestica s periodičnim obnavljanjem), mora se provesti nekoliko ciklusa ispitivanja, a rezultati ispitivanja uprosječiti ili vrednovati. Točni postupak moraju dogovoriti proizvođač motora i tehnička služba na temelju dobre inženjerske prosudbe.

(1)  Točke ispitivanja moraju se odrediti korištenjem odobrenih statističkih metoda slučajnog odabira.

Dodatak 1.

ESC I ELR CIKLUSI ISPITIVANJA

1.   POSTAVKE MOTORA I DINAMOMETRA

1.1.   Određivanje brzine vrtnje motora A, B i C

Brzine vrtnje A, B i C mora navesti proizvođač u skladu sa sljedećim odredbama:

Visoka brzina vrtnje nhi mora se odrediti izračunavanjem 70 % od navedene najveće neto snage P(n), kako je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2. Najveća brzina vrtnje motora pri kojoj se vrijednost te snage pojavljuje na krivulji snage definira se kao nhi.

Niska brzina vrtnje nlo mora se odrediti izračunavanjem 50 % od navedene najveće neto snage P(n), kako je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2. Najmanja brzina vrtnje motora pri kojoj se vrijednost te snage pojavljuje na krivulji snage definira se kao nlo.

Brzine vrtnje motora A, B i C izračunavaju se na sljedeći način:

Brzine vrtnje motora A, B i C mogu se provjeriti pomoću jedne od sljedećih metoda:

Ako su izmjerene brzine vrtnje motora A, B i C unutar ± 3 % od brzina vrtnje koje je odredio proizvođač, navedene brzine vrtnje motora moraju se koristiti za ispitivanje emisija. Ako je dopušteno odstupanje za bilo koju od brzina vrtnje motora premašeno, ta se izmjerene brzine vrtnje motora moraju koristiti za ispitivanje emisija.

1.2.   Određivanje postavki dinamometra

Krivulja zakretnog momenta pri punom opterećenju mora se odrediti ispitivanjem da bi se izračunale vrijednosti zakretnog momenta kod određenih faza ispitivanja pri neto uvjetima, kako je određeno u Prilogu II., dodatku 1., odjeljku 8.2. Snaga koju pomoćni uređaji pogonjeni motorom troše, prema potrebi, mora se uzeti u obzir. Postavka dinamometra za svaku fazu ispitivanja mora se izračunati uz korištenje formule:

ako se ispituje pod neto uvjetima

ako se ne ispituje u neto uvjetima,

gdje je:

2.   ESC ISPITNI POKUS

Na zahtjev proizvođača može se prije ciklusa mjerenja provesti jedno prividno ispitivanje za kondicioniranje motora i ispušnog sustava.

2.1.   Priprema filtra za uzimanje uzoraka

Najmanje jedan sat prije ispitivanja, svaki filtar (par) mora se umetnuti u zatvorenu, ali ne zabrtvljenu Petrijevu zdjelicu i postaviti u komoru za vaganje radi stabilizacije. Na kraju perioda stabilizacije, svaki filtar (par) mora se izvagati, a njegova tara težina zabilježiti. Nakon toga, filtar (par) mora biti pohranjen u zatvorenu Petrijevu zdjelicu ili zabrtvljeni držač filtra, sve dok ga ne bude potrebno ispitati. Ako filtar (par) ne upotrijebi unutar osam sati od njegova vađenja iz komore za vaganje, mora se prije uporabe kondicionirati i ponovno izvagati.

2.2.   Postavljanje opreme za mjerenje

Instrumenti i sonde za uzimanje uzoraka postavljaju se u sladu sa zahtjevima. Pri korištenju sustava razrjeđivanja s punim protokom, za razrjeđivanje ispušnih plinova kraj ispusna cijevi mora se spojiti na sustav.

2.3.   Pokretanje sustava razrjeđivanja i motora

Sustav razrjeđivanja i motor moraju se pokrenuti i zagrijavati sve dok se sve temperature i tlakovi ne stabiliziraju pri najvećoj snazi, u skladu preporukom proizvođača i dobrom inženjerskom praksom.

2.4.   Pokretanje sustava ispitivanja čestica

Sustav za uzimanje uzoraka čestica mora se pustiti u pogon i raditi u obilaznom vodu. Pozadinska razina čestica u zraku za razrjeđivanje može se odrediti propuštanjem zraka za razrjeđivanje kroz filtre za čestice. Ako se koristi pročišćeni zrak za razrjeđivanje, jedno mjerenje može se izvršiti prije ili poslije ispitivanja. Ako zrak za razrjeđivanje nije pročišćen, mjerenja se mogu izvršiti na početku i na kraju ciklusa te se izračuna srednja vrijednost.

2.5.   Prilagođavanje omjera razrjeđivanja

Zrak za razrjeđivanje mora se namjestiti tako da temperatura razrijeđenoga ispušnog plina izmjerena odmah ispred primarnog filtra ne prelazi 325 K (52 °C) u bilo kojoj fazi. Omjer razrjeđivanja (q) ne smije biti manji od 4.

Za sustave koji koriste CO2 i NOx mjerenje koncentracije za regulaciju omjera razrjeđivanja, sadržaj CO2 i NOx u zraku za razrjeđivanje mora se izmjeriti na početku i na kraju svakog ispitivanja. Razlike izmjerenih vrijednosti koncentracija pozadine CO2 i NOx u zraku za razrjeđivanje prije i nakon ispitivanja moraju jedna od druge biti unutar 100 ppm (za CO2) odnosno 5 ppm (za NOx).

2.6.   Provjera analizatora

Na analizatorima emisije moraju se namjestiti nula i raspon.

2.7.   Ciklus ispitivanja

2.7.1.   Sljedeći ciklus od 13 faza mora se provesti kad se dinamometar spoji na ispitni motor:

2.7.2.   Slijed ispitivanja

Slijed ispitivanja mora se pokrenuti. Ispitivanje se mora provoditi prema redoslijedu brojeva faza, kako je prikazano u odjeljku 2.7.1.

Motor mora u svakoj fazi raditi propisano vrijeme, pri čemu se promjene brzine vrtnje i opterećenja moraju završiti unutar prvih 20 sekundi. Propisana brzina vrtnje mora se održavati unutar ± 50 min-1, a propisani zakretni moment mora se održavati unutar ± 2 % od najvećeg zakretnog momenta pri ispitivanoj brzini vrtnje.

Na zahtjev proizvođača, slijed ispitivanja može se ponoviti dovoljan broj puta kako bi se nakupila veća masa čestica na filtru. Proizvođač mora dostaviti detaljan opis postupaka vrednovanja podataka izračunavanja. Emisije plinova moraju se određivati samo u prvom ciklusu.

2.7.3.   Odziv analizatora

Izlazne vrijednosti analizatora moraju se bilježiti na pisaču s dijagramskim papirom ili mjeriti s istovrijednim sustavom prikupljanja podataka, pri čemu za cijelo vrijeme trajanja ciklusa ispitivanja ispušni plin teče kroz analizator.

2.7.4.   Uzimanje uzoraka čestica

Jedan par filtara (primarni i dodatni filtar, vidjeti Prilog III., dodatak 4.) mora se koristiti tijekom cijelog postupka ispitivanja. Težinski faktori faza, određeni u postupku ciklusa ispitivanja, moraju se uzeti u obzir uzimanjem uzorka proporcionalnog razrijeđenom masenom protoku ispuha za vrijeme svake pojedinačne faze u ciklusu. To se može postići podešavanjem protoka uzorka, vremena uzorkovanja, i/ili omjera razrjeđivanja, u skladu s time, tako da se zadovolji kriterij za efektivne težinske faktore navedene u odjeljku 5.6.

Vrijeme uzimanja uzoraka po fazi mora biti najmanje 4 sekunde za vrijednost težinskog faktora od 0, 01. Uzimanje uzoraka se mora provoditi što je kasnije moguće unutar svake faze. Uzimanje uzoraka čestica ne smije završiti ranije od 5 sekundi prije kraja svake faze.

2.7.5.   Stanje motora

Brzina vrtnje i opterećenje motora, temperatura usisnog zraka i podtlak, temperatura i podtlak ispuha, protok goriva i protok zraka ili ispušnih plinova, temperatura stlačenog zraka, temperatura goriva i vlažnost moraju se bilježiti tijekom svake faze, pri čemu zahtjevi brzine i opterećenja (vidjeti odjeljak 2.7.2.) moraju biti zadovoljeni za vrijeme trajanja uzorkovanja čestica, ali u svakom slučaju tijekom zadnje minute svake faze.

Svaki daljnji podatak koji se traži za izračunavanje mora se zabilježiti (vidjeti odjeljke 4. i 5.).

2.7.6.   Provjera NOx unutar područja ispitivanja

Provjera NOx unutar kontrolnog područja ispitivanja mora se obaviti će se odmah nakon završetka faze 13.

Motor se mora kondicionirati u 13. fazi na razdoblje od tri minute prije početka mjerenja. Moraju se provesti tri mjerenja na različitim mjestima unutar područja ispitivanja, a odabire ih tehnička služba (1). Svako mjerenje treba trajati 2 minute.

Postupak mjerenja je identičan mjerenju NOx u ciklusu s 13 faza i mora se provesti u skladu s odjeljcima 2.7.3., 2.7.5. i 4.1. ovog dodatka i s Prilogom III., dodatkom 4., odjeljkom 3.

Izračunavanje se provodi u skladu s odjeljkom 4.

2.7.7.   Ponovna provjera analizatora

Nakon ispitivanja emisije, plin za namještanje nule i isti plin za namještanje raspona koriste se za ponovnu provjeru. Ispitivanje će se smatrati prihvatljivim ako je razlika između rezultata prije ispitivanja i poslije ispitivanja manja od 2 % od vrijednosti plina za namještanje raspona

3.   ELR ISPITNI POKUS

3.1.   Postavljanje opreme za mjerenje

Mjerilo zacrnjenja i sonde za uzimanje uzoraka, prema potrebi, ugrađuju se nakon prigušivača ispuha ili bilo kojeg uređaja za naknadno pročišćavanje, ako je ograđen, u skladu s osnovnim postupcima ugradnje koje je odredio proizvođač uređaja. Nadalje, zahtjevi u odjeljku 10. norme ISO IDS 11614 uzimaju se u obzir, kad je to potrebno.

Prije svake provjere nule i cijele ljestvice, mjerilo zacrnjenja se zagrijava i stabilizira u skladu s preporukama proizvođača instrumenta. Ako je mjerilo zacrnjenja opremljeno sustavom za pročišćavanje zrakom kako bi se spriječilo nakupljanje čađe na optici uređaja, taj se sustav također uključuje i prilagođava u skladu s preporukama proizvođača.

3.2.   Provjera mjerila zacrnjenja

Provjera nule i opsega ljestvice obavlja se u opciji za očitanje zacrnjenja, jer ljestvica zacrnjenja ima dvije umjerne točke koje se mogu podešavati, a to su 0 % zacrnjenja i 100 % zacrnjenja. Koeficijent apsorpcije svjetlosti može točno izračunati na temelju izmjerenog zacrnjenja i LA, kako je propisao proizvođač mjerila zacrnjenja, kad se instrument vrati u ispitnu opciju za očitanje k.

Kada nema sprječavanja prodiranja svjetlosnog snopa mjerila zacrnjenja, očitanje se namješta na 0,0 % ± 1,0 % zacrnjenja. Kada je spriječeno dopiranje svjetlosti na prijamnik, očitanje se namješta na vrijednost 100,0 % ± 1,0 % zacrnjenja.

3.3.   Ciklus ispitivanja

3.3.1.   Kondicioniranje motora

Zagrijavanje motora i sustava mora biti s najvećom snagom kako bi se značajke motora stabilizirale u skladu s preporukama proizvođača. Faza predkondicioniranja također bi trebala zaštititi trenutačno mjere od utjecaja naslaga u ispušnom sustavu od prethodnog ispitivanja.

Nakon što se motor stabilizirao, ciklus se mora pokrenuti unutar 20 ± 2 s nakon faze predkondicioniranja. Na zahtjev proizvođača, za dodatno kondicioniranje može se provesti lažno ispitivanje prije mjerenog ciklusa.

3.3.2.   Slijed ispitivanja

Ispitivanje se sastoji od niza od tri promjene opterećenja pri svakoj od tri brzine vrtnje motora A (ciklus 1.), B (ciklus 2.) i C (ciklus 3.), određene u skladu s Prilogom III., odjeljkom 1.1., kojega slijedi 4. ciklus s brzinom vrtnje unutar područja ispitivanja i opterećenjem između 10 % i 100 %, koje odabere tehnička služba (2). Sljedeći niz mora se provoditi se u režimu rada dinamometra spojenim na ispitivani motoru, kako je prikazano na slici 3.

Slika 3

Slijed ELR ispitivanja

3.4.   Validacija ciklusa

Relativna standardna odstupanja srednjih vrijednosti dimljenja pri svakoj ispitnoj brzini vrtnje (SVA, SVB i SVC, kako je izračunato u skladu s odjeljkom 6.3.3. ovog dodatka, iz tri uzastopne promjene opterećenja pri svakoj ispitanoj brzini vrtnje), trebaju biti će manje od 15 % od srednje vrijednosti ili 10 % od granične vrijednosti prikazane u tablici 1. Priloga I., već prema tome koja je od njih veća. Ako je razlika veća, slijed se mora ponoviti sve dok tri uzastopne promjene opterećenja ne zadovolje kriterij validacije.

3.5.   Ponovna provjera mjerila zacnjenja

Vrijednost očitanja mjerenja nule na mjerilu zacnjenja, poslije ispitivanja, ne smije prelaziti ± 5,0 % od granične vrijednosti prikazane u tablici 1. Priloga I.

4.   IZRAČUNAVANJE EMISIJA PLINOVA

4.1.   Vrednovanje podataka

Za vrednovanje plinovitih emisija mora se izračunati srednja vrijednost očitanja dijagrama za posljednjih 30 sekundi svake faze i moraju se odrediti srednje koncentracije (conc) HC, CO i NOx tijekom svake faze pomoću tih srednjih vrijednosti očitanja iz dijagrama i odgovarajućih podataka umjeravanja. Može se koristiti i druga vrsta zapisa ako je njime osigurano istovrijedno prikupljanje podataka.

Za provjeru NOx unutar područja ispitivanja, gore navedeni zahtjevi odnose se samo na NOx.

Protok ispušnog plina GEXHW ili protok razrijeđenog ispušnog plina GTOTW, ako se upotrijebe po izboru, mora se odrediti u skladu s Prilogom III., dodatkom 4., odjeljkom 2.3.

4.2.   Korekcija iz suhog u vlažno stanje

Izmjerena koncentracija mora se pretvoriti na vlažnu osnovu prema sljedećoj formuli, osim ako već nije izmjerena na vlažnoj osnovi.

Za nerazrijeđeni ispušni plin:

i,

Za razrijeđeni ispušni plin:

ili,

gdje je:

4.3.   Korekcija NOx za vlažnost i temperaturu

Dok emisija NOx ovisi o uvjetima okolnog zraka, koncentracija NOx mora se korigirati prema vlažnosti i temperaturi okolnog zraka s faktorima koji su prikazani u sljedećoj formuli:

gdje je:

gdje je

4.4.   Izračunavanje masenih protoka emisije

Maseni protoci emisija (g/h) za svaku fazu računa se na sljedeći način, uz pretpostavku da je gustoća ispušnog plina 1,293 kg/m3 pri 273 K (0 °C) i 101,3 kPa:

gdje je NOx conc, COconc i HCconc  (3), prosječne koncentracije (ppm) nerazrijeđenom ispušnom plinu, kako je određeno u odjeljku 4.1.

Ako se, po izboru, plinovite emisije određuju sustavom s razrjeđivanjem punog protoka, primjenjuje se sljedeća formula:

gdje su NOx conc, COconc i HCconc prosječne pozadinske koncentracije (ppm) svake faze u razrijeđenom ispušnom plinu, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 2., odjeljku 4.3.1.1.

4.5.   Izračunavanje specifičnih emisija

Emisije (g/kWh) izračunavaju se za sve pojedine komponente na sljedeći način:

Težinski faktori (WF) korišteni u navedenim izračunima su u skladu s odjeljkom 2.7.1.

4.6.   Izračunavanje vrijednosti za područje ispitivanja

Za tri kontrolne točke odabrane prema odjeljku 2.7.6., emisija NOx mora se izmjeriti i izračunati prema odjeljku 4.6.1. te također odrediti interpolacijom iz faza u ciklusu ispitivanja koje su najbliže odgovarajućoj kontrolnoj točki u skladu s odjeljkom 4.6.2. Nakon toga, izmjerene vrijednosti se uspoređuju s interpolranim vrijednostima u skladu s odjeljkom 4.6.3.

4.6.1.   Izračunavanje specifične emisije

Emisija NOx za svaku od kontrolnih točaka (Z) izračunava se na sljedeći način:

4.6.2   Određivanje vrijednosti emisije iz ciklusa ispitivanja

Emisija NOx za svaku od kontrolnih točaka mora se interpolirati iz četiri najbliže faze ciklusa ispitivanja koje okružuju odabranu kontrolnu točku Z, kako je prikazano na slici 4. Za te faze (R, S, T, U), primjenjuju se sljedeće definicije:

Emisija NOx odabrane točke Z izračunava se na sljedeći način:

i:

gdje je,

Slika 4.

Interpolacija NOx kontrolnih točaka

4.6.3.   Uspoređivanje NOx vrijednosti emisija

Izmjerena specifična NOx emisija kontrolne točke Z (NOxZ) uspoređuje se s interpoliranom vrijednošću (EZ) na sljedeći način:

5.   IZRAČUNAVANJE EMISIJE ČESTICA

5.1.   Vrednovanje podataka

Za vrednovanje čestica, ukupni maseni protok uzoraka (MSAM,i) kroz filtre mora se zabilježiti se za svaku fazu.

Filtri se moraju ponovno vratiti u komoru za mjerenje i kondicionirati najmanje jedan sat, ali ne više od 80 sati, a potom se izvagati. Bruto težina filtara mora se zabilježiti, a tara težina (vidjeti toćku 1. ovog dodatka) oduzeti. Masa čestica (Mf) je zbroj masa čestica skupljenih na primarnom i pomoćnim filtru.

Ako treba primijeniti korekciju pozadine, mora se zabilježiti masa zraka za razrjeđivanje (MDIL) kroz filtre, kao i masa čestica (Md). Ako je provedeno više od jednog mjerenja, mora se izračunati kvocijent Md/MDIL za svako pojedinačno mjerenje i srednja vrijednost od tih vrijednosti.

5.2.   Sustav razrjeđivanja s djelomičnim protokom

Konačni rezultati emisije čestica koji se navode u izvještaju moraju s odrediti u sljedećim koracima. Zbog mogućnosti da se upotrijebe različiti tipovi upravljanja stupnjem razrjeđenja, primjenjuju se i različite metode izračunavanja za GEDFW. Svi izračuni baziraju se na srednjim vrijednostima pojedinačnih faza tijekom uzorkovanja.

5.2.1.   Izokinetički sustavi

gdje se r odnosi na omjer površine poprečnog presjeka izokinetičke sonde i ispušne cijevi:

5.2.2.   Sustavi s mjerenjem koncentracije CO2 i NOx

gdje je:

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se prevesti na vlažnu osnovu u skladu s odjeljkom 4.2. ovog dodatka.

5.2.3.   Sustavi s mjerenjima CO2 i metoda uravnoteženja ugljika  (4).

gdje je:

(koncentracije su u % obujma na vlažnoj osnovi)

Ova jednadžba bazira se na pretpostavci ravnoteže ugljika (atomi ugljika koji su dovedeni u motor emitiraju se kao CO2) i određuje se u sljedećim koracima:

i

5.2.4.   Sustavi s mjerenjem protoka

5.3.   Sustav razrjeđivanja s punim protokom

Rezultati ispitivanja emisije čestica koji se navode u izvještaju moraju se odrediti u sljedećim koracima. Svi izračuni moraju se bazirati na srednjim vrijednostima pojedinih faza tijekom razdoblja uzorkovanja.

5.4.   Izračunavanje masenog protoka čestica

Maseni protok čestica mora se izračunavati na sljedeći način:

gdje je

MSAM=

i=

određeno tijekom ciklusa ispitivanja zbrajanjem prosječnih vrijednosti pojedinačnih faza tijekom razdoblja uzorkovanja.

Maseni protok čestica može se korigirati s obzirom na pozadinu na sljedeći način:

Ako se izvrši više od jednog mjerenja, se mora zamijeniti s.

za pojedine faze

ili,

za pojedine faze.

5.5.   Izračunavanje specifične emisije

Emisija čestica mora se izračunati na sljedeći način:

5.6.   Efektivni težinski faktor

Efektivni težinski faktor WFE,i za svaku fazu mora se izračunati na sljedeći način:

Vrijednost efektivnih težinskih faktora mora biti unutar ± 0,003 (± 0,005 u fazi praznog hoda) od težinskih faktora navedenih u odjeljku 2.7.1.

6.   IZRAČUNAVANJE VRIJEDNOSTI DIMLJENJA

6.1.   Besselov algoritam

Besselov algoritam mora se upotrijebiti za izračunavanje 1 s prosječnih vrijednosti kod trenutačnih očitavanja dimljenja, pretvorenih u skladu s odjeljkom 6.3.1. Algoritam oponaša niskofrekvencijski filtar drugog reda, a njegova uporaba zahtijeva određivanje koeficijenata iterativnim izračunom. Ti koeficijenti su funkcija vremena odziva sustava za mjerenje zacrnjenja i frekvencije uzorkovanja. Stoga se odjeljak 6.1.1. mora ponavljati kad god se promijeni vrijeme odziva sustava i/ili frekvencija uzorkovanja.

6.1.1.   Izračunavanje vremena odziva filtra i Besselovih konstanti

Potrebno Besselovo vrijeme odziva (tF) je funkcija vremena fizičkog i električnog odziva sustava mjerenje zacrnjenja, kako je navedeno u Prilogu III., dodatku 4., odjeljku 5.2.4., i mora se izračunavati prema sljedećoj jednadžbi:

gdje je:

Izračunavanja za ocjenu granične frekvencije filtra (fC) baziraju se na stupnjevanom ulaznom signalu 0 do 1 za ≤ 0,001 s (vidjeti Prilog VII.). Vrijeme odziva definirano je kao vrijeme u kojem Besselov izlaz dosegne od 10 % (t10) do 90 % (t90) za ovu stupnjevanu funkciju. To se mora postići iteracijom fc sve dok t90 – t10 ≈ tF. Prva iteracija za fc dana je sljedećom formulom:

Besselove konstante E i K moraju se izračunavati prema sljedećoj jednadžbi:

gdje je:

6.1.2.   Izračunavanje Besselovog algoritma

Koristeći vrijednosti E i K, 1 s srednja vrijednost Besselova odziva na stupnjevani unos Si, izračunava se na sljedeći način:

gdje je:

Vremena t10 i t90 moraju se interpolirati. Razlika u vremenu između t10 i t90 definira vrijeme odziva tF za tu vrijednost fc. Ako to vrijeme nije dovoljno blizu zahtijevanom vremenu odziva, postupak iteracije se mora nastaviti sve dok trenutačno vrijeme ne bude unutar 1 % od zahtijevanog odziva kako slijedi:

6.2.   Vrednovanje podataka

Uzimanje uzoraka za određivanje vrijednosti dimljenja mora biti najmanje s frekvencijom od 20 Hz

6.3.   Određivanje dimljenja

6.3.1.   Pretvorba podataka

Kako je osnovna mjerna jedinica svih mjerila zacrnjenja prozirnost, vrijednosti dimljenja moraju se pretvoriti iz prozirnosti (τ) u koeficijent apsorpcije svjetlosti (k) na sljedeći način:

i

gdje je:

Pretvorba se mora primijeniti prije bilo koje daljnje obrade podataka.

6.3.2.   Izračunavanje srednje vrijednosti dimljenja po Besselu

Točna granična frekvencija fc je ona koja proizvodi traženo vrijeme odziva filtra tF. Dok se ta frekvencija jednom odredi iterativnim postupkom iz odjeljka 6.1.1., moraju se izračunati odgovarajuće konstante Besselovog algoritama E i K. Besselov algoritam će se tada primijeniti na krivulju trenutačnog dimljenja (k-vrijednost), kako je opisano u odjeljku 6.1.2.:

Besselov algoritam je po svojoj prirodi rekurzivan. Prema tome, potrebne su mu neke početne izlazne vrijednosti Si-1 i Si-2, kao i početne izlazne vrijednosti Yi-1 i Yi-2 kako bi se pokrenulo algoritam. Može se pretpostaviti da su one 0.

Za svaku promjenu opterećenja triju brzina vrtnje A, B i C, najveća 1 s vrijednosti Ymax mora se odabrati iz pojedinačnih Yi vrijednost svake krivulje dimljenja.

6.3.3.   Konačni rezultat

Srednje vrijednosti dimljenja (SV) svakog ciklusa (ispitne brzine vrtnje) izračunavaju se na sljedeći način:

gdje je:

Konačna vrijednost izračunava se na sljedeći način:

(1)  Točke provjere trebaju biti odabrane prema dopuštenim statističkim metodama slučaja.

(2)  Točke provjere trebaju biti odabrane prema dopuštenim statističkim metodama slučaja.

(3)  Temelji se na C1 ekvivalentu.

(4)  Vrijednost vrijedi jedino za gorivo specifcirano u Prilogu IV.

Dodatak 2.

ETC CIKLUS ISPITIVANJA

1.   POSTUPAK ODREĐIVANJA KARAKTERISTIČNOG DIJARAMA MOTORA

1.1.   Određivanje područja brzina vrtnje za karakteristični dijagram

Za stvaranje ETC ciklusa na ispitnom stolu, prije ispitnog ciklusa mora se odrediti karakteristični dijagram motora za određivanje krivulje zakretnog momenta u ovisnosti o brzini vrtnje. Najmanja i najveća brzina vrtnje karakterističnog dijagrama definiraju se na sljedeći način:

1.2.   Izvođenje karakterističnog dijagrama snage motora

Motor se mora zagrijati radom s najvećom snagom kako bi se stabilizirale značajke motora u skladu s preporukom proizvođača i dobre inženjerske prakse. Kad se motor stabilizira, karakteristični dijagram motora mora se odrediti na sljedeći način:

1.3.   Stvaranje karakterističnog dijagrama

Sve točke podataka zabilježene pod odjeljkom 1.2. moraju se spojiti uz korištenje linearne interpolacije između točkama. Rezultirajuća krivulja zakretnog momenta jest karakteristični dijagrama i on se mora koristiti za pretvaranje normiranih vrijednosti zakretnog momenta ciklusa motora u stvarne vrijednosti zakretnog momenta za ciklus ispitivanja, kako je opisano u odjeljku 2.

1.4.   Alternativno određivanje karakterističnog dijagrama

Ako proizvođač smatra da su gore navedene metode određivanja karakterističnog dijagrama nesigurne ili nereprezentativne za bilo koji motor, mogu se koristiti alternativne metode određivanja karakterističnog dijagrama. Te alternativne tehnike moraju zadovoljavati svrhu specificiranih postupaka određivanja karakterističnog dijagrama kako bi se odredio najveći mogući zakretni moment pri svim brzinama vrtnje postignutim tijekom ciklusa ispitivanja. Odstupanja od metoda određivanja karakterističnog dijagrama navedenih u ovom odjeljku, zbog sigurnosti ili reprezentativnosti, mora odobriti tehnička služba, zajedno s zajedno s opravdanjem njihove uporabe. Međutim, ni u kojem se slučaju na motorima s regulacijom brzine vrtnje ili s turbopunjačem ne smije primjenjivati padajućih promjena brzina vrtnje.

1.5.   Ponovljena ispitivanja

Nije potrebno određivati karakteristični dijagram motora prije svakog ciklusa ispitivanja. Karakteristični dijagram motora mora se ponovno odrediti prije ciklusa ispitivanja, ako:

2.   STVARANJE REFERENTNOG CIKLUSA ISPITIVANJA

Ciklus ispitivanja s prijelaznim stanjima je opisan u dodatku 3. ovom Prilogu. Normirane vrijednosti zakretnog momenta i brzine vrtnje moraju se na slijedeći način promijeniti na stvarne vrijednosti čime se dobiva referentni ciklus.

2.1.   Stvarna brzina vrtnje

Brzina vrtnje mora se denormalizirati pomoću sljedeće jednadžbe:

Referentna brzina (nref) odgovara 100 % vrijednostima brzine vrtnje, navedene u programiranju dinamometra spojena na motor u dodatku 3. Definirana je kako slijedi (vidjeti sliku 1. Priloga I.):

gdje su nhi i nlo određene u skladu s Prilogom I., odjeljkom 2. ili su određene u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljkom 1.1.

2.2.   Stvarni zakretni moment

Zakretni moment je normiran s obzirom na najveći zakretni moment pri odgovarajućoj brzini vrtnje. Vrijednosti zakretnog momenta referentnog ciklusa mora se denormalizirati uz korištenje karakterističnog dijagrama određenog u skladu s odjeljkom 1.3., kako slijedi:

Stvarni zakretni moment = (% zakretnog momenta × najveći zakretni moment/100)

za odgovarajuću stvarnu brzinu vrtnje određenu u skladu s odjeljkom 2.1.

Negativne vrijednosti zakretnog momenta radnih točaka motora (‚m’,) moraju, za potrebe stvaranja referentnog ciklusa, poprimiti denormalizirane vrijednosti određene na jedan od sljedećih načina:

2.3.   Primjer postupka denormalizacije

Kao primjer, sljedeća točka ispitivanja će se denormalizirati:

Uz sljedeće vrijednosti:

rezultat je:

stvarna brzina vrtnje = (43 × (2 200 – 600)/100) + 600 = 1 288 min-1

stvarni zakretni moment = (82 × 700/100) = 574 Nm

gdje najveći zakretni moment, očitan iz karakteristično dijagrama, pri 1 288 min-1 iznosi 700 Nm.

3.   POKUS ISPITIVANJA EMISIJA

Na zahtjev proizvođača, prije ciklusa mjerenja može se provesti lažno ispitivanje radi kondicioniranja motora i ispušnog sustava prije samog ciklusa mjerenja.

Motori na prirodni plin i ukapljeni naftni plin moraju se uhodati s pomoću ETC ispitivanja. Motor mora proći kroz najmanje dva ETC ciklusa, sve dok emisija CO izmjerena tijekom jednog ETC ciklusa ne prijeđe za više od 10 % od emisije CO, izmjerene u prethodnom ETC ciklusu.

3.1.   Priprema filtara za uzimanje uzoraka (samo za Dieselove motore)

Najmanje jedan sat prije ispitivanja, svaki filtar (par) mora se staviti u zatvorenu, ali ne i zabrtvljenu Petrijevu zdjelicu i staviti u komoru za vaganje na stabilizaciju. Na kraju razdoblja stabilizacije, svaki filtar (par) mora se odvagati, a njegova tara težina mora se zabilježiti. Tada filtar (par) mora biti pohranjen u zatvorenoj Petrijevoj zdjelici ili zabrtvljenom držaču filtra, sve dok ne bude potreban za ispitivanje. Ako se filtar (par) ne bude koristio unutar osam sati od njegova vađenja iz komore za vaganje, mora se ponovno kondicionirati i izvagati prije uporabe.

3.2.   Postavljenje opreme za mjerenje

Instrumentacija i sonda za uzimanje uzoraka moraju se ugraditi u skladu sa zahtjevima. Kraj ispušne cijevi mora se spojiti na sustav razrjeđivanja s punim protokom.

3.3.   Pokretanje sustava razrjeđivanja i motora

Sustav razrjeđivanja i motor moraju se pokrenuti i zagrijati sve dok se sve temperature i tlakovi ne stabiliziraju pri najvećoj snazi, u skladu s preporuci proizvođača i dobroj inženjerskoj praksi.

3.4.   Pokretanje sustava za uzimanje uzoraka čestica (samo za Dieselove motore)

Sustav za uzimanje uzoraka čestica mora se pokrenuti i raditi preko premosnice. Pozadinska razina čestica u zraku za razrjeđivanje može se odrediti propuštanjem zraka za razrjeđivanje kroz određene filtre čestica. Ako se koristi pročišćeni zrak za razrjeđivanje, jedno mjerenje može se izvršiti prije ili poslije ispitivanja. Ako zrak za razrjeđivanje nije pročišćen, mjerenja se mogu izvršiti na početku i na kraju ciklusa, te izračunati srednja vrijednosti.

3.5.   Prilagođavanje sustava razrjeđivanja s punim protokom

Ukupni protok razrijeđenog ispušnog plina mora biti namješten tako da se priječi kondenzacija vode u sustavu, i da se postigne najveća temperatura na površini filtra od 325 K (52 °C) ili manja (vidjeti Prilog V., odjeljak 2.3.1., DT).

3.6.   Provjera analizatora

Moraju se namjestiti nula i raspon analizatora emisije. Ako se koriste vreće za uzorke, moraju se ukloniti.

3.7.   Postupak pokretanja motora

Stabilizirani motor mora se pokrenuti u skladu s postupkom pokretanja preporučenog od strane proizvođača u uputama za uporabu, pomoću izvornog pokretača motora ili dinamometra. Po izboru, ispitivanje može započeti izravno nakon faze predkondicioniranja motora, a da se motor ne zaustavlja, kad je motor postigne brzinu vrtnje praznog hoda.

3.8.   Ciklus ispitivanja

3.8.1.   Slijed ispitivanja

Slijed ispitivanja mora započeti ako je motor postigao brzinu vrtnje praznog hoda. Ispitivanje se mora provesti u skladu s referentnim ciklusom, kako je navedeno u odjeljku 2. ovog dodatka. Vrijednosti vođenja brzine vrtnje i zakretnog momenta moraju izlaziti s frekvencijom od 5 Hz (preporučeno 10 Hz) ili više. Odziv brzine vrtnje i zakretnog momenta motora mora se zabilježiti barem jednom svake sekunde tijekom ciklusa ispitivanja, s time da se signali mogu elektronički filtrirati.

3.8.2.   Odziv analizatora

Pri pokretanju motora ili početku slijeda ispitivanja, ako ciklus započinje izravno nakon predkondicioniranja, mora se pokrenuti i oprema za mjerenje, te istodobno:

HC i NOx moraju se kontinuirano mjeriti u tunelu za razrjeđivanje s frekvencijom od 2 Hz. Prosječne koncentracije moraju se određivati integriranjem signala analizatora tijekom ciklusa ispitivanja. Vrijeme odziva sustava ne smije biti veće od 20 s i mora se uskladiti s promjenama protoka CVS-a i pomacima vremena uzorkovanja u odnosu na ispitivanja, ako je potrebno. CO, CO2, NMHC i CH4 moraju se odrediti integriranjem ili analiziranjem koncentracija u vreći za uzorke, skupljenima tijekom ciklusa. Koncentracije plinovitih onečišćivača u zraku za razrjeđivanje moraju se odrediti integriranjem ili skupljanjem u vreću za pozadinu. Sve ostale vrijednosti moraju se bilježiti frekvencijom od najmanje jednog mjerenja u sekundi (1 Hz).

3.8.3.   Uzimanje uzoraka čestica (samo za Dieselove motore)

Pri pokretanju motora ili slijeda ispitivanja, ako ciklus započinje izravno nakon predkondicioniranja, sustav za uzimanje uzoraka čestica morat će se prebaciti s premosnice na skupljanje čestica.

Ako se ne koristi kompenzacija protoka, pumpa (pumpe) za uzimanje uzoraka moraju se prilagoditi tako da se protok kroz sondu za uzimanje uzoraka čestica i cijev za prijenos uzorka održava unutar ± 5 % od namještenog protoka. Ako se koristi kompenzacija protoka (npr. proporcionalna regulacija protoka uzorka), mora se pokazati da se omjer protoka kroz glavni tunela i protoka uzorka čestica ne mijena za više od ± 5 % od svoje namještene vrijednosti (osim u prvih 10 sekundi uzorkovanja).

Napomena: Pri radu s dvostrukim razrjeđivanjem, protok uzorka jednak je netorazlici između protoka kroz filtre i protoka sekundarnog zraka za razrjeđivanje.

Prosječna temperatura i tlak na ulazu u plinomjer (plinomjere) ili instrumente za mjerenje protoka mora se zabilježiti. Ako se namješteni protok ne može održavati tijekom cijelog ciklusa (unutar ± 5 %) zbog velikog nakupljanja čestica na filtru, ispitivanje mora poništiti. Ispitivanje se mora ponoviti uz korištenje manjega protoka i/ili filtra većeg dijametra.

3.8.4.   Zaustavljanje motora

Ako se motor zaustavi (zaguši) u bilo kojem trenutku ciklusa ispitivanja, motor se mora predkondicionirati i ponovno pokrenuti, a ispitivanje ponoviti. Ako se pojavi nepravilnost kod bilo koje potrebne ispitne opreme tijekom ciklusa ispitivanja, ispitivanje se mora poništiti.

3.8.5.   Radnje nakon ispitivanja

Po završetku ispitivanja, mjerenje obujma razrijeđenoga ispušnog plina, protok plina u vreće za skupljanje i pumpa za uzimanje uzoraka čestica mora se zaustaviti. Za sustav analizatora s integriranjem, uzimanje uzoraka se mora nastaviti sve dok vremena odziva sustava ne proteknu.

Koncentracije u vrećama za sakupljanje uzorka, ako se koriste, moraju se analizirati što je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije 20 minuta nakon završetka ciklusa ispitivanja.

Nakon ispitivanja emisije, za ponovnu provjeru analizatora mora se upotrijebiti plin za namještanje nule i isti plin za namještanje raspona. Ispitivanje će se smatrati prihvatljivim, ako je razlika među rezultatima prije ispitivanja i poslije ispitivanja manja od 2 % od vrijednosti plina za namještanje raspona.

Samo za Dieselove motore, filtri čestica moraju se vratiti u komoru za vaganje najkasnije jedan sat nakon završetka ispitivanja i moraju se kondicionirati u zatvorenoj, ali ne i zabrtvljenoj, Petrijevoj zdjelici najmanje jedan sat, ali ne dulje od 80 sati, prije vaganja.

3.9.   Provjeravanje ispitnog pokušaja

3.9.1.   Pomicanje podataka

Kako bi se umanjio efekt zbog kašnjenja odziva u odnosu na referentne vrijednosti ciklusa što više umanjio, cijeli niz signala odziva brzine vrtnje motora i zakretnog momenta može se pomaknuti unaprijed ili unazad u odnosu na niz referentne brzine vrtnje i zakretnog momenta. Ako se signali odziva pomiču, tada i brzina i zakretni moment moraju se pomaknuti za istu vrijednost u istom smjeru.

3.9.2.   Izračunavanje rada ciklusa

Stvarni rad ciklusa Wact (kWh) mora se izračunavati pomoću svakog para zabilježenih vrijednosti odziva brzine vrtnje i zakretnog momenta motora. To će se morati učiniti poslije svake pojave pomicanja podataka odziva, ako je ta mogućnost izabrana. Stvarni rad ciklusa Wact koristi se radi uspoređivanja s referentnim radom ciklusa Wref i za izračunavanje emisija specifičnih za kočenje (vidjeti odjeljke 4.4. i 5.2.). Ista metodologija mora se koristiti za integraciju i referentne i stvarne snage motora. Ako se vrijednosti trebaju odrediti između susjednih referentnih ili susjednih izmjerenih vrijednosti, mora s koristiti linearna interpolacija.

Kod integracije referentnog i stvarnog rada ciklusa, sve negativne vrijednosti zakretnog momenta moraju se postaviti na nulu i uključiti. Ako se integracija izvodi na frekvenciji manjoj od 5 Hz i ako se, tijekom danog vremenskog segmenta, vrijednost zakretnog momenta mijenja iz pozitivne u negativnu, ili iz negativne u pozitivnu, negativni dio mora se izračunati i postaviti na nulu. Pozitivni dio mora se uključiti u integriranu vrijednost.

Wact će morati biti između – 15 % i + 5 % of Wref

3.9.3.   Validacijska statistika ciklusa ispitivanja

Linearne regresije vrijednosti odziva s obzirom na referentne vrijednosti mora se provesti za brzinu vrtnje, zakretni moment i snagu. To se mora učiniti poslije svake pojave pomicanja podataka odziva, ako je ta opcija izabrana. Mora se koristiti metoda najmanjih kvadrata, pri čemu najbolje odgovara jednadžba ovog oblika:

gdje je:

Standardna pogreška (SE) ocjene y na x te koeficijent determinacije (r2) moraju se izračunati za svaku regresijsku liniju.

Preporučuje se da se ta analiza izvrši pri 1 Hertzu. Sve negativne referentne vrijednosti zakretnog momenta i pripadajuće odzivne vrijednosti moraju se izbrisati iz izračunavanja validacijske statistike ciklusa zakretnog momenta i snage. Da bi ispitivanje bilo smatrano valjanim, moraju biti ispunjeni kriteriji iz tablice 6.

Tablica 6.

Dopuštena odstupanja regresijske linije

Brisanja točaka iz regresijske analiza dozvoljena su kako je naznačeno u Tablici 7.

Tablica 7.

Točke koje je dopušteno brisati iz regresijske analize

4.   IZRAČUNAVANJE PLINOVITIH EMISIJA

4.1.   Određivanje protoka razrijeđenoga ispušnog plina

Ukupni protok razrijeđenoga ispušnog plina tijekom ciklusa (kg/ispitivanju) mora se izračunavati iz vrijednosti mjerenja tijekom ciklusa i odgovarajućih podataka o umjeravanju mjerila protoka (V0 za PDP ili KV za CFV, kako je određeno u Prilogu III., dodatku 5., odjeljku 2.). Mora se primjenjivat sljedeća formula ako se temperatura razrijeđenoga ispušnog plina bude održavala konstantnom tijekom ciklusa s pomoću izmjenjivača topline (± 6 K za PDP-CVS, ± 11 K za CFV-CVS, vidjeti Prilog V., odjeljak 2.3.).

Za PDP-CVS sustav:

gdje je:

Za CFV-CVS sustav:

gdje je:

Ako se koristi sustav s kompenzacijom protoka (npr. bez izmjenjivača topline), trenutačne mase emisija moraju će se izračunavati i integrirati tijekom cijelog ciklusa. U tom slučaju, trenutačna masa razrijeđenoga ispušnog plina izračunavat će se na sljedeći način:

Za PDP-CVS sustav:

gdje je:

Za CFV-CVS sustav:

gdje je:

Ako ukupna masa uzorka čestica (MSAM) i plinovitih onečišćivača prelazi 0,5 % ukupnog CVS protoka (MTOTW), CVS protok se morati ispraviti za MSAM ili se protok uzorka čestica mora vratiti na CVS ispred uređaja za mjerenje protoka (PDP ili CVF).

4.2.   Korekcija NOx s obzirom na vlagu

Dok emisija NOx ovisi o uvjetima okolnog zraka, koncentracija NOx mora se korigirati s obzirom na vlagu okolnog zraka s faktorima danim u sljedećoj formuli:

(a)	za Dieselove motore:

(b)	za motore na plin:

gdje je:

pri čemu je:

4.3.   Izračunavanje masenog protoka emisije

4.3.1.   Sustavi s konstantnim masenim protokom

Za sustave s izmjenjivačem topline, masa onečišćivača (g/ispitivanju) mora se odrediti sa sljedećim jednadžbama:

gdje je:

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se pretvoriti na vlažnu osnovu u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljkom 4.2.

Određivanje NMHCconc ovisi o upotrijebljenoj metodi koja (vidjeti Prilog III., dodatak 4., odjeljak 3.3.4.). U oba slučaja, koncentracija CH4 mora se odrediti i oduzeti od koncentracije HC, kako slijedi:

(a)

GC metoda

(b)	NMC metoda

gdje je:

4.3.1.1.   Određivanje korigiranih pozadinski koncentracija

Prosječna koncentracija pozadinskih plinovitih onečišćivača u zraku za razrjeđivanje mora se oduzeti od izmjerenih koncentracija kako bi se dobile netokoncentracije onečišćivača. Prosječne vrijednosti pozadinskih koncentracija mogu se odrediti metodom s vrećom za uzimanje uzoraka ili neprekidnim mjerenjem s integracijom. Mora se koristiti se sljedeća formula:

gdje je:

Faktor razrjeđivanja mora se izračunavati na sljedeći način:

(a)	za Dieselove motore i motore na ukapljeni naftni plin

(b)	za motore na prirodni plin

gdje je:

Koncentracije izmjerene na suhoj osnovi moraju se pretvoriti na vlažnu osnovu u skladu s Prilogom III., dodatkom 1., odjeljkom 4.2.

Stehiometrijski faktor mora se izračunati na sljedeći način:

gdje je:

Alternativno, ako je sastav goriva nepoznat, mogu se koristiti sljedeći stehiometrijski faktori:

4.3.2.   Sustavi s kompenzacijom protoka

Za sustave bez izmjenjivača topline, masa onečišćivača (g/ispitivanju) određuje se izračunavanjem trenutačne mase emisija i integriranjem tih trenutačnih vrijednosti tijekom ciklusa. Također, pozadinska korekcija primjenjuje se izravno na trenutačnu vrijednost koncentracije. Moraju se primjenjivati sljedeće jednadžbe:

gdje je:

4.4.   Izračunavanje specifičnih emisija

Emisije (g/kWh) moraju se izračunavati za svaki pojedini sastojak na sljedeći način:

(Dieselovi i motori na plin)

(Dieselovi i motori na plin)

(Dieselovi i motori na ukapljeni naftni plin)

(motori na prirodni plin)

(motori na prirodni plin)

gdje je:

5.   IZRAČUNAVANJE EMISIJE ČESTICA (SAMO DIESELOVI MOTORI)

5.1.   Izračunavanje masenog protoka

Masa čestica (g/ispitivanju) izračunava se na sljedeći način:

gdje je:

i:

Ako se koristi sustav dvostrukog razrjeđivanja, masa sekundarnoga zraka za razrjeđivanje mora se oduzeti od ukupne mase dvostruko razrijeđenog ispušnog plina uzorkovanog kroz filtre čestica.

gdje je:

Ako se razina čestica pozadine u zraku za razrjeđivanje određuje u skladu s odjeljkom 3.4., masa čestica može se korigirati s obzirom na pozadinu. U tom se slučaju masa čestica (g/ispitivanju) mora izračunavati na sljedeći način:

gdje je:

5.2.   Izračunavanje specifične emisije

Emisija čestica (g/kWh) mora se izračunavati na sljedeći način:

gdje je:

(1)  Do 1. listopada 2005., vrijednosti u zagradama mogu se koristiti kod homologacijskog ispitivanja motora na plin. Komisija će izvijestiti o razvoju tehnologije motora na plin kako bi se potvrdila ili izmijenila dopuštena odstupanja regresijske linije koja se primjenjuju na motore na plin iz ove tablice.

(2)  Bazirano na C1 ekvivalentu.

Dodatak 3.

PROGRAMIRANJE DINAMOMETRA SPOJENOG NA MOTOR ZA ISPITIVANJE ETC